18_Forbes.pdf
POREZNE OLAKŠICE Miljenici šupljeg proračuna KOSOR KAO THATCHER? Program za spas Hrvatske Andras horvai Nova velika prilika svibanj, 2010 NAJBOLJI GRADOVI U HRVATSKOJ Veliki povratak Varaždina Drugu godinu zaredom ljestvica najboljih mjesta za život u Hrvatskoj pokazuje da na vrh izbijaju oni gradovi čiji lideri znaju uspostaviti ravnotežu između biznisa i kvalitete života građana 30 kn, 8,50 KM , 4,60 €
- Page 4 and 5: sadržaj svibanj 2010. 44 52 22 6 I
- Page 6: UVODNIK Nakladnik EPH media d.o.o.Z
- Page 10 and 11: aktualno Bankari: Fiskalna prilagod
- Page 12 and 13: Zadnjih nekoliko mjeseci Vlada se i
- Page 14 and 15: Josip Glaurdić Varljivi broševi N
- Page 16 and 17: Oduvijek su me nervirale teorije za
- Page 18 and 19: Dugom pritisnuta Grčka zaposjela j
- Page 20 and 21: fronta Porezni izdaci - ciljane por
- Page 22 and 23: 20 NajboljiH Ljudi i gradovi Najbol
- Page 24 and 25: Najbolji gradovi Uspješnost gradov
- Page 26 and 27: Ne sasvim Najbolji gradovi pozitivn
- Page 28 and 29: Najbolji gradovi Varaždin je doist
- Page 30 and 31: Najbolji gradovi Ne samo turističk
- Page 32 and 33: Najbolji gradovi karlovac Grad piš
- Page 34 and 35: Najbolji gradovi West Gate Jeftino,
- Page 36 and 37: Najbolji gradovi Rast neto dobiti G
- Page 38 and 39: Najbolji gradovi Milijuni, ljudi i
- Page 40 and 41: Najbolji gradovi Gradovi s najmanji
- Page 42: ZDRAVLJE Doprinosi padaju, troškov
- Page 45 and 46: ljudi i kompanije Hrana s imenom i
- Page 47 and 48: ljudi i kompanije Sitna riba krupan
- Page 49 and 50: Badurina ističe kako i u Europskoj
- Page 51 and 52: Foto Eric Millette za Forbes U stru
POREZNE OLAKŠICE<br />
Miljenici šupljeg proračuna<br />
KOSOR KAO THATCHER?<br />
Program za spas Hrvatske<br />
Andras horvai<br />
Nova velika prilika<br />
svibanj, 2010<br />
NAJBOLJI GRADOVI U HRVATSKOJ<br />
Veliki povratak Varaždina<br />
Drugu godinu<br />
zaredom ljestvica najboljih<br />
mjesta za život u Hrvatskoj<br />
pokazuje da na vrh izbijaju oni<br />
gradovi čiji lideri znaju uspostaviti<br />
ravnotežu između biznisa i<br />
kvalitete života građana<br />
30 kn, 8,50 KM , 4,60 €
sadržaj<br />
svibanj 2010.<br />
44<br />
52<br />
22<br />
6 Indeks<br />
8 Uvodnik<br />
10 Aktualno<br />
12 Kolumne<br />
<strong>18</strong> Lista<br />
32 Ljudi i kompanije<br />
52 Portret<br />
58 Kontekst<br />
66 Tehnologija<br />
80 Financije<br />
88 <strong>Forbes</strong>Life<br />
90 Know-how<br />
kolumne<br />
12 Dobit bez pokrića Hrvatsko<br />
građevinarstvo za 20 posto je veće od<br />
europskog prosjeka. Treba li ga spašavati?<br />
Piše Maruška Vizek<br />
14 Loša pozlata Rohatinski će možda<br />
postati naš Ciampi. Imamo i više kandidata<br />
za ulogu Berlusconija. Za hrvatsku<br />
kampanju “čistih ruku” nedostaju nam još<br />
tužitelji, suci i prvi uhapšeni dužnosnik koji<br />
će – propjevati. Piše Josip Glaurdić<br />
16 Per aspera ad ACTA<br />
Međunarodni sporazum o suzbijanju<br />
krivotvorenja nisu pisali predstavnici birača<br />
i građana, nego privatne kompanije. One<br />
iste koje vole ‘zaustavljati Reuters’. Piše<br />
Ivo Špigel<br />
20 najboljih<br />
22 Ljudi i gradovi Koji je grad<br />
najbolji i najugodniji za život u Hrvatskoj<br />
i tko je za to zaslužan? Analiza <strong>Forbes</strong>ova<br />
hrvatskog tima u vrh je izbacila Varaždin i<br />
Samobor<br />
ljudi i kompanije<br />
44 Hrana s imenom i prezimenom<br />
Mario Sever jedan je od prvih<br />
domaćih zagovornika prehrambenog<br />
sustava u kojem potrošač točno zna<br />
tko je proizvođač koji za njega nešto<br />
proizvodi<br />
47 Sitna riba, krupan biznis<br />
Neven Badurina, vlasnik tvrtke Ostrea,<br />
objašnjava zašto će hrvatskim ribarima biti<br />
lakše kada Hrvatska uđe u EU<br />
portret<br />
52 Delikatan biznis na Baltiku<br />
Stefano Vlahović, kalinjingradski kralj smrznute<br />
hrane za rusko tržište, razgovarao je<br />
s <strong>Forbes</strong>ovim reporterom iz Rusije Markom<br />
Stričevićem<br />
4 F o r b e S svibanj 2010
62 72<br />
76<br />
kontekst<br />
58 Koper-Divača underground<br />
Koper je najkonkurentnija luka na Jadranu,<br />
a slovenska vlada sama će pokrenuti<br />
izgradnju pruge koja je ostala izvan nacrta<br />
EK<br />
62 Tajland između turizma<br />
i terorizma Razdoblje tajlandskog<br />
ekonomskog čuda je završeno. Na pomolu<br />
su velike promjene: crveni i žuti predstavljaju<br />
dva Tajlanda<br />
tehnologija<br />
66 Rat tehno-titana: HP hoće<br />
sve! Mark Hurd je najprije počistio u<br />
svojoj kući, Hewlett-Packardu. Sada kreće u<br />
pohod na IBM, Cisco i sve ostale<br />
72 Alicia u zemlji e-biznisa Imate<br />
portal? Alicia Navarro i njezin tim povezat<br />
će ga s online dućanima koji prodaju<br />
proizvode zanimljive vašim čitateljima – i<br />
možete početi zarađivati<br />
76 Cro-jaja na iPhoneu Četvorka iz<br />
zagrebačke tvrtke 1337 Bit uspješno se<br />
priključila biznisu kreiranja aplikacija za<br />
Appleov mobitel<br />
financije<br />
80 Neka špekulanti plate!<br />
Umjerenim oporezivanjem burzovnih<br />
transakcija prikupile bi se milijarde dolara,<br />
a mali bi ulagači imali više izgleda na Wall<br />
Streetu<br />
82 Povratak tržišta Oporavak<br />
američkih i europskih indeksa sada se već<br />
svrstava među najduže u povijesti burze<br />
forbeslife<br />
88 Pokeraške face Na kocki je cijela<br />
budućnost pokera na američkom webu.<br />
Godišnji ulog težak je 30 milijuna dolara<br />
88<br />
svibanj 2010 F o r b e S 5
UVODNIK<br />
Nakladnik<br />
EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2<br />
Glavni urednik<br />
Viktor Vresnik<br />
viktorv@eph.hr<br />
Pomoćnica glavnog urednika<br />
Tanja Tolić<br />
tanja_tolic@eph.hr<br />
Art direktorica<br />
Sandra Pušćenik<br />
sandra_puscenik@eph.hr<br />
Reporteri<br />
Dragana Radusinović, Gordana Galović,<br />
Merita Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem),<br />
Jasmina Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić<br />
(New York)<br />
Lektura<br />
Božena Mak<br />
Naslovnica<br />
Bruketa & Žinić<br />
Marketing manager<br />
Goran Buljan<br />
goran_buljan@eph.hr<br />
Tel: 01 6173 822<br />
Predsjednik<br />
Ninoslav Pavić<br />
ODBOR DIREKTORA<br />
Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),<br />
Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora),<br />
Ines Lozić (financije, pravo i logistika),<br />
Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija),<br />
Tomislav Wruss (mediji),<br />
Nikola Francetić (informatika, tehnologija i razvoj)<br />
PRODAJA & MARKETING<br />
Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,<br />
prodaja novina: direktor Ivo Valečić, korporativne<br />
i marketinške komunikacije EPH: direktor Sven<br />
Semenčić<br />
SERVISI I KONTAKTI<br />
Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044,<br />
agencija@eph.hr<br />
Foto agencija CROPIX:<br />
01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr<br />
Adresa redakcije:<br />
Koranska 2, Zagreb<br />
telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797<br />
e-mail: <strong>Forbes</strong>@eph.hr<br />
TISAK:<br />
Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4<br />
DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO:<br />
INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b.<br />
88220 Široki Brijeg, BiH<br />
<strong>Forbes</strong> Croatian Edition is published by Europapress<br />
Holding under a license agreement with <strong>Forbes</strong> LLC, 60<br />
Fifth Avenue, New York 10011. “<strong>Forbes</strong>” is a registered<br />
trademark used under licence from <strong>Forbes</strong> LLC.<br />
Zašto je Varaždin najbolji<br />
Nisu skupi hrvatski radnici, nego država. Upravo radimo na realizaciji dosad<br />
najveće investicije koja bi u Hrvatsku mogla donijeti 15.000 novih radnih<br />
mjesta…”<br />
Gornja rečenica citat je izjave koju je u travnju 2007. dao Slobodan Mikac,<br />
u razgovoru s novinarom Poslovnog dnevnika. Mikac je tada bio na čelu Agencije za poticanje<br />
izvoza i ulaganja, kamo je dospio zbog uspješno izguranog projekta slobodne zone u<br />
Varaždinu. Budućnost se, međutim, pokazala drukčijom.<br />
Mikac nije uspio u Hrvatsku dovesti investiciju koja bi<br />
donijela makar upola manje novih radnih mjesta. Zato je i dao<br />
ostavku na funkciju u Agenciji koja je, po njegovu mišljenju,<br />
blokirana zbog biznisu neprijateljski nastrojene države.<br />
To neprijateljstvo očituje se u lošem radnom zakonodavstvu,<br />
sporom i korumpiranom pravosuđu, visokom oporezivanju<br />
rada i nezajažljivim apetitima države koja guta novac<br />
poduzetnicima i prije no što zarade prvu kunu od svojeg novog<br />
biznisa.<br />
U čemu je onda ključ uspjeha Varaždina, prvoga grada na<br />
ovogodišnjoj <strong>Forbes</strong>ovoj listi najboljih gradova u Hrvatskoj –<br />
riječ je, na kraju, o svima nama zajedničkoj državi?<br />
Ključ je u razvijenoj međuigri razumijevanja između gradske<br />
uprave, biznisa i građana. Varaždinci ne zarađuju najviše u<br />
Hrvatskoj, ukupni rast prihoda u postotku im je gotovo upola<br />
manji od iločkog, dobit po poduzetniku daleko ispod rovinjske… Varaždinci se, međutim,<br />
do danas nisu bojali da će izgubiti radna mjesta (nezaposlenost je u Varaždinu još uvijek<br />
najmanja u Hrvatskoj), djeca su im u dobrim školama, imaju jedan od najboljih fakulteta<br />
u zemlji i kulturni život čija ponuda jest manja od zagrebačke, ali kvalitetom odskače od<br />
daleko razvikanijih centara poput Rijeke, Splita i Dubrovnika. Uza sve to Varaždincima je<br />
život gotovo upola jeftiniji nego Zagrepčanima.<br />
“Naravno da smo najbolji!” – rekao je varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok kada<br />
smo mu javili rezultat istraživanja. I još je rekao kako je “njegov” grad uspio zahvaljujući<br />
poduzetničkom mentalitetu građana. “Mi u upravi samo smo slušali i znali ispuniti njihove<br />
želje i potrebe”, rekao je Čehok. Samo?<br />
Ne, neću se preseliti u Varaždin. Razmažen sam i petoplasirani i za život najskuplji Zagreb<br />
savršeno odgovara mojoj potrebi da živim u središtu države, svjestan da oko mene postoji<br />
gomila toga čemu najčešće ne stignem ni primirisati. Ali zašto Zagreb ne bi mogao biti<br />
jednako prijateljski nastrojen prema biznisu kao Varaždin, a istodobno po životnom standardu,<br />
kulturi i raznolikosti ponude još bliži svojim austrougarskim uzorima Beču, Pragu<br />
i Budimpešti (da se ne zanosimo snovima o životu metropola poput Pariza, Berlina, New<br />
Yorka…)? Dio odgovora na to pitanje vjerojatno bi mogla, kada bi htjela, dati prilično mutna<br />
struktura činovnika u gradskoj upravi. Ostalo je vjerojatno ipak na samim Zagrepčanima jer<br />
– kako kaže Čehok – u varaždinskoj upravi samo su slušali i ispunjavali želje građana. Znači<br />
li porast kriminala i urušavanje kvalitete škola i vrtića da se zbog prevelike buke koju stvara<br />
gomila te želje u Zagrebu više ne čuju? Nisam sklon takvim teorijama.<br />
Posebni brojevi magazina zavređuju i posebne naslovnice. U želji da tematski broj<br />
o najboljim gradovima i sam izgleda najbolje, dizajn naslovnice povjerili smo jednom<br />
od najboljih hrvatskih dizajnerskih studija – Bruketi & Žiniću. Ne znam jesu li se držali<br />
Čehokova recepta (i slušali nas), ali znam da su napravili izvrstan posao.<br />
Viktor Vresnik,<br />
glavni urednik, <strong>Forbes</strong> Hrvatska<br />
Foto Berislava Picek / Grazia<br />
6 F O R B E S SVIBANJ 2010
UVODNIK<br />
Nakladnik<br />
EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2<br />
Glavni urednik<br />
Viktor Vresnik<br />
viktorv@eph.hr<br />
Pomoćnica glavnog urednika<br />
Tanja Tolić<br />
tanja_tolic@eph.hr<br />
Art direktorica<br />
Sandra Pušćenik<br />
sandra_puscenik@eph.hr<br />
Reporteri<br />
Dragana Radusinović, Gordana Galović,<br />
Merita Arslani, Aleksandar Apostolovski (Beograd),<br />
Jasmina Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić<br />
(New York)<br />
Lektura<br />
Božena Mak<br />
Naslovnica<br />
Bruketa & Žinić<br />
Marketing manager<br />
Goran Buljan<br />
goran_buljan@eph.hr<br />
Tel: 01 6173 822<br />
Predsjednik<br />
Ninoslav Pavić<br />
ODBOR DIREKTORA<br />
Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),<br />
Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora),<br />
Ines Lozić (financije, pravo i logistika),<br />
Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija),<br />
Tomislav Wruss (mediji),<br />
Nikola Francetić (informatika, tehnologija i razvoj)<br />
PRODAJA & MARKETING<br />
Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,<br />
prodaja novina: direktor Ivo Valečić, korporativne<br />
i marketinške komunikacije EPH: direktor Sven<br />
Semenčić<br />
SERVISI I KONTAKTI<br />
Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044,<br />
agencija@eph.hr<br />
Foto agencija CROPIX:<br />
01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr<br />
Adresa redakcije:<br />
Koranska 2, Zagreb<br />
telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797<br />
e-mail: <strong>Forbes</strong>@eph.hr<br />
TISAK:<br />
Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4<br />
DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO:<br />
INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b.<br />
88220 Široki Brijeg, BiH<br />
<strong>Forbes</strong> Croatian Edition is published by Europapress<br />
Holding under a license agreement with <strong>Forbes</strong> LLC, 60<br />
Fifth Avenue, New York 10011. “<strong>Forbes</strong>” is a registered<br />
trademark used under licence from <strong>Forbes</strong> LLC.<br />
Zašto je Varaždin najbolji<br />
Nisu skupi hrvatski radnici, nego država. Upravo radimo na realizaciji dosad<br />
najveće investicije koja bi u Hrvatsku mogla donijeti 15.000 novih radnih<br />
mjesta…”<br />
Gornja rečenica citat je izjave koju je u travnju 2007. dao Slobodan Mikac,<br />
u razgovoru s novinarom Poslovnog dnevnika. Mikac je tada bio na čelu Agencije za poticanje<br />
izvoza i ulaganja, kamo je dospio zbog uspješno izguranog projekta slobodne zone u<br />
Varaždinu. Budućnost se, međutim, pokazala drukčijom.<br />
Mikac nije uspio u Hrvatsku dovesti investiciju koja bi<br />
donijela makar upola manje novih radnih mjesta. Zato je i dao<br />
ostavku na funkciju u Agenciji koja je, po njegovu mišljenju,<br />
blokirana zbog biznisu neprijateljski nastrojene države.<br />
To neprijateljstvo očituje se u lošem radnom zakonodavstvu,<br />
sporom i korumpiranom pravosuđu, visokom oporezivanju<br />
rada i nezajažljivim apetitima države koja guta novac<br />
poduzetnicima i prije no što zarade prvu kunu od svojeg novog<br />
biznisa.<br />
U čemu je onda ključ uspjeha Varaždina, prvoga grada na<br />
ovogodišnjoj <strong>Forbes</strong>ovoj listi najboljih gradova u Hrvatskoj –<br />
riječ je, na kraju, o svima nama zajedničkoj državi?<br />
Ključ je u razvijenoj međuigri razumijevanja između gradske<br />
uprave, biznisa i građana. Varaždinci ne zarađuju najviše u<br />
Hrvatskoj, ukupni rast prihoda u postotku im je gotovo upola<br />
manji od iločkog, dobit po poduzetniku daleko ispod rovinjske… Varaždinci se, međutim,<br />
do danas nisu bojali da će izgubiti radna mjesta (nezaposlenost je u Varaždinu još uvijek<br />
najmanja u Hrvatskoj), djeca su im u dobrim školama, imaju jedan od najboljih fakulteta<br />
u zemlji i kulturni život čija ponuda jest manja od zagrebačke, ali kvalitetom odskače od<br />
daleko razvikanijih centara poput Rijeke, Splita i Dubrovnika. Uza sve to Varaždincima je<br />
život gotovo upola jeftiniji nego Zagrepčanima.<br />
“Naravno da smo najbolji!” – rekao je varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok kada<br />
smo mu javili rezultat istraživanja. I još je rekao kako je “njegov” grad uspio zahvaljujući<br />
poduzetničkom mentalitetu građana. “Mi u upravi samo smo slušali i znali ispuniti njihove<br />
želje i potrebe”, rekao je Čehok. Samo?<br />
Ne, neću se preseliti u Varaždin. Razmažen sam i petoplasirani i za život najskuplji Zagreb<br />
savršeno odgovara mojoj potrebi da živim u središtu države, svjestan da oko mene postoji<br />
gomila toga čemu najčešće ne stignem ni primirisati. Ali zašto Zagreb ne bi mogao biti<br />
jednako prijateljski nastrojen prema biznisu kao Varaždin, a istodobno po životnom standardu,<br />
kulturi i raznolikosti ponude još bliži svojim austrougarskim uzorima Beču, Pragu<br />
i Budimpešti (da se ne zanosimo snovima o životu metropola poput Pariza, Berlina, New<br />
Yorka…)? Dio odgovora na to pitanje vjerojatno bi mogla, kada bi htjela, dati prilično mutna<br />
struktura činovnika u gradskoj upravi. Ostalo je vjerojatno ipak na samim Zagrepčanima jer<br />
– kako kaže Čehok – u varaždinskoj upravi samo su slušali i ispunjavali želje građana. Znači<br />
li porast kriminala i urušavanje kvalitete škola i vrtića da se zbog prevelike buke koju stvara<br />
gomila te želje u Zagrebu više ne čuju? Nisam sklon takvim teorijama.<br />
Posebni brojevi magazina zavređuju i posebne naslovnice. U želji da tematski broj<br />
o najboljim gradovima i sam izgleda najbolje, dizajn naslovnice povjerili smo jednom<br />
od najboljih hrvatskih dizajnerskih studija – Bruketi & Žiniću. Ne znam jesu li se držali<br />
Čehokova recepta (i slušali nas), ali znam da su napravili izvrstan posao.<br />
Viktor Vresnik,<br />
glavni urednik, <strong>Forbes</strong> Hrvatska<br />
Foto Berislava Picek / Grazia<br />
8 F O R B E S SVIBANJ 2010
aktualno<br />
Bankari: Fiskalna<br />
prilagodba ruši kamate<br />
Da Slovačka nije ušla u Eurozonu 1.1.2009. kamatne bi<br />
stope na stambene kredite u Hrvatskoj bile više od najviših<br />
stopa u Eurozoni. Zahvaljujući uključenju slovačkih podataka<br />
u statistike Eurozone, hrvatske su stope i dalje niže od<br />
maksimalnih u Eurozoni. Pritom su niže nego i u većini tranzicijskih<br />
zemalja koje su članice<br />
EU ali još nisu prihvatile Euro.<br />
Kamatne stope na potrošačke<br />
kredite niže su nego u nekoliko<br />
zemalja Eurozone, a kamatne<br />
stope na dugoročne kredite<br />
poduzećima kreću se u okviru<br />
intervala EU, stoji u Analizi<br />
koju je za potrebe Hrvatske<br />
udruge banaka napravila Arhivanalitika.<br />
Citiramo dalje: Među tranzicijskim<br />
članicama koje nisu<br />
prihvatile Euro ove su stope<br />
niže samo u Češkoj. Međutim, kratkoročne stope za poduzeća<br />
uvjerljivo prelaze gornji prag intervala Eurozone. Razlozi leže<br />
u slaboj osjetljivosti kratkoročnih kamatnih stopa na mjere<br />
središnje banke, zatim, u institucionalnim slabostima, kao i u<br />
većemu udjelu SME među tražiteljima kredita.<br />
Općenitu rigidnost kamatnih stopa u Hrvatskoj u usporedbi<br />
s Eurozonom tumačimo činjenicom da se oko dvije<br />
trećine visine kamatnih stopa u Hrvatskoj nalazi pod izravnim<br />
utjecajem troškova rizika i regulacije.<br />
Kako je rizik povezan sa strukturnom i fiskalnom politikom,<br />
a regulacija s monetarnom i prudencijalnom politikom,<br />
očito je da se upravo tim politikama može učinkovito<br />
i trajno utjecati na smanjenje kamatnih stopa. Strukturna i<br />
fiskalna politika u tome imaju dominantnu ulogu. Stoga pri<br />
vođenju ovih politika treba imati u vidu da one imaju vidljive<br />
i skrivene učinke. Vidljivi su učinci u pravilu negativni. Javljaju<br />
se zbog pada ukupne potražnje<br />
uslijed fiskalne prilagodbe. Međutim, vidljive učinke treba<br />
pažljivo odvagnuti prema skrivenim učincima koji mogu<br />
djelovati pozitivno. Na primjer, vjerodostojna fiskalna prilagodba<br />
može bitno umanjiti premiju na rizik i tako utjecati na<br />
korekciju kamatnih stopa te na oporavak ukupne potražnje i<br />
ulaganja.<br />
Soumitra Dutta gost EPH i<br />
Microsofta u Rovinju<br />
Ono na čemu hrvatski političari lome jezike posljednjih<br />
desetak godina boreći se prije svega sa konceptom, Soumitra<br />
Dutta zna. Ovom profesoru na INSEAD-u, jednoj od najpoznatijih<br />
i najboljih poslovnih škola u Europi, ekonomija<br />
znanja je posao.<br />
Soumitra Dutta, glavni predavač na ovogodišnjoj Windays10<br />
konferenciji globalni je autoritet za područja inovacija<br />
i njihovih primjena u ekonomiji znanja. Ekspert je za<br />
društvene mreže i za njihovu primjenu u biznisu.<br />
Duttins knjiga “Throwing sheep in the boardroom”<br />
privukla je lavinu pozitivnih kritika unutar on-line zajednice,<br />
čineći istovremeno profesora s INSEAD-a jednim od<br />
najtraženijih predavača u globalnoj zajednici putujućih “trgovaca<br />
pameću”.<br />
Duttin dolazak na ovogodišnje Windayse čiji business dio<br />
po prvi puta zajednički organiziraju Europapress Holding, Microsoft<br />
i visoka škola Vern, poklapa se s obnovljenim bumom<br />
društvenih mreža u Hrvatskoj koji je prošle godine započeo s<br />
mikroblogerskim Twitterom, servisom koji su mnogi kritičari,<br />
ne samo u Hrvatskoj, u početku odbacili s etiketom “proširenog<br />
SMS-a” namijenjenog srednoškolcima. Nsravno - pogrešno. i<br />
krstkovidno. Tako je možda i bilo do prošlogodišnjih nereda<br />
u Iranu kada je<br />
Twitteru pripala<br />
uloga najbržeg<br />
i najdalekosežnijeg<br />
medija.<br />
Dok su<br />
kamere velikih<br />
svjetskih agencija<br />
čekale pred<br />
zatvorenim granicama,<br />
Iranci<br />
su “odtvitali”<br />
svijetu priču<br />
koju kasnije<br />
više nitko nije<br />
mogao sakriti.<br />
U Hrvatsku je<br />
Twitter, donio<br />
vesela ad-hoc<br />
okupljanja –<br />
brzinski organizirane<br />
twittupove<br />
na kojima<br />
su se u početku okupljali informatički “geekovi” da bi se<br />
ubrzo proširila i na krugove njihovih prijatelja i prijatelja od<br />
prijatelja… Prve su to prepoznale marketing agencije velikih<br />
kompanija koje su se gotovo od početka uključile u sponzoriranje<br />
koliko-toliko unaprijed najavljenih twitt-upova.<br />
Twitter je vrlo brzo postao i odličnim poligonom, za gerilski<br />
marketing.<br />
10 F o r b e S svibanj 2010
svibanj 2010 F o r b e S 11
Zadnjih nekoliko mjeseci Vlada<br />
se iz petnih žila trudi spasiti<br />
građevinare. Spašavanje je<br />
započelo uvođenjem poticaja za<br />
kupnju novosagrađenih stanova, a nastavilo<br />
se najavom daljnje izgradnje autocesta.<br />
Te mjere će zasigurno manjem<br />
dijelu građevinara osigurati izvjesniju<br />
budućnost.<br />
Budući da su krizna vremena u kojima<br />
valjda treba spašavati sve što se spasiti<br />
da, nitko se ne pita što će građevinari<br />
raditi nakon što ih se spasi. Pretpostavlja<br />
se, naime, da će se kad kriza prođe<br />
agregatna potražnja oporaviti, što bi u<br />
konačnici trebalo biti dovoljno da se uposli<br />
građevinarska industrija.<br />
Stvarnost, međutim, nije tako jednoobrazna.<br />
Postoje uvjerljivi dokazi da<br />
je građevinski sektor u Hrvatskoj jednostavno<br />
prevelik pa stoga i nije potrebno<br />
da ga se spašava. Prvi dokaz koji govori<br />
u prilog tvrdnji da potpuni oporavak<br />
građevinske industrije nije moguć<br />
nalazimo u statističkim podacima.<br />
Prosječni udio bruto dodane vrijednosti<br />
građevinskog sektora u ukupnoj dodanoj<br />
vrijednosti u EU kreće se oko 6,5<br />
posto (slika 1). Zemlje koje se u zadnjih<br />
desetak godina proživljavale bum cijena<br />
nekretnina (Španjolska, Irska i baltičke<br />
zemlje) imaju viši udio od europskog<br />
prosjeka, no u tim se zemljama važnost<br />
Maruška Vizek<br />
Dobit bez pokrića<br />
Građevinari koji predugo posluju s nezahtjevnim<br />
klijentom kao što je država nisu više sposobni dobiti<br />
posao na zahtjevnom međunarodnom tržištu. Što će<br />
raditi nakon što ih Vlada spasi?<br />
građevinarstva za ukupnu ekonomsku<br />
aktivnost smanjuje i u posljednje dvije<br />
godine vraća europskom prosjeku.<br />
U Hrvatskoj je 2008. i 2009. udio<br />
građevinarstva u ukupnoj dodanoj vrijednosti<br />
dosegnuo maksimum i iznosio<br />
nešto više od 8 posto. To znači da je<br />
u odnosu na europski prosjek hrvatsko<br />
građevinarstvo veće za otprilike 20 posto.<br />
Prije deset godina udio hrvatskog<br />
građevinarstva u dodanoj vrijednosti<br />
iznosio je svega 4,9 posto, što znači<br />
da se ovaj sektor u deset godina gotovo<br />
udvostručio. Postavlja se stoga<br />
pitanje zašto je dodana vrijednost u<br />
građevinarstvu u zadnjih deset godina<br />
u Hrvatskoj kumulativno porasla za 3<strong>18</strong><br />
posto, dok je rast dodane vrijednosti<br />
drugih sektora iznosio znatno skromnijih<br />
190 posto.<br />
Prvi razlog za bujanje građevinarstva<br />
vrlo je očit. Riječ je o rastu cijena nekretnina<br />
koje su se u zadnjih 12 godina,<br />
Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu<br />
nekretnine<br />
prema podacima Burze nekretnina, kumulativno<br />
povećale 115 posto potaknute<br />
rastom raspoloživog dohotka i većom<br />
dostupnošću kredita. Još snažnija motivacija<br />
za građevinare bila je struktura<br />
prodajne cijene novosagrađenog stana<br />
(slika 2).<br />
Državni zavod za statistiku prodajnu<br />
cijenu novogradnje dijeli na tri kategorije:<br />
trošak kupnje građevinskog zemljišta,<br />
trošak gradnje i dobit, te ostali troškovi<br />
vezani uz projektiranje, nadzor, dozvole,<br />
doprinose. Objavljeni podaci indiciraju<br />
da je zadnjih godina najbrže rasla kategorija<br />
trošak gradnje i dobit: 2001. je iznosila<br />
je 5000 kuna, a 2008. godine 8300 kuna.<br />
Kako se u tom razdoblju sam trošak<br />
gradnje nije značajno mijenjao te je iznosio<br />
oko 3800 kuna, možemo zaključiti da<br />
se rast cijena nekretnina znatnim dijelom<br />
prelio u dobit građevinara. Dobit po<br />
kvadratnom metru novogradnje 2001. je<br />
iznosila oko 1200 kuna, a 2008. je dosegla<br />
4500 kuna.<br />
Visoka dobit u stanogradnji privukla<br />
je nove investitore i potakla bujanje sektora.<br />
U sektor koji ostvaruje ekstraprofite<br />
ulaze novi poduzetnici koji povećavaju<br />
ponudu i smanjuju cijene sektorskog<br />
Hrvatsko je građevinarstvo za oko 20%<br />
veće od europskog prosjeka. Sektor je<br />
prevelik i ne treba ga spašavati<br />
proizvoda, što vodi smanjenju profita tog<br />
sektora. Da bi se to spriječilo, valja otežati<br />
ulazak novih poduzetnika uvođenjem<br />
licenci, standarda, posebnih dozvola i<br />
slično. Naši su građevinari prekasno shvatili<br />
važnost licenciranja i zato je ovo<br />
što im se danas događa u mnogo čemu<br />
njihova greška. Ako podižete cijenu<br />
proizvoda iznad ravnotežne, morate<br />
otežati drugima ulaz u industriju da biste<br />
zadržali visoke cijene.<br />
U suprotnom nećete moći dugo<br />
živjeti na visokoj nozi, nego ćete završiti<br />
Foto Ranko Šuvar / Cropix<br />
12 F o r b e S svibanj 2010
ulagao se silan novac u infrastrukturu i<br />
stanogradnju, što je povećalo stopu investicija<br />
i do preko 30 posto u pojedinim<br />
zemljama. Nakon krize razina investicija<br />
nikad se nije vratila na prethodnu razinu.<br />
Razlog je jednostavan: stanovi, komercijalne<br />
nekretnine i infrastruktura imaju<br />
jako duga amortizacijska razdoblja.<br />
Kad prođete kroz građevinarski bum,<br />
drugi vam ne treba barem par desetljeća.<br />
Želite li opstati nakon buma, morate ili<br />
izvoziti ili nuditi kvalitetne projekte ili otkrivati<br />
tržišne niše. Taj zaključak vrijedi i<br />
za Hrvatsku. Doba života na visokoj nozi<br />
za hrvatske građevinare je prošlo. Stiglo<br />
je vrijeme borbe za svaki posao.<br />
s velikim zalihama neprodanih stanova<br />
koje pritišću cijenu naniže.<br />
Drugi razlog za bujanje građevinarstva<br />
su državne investicije u infrastrukturu.<br />
Pod time se prvenstveno podrazumijeva<br />
izgradnja autocesta koja je generirala stvaranje<br />
novih i povećavanje postojećih<br />
građevinarskih poduzeća. Računica je<br />
bila jasna: posao s državom relativno<br />
je lako dobiti ako ste upoznati s mehanizmima<br />
javne nabave, država je poželjan<br />
klijent koji dobro plaća, a ne zanovijeta<br />
previše. No građevinari su zaboravili da<br />
se autoceste grade jednom u stoljeću, a<br />
da nijedan drugi javni infrastrukturni<br />
projekt ne može ni izbliza zaposliti toliki<br />
broj građevinskih poduzeća. Državni<br />
spas je stoga samo iluzija pa će veliki dio<br />
građevinara morati početi izvoziti svoje<br />
usluge ili će biti prisiljeni staviti ključ u<br />
bravu.<br />
Izvoz se čini kao logično rješenje,<br />
no nedavna loša iskustva naših velikih<br />
građevinskih poduzeća na<br />
međunarodnim natječajima pokazuju<br />
da građevinari koji predugo posluju<br />
s nezahtjevnim klijentom kao što je<br />
država, nisu više sposobni dobiti posao<br />
na vrlo zahtjevnom i konkurentnom<br />
međunarodnom tržištu.<br />
Zaključimo iskustvom azijskih zemalja.<br />
Prije azijske krize građevinski<br />
sektori u “azijskim tigrovima” su bujali,<br />
Slika 1. Značaj građevinarstva za ekonomsku aktivnost<br />
U % ukupne BDV, tekuće cijene<br />
EU-27 EU-15 Španjolska Litva Irska Letonija Hrvatska UK Danska Mađarska Njemačka<br />
Slika 2. Struktura prodajne cijene novogradnje<br />
U kunama<br />
U %<br />
građevinsko zemljište<br />
troškovi gradnje i dobit izvođača<br />
ostali troškovi (dozvole, projektiranje, nadzor, osiguranje) godišnji rast cijena nekretnina<br />
svibanj 2010 F o r b e S 13
Josip Glaurdić<br />
Varljivi broševi<br />
Neracionalnim trošenjem proračuna i odgađanjem<br />
reformi Vlada nastoji održati privid da je sve pod<br />
kontrolom. Pod pritiskom ekonomske krize poput<br />
grčke, hrvatski sustav srušit će se kao kula od karata<br />
Nakon početnog oduševljenja<br />
odlučnošću s kojom se premijerka<br />
riješila kadra svog prethodnika<br />
– pa konačno i njega<br />
samog – pozlata na njezinim broševima<br />
je izblijedjela.<br />
Danas je valjda svakome jasno da su<br />
i premijerka i njezin kabinet potpuno<br />
nesposobni nositi se ne samo s prolaznim<br />
izazovima koji su pred državom i<br />
društvom, već i s najosnovnijim dnevnim<br />
zadacima svoga posla. Od blago<br />
rečeno neprofesionalnog ponašanja pri<br />
susretu s američkim predsjednikom<br />
Barackom Obamom pa do nervoznih,<br />
kontradiktornih i najvjerojatnije nezakonitih<br />
i neustavnih poteza nakon<br />
objavljivanja registra branitelja, cijela<br />
vlada (a i mi s njom) ima pregršt razloga<br />
za posramljenost.<br />
Da je posrijedi samo nesposobnost<br />
premijerke i njezinih ministara, problema<br />
skoro pa i ne bi bilo, bez obzira<br />
na kritičan trenutak u kojem se nalazi<br />
hrvatsko gospodarstvo. U najgorem<br />
slučaju pričekali bismo sljedeće izbore i<br />
glasali za njihove konkurente. Problem<br />
je, međutim, u tome što su premijerka<br />
i njezina vlada tek vrh piramide nesposobnih<br />
i duboko korumpiranih dužnosnika.<br />
Cijeli naš politički sustav zapravo je<br />
postao savršen primjer Peterovog poučka<br />
po kojem svaki birokrat napreduje<br />
do pozicije za koju je nesposoban, ali s<br />
jednom značajnom “hrvatskom inovacijom”<br />
– u našem političkom sustavu<br />
posao se obavlja ne samo neprofesionalno<br />
i nedovoljno dobro, već i nečasno.<br />
Koprivnička afera koja je rezultirala<br />
zatvaranjem bivšeg potpredsjednika<br />
Vlade iznimka je samo po tome što je<br />
netko napokon i završio iza rešetaka.<br />
politika<br />
Možda i imamo svojeg Ciampija. Ali<br />
za hrvatsku kampanju “čistih ruku”<br />
nedostaju nam još tužitelji, suci i prvi<br />
uhapšeni dužnosnik koji će – propjevati<br />
Korupcija i zlouporaba javnih sredstava<br />
za osobni probitak kod nas su postale<br />
način političkog i ekonomskog života. I<br />
svi mi to znamo. Zato nas je jedva pedeset<br />
posto i izašlo na prošle predsjedničke<br />
izbore – jer nemamo nikakvo povjerenje<br />
u političku elitu koja živi na takav<br />
način.<br />
Iako bi svako podcjenjivanje sposobnosti<br />
hrvatskih političara da se održe<br />
na vlasti bilo ozbiljna pogreška, jedna<br />
stvar svakim danom ipak postaje sve<br />
jasnija: nalazimo se pred kolapsom političkog<br />
sustava!<br />
Neracionalnim trošenjem proračunskog<br />
novca i odgađanjem ikakvih reformi,<br />
Vlada nastoji održati svoju opsjenu<br />
da je sve pod kontrolom. No račun će<br />
uskoro doći na naplatu. A kada dođe,<br />
posljedice neće biti samo ekonomske,<br />
već i političke.<br />
Jednostavnim rječnikom – pod pritiskom<br />
ekonomske krize poput grčke,<br />
latvijske ili mađarske, hrvatski politički<br />
sustav srušit će se kao kula od karata.<br />
Svako pogoršanje ekonomske situacije<br />
vrlo bi lako moglo postati katalizator<br />
kolapsa koji već sada tako očito nalikuje<br />
talijanskoj aferi Tangentopoli iz ranih<br />
devedesetih.<br />
Ne bi se stoga bilo loše ukratko podsjetiti<br />
na ono što su naši prekojadranski<br />
susjedi prošli prije dvadesetak godina.<br />
Talijanski proporcionalni izborni sustav<br />
je tijekom hladnoratovskih desetljeća<br />
stvorio partitokraciju u kojoj su glavnu<br />
riječ vodile stranačke središnjice.<br />
Unatoč čestim promjenama predsjednika<br />
vlada, vodeću je ulogu gotovo<br />
neprestano imala Demokršćanska<br />
stranka – catch-all stranka desnog centra.<br />
Padom njezine popularnosti na nekih<br />
tridesetak posto, ranih osamdesetih<br />
na scenu je stupio “pentapartito”, koalicija<br />
pet stranaka, opet pod vodstvom<br />
demokršćana.<br />
Talijanska politička ekonomija tako<br />
je, uz svoje tradicionalne bolesti poput<br />
klijentelizma, sprege s organiziranim<br />
dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s doktoratom političkih<br />
znanosti američkog Yalea<br />
14 F o r b e S svibanj 2010
Guverner<br />
Rohatinski<br />
šavovima u proljeće 1992. s anti-korupcijskim<br />
istragama u Milanu. Pod<br />
pritiskom proaktivnih sudaca i tužitelja<br />
u kampanji “čistih ruku”, lokalni i nacionalni<br />
političari počeli su prokazivati<br />
jedni druge i padati poput domina. Neki<br />
su se od njih odlučili i na samoubojstva,<br />
a neki – poput vođe socijalista Bettina<br />
Craxija – na bijeg iz Italije.<br />
Skoro sve velike stranke, uključujući<br />
Rohatinski bi<br />
jednom doista<br />
mogao biti<br />
prisiljen preuzeti<br />
mjesto premijera.<br />
Hrvatska, nažalost,<br />
ima više kandidata<br />
poput Berlusconija<br />
Foto Joško Ponos / Cropix<br />
kriminalom, korupcije i nezakonitog<br />
prisvajanja javnih sredstava, oboljela od<br />
još nečeg, nama tako dobro poznatog iz<br />
te dekade: dogovora.<br />
Demokršćani su se lako prilagodili<br />
svojoj manjoj popularnosti: dogovorno<br />
su podijelili funkcije u birokraciji i<br />
državnim poduzećima s koalicijskim<br />
partnerima. Nestalo je svakog političkog<br />
natjecanja. Zvuči poznato? Jedina<br />
bitna razlika u usporedbi s Hrvatskom<br />
bila je u tome što se talijanska politička<br />
i ekonomska elita uglavnom bogatila na<br />
procesima nacionalizacije, dok se naša<br />
bogatila na procesima privatizacije.<br />
Sve je to konačno počelo pucati po<br />
demokršćansku, raspale su se. Premijersko<br />
mjesto je preuzeo guverner talijanske<br />
središnje banke Carlo Azeglio<br />
Ciampi čija je stručna nestranačka vlada<br />
godinu dana vodila državu kroz izuzetno<br />
težak proces ponovne izgradnje<br />
političkog sustava. No tada je na scenu<br />
stupio Berlusconi i – kako kažu – ostalo<br />
je povijest, odnosno talijanska sadašnjost.<br />
Unatoč jasnim usporedbama između<br />
talijanskog iskustva iz devedesetih<br />
i onoga kroz što mi trenutno prolazimo,<br />
hrvatske uloge za reprizu predstave<br />
Tangentopoli ipak se još ne naziru.<br />
Željko Rohatinski će jednog skorog<br />
dana možda i postati hrvatski Ciampi, a<br />
imamo i (lokalnih) kandidata za ulogu<br />
Berlusconija.<br />
No još uvijek nam nedostaje niz<br />
naizgled sporednih, a zapravo glavnih<br />
glumaca za reprizu talijanskog scenarija:<br />
od nezavisnih i proaktivnih tužitelja<br />
i sudaca, do onog krucijalnog prvog<br />
uhapšenog dužnosnika koji će – propjevati.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 15
Oduvijek su me nervirale teorije<br />
zavjere. “Oni”, navodni zavjerenici,<br />
u pravilu su misteriozna<br />
ekipa koja je smislila način<br />
da nas sve podjarmi i unaprijed osigurala<br />
da ih mi, obični izmanipulirani smrtnici,<br />
nikako ne možemo otkriti koliko<br />
god pokušavali, pa moramo dovijeka<br />
služiti njihovim zavjereničkim interesima.<br />
Tih teorija ima otkad je svijeta i vijeka<br />
– dvorske urote, vjerske urote, bogumili,<br />
katari, židovi, komunističke krtice<br />
u Washingtonu, Informbiro, hipiji i<br />
šezdesetosmaši kao naivni klinci kojima<br />
gospodare Brežnjev i Castro – pa sve do<br />
naših dana kada šećući Cvjetnim trgom<br />
(dok ga još ima) razmišljamo o tome<br />
jesmo li ipak(!) možda svi dio nekog golemog<br />
Matrixa, uštekani u štekere dok<br />
gradom šeću naše prikaze...<br />
Zanimljivo je onda naići na jednu<br />
stvarnu, životnu, dobro dokumentiranu<br />
zavjeru – da ne kažem “ujdurmu”.<br />
Ime joj je ACTA – Anti-Counterfeiting<br />
Trade Agreement, u prijevodu Trgovinski<br />
sporazum protiv krivotvorenja.<br />
Gdje je tu sad problem i gdje je zavjera?<br />
Kako bi netko mogao imati nešto<br />
protiv sporazuma koji se bori protiv<br />
krivotvorenja? Pa... mogao bi! Razlog<br />
je uobičajeno politički – iza naizgled<br />
benignog naziva krije se štošta. Stariji<br />
čitatelji sjetit će se Bijele knjige. Nevinog<br />
li i benignog naziva za popis kulturnih<br />
Ivo Špigel<br />
Per aspera ad ACTA<br />
Sporazumima i zakonima poput ACTA-e i britanskog<br />
DEBilla, ‘kolijevke demokracije’ nastoje omogućiti<br />
vlasnicima sadržaja da progone obične ljude<br />
djela – knjiga, filmova... koji su iz nekog<br />
razloga bili “politički nepodobni”. No<br />
vratimo se krivotvorinama. Tko bi,<br />
dakle, mogao imati nešto protiv toga<br />
da se države svijeta udruže i spriječe<br />
afričke azilante da na ulicama Firence<br />
i Rima prodaju lažne Gucci i Hermes<br />
torbice i Rolex satove? Problem sporazuma<br />
benigno nazvanog ACTA je da<br />
se širi daleko izvan klasičnog područja<br />
“krivotvorina” i nastoji zahvatiti sva<br />
područja stvaralaštva, a obzirom na<br />
temu ove kolumne područje koje me<br />
naročito zanima jest digitalni prostor.<br />
Pripovijest ide otprilike ovako:<br />
vlade SAD-a, Švicarske i Japana, kao<br />
i Europska komisija, objavile su 2007.<br />
da žele pripremiti novu međunarodnu<br />
platformu za zaštitu intelektualnih<br />
prava, ACTA. Neko vrijeme nakon<br />
toga pridružili su im se Južna Koreja,<br />
Singapur, Maroko, Novi Zeland, Meksiko,<br />
Jordan, UAE i Kanada. Pomalo<br />
Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum Mobile<br />
revolucija<br />
neobičan skup zemalja, a još neobičnije<br />
u cijelom procesu bile su dvije ključne<br />
stvari.<br />
Uobičajeno je u političkom životu<br />
da zakone i međunarodne sporazume<br />
predlažu i definiraju predstavnici birača<br />
i građana – političari. Koliko god to<br />
grozno zvučalo i koliko god oni imali<br />
nizak rejting u javnosti, možemo se<br />
nadati da ipak zastupaju javni interes.<br />
ACTA sporazum, međutim, ne promoviraju<br />
niti su ga pisali “javni službenici”,<br />
već privatne kompanije. Pogađate, one<br />
iste koje ne znaju baš kako bi se prilagodile<br />
vrlom novom svijetu pa traže<br />
načine da “zaustave Reuters”. Jedna od<br />
metoda koje je puno lakše razumjeti<br />
od “promjene poslovnih modela” jest<br />
zadržavanje postojećih koncepcija, makar<br />
i po cijenu globa, kazni i proganjanja<br />
svih i svakoga.<br />
U tom duhu stvorena je ACTA, ali ne<br />
samo ACTA. U tom istom duhu Francuzi<br />
su prije nekog vremena izglasali zakon<br />
koji omogućuje vlasnicima sadržaja<br />
da običnim ljudima zauvijek oduzme<br />
pristup internetu ako ih netko nekoliko<br />
puta optuži (ne: osudi) da bespravno<br />
Međunarodni sporazum o suzbijanju<br />
krivotvorenja nisu pisali predstavnici<br />
birača, nego privatne kompanije. One iste<br />
koje vole ‘zaustavljati Reuters’<br />
presnimavaju pjesme i filmove. Sličan<br />
zakon donijela je nedavno “kolijevka<br />
demokracije” Velika Britanija. U tom<br />
je slučaju zamjena teza i naziva bila još<br />
bizarnija, takva da bi Orwell kao rođeni<br />
Britanac bio nadasve ponosan. Zakon je<br />
kolokvijalno nazvan Digital Economy<br />
Bill, a u diskusijama na Twitteru dobio<br />
je kraticu #DEBill – nas nekolicina<br />
komentirali smo kako je izraz prilično<br />
primjeren sadržaju. Dakle, famozni<br />
zakon koji bi trebao poticati digitalnu<br />
ekonomiju zapravo je prava barijera<br />
16 F o r b e S svibanj 2010
Kada bi Hrvatska ostala pošteđena<br />
ovakvih besmislenih propisa, mogla bi<br />
postati slobodnim teritorijem ideja<br />
toj ekonomiji. U njemu je, slično Francuzima,<br />
predviđen doživotni izgon s interneta<br />
ako vas neka glazbena, filmska<br />
ili slična kompanija tri puta optuži (ne:<br />
osudi) da ste neovlašteno presnimavali<br />
zaštićene sadržaje.<br />
Još bi se o mnogočemu moglo detaljno<br />
govoriti opisujući taj krajnje<br />
opasan trend, od toga da se cijeli “proces”<br />
odvija mimo multilateralnih organizacija<br />
kao što su WIPO i WTO, pa do<br />
specifičnih odredbi koje bi vas mogle<br />
strpati u buksu (ne šalim se!) ako vam<br />
se susjedov klinac ukrca na nedovoljno<br />
dobro zaštićenu WiFi mrežu i preko vaše<br />
mreže sebi presnimi najnovijeg Gibonnija.<br />
No, umjesto opsežnih rasprava<br />
o detaljima, zamislimo se na trenutak<br />
što to zapravo znači za nas u maloj,<br />
zabačenoj Hrvatskoj? Najvjerojatnije –<br />
kao i za sve naše male, zabačene susjede<br />
od Slovenije pa do prezadužene Grčke<br />
– znači bespogovorno prihvaćanje propisa<br />
koje su donijeli “stariji i pametniji”<br />
od nas.<br />
Pitam se, ipak, postoji li alternativa?<br />
Kada bi Hrvatska – možda zajedno s<br />
drugim regionalnim državama – rekla<br />
“ne, hvala” i ostala pošteđena ovakvih<br />
besmislenih propisa, mogla bi postati<br />
nekom vrstom digitalne oaze, “slobodnog<br />
teritorija” na kojemu bi oni koji ra-<br />
zumiju štetnost ovakvih propisa možda<br />
našli i utočište. Ako bi se to dogodilo,<br />
nemali broj najkvalitetnijih stručnjaka,<br />
istraživača, inovatora i poduzetnika iz<br />
cijelog svijeta prepoznao bi Hrvatsku<br />
i jugoistočnu Europu kao progresivni<br />
prostor koji želi privući elitu digitalnog<br />
univerzuma.<br />
Prije sto-sto pedeset godina, Kip slobode<br />
poručio je Europljanima: “Pošaljite<br />
mi svoje umorne i siromašne.” Siromasi<br />
koji su tada pohrlili u Novi svijet bili su<br />
ujedno najambiciozniji Hrvati, Irci, Talijani,<br />
Mađari, Danci i ostali osiromašeni<br />
ali energični Europljani. Otišli su u divljinu<br />
koja je bila rizična, ali je i pružala<br />
prilike kakve umorna i ostarjela Europa<br />
nije. Možda je ovo prilika da naša regija<br />
kaže “Pošaljite nam vaše digitalne pionire.<br />
Besmislice koje propisujete ionako<br />
koriste samo vašim medijskim dinosaurima.”<br />
Zakoni koji bi trebali<br />
poticati digitalnu<br />
ekonomiju zapravo<br />
su toj ekonomiji<br />
prepreka<br />
svibanj 2010 F o r b e S 17
Dugom pritisnuta Grčka zaposjela<br />
je novinske naslove.<br />
Društvo joj prave druge<br />
nevoljama pogođene zemlje,<br />
poput Portugala, Italije i Španjolske.<br />
Nad ponorom insolventnosti balansira<br />
i nekoliko američkih gradskih uprava i<br />
saveznih država, predvođenih rasipnom<br />
Kalifornijom.<br />
U svim tim slučajevima problem je<br />
prekomjerna potrošnja. Istina, recesija<br />
je smanjila zarade i tržišta se boje financirati<br />
sumnjive dužnike, dijelom i<br />
zato što bi proračunske manjkove mogli<br />
pokušati premostiti netransparentno,<br />
pomoću lakozapaljivih papirnatih financijskih<br />
derivata. Sve nezasitniji<br />
budžeti doveli su mnoge vlade do ruba<br />
bankrota.<br />
Propast, međutim, nije neizbježna.<br />
Osvježavajući i uistinu inspirativan<br />
primjer onoga što bi trebalo poduzeti<br />
daje New Jersey. Suočen s fiskalnom<br />
katastrofom, novi guverner Chris Christie<br />
poduzima nezamislivo: kreše javnu<br />
potrošnju i poziva na smanjenje poreza<br />
kako bi oživio umiruće gospodarstvo te<br />
savezne države.<br />
Pretežno demokratsku skupštinu<br />
New Jerseyja republikanac Christie<br />
u siječnju je obavijestio o svojoj odluci<br />
da skreše više od dvije milijarde<br />
dolara rashoda iz tekućeg proračuna.<br />
Njegove škare zahvaćaju vrlo široko:<br />
Steve <strong>Forbes</strong><br />
Što nam predstoji?<br />
Inspirativan primjer onoga što bi trebalo poduzeti<br />
daje guverner New Jerseyja. Suočen s fiskalnom<br />
katastrofom, republikanac Chris Christie reže javnu<br />
potrošnju i poziva na smanjenje poreza<br />
“Smanjujem izdatke za 375 državnih<br />
programa, u svakom kutku državne uprave.<br />
Upotrijebit ću svoje izvršne ovlasti<br />
da s primjenom ove odluke započnem<br />
odmah. Time će nestati proračunska<br />
rupa od dvije milijarde dolara”, ustvrdio<br />
je Christie pred osupnutim zakonodavcima.<br />
“Po dolasku na vlast, moja je<br />
administracija na računu zatekla šest<br />
milijardi dolara, od čega smo morali<br />
uštedjeti dvije milijarde, dakle trećinu<br />
ukupnih sredstava, u samo četiri i pol<br />
mjeseca do kraja fiskalne godine.”<br />
Rezovi su golemi, ali je Christie<br />
dobro pazio da ih izvede skalpelom,<br />
a ne mesarskom sjekirom. Školstvu,<br />
primjerice, ne uzima “ni novčića iz odobrenih<br />
sredstava. U učionice neće stići ni<br />
10 centi manje od predviđenog iznosa,<br />
nijedan udžbenik neće ostati neplaćen,<br />
niti će ijedan učitelj ostati bez posla. Ni<br />
jedno dijete neće biti uskraćeno ni za<br />
minutu obrazovanja. Niti jedan dolar<br />
od novog poreza na nekretnine neće<br />
Steve <strong>Forbes</strong> je glavni urednik američkog <strong>Forbes</strong>a<br />
biznis i država<br />
Povećani porezi donijeli su 10-postotnu<br />
nezaposlenost, uspavanu ekonomiju i<br />
građane koji ne vjeruju u budućnost<br />
biti potreban.” No guverner je jasno rekao<br />
da su sljedećem proračunu potrebni<br />
još ozbiljniji kirurški zahvati. Tada će<br />
povika postati uistinu zaglušujuća.<br />
Manja državna pomoć ozbiljno<br />
će pogoditi proračune škola, no to će<br />
natjerati lokalne školske uprave da se –<br />
pod budnim okom roditelja-poreznih<br />
obveznika – napokon riješe nabujale<br />
birokracije. I 566 gradova i općina New<br />
Jerseyja pod hitno će učiniti ono što je<br />
odavno trebalo – objediniti usluge preko<br />
granica lokalne samouprave.<br />
Najveći će biti pritisak na mirovine.<br />
“Mirovine i socijalne povlastice najveći<br />
su generator povećanja troškova na svim<br />
javnim razinama – državnoj, lokalnoj,<br />
općinskoj i školskoj”, objavio je guverner.<br />
“Zastupnici parcijalnih interesa već<br />
počinju izvikivati svoju omiljenu riječ –<br />
koja je slučajno i najdraža riječ mojega<br />
devetogodišnjeg sina kada ga tjeramo<br />
da učini nešto za što zwna da je u redu,<br />
ali mu nije po volji – ‘Nepravda! ’ Jedan<br />
državni umirovljenik, 49-godišnjak,<br />
uplatio je tijekom radnoga vijeka 124<br />
tisuće dolara u fond mirovinskog i<br />
zdravstvenog osiguranja. A koliko ćemo<br />
mi njemu platiti? Oko 3,3 milijuna dolara<br />
mirovine do kraja života i još gotovo<br />
pola milijuna za zdravstvenu skrb – ukupno<br />
3,8 milijuna dolara na investiciju<br />
od 120 tisuća. I to je pravda? ”<br />
“Umirovljena učiteljica uplati 62<br />
tisuće dolara u mirovinski fond i ništa<br />
– da, ništa – za potpunu liječničku,<br />
stomatološku i oftalmološku skrb tijekom<br />
cijele karijere. A mi njoj? Isplatit<br />
ćemo joj 2,4 milijuna dolara mirovine i<br />
još 215 tisuća za doživotnu zdravstvenu<br />
skrb. Je li ‘pravedno’ da svi mi i naša<br />
djeca snosimo sav taj trošak?”<br />
<strong>18</strong> F o r b e S svibanj 2010
Loše upravljanje državnom<br />
blagajnom nedavno je Grčku<br />
dovelo na sam rub kolapsa<br />
Foto AP<br />
Guverner bez pardona odbacuje i<br />
sve tobožnje pretpostavke o projekcijama<br />
rasta prihoda. “Je li u lipnju 2009.<br />
itko u New Jerseyju, a da nije iz Ministarstva<br />
financija, stvarno vjerovao u<br />
ikakav rast prihoda u prošloj i ovoj godini?<br />
S nezaposlenošću većom od 10<br />
posto koja spiralno raste, s financijskim<br />
sustavom u krizi i potrošačima paraliziranim<br />
strahom od potrošnje, samo<br />
su ljudi iz riznice u Trentonu tada bili<br />
spremni potvrditi takve projekcije. Sada<br />
su i za Trenton prestali dani Alise u<br />
zemlji proračunskih čudesa.”<br />
Povećanje poreza? Ni slučajno: “Mi<br />
već sada imamo najviše poreze u SADu.<br />
I što su nam oni donijeli? Nezaposlenost<br />
od 10,1 posto, uspavano gospodarstvo<br />
i izostanak nade u budući rast.<br />
Viši su porezi put u propast, mi moramo<br />
smanjiti državnu administraciju. A<br />
to ćemo i učiniti.”<br />
Christie je već odbio povećati vrtoglavih<br />
10,75 posto poreza na najviše<br />
prihode. Dapače, smanjio je stopu na<br />
8,97 posto, što je i dalje previše. Budući<br />
da ljudi s visokim primanjima zbog<br />
toga iseljavaju iz New Jerseyja, guverner<br />
će do kraja mandata pokušati dodatno<br />
smanjiti taj porez.<br />
Premda usredotočen na smanjenje<br />
proračunskih izdataka, nastojat će<br />
“Viši su porezi<br />
put u propast.<br />
Moramo<br />
smanjiti državnu<br />
administraciju, a to<br />
ćemo i učiniti.”<br />
provesti i opsežniju reformu školstva. Sa<br />
zadovoljstvom je ustvrdio kako u New<br />
Jerseyju nema proračunskih ograničenja<br />
za otvaranje javnih škola. Zalagat će se i<br />
za temeljite reforme koje bi regulirale<br />
sustav javnog zdravstvenog osiguranja<br />
u državi u kojoj su zdravstveni doprinosi<br />
među najvišima u SAD-u.<br />
Iako su mu ovlasti veće od onih<br />
koje imaju guverneri ostalih saveznih<br />
država, Christie ipak planira agresivnu<br />
kampanju kojom će promovirati svoju<br />
politiku. Građani New Jerseyja, kao i<br />
sve više građana širom SAD-a, počinju<br />
shvaćati da nekontrolirani javni izdaci –<br />
posebice za mirovine i zdravstveno osiguranje<br />
– postaju potpuno neodrživi. U<br />
ovom trenutku Christie je sasvim usamljen<br />
sa svojom smjelom politikom reformi.<br />
No sa sve većim zahtjevima javnosti<br />
za spasonosnim rješenjima, povećavat<br />
će se i društvo oko guvernera.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 19
fronta<br />
Porezni izdaci – ciljane porezne<br />
olakšice – glavna su tema u Washingtonu,<br />
pogotovo u teška ekonomska<br />
vremena. Dok poseban Obamin odbor<br />
smišlja kako smanjiti proračunski deficit,<br />
predsjednikov prijedlog proračuna<br />
za 2011., teškog 3,8 bilijuna dolara,<br />
uključuje i 320 milijardi dolara novih<br />
ili proširenih poreznih izdataka tijekom<br />
deset godina, kako<br />
bi se pomoglo biznisima<br />
i srednjoj klasi. Više nego<br />
dovoljno da zbriše onih<br />
250 milijardi koje Obama<br />
namjerava uštedjeti<br />
desetogodišnjim zamrzavanjem<br />
svih diskrecijskih<br />
troškova osim vojnih.<br />
“Nametnuo si je<br />
okvir iz kojeg je doista<br />
teško reformirati porezne<br />
rashode”, kaže Leonard<br />
Burman, porezni<br />
stručnjak i profesor javnih poslova na<br />
Maxwell School pri Sveučilištu Syracuse.<br />
Porezni izdaci, procjenjuje Burman,<br />
ove će godine pojesti 1,1 bilijun<br />
američkih javnih prihoda.<br />
Ne postoji, doduše, jasna podjela<br />
između poreznih olakšica i poreznih<br />
izdataka. S jedne strane, olakšica kojom<br />
se primjerice 20 posto poreza smanjuje<br />
na 15 posto nije “rashod”, osim ako ne<br />
vjerujete da sav prihod od poreza pripada<br />
državi.<br />
S druge strane, 8000 dolara u obliku<br />
povrata poreza kupcima prvog<br />
Miljenici šupljeg<br />
proračuna<br />
Zamišljene kao<br />
pomoć srednjoj klasi<br />
i ciljanim biznisima,<br />
porezne olakšice<br />
samo su ponekad<br />
poticaj gospodarstvu<br />
– a uvijek povećavaju<br />
javni dug / Brian<br />
Wingfield<br />
doma teško je razlikovati od subvencije.<br />
Najveći dio novca o kojem govori Burman<br />
odnosi se na porezne odredbe koje<br />
padaju negdje između toga.<br />
Porezne olakšice ponekad imaju<br />
neželjene posljedice. Glavni inspektor<br />
porezne uprave američkog ministarstva<br />
financija kaže kako bi 15,4 milijuna<br />
poreznih obveznika moglo državi<br />
neočekivano ostati dužno porez za<br />
2009. godinu zbog zbrke oko programa<br />
Making Work Pay, pokrenutog lani kao<br />
dio programa poticaja u sklopu kojeg<br />
je Kongres odredio smanjene porezne<br />
stope po odbitku.<br />
Foto Hal Mayforth za <strong>Forbes</strong><br />
20 F o r b e S svibanj 2010
Problemčić: neki koji su dobili poreznu<br />
olakšicu neće se kvalificirati za dobivanje<br />
poticaja.<br />
Kongres radi predstavu od pokušaja<br />
uravnoteženja proračuna čak i kad<br />
slavine potrošnje ostaju odvrnute. Tako<br />
su zakonodavci u veljači donijeli pay-asyou-go<br />
zakonske odredbe, određujući<br />
da će se novi obvezni izdaci nadoknaditi<br />
smanjenjem potrošnje ili povećanjem<br />
poreza.<br />
No jedva da su učinili išta kako bi<br />
spriječili prirodni rast gotovo <strong>18</strong>0 već<br />
postojećih saveznih poreznih olakšica,<br />
uključujući i najkrupnije stavke poput<br />
odbitaka na račun hipotekarnih kamata<br />
i izuzeća od poreza na zdravstvene povlastice<br />
koje plaća poslodavac. Ukidanjem<br />
tih dvaju poticaja ove bi se godine u<br />
državnu blagajnu SAD-a slile 252 milijarde<br />
dolara.<br />
Nijedan se zakonodavac, međutim,<br />
ne bi usudio ukinuti odbitke na<br />
hipotekarne kamate, čime se država<br />
odriče 500 tisuća dolara prihoda po<br />
bračnom paru u korist prodavatelja<br />
kuća, ili koju drugu olakšicu povezanu<br />
sa stanogradnjom. “Time se ljudima<br />
zapravo poručuje neka prose, posuđuju<br />
ili kradu novac kako bi kupili kuću. A baš<br />
to i čine”, kaže Edward Kleinbard, profesor<br />
na pravnom fakultetu Sveučilišta<br />
Južne Kalifornije i nekadašnji šef osoblja<br />
kongresnog odbora za poreze.<br />
Osim što povećavaju proračunski<br />
manjak, porezne olakšice ili ohrabruju<br />
oblike ponašanja koji bi se ionako<br />
Omiljeni porezni<br />
obveznici postoje<br />
i u najrazvijenijim<br />
demokracijama, a<br />
i nečija oveća rupa<br />
u porezu uvijek je<br />
nekome drugom već<br />
zajamčena povlastica<br />
pojavili, ili pak jednostavno nemaju<br />
ekonomskog smisla. Primjeri: olakšice<br />
kupcima prvog doma (za one koji su<br />
sklopili ugovor do 30. travnja) vjerojatno<br />
su samo požurile planiranu kupnju<br />
kuće; plan razmatran u Senatu – da se<br />
tvrtka koja zaposli radnika koji je dulje<br />
od dva mjeseca bio bez posla oslobodi<br />
plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje<br />
– u deset bi godina koštao državu<br />
13 milijardi dolara.<br />
Bi li takav zakon doista potaknuo<br />
zaposlenost? Osim toga, koja bi tvrtka<br />
potrošila desetke tisuća dolara na otvaranje<br />
novih radnih mjesta samo zato<br />
da ove godine uštedi 6,2 posto doprinosa<br />
za socijalno osiguranje?<br />
Ponekad predstavljene kao privremena<br />
rješenja, porezne se olakšice<br />
nerijetko pretvaraju u stalne isplate.<br />
Administracija sada želi na neodređeno<br />
vrijeme produljiti olakšicu od 2500<br />
dolara za pohađanje koledža (American<br />
Opportunity Tax Credit), usvojenu<br />
za 2009. i 2010. godinu. Želi produljiti<br />
i olakšicu na prihode (Earned Income<br />
Tax Credit), proširiti porezne olakšice<br />
štedišama i trajno izuzeti ulaganja<br />
u malo poduzetništvo od poreza na<br />
kapitalnu dobit. Usto, vjeruje li itko da<br />
će u dogledno vrijeme nestati porezne<br />
olakšice na zelenu energiju?<br />
A tu je i duh koji se ne da istjerati:<br />
olakšica na istraživanja, kojom se još<br />
od 1981. godine tvrtkama omogućuje<br />
da otpišu dio troškova za širenje i<br />
istraživanje. Zvuči razumno... osim<br />
što GAO (Government Accountability<br />
Office) tvrdi da se najčešće radi o<br />
povratu novca što bi ga kompanije<br />
ionako potrošile, a ne o poticanju novih<br />
istraživanja.<br />
Dok svojim omiljenim poreznim obveznicima<br />
(i onima koji to uopće nisu)<br />
servira povlastice na tanjuru, američka<br />
administracija pokušava povećati poreze<br />
svima drugima. Tako prijedlog<br />
proračuna uključuje i 468 milijardi<br />
dolara iz “ostalih promjena u prihodima<br />
i poreznih rupa” tijekom sljedećeg<br />
desetljeća, uključujući 122 milijarde<br />
koje treba izvući iz multinacionalnih<br />
kompanija i 39 milijardi dolara od<br />
većih nameta naftnim i plinskim kompanijama<br />
te ugljenokopima. No, kako<br />
naglašava zastupnik Lloyd Doggett,<br />
demokrat iz Teksasa i kritičar poreznih<br />
izdataka, “moja rupa u porezu nekom<br />
drugom je povlastica.”<br />
svibanj 2010 F o r b e S 21
20 NajboljiH<br />
Ljudi<br />
i gradovi<br />
Najbolji za život i biznis,<br />
gradovi na ovogodišnjoj<br />
<strong>Forbes</strong>ovoj listi svjedoče<br />
da i u krizi ima života i<br />
poslovne dinamike/ Dragana<br />
Radusinović, Gordana Galović,<br />
Tomislav Kukec, Eugen Dobrić,<br />
Sandra Pušćenik<br />
U Varaždinu nije koncentriran najveći broj poduzetnika niti je tamo zaposleno<br />
najviše ljudi. Grad nije imao najveći rast prihoda, zaposlenici kod varaždinskih<br />
poduzetnika nisu imali najveća primanja, niti su poslovni i stambeni prostori u<br />
Varaždinu najjeftiniji. Glavni grad Varaždinske županije ipak je ove godine prema<br />
našem izboru najbolji za život i biznis u Hrvatskoj. Po gotovo svim promatranim<br />
kriterijima ušao je među 20 najboljih, pri čemu posebno treba istaknuti kriterij<br />
rasta poduzetničkih prihoda među svim gradovima koji su imali rast. Varaždin je<br />
kao jedini veći grad u Hrvatskoj uspio ući i na tu listu, iako je teže ostvariti visok<br />
rast na visoke ukupne prihode. Lani je Varaždin bio na šestom mjestu, a ove godine<br />
podigli su ga pokazatelji rasta.<br />
Kapital samo jednog hrvatskog milijunaša s <strong>Forbes</strong>ove liste iz prošlog broja izrastao<br />
je iz Varaždina. Riječ je o skromnom biznismenu Dragutinu Drku, vlasniku<br />
Vindije i Koke, koji je posljednji put medijima širom otvorio vrata prije tri godine<br />
kad se pobunio protiv prodaje svog konkurenta Dukata francuskom Lactalisu. Od<br />
tada šuti i radi, a poslovni kuloari nagađaju o njegovoj mogućoj želji da zaluta u<br />
susjednu Koprivnicu i možda se okuša u ulaganju u Podravku.<br />
Na ovogodišnjoj <strong>Forbes</strong>ovoj listi gradova pokretača Hrvatske ima mnogo<br />
promjena u odnosu na lanjsku listu. Varaždin je smijenio Rovinj s prve pozicije<br />
jer je rovinjsko gospodarstvo uza svu snagu bilo zapravo statično i spustilo grad<br />
na 13. mjesto. Ipak, Rovinj je u odnosu na svoju veličinu grad iz kojeg potječe<br />
22 F o r b e S svibanj 2010
svibanj 2010 F o r b e S 23<br />
Foto: Željko Hajdinjak, Damjan Tadić, Andrej Švoger, Srećko Niketić, Goran Sebelić, Admir Buljubašić / Cropix, Boris Štajduhar
Najbolji gradovi<br />
Uspješnost gradova i njihova privlačnost biznisu<br />
neodvojivo su povezani s ljudima koji su im na čelu,<br />
njihovim njuhom za biznis i osjećajem za životne<br />
potrebe<br />
sugrađana.<br />
Tamo gdje su<br />
ti elementi<br />
u ravnoteži<br />
život je bio<br />
dobar i u<br />
dosad najtežoj<br />
kriznoj godini<br />
kapital najvećeg broja hrvatskih milijunaša<br />
s <strong>Forbes</strong>ove liste u travnju. Zahvaljujući,<br />
naravno, poslovanju Adris grupe čiji su<br />
dioničari, Rovinj ima čak devet od 52<br />
hrvatska milijunaša. Ante Vlahović i Plinio<br />
Cuccurin u samom su vrhu najbogatijih<br />
Hrvata, a uz njih među milijunašima su i<br />
Branko Zec, Anton Pokrajac, njegova supruga<br />
Marica Šorak-Pokrajac, Ivan Lokmer,<br />
Josip Etinger, Stanko Damijanić i Tomislav<br />
Budin. Kapital Plinija Cuccurina dijelom<br />
potječe i iz Karlovca, šestog na listi gradova,<br />
i to kroz ulaganje u Karlovačku banku koja<br />
nakon dolaska Sandija Šole na čelnu poziciju<br />
ima sve bolje rezultate.<br />
Osam novih gradova plasiralo se na<br />
listu 20 najboljih, a osam prošlogodišnjih<br />
laureata s nje je ispalo. Dubrovnik, Imotski,<br />
Ilok, Zaprešić, Vinkovci, Pula, Našice i<br />
Križevci zamijenili su Zadar, Šibenik, Split,<br />
Osijek, Kaštela, Kutinu, Vukovar i Slavonski<br />
Brod. Kontinentalna Hrvatska nadjačala je<br />
primorsku, što se generalno može pripisati<br />
stagnaciji turizma već u 2008. godini.<br />
Najveći dobitnik je Dubrovnik koji lani<br />
nije bio među prvih 20, a ove je godine<br />
ušao na listu i odmah se plasirao na treće<br />
mjesto, iza Varaždina i Samobora. Dubrovnik<br />
također ima svoje milijunaše na<br />
<strong>Forbes</strong>ovoj prošlomjesečnoj listi. Riječ je o<br />
dioničarima Atlantske plovidbe Želimiru<br />
Uskokoviću, Anti Jerkoviću, Vlahu Lonzi i<br />
Damiru Šmoku. Iako je Anđelko Leko, vlasnik<br />
HUP-a Zagreb, prvenstveno zagrebački<br />
budući da je gotovo sav njegov kapital koncentriran<br />
u zagrebačkim hotelima, gledajući<br />
širi kontekst djelomično je i dubrovački:<br />
HUP- Zagreb vlasnik je Hotela Mlini u Župi<br />
dubrovačkoj.<br />
Najveći gubitnik ove je godine Zadar<br />
unatoč tome što je u promatranom razdoblju<br />
među onima s najvećim brojem poduzetnika<br />
imao drugi najveći rast njihova<br />
broja, od 13,45 posto. Lani je među gradovima<br />
pokretačima zauzeo četvrto mjesto.<br />
Zadarski su poduzetnici zabilježili i jedan<br />
od najvećih padova neto dobiti od čak 88,9<br />
posto, a zbog pada prihoda svih poduzetnika,<br />
po tom kriteriju nije ušao u konkurenciju<br />
najboljih. Prošlogodišnja krilatica “Zagreb<br />
radi, a Zadar se gradi” ove godine ne<br />
drži vodu.<br />
Sljedeći gubitnik u odnosu na lanjsku<br />
listu je Split koji ove godine uopće nije ušao<br />
u konkurenciju zato što su njegovi poduzetnici<br />
zajedno poslovali s gubitkom, što se<br />
može pripisati brodogradilištu Brodosplit.<br />
Lani je zauzeo 9. mjesto. Split je ove godine<br />
ispao iz konkurencije zbog istog razloga<br />
zbog kojeg je lani ispala Pula, koja je ove<br />
godine na 15. mjestu liste najboljih. Šibenik<br />
je također ispao iz konkurencije zbog ostvarenog<br />
gubitka svih njegovih poduzetnika, a<br />
lani je bio peti. Ipak, Šibenik ima milijunaša<br />
na <strong>Forbes</strong>ovoj listi, Veljka Župana, vlasnika<br />
turističkog poduzeća Solaris. Na listi<br />
najboljih gradova više nisu ni Kaštela jer se<br />
ni po jednom kriteriju, posebno onima kroz<br />
koje je promatran rast, nisu plasirala dovoljno<br />
visoko, a pad neto dobiti u gradu koji se<br />
popularno zove “sedam splitskih sela” iznosio<br />
je rekordnih 94 posto. Zašto su pojedini<br />
gradovi osvojili pozicije na listi najboljih,<br />
doznajte u njihovim portretima.<br />
24 F o r b e S svibanj 2010
20 najboljih<br />
Rang<br />
Ime Grad Državljanstvo Izvor<br />
Neto dobit 2008<br />
(tisuća kn)<br />
Rast prihoda<br />
08/07 (%)<br />
Broj poduzetnika<br />
2008.<br />
Rast broja<br />
zaposlenih (%)<br />
Dobit po poduzetniku<br />
(tisuća kn)<br />
Prosječna bruto<br />
plaća (kn)<br />
Cijena poslovnog Brzina<br />
prostora (€/m2) zapošljavanja<br />
1 Varaždin 448.457 17,1 1489 8,36 301.2 6119 1<strong>18</strong>9 40,1<br />
2 Samobor 242.844 19,9 890 8,50 272.9 6566 1741 34,8<br />
3 Dubrovnik 494.843 6,4 1622 2,02 305.1 8356 3005 27,4<br />
4 Čakovec 192.3<strong>18</strong> 12,5 958 9,31 200.7 5626 974 30,4<br />
5 Zagreb 11.696.710 7,6 29273 4,65 399.6 9030 2056 32,3<br />
6 Karlovac 314.136 2,2 983 (1,7) 319.6 7301 1430 35,0<br />
7 Imotski 81.252 30,9 <strong>18</strong>5 28,9 439.2 5553 1105 25,5<br />
8 Ilok 22.021 58,5 52 0,9 423.5 4920 569 16,2<br />
9 Sveta Nedelja 231.348 7,4 470 8,21 492.2 7622 1596 30,4<br />
10 Koprivnica 123.522 2,5 476 3,74 259.5 7059 1106 46,7<br />
11 Velika Gorica 354.906 7,8 1111 5,82 319.4 10212 1633 32,0<br />
12 Zaprešić 68.841 23,8 565 13,6 121.8 6328 1608 26,4<br />
13 Rovinj 978.215 (0,5) 860 0,43 1137.5 10639 2521 12,8<br />
14 Vinkovci 88.192 20,9 442 5,93 199.5 5652 741 23,4<br />
15 Pula 165.463 14,7 2230 2,30 74.2 7526 <strong>18</strong>31 32,2<br />
16 Našice 153.921 26,6 <strong>18</strong>2 11,8 845.7 7679 687 21,8<br />
17 Rijeka <strong>18</strong>0.924 2,5 4058 2,15 44.6 7793 2014 40,0<br />
<strong>18</strong> Križevci 73.202 3,8 371 2,80 197.3 5455 841 25,1<br />
19 Bjelovar 145.286 7,0 626 4,17 232.1 5919 887 27,6<br />
20 Poreč 106.651 0,8 1143 0,09 93.3 6536 2041 14,8<br />
Usporedba prošlogodišnje liste i ovogodišnje<br />
sada Promjena LANI Izlaz1<br />
1 Varaždin ▲ sa 6. na 1. ROVINJ<br />
2 Samobor ▲ sa 12. na 2. ZAGREB<br />
3 Dubrovnik ★ ušao na listu ČAKOVEC<br />
4 Čakovec ▼ sa 3. na 4. ZADAR ➜<br />
5 Zagreb ▼ sa 2. na 5. ŠIBENIK ➜<br />
6 Karlovac ▲ sa <strong>18</strong>. na 6. VARAŽDIN<br />
7 Imotski ★ ušao na listu RIJEKA<br />
8 Ilok ★ ušao na listu KOPRIVNICA<br />
9 Sveta Nedelja ▲ sa 16. na 9. sPLIT ➜<br />
10 Koprivnica ▼ sa 8. pala na 10. VELIKA GORICA<br />
11 Velika Gorica ▼ sa 10. na 11. BJELOVAR<br />
12 Zaprešić ★ ušao na listu saMOBOR<br />
13 Rovinj ▼ sa 1 na 13 mjesto POREČ<br />
14 Vinkovci ★ ušao na listu OSIJEK ➜<br />
15 Pula ★ ušao na listu KAŠTELa ➜<br />
16 Našice ★ ušao na listu sVETA NEDELJA<br />
17 Rijeka ▼ sa 7. na 17. mjesto KUTINA ➜<br />
<strong>18</strong> Križevci ★ ušao na listu KARLOVAC<br />
19 Bjelovar ▼ sa 11. na 19. mjesto VUKOVAR ➜<br />
20 Poreč ▼ sa 13. na 20. mjesto sLAVONSKI BROD ➜<br />
▲ popeo se na listi ▼ pao na listi ★ novi na listi ➜ ispao sa liste<br />
svibanj 2010 F o r b e S 25
Ne sasvim<br />
Najbolji gradovi<br />
pozitivna<br />
geografija<br />
ILUSTRACIJA: EUGEN DOBRIĆ<br />
26 F o r b e S svibanj 2010
Kada ih promatramo raspoređene na karti Hrvatske, domaći<br />
“bogataši” najgušće su se natisnuli u Zagrebu (gdje je sjedište<br />
većine kompanija). To zacijelo nikoga ne iznenađuje. Ono što,<br />
međutim, bode oči, mali je postotak uspješnih poduzetnika i<br />
gradova na obali unatoč činjenici da se turizam službeno smatra<br />
najsnažnijom i najpropulzivnijom granom hrvatske ekonomije.<br />
Karta s ovakvim rasporedom ravnoteže, iako nepotpuna, jasan<br />
je signal da državna uprava i poreznici nisu obavili svoj posao<br />
ni kada je riječ o stvaranju poslovne klime za poduzetnike niti<br />
kasnije, kada stiže vrijeme za ubiranje poreza.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 27
Najbolji gradovi<br />
Varaždin je doista i ugodan<br />
za život, kaže gradonačelnikhipik<br />
Ivan Čehok<br />
Varaždin<br />
Trijumf poslovnog duha<br />
Varaždin i u krizi ima najnižu stopu nezaposlenosti u državi od oko pet posto.<br />
Njegova slobodna zona već godinama nosi titulu najveće greenfield investicije<br />
Glavni grad Hrvatske do 1776. godine ponovno je glavni. “Naravno!”,<br />
bila je prva reakcija gradonačelnika Ivana Čehoka na informaciju da je<br />
upravo Varaždin najbolji hrvatski grad za život i biznis na ovogodišnjoj<br />
<strong>Forbes</strong>ovoj listi.<br />
Varaždin je bio među prvih deset po većini kriterija za konačnu listu.<br />
Industrijsko središte sjeverozapadne Hrvatske treći je grad u državi po<br />
visini BDP-a, a proteklih se godina nametnuo i kao jedan od rijetkih<br />
hrvatskih gradova “prijatelja biznisa”. Gospodarski procvat doživio je<br />
zahvaljujući odličnom položaju, prometnoj povezanosti i zračnoj luci<br />
na koju mogu slijetati transportni i putnički zrakoplovi. Tradicionalne<br />
titule grada baroka, kulture i poznatog Špancirfesta dokazuju da je<br />
riječ o gradu koji je istodobno i ugodan za život. Varaždin i u krizi ima<br />
najnižu stopu nezaposlenosti u državi od oko pet posto. Ima i jedan<br />
od najbolji fakulteta, Fakultet organizacije i informatike. Od 50 tisuća<br />
stanovnika čak je 5500 studenata, koji studiraju na jednom od tri<br />
fakulteta. Slobodna zona Varaždin već godinama nosi titulu najveće<br />
proizvodno, izvozno orijentirane greenfield investicije. Proizvođači u<br />
slobodnoj zoni zasigurno su, uz Vindiju, u velikoj mjeri pridonijeli što je<br />
upravo Varaždin četvrti u Hrvatskoj po ostvarenoj dobiti poduzetnika u<br />
2008. godini. Naime, od ukupne neto dobiti svih hrvatskih poduzetnika<br />
od 17,2 milijarde kuna, samo su varaždinski poduzetnici ostvarili<br />
ukupnu neto dobit od 448 milijuna. Porezne olakšice, carinske usluge i<br />
pojednostavljena cjelokupna administrativna procedura u varaždinsku<br />
1<br />
slobodnu zonu dovele su, uz ostale, njemačku tvrtku BHS Corrugated,<br />
vodećeg svjetskog proizvođača strojeva za proizvodnju kartona.<br />
Najveći investitor u zonu je austrijska tvrtka Boxmark Leather, jedan<br />
od najvećih proizvođača kožnih sjedala za vodeće svjetske proizvođače<br />
automobila BMW, Audi i Porsche, aviona Airbus i namještaja.<br />
Varaždinci nisu stali na tome, već su osnovali i biotehnološki park,<br />
poduzetnički inkubator i još jednu slobodnu zonu.<br />
“Varaždin je uspio zahvaljujući poduzetničkom mentalitetu građana.<br />
Mi smo kao gradska uprava samo slušali njihove želje i potrebe i<br />
radili”, kaže Ivan Čehok, kojeg je Financial Times nedavno proglasio<br />
“hippie” gradonačelnikom zahvaljujući kojem je Varaždin postigao<br />
to što jest i “pregazio hrvatsku metropolu”.Čehok se hvali i najvišim<br />
komunalnim standardima, bežičnom mrežom i promišljenom stambenom<br />
politikom. “U Varaždinu je 11 posto svih POS stanova u državi,<br />
a istovremeno tu živi jedan posto ukupnog stanovništva. Varaždin je<br />
doista i grad ugodan za život. Osigurali smo rad svih škola u jednoj<br />
smjeni, imamo odlične kulturne sadržaje. U različitim sportovima<br />
imamo više prvoligaša od Rijeke i Osijeka”, kaže Čehok.<br />
Osim novih investitora koji su u Varaždin došli zahvaljujući slobodnoj<br />
zoni, prava zvijezda varaždinskog biznisa je Vindija Dragutina Drka.<br />
U industriji prehrane tu je i Koka, dok građevinski sektor nose tvrtke<br />
Cesta, Zagorje-tehnobeton i Hidroing. Nezaobilazan je i Varteks te sve<br />
uspješniji Bambi.<br />
Foto Željko Hajdinjak, Hrvoje Domini, Ranko Šuvar / Cropix<br />
28 F o r b e S svibanj 2010
Godinama je bio najbogatiji<br />
grad u bivšoj državi.<br />
Zagrepčani ga smatraju<br />
svojim najljepšim urbanim<br />
izletištem, ali Samoborcima<br />
je Zagreb samo najbliži veći<br />
grad u okolici Samobora<br />
Inkubator poduzetnika<br />
Ovogodišnji skok Samobora na drugo s<br />
prošlogodišnjeg 12. mjesta na listi najboljih<br />
gradova za život u Hrvatskoj, nije iznenadio<br />
samoborskog pročelnika za gospodarstvo Željka<br />
Radovanića. Sa 5,6 milijardi kuna ukupnih<br />
prihoda u 2008. i rastom od 19,9 posto u odnosu<br />
na prethodnu godinu, Samobor, koji ima status<br />
grada od 1242. godine jednako kao Zagreb, ipak<br />
se smatra dijelom zagrebačkog “megapolisa”.<br />
Samoborski poduzetnici zapošljavaju gotovo<br />
sedam tisuća ljudi i ostvarili su rast zapošljavanja<br />
od 8,50 posto. Po tom su kriteriju zauzeli drugo<br />
mjesto, odmah iza Čakovca. “Uvijek smo mi<br />
tu negdje, po svim kriterijima, s Varaždinom i<br />
Čakovcem”, kaže na to Radovanić.<br />
Od velikih poduzeća ističe se Samoborka čiji<br />
je vlasnik Želimir Kordić. Riječ je o industriji<br />
građevinskog materijala čiji prihodi prema podacima<br />
portala Poslovna.hr iznose 446,4 milijuna<br />
kuna, a dobit 35 milijuna kuna za 2008. godinu,<br />
posljednju za koju su podaci dostupni. Poslovna.<br />
hr procjenjuje da će recesijska 2009. Kordićevu<br />
Samoborku stajati pada prihoda za 19,7 posto<br />
te pada neto dobiti za 65,9 posto. Osim Kordića<br />
koji je najveći samoborski poduzetnik, među<br />
uspješna srednja poduzeća ubrajaju se Div,<br />
industrija vijaka, Klimaoprema i Birin.<br />
Samoborska Klimaoprema, predvođena direktorom<br />
Brankom Duvnjakom, imala je u 2008. godini<br />
89,28 milijuna kuna prihoda, koji su odnosu<br />
na prethodnu godinu<br />
bili gotovo dvostruko<br />
veći, odnosno rasli su<br />
92 posto. U lanjskoj,<br />
kriznoj godini, Poslovna.hr<br />
Klimaopremi<br />
predviđa pad prihoda<br />
od 13,4 posto, ali ne<br />
Branko<br />
Duvnjak<br />
i pad neto dobiti koja<br />
je u 2008. iznosila<br />
8,6 milijuna kuna.<br />
2<br />
samobor<br />
U odnosu na posljednji popis stanovništva u<br />
Hrvatskoj 2001. i ususret novom iduće godine,<br />
Samobor se može pohvaliti rastom broja<br />
stanovnika za 16 posto u posljednjih devet<br />
godina. Danas u njemu živi više od 40 tisuća ljudi.<br />
Samoborsko gospodarstvo oduvijek se temeljilo<br />
na obrtima i malim trgovačkim društvima. Danas<br />
grad stipendira učenike za deficitarna<br />
zanimanja i pomaže obrtnike kroz jamstveni<br />
fond, omogućujući im kapitalna ulaganja ili<br />
potporu inovatorskim projektima. Kvalitetu<br />
života u Samoboru ocrtava i činjenica da je<br />
grad, iako malen, razvio predškolsko, osnovno i<br />
srednjoškolsko obrazovanje, a razvija i turizam.<br />
Samobor je u odnosu na Zagreb konkurentan i<br />
kad je riječ o stanovanju. Prema podacima Burze<br />
nekretnina, prosječna cijena četvornog metra<br />
stambenog prostora je za 300 eura jeftinija od<br />
onog u Zagrebu i iznosi 1604 eura. Poslovni<br />
prostori u Samoboru nešto su skuplji: 1741<br />
euro po četvornom metru. U Samoboru jednu<br />
osnovnu školu pohađa prosječno <strong>18</strong>3,2 djeteta,<br />
a u osnovnim školama na svakog učitelja dolazi<br />
13 učenika.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 29
Najbolji gradovi<br />
Ne samo turistički lunapark<br />
Dubrovnik<br />
se odavno<br />
profilirao kao<br />
elitna turistička<br />
destinacija, ali<br />
istovremeno<br />
je i grad iz<br />
kojega godišnje<br />
pobjegne velik<br />
broj mladih<br />
obrazovanih<br />
stručnjaka.<br />
Stvara li nova<br />
garnitura<br />
temelje za<br />
njihov povratak?<br />
Dubrovnik je najveći dobitnik ovogodišnje <strong>Forbes</strong>ove liste.<br />
Lani nije ušao ni u prvih 20, a ove je godine na visokom<br />
trećem mjestu. U jednom od najvažnijih povijesnoturističkih<br />
središta Hrvatske danas živi oko 45 tisuća<br />
stanovnika, među kojima su 1622 poduzetnika koji iz<br />
godine u godinu ostvaruju sve veći rast.<br />
“Naš cilj bio bi ljepota Jadrana uz propulzivnost<br />
Varaždina”, prokomentirao je listu najuspješnijih<br />
hrvatskih gradova gradonačelnik Dubrovnika Andro<br />
Vlahušić.<br />
Dubrovački poduzetnici zaključili su 2008. s ukupnom<br />
neto dobiti od 495 milijuna kuna i po tom su rezultatu<br />
treći hrvatski grad. Ako mjerimo uspješnost poduzetnika<br />
ostvarenom neto dobiti po zaposlenom, Dubrovnik je<br />
drugi u državi, s dobiti od 47.164 kune po zaposlenom.<br />
Na listi ga je pogurala i činjenica da je treći po ostvarenom<br />
rastu dobiti poduzetnika u godinu dana. Još boljeg<br />
plasmana stajale su ga iznimno visoke cijene nekretnina,<br />
zbog kojih mnogi Dubrovčani teško dolaze do vlastite<br />
nekretnine. Činjenica da je Dubrovnik danas jedno od<br />
najpoznatijih svjetskih turističkih odredišta, u kojem<br />
se primjerice odmara i najuspješniji par u svijetu show<br />
businessa prema izboru magazina <strong>Forbes</strong>, Jay-Z i Beyonce,<br />
mladim Dubrovčanima tako ustvari otežava život.<br />
Jednako možda kao i gužva koja nastaje u gradu svaki<br />
put kada uplovi kruzer. Grad je i poznati centar kulture u<br />
koji mnogi dolaze zbog filmskih festivala i Dubrovačkih<br />
ljetnih igara.<br />
“Dubrovnik je administrativno, političko i kulturno<br />
središte županije. Riječ je o gradu koji je doista ugodan za<br />
biznis i život po svim kriterijima osim cijene stanovanja.<br />
Ovdje je relativno lako pokrenuti biznis, a s druge strane<br />
imamo i visok socijalni standard i dobre škole. Sva djeca<br />
upisana su u vrtiće i škole”, ističe gradonačelnik Andro<br />
Vlahušić.<br />
Glavne gospodarske grane već su stoljećima brodogradnja,<br />
turizam, pomorstvo, trgovina i obrt. Kada je riječ o<br />
turizmu, Dubrovnik se profilirao kao jedna od rijetkih<br />
hrvatskih elitnih destinacija. Od 23 hrvatska hotela s pet<br />
zvjezdica, čak 13 se nalazi u Dubrovačko-neretvanskoj<br />
županiji. Samo u Dubrovniku ih je sedam. “Turizam nam<br />
je izuzetno važan, ali nije jedina gospodarska grana i ne<br />
može samo turizam nositi cijeli grad”, kaže Vlahušić.<br />
Uz brojne hotele, među kojima su poznati Excelsior i<br />
Rixos Libertas, nositelj dubrovačkog biznisa svakako je i<br />
pomorski prijevoznik Atlantska plovidba, čiji su dioničari<br />
hrvatski milijunaši.<br />
Foto Branimir Kvartuc, Damjan Tadić / Cropix<br />
dubrovnik<br />
3<br />
30 F o r b e S svibanj 2010<br />
Dubrovački<br />
gradonačelnik<br />
Andro Vlahušić<br />
poklanja Croata<br />
kravatu Mickeyju<br />
Rourkeu
Milan Bandić<br />
Najbogatiji i sve neugodniji<br />
Premda grad Zagreb uvjerljivo dominira u poslovanju<br />
hrvatskih poduzetnika, ove je godine izgubio prošlogodišnje<br />
drugo mjesto na <strong>Forbes</strong>ovoj listi. Zagreb je i dalje prvi u<br />
državi s 29. 273 poduzetnika koji zapošljavaju više od 365<br />
tisuća radnika, no kriza je već 2008. počela zatvarati tvrtke<br />
pa hrvatska metropola nije ušla ni među prvih 20 gradova<br />
po godišnjem rastu broja poduzetnika. Jednaka je situacija<br />
s brojem zaposlenih. Zagreb je na listi najboljih srušila i<br />
lista čekanja za vrtiće u mnogim gradskim kvartovima te<br />
iznadprosječna cijena nekretnina.<br />
Međutim, u Zagrebu je i dalje većina najuspješnijih<br />
hrvatskih tvrtki. Tu živi dobar dio hrvatskih milijunaša.<br />
Kvalitetu života, obrazovanja i izbor koji nudi, teško može<br />
nadmašiti bilo koji drugi hrvatski grad. Zagreb je po svim<br />
pokazateljima jednak ostatku Hrvatske ili čak bolji. Svi<br />
hrvatski poduzetnici 2008. godine ostvarili su neto dobit od<br />
17,2 milijarde kuna. Samo zagrebački poduzetnici poslovali<br />
su s neto dobiti od 11,7 milijardi kuna.<br />
5<br />
zagreb<br />
čakovec<br />
Miran život na granici s EU<br />
4<br />
Čakovec je drugu godinu zaredom dostojan predstavnik Međimurske županije na<br />
<strong>Forbes</strong>ovoj listi. Po većini kriterija uvijek se svrstava među prvih dvadeset najboljih<br />
gradova. Iako se nikada ne spominje u kontekstu najboljih ili najuspješnijih<br />
poduzetnika u državi s jakim političkim zaštitnicima, riječ je o malom gradu koji<br />
pruža ugodan život svojim stanovnicima. Plus su svakako niska cijena nekretnina i<br />
dostupnost vrtića.<br />
Okosnica čakovečkog biznisa su Čakovečki mlinovi na čelu sa Stjepanom Vargom.<br />
Posljednjih godina sve se više razvija i malo poduzetništvo pa je među 958<br />
poduzetnika mnogo malih. Čakovec ima svoju tekstilnu industriju koju nose MTČ-<br />
Međimurska trikotaža i jedna od najstarijih hrvatskih tvrtki, Čateks.<br />
Posljednjih godina grad je dobio i nekoliko trgovačkih centara. Aktivne su i tvrtke u<br />
industriji obuće, proizvodnji hrane, metaloprerađivačkim pogonima i graditeljstvu.<br />
Stjepan<br />
Varga<br />
svibanj 2010 F o r b e S 31
Najbolji gradovi<br />
karlovac<br />
Grad pištolja i niskih poreza<br />
Uz tradicionalnu industriju koja se u krizi teško održava na površini, pravi bum<br />
napravila je izvozno orijentirana tvornica pištolja i pušaka<br />
Priča o karlovačkim poduzetnicima zapravo je priča o stotinama<br />
uspona i padova. Nekadašnji divovi socijalističke industrije (industrija<br />
obuće KIO, mljekarska tvrtka KIM, Pamučna industrija Duga Resa...)<br />
danas su na koljenima, a prva mjesta top-liste najuspješnijih uglavnom<br />
pripadaju poduzećima pod stranom upravom, poput Karlovačke pivovare,<br />
neprikosnovene kraljice karlovačkog poduzetništva koja je 2008.<br />
ostvarila prihod od 643,9 milijuna kuna, plasiravši se prema visini<br />
prihoda na prvo mjesto u Karlovačkoj županiji.<br />
No kriza je dotakla i ovo područje, stranim investitorima zanimljivo<br />
zbog izvrsnog strateškog i prometnog položaja, ali i niskih davanja<br />
(prirez je u Karlovcu 12, a u Zagrebu, primjerice, <strong>18</strong> posto). Tvrtke s<br />
područja županije u prošloj su godini zabilježile pad ukupnih prihoda<br />
za oko šest posto, pad izvoza za 14 posto, dok je broj nezaposlenih<br />
povećan za gotovo 12 posto i krajem prošle godine bilo ih je 12.744<br />
prema podacima Gospodarskog vijeća Županijske<br />
komore Karlovac. Predsjednik Komore Zlatko Kuzman<br />
tada je izjavio kako još uvijek nema jasnih<br />
pokazatelja da se izlazi iz krize, istaknuvši da je<br />
izvoz smanjen u tekstilnoj, drvnoj i industriji plastike<br />
te blago u strojogradnji. No metalna industrija te<br />
proizvodnja hrane i pića (Karlovačka pivovara, PPK<br />
Mesna industrija, KIM...) i dalje se dobro drže. Još<br />
uvijek je vrlo jaka grupacija Alstom Hrvatska koja<br />
Zlatko<br />
Kuzman<br />
6<br />
je nedavnom akvizicijom tvrtke Turboteh postigla bolji plasman na<br />
tržištu tzv. servisnih aktivnosti i povećala broj usluga koje pruža. Najzahtjevniji<br />
strojarski poslovi u Hrvatskoj i dosad su pripadali Alstomu,<br />
no integracijom Turboteha tvrtka je, istaknuto je tada, poboljšala<br />
kompetenciju i učinkovitost u segmentima upravljanja projektima i<br />
radilištima.<br />
PPK Karlovačka mesna industrija na drugom je mjestu po visini<br />
prihoda, jer je u 2008. imala ukupni prihod od 500,1 milijun kuna, dok<br />
je IGM Tounj na trećem mjestu s 234 milijuna kuna prihoda.<br />
Nezaobilazno je, dakako, spomenuti HS Produkt, koji je u kratko vrijeme,<br />
proizvodnjom pištolja i pušaka od kojih je dio završio u američkoj<br />
vojsci, izokrenuo karlovačko poduzetništvo. Zapravo se ono tek pojavom<br />
HS-a počelo orijentirati na izvoz, prateći primjer te uspješne tvrtke<br />
koja je s recesijom također zabilježila određene padove, no i dalje<br />
se nalazi na četvrtom mjestu top-liste najuspješnijih.<br />
Unatoč očekivanom padu tržišta od 10-20 posto, u<br />
HS Produktu očekuju da će i u 2010. ostvariti prihod<br />
gotovo jednak lanjskom, koji je iznosio rekordnih<br />
300 milijuna kuna. Taj rekord pripisuju prodaji na<br />
američkom tržištu koja je premašila sva očekivanja,<br />
a u 2010. očekuju prihod između 200 i 300 milijuna<br />
kuna. Logičan put uprava HS-a vidi u širenju na tržište<br />
istočnoeuropskih članica NATO saveza.<br />
Foto Boris Štajduhar i Cropix<br />
32 F o r b e S svibanj 2010
10<br />
sveta nedelja<br />
koprivnica<br />
Unatoč svemu - Podravka<br />
Za razliku od svojih konkurenata među gradovima u sjevernoj<br />
Hrvatskoj, Čakovca i Varaždina gdje se biznis sve više temelji na<br />
malim i srednjim poduzećima te razvoju slobodnih poduzetničkih<br />
zona u kojima se pokreće proizvodnja, Koprivnica se uvelike<br />
može svesti na znak jednakosti s Podravkom, jednom od najvećih<br />
hrvatskih kompanija. Ako nije Podravka, onda je neko njezino bivše<br />
poduzeće poput pivovare Carlsberg, odnosno nekadašnje Panonske<br />
pivovare koju su kupili Danci. Koprivnica je po našim kriterijima<br />
visoko rangirana u kategoriji rasta broja poduzetnika koji je iznosio<br />
20,5 posto, no visoko se plasirala zahvaljujući jeftinim nekretninama.<br />
Prema Burzi nekretnina, prosječna cijena stambenog<br />
kvadrata iznosi samo 972 eura. Četvorni metar poslovnog prostora<br />
tek je nešto skuplji i stoji 1106 eura. Prvo mjesto Koprivnica<br />
je zauzela prema kriteriju brzine zapošljavanja, nadmašivši<br />
Varaždin i Rijeku.<br />
Novac iz hrastove bačve<br />
Najistočniji hrvatski grad ove je godine po prvi put ušao na listu 20 najboljih i<br />
definitivno podigao “rejting” kontinentalne Hrvatske. Dunavsko kraljevstvo vina<br />
danas ima oko 9000 stanovnika, a poznato je i kao rodno mjesto ministra poljoprivrede<br />
Petra Čobankovića.<br />
Upravo vinogradarstvo i vinarstvo jedna su od glavnih gospodarskih grana ovog<br />
kraja. Iločki traminac poznat je u cijelom svijetu i dio je vinoteke engleskog dvora.<br />
Najveći proizvođač vina su Iločki podrumi, a cijeli kraj nosi i više manjih kvalitetnih<br />
vinarija, koje su udružene u Iločku vinsku cestu. Ilok je među prvih deset<br />
“pogurao” najveći rast prihoda među svim gradovima u 2008. godini u odnosu<br />
na prethodnu godinu. Svega 52 poduzetnika, a s tim je brojem Ilok tek na <strong>18</strong>6.<br />
8<br />
mjestu u državi, u 2008. je poslovalo s neto dobiti od 22 milijuna kuna, što<br />
je godišnji rast od 385 posto. S takvim je rastom Ilok zauzeo prvo mjesto<br />
na ljestvici najboljih.<br />
Iločki podrumi najveći su od<br />
niza vinarija u najistočnijem<br />
hrvatskom gradu<br />
ilok<br />
imotski<br />
Mali i sretni<br />
Sveta Nedelja nekad je bila jedna od deset<br />
najbogatijih hrvatskih općina, a danas ima status<br />
grada. <strong>Forbes</strong>ova lista dokazala je da je taj status<br />
zaslužen. Jeftinije nekretnine nego u Samoboru<br />
i kvaliteta života manje sredine privukle su proteklih<br />
godina u taj grad mnoge nove stanovnike.<br />
Grad je to uspješnih poduzetnika, kojih je više od<br />
470. Samo u 2008. godini poslovali su s neto dobiti<br />
od 231,3 milijuna kuna. Prema tom rezultatu<br />
Sveta Nedelja je deveti hrvatski grad. Poduzetnici<br />
su se raspršili po najrazličitijim sektorima, a<br />
mnogi uspijevaju dobro raditi i zaraditi u oazi<br />
anonimnosti. U gradu je mnogo malih obrtničkih<br />
radionica, ali i ozbiljnih tvrtki koje zarađuju<br />
9<br />
milijune. U Svetoj Nedelji uspješno radi<br />
poznati klesar Stipe Lucić, koji zapošljava<br />
50 radnika sposobnih iz kamena<br />
napraviti sve što poželite.<br />
7<br />
Pršuti, roboti i Todorić<br />
Imotskii, grad u unutrašnjosti Dalmacije, na listu najboljih<br />
gradova za život lansirala je njegova najpoznatija<br />
tvrtka, Skladgradnja braće Slavena i Joze Žužula. Na<br />
prošlogodišnjoj <strong>Forbes</strong>ovoj listi najboljih poduzeća u<br />
Hrvatskoj tvrtka je zauzela 11. mjesto. Nedugo potom, u<br />
USKOK-ovoj akciji prigodnog imena Nesklad braća Žužul<br />
su pritvorena zbog sumnje da je Skladgradnja preskupo<br />
naplaćivala bojenje tunela na hrvatskim autocestama.<br />
Osim Skladgradnje, koja je najveće poduzeće, Imotski<br />
je u 2008. imao rast broja poduzetnika za 20 posto, a<br />
neto dobit svih poduzetnika u gradu narasla je za 53<br />
posto. Kriteriji rasta podigli su Imotski na <strong>Forbes</strong>ovoj<br />
listi. Gradonačelnik Ante Đuzel kaže pak da Imotskom<br />
nedostaje oko 300 radnih mjesta, čemu misli doskočiti<br />
otvaranjem tržišnog centra koji će zapošljavati 200 ljudi.<br />
U obližnje Vinjane Donje uskoro poslovno useljava Ivica<br />
Todorić, koji tamo gradi novu tvornicu za proizvodnju<br />
jaja. U pogonu će ipak, kako kaže gradonačelnik, raditi<br />
samo “roboti iz Kine i nekoliko ljudi”.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 33
Najbolji gradovi<br />
West Gate<br />
Jeftino, malo, tik do Zagreba<br />
Zaprešić se opasno približio Samoboru po imidžu malog grada u zagrebačkom<br />
prstenu koji je ugodan za život. Sve više mladih obitelji radi u Zagrebu, a živi u okolici.<br />
Zaprešić je lani dobio West Gate, najveći trgovački centar u Hrvatskoj. Kada je riječ<br />
o biznisu, u gradu dominira industrija keramike, porculana i vatrostalnih proizvoda u<br />
poznatoj tvrtki Inker. Zaprešić ima i svoju kemijsku i kovinsku industriju (tvrtka Karbon<br />
Nova) te proizvodnju tehničkog plina (tvrtke Messer Croatia plin i Montkemija).<br />
Ipak, kao i u mnogim drugim hrvatskih gradovima, prevladava trgovina i ugostiteljstvo<br />
u kojima radi veći dio od 565 poduzetnika. Mlade obitelji stoga se u Zaprešić<br />
ne sele zbog boljeg posla nego zbog lakšeg stambenog zbrinjavanja i ugode življenja<br />
koju pruža manji grad. S oko 25. 000 stanovnika, Zaprešić je danas treći po veličini<br />
grad u Zagrebačkoj županiji, s odličnom perspektivom daljnjeg razvoja.<br />
12<br />
zaprešić<br />
Grad bez nezaposlenih<br />
Rovinj je izgubio prošlogodišnju titulu najboljeg hrvatskog grada za život i biznis.<br />
I dalje je, međutim, na listi 20 najboljih. I dalje taj status prije svega može<br />
zahvaliti Adris grupi, hrvatskoj perjanici duhanskog biznisa koja se dokazala<br />
kao okosnica lokalnog razvoja. Premda nije među deset najuspješnijih gradova<br />
ni po broju zaposlenih niti po broju poduzetnika, drugi je u državi po ostvarenoj<br />
neto dobiti poduzetnika. Od 978 milijuna kuna neto dobiti koje su poduzetnici<br />
u Rovinju ostvarili 2008. godine, čak trećina pripada upravo Adris grupi,<br />
zahvaljujući kojoj su se obogatili mnogi građani Rovinja, njezini sadašnji ili bivši<br />
radnici i mali dioničari.<br />
Grad nema problema s nezaposlenošću, a kvaliteti života svakako pridonosi<br />
i ugodna mediteranska klima. Sve to dovoljan je mamac za mnoge koji su<br />
upravo Rovinj izabrali kao svoj grad za život.<br />
Plinio Cuccurin,<br />
Adris grupa<br />
rovinj<br />
13<br />
pula<br />
15<br />
12 učenika po učitelju<br />
Povoljan zemljopisni položaj, burna povijest i bogatstvo<br />
kulturno-povijesnih spomenika učinili su Pulu jednim od<br />
najprivlačnijih turističkih odredišta na jadranskoj obali.<br />
Pa ipak, taj grad nije ušao na prošlogodišnju <strong>Forbes</strong>ovu<br />
listu, zbog gubitka u poslovanju brodogradilišta Uljanik.<br />
Ove je godine napokon na listi. Pula je s 2230 poduzetnika<br />
pretekla i neke mnogo veće gradove te se svrstala<br />
na četvrto mjesto po tom kriteriju. Njihova ukupna<br />
neto dobit od 165 milijuna kuna u 2008. godini ugurala<br />
je Pulu na ovogodišnju listu, baš kao i prvo mjesto sa<br />
svega 43 djece po vrtiću i dobar prosjek od 12 učenika<br />
po učitelju.<br />
Brodogradnja, dakle Uljanik i Tehnomont brodogradilište,<br />
temelj je gospodarstva. Ostale proizvodne<br />
djelatnosti su raznovrsne, od proizvodnje cementa (Istra<br />
cement), stakla (Schott Boral) do prehrambene industrije<br />
(Brionka). Važna djelatnost je i turizam pa Pula ima desetak<br />
hotela, dva kampa, nekoliko turističko apartmanskih<br />
naselja te dvije marine. Pula ima svoju zračnu luku,<br />
što je također veliki plus za grad.<br />
Foto Srecko Niketić / Cropix<br />
34 F o r b e S svibanj 2010
17<br />
Sve bolja za život<br />
Robert Ježić<br />
rijeka<br />
Sa 4058 poduzetnika Rijeka je treći grad u državi, iza Zagreba i<br />
Splita. Oni su 2008. zaključili s ukupnim prihodima od 22 milijuna<br />
kuna što je grad svrstalo na treće mjesto na toj listi, jednako kao i<br />
prema broju zaposlenih. Metropola sjevernog Jadrana, za razliku<br />
od Splita, posljednjih godina nosi imidž urbane sredine ugodne za<br />
život. Značajan broj Riječana i dalje ovisi o sudbini brodogradilišta<br />
3. maj koje je godinama nositelj industrijskog razvoja grada.<br />
Unatoč i dalje velikoj važnosti brodogradnje, Rijeka prolazi<br />
ekonomsku tranziciju iz nekadašnjeg industrijskog u grad u kojem<br />
dominiraju uslužne djelatnosti s naglaskom na razvoj riječkog prometnog<br />
pravca i urbanog turizma. Prema svim kriterijima Rijeka je<br />
definitivno jedan od gradova pokretača Hrvatske.<br />
Najpoznatiji poduzetnik je Robert Ježić, vlasnik zagrebačkog<br />
DIOKI-ja, koji je osigurao svoj utjecaj u Rijeci kupnjom Novog lista.<br />
bjelovar<br />
Grad sa sudbinom Peveca<br />
Zajedno s potonućem poslovnog carstva obitelji Pevec djelomično će<br />
potonuti i sam Bjelovar. Upravo je Pevec proteklih godina nosio gospodarstvo<br />
grada i velik dio ukupne dobiti svih poduzetnika. Činjenicu da<br />
je na našoj ovogodišnjoj listi najuspješnijih gradova, Bjelovar u velikoj<br />
mjeri može zahvaliti kriterijima o poslovanju poduzetnika iz 2008.<br />
godine. Te je godine Pevec ostvario promet od preko 400 milijuna eura<br />
te dosegao brojku od gotovo 4000 zaposlenih. Nagla ekspanzija u kombinaciji<br />
s krizom pokazala se pogubnom za tu trgovačku i transportnu<br />
grupaciju. Iako više nema Peveca, Bjelovar i dalje ima svoju glavnu<br />
političku zaštitnicu Đurđu Adlešić. Ima, naravno, i niz drugih poduzetnika,<br />
kao što je Stjepan Hittner koji je u svojoj tvrtki<br />
19<br />
Hittner nastavio proizvodnu tradiciju bivše tvornice<br />
traktora Tomo Vinković.<br />
poreč<br />
20<br />
Bum malih tvrtki<br />
Okosnica gospodarstva u Poreču je turizam, a<br />
glavni je “igrač” Valamar koji u gradu ima čak<br />
17 objekata - osam hotela, četiri apartmanska<br />
naselja, četiri kampa i jedan Valamar Club. Poreč<br />
je drugu godinu zaredom uspio ući na listu<br />
gradova pokretača Hrvatske. Zbog turizma i<br />
stalne potražnje za nekretninama, sve jadranske<br />
gradove na listi ruše iznadprosječne cijene.<br />
Pluseve pak dobivaju zbog kvalitete života i<br />
ugodne mediteranske klime. Ni Poreč po tome<br />
nije iznimka.<br />
U Poreču radi 1143 poduzetnika koji su 2008.<br />
zaključili sa 106,6 milijuna kuna neto dobiti.<br />
Sve je više malih poduzetnika, a trgovina je<br />
jedna od ključnih djelatnosti. Nezaposlenost je<br />
zahvaljujući sezonskim poslovima uvijek ispod<br />
državnog prosjeka, pa je po brzini zapošljavanja<br />
taj grad u boljoj poziciji od mnogih drugih koji<br />
muku muče s pretrpanim burzama.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 35
Najbolji gradovi<br />
Rast neto dobiti<br />
Grad<br />
1 Rovinj 211.92<br />
Iako je Zagreb jedini grad na našoj listi čiji su poduzetnici zajedno ostvarili milijunsku neto<br />
dobit, ona je 2008. u odnosu na prethodnu godinu pala za 22,8 posto, na 11,6 milijuna<br />
kuna. Od gradova koji su ušli u konkurenciju za <strong>Forbes</strong>ovu listu, pad neto dobiti svih<br />
poduzetnika ima 51 grad, dok ih je 30 imalo rast neto dobiti. Među onima kojima je neto<br />
dobit pala je Rovinj, i to zahvaljujući padu neto dobiti Adris grupe, najvećeg i ključnog<br />
poduzeća u gradu. Rovinjski su poduzetnici ostvarili 15 posto manju neto dobit i ona je<br />
pala ispod milijun kuna. Najvećim rastom neto dobiti mogu se pohvaliti poduzetnici u Iloku,<br />
Dubrovniku i Otoku kod Vinkovaca. Budući da je riječ o podacima za 2008. godinu, na veliki<br />
rast neto dobiti dubrovačkih poduzetnika, koji je iznosio 333,4 posto, značajno je utjecalo<br />
poslovanje Atlantske plovidbe, brodara pod vodstvom kapetana Ante Jerkovića. Atlantska je<br />
tada uz rast prihoda od 52,1 posto ostvarila rast neto dobiti od 213 posto. Prema podacima<br />
portala Poslovna.hr, neto dobit je skočila s 216 na 688,3 milijuna kuna.<br />
Gradovi s najvećom neto dobiti<br />
Rang<br />
Grad<br />
Neto dobit 2008<br />
(tisuća kn)<br />
1 Zagreb 11,696,710<br />
2 Rovinj 978,215<br />
3 Dubrovnik 494,843<br />
4 Varaždin 448,457<br />
5 Velika Gorica 354,906<br />
6 Karlovac 314,136<br />
7 Osijek 301,133<br />
8 Samobor 242,844<br />
9 Sveta Nedelja 231,348<br />
10 Čakovec 192,3<strong>18</strong><br />
11 Rijeka <strong>18</strong>0,924<br />
12 Pula 165,463<br />
13 Vukovar 154,193<br />
14 Našice 153,921<br />
15 Slavonski Brod 149,<strong>18</strong>2<br />
16 Bjelovar 145,286<br />
17 Koprivnica 123,522<br />
<strong>18</strong> Poreč 106,651<br />
19 Labin 104,329<br />
20 Bakar 88,367<br />
Gradovi s najvećim rastom neto dobiti<br />
Rang<br />
Rovinj i Našice<br />
Grad<br />
Rast neto<br />
dobiti (%)<br />
1 Ilok 385.0<br />
2 Dubrovnik 333.4<br />
3 Otok (Vinkovci) 141.3<br />
4 Orahovica 76.3<br />
5 Labin 70.9<br />
6 Lepoglava 68.4<br />
7 Križevci 65.2<br />
8 Nova Gradiška 61.1<br />
9 Imotski 59.3<br />
10 Karlovac 47.3<br />
11 Prelog 41.2<br />
12 Vodnjan 39.3<br />
13 Biograd na Moru 34.8<br />
14 Buzet 33.5<br />
15 Dugo Selo 33.3<br />
16 Knin 29.1<br />
17 Ploče 19.8<br />
<strong>18</strong> Pakrac 15.5<br />
19 Slunj 14.0<br />
20 Zlatar 12.9<br />
Iako Adris grupa, ključna rovinjska tvrtka, nije imala ni<br />
rast prihoda ni rast neto dobiti, njezina snaga i uspješnost<br />
očituju se kroz kriterije neto dobiti po zaposlenom i neto<br />
dobiti po poduzetniku, te po kriteriju najveće neto plaće.<br />
Gradić u Istri nadmašio je u ta tri kriterija svu konkurenciju.<br />
Dobit po zaposlenom u Rovinju je 267,6 posto veća od<br />
dobiti po zaposlenom u Našicama, gradu koji je zauzeo<br />
Gradovi s najvećom dobiti po zaposlenom<br />
Rang<br />
Dobit po zaposlenom<br />
(tisuća kn)<br />
2 Našice 57.65<br />
3 Slunj 51.00<br />
4 Vrgorac 48.84<br />
5 Dubrovnik 47.16<br />
6 Sveta Nedelja 39.88<br />
7 Samobor 35.72<br />
8 Ilok 34.30<br />
9 Zagreb 32.04<br />
10 Velika Gorica 31.47<br />
11 Karlovac 31.38<br />
12 Imotski 29.46<br />
13 Pakrac 22.77<br />
14 Poreč <strong>18</strong>.57<br />
15 Varaždin 17.67<br />
16 Ploče 16.29<br />
17 Dugo Selo 15.68<br />
<strong>18</strong> Zaprešić 15.46<br />
19 Križevci 15.43<br />
20 Bjelovar 15.02<br />
Gradovi s najvećom dobiti po poduzetniku<br />
Rang<br />
Grad<br />
Dobit po poduzetniku<br />
(tisuća kn)<br />
1 Rovinj 1137.46<br />
2 Vrgorac 1014.15<br />
3 Našice 845.72<br />
4 Slunj 500.59<br />
5 Sveta Nedelja 492.23<br />
6 Imotski 439.20<br />
7 Ilok 423.48<br />
8 Zagreb 399.57<br />
9 Karlovac 319.57<br />
10 Velika Gorica 319.45<br />
11 Dubrovnik 305.08<br />
12 Varaždin 301.<strong>18</strong><br />
13 Samobor 272.86<br />
14 Koprivnica 259.50<br />
15 Ploče 246.47<br />
16 Bjelovar 232.09<br />
17 Pakrac 213.31<br />
<strong>18</strong> Kutina 210.44<br />
19 Čakovec 200.75<br />
20 Vinkovci 199.53<br />
drugo mjesto po tom kriteriju. Malim Našicama i Rovinju<br />
zajedničko je to što su središta velikih kompanija.<br />
U Našicama djeluje uspješna Nexe grupa Ivana Ergovića.<br />
Prema konsolidiranom financijskom izvješću, ta grupacija<br />
primarno orijentirana na proizvodnju građevinskog materijala<br />
ostvarila je 10 posto rasta prihoda i 10,6 posto rasta<br />
neto dobiti.<br />
Foto Goran Mehkek / Cropix, Boris Štajduhar<br />
36 F o r b e S svibanj 2010
Gradovi s najvećim brojem poduzetnika<br />
Rang<br />
Grad<br />
1 Zagreb 29.273<br />
2 Rijeka 4058<br />
3 Pula 2230<br />
4 Osijek 2086<br />
5 Zadar 1636<br />
6 Dubrovnik 1622<br />
7 Varaždin 1,489<br />
8 Poreč 1143<br />
9 Velika Gorica 1111<br />
10 Karlovac 983<br />
11 Čakovec 958<br />
12 Samobor 890<br />
13 Rovinj 860<br />
14 Slavonski Brod 769<br />
15 Bjelovar 626<br />
16 Opatija 617<br />
17 Zaprešić 565<br />
<strong>18</strong> Koprivnica 476<br />
19 Sveta Nedelja 470<br />
20 Vinkovci 442<br />
Zvonimir Mršić, koprivnički<br />
gradonačelnik, htio je da grad<br />
kupi uzdrmanu Podravku<br />
Broj poduzetnika<br />
2008.<br />
Rast onih s najvećim brojem poduzetnika<br />
1 Koprivnica 20.51<br />
2 Zadar 13.45<br />
3 Varaždin 12.29<br />
4 Zaprešić 11.66<br />
5 Poreč 9.90<br />
6 Oopatija 9.59<br />
7 Rovinj 8.59<br />
8 Sveta Nedelja 7.80<br />
9 Samobor 7.75<br />
10 Pula 7.68<br />
11 Zagreb 6.57<br />
12 Bjelovar 5.56<br />
13 Velika Gorica 5.21<br />
14 Čakovec 4.24<br />
15 Rijeka 4.10<br />
16 Vinkovci 3.76<br />
17 Dubrovnik 3.05<br />
<strong>18</strong> Slavonski Brod 2.53<br />
19 Osijek 2.15<br />
20 Karlovac 1.76<br />
Zagrebački<br />
plus i minus<br />
U Zagrebu je osnovano i radi 621 posto više tvrtki<br />
nego u Rijeci, gradu koji, iza Zagreba, zauzima drugo<br />
mjesto na listi hrvatskih gradova po broju poduzetnika.<br />
Pritom su u rangiranje uvršteni samo oni gradovi<br />
čiji su poduzetnici na kraju 2008. imali neto dobit<br />
i u kojima je broj poduzetnika rastao. Zagreb ima<br />
250 posto više tvrtki od treće Pule, dok su Vinkovci<br />
sa samo 442 tvrtke uspjeli ući na listu prvih 20 po<br />
broju poduzetnika koji su svi zajedno uspješno radili<br />
tijekom 2008. godine. Među tim gradovima ističe se<br />
Koprivnica, jer jedino je u tom gradu broj poduzetnika<br />
u odnosu na prethodnu narastao za više od 20 posto.<br />
Rast broja poduzetnika veći je za 52,4 posto nego u<br />
prvom konkurentu, Zadru.<br />
Koprivnica, za koju će njezin osebujni gradonačelnik<br />
Zvonimir Mršić reći da je “najljepši mali grad na<br />
svijetu”, krajem prošle godine postala je zbog afere Podravka najčešće spominjani mali grad<br />
u Hrvatskoj, ali u negativnom kontekstu. Zbog ratoborne Koprivnice, nesklone prilagodbi<br />
novom vremenu, njezinoj Podravki prijeti potonuće na razinu poljoprivredno-prehrambenog<br />
kombinata. Gradonačelnik Mršić u svakom slučaju ostaje zapamćen po izjavi da bi rado dao<br />
pod hipoteku koprivničko komunalno poduzeće i tako omogućio gradu da kupi Podravku.<br />
Broj poduzetnika u Zagrebu narastao je za 6,57 posto i metropola s tim rastom nije ušla<br />
među prvih deset gradova po rastu broja poduzetnika među onima u kojima ih ima najviše.<br />
Rang<br />
Grad<br />
Rast broja<br />
poduzetnika (%)<br />
Rast poduzetnika<br />
Za Vrgorac, grad bez mora u Dalmaciji, do<br />
prije nekoliko godina u Zagorju možda nisu<br />
ni čuli. U Karlovcu i okolici vjerojatno jesu,<br />
ali ne zbog grada, već zbog<br />
vrgoračke Mesne industrije<br />
Braća Pivac, treće mesne<br />
snage na hrvatskom tržištu<br />
u sklopu koje posluje i<br />
Karlovačka mesna industrija.<br />
No za Vrgorac od prije<br />
dvije godine moraju znati<br />
svi. Do grada što ga od<br />
Bosne i Hercegovine dijeli<br />
samo jedno brdo stigla<br />
je autocesta, kojoj može<br />
zahvaliti i prvo mjesto po Miljenko Pivac<br />
rastu broja poduzetnika u<br />
konkurenciji 99 hrvatskih gradova u kojima<br />
je broj poduzetnika rastao i zajedno su<br />
ostvarili dobit. Vrgorac je “grad slučaj” u<br />
političkom smislu. Lokalni izbori lanjskoga<br />
svibnja u tom su gradu ostali upamćeni po<br />
tome što na njima pravo glasa ima više od<br />
140 ljudi s prebivalištem prijavljenim na<br />
vrgoračku osnovnu školu. Zapravo žive u<br />
Hercegovini. Na nezakonitost takvog stanja<br />
kao kandidat za gradonačelnika upozoravao<br />
je Miljenko Pivac, nasljednik Mesne<br />
industrije Braća Pivac. Za gradonačelnika je<br />
izabran Borislav Matković.<br />
Rast broja poduzetnika među svim<br />
gradovima u Hrvatskoj<br />
Rang<br />
Grad<br />
Rast broja poduzetnika<br />
08/07 (%)<br />
1 Vrgorac 25.5<br />
2 Slunj 22.5<br />
3 Koprivnica 20.5<br />
4 Imotski 20.1<br />
5 Prelog 16.9<br />
6 Našice 15.9<br />
7 Drniš 14.8<br />
8 Benkovac 14.5<br />
9 Belišće 13.5<br />
10 Zadar 13.5<br />
11 Knin 13.4<br />
12 Biograd na Moru 12.5<br />
13 Buzet 12.4<br />
14 Varaždin 12.3<br />
15 Dugo Selo 11.8<br />
16 Zaprešić 11.7<br />
17 Krk 10.6<br />
<strong>18</strong> Poreč 9.9<br />
19 Opatija 9.6<br />
20 Glina 9.5<br />
svibanj 2010 F o r b e S 37
Najbolji gradovi<br />
Milijuni, ljudi i adrese<br />
Najviše zaposlenika u tvrtkama ima,<br />
naravno, Zagreb - čak 911,9 posto više<br />
od Rijeke koja je sljedeća na listi po<br />
broju zaposlenih; čak 1336,5 posto više<br />
od Osijeka koji je treći na listi gradova,<br />
s najviše zaposlenih rangiranih po rastu<br />
broja zaposlenika. Zaposlenici u Zagrebu,<br />
pokazalo je naše istraživanje, primaju treću<br />
najveću neto plaću u državi, nakon onih<br />
u Rovinju i Velikoj Gorici, gradu koji je dio<br />
zagrebačkog prstena. Među gradovima u<br />
kojima tvrtke zapošljavaju najviše ljudi u<br />
državi najveći rast broja zaposlenih u 2008.<br />
u odnosu na prethodnu godinu imao je<br />
Čakovec, ali on nije prešao 10 posto. Slijede<br />
Samobor i Varaždin. Broj poduzetnika<br />
odnosno tvrtki u Čakovcu je rastao 4,24<br />
posto. Na listi hrvatskih milijunaša koju je<br />
prošlog mjeseca objavio <strong>Forbes</strong> našli su se<br />
i vlasnici Čakovečkih mlinova, supružnici<br />
Stjepan i Ružica Varga s ravnopravno<br />
podijeljenih 89,13 milijuna kuna kapitala.<br />
Gradonačelnik Čakovca, grada koji u razvoju<br />
malog poduzetništva silno želi konkurirati<br />
Varaždinu, je Branko Šalamon.<br />
Gradovi s najvećim brojem zaposlenih<br />
Rang<br />
Grad<br />
Broj zaposlenih<br />
2008.<br />
1 Zagreb 365.072<br />
2 Rijeka 36.078<br />
3 Osijek 25.413<br />
4 Varaždin 25.377<br />
5 Pula 15.546<br />
6 Čakovec 14.838<br />
7 Zadar 13.753<br />
8 Slavonski Brod 11.451<br />
9 Velika Gorica 11.279<br />
10 Koprivnica 10.777<br />
11 Dubrovnik 10.492<br />
12 Bjelovar 9670<br />
13 Vinkovci 8108<br />
14 Samobor 6798<br />
15 Vukovar 58<strong>18</strong><br />
16 Sveta Nedelja 5801<br />
17 Poreč 5744<br />
<strong>18</strong> Križevci 4744<br />
19 Rovinj 4616<br />
20 Đakovo 4604<br />
Rast broja zaposlenih u gradovima s<br />
najvećim brojem zaposlenih<br />
Rang<br />
Grad<br />
Rast broja zaposlenih<br />
08/07 (%)<br />
1 Čakovec 9.31<br />
2 Samobor 8.50<br />
3 Varaždin 8.36<br />
4 Sveta Nedelja 8.21<br />
5 Vinkovci 5.93<br />
6 Velika Gorica 5.82<br />
7 Slavonski Brod 5.23<br />
8 Vukovar 4.76<br />
9 Zagreb 4.65<br />
10 Bjelovar 4.17<br />
11 Koprivnica 3.74<br />
12 Zadar 2.92<br />
13 Križevci 2.80<br />
14 Pula 2.30<br />
15 Rijeka 2.15<br />
16 Dubrovnik 2.02<br />
17 Đakovo 1.91<br />
<strong>18</strong> Osijek 1.65<br />
19 Rovinj 0.43<br />
20 Poreč 0.09<br />
Rast broja zaposlenih među svim gradovima<br />
Rang<br />
Grad<br />
Rast broja zaposlenih<br />
08/07 (%)<br />
1 Imotski 28.9<br />
2 Knin 20.2<br />
3 Gospić 17.6<br />
4 Sinj 15.7<br />
5 Glina 14.9<br />
6 Dugo Selo 14.9<br />
7 Slunj 14.8<br />
8 Buje 14.0<br />
9 Zaprešić 13.6<br />
10 Omiš 13.6<br />
11 Jastrebarsko 12.8<br />
12 Sveti Ivan Zelina 12.2<br />
13 Našice 11.8<br />
14 Prelog 10.3<br />
15 Čakovec 9.3<br />
16 Bakar 8.8<br />
17 Samobor 8.5<br />
<strong>18</strong> Varaždin 8.4<br />
19 Sveta Nedelja 8.2<br />
20 Opuzen 8.0<br />
Imotski put na vrh<br />
Imotski je, prema zadnjim dostupnim podacima, u konkurenciji 82 grada u čijim je tvrtkama broj<br />
zaposlenih rastao imao najveći rast od 28,9 posto, pri čemu se po kriteriju rasta broja poduzetnika<br />
taj grad nije kvalificirao u 20 najboljih. Taj grad u dalmatinskom zaleđu ima čak 42,7 posto<br />
veći rast broja zaposlenih od Knina, koji je sljedeći na listi. Tajna je, naravno, u građevinskom<br />
poduzeću Skladgradnja, u posljednje vrijeme poznatijem po USKOK-ovoj akciji u kojoj su braća<br />
Slaven i Jozo Žužul završili u pritvoru nakon što je otkriveno da je Skladgradnja preskupo<br />
naplaćivala bojenje tunela na autocestama. Slučaj Skladgradnje<br />
i broja zaposlenih otišao je tako daleko da je netom nakon<br />
uhićenja voditeljica središnjeg Dnevnika HRT-a objašnjavala kako<br />
je Skladgradnja bez obzira na aferu najveći poslodavac u tome<br />
kraju. Skladgradnja je u prošlogodišnjem prosinačkom broju<br />
<strong>Forbes</strong>a našla mjesto i na listi najboljih hrvatskih tvrtki, izvedenoj<br />
iz podataka bonitetne kuće Coface Hrvatska. Bili su 11. Uspinjanje<br />
Imotskog na vrh liste prema kriteriju broja zaposlenih, što je<br />
grad dovelo i u sam vrh glavne liste, zorno prikazuje način poslovanja<br />
u Hrvatskoj, iz čega se može zaključiti da oni koji se klone<br />
dogovorno preplaćenih poslova nisu konkurentni na listama<br />
koje počivaju na brojkama. Uz Koprivnicu koju je ja na zao glas<br />
dovela afera Podravka i Vrgorac kojeg je nemoguće poštedjeti<br />
kritike zbog virtualnih birača s pravom glasa na izborima, Imotski<br />
s gradonačelnikom Antom Đuzelom još je jedan primjer uspjeha<br />
s mrljom.<br />
Slaven<br />
Žužul<br />
38 F o r b e S svibanj 2010
Foto Nikola Vilić, Boris Kovačev / Cropix<br />
Gradovi s najvećim prihodom<br />
Rang<br />
Grad<br />
Ukupni prihodi<br />
2008. (kn)<br />
1 Zagreb 367,135.079<br />
2 Rijeka 22,179.486<br />
3 Varaždin 16,961.,570<br />
4 Osijek 16,602.224<br />
5 Velika Gorica 11,660.377<br />
6 Pula 9,082.142<br />
7 Sveta Nedelja 7,201.129<br />
8 Čakovec 6,908.132<br />
9 Dubrovnik 6,427.001<br />
10 Koprivnica 6,132.817<br />
11 Bjelovar 5,891,273<br />
12 Karlovac 5,645.414<br />
13 Samobor 5,642.087<br />
14 Slavonski Brod 5,562.345<br />
15 Vinkovci 4,723.257<br />
16 Kutina 4,254.113<br />
17 Poreč 3,336.463<br />
<strong>18</strong> Kaštela 3,178.998<br />
19 Križevci 2,986.599<br />
20 Zaprešić 2,944.078<br />
Rast prihoda u gradovima s najvećim<br />
prihodom<br />
Rang<br />
Grad<br />
Rast prihoda<br />
(%)<br />
1 Zaprešić 23.8<br />
2 Kutina 23.4<br />
3 Vinkovci 20.9<br />
4 Samobor 19.9<br />
5 Varaždin 17.1<br />
6 Pula 14.7<br />
7 Čakovec 12.5<br />
8 Velika Gorica 7.8<br />
9 Zagreb 7.6<br />
10 Sveta Nedelja 7.4<br />
11 Bjelovar 7.0<br />
12 Dubrovnik 6.4<br />
13 Osijek 6.3<br />
14 Slavonski Brod 5.5<br />
15 Križevci 3.8<br />
16 Rijeka 2.5<br />
17 Koprivnica 2.5<br />
<strong>18</strong> Kaštela 2.4<br />
19 Karlovac 2.2<br />
20 Poreč 0.8<br />
Prihod poduzetnika<br />
Prihodi svih zagrebačkih poduzetnika u 2008. godini bili su 16,5 puta veći od prihoda poduzetnika<br />
u Rijeci i 21,6 puta veći od prihoda poduzetnika u Varaždinu. Prihodi poduzetnika u Zagrebu veći<br />
su 125 puta od prihoda poduzetnika u Zaprešiću, posljednjem na listi 20 gradova s najvećim<br />
prihodom svih poduzetnika. No Zaprešić, grad koji je dio zagrebačkog prstena, a dio njegovog<br />
vodovoda spojen je na zagrebački jer je svojedobno bio tek jedno od sela u okolici Zagreba,<br />
nadmašio je metropolu u rastu prihoda ostvarenom u 2008. godini. Među 20 gradova s najvećim<br />
prihodom poduzetnika upravo je Zaprešić, kojem je gradonačelnik Željko Turk, imao najveći rast<br />
prihoda od 23,8 posto. U tom rastu nije sudjelovalo jedno od najstarijih poduzeća, Inker, ali jest<br />
Messer Croatia plin s direktorom Robertom Mustačem. Budući da je broj poduzetnika u Zaprešiću<br />
narastao za 11,6 posto, rast prihoda može se pripisati većem broju malih poduzeća.<br />
Gradonačelnik<br />
Zaprešića Željko Turk<br />
Agrokor i vino<br />
Među 92 grada koja su 2008. imala rast prihoda<br />
u odnosu na prethodnu godinu, najveći<br />
rast prihoda imao je Ilok, i to 58,1 posto, s<br />
204,5 na 324,2 milijuna kuna. Tome rastu<br />
pridonijeli su Iločki podrumi, dio Agrokora,<br />
koncerna Ivice Todorića, s rastom prihoda od<br />
34 posto, sa 50 na 68 milijuna kuna. Todorić<br />
je i u vinima osvojio prvu tržišnu poziciju, a<br />
rast se odrazio na poslovanje najistočnijeg<br />
hrvatskog grada na Dunavu koji se i službeno<br />
počeo predstavljati kao Grad vina. Rekordni<br />
rast prihoda od 320 posto u promatranom<br />
razdoblju u Iloku je imala tvrtka Triko koja<br />
se bavi proizvodnjom i prodajom trikotaže.<br />
Riječ je poduzetničkom pothvatu supružnika<br />
Jasne i Stanka Ivanek, koji je od malog obrta<br />
što je krajem 90-ih zapošljavao četvero ljudi<br />
u 2009. stigao do 200 zaposlenih i otvaranja<br />
pogona u obližnjem Lovasu. Triko uspjeh<br />
može zahvaliti suradnji s Benettonom za<br />
koji radi lohn poslove. Jasna i Stanko Ivanek<br />
otvaraju i Benettonove trgovine.<br />
Rast prihoda među svim gradovima<br />
Rang<br />
Grad<br />
Rast prihoda<br />
08/07 (%)<br />
1 Ilok 58.5<br />
2 Knin 35.6<br />
3 Imotski 30.9<br />
4 Sveti Ivan Zelina 30.3<br />
5 Vrbovec 29.6<br />
6 Vrgorac 28.7<br />
7 Našice 26.6<br />
8 Slunj 25.8<br />
9 Dugo Selo 24.0<br />
10 Zaprešić 23.8<br />
11 Kutina 23.4<br />
12 Pakrac 22.0<br />
13 Vinkovci 20.9<br />
14 Bakar 20.8<br />
15 Omiš 20.7<br />
16 Samobor 19.9<br />
17 Zabok 19.4<br />
<strong>18</strong> Hvar <strong>18</strong>.4<br />
19 Ploče 17.9<br />
20 Varaždin 17.1<br />
svibanj 2010 F o r b e S 39
Najbolji gradovi<br />
Gradovi s najmanjim brojem učenika po<br />
učitelju<br />
Rang<br />
Grad<br />
Broj učenika<br />
po učitelju<br />
1 Buzet 9.6<br />
2 Ploče 9.9<br />
3 Ilok 10.4<br />
4 Rijeka 10.5<br />
5 Rovinj 10.7<br />
6 Prelog 11.2<br />
7 Vrgorac 11.3<br />
8 Karlovac 11.4<br />
9 Kutina 11.6<br />
10 Pula 12.0<br />
11 Poreč 12.2<br />
12 Čakovec 12.3<br />
13 Dubrovnik 12.4<br />
14 Križevci 13.0<br />
15 Samobor 13.1<br />
16 Zagreb 13.1<br />
17 Našice 13.2<br />
<strong>18</strong> Bjelovar 14.2<br />
19 Osijek 14.2<br />
20 Vinkovci 14.2<br />
Gradovi s najmanjim brojem djece po vrtiću<br />
Rang<br />
Grad<br />
Broj djece po<br />
vrtiću<br />
1 Pula 43.0<br />
2 Ploče 46.5<br />
3 Pakrac 51.3<br />
4 Knin 60.0<br />
5 Prelog 65.3<br />
6 Ilok 73.5<br />
7 Poreč 83.8<br />
8 Kutina 85.1<br />
9 Zadar 86.7<br />
10 Našice 90.0<br />
11 Vinkovci 90.3<br />
12 Rijeka 92.1<br />
13 Rovinj 93.8<br />
14 Čakovec 94.6<br />
15 Osijek 96.5<br />
16 Koprivnica 98.4<br />
17 Karlovac 101.8<br />
<strong>18</strong> Samobor 106.6<br />
19 Dubrovnik 112.8<br />
20 Bjelovar 115.4<br />
Prosječna neto plaća<br />
Rang<br />
Grad<br />
Prosječna neto<br />
plaća (kn)<br />
1 Rovinj 6884<br />
2 Velika Gorica 6566<br />
3 Zagreb 6100<br />
4 Dubrovnik 5660<br />
5 Rijeka 5425<br />
6 Našice 5340<br />
7 Pula 5255<br />
8 Sveta Nedelja 5213<br />
9 Karlovac 5059<br />
10 Koprivnica 4977<br />
11 Zadar 4927<br />
12 Buzet 4904<br />
13 Samobor 4643<br />
14 Knin 4634<br />
15 Poreč 4594<br />
16 Osijek 4580<br />
17 Ploče 4531<br />
<strong>18</strong> Pakrac 4495<br />
19 Zaprešić 4474<br />
20 Varaždin 4353<br />
Nitko neće u grad u kojemu<br />
je premalo škola i vrtića<br />
Veliki gradovi uglavnom su izgubili bodove na građanima vrlo važnom kriteriju –<br />
dostupnosti vrtića i škola. U Hrvatskoj je 1300 dječjih vrtića, među kojima je dvjestotinjak<br />
privatnih. Iako je, primjerice, samo u Zagrebu oko 230 vrtića, mnogi građani ne<br />
uspijevaju upisati svoju djecu. Zagrebu je to veliki minus pa nije uopće ušao na listu<br />
najboljih gradova kada je riječ o omjeru djece po vrtiću. Pula je pak na prvom mjestu po<br />
zbrinjavanju djece jer je u tom gradu 43 djece po jednom vrtiću. Ako je vjerovati statistici,<br />
nijedan roditelj u Puli ne mora razmišljati hoće li uspjeti upisati svoje dijete u vrtić. Jasno<br />
je stoga da je riječ o jednom od kriterija koji doista pokazuju kvalitetu života u pojedinom<br />
hrvatskom gradu.<br />
Kad je pak riječ o osnovnim<br />
školama, također smo uzeli u obzir<br />
broj škola, djece i učitelja. I tu su<br />
nešto lošije prošli veći gradovi. Najmanje<br />
učenika po učitelju imaju<br />
Buzet i Ploče – manje od deset.<br />
Iako ista statistika u pojedinim<br />
manjim sredinama ukazuje i na<br />
problem nataliteta, a ne samo<br />
standarda obrazovanja, riječ je<br />
također o kriteriju koji je dodatno<br />
“razmjestio” naše gradove na listi.<br />
Foto Joško Ponos, Nikša Stipaničev / Cropix<br />
40 F o r b e S svibanj 2010
Gradovi koji<br />
pokreću Hrvatsku<br />
U skladu sa strogom metodologijom prema kojoj je naš tim birao tko će ući<br />
na listu brzo su otpali neki od prošlogodišnjih predvodnika<br />
Ovogodišnja <strong>Forbes</strong>ova lista 20 gradova u kojima<br />
poduzetnici pokreću Hrvatsku nastala je<br />
primjenom 20 dinamičkih i statičkih kriterija<br />
na temelju kojih su gradovi prikupljali bodove<br />
s obzirom na svoju uspješnost. Osnovna baza podataka za<br />
rangiranje gradova bile su dvije analize Financijske agencije<br />
(Fina) o poslovanju svih poduzetnika sortiranih po gradovima,<br />
općinama i županijama: ona za 2007. godinu na osnovi<br />
koje je nastala lanjska <strong>Forbes</strong>ova lista gradova pokretača, i ona<br />
za 2008. godinu jer su to najsvježiji podaci do kojih se u zemlji<br />
može doći. Za razliku od prošle godine kada su u rangiranju<br />
gradova iz dijela koji se odnosi na poslovanje poduzetnika<br />
primijenjeni samo podaci za jednu poslovnu godinu, ove<br />
je godine težište u kriterijima stavljeno na dinamičke pokazatelje,<br />
odnosno usporedbu 2007. i 2008. godine. Tako su<br />
gradovima dodijeljeni bodovi za ostvarenu neto dobit svih<br />
poduzetnika, ukupne prihode, broj zaposlenih, broj poduzetnika,<br />
ali i za rast neto dobiti, rast prihoda te rast broja zaposlenih<br />
i broja poduzetnika, kao i dobit po poduzetniku i dobit<br />
po zaposlenom.<br />
Gradovi s najvećim padom<br />
neto dobiti<br />
Pad neto<br />
Grad<br />
dobiti (%)<br />
Rang<br />
1 Kaštela 94.0<br />
2 Zadar 88.9<br />
3 Rijeka 66.2<br />
4 Bjelovar 56.6<br />
5 Poreč 26.5<br />
6 Zagreb 22.8<br />
7 Sveta Nedelja 21.3<br />
8 Varaždin 19.1<br />
9 Zaprešić <strong>18</strong>.5<br />
10 Rovinj 15.0<br />
11 Vinkovci 14.8<br />
12 Kiprivnica 12.8<br />
13 Čakovec 5.4<br />
14 Samobor 3.1<br />
Poduzetnici u velikim gradovima imaju<br />
najveći udio u ukupnom rezultatu u gotovo<br />
svim kategorijama. Da bismo postigli<br />
ravnotežu između velikih i malih gradova,<br />
posebno smo promatrali i bodovali rast po<br />
svim kategorijama u velikim gradovima, a<br />
posebno rast po svim kategorijama u svim<br />
gradovima. U konkurenciju za najbolje gradove<br />
pokretače Hrvatske – ujedno i one u<br />
kojima je najbolje živjeti – nisu ušli gradovi<br />
čiji su poduzetnici u 2008. zajedno poslovali<br />
s gubitkom, a u pojedinim kriterijima u<br />
konkurenciju su ušli samo gradovi koji su<br />
prema promatranom kriteriju ostvarili rast.<br />
Primjerice, u konkurenciju za izbor prvih 20<br />
po kriteriju ukupnih prihoda ušli su samo<br />
gradovi čiji su poduzetnici ostvarili rast prihoda.<br />
Po tom kriteriju iz konkurencije je ispao<br />
primjerice Rovinj, prošlogodišnji <strong>Forbes</strong>ov najbolji grad<br />
za život u Hrvatskoj. Od kriterija rasta odstupili smo samo<br />
kada je riječ o ostvarenoj neto dobiti, najvažnijem pokazatelju<br />
u rangiranju gradova, priznajući tako da je gospodarstvo<br />
u promatranom razdoblju krenulo prema recesiji, koja se<br />
u sljedećoj godini dodatno produbila što je dovelo do pada<br />
zajedničke neto dobiti u mnogim gradovima. Tako su poduzetnici<br />
u Varaždinu, <strong>Forbes</strong>ovu ovogodišnjem najboljem<br />
gradu za život i prvom među onima koji pokreću Hrvatsku, u<br />
2008. ostvarili pad neto dobiti od 19,1 posto, dok je pad neto<br />
dobiti poduzetnika u Zagrebu, gdje je ona i najveća, bio 22,8<br />
posto. Pad neto dobiti nije primijenjen kao eliminacijski kriterij,<br />
no posebno smo promatrali gradove koji su ostvarili rast<br />
neto dobiti i na osnovi tog rezultata dodijelili im odgovarajuće<br />
bodove.<br />
Iz Fininih analiza koje obuhvaćaju pokazatelje za 553<br />
grada, općine i županije u Hrvatskoj, isključili smo općine i<br />
županije. Uz analize Fine, na rangiranje gradova primijenili<br />
smo dodatne kriterije. Gradove smo rangirali i prema broju<br />
djece po vrtiću te broju učenika po učitelju u osnovnim<br />
školama. Zatim smo promatrali brzinu<br />
zapošljavanja, bruto i neto plaće te cijene<br />
poslovnih i stambenih prostora. Kad je riječ<br />
o bruto i neto plaćama, gradovima su dodijeljeni<br />
bodovi i na osnovi troška neto plaće.<br />
Najbolji su u toj kategoriji oni u kojima je<br />
trošak plaće najmanji. Uz Finine podatke, u<br />
izradi liste korišteni su podaci Državnog zavoda<br />
za statistiku o broju vrtića, škola, djece i<br />
učitelja, te broju zaposlenih i novoprijavljenih<br />
zaposlenih u pojedinim gradovima. Cijene<br />
poslovnih i stambenih prostora izračunali<br />
su u Burzi nekretnina. Gradovi su, kao što<br />
je prikazano u pratećim tablicama, posebno<br />
rangirani po svakom kriteriju, a na osnovi<br />
pozicije koju su zauzeli dodjeljivani su im<br />
bodovi. Pri tomu je uredništvo <strong>Forbes</strong>a svakom<br />
kriteriju dodijelio različitu važnost.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 41
ZDRAVLJE<br />
Doprinosi padaju,<br />
troškovi rastu. Sve<br />
i da država podmiri<br />
svoje obveze prema<br />
zdravstvu, pokrivač<br />
ostaje prekratak<br />
Zdravstvo u slijepoj ulici<br />
Zdravstvenom proračunu u ovoj se godini ne piše dobro.<br />
Pad doprinosa od pet posto, započet prošle godine, nastavlja<br />
se i u prvim mjesecima ove, pa će se planiranih 26,6 milijardi<br />
kuna za zdravstvo i socijalnu zaštitu teško namaknuti premda<br />
je proračun smanjen za 300 milijuna kuna.<br />
Da bi se pokrila sva zdravstvena davanja, država bi morala<br />
otvoriti blagajnu, a kako je u njoj velika rupa i bez zdravstva,<br />
teško je očekivati da će ministar Šuker lake ruke posegnuti za<br />
novčanikom. Puno je izglednije da će premijerka Jadranka Kosor<br />
zatražiti stezanje remena od ministra Milinovića već u prvom<br />
rebalansu proračuna.<br />
Da će biti klimavo, najbolje potvrđuju brojke. U 2008.<br />
godini prikupljeno je od doprinosa građana <strong>18</strong>,066 milijardi<br />
kuna, a prošle godine samo 17,659 milijardi kuna. Pad doprinosa<br />
od pet posto nastavlja se i u ovoj godini, a mogao bi<br />
biti i veći ako se nastavi pad broja zaposlenih, što je bio trend<br />
u prvim ovogodišnjim mjesecima. Osim državnog proračuna<br />
u ovoj godini nema nikakvih dodatnih sredstava na koje bi se<br />
moglo računati kao na izvanproračunski dohodak, kao što je<br />
to bilo lani kada je uvođenje visokih participacija u zdravstvu<br />
značajno povećalo broj polica dopunskog osiguranja. Tako je<br />
prikupljena dodatna 1,1 milijarda. Iz proračuna je trebalo doći<br />
još 550 milijuna kuna za dopunsko osiguranje nezaposlenih,<br />
invalida, studenata... No, od obje te stavke može se očekivati<br />
pad prihoda.<br />
Naime, mnogi od onih koji su lani pohrlili u HZZO po<br />
police, ove će godine zbog manjih plaća, “harača” i općenito<br />
pada prihoda kalkulirati. Platiti svakoga mjeseca 130 kuna za<br />
policu postaje poprilično opterećenje kućnog proračuna ako se<br />
zdravstvena zaštita koristi rijetko. Stalne “mušterije” vjerojatno<br />
će ostati samo umirovljenici koji puno troše pa im polica od 50<br />
ili 80 kuna ipak pokriva veći dio dodatnih troškova za lijekove<br />
i liječenje. Ni državni proračun ne može jamčiti da će zdravstvu<br />
uspjeti namaknuti gotovo 600 milijuna kuna za dopunsko<br />
osiguranje kao ni sredstva za zdravstveno osiguranje neosiguranih<br />
osoba, što je i dosad godinama bila nepoznanica. Dapače,<br />
gotovo je sigurno da će škare rebalansa odrezati zdravstvu i dio<br />
sredstava koja su i bez toga djelomično nerealno planirana.<br />
Primjerice, za skupe lijekove predviđeno je 550 milijuna<br />
kuna ili 75 milijuna više nego prošle godine. Za lijekove na recept<br />
lani je planirano 3,3 milijarde, a potrošeno gotovo četiri,<br />
dok je za ovu godinu previđeno nerealnih 3,1 milijarda kuna.<br />
Navodno se računa na uštede temeljem natječaja za spuštanje<br />
cijena lijekova koji se izdaju na recept. No, već se pokazalo da<br />
se sniženje cijena uglavnom ne odražava na potrošnju. Dapače,<br />
nakon sniženja cijena proizvođači lijekova potrude se da<br />
povećaju količinu i tako namire gubitak. Ta praksa primjenjuje<br />
se godinama i teško je vjerovati da će u ovoj kriznoj biti<br />
drukčije.<br />
Ni smanjenje bolničkih proračuna nije realna opcija, što se<br />
pokazalo i na nedavnoj sjednici Upravnog vijeća HZZO-a, na<br />
kojoj su proračuni povećani za oko 200 milijuna kuna. A sve<br />
ne bi li se smanjilo mjesečno povećavanje gubitaka, bez kojih<br />
zdravstvene ustanove čini se ne mogu funkcionirati. Naime,<br />
kad je krenula zdravstvena reforma, naglašeno je kako se novi<br />
dug više neće stvarati, već će se stari smanjivati. Nažalost, bio je<br />
to račun bez krčmara, što se zapravo moglo i očekivati kad je<br />
riječ o zdravstvu.<br />
U svakom slučaju, najava kako bi iduće godine zdravstveni<br />
proračun mogao izaći iz državne riznice, kako se zdravstvene<br />
kune ne bi prelijevale u druge resore, očito neće biti neko veselje<br />
ovoj djelatnosti. To bi za zdravstvo bilo dobro da se ne bilježi<br />
pad prihoda od doprinosa. Ovako, sve i da država podmiri<br />
svoje obveze prema zdravstvu, pokrivač ostaje prekratak. Jedini<br />
izlaz iz začaranog kruga gubitaka je rast zaposlenosti, jer samo<br />
će tako rasti i doprinosi, a onda je zapravo nevažno je li čardak<br />
u vlastitom džepu ili u riznici. (G. Jureško)<br />
Foto Boris Arbanas / Cropix<br />
42 F o r b e S svibanj 2010
ljudi i kompanije<br />
Mario Sever, jedan od<br />
prvih domaćih zagovornika<br />
prehrambenog sustava u<br />
kojem potrošač točno zna tko<br />
je proizvođač koji za njega<br />
nešto proizvodi<br />
44 F o r b e S svibanj 2010
ljudi i kompanije<br />
Hrana<br />
s imenom i prezimenom<br />
Foto Boris Štajduhar<br />
U Eko Severu dokazuju da je<br />
proizvodnja bio-namirnica u<br />
velikim količinama itekako<br />
moguća / Sanja Romić<br />
Je li ekološki uzgojena hrana baš jedina kojom<br />
u organizam ne unosimo štetne tvari? “To je jedini<br />
proizvod u ovom trenutku kod kojeg od početka do<br />
kraja znate što se s njime radilo”, na naše pomalo<br />
provokativno pitanje mirno odgovara Mario Sever,<br />
šef proizvodnje ekološkog poljoprivrednog gospodarstva<br />
Sever iz okolice Zagreba, koje je utemeljeno<br />
2000. godine. Nalazimo se na tržnici Dolac, jednoj od<br />
zagrebačkih tržnica na kojoj Severovi imaju štand, a<br />
Mario Sever upravo je primijetio nešto neobično: da<br />
je danas sve isto kao i onog dana kada je pokrenuo<br />
svoj posao. Doista, kupaca na štandu Eko Severa sasvim<br />
je pristojan broj, premda se u kriznim vremenima<br />
ponekad čini kako je većini ljudi bitno samo da<br />
što povoljnije prežive. Namirnice iz ekološkog uzgoja,<br />
kojim se već cijelo desetljeće bave Severovi, često su i<br />
do 40 posto skuplje od onih iz konvencionalne proizvodnje.<br />
Sever se vraća se u 1994., kada su krenuli s<br />
ekološkom vrstom uzgoja, u koji su bili uključeni svi<br />
članovi njegove obitelji (uz suprugu, tu su i njegov<br />
otac i majka, a aktivno je i dvoje maloljetne djece),<br />
bio im je to samo hobi. “Nema ništa novo, kako smo<br />
krenuli, tako je i ostalo. Ljudi kupuju manje, ali vidjeli<br />
smo da nam se povećao broj kupaca. S time da sada<br />
opet imamo problem s nekim proizvodima kojih<br />
definitivno nema dovoljno. Recimo, s češnjakom i<br />
krumpirom. Ograničeni smo svojim hektarima. Da<br />
bismo povećali proizvodnju jedne kulture, moramo<br />
povećati proizvodnju najmanje šest vrsta kultura, jer<br />
zakon nalaže plodored kojim preventivno rješavamo<br />
bolesti i štetnike”, kaže Sever i dodaje: “Do 2000. to je<br />
bio naš hobi, uz posao bez kojeg smo u tom trenutku<br />
ostali. Radili smo u firmi Stolar koja je bila vezana<br />
na Industrogradnju. S obzirom na stanje ne tržištu,<br />
morali smo pronaći drugu soluciju pa smo pokušali<br />
hobi pretvoriti u biznis.”<br />
Mario Sever sada je voditelj evidencije, zaštite i<br />
prihrane u Eko Severu, farmi za ekološki uzgoj povrća,<br />
žitarica i ljekovitog bilja. Danas je to ozbiljan biznis s<br />
više od 50 vrsta povrća, žitaricama, ljekovitim biljem,<br />
mesom, jajima i peradi, koji se mogu kupiti tijekom<br />
cijele godine. Kada je 2000. u okolici Zagreba počeo<br />
potragu za većim površinama nužnim za profesionalno<br />
bavljenje ekološkim uzgojem, nije, kaže, očekivao<br />
mnogo. “Igrom slučaja na natječaju u Ivaniću su nam<br />
se najviše svidjele parcele koje su udaljene od ceste,<br />
gdje nema zagađivača i gdje postoji sve ono što je<br />
potrebno za proizvodnju. Tada smo predali ponude<br />
za obje parcele, nadajući se da ćemo dobiti bar jednu.<br />
Na kraju su prošle obje, pa smo dobili jednu na<br />
drugu, na 50 hektara površine. I sada tijekom godine i<br />
dalje otkupljujemo ili uzimamo u dugoročni zakup za<br />
daljnju proizvodnju”, dodaje jedan od prvih domaćih<br />
zagovornika prehrambenog sustava koji nije anoniman<br />
i u kojem potrošač, kako kaže, točno zna tko je<br />
onaj proizvođač koji za njega nešto proizvodi.<br />
A voditelj proizvodnje Severovih sigurno zna<br />
o čemu govori. Uz ukupnu proizvodnju na više od<br />
75 hektara zemlje, od čega 1,2 hektara otpada na<br />
plasteničku proizvodnju, prinosi salate i blitve u Eko<br />
Severu kontinuirani su, ima ih svih 12 mjeseci. S oko<br />
1500 komada pataka, gusaka i pilića godišnje, kojih<br />
petstotinjak kokoši za proizvodnju jaja, preko 200<br />
koza te pedesetak svinja, u Eko Severu se ozbiljno<br />
radi i na biouzgoju mesa. “Sezona rajčica, paprika,<br />
svibanj 2010 F o r b e S 45
tikvice i krastavaca traje od svibnja do<br />
Božića. Imamo i košnice, koje nam služe<br />
isključivo za oprašivanje , jer ne možemo<br />
zadovoljiti osnovni ekološki zahtjev za<br />
proizvodnju meda, a to je da tri kilometra<br />
uokolo nema konvencionalne proizvodnje”,<br />
kaže Mario Sever.<br />
Iako Eko Sever zasad najbolje<br />
surađuje s DM-ovim supermarketima,<br />
u kojima je zastupljen svojim programom<br />
žitarica, u tekućoj godini plan im<br />
je dovršiti mali pogon za preradu povrća<br />
i voća: “Osnovni kapacitet proizvodnje<br />
povrća imamo, no problem je prerada<br />
te se nadamo da će od jeseni i naši ajvar,<br />
pinđur, sok od rajčice i krastavci u octu<br />
biti u DM trgovinama, kao i još tri hladno<br />
prešana ulja: sojino, suncokretovo i<br />
uljana repica. Zasad ih je moguće kupiti<br />
samo na našim prodajnim mjestima i<br />
putem dostave. U sustav dostave putem<br />
interneta krenuli smo 2001. i unazad devet<br />
godina ga razvili, tako da vozimo od<br />
utorka do subote svaki dan. To su sada za<br />
Zagreb četiri dana. Grad smo podijelili<br />
na četiri zone: srijeda je rezervirana za<br />
Novi Zagreb i Veliku Goricu, četvrtak za<br />
Jarun, petak za širi centar grada od Maksimira<br />
do Gajnica, subota za Sesvete-Dugo<br />
Selo, četvrtak za Samobor. Od danas<br />
krećemo sa Zaprešićem. Osluškujemo<br />
zahtjeve naših kupaca kako bismo mogli<br />
snositi te troškove. Imamo besplatnu<br />
dostavu. Jedini uvjet je da vas u vrijeme<br />
kada radimo možemo uvrstiti te da je iznos<br />
veći od 100 kuna.”<br />
“Tijekom zime smo”, dodaje,<br />
“povećali broj plastenika pa se desilo da<br />
se konvencionalni matovilac u velikim<br />
centrima prodavao po devet kuna za<br />
100 grama dok je kod nas uvijek stajao<br />
sedam kuna. Ljeti imamo istu cijenu<br />
tikvica, krastavaca, paprika i rajčice kao<br />
i konvencionalni proizvodi. Radimo kalkulaciju<br />
na bazi troškova proizvodnje<br />
i kad stavimo cijenu na tržište ona je za<br />
jednu sezonu. Ako ranija proizvodnja u<br />
plasteniku zahtijeva dodatni trošak grijanja,<br />
onda je veća i cijena. Cijena s kojom<br />
krećemo u petom mjesecu zadržava<br />
Nekadašnji hobi<br />
danas je biznis s više<br />
od 50 vrsta ekološki<br />
uzgojenog povrća,<br />
žitarica, ljekovitog<br />
bilja, mesa...<br />
se do devetog, desetog mjeseca i mi ne<br />
pratimo oscilacije na tržištu gdje se zna<br />
dogoditi da nekog proizvoda nema i da<br />
onda konvencionalni proizvođači dižu<br />
cijene. Tijekom ljeta znamo biti jeftiniji<br />
pa ljudi kažu: ‘Kako vi s ekološkom<br />
proizvodnjom možete biti jeftiniji?’ Otkako<br />
smo ušli u DM, 2007. godine, cijene<br />
su ostale nepromijenjene.”<br />
“Ne oglašavamo se jer smo jedne godine,<br />
kada smo bili malo više prisutni u<br />
medijima, dobili negativnu reakciju kupaca<br />
koji su pitali zašto se oglašavamo, a<br />
nemamo dovoljnu količinu proizvoda”,<br />
objašnjava Sever zašto je bio i ostao zagovornikom<br />
besplatne reklame. “Mislimo<br />
da vas zadovoljan kupac preporučuje<br />
ljudima, ali pokušavamo sve upozoriti<br />
da određenih proizvoda nemamo u dovoljnoj<br />
količini jer kada nema, nema.<br />
Svake godine povećavamo proizvodnju<br />
za onoliko koliko se možemo proširiti<br />
količinski, idemo na povećanje broja<br />
plastenika jer time na istoj površini dobivamo<br />
veći prinos.”<br />
Dok je osobno zadužen za proizvodnju,<br />
vođenje dokumentacije i<br />
usklađivanje s propisima, na imanju<br />
Severovih još su stalno zaposlena četiri<br />
člana obitelji te osam radnika (vozači i<br />
radnici u preradi). U sezoni koja traje od<br />
ožujka do studenoga nije rijetkost vidjeti<br />
i 10-15 sezonskih radnika. No, premda se<br />
to može učiniti nedovoljno, Mario Sever<br />
ležernim kimanjem glavom daje naslutiti<br />
da stjecanje eko-markice koja je potrebna<br />
za rad nije bila zahtjevna zadaća: “Postoji<br />
zakonska procedura koja se mora zadovoljiti<br />
jer za sve što kupujete i radite,<br />
morate voditi evidenciju. Za svaki dio<br />
proizvodnje, od same nabave sjemena do<br />
prodaje kupcima, mora se znati otkuda je<br />
što nabavljeno. Vlasnički listovi moraju<br />
biti čisti. Nadzorna stanica dolazi u prvi<br />
nadzor, pregledava svu dokumentaciju<br />
vezanu uz zemljište, pregledava zemljište,<br />
uzima uzorak i tada ulazite u sustav kontrole.<br />
Potom slijedi prijelazni period koji<br />
traje od godinu do pet godina. Sve ovisi<br />
o tome koja je kultura u pitanju i što će<br />
nadzorna stanica procijeniti, ne samo<br />
uvidom na terenu već time što ste radili<br />
prije na tim parcelama. Nama je bilo jednostavnije<br />
jer smo koristili parcele koje<br />
nisu bile obrađivane više od 10 godina<br />
tako da smo mi onaj osnovni uvjet o tri<br />
godine nekorištenja pesticida već imali u<br />
startu. No isto tako smo imali veći problem<br />
s korovima. Nakon obavljenog nadzora<br />
slijedi upisivanje u upisnik ekoloških<br />
proizvođača pri Ministarstvu koje vam<br />
dodjeljuje rješenje i tada de facto postajete<br />
ekološki proizvođač.”<br />
Konzumiraju li sami isključivo bio?<br />
“Ne ono što sami ne proizvodimo. Upravo<br />
je to razlog zašto imamo ovako široku<br />
paletu proizvoda. Sada je teško nabaviti<br />
kravlje mlijeko, koje konzumiramo iz<br />
konvencionalnog uzgoja, ali od ove godine<br />
može se nabaviti nešto uvozno.<br />
No, upravo su to stvari koje nas tjeraju<br />
dalje.”<br />
46 F o r b e S svibanj 2010
ljudi i kompanije<br />
Sitna riba<br />
krupan biznis<br />
Poduzetnici poput Nevena Badurine učinili su<br />
Hrvatsku europskim liderom u proizvodnji slanog<br />
inćuna / Jozo Vrdoljak<br />
Neven Badurina,<br />
vlasnik i direktor<br />
tvrtke Ostrea i<br />
hotela Luna<br />
R<br />
Rijetke su tvrtke koje imaju sjedište u<br />
Hrvatskoj, a uspjele su osvojiti 50 posto talijanskog<br />
tržišta i svojim proizvodima biti zastupljene<br />
u dvadesetak zemalja. A čini se da će baš takve,<br />
zahvaljujući krizi koja polako skreće pozornost<br />
javnosti na važnost izvoznika, izaći iz anonimnosti<br />
u prvi plan. Pridoda li se tome činjenica da<br />
je Ostrea, tvrtka o kojoj je riječ, uspjela objediniti<br />
proizvodnju koja se do izgradnje novog pogona<br />
u poslovnoj zoni Stankovci odvijala u tri države,<br />
Hrvatskoj, Albaniji i Italiji, može se reći kako se<br />
radi o uspješnoj tvrtki.<br />
Ostrea je u vlasništvu paškog poduzetnika<br />
Nevena Badurine, a inozemni partneri u tvrtki<br />
su Talijani Emilio i Massimo Rizzoli, koji su<br />
zaduženi za distribuciju Ostreinih proizvoda<br />
na talijanskom tržištu. Osobitost je tvrtke i to<br />
da u proizvodnom pogonu pretežito zapošljava<br />
žensku, niskokvalificiranu radnu snagu iz<br />
benkovačkog, drniškog i kninskog kraja, znači<br />
s područja čiji stanovnici imaju vrlo nizak standard<br />
i koja su bila pogođena ratnim razaranjima.<br />
No, unatoč tome što ova kategorija radnika teško<br />
dolazi do posla i što u Ostrei imaju za te uvjete<br />
solidna primanja, Badurini nije bilo jednostavno<br />
pronaći dovoljan broj zaposlenika u sezoni<br />
soljenja inćuna, koja traje oko šest mjeseci.<br />
Inćuni su temelj Ostreine proizvodnje.<br />
Zahvaljujući kvaliteti inćuna koji je jedna od<br />
Jozo Vrdoljak je novinar Privrednog vjesnika<br />
svibanj 2010 F o r b e S 47
ljudi i kompanije<br />
‘Ulaskom Hrvatske u EU nama će se olakšati poslovanje. Naša je<br />
proizvodnja prilagođena kvaliteti koju zahtijeva tržište Unije, a<br />
nećemo više imati problema s dokazivanjem porijekla robe.’<br />
najzastupljenijih vrsta sitne plave ribe u Jadranu, na inozemno<br />
se tržište probilo još nekoliko hrvatskih tvrtki, a Hrvatska je u<br />
vrlo kratko vrijeme postala lider u njihovoj proizvodnji. Slani<br />
inćun porijeklom iz Jadranskog mora jedna je od najcjenjenijih<br />
delicija u zemljama poput Italije, Španjolske ili Francuske,<br />
gdje građani znaju što je kvalitetna riba. Usto je jadranski<br />
inćun, za razliku od konkurentskog marokanskog, tuniskog i<br />
španjolskog, veći i bogatiji hranjivim sastojcima te na europskom<br />
tržištu postiže višu cijenu.<br />
Ostrea je započela s radom 1999. godine na prostoru<br />
Regionalne veletržnice u Benkovcu. Iako je taj prostor u<br />
državnom vlasništvu i u njemu je osim Ostree poslovalo samo<br />
nekoliko manjih tvrtki, Badurina nije uspio otkupiti prostor za<br />
proširenje i izgradnju proizvodne hale neophodne za modernizaciju<br />
proizvodnje. U tom prostoru, unatoč teškom dobivanju<br />
veterinarskih dopusnica zbog teških uvjeta proizvodnje, Ostrea<br />
je prerađivala 3,5 tisuća tona slanih inćuna. Inćun se potom<br />
transportirao u Albaniju gdje se filetirao, a potom u Italiju<br />
na pakiranje te plasman u trgovačke lance i specijalizirane<br />
trgovine širom svijeta. Kako nije svako zlo za zlo, problemi oko<br />
dobivanja veterinarskih dozvola i nezainteresiranost državne<br />
administracije nagnali su Badurinu na razmišljanje o gradnji<br />
novog pogona.<br />
“Blizu Benkovca, na području općine Stankovci, nekako<br />
u to vrijeme počela se komunalno i infrastrukturno opremati<br />
poslovna zona, tako da smo donijeli odluku o preseljenju. U<br />
prilog nam je išla i okolnost da su bila dostupna sredstva iz pretpristupnih<br />
fondova EU. Ostrea se javila na natječaj iz programa<br />
SAPARD, iz kojega smo povukli 10 milijuna kuna”, kaže Neven<br />
Badurina. Tako je od prošle godine cjelokupna Ostreina proizvodnja<br />
objedinjena na jednom mjestu, u Stankovcima, i sada se<br />
umjesto poluproizvoda izvozi gotov proizvod.<br />
U izgradnju tvornice za preradu inćuna Ostrea je uložila<br />
sedam milijuna eura. Pogon je dijelom izgrađen sredstvima<br />
tvrtke, a ostalo je kreditirano sredstvima HBOR-a i HPB-a. Badurina<br />
odmah do novoizgrađenog pogona planira izgradnju<br />
još jednog, u koji bi smjestio strojeve za pakiranje i hladnjaču.<br />
Pritom namjerava iskoristiti sva poticajna sredstva koja se<br />
mogu dobiti iz državnih i europskih fondova.<br />
“Ulaganje u hladni lanac i finalizaciju je naša dugogodišnja<br />
želja, ali to nije bilo moguće u Benkovcu zbog problema s prostorom.<br />
Da bismo povećali proizvodne kapacitete, planiramo<br />
investirati šest milijuna eura u spomenuti pogon koji će se prostirati<br />
na četiri tisuće četvornih metara.”<br />
U vrijeme kada nema prihvata svježe ribe u Ostrei je zaposleno<br />
90 radnika, a u punoj sezoni, od ožujka do listopada, njih<br />
350. Novi pogon jamči i cjelogodišnje zapošljavanje sezonskih<br />
radnika. Razmatra se i mogućnost proširenja asortimana.<br />
Luna u lancu Valamara<br />
Poput dijela hrvatskih poduzetnika kojima turizam nije core business,<br />
i Badurina je dio novca uložio u turizam. Na obiteljskoj parceli u<br />
Jakišnici blizu Novalje na Pagu izgradio je hotel Luna, kategoriziran<br />
s četiri zvjezdice. Iako je hotel atraktivan za goste jer je smješten u<br />
malom ribarskom mjestu, ni njegovo poslovanje nije mimoišla kriza<br />
koja je, unatoč oprečnom mišljenju iz Ministarstva turizma, zahvatila<br />
hotelski sektor te u prošloj godini dobro uzdrmala cjelokupni hrvatski<br />
turizam.<br />
“Hotel radi treću sezonu. Prošle je godine imao pad prihoda za oko<br />
10 posto u odnosu na 2008. To je i bio razlog da smo, kao nova<br />
turistička destinacija koja još uvijek traži svoje mjesto na tržištu, povukli<br />
obećavajući potez. Potpisali smo ugovor o upravljanju s najvećim<br />
domaćim hotelskim lancem, Valamarom. Optimisti smo jer već imamo<br />
najavu boljeg bukinga te nećemo morati rušiti prodajne cijene. Uz to<br />
smo postigli i određene uštede u odjelu prodaje”, kaže Badurina.<br />
To je, izgleda, sve što mali obiteljski hotel može napraviti sa svoje<br />
strane, jer bi rušenje kvalitete usluge dugoročno bilo pogubno.<br />
“Ključ održivog poslovanja hotelskih kuća, pored dobrog upravljanja<br />
i atraktivnosti destinacije, leži u smanjenju fiskalnih i parafiskalnih<br />
nameta. Njih ima toliko da im se i ne zna broj. U ovoj krizi stvarno nije<br />
pošteno da hoteli financiraju razne udruge građana i da ih pri tom<br />
nitko ne obavijesti gdje taj novac završava“, objašnjava Badurina.<br />
Koliko Badurina vjeruje u suradnju s Valamarom govore i njegovi<br />
planovi o novim ulaganjima u turizam, i to ponajprije nautički.<br />
48 F o r b e S svibanj 2010
Badurina ističe kako i u Europskoj uniji postoji problem<br />
naplate. Najlošija situacija oko naplate potraživanja je<br />
na španjolskoj tržištu. “Zbog monopola velikih trgovačkih<br />
lanaca, najveći nam problem predstavlja podizanje njihove<br />
marže, koja je udvostručena u zadnjih desetak godina. Zato<br />
proizvođač, koji obično ima proviziju tri posto, može održati<br />
profitabilnost tvrtke samo ako povećava proizvodne kapacitete”,<br />
otkriva vlasnik Ostree.<br />
U 2009. godini Ostrein je promet porastao za nekih 20<br />
posto u odnosu na 2008., ali rast prometa nije praćen rastom<br />
dobiti. U benkovačkom pogonu Ostrea je solila oko tri tisuće<br />
tona ribe godišnje, dok u novoj tvornici planira povećati proizvodnju<br />
na oko 4,5 tisuće tona slane ribe, a zbog krize u kojoj se<br />
nalaze ribari moguće je neplanirano premašenje čak pet tisuća<br />
tona u 2010. godini. “Za povećanje cijene slanog inćuna u<br />
ovom trenutku nema prostora, no nema ni posebnih problema<br />
oko plasmana većih količina. Olakotno je to što je naš inćun<br />
prepoznat kao najkvalitetniji i stoga ima osjetno veću cijenu<br />
od inćuna iz konkurentskih zemalja. Drugi po kvaliteti i cijeni<br />
je španjolski inćun. Otežavajuće je to što stalno rastu troškovi<br />
i što za ribu porijeklom iz zemalja izvan EU treba podnijeti<br />
dokaze o porijeklu, što je komplicirana procedura”, otkriva Badurina.<br />
Ostrea je u zadnjih godinu dana započela obrađivati i<br />
rusko tržište, a nedavno je potpisan ugovor s tvrtkom Orbico<br />
za plasman proizvoda na hrvatsko tržište. Orbico je ključan u<br />
planovima ove tvrtke za izlazak na tržište zemalja regije.<br />
Uz tvrtku Ostrea vezano je 60 ribarskih brodova<br />
plivaričara, na potezu od Rijeke do Makarske. “Kakva je situacija<br />
u hrvatskom ribarstvu, moguće je da ih ove godine bude<br />
i preko 80, jer je poznato da mi ispunjavamo sve svoje obveze<br />
prema ribarima. Nismo nikome dužni, a osim gotovo 50 posto<br />
ulovljenog inćuna otkupljujemo i ostalu ribu. Plasiramo je u<br />
postirsku Sardinu, s kojom već desetak godina imamo ugovor<br />
o suradnji”, ističe Badurina.<br />
Osnovi problem suradnje s ribarima Badurina vidi u nedostatku<br />
infrastrukture, pogotovo iskrcajnih mjesta u ljetnim<br />
mjesecima i hladnjača, a ako ribar predugo čeka na iskrcaj,<br />
riba se može pokvariti. Najavljene su, međutim, promjene zakonskih<br />
odredbi, čime bi se riješio taj problem, kao i problem<br />
vezova u komunalnim lučicama. Dosad su ribari ovisili o lokalnoj<br />
vlasti koja je favorizirala ribare sa svog područja. Za ribare<br />
je bitno da mogu ujutro iskrcati ribu i da imaju vez u jutarnjim<br />
satima. Poslije toga mogu isploviti iz naselja.<br />
S obzirom na kvalitetu domaćeg inćuna, Badurina misli da<br />
se na istočnoj strani Jadrana može razviti još dosta pogona za<br />
soljenje plave ribe. Najviše bi volio da sirovinu može nabaviti<br />
na burzi ribe, iako se u svijetu plava riba namijenjena preradi<br />
u pravilu ne kupuje na burzi. Smatra da je prioritet državne<br />
politike osloboditi izvoznike raznih davanja kako bi postali<br />
konkurentni, budući da slične tvrtke u Tunisu i Maroku imaju<br />
jeftiniju radnu snagu.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 49
Michael Enos i<br />
kombi stegnut<br />
plastikom<br />
Čvršće ne može!<br />
Uvijek možete postati nešto drugo. Pogotovo ako se sada bavite<br />
iznajmljivanjem kemijskih WC-a / Susan Adams<br />
Dok se jednoga dana 1993. vozio autocestom prema Renou,<br />
kraj Michaela Enosa protutnjala je prikolica natovarena<br />
čamcima. Svaki je bio čvrsto omotan sjajnom bijelom plastikom.<br />
“Izgledali su lijepo tako uredno utegnuti ”, sjeća se<br />
Michael. “Pomislio sam: eto, tako bih i ja trebao umatati svoj<br />
čamac.”<br />
Enos, kojemu se danas 43 godine, u ono je vrijeme upravo<br />
bio pokrenuo Johnny on the Spot, tvrtku za iznajmljivanje kemijskih<br />
zahoda, a vikendima je odlazio u lov na patke. Pročešljao<br />
je cijeli Reno u potrazi za tvrtkom koja bi se pobrinula da njegov<br />
čamac s osjetljivim gumenim dnom bude dobro umotan<br />
dok je na suhom, ali nije pronašao nikoga tko to radi pa ga je<br />
poslije svake upotrebe omatao sam. Naručio je plastike i alata<br />
za dvije tisuće dolara i tek nakon tri dana i osam pokušaja uspio<br />
umotati čamac.<br />
Godine 2007., nakon što je prodao biznis s WC-ima, Enos<br />
se vratio ideji koja mu je sinula dok se prije 14 godina vozio<br />
autocestom. Osnovao je Fast Wrap, franšizni biznis omatanja<br />
plastikom koji se s početnih šest lokacija na američkom Zapadu<br />
proširio na 64 lokacije širom SAD-a. Očekuje da će mu u<br />
2010. prihod skočiti s lanjskih 1,3 na između šest i osam milijuna<br />
dolara. Fast Wrap umata sve, bio to pojedinačni jet-skuter<br />
na jezeru Tahoe ili 16 metara visoki vodeni tobogan u državi<br />
Utah, koji preko zime ne radi.<br />
Prije nego što je pokrenuo biznis s prijenosnim zahodima<br />
i omatanjem, ovaj rječiti čovjek tamne, kovrčave kose i očiju<br />
boje lješnjaka bio je taksidermist. Sedam je godina lovcima<br />
na trofeje preparirao medvjede, lisice i iglune. Tražeći što bi<br />
drugo radio, pročitao je da je Wayne Huizenga, koji je izgradio<br />
Blockbuster Video, započeo karijeru kao skupljač otpada.<br />
50 F o r b e S svibanj 2010
Foto Eric Millette za <strong>Forbes</strong><br />
U strukovnom listu Pumper naišao je na cijelu stranicu oglasa<br />
za impresivne prijenosne WC-kabine. Telefonski se raspitao o<br />
cijeni kod proizvođača, no vlasnik tvrtke Clyde Sanson rekao<br />
mu je da po detaljnije informacije mora doći osobno. Dvanaest<br />
sati potom Enos se pojavio kod Sansona u St. Louisu.<br />
“Ne mogu vjerovati! ”, uskliknuo je iznenađeni vlasnik tvrtke.<br />
Već uskoro, Enos je pod Sansonovim okriljem raspolagao s<br />
prvih 300 prijenosnih WC-a. Mjesečni najam stoji 100 dolara<br />
po kabini, što je donosilo 30.000 dolara mjesečnog prihoda.<br />
Trinaest godina potom, Enos je prodao biznis za pet milijuna<br />
dolara i povukao se u mirovinu. Kao strastveni ribič, kupio je<br />
sportski čamac Viking dugačak 16 metara i otišao u Hobo San<br />
Lucas loviti sabljarke. No bilo mu je samo 39 godina i nakon<br />
devet mjeseci ribičije počeo je razmišljati o tome koliko bi unosan<br />
mogao biti onaj posao s omatanjem. “Bila je to jedna od<br />
onih potraga za samim sobom. Shvatio sam da sam premlad za<br />
mirovinu. Morao sam se vratiti biznisu.”<br />
Temeljito je proučio svijet omatanja plastikom i uočio veliku<br />
rupu ns tržištu. Postojale su dvije strogo odvojene grane<br />
tog posla. Nacionalne kompanije, uključujući Global Wrap iz<br />
St. Agustinea na Floridi, odrađivale su velike poslove poput<br />
omatanja mostova i zgrada. Izvođača za male poslove mušterije<br />
su morale tražiti među tvrtkama kakva je Shrink or Sink iz Sacramenta,<br />
specijalizirana za plovila. Enos je pomislio da bi on<br />
mogao omatati sve. Tvrtku je nazvao Fast Wrap.<br />
Enos nam objašnjava kako i trometarski skuter i zdanje<br />
od 80 tisuća četvornih metara omata istim omotačem, slojem<br />
plastike zvane polietilen niske gustoće koja dolazi u rolama.<br />
Sloj plastike raširi se iznad predmeta ili područja koje se omata<br />
i zagrijava toplinskim pištoljem na propan. Plastika se pod<br />
toplinom stegne oko predmeta.<br />
Global Wrap se krajem 80-ih među prvima počeo baviti<br />
čvrstim omatanjem zgrada. Dotad su se građevine u izgradnji<br />
zastirale ceradama ili Visqueen folijama. Čvrsto omatanje<br />
je bolje jer je građevina hermetički omotana. Sustavom ventilacije<br />
može se postići stalna temperatura zraka unutar omota.<br />
Ako projekt gradnje zastane zbog pomanjkanja novca, ovim se<br />
sustavom omatanja sve može konzervirati do nastavka radova.<br />
Enos na jednak način podiže i privremene zaklone za priredbe<br />
na otvorenom. Gdje na kraju završava ta plastika?<br />
Reciklaža je dio Wast Wrap programa.<br />
Za omatanje 10-metarskog plovila potrebna<br />
su dva radnika čiji radni sat stoji 15 dolara<br />
i količina plastike vrijedna 25 dolara. Enos<br />
naplaćuje 400 dolara za posao za koji sam<br />
potroši 55 dolara, za materijal i ruke. Velike su<br />
narudžbe još unosnije. Fast Wrap je nedavno<br />
potpisao ugovor vrijedan 250 tisuća dolara.<br />
U cijelom omatačkom biznisu nema puno<br />
drugih izdataka, osim troškova osiguranja koje<br />
prema ugovoru s Fast Wrapom snosi nositelj<br />
franšize. Kako je riječ o mobilnom poslu, jer<br />
Enos naplaćuje<br />
400 dolara<br />
za posao koji<br />
njega košta<br />
55 dolara<br />
uključujući i rad<br />
i materijal<br />
ljudi i kompanije<br />
se materijal i alat kombijima prevoze na mjesto pružanja usluge,<br />
nositeljima franšiza ne treba neki poseban poslovni prostor.<br />
Garth Harris, Enosov franšizer iz Las Vegasa ima ured<br />
kod kuće, a materijal drži u garaži. Enos, koji je za nedavnog<br />
posjeta New Yorku na sebi imao prugastu majicu, traperice,<br />
crne natikače i tešku srebrnu ogrlicu s križem, u Renou upravo<br />
gradi upravnu zgradu od dvije tisuće kvadrata i centar za obuku<br />
i distribuciju od gotovo 3,5 tisuće kvadrata. Zapošljava 16 ljudi,<br />
uključujući i svog 64-godišnjeg oca Richarda koji vodi tvrtkine<br />
operacije. U pokretanje tvrtke uložio je, kaže, 750 tisuća dolara<br />
od ušteđevine i vratio ih za godinu dana. Franšize je počeo prodavati<br />
u travnju 2008.<br />
Pokretanje franšize stoji 144<br />
Dio Atlantis Casino Spa<br />
Resorta umotan je prije<br />
radova koji su se obavljali<br />
tijekom zime<br />
tisuće dolara. To uključuje<br />
kombi, plastiku, alat i 30 tisuća<br />
dolara naknade za licenciju<br />
uz koju idu stručni priručnici,<br />
reklamni i PR materijali te<br />
jednotjedna obuka u Renou.<br />
Novom franšizeru šalje se i<br />
instruktor koji mu tjedan dan<br />
pomaže u svemu, od omatanja<br />
do marketinga. Franšizer mora<br />
platiti i oko 35 tisuća dolara za<br />
“teritorij”, odnosno jamstvo da<br />
mu Fast Wrap daje ekskluzivno<br />
pravo na omatanje u radijusu od 600 tisuća stanovnika. K<br />
tomu, Enos uzima šest posto od ostvarenog prihoda. Dobio je<br />
dozvolu za pružane usluga u Kanadi, otprije radi u Meksiku, zanima<br />
se za Tursku, a razmišlja i o Dubaiju.U idućih pet godina<br />
želio bi otvoriti tisuću franšiza.<br />
“Ne vjerujem ni riječi tom web sajtu koji priča o svim<br />
tim franšizama”, kaže Anthony Seraphin, predsjednik<br />
konkurentskog Global Wrapa. Enosa opisuje kao pridošlicu u<br />
biznis, bez dovoljno stručnog znanja za složene poslove kakve<br />
izvodi Global Wrap, koji je primjerice konzervirao zgrade u<br />
Louisiani nakon uragana Katrina. S druge, obrtničke strane<br />
branše, konkurencija u regiji tvrdi da je omatanje čamaca ili vrtnog<br />
namještaja tako jednostavan posao da nema potrebe uzimati<br />
franšizu. “Mislim da je on preprodavač”,<br />
kaže o Enosu Neil Lawson, koji od 1981. vodi<br />
Euroglass Mobile Shrink Wrap u LaBelleu na<br />
Floridi. I Seraphin i Lawson kažu da obuka<br />
i naknade koje Enos naplaćuje nisu vrijedni<br />
tog novca.<br />
Franšizer Garth Harris se ne slaže. Kaže<br />
da mu se ulog od 110 tisuća dolara vratio, da<br />
već širi posao i bez nezgoda obavlja i male i<br />
velike poslove u Las Vegasu, poput omatanja<br />
dvaju nedovršenih hotelskih zdanja koja je<br />
trebalo konzervirati kad je ponestalo novca<br />
za dovršenje.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 51
52 F o r b e S svibanj 2010<br />
U deset godina ruskog<br />
gospodarskog buma<br />
između dvije krize,<br />
potomak hvarske trgovačke<br />
vlastele Stefano Vlahović<br />
prometnuo se u najvećeg<br />
prerađivača smrznute<br />
hrane od Kalinjingrada do<br />
Vladivostoka
PORTRET<br />
Delikatan biznis<br />
na Baltiku<br />
Stefano Vlahović, vlasnik<br />
tvrtke Produkti Pitanija<br />
i počasni konzul RH u<br />
Kalinjingradu, pregovara s<br />
ruskom državom o gradnji<br />
peradarske farme. Investicija<br />
teška 300 milijuna dolara<br />
oslobodila bi ga uvoza<br />
sirovine / Marko Stričević,<br />
Kalinjingrad<br />
Klimavom pruskom kaldrmom, mimo obnovljenih<br />
gotičkih vizura svako malo promakne<br />
tamni radnički kačket kakve su nekad nosili<br />
proleteri svih zemalja ili šubara što podsjeća na<br />
Sibir... Pa se kaldrma u nepredvidivoj režiji autobusne<br />
rute učas preobrazi u prašnjave, šarenim ćiriličnim<br />
natpisima nakićene sovjetske bulevare po kojima huje ostarjeli<br />
tramvaji i maršrutke, ili u mostove na kojima s jedne<br />
strane stoji srednjovjekovna ada s katedralom i mauzolejem<br />
Immanuela Kanta, a s druge lego-kocka Zgrade Sovjeta i<br />
vojna podmornica u smrznutom kanalu. Neobična simbioza<br />
mitteleuropske hortikulture, ostataka Željezne zavjese, pravoslavnih<br />
novogradnji i ruskog folka, Kalinjingrad bi se vjerojatno<br />
i danas zvao Königsberg da nije bilo Hitlera i njegovog<br />
širenja Lebensrauma na istok. Nekad, kažu, ljupki gradić satrven<br />
je u II. svjetskom ratu, a njemačko stanovništvo protjerano.<br />
Skupa s okolicom, Kalinjingrad danas opstoji kao<br />
malena, od Europe zaboravljena a od matice odvojena, čudna<br />
ruska eksklava od milijun ljudi na Baltiku, okružena Poljskom<br />
i Litvom, nabrijana na njemačku baštinu usred nečega što se<br />
svojedobno nazivalo Istočni blok, a danas Europska unija.<br />
Dalekom se čini Hrvatska u tom izoliranom, dekontekstualiziranom<br />
komadiću Rusije, sve dok zvučnicima njemačke<br />
pivnice na Lenjinskom prospektu, među očaravajućim ruskim<br />
konobaricama u Heidi-opravicama odjednom ne poteče<br />
poznati glas:<br />
Doch nimm das alles nur nicht so schwer und denke stets<br />
daran - mit 17 fängt das Leben erst an!<br />
To Ivo Robić s germaniziranom inačicom “Sedamnaest<br />
ti je godina tek” oživljava starogradski duh Königsberga za<br />
nostalgične domoroce i njemačke penzionere u posjetu rodnom<br />
gradu. Gdje ćeš veće potvrde da smo svi skupa, eto, uvi-<br />
svibanj 2010 F o r b e S 53
portret<br />
jek bili Europa...<br />
A u toj dalekoj europsko-ruskoj nedođiji Hrvatska<br />
je neobično aktualna. Kraš je ovdje, prema prvim<br />
izvještajima iz lokalnih supermarketa, u velikom stilu<br />
otvorio novo tržište. Od milijun žitelja, njih 20-30 tisuća<br />
godišnje potegne autom do Jadrana. No to su još uvijek<br />
mrvice prema onome što u Kalinjingradu stvara generator<br />
hrvatske inicijative na Baltiku, Stefano Vlahović. Vlasnik<br />
firme Produkti Pitanija i počasni konzul RH u Kalinjingradu,<br />
Vlahović je neslužbeno najutjecajniji biznismen<br />
hrvatskog predznaka u neproničnom ruskom amalgamu<br />
vlasti i kapitala. Našoj javnosti već je poznata priča<br />
o usponu Vlahovića u eri ruskog gospodarskog buma<br />
između dvije krize (1998.-2008.). Tijekom tih desetak godina,<br />
potomak hvarske trgovačke vlastele prometnuo se u<br />
najvećeg prerađivača smrznute hrane od Kalinjingrada do<br />
Vladivostoka – uključujući Ukrajinu, Bjelorusiju i Kazahstan.<br />
Prava priča za Vlahovića i ekipu tek bi trebala<br />
uslijediti: Produkti Pitanija dosad su uvozili i prerađivali<br />
sirovinu (piliće) iz SAD-a, EU i Brazila. Ali u novoj<br />
ruskoj strategiji poticanja domaćeg peradarstva, upravo<br />
je Vlahović prepoznat kao jedan od glavnih igrača koje<br />
režimu u Moskvi valja podržati. Dok na blatnoj ivici Kalinjingrada<br />
s njegovim direktorima obilazimo iz temelja<br />
postrojen industrijski kompleks Produkti Pitanija (nije,<br />
dakle, posrijedi privatizirani sovjetski kombinat), Vlahović<br />
upravo sprema deal s ruskom državom glede nove, 300-tinjak<br />
milijuna dolara teške investicije: gradnje peradarske<br />
farme u obližnjem Gusjevu, koja će dokinuti uvoz i opskrbljivati<br />
firmu s deset tisuća tona mesa mjesečno. “Dosad<br />
smo pažljivo izbjegavali taj korak”, objašnjava hrvatski<br />
tajkun. “Peradari u našim krajevima također znaju koliko<br />
je delikatan biznis posrijedi. Na ovoj razini, jedan problem<br />
s infekcijom može ti odnijeti 20 tisuća tona mesa i stvoriti<br />
štetu od 25 milijuna dolara. No situacija je takva da će ovdje<br />
postati sve teže uvoziti sirovinu.”<br />
S druge strane, Vlahovića bi ubuduće trebali manje<br />
brinuti trgovinski ratovi između država, a oni mogu biti<br />
fatalni po uvoznike. Upućeniji u materiju tvrde nam da<br />
je karikaturalno koliko su sanitarno-veterinarske zabrane<br />
uvoza prehrambenih proizvoda (ruski stop za poljsko<br />
meso, gruzijska i moldavska vina itd.) očit instrument<br />
pritiska u vremenima političkih kriza. Bilo kako bilo,<br />
rusko ministarstvo poljoprivrede odobrilo je Vlahovićev<br />
projekt; subvencionirat će dvije trećine kamatne stope koju<br />
izdaje centralna banka. “Značajna podrška, jer u ovoj vrsti<br />
proizvodnje nisu baš velike marže”, komentira Vlahović.<br />
Lokalne banke dat će 75 posto investicije, a ostatak ide iz<br />
sredstava tvrtke. Vladimir Zarudnij, Vlahovićev direktor<br />
za poslovni razvoj, očekuje da će se ulaganje isplatiti već<br />
za 3-4 godine.<br />
Krizu je, za razliku od mnogih svojih konkurenata, uspio<br />
preveslati, ali je pritom morao skresati broj zaposlenih<br />
u proizvodnji sa 1400 na 800. O radničkim pravima dalo<br />
bi se raspravljati, osim ako niste od onih koji drže da radnik<br />
u zemlji bez srednje klase treba biti sretan ima li uopće<br />
posao, a ne vidite da svojim dirinčenjem u biti izdržava<br />
vlasničko-upravljačku piramidu: minimalnih 15.000 rubalja<br />
(2700 kuna) dohotka, uz kašnjenja plaća za koja smo<br />
načuli komunicirajući malo s ljudima oko tvornice. “Bilo<br />
je to lani, osobito ljetos. Rokovi plaćanja naših klijenata su<br />
se utrostručili, banke su nam okrenule leđa... No i dalje<br />
smo tu, prihodi sada redovito stižu, a mi idemo u nove investicije”,<br />
mirno objašnjava Vlahović u svom raskošnom<br />
smrznuta hrana za sibir: Stefano<br />
Vlahović danas proizvodi smrznutu hranu za<br />
cijelu Rusiju. Unatoč tome kriza ga je natjerala<br />
da gotovo prepolovi broj zaposlenih<br />
54 F o r b e S svibanj 2010
moskovskom Mercedesu, dok se vozač pokušava izvući<br />
iz večernje gungule na putu do aerodroma Šeremetjevo.<br />
Masovna otpuštanja u kompaniji nadaju se “kompenzirati”<br />
još masovnijim zapošljavanjem više od 2000 ljudi na<br />
projektu izgradnje i održavanja peradarske megafarme.<br />
U 90-ima je Kalinjingrad predstavljan kao crna<br />
točka europskog sjevera, problematični geto s rekordnim,<br />
epidemijskim stopama kriminala i AIDS-a. To je sada<br />
prošlost: ne bez odjeka, ne bez nepoželjnih društvenih<br />
mutacija, ali u velikoj mjeri prošlost. Putinova vlada od<br />
Kalinjingradske oblasti stvara slobodnu ekonomsku zonu,<br />
a negdašnji crvuljak ruske tranzicije sada se pokušava<br />
etablirati kao Hong Kong na Baltiku. I u tom ruskom<br />
Hong Kongu, uz jantar i autoindustriju, jedan od stupova<br />
ekonomije drži Stefano Vlahović. Pitanje koje trajno intrigira<br />
hrvatsku javnost glasi: kako li je preživio kaotične devedesete,<br />
poslovno i doslovno? U prošlosti se nije ustezao<br />
javno govoriti o tegobama kroz koje je prolazio u vremenima<br />
kada su horde brutalnih postsovjetskih bandi zaposjedale<br />
ili reketirale sve što je mirisalo na zaradu. Vlahović<br />
je otvoreno opisivao kako se od 1998. do 1999. godine,<br />
nakon jedne prijetnje smrću kretao poput Saše Bijelog<br />
iz slavne ruske krimi-sage: u blindiranom vozilu, praćen<br />
džipom, s tjelohraniteljima oko sebe i pancirkom na sebi.<br />
Vlahović nam nije želio izravno komentirati tezu da<br />
se 90-ih od klasičnog, ekstremno profitabilnog uvoznika<br />
odlučio preustrojiti u prerađivačkog industrijalca zbog<br />
problema s kriminalnom konkurencijom koja je bacila<br />
oko na relativno jednostavan posao čistog importa. “Mi<br />
smo tada imali zajedničku firmu s Tyson Foodsom (drugi<br />
najveći svjetski distributer mesa, financijer predsjedničke<br />
kampanje Billa Clintona, op.a.), čiji sam bio zastupnik.<br />
Godina 1998. bila je iznimno teška i financijski vrlo loša.<br />
Kad je kriza prevladana, otišao sam u SAD, na Sveučilište<br />
Stanford, pokušavajući shvatiti gdje sam pogriješio. Uvozili<br />
smo stotine milijuna dolara sirovine godišnje, ali po<br />
strukturi troškova nismo imali nikakvu komparativnu<br />
prednost (carine, postotak od prometa, transportni postotak<br />
itd.) pred uvoznicima koji rade s oko 100 tisuća dolara.<br />
Sa Stanforda sam se vratio s novim projektom koji je<br />
uključivao zaštitne mehanizme i u kojem vam razmjer posla<br />
daje određenu prednost. U biznisu u kojem smo sada,<br />
vi ne možete postati konkurent ako niste uložili, recimo,<br />
15 milijuna dolara, ako niste otvorili firmu na konkretan<br />
način, na konkretnom mjestu itd. Kad je riječ o krupnoj<br />
peradarskoj proizvodnji, mi smo u ovom trenutku vjerojatno<br />
jedini investitor koji si može priuštiti projekt farme<br />
za vlastite potrebe”, objašnjava Vlahović.<br />
Danas, desetak godina kasnije, ne djeluje paranoično,<br />
niti podsjeća na onog “blindiranog” čovjeka kakvim se<br />
opisivao. Više i ne želi pričati o prošlosti, jer smatra da ponavljanje<br />
triler tematike u donekle rusofobnoj poslovnoj<br />
javnosti Hrvatske cementira zastarjeli stereotip o Rusiji.<br />
Danas se biznismeni, barem oni “legalni”, kreću zemljom<br />
slično svojim hrvatskim inačicama – premda, istini za<br />
volju, istraživačke redakcije poput Novaje Gazete i danas<br />
analiziraju visoku stopu naručenih ubojstava u poslovnoj<br />
sferi.<br />
No u fenomenologiji ruskog biznisa dosad se kao paradigma<br />
uspješnog, dugovječnog poslovanja smatrala tzv.<br />
kriša iliti krov sazdan od moćnih struktura koje će biznismena<br />
štititi u “olujnim danima”. Kriša nije mitologija, već<br />
sociologija suvremene Rusije.<br />
U eri slabe Jeljcinove države, krišu su nerijetko činili<br />
banditi, dok su u proteklom desetljeću njihovu ulogu,<br />
Krajnje je vrijeme, smatra Vlahović, da se hrvatski biznis prestane paranoizirati<br />
političkim predrasudama i kriminalističkim pričama, te krene povećavati ekonomsku<br />
prisutnost u suvremenoj Rusiji<br />
svibanj 2010 F o r b e S 55
portret<br />
uz razne naknade, preuzeli policija, obavještajne službe,<br />
državni organi i vladajuće strukture. Zanimao nas je barem<br />
poneki konkretan “crijep iz krova” kojeg je u borbi<br />
za opstanak valjda morao izgraditi i sam Vlahović. “Ovdje<br />
sam već <strong>18</strong> godina, a tada je poslovna scena bila mnogo<br />
manja nego danas. S vremenom je stvoren krug utjecajnih<br />
prijatelja, poznanika itd. Rekao bih da većina poslova<br />
funkcionira na toj osnovi (svjazi iliti veze: druga važna<br />
riječ u ruskoj sociologiji još od Brežnjevljeve ere, op.a.).<br />
Ruski Hong Kong Vlahović<br />
preporučuje kao bazu<br />
svim hrvatskim ulagačima.<br />
Osobno priželjkuje suradnju s<br />
Gavrilovićem<br />
Međutim, treba iskreno reći da se projekti poput naše<br />
‘pticafabrike’ u ovom trenutku dobivaju bez neke posebne<br />
potpore u centrali. Prema meni se u Rusiji dobro odnose.<br />
Je li to zato što poznam mnogo ljudi ili zato što mi je projekt<br />
interesantan, teško mi je odrediti (smijeh)...”<br />
Od poznatijih Rusa s kojima je prisan, za ovu priliku<br />
izvukao je Germana Grefa, predsjednika najveće ruske<br />
banke Sberbank. Sudeći po navedenome, ona bi mogla<br />
biti jedan od zasad tajenih ulagača u razvoj Vlahovićevog<br />
biznisa. Gref je sedam godina bio ministar gospodarstva,<br />
a inače je izdanak “peterburškog klana” Vladimira<br />
Putina iz vremena kada su premijer i mnogi današnji<br />
vladari Rusije radili u Gradskom uredu Sankt Peterburga.<br />
“U zadnjih deset godina sjajno smo se upoznali”,<br />
priča Vlahović. “Naravno, ne mogu tvrditi da bi mi Gref<br />
samo zbog našeg poznanstva pristao financirati projekt.<br />
Međutim, ja imam dostup do njega i mogućnost da mu<br />
objasnim svoje gledište. Postoje dobri projekti kojima to<br />
ne uspijeva jer njihov promotor nema priliku objasniti o<br />
čemu se radi. Vjerujte, nemam nekih tamnih, zadimljenih<br />
soba u kojima primam ljude, pa si onda šapćemo... Sve je<br />
to puno jednostavnije. Možda, u neku ruku čak i previše<br />
jednostavno...”<br />
Prije pet godina u Kommersantu, jednom od najrelevantnijih<br />
ruskih dnevnika, pojavio se iscrpan izvještaj<br />
o posjetu Vladimira Putina Kalinjingradu. Izvjestitelj je<br />
dramatično prenio atmosferu sa sastanka na kojem je<br />
istupio Stefano Vlahović te “caru” u lice izrazio sumnju u<br />
efikasnost novog zakona o slobodnoj ekonomskoj zoni, za<br />
poslove u regiji. “Na primjer?”, upitao je Putin. “Pa, podzakonski<br />
akti ograničit će mogućnosti za uvoz sirovine”,<br />
odgovorio je Vlahović. “Ptičje meso?”, rekao je Putin,<br />
zbunivši navodno Vlahovića svojom obaviještenošću o<br />
lokalnim finesama, pa i o samom Vlahoviću... Zanimalo<br />
nas je kakva je priroda njegovog odnosa s jednim od<br />
najznačajnijih ruskih lidera u zadnjih stotinjak, možda i<br />
više godina. “Nisam siguran da bi se Vladimir Vladimirovič<br />
uopće sjetio tog trenutka. Možda i bi.... Inače, često dolazi<br />
u Kalinjingrad jer to je specifična cjelina za Rusiju, ali ja<br />
ga viđam dosta rijetko. No mogu reći da, ako Putin nešto<br />
kaže, to znači da će se stvari realizirati. Stvorio je aparat<br />
koji za njega provjerava stvari, utvrđujući jesu li njegova<br />
obećanja ispunjena. Međutim, hoće li on nešto obećati ili<br />
ne, to je već druga stvar.<br />
Iz hrvatske mikroperspektive ovakve relacije mogu<br />
djelovati apstraktno, gotovo svemirski. Jedan istaknuti<br />
EPH-ov komentator Vlahoviću je pred koju godinu prilijepio<br />
bombastičnu, u biti kompromitantnu sintagmu “Putinov<br />
oligarh”, dok se u tekstu zapravo više bavio svojim<br />
negdašnjim kolegom Hidajetom Biščevićem, kasnije<br />
hrvatskim veleposlanikom u Moskvi, koji se nakon diplomatskog<br />
mandata nakratko zaposlio kod Vlahovića. “Ne<br />
poznajem komentatora, kaže Vlahović. “No žao mi je, jer<br />
takvo pisanje samo potvrđuje prisustvo nekih predrasuda<br />
u Hrvatskoj. U državi od 150 milijuna stanovnika, svatko<br />
tko postigne ovo ili ono odmah bude označen kao Putinov<br />
oligarh... Naravno da nije tako. Ne sjećam se rečenog<br />
članka, ali ako sam spomenut u kontekstu s Biščevićem,<br />
može mi samo biti drago. U tvrtki imamo ured koji se<br />
bavi odnosima s državnim organima, a Biščević nam je<br />
bio zanimljiv jer je pet godina službovao u Rusiji. Znao<br />
je o čemu se tu radi, s kim razgovarati, koga kontaktirati<br />
u danim trenucima. Vrlo profesionalno je vodio odjel, no<br />
ubrzo mu je ponuđeno radno mjesto u MVP-u, i on ga je<br />
prihvatio.”<br />
Nitko se od krupnijih hrvatskih poduzetnika nije dulje<br />
od Vlahovića zadržao u Rusiji, a kamoli proširio svoj pos-<br />
56 F o r b e S svibanj 2010
ao do takvih razmjera. No prema reputaciji najutjecajnijeg<br />
cro-poslovnjaka u Ruskoj Federaciji Vlahović se odnosi<br />
ironično. “To vam je kao da tražite najjači košarkaški klub<br />
na Aljasci: naprosto ih nema mnogo! Uzmimo za usporedbu<br />
Sloveniju, koja je mnogo manja država od Hrvatske,<br />
ali ima oko tri puta više ljudi u svom ruskom veleposlanstvu,<br />
dosljedan program poticanja gospodarstva i izvoza...<br />
Iz nekog razloga, kod Slovenaca nikad nisam primijetio<br />
predrasude o porijeklu njihove love: dolar zarađen u Rusiji<br />
njima je vrijedan isto kao i dolar zarađen u Austriji. Zašto<br />
je, s druge strane, kod hrvatskih vlada postojao kontinuitet<br />
zanemarivanja Rusije – ne znam. Sanader nikada<br />
nije bio ovdje, ali nije ni Račan! Našim se proizvodima<br />
bilo puno lakše probiti na rusko tržište negoli na francusko<br />
ili španjolsko. Nisam siguran da je još uvijek tako”,<br />
upozorava Vlahović. Tvrdi da je za Hrvatsku od 4,5 milijuna<br />
stanovnika 143-milijunska Rusija, s obzirom na svoju<br />
potražnju za proizvodima, mogla riješiti puno problema.<br />
Kao počasni konzul RH i predstavnik Hrvatske<br />
gospodarske komore u Kalinjingradskoj oblasti,Vlahović<br />
smatra kako je krajnje vrijeme da se hrvatski biznis<br />
prestane paranoizirati političkim predrasudama i<br />
kriminalističkim pričama iz pretprošlog desetljeća, te<br />
krene povećavati ekonomsku prisutnost u suvremenoj<br />
Rusiji. Pritom priznaje da u najvećoj zemlji svijeta i danas<br />
postoje vrlo realni problemi. Do razgovora s njime slušali<br />
smo, primjerice, priče kako vlasnici kompanija pola radnog<br />
vremena provode s političarima, šefovima sanitarnih,<br />
veterinarskih službi i inih državnih organa – samo kako<br />
bi osigurali da im na vrata ne zakucaju neki inspektori sa<br />
sindromom prerevnih prometnih policajaca koji globe<br />
vozače na cesti: ako žele pronaći nepravilnost na vama ili<br />
vozilu, sigurno će ju pronaći.<br />
“Živio sam u Italiji, SAD-u, Japanu, Francuskoj...<br />
U Rusiji je zasigurno najteže raditi; riječ je o jednom od<br />
najkompliciranijih tržišta na svijetu. No, u svemu tome<br />
nema nacionalne diskriminacije. Nikad nisam imao<br />
peripetija zato što sam Hrvat”, objašnjava Vlahović, “jer<br />
uvjeti su jednako teški i za nas i za Ruse! Jednako je tako<br />
činjenica da je njihovo tržište izuzetno zanimljivo. Njega<br />
ne možete odraditi, kako bi rekao moj zamjenik Damir<br />
Imamović, ‘petom lijeve noge’. Morate mnogo investirati<br />
u kadrove kako biste imali ljude koji realno mogu rješavati<br />
lokalne probleme. To ne znači čovjeka koji će s osmijehom<br />
uručiti kuvertu. Govorim o očekivanim ponašanjima i<br />
pravnim investicijama, stvaranju modela koji će minimizirati<br />
moguće teškoće s onim ‘prometnim policajcem’<br />
za kojeg ste me pitali. Jednom sam Grefu, tada ministru<br />
gospodarstva, objašnjavao kakve sve papirologije mora<br />
proći lokalni poduzetnik pa mi se smijao u nevjerici. Naposljetku<br />
sam stekao dojam da zapravo nitko nema punu<br />
sliku kako stvari izgledaju u realizaciji.”<br />
Unatoč tome, ruski Hong Kong Vlahović preporuča<br />
kao bazu svim hrvatskim ulagačima. “Kalinjingrad<br />
ima specijalni, jedinstveni pravni sustav u zemlji, koji<br />
omogućuje razne prednosti u rasponu od poreza do carina.<br />
Ja nisam slučajno investirao baš tamo: šest mjeseci analizirao<br />
sam razne regije Ukrajine, Moldavije i Rusije, da<br />
bih došao do zaključka kako je Kalinjingrad najidealniji za<br />
osvajanje ruskog tržišta”, uvjerava lokalni počasni konzul<br />
Republike Hrvatske.<br />
Nedavno se najavljivalo da bi mu društvo u Kalinjingradskoj<br />
oblasti trebali praviti Eurocable i Podravka.<br />
No Eurocable je naposljetku posve odustao od Rusije,<br />
dok Podravka, koja je proteklih godina bila vrlo prisutna,<br />
“ima druge prioritete”. “Podravka bi trebala izgraditi<br />
tvornicu u Rusiji. Ovdašnje tržište to zaslužuje. Njega ne<br />
možete opsluživati šleperima iz Hrvatske. Lokalna tvornica<br />
koprivničkoj bi kompaniji omogućila značajno<br />
povećanje prodaje, pogotovo Vegete, koja je u Rusiji iznimno<br />
poznat brand. No njezin značaj gubi se iz godine u<br />
godinu.” Uz Kraš i Podravku, Vlahović će istaknuti (zasad<br />
spram Rusije suzdržani) Gavrilović. Vladimir Zarudnij<br />
čak nam je, govoreći o budućim planovima Produkti Pitanija,<br />
spomenuo kako bi volio proizvoditi nešto poput<br />
Gavrilovićevog mesnog nareska. “Na ruskom tržištu već<br />
surađujemo s Podravkom, a volio bih i s Gavrilovićem, jer<br />
vrlo cijenim njihove proizvode. Zimska salama je vjerojatno<br />
moje najomiljenije jelo”, dodat će Vlahović.<br />
Položaju hrvatskih kompanija trebalo bi pomoći otvaranje<br />
dugo čekanog HGK-ovog predstavništva u Moskvi.<br />
Nakon ožujskog sastanka s Putinom, Jadranka Kosor<br />
najavila ga je već za lipanj ove godine. Tijekom svjetske<br />
recesije, oko pola hrvatskih kompanija zatvorilo je svoje<br />
urede u Rusiji. Treba ih vratiti na scenu, pa je Vlahović<br />
oduševljen tim potezom: “HGK-ov ured trebalo je otvoriti<br />
još znatno ranije. Ponekad vam pomogne sama činjenica<br />
da u Rusiji imate neki poslovni prostor, mjesto gdje možete<br />
primiti partnera ili mu predati paket dokumenata. Ovdje<br />
mora postojati organizacija koja predstavlja interese našeg<br />
poduzetništva. Nijemci slična predstavništva imaju u svakom<br />
većem ruskome gradu. Očigledno je, dakle, da takve<br />
institucije stvaraju određene preduvjete za poslovanje. Ja<br />
neću biti HGK-ov šef u Moskvi; na poziciju će doći profesionalac<br />
koji će se baviti isključivo time.”<br />
Za to vrijeme Stefano Vlahović će na lijepoj jezerskoj<br />
lokaciji u Kalinjingradu o vlastitom trošku graditi novi<br />
hrvatski konzulat, inicirati bratimljenje Kalinjingrada i<br />
Splita, kao i lokalnih sveučilišta. Znakovito, papirologiju<br />
za rezidenciju u kojoj će biti konzulat rješava već pet godina.<br />
No, ne odustaje. Vjerojatno zato u cijeloj priči i ima<br />
što reći.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 57
kontekst<br />
Koper je<br />
najkonkurentnija<br />
sjevernojadranska<br />
luka, tvrdi<br />
njezin čelnik, a<br />
s proširenjem<br />
kontejnerskog<br />
terminala i<br />
obećanom novom<br />
prugom to će<br />
i ostati / Željko<br />
Trkanjec<br />
Koper-Divača<br />
underground<br />
DDva psa bullmastifa, jedan parlamentarni<br />
zastupnik u pritvoru, odstupio<br />
ministar poljoprivrede, a najveća luka<br />
dobila je 30 milijuna eura za proširenje<br />
kontejnerskog terminala. Kad bi na bilo<br />
kojem ispitu bilo zadano da se od navedenih<br />
teza napiše suvisao tekst, većina bi<br />
ispitanika odmah odustala jer, naprosto,<br />
ovo se može povezati samo u nekoj bizarnoj<br />
priči. Ako bi i za nju bilo dosta<br />
imaginacije. No, upravo su svi ovi elementi<br />
uključeni u priču koja već nekoliko<br />
mjeseci potresa Sloveniju do te mjere da<br />
je zaprijetila stabilnosti vladajuće koalicije<br />
više nego udar globalne krize koja je<br />
Sloveniju snažno uzdrmala.<br />
Sve je počelo viješću iz crne kronike<br />
kako su dva bullmastifa nasmrt<br />
izgrizla svog vlasnika. No, opozicija je u<br />
toj vijesti vidjela puno više od onog što<br />
su objavile novine pa se rasprava preselila<br />
u parlament gdje se postavilo pitanje<br />
zašto su tako opasni psi bili dani vlasniku.<br />
I onda se klupko počelo odmatati.<br />
Nasmrt izgriženi vlasnik, poznati slovenski<br />
odvjetnik, uspio je ishodovati da mu<br />
se odobri držanje pasa mimo postojećih<br />
pravila. Ključnu je ulogu u tome imao<br />
još jedan odvjetnik, sadašnji partner<br />
ministrice unutarnjih poslova Katarine<br />
Kresal, kojeg je opozicija stala optuživati<br />
da je preko ministrice utjecao na ministra<br />
poljoprivrede da zažmiri na prop-<br />
58 F o r b e S svibanj 2010
Foto Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
ise o držanju opasnih životinja. Cijeli je<br />
slučaj izuzetno bizarnu notu dobio kad<br />
je objavljeno da je usmrćeni vlasnik imao<br />
izopačene seksualne navike te da je on<br />
(koji je prije toga bio ona pa promijenio<br />
spol) zlostavljao pse. Tada je naprosto<br />
cijela priča eksplodirala, opozicija je<br />
skočila na vladu, frcale su optužbe protiv<br />
ministrice Kresal i ministra poljoprivrede<br />
Milana Pogačnika.<br />
I onda, iznenada, veliki obrat:<br />
jedno jutro policija privodi čelnika<br />
Slovenske nacionalne stranke Zmagu<br />
Jelinčiča i parlamentarnog zastupnika<br />
iz njegove stranke Srečka Prijatelja.<br />
Policija potvrđuje da je tijekom operativne<br />
obrade slučaja došla do informacija<br />
kako je Jelinčič s Pogačnikom dogovarao<br />
pogodnosti za svoje projekte u zamjenu<br />
za podršku Pogačnikovim zakonima.<br />
No, puno je ozbiljniji slučaj Prijatelja<br />
kojem je dokazano sudjelovanje u iznudi<br />
jednog od čelnika Luke Koper. Kad<br />
se malo rasplelo klupko veza i odnosa,<br />
otkriveno je da je Prijatelj imao izravne<br />
veze s tvrtkom za prodaju nekretnina<br />
od koje je Luka trebala kupiti zemljište,<br />
a on se ponudio da pomogne u tom<br />
poslu. Tako se od bullmastifa došlo do<br />
Luke Koper, Zmago se opet izvukao (“Pa<br />
što ste vi mislili, kako se vodi politika:<br />
oni meni daju nešto, a onda ja njima”).<br />
Zbog slučaja Prijatelj ipak je doživio ozbiljan<br />
udarac: podrška javnosti njegovoj<br />
stranci se u mjesec dana doslovce prepolovila.<br />
Inače, slovenski je parlament<br />
Prijatelju, koji je zadržan u pritvoru 30<br />
dana, odmah ukinuo plaću i radni staž<br />
za vrijeme boravka u pritvoru.<br />
Luka Koper se pak iz svega uspješno<br />
izvukla i sredinom travnja dobila od<br />
državne banke SID (Slovenska izvozna<br />
i razvojna banka) kredit od 30 milijuna<br />
eura za novi terminal. Premijer Borut<br />
Pahor je osobno prisustvovao potpisivanju<br />
ugovora i izrazio nadu da će na taj<br />
način biti dodatno pokrenuta konjunktura.<br />
Naime, Luka Koper je prošle godine<br />
unatoč krizi uspjela poslovati samo s tri<br />
posto manjim kontejnerskim prometom<br />
u odnosu na 2008. godinu, dok je uku-<br />
pni pretovar bio niži za petinu, a prihodi<br />
su pali za 15 posto. U prva tri mjeseca<br />
ove godine Luka je zabilježila pretovar<br />
111.984 kontejnera, što je pak porast od<br />
30,4 posto u odnosu na isto razdoblje<br />
lani, što jasno pokazuje potencijal koji<br />
predstavlja kontejnerski promet. Luka<br />
Koper se, dakle, oporavila, nakon što se i<br />
Pahorova vlada sama će pokrenuti<br />
izgradnju pruge koja je ostala izvan<br />
nacrta EK. Izvedba bi trebala stajati<br />
nekoliko stotina milijuna eura<br />
ona našla u problemima u vrijeme vlade<br />
Janeza Janše od 2004. do 2008. Janša je,<br />
naime, i ondje politički kadrovirao pa<br />
je došlo do zaustavljanja određenih razvojnih<br />
projekata.<br />
S obzirom na oporavak unatoč<br />
nepovoljnim gospodarskim uvjetima,<br />
vlada Boruta Pahora odlučila je dodatno<br />
potaknuti razvoj Luke. Glavni<br />
problem koperske luke je prometna povezanost<br />
sa zaleđem. Cestovne veze su<br />
Direktor Gregor Veselko ima razloga<br />
za zadovoljstvo: Slovenska izvozna i<br />
razvojna banka dala je Luci Koper kredit<br />
od 30 milijuna eura<br />
poboljšane izgradnjom mreže autocesta,<br />
no željeznička je povezanost slaba. Italija<br />
je uspjela kao jedan od ključnih prometnih<br />
projekata Europske komisije progurati<br />
prugu Trst-Divača, dok je izgradnja<br />
drugog kolosijeka pruge Koper-Divača<br />
ostala izvan tih nacrta (iako se slovenska<br />
vlada silno trudila javnosti prikazati da<br />
nije tako). Naime, pruga Koper-Divača<br />
je stara i prati reljef, pa je prosječna brzina<br />
vlakova na njoj svega 25 kilometara<br />
na sat. Pahor je za boravka u Kopru najavio<br />
da će vlada kao jedan od ključnih<br />
infrastrukturnih projekata pokrenuti<br />
izgradnju drugog kolosijeka, kako bi<br />
veza od Kopra prema unutrašnjosti bila<br />
u skladu s mogućnostima luke. Predviđa<br />
da bi, ako kompletna dokumentacija<br />
bude pripravljena, izgradnja kolosijeka<br />
mogla početi već krajem ove godine, a<br />
dovršetak se, zbog izuzetno zahtjevnog<br />
terena, predviđa za četiri godine. Trasa<br />
neće pratiti postojeći kolosijek nego će<br />
većinom ići pod zemljom i stoga imati<br />
samo 30 kilometara (postojeći kolosijek<br />
dugačak je 48 kilometara). Izvedba bi<br />
trebala stajati nekoliko stotina milijuna<br />
eura. Slovenski izvori navode da su se<br />
dosad spominjali iznosi od 400 milijuna<br />
pa do 1,3 milijarde eura.<br />
Prvi čovjek Luke Koper Gregor Veselko<br />
je zadovoljan dogovorenim. Ističe<br />
kako je koperska luka u ovom trenutku<br />
već najkonkurentnija jer u odnosu na ostale<br />
sjevernojadranske luke može izvršiti<br />
sve poslove za prihvatljiviju cijenu. S novom<br />
prugom i drugim razvojnim projektima<br />
pak, uvjeren je Veselko, Koper će<br />
sljedećih 20 godina sačuvati konkurentnost<br />
na sjevernom Jadranu. Bez obzira na<br />
to kako će se ponašati slovenski političari.<br />
I hoće li biti problema s psima.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 59
kontekst<br />
Djeca gledaju<br />
novopronađeni<br />
mineral jadarit<br />
izložen u<br />
beogradskom<br />
Prirodoslovnom<br />
muzeju<br />
Zavjera<br />
protiv Supermana<br />
Megakorporacija Rio Tinto<br />
počela je s bušenjima<br />
u okolici Loznice, gdje<br />
je otkriven mineral<br />
jadarit, po kemijskom<br />
sastavu fascinantno sličan<br />
magičnom kriptonitu koji<br />
superheroju oduzima snagu<br />
/ Aleksandar Apostolovski,<br />
Beograd<br />
Duboko u stijenama zapadne Srbije, na bajkovitom<br />
lokalitetu sela Jadra kod Loznice, krije se tajno oružje koje<br />
će konačno prizemljiti Supermana. Dugo se vjerovalo da je<br />
kriptonit, kristal zelenog sjaja pred kojim superheroj gubi<br />
nadljudske moći, dio stripovske i hollywoodske čarolije, ali<br />
kada je mineralog dr. Chris Stanley s ekipom stručnjaka iz<br />
Kanade u svojem londonskom laboratoriju proučavao kamenje<br />
koje su mu poslali iz lozničkog rudnika, umalo nije<br />
tresnuo na pod sa stolice. Kamen koji je stajao pred njim nije<br />
bio kristalno zelen, nije isijavao zrake poslije kojih Superman<br />
izgleda kao tip koji se nagutao Bensedina. Zar ta praškasta<br />
tvar iz srpske zemlje predstavlja magično tajno oružje koje<br />
može izmijeniti modernu tehnologiju i obesmisliti jednu divnu<br />
SF bajku?<br />
Mineralog je sebi postavljao bezbroj pitanja, pa se odlučio<br />
pozvati u pomoć najboljeg prijatelja svih novinara, znanstvenika,<br />
obavještajaca i manijaka, brata Googlea. Tek tada profesor<br />
je izgubio svaki pojam o realnosti. Kakvu tajnu formulu<br />
je utipkao? Hidroksid-natrij-litij-borosilikat je točan kemijski<br />
sastav rude jadarita, ali Google mu je potvrdio ono u što je<br />
60 F o r b e S svibanj 2010
Foto AP<br />
od prvog trenutka sumnjao: da je razlika<br />
između stvarnosti i fikcije prestala postojati,<br />
da je razvoj buduće civilizacije zapravo<br />
zapisan u romantičnom stripu o novinaru s<br />
dioptrijom koji spašava svijet od zlikovaca,<br />
po pravilu žešće otkačenih, i da su u zavjeru<br />
o njegovom konačnom uspavljivanju<br />
umiješani, a tko bi drugi nego Srbi. Google<br />
je pokazao da jadarit i kriptonit imaju isti<br />
kemijski sastav. Priča zapravo pokazuje da<br />
moderni svijet ne trpi bajke: praškasta ruda<br />
iz Loznice koja baca Supermana u bed, za<br />
kojom širom svijeta traga oko 60 rudarskih<br />
kompanija spremnih da u istraživanja<br />
ulože milijarde dolara, sadrži litij, mineral<br />
ključan za proizvodnju hibridnih i<br />
električnih automobila. Znači, da bi vozila<br />
budućnosti startala, Supermana treba konačno uspavati. Taj novi<br />
svijet je, dakle, već u startu sumnjiv.<br />
Ali život ipak nije strip, što najbolje znaju roditelji koji ostare<br />
i multinacionalne korporacije. Prije nekoliko godina u Srbiju<br />
je stigla megakorporacija Rio Tinto, lider u utrci vodećih kompanija<br />
za nalazištima ključnog strateškog materijala budućnosti,<br />
koji bi mogao dovesti do novih senzacionalnih otkrića. Naravno,<br />
stratezi rudarskog diva nisu došli u Srbiju da bi davali sedative<br />
superheroju. Otkriće jadarita krajem travnja 2007. izazvalo je<br />
veliku pažnju svjetskih medija koji su bili fascinirani njegovim<br />
sastavom identičnim sastavu kriptonita, ali ono što je lidera u<br />
svjetskom rudarskom biznisu navelo da započne radove kod<br />
Loznice jest to što je litij, osim što je najvažniji element u proizvodnji<br />
baterija za električne i hibridne automobile, neizostavan<br />
u proizvodnji mobilnih telefona, prijenosnih računala i drugih<br />
elektroničkih uređaja. Jadarit sadrži i bor koji se primjenjuje u<br />
proizvodnji stakla, keramike, lakih legura, termoizolacijskih materijala,<br />
deterdženata i materijala za zaštitu drveta. Ima više od<br />
stotinu mogućnosti primjene, a može se koristiti i u proizvodnji<br />
vatrometa i raketnih goriva, u slučaju da se Superman ipak<br />
probudi.<br />
Još prije šest godina ta je kompanija pronašla jadarit u okolici<br />
jadarskih sela Jarebica i Slatine kod Loznice. Ubrzo su saznali još<br />
nešto: da je Jadarski bazen jedino mjesto na svijetu gdje je nađen<br />
taj mineral. Tim geologa otkrio je kemijskim i fizičkim ispitivanjima<br />
da je riječ o novom mineralu. Zapravo, značajan poticaj<br />
odluci kompanije Rio Tinto da otpočne preliminarna ispitivanja<br />
terena dali su rezultati rada srpskih znanstvenika, naročito<br />
prof. dr. Jelene Obradović s Rudarsko-geološkog fakulteta u<br />
Beogradu. Sa svojim suradnicima, uključujući Nenada Grubina,<br />
danas direktora filijale Rio Tinta u Beogradu koji je tada radio<br />
kao asistent na Rudarsko-geološkom fakultetu, dr. Obradović<br />
je devedesetih objavljivala radove u uglednim međunarodnim<br />
stručnim časopisima, koje su primijetili i stručnjaci u Rio Tintu.<br />
Lex Luthor se sprema u napad kriptonitom<br />
Odmah su poslali ekipu svojih istraživača<br />
na mistični teren Podrinja, znajući da su<br />
na pragu otkrića litijske žile, mnogo vrednije<br />
od zlatne. Tim geologa iz Rio Save<br />
eksplorejšn – tvrtke-kćeri Rio Tinta u Srbiji<br />
koju čine direktor Nenad Grubin, te Vladimir<br />
Stojanović, Vladisav Erić i američki geolog<br />
Bob Kelly, tada Rio Tintov menadžer<br />
za istraživanje u Europi – otkrio je jadarit<br />
u Jadarskom bazenu. Oni su i službeni kumovi<br />
jadarita. Dali su mu ime.<br />
Prema procjenama, u donjoj jadaritskoj<br />
zoni ležišta Jadar nalazi se oko<br />
114,6 milijuna tona rude s prosječnim<br />
sadržajem korisnih komponenti od 1,8<br />
posto litij-oksida i 13,1 posto bor-oksida.<br />
Rio Tinto je, naravno, dozvolu za istraživanje minerala u Jadarskom<br />
bazenu dobio još pre šest godina od srpskog ministarstva<br />
rudarstva i energetike, a sredinom prošle godine kompanija je<br />
odlučila da se ležište litija i bora Jadar kod Loznice u potpunosti<br />
zadrži u okviru Rio Tinto grupe te da se prebaci u Rio Tinto minerals,<br />
grupu koja se bavi proizvodnjom. Projekt je u fazi izrade<br />
studije predizvodljivosti. Pozitivni rezultati te studije omogućit<br />
Litij je najvažniji element u<br />
proizvodnji baterija za električne<br />
i hibridne automobile, mobilne<br />
telefone, prijenosna računala i<br />
druge elektroničke uređaje<br />
će da se prijeđe na izradu studije izvodljivosti. Poslije toga mogli<br />
bi uslijediti radovi na otvaranju ležišta i otpočeti proizvodnja<br />
u rudniku i kapacitetima za preradu. U srpskoj filijali Rio Tinta<br />
predviđaju da bi taj proces mogao potrajati pet do šest godina.<br />
Bušenje istražnih bušotina ležišta litija i bora Jadar obavlja<br />
se u skladu s dozvolom za istraživanjekoju je izdalo Ministarstvo<br />
rudarstva i energetike Republike Srbije s ciljem da se sazna više o<br />
geološkim karakteristikama ležišta.<br />
Rezultati bušenja, zajedno s rezultatima ostalih metoda<br />
istraživanja kao što su hidrogeološka, geotehnička i mineraloškopetrografska<br />
ispitivanja, detaljna ispitivanja utjecaja na životnu<br />
sredinu i sva druga neophodna tehnička i socijalno-ekonomska<br />
ispitivanja, bit će dio Studije izvodljivosti. Tako će se definirati<br />
rezerve mineralnih sirovina u ležištu i omogućiti verifikacija<br />
Elaborata o rezervama u Ministarstvu rudarstva i energetike. Ta<br />
ekspertiza donijet će milijarde dolara zarade, automobili će letjeti<br />
na baterije, a svijet će saznati da kriptonit ipak ne potječe sa Supermanove<br />
uništene rodne grude, planeta Kriptona.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 61
kontekst<br />
Tajland<br />
između turizma i<br />
terorizma<br />
Razdoblje tajlandskog<br />
ekonomskog čuda je<br />
završeno. Na pomolu su<br />
velike promjene: crveni i žuti<br />
predstavljaju dva Tajlanda /<br />
Jasmina Kuzmanović, Singapur<br />
Otjerani premijer Thaksin<br />
Shinawatra (gore),<br />
telekomunikacijski tajkun<br />
i novopečeni Crnogorac,<br />
vukao je poteze koji su<br />
vjerojatno bili ekonomski<br />
neodrživi i demagoški. No<br />
stručnjaci upozoravaju<br />
kako u Tajlandu još ima<br />
ostataka feudalizma. Zato<br />
je Thaksin za siromašne i<br />
postao heroj<br />
62 F o r b e S svibanj 2010
Crnogorci su pogodili kao prstom<br />
u pekmez kada su nedavno<br />
u knjigu državljana zaprimili<br />
i Thaksina, prognanog<br />
bivšeg premijera i sadašnjeg<br />
“kingmakera” u uzburkanoj Kraljevini<br />
Tajland. Pred koji tjedan neki se ministar<br />
s Cetinja u Londonu pohvalio da će<br />
novopečeni građanin Crnoj Gori donijeti<br />
mnogo novih investicija. No kako je<br />
nepredvidljivom Thaksinu krenulo, ne<br />
bih se začudila kad bi, u ne tako dalekoj<br />
budućnosti, Crna Gora bila nagrađena<br />
ekskluzivnim investicijskim upadom u<br />
Tajland. Već vidim: Montenegro Airlines<br />
pokreće zračni most Podgorica-Phuket!<br />
Crna Gora i Tajland - dva oka u glavi!<br />
Thaksin Shinawatra je sve samo ne<br />
tipični političar u egzilu, koji je zamijenio<br />
dio bankovnog računa za tuđi pasoš i čija<br />
zvijezda blijedi nakon mlakog pokušaja da<br />
se vrati na vlast.<br />
Za tajlandske siromašne mase on je<br />
karizmatični vođa s aurom Robina Hooda;<br />
za kritičare iz povlaštenih slojeva u Bangkoku,<br />
telekomunikacijski tajkun Thaksin<br />
je demagog, korumpirani bogataš i porezni<br />
varalica. Ušao je u povijest i po tome<br />
Korupcija<br />
seže mnogo<br />
dalje od<br />
smijenjenog<br />
premijera,<br />
tvrdi se u<br />
knjizi ‘Thaksin:<br />
politika<br />
kao biznis u<br />
Tajlandu’<br />
sada Podgorice, Thaksin je samo ojačao<br />
svoju poziciju sive eminencije. Nakon što<br />
je Vrhovni sud zbog izbornih prekršaja<br />
ukinuo Thaksinovu stranku Thai Rak Thai<br />
(Tajlanđani za Tajlanđane), a više od stotini<br />
članova zabranio bavljenje politikom<br />
u sljedećih pet godina, Thaksinove pristaše<br />
pokrenule su dvije nove stranke, koje su<br />
nakratko uspjele doći na vlast prije nego<br />
što su i one raspuštene sudskom odlukom.<br />
Dok se Bangkok sredinom travnja<br />
priprema na sljedeći sukob između “crvenih<br />
košulja”, Thaksinovih pristaša<br />
okupljenih u Ujedinjenom frontu za<br />
razjasnilo. Razdoblje tajlandskog ekonomskog<br />
čuda je završeno, a velike političke<br />
promjene su, kako se čini, neminovne.<br />
“Crvene košulje” neće nestati preko noći.<br />
Miroljubivi protesti – baršunasta revolucija<br />
na tajlandski način – pokopani su<br />
u nasilnom vikendu početkom travnja,<br />
u kojem je dvadeset troje ljudi izgubilo<br />
život, a stotine su ranjene. Sljedeći sukobi i<br />
rast nasilja mogli bi dati vjetra u leđa i nekim<br />
ekstremnim frakcijama na političkoj<br />
sceni, koje su u travanjskom nasilju po<br />
prvi put pokazale lice, a koje je premijer<br />
Abhisit nazvao teroristima.<br />
Crveni i žuti predstavljaju dva Tajlanda.<br />
Na jednoj strani je obrazovana srednja<br />
klasa mahom iz Bangkoka, profesionalci,<br />
državna uprava, dio poduzetnika, veći dio<br />
medija. Na drugoj su seljaci, mali poduzetnici,<br />
vozači taksija, vlasnici uličnih kioska<br />
s hranom. Službeni stav vlade, kako je<br />
priopćeno u izjavi u ožujku, jest da u Tajlandu<br />
nema klasnih razlika: “Vlada se u<br />
svojoj politici podjednako usredotočila na<br />
urbane i ruralne mase i klasna podjela u<br />
tajlandskom društvu ne postoji.”<br />
Izjava ministra Satita Wongnongteayja<br />
odgovor je na Thaksinovu tezu da<br />
Korupcionaški aranžmani između krupnog biznisa i<br />
politike koče Tajland na putu da postane azijska ekonomska<br />
sila poput Japana i Južne Koreje<br />
Foto AP<br />
što je jedini premijer u modernom Tajlandu<br />
koji je odslužio puni termin na vlasti,<br />
nakon što je njegova stranka nadmoćno<br />
pobijedila na izborima 2001. Tajlandske<br />
vojne vlasti su pomalo hiperaktivne i od<br />
osnutka ustavne monarhije prije 70 godina<br />
navikle su narod na česte vojne udare<br />
kao metodu uklanjanja političara s vlasti.<br />
Udar kojim je 2006. izbačen Thaksin bio<br />
je <strong>18</strong>. po redu, i od Thaksina se očekivalo<br />
da podvuče rep, odrekne se telekomunikacijskih<br />
dionica, odsluži kaznu od<br />
dvije godine zbog sukoba interesa i da se<br />
konačno makne iz politike.<br />
Umjesto toga, poput lutka iz kutije<br />
koji skače između Londona, Dubaija i<br />
demokraciju, i pobornika premijera Abhisita<br />
Vejjajiva poznatih kao “žute košulje”,<br />
neizvjesnost je veća nego ikada u novijoj<br />
povijesti Tajlanda.<br />
Kad su prije dvije godine “crvene<br />
košulje” okupirale međunarodni aerodrom<br />
u Bangkoku, ugrozivši među ostalim<br />
turizam kao glavnu nacionalnu industriju,<br />
mnogi su ih otpisivali kao privremenu<br />
zapreku, kratku obilaznicu na svijetlom<br />
putu tajlandskog demokratskog i privrednog<br />
napretka. Jer Tajland je, naposljetku,<br />
jedan od južnoazijskih ekonomskih “tigrova”<br />
čija je ekonomija u 90-ima rasla<br />
brže i od kineske.<br />
U međuvremenu, nekoliko stvari se<br />
se tajlandsko društvo nalazi usred “klasnog<br />
rata,” podijeljeno na staru bogatu<br />
klasu i novu klasu koja traži demokratske<br />
promjene.<br />
No svakome tko je malo putovao Tajlandom<br />
vidljiva je razlika između bogatih<br />
i siromašnih. Na ruralnom sjeverozapadu,<br />
odakle Thaksin vuče korijene i političku<br />
potporu, preteže crvena strana Tajlanda.<br />
U Chiang Maiju, smještenom usred<br />
planina i šuma koje se pružaju do granice<br />
s Burmom, nema jačeg kontrasta nego<br />
kad se iz gradske kotline čovjek popne<br />
do palače Bhuping, zimske rezidencije<br />
kraljevske obitelji. I na turističkom jugu,<br />
blizu Phuketa, u zaljevu Phangnga gdje se<br />
svibanj 2010 F o r b e S 63
kontekst<br />
vapnenački otoci dižu u stotinjak metara<br />
visoke klisure, postoje sela u kojima je vrijeme<br />
stalo, ali ne u turističkom smislu. Na<br />
otoku Ko Yao cijele obitelji putuju na jednom<br />
motociklu prašnjavom cestom da bi<br />
došli do male, bunkeru slične ambulante.<br />
U Bangkoku, nekoliko stotina metara od<br />
superluksuznog hotela Peninsula Plaza,<br />
gdje stranci i gradska elita ispijaju mango<br />
margarite s pogledom na rijeku, mogu se<br />
vidjeti limeni krovovi pod kojima živi onaj<br />
drugi Tajland. Klasne podjele? Oštrije od<br />
Thaksina vladu je nedavno kritizirao profesor<br />
na bangkoškom sveučilištu Thitinan<br />
Pongsudhirak, šturom izjavom kako u<br />
Tajlandu još ima nekih latentnih oznaka<br />
feudalnog društva, koje bi zbog nacionalnog<br />
mira trebalo ukloniti.<br />
Ništa čudno da je Thaksin, obećavši<br />
narodu famozni zdravstveni program od<br />
50 bahta po posjetu liječniku (malo više<br />
od jednog eura) i uključivši više od 90<br />
posto stanovništva u sustav zdravstvenog<br />
osiguranja, za mnoge postao nacionalni<br />
heroj. Nema veze što se liječnička struka<br />
pobunila i nazvala potez demagoškim i<br />
ekonomski neodrživim, u čemu su vjerojatno<br />
u pravu. Thaksin je k tome olakšao<br />
pristup visokom obrazovanju i uveo niz<br />
ekonomskih reformi i povoljnih zajmova<br />
namijenjenih seljacima i malim poduzetnicima<br />
– tzv. Thaksinomics.<br />
Na drugoj strani Thaksinove medalje<br />
je ogromno bogatstvo koje je on, kao<br />
Srednja klasa nije se razvila, veliki biznis<br />
usko je povezan s politikom, a voljeni<br />
kralj Bhumibol star je i bolestan<br />
telekomunikacijski tajkun, akumulirao i u<br />
vrijeme dok je bio na vlasti. Vojna komisija<br />
je procijenila ukupno bogatstvo Thaksinove<br />
obitelji na oko 2,2 milijarde dolara,<br />
što je puno više nego što je Thaksin prijavio<br />
kad je prvi put sjeo na premijerski<br />
stolac. Osim umiješanosti u korupciju,<br />
Thaksinu se predbacuje i kršenje ljudskih<br />
prava te zauzdavanje medija, a za to ga<br />
optužuju ne samo lokalni kritičari nego i<br />
Amnesty International.<br />
No korupcija u Tajlandu je, kako se<br />
čini, fenomen koji seže mnogo dalje od<br />
Thaksina. U knjizi “Thaksin: politika kao<br />
biznis u Tajlandu” (Thaksin: The business<br />
of politics in Thailand), autori Pasuk<br />
Phongpaichit i Chris Baker tvrde se srednja<br />
klasa u Tajlandu nikad nije potpuno<br />
osamostalila, unatoč razdoblju velikog<br />
ekonomskog rasta krajem prošlog stoljeća.<br />
“Veliki biznis je usko povezan s politikom.<br />
Biznismeni dijele dio profita s generalima,<br />
koji zauzvrat stvaraju povoljno<br />
okruženje za biznis i nagrađuju određene<br />
prijatelje ugovorima, posebnim tretmanom<br />
i drugim uslugama vezanim za profit,” kažu<br />
autori. Takvi aranžmani koče razvoj Tajlanda<br />
na putu da postane azijska ekonomska<br />
sila poput Japana i Južne Koreje.<br />
Faktor je, dakako, i kralj. Od<br />
Tajlanđana obožavani kralj Bhumibol,<br />
koji je na vlasti 60 godina, i čije su odluke<br />
dosad spašavale jedinstvo Tajlanda. No<br />
kralj ima 82 godine i prošle je mjesece uglavnom<br />
proveo u bolnici oporavljajući se<br />
od bronhitisa; njegov nasljednik, ne tako<br />
mladi princ s reputacijom plejboja, nije ni<br />
izbliza omiljen kao kralj kojeg Tajlanđani<br />
zovu jednostavno “Por,” “Otac”.<br />
Kraljev odlazak vjerojatno bi otvorio<br />
nacionalnu debatu o raznim ustavnim<br />
pitanjima koja se zasad odgađala iz<br />
poštovanja prema starom monarhu. Doda<br />
li se tome ekonomska stagnacija usred<br />
globalne krize, čini se da politički rasplet<br />
tek predstoji.<br />
64 F o r b e S svibanj 2010
HP<br />
želi sve<br />
Mark Hurd je najprije počistio u<br />
svojoj kući. Sada kreće u pohod<br />
na IBM, Cisco i sve ostale<br />
/ Quentin Hardy<br />
Foto THOMAS BROENING ZA FORBES<br />
Prvi čovjek Hewlett-Packarda voli kad je sve veliko i jednostavno.<br />
U njegovoj sobi za sastanke nalazi se veliki prazan stol i ogromni ekran za<br />
videokonferencije. Na stalku je veliki blok praznog papira po kojem ispisuje<br />
velike brojke kada naglašava svoje poante. Jedini ukras prostorije je veliki<br />
valjak pun opruga. Na njemu piše: “Velika kanta isprašenih stražnjica”.<br />
Mark Hurd je isprašio mnoge otkako je u travnju 2005. preuzeo HP.<br />
Kompanija je za fiskalnu 2004. godinu prikazala 80 milijardi dolara prihoda<br />
– iznos koji se jedva mijenjao tijekom pune četiri godine nakon spajanja s<br />
Compaqom. Prihod za fiskalnu 2009. iznosi 115 milijardi dolara, što znači<br />
66 F o r b e S svibanj 2010
svibanj 2010 F o r b e S 67
HP<br />
želi sve<br />
PRITH BANERJEE<br />
Prvi čovjek HP<br />
Labsa pretvara<br />
znanstvenike u<br />
inovatore i vrsne<br />
trgovce<br />
DAVID DONATELLI<br />
Prodaje krupnom<br />
biznisu HP servere,<br />
mrežnu opremu i<br />
sustave za pohranu<br />
podataka<br />
ANN LIVERMORE<br />
Nadgleda 200<br />
tisuća zaposlenih u<br />
proizvodnji hardvera<br />
i softvera te u<br />
vanjskim tvrtkama<br />
SHANE ROBISON<br />
Glavni tehnolog<br />
razrađuje s Hurdom<br />
korporacijsku<br />
strategiju i<br />
ugovaranje poslova<br />
godišnji rast od sedam posto u proteklih pet godina. Neto dobit<br />
u tom je razdoblju rasla za prosječnih <strong>18</strong> posto godišnje, na 7,7<br />
milijardi. Rast je u prvom fiskalnom kvartalu 2010. još povećan<br />
i sada napreduje prema 25 posto. Sve je to rezultat golemog<br />
kresanja troškova, standardizacije velikih nabava, primjerice<br />
poluvodiča, te drastičnog nadzora nad svakim zarađenim i<br />
potrošenim centom.<br />
Šef HP-a je nametnuo i strogo načelo učinkovitosti na<br />
najvišim razinama. Dovodeći u upravni odbor i prve redove<br />
menadžmenta više ljudi sa Srednjeg zapada nego domaćih<br />
kadrova iz Silicon Valleyja, te više stručnjaka za core business<br />
nego inženjera i pronalazača, Hurd je preuredio HP na svoju<br />
sliku i priliku, napunivši ga ljudima koji se ne zadovoljavaju<br />
postignutim i teže ekspanziji. Vidjelo se to po 13,9 milijardi<br />
dolara teškoj akviziciji Electronic Data Systemsa u kolovozu<br />
2008., kao i po nedavnoj kupnji kineskog proizvođača telekomunikacijske<br />
opreme 3Coma za 2,7 milijardi te nemilosrdnoj<br />
borbi za nove velike kupce. “Dvije trećine rasta dolazi od spajanja<br />
i akvizicija, 25 posto je organski rast ” – dakle preotimanje<br />
poslova konkurenciji – “a 10 posto se odnosi na nove velike ideje”,<br />
kaže 53-godišnji Hurd. “Sada smo 20 milijardi dolara teži od<br />
IBM-a na 2,7 bilijuna dolara vrijednom tržištu tehnologija. Za<br />
nas se ono dijeli na veliki biznis, malo i srednje poduzetništvo<br />
i potrošače.” Ipak, 70 centi od svakog zarađenog dolara HP-u<br />
stiže od dvije tisuće velikih tvrtki.<br />
U ovom poslu veličina je važna. S bumom računalnih<br />
mreža i pohrane podataka, korisnicima – spremnima skla-<br />
68 F o r b e S svibanj 2010
pati višegodišnje ugovore vrijedne desetke milijuna dolara –<br />
potreban je dobavljač koji može udovoljiti mnogim aspektima<br />
raznorodnih biznisa i pomoći im da postignu učinkovitost<br />
unutar tvrtke i međusobno. Ne žele se mučiti s desetak različitih<br />
dobavljača iz jednako toliko kompanija svaki put kad treba nadograditi<br />
opremu ili uvesti novu aplikaciju. Novi titani takve<br />
univerzalne ponude su Oracle, čijem su carstvu nedavno pripojeni<br />
ostaci proizvođača poslužitelja Sun Microsystemsa, zatim<br />
IBM, dugogodišnji vladar na polju računalnog konzaltinga,<br />
softvera i centralnih računala, te Cisco Systems koji sada nudi i<br />
servere, a sklopio je saveze s divom pohrane podataka EMC-jem<br />
i proizvođačem softvera za virtualizaciju, tvrtkom VMWare.<br />
Hurd namjerava prigrabiti što veći dio teritorija. Zadnjih<br />
se godina posvetio obilasku kupaca. Sastao se s otprilike 3000<br />
šefova informatičkih odjela kompanija (uglavnom na okruglim<br />
stolovima), a na dobrom je putu da ove godine premaši taj broj.<br />
To znači puno više od prodaje niskoprofitnih osobnih računala i<br />
pisača koji čine najveći dio HP branda, više od jeftinog outsourcinga<br />
i poslova održavanja kojima se kompanija uglavnom bavila<br />
prije njegova dolaska. Hurd se okrenuo proizvodnji računala<br />
tzv. industrijskog standarda, u koja su ugrađeni standardizirani<br />
čipovi, te pripojio tvrtke s područja HP-ova core businessa –<br />
hardvera i usluga. U siječnju je najavio zajedničku investiciju<br />
s Microsoftom u razvoj tržišta hardvera, softvera i usluga za<br />
računalne “oblake”, tešku 250 milijuna dolara, kako bi stekao<br />
položaj supersile putem internetskog preglednika. Preobraženi<br />
HP troši 40 milijuna dolara na oglasnu kampanju “Let’s Do<br />
Amazing” namijenjenu rebrandiranju. Drugim riječima, Hurd<br />
cilja izravno na IBM i Cisco, čija je prodaja mrežne opreme i<br />
konzalting usluga među posljednjim visokoprofitnim poslovima<br />
u nemilosrdnom svijetu informatičke tehnologije.<br />
HP-ova vojska od 20.000 prodajnih predstavnika krenula je<br />
u juriš. Bruce Dahlgren, šef uspješne HP-ove grupacije Imaging<br />
and Printing, u samo desetak dana veljače uspio se sastati s Hurdom<br />
u Kaliforniji, proizvođačima na Tajvanu, kupcima u Kini,<br />
porazgovarati o prodajnoj strategiji s bivšim EDS-ovim konzultantima<br />
u Teksasu, održati sastanke s klijentima u Japanu i<br />
regionalne treninge osoblja na Baliju. “Živim sa slikom koja me<br />
progoni: negdje u svijetu upravo sada neki prodavač razgovara s<br />
klijentom, a ja se mogu samo nadati da je dorastao svom poslu<br />
onoliko koliko je to meni potrebno”, kaže on.<br />
Tu si sliku možeš isprintati, kažu konkurenti. “HP je na<br />
tržištu nazadovao, a ne napredovao ”, tvrdi Steven Mills, šef<br />
IBM-ove softverske grupe. “Bilježe jadne rezultate u prodaji<br />
softvera, a mene trgovci opsjedaju jer s vremenom, logično,<br />
napreduje i predodžba kupaca o tome što stvarno vrijedi.” Po<br />
njegovoj računici IBM je u pet zadnjih kvartala preoteo HP-u<br />
<strong>18</strong>0 narudžbi za softver, uključujući poslove za Whirlpool,<br />
Navistar, Endesu i divovskog meksičkog osiguravatelja Grupo<br />
Nacional Provincial. (HP osporava tu brojku.) Ipak, u podsjetniku<br />
od 7. prosinca Alfred Zollar, šef IBM-ove grupe za poslovni<br />
softver, opominje svoje ljude da “održe pritisak na HP ”.<br />
Cisco je, čini se, Hurda shvatio ozbiljno. U videu objav-<br />
Veliko je lijepo (i potrebno)<br />
Veličina je važna za igrače na tržištu informatičke tehnologije, gdje se godišnje okrene 1,7 bilijuna dolara. To zahtijeva striktno<br />
pokrivanje svakog aspekta biznisa. Na grafikonu je prikazano kako se HP nosio s konkurencijom do godine kad je na čelo tvrtke<br />
došao Mark Hurd.<br />
Izvor: FT Interactive Data via FactSet Research Systems<br />
svibanj 2010 F o r b e S 69
HP-ov krunski<br />
dragulj<br />
Zemlje BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina) jedno su od područja<br />
na kojima Hewlett-Packard bilježi najbrži rast: u tromjesečju<br />
zaključenom 31. siječnja prihod s tog tržišta bio je 41 posto veći<br />
nego u odgovarajućem razdoblju prethodne godine. Na ovaj<br />
dio svijeta otpada 10 posto HP-ove prodaje. Kupnjom 3Coma<br />
HP je dobio pristup mreži koju čini 300 od 500 najvećih kineskih<br />
korporacija.<br />
Pravi zgoditak, međutim, mogla bi biti Indija. HP-ov biznis usluga<br />
jako se oslanja na outsourcing, angažirajući Indijce da upravljaju<br />
help deskovima i održavaju softver za multinacionalke s bazama<br />
u SAD-u, Europi i Aziji. Financijski skandal koji je divovskoj<br />
indijskoj outsourcing kompaniji Satyam narušio vjerodostojnost i<br />
financijsku sposobnost, stvorio je priliku za HP i Mphasis, u kojem<br />
HP od 2008. ima 62 posto udjela zahvaljujući EDS-ovoj akviziciji.<br />
Nastao 2000. kao dijete udruživanja dviju kompanija, Mphasis je<br />
lani imao 870 milijuna dolara prihoda. Zapošljava 35 tisuća ljudi,<br />
a oko 70 posto prihoda ostvaruje od HP-ovih klijenata. “Naši bi<br />
takmaci dali sve da budu na našem mjestu i imaju ovaj posao”,<br />
kaže direktor Ganesh Ayyar. “U zadnje smo vrijeme stekli 20<br />
novih klijenata, od kojih 11 preko HP-a.” Mphasis usmjerava<br />
nepoznat iznos zarade natrag u Palo Alto, a usto i nemjerljivu<br />
količinu stručnosti. Posebno se ističe u poslovima s bankama,<br />
zdravstvenim i osiguravateljskim kućama, telekomunikacijskim<br />
tvrtkama i medijima (njihovom se tehnologijom služi jedan<br />
europski agregator za distribuciju nogometnih rezultata).<br />
HP u Indiji ima istraživački centar usredotočen na potrošački<br />
segment. Istraživačke centre imaju i u Rusiji i Kini, no oni se više<br />
bave bazama podataka.<br />
U Indiji je glavni cilj plasiranje usluga golemoj srednjoj klasi. “U<br />
Indiji živi milijarda ljudi, a samo pet posto služi se računalom. No<br />
čak 50 posto posjeduje mobitel”, kaže Prithviraj Banerjee, šef svih<br />
HP-ovih istraživačkih centara u svijetu. “Oni nisu kompjutorski<br />
pismeni, pa želimo stvoriti jednostavan način obavljanja složenih<br />
zadaća s pomoću gesta i glasovnih naredbi.”<br />
U skladu s tim Banerjee je lansirao “cloud” uslugu za brzo<br />
stvaranje mobitelskih aplikacija. One se sada testiraju izvan<br />
laboratorija, kasnije će biti postavljene na web, a moći će ih<br />
stvarati i ljudi koji nisu programeri. Moći će im se pristupiti i<br />
putem tekstualnih poruka i putem glasovnog sučelja, pa ih čak i<br />
downloadati kao programčiće za mobitel.<br />
Naravno, Indijci su većinom još uvijek siromašni. Po korisniku<br />
mobitela, primjerice, mjesečno se zaradi osam dolara, prema<br />
svjetskom prosjeku od 21 dolar. No korisnička baza je ogromna,<br />
a HP voli veličinu. Plan je usmjeravati tržište prema sve boljim<br />
mobilnim telefonima, a s gospodarskim rastom postupno i prema<br />
računalima. – Q. H. Megha Bahree<br />
ljenom u ožujku javno su napali HP jer nije s njima podijelio<br />
svoju viziju budućnosti okrenutu mrežama te ustvrdili kako<br />
“više nema smisla” pružati HP-u uvid u Ciscove planove.<br />
“HP je očito konkurencija”, kaže Ciscov šef John Chambers,<br />
izgovarajući ujedno kompliment i prijetnju.<br />
Hurd je u HP došao iz NCR-a, praćen reputacijom rezača<br />
troškova (i glava) te čovjeka fokusiranog na područja potencijalnog<br />
rasta – u ovom slučaju na pohranu podataka. Prvo što<br />
HP<br />
želi sve<br />
je primijetio bila je slabašna operativna dobit od 5,3<br />
posto: “To znači da su trošili 74 od 79 milijardi dolara<br />
prihoda, pa se upitaš na što.”<br />
Kao i mnoge druge kompanije, HP je bio opterećen spajanjima<br />
i rascjepkanim feudima. Hurd je po dolasku nabrojio<br />
860 postupaka nužnih za vođenje kompanije, uključujući programe<br />
nagrađivanja i poticanja nadmetanja među zaposlenima.<br />
Postojala je osoba zadužena za svaku pojedinu od sedam tisuća<br />
softverskih aplikacija, uključujući EDS-ove. Sada ih ima dvije<br />
tisuće, što je “još uvijek previše”, smatra Hurd. K tomu je otpustio<br />
15 tisuća zaposlenih (10 posto od tadašnjeg ukupnog broja) i<br />
smanjio broj centara za obradu podataka, koji obrađuju sve HPove<br />
operacije, sa 85 na šest. Glavni mu je saveznik bio šef informatike<br />
Randall Mott s kojim se zna iz Wal-Marta i Della (obje<br />
su tvrtke bile NCR-ovi klijenti). Mott je uvjerio upravni odbor<br />
da izdvoji dvije milijarde dolara za modernizaciju informatičkih<br />
centara, čime se, kažu u HP-u, uštedi milijarda dolara godišnje<br />
za obradu podataka. Prije se 70 posto raspoloživih sredstava<br />
trošilo na održavanje postojećih sustava, a sada 60 posto odlazi<br />
na financiranje i provedbu novih poslova.<br />
Obuka prodavača – inače golemi trošak u biznisu gdje se<br />
neki proizvodi zadržavaju na tržištu manje od dvije godine –<br />
smanjena je i uređena prema modelu zrakoplovnog bukinga<br />
kako bi se efikasnije popunjavala mjesta u učionicama. Hurdove<br />
škare zahvatile su i HP Labs, carstvo čistih istraživačkih snova.<br />
Njegovih 120 velikih pokusnih projekata skresano je 21 primijenjeni<br />
projekt.<br />
“Negdje sredinom konsolidacije kompanije shvatili<br />
smo da su usluge ono što kupci žele od nas”, sjeća se Shane Robison,<br />
glavni HP-ov tehnolog. EDS je primjerice kupio softver za<br />
automatizaciju rada velikih računalnih sustava, no nije iz toga<br />
uspio izbiti profit. Hurd je želio softver za obradu svojih i podataka<br />
svojih klijenata, a usto je htio poslove stručnog savjetovanja<br />
u područjima poput financija i eksploatacije nafte, kako bi se<br />
počeo približavati IBM-ovoj moći. Tada bi mogao otpiliti EDS<br />
i tako smanjiti troškove. “Na vrhuncu svog ludila, oni su svaki<br />
komplet svoje tehnologije prilagođavali pojedinačnim potrebama<br />
klijenata”, kaže Hurd. U godinu dana iz EDS-a je otišla<br />
većina vodećih menadžera (neki u IBM), a do 2011. godine broj<br />
zaposlenih se planira smanjiti za ukupno 25 tisuća.<br />
Tražiti tako mnogo od tako velikog broja ljudi ima svoju<br />
cijenu: čak i najveći pobornici počeli su Hurda smatrati nepopustljivo<br />
zahtjevnim. “Kako god dobri bili, rezultati nikada nisu<br />
dovoljno dobri”, kaže Ann Livermore, veteranka s 28 godina<br />
staža u HP-u koja nadzire 200 tisuća zaposlenih na serverima<br />
i pružanju usluga. “Kada se ne raspituje o troškovima, Hurda<br />
zanimaju razvojni planovi.” No, brzo dodaje: “Zadovoljstvo je<br />
prvi znak nazadovanja.”<br />
Na nižim razinama, međutim, HP se doživljava više kao loš<br />
nego zahtjevan poslodavac. Na internetskim stranicama gdje<br />
zaposlenici iznose svoje ocjene, HP uporno zaostaje za velikim<br />
70 F o r b e S svibanj 2010
konkurentima. Primjerice, na www.proletar.com/by-employees<br />
HP dobiva samo 1,6 od pet mogućih zvjezdica, prema 3,3 za<br />
Cisco i 3,7 za IBM. Na sajtu Glassdoor.com 1045 zaposlenika<br />
dalo mu je prosječnu ocjenu 2,5 od maksimalnih 5 (uz tipično:<br />
“Ako želite da vas gone do iznemoglosti, zaposlite se ovdje.”), a<br />
podrška Hurdu iznosi 30 posto (Samuel Palmisano, IBM, 40<br />
posto; Chambers 60 posto). Najčešće pritužbe odnose se na<br />
preopterećenje poslom, protekcionaštvo i šefove koji vam stalno<br />
pušu za vrat u strahu da neće ostvariti Hurdove neumoljive<br />
ciljeve. “Mučilište”, kaže jedan niže pozicionirani menadžer koji<br />
je nedavno dao otkaz. “Zasad još nitko ne želi otići, ali će početi<br />
odlaziti čim se gospodarstvo oporavi.”<br />
Sve je to posebno bolno za dio izumiruće populacije veterana<br />
koji se, možda pogrešno, sjećaju HP-a kao tople i brižne<br />
kompanije. Osnivači William Hewlett i David Packard zastupali<br />
su ideju mekog upravljanja. Obilazili su urede i savjetovali<br />
stroge šefove da ublaže pristup. Nasuprot tome, sadašnji HP-ovi<br />
direktori ulaze u sjedište tvrtke u Palo Altu kroz sigurni ulaz<br />
okružen bodljikavom žicom. Kad je lani krenula kriza, šef je<br />
‘Živim sa slikom koja me progoni:<br />
negdje u svijetu upravo sada neki<br />
prodavač razgovara s klijentom, a ja<br />
se mogu samo nadati da je dorastao<br />
svom poslu onoliko koliko je to<br />
meni potrebno.’<br />
smanjio plaće na nižim razinama za 5 posto, a svoju za 20 posto.<br />
Nakon oporavka nadoknadio je taj novac.<br />
Hurd je svjestan da su ljudi obeshrabreni, no vjeruje da će<br />
im moral porasti kada se priviknu na novi imidž tvrtke. “Nije<br />
svakome ugodno raditi pod pritiskom”, priznaje. “Mi se još<br />
uvijek bavimo stvarima poput nagrađivanja prema rezultatima<br />
prodaje. Mjerila su zarada, dobit i zadovoljstvo klijenta, a to stvara<br />
veliki stres.”<br />
Prošle su godine sklopili priličan broj novih velikih poslova:<br />
desetogodišnji ugovor o obradi podataka s europskim osiguravateljem<br />
Avivom vrijedan milijardu dolara; sedmogodišnji<br />
ugovor s brazilskom rudarskom kompanijom Vale, težak 800<br />
milijuna, o pružanju najšire lepeze usluga, od globalne kompjutorske<br />
konsolidacije podataka do ažuriranja osobnih računala;<br />
milijardu dolara vrijedan novi sustav rezervacija za AMR i na<br />
kraju, ugovor o održavanju 60 tisuća desktopa u tvrtki Eli Lilly<br />
za 300 milijuna dolara. Posao vrijedan oko 50 milijuna dolara,<br />
dogovoren lani, UAL-u je već uštedio 40 milijuna smanjenjem<br />
broja pozivnih centara i poslužitelja te standardiziranom<br />
primjenom softvera. Hurd je na tom poslu počeo raditi u rujnu<br />
2008. godine. “Već u prvih pet minuta pitao me kakvi su nam<br />
planovi modernizacije, a ja sam govorio punih sat vremena”,<br />
sjeća se Keith Halbert, šef informatike u Unitedu. Potom se<br />
Hurd sastao sa šefom UAL-a Jamesom Goodwinom.<br />
Hurd naročito uživa u preotimanju poslova konkurenciji,<br />
poput nedavnog posla s Viacomom o usluzi ispisa, teškom preko<br />
10 milijuna dolara. “Konkurirali su nam najbolji na tržištu pisača<br />
poput Lexmarka, aparata za fotokopiranje poput Xeroxa i majstori<br />
za sistem-integratore poput IBM-a i Perota ”, kaže Dahlgren.<br />
“Svaki od tih komada opreme zadovoljava jednu grupu potreba,<br />
no ja mogu udovoljiti svima.” HP je obećao uštede, sigurnu<br />
umreženost, veze s centrima podataka i moguće usputne uštede<br />
na troškovima ispisa. Posao se dogovarao deset mjeseci, no Hurd<br />
je uspio izbaciti iz igre Xerox i IBM. Privukao je i šefa Viacomovih<br />
tehničkih operacija Josepha Simona u jedan od HP-ovih<br />
poslovnih savjeta, gdje se Simon može obratiti svojim kolegama<br />
iz medija, čak možda poslužiti kao Hurdov zagovornik.<br />
Među preobraćenima u Hurdove sljedbenike ubraja se i<br />
Ernst Park, šef informatike u 3M-u. Članom HP-ovog savjetodavnog<br />
vijeća postao je tijekom jedne suradnje u sklopu<br />
outsourcinga. Hurd je 3M-u prodao usluge za<br />
upravljanje tisućama proizvodnih linija u <strong>18</strong>0<br />
tvornica i pomoć pri uštedama na izvoznim<br />
poslovima s informatičkom opremom. Ta mi je<br />
unutarnja veza pomogla da izgura IBM i još neke<br />
tvrtke iz konkurencije za dobivanje velikog posla,<br />
zasad nepoznate vrijednosti, na održavanju 3Move<br />
informatike (stvaranje zakrpa za računalne<br />
aplikacije i slično). U konkurenciji su samo još<br />
HP i Cognizant Technology Solutions, outsourcing<br />
tvrtka specijalizirana za održavanje hardvera<br />
i softvera u kompanijama. “IBM nije fleksibilan kada je riječ o<br />
cijenama, a Mark je vrlo agresivan”, kaže Park. “Sjajan je trgovac<br />
i stalo mu je da dobije svoj dio.”<br />
Hurd se nada da će taj dio povećati zahvaljujući i sporazumu s<br />
3Comom koji će biti zaključen krajem travnja i dovesti mu još 2500<br />
doktora znanosti, premda većinom kineskih inženjera. Izgradnja<br />
tog dijela HP-ova prodajnog stroja nije nimalo laka. “Nastojimo<br />
provesti transformaciju koja će ući u legendu”, objašnjava Thomas<br />
Hogan, dopredsjednik HP-ova jedinice za prodaju velikim<br />
kupcima. “Naša prodaja i marketing mogu se smatrati dobrima,<br />
ali ne i najboljima.” A ponekad su čak i nedovoljno dobri. MIT je,<br />
recimo, kupio najveći 3Comov ruter, 12500. Jay Foss, pomoćnik<br />
direktora za informatičku tehnologiju na MIT-u, kaže da je stroj<br />
bolji od Ciscovog Nexusa koji košta milijun dolara, pa ipak osobna<br />
računala kupuje od Della i pita: “Postoji li itko u HP-ovoj<br />
prodaji tko bi u skorije vrijeme mogao navratiti i objasniti mi kako<br />
stroj radi? Pogledajte samo koliko im je trebalo da integriraju<br />
Compaq.”<br />
Hurd je toga svjestan. “Moramo kupcima pružiti potpunu<br />
uslugu. Ne bih to nazvao stresnom zadaćom, no puno je toga što<br />
još moramo naučiti”, kaže i dopušta si osmijeh: “Volim biti pod<br />
pritiskom.”<br />
svibanj 2010 F o r b e S 71
tehnologija<br />
Alicia u zemlji<br />
e-biznisa<br />
Imate portal? Alicia<br />
Navarro i njezin<br />
tim povezat će ga<br />
s online dućanima<br />
koji prodaju<br />
proizvode zanimljive<br />
vašim čitateljima<br />
– i možete početi<br />
zarađivati. A kako<br />
su oni počeli? / Ivo<br />
Špigel<br />
Svake godine sredinom veljače, svjetska krema<br />
mobilnih telekomunikacija okuplja se u Barceloni,<br />
na najvećem skupu stručnjaka te gospodarske<br />
grane, Mobile World Congressu. Još prošle godine<br />
u paviljonima Fire de Barcelone moglo se susresti<br />
čelne ljude Vodafonea, T-Mobilea, Nokije, Sony<br />
Ericssona i ostalih gigantskih igrača s tržišta mobilne<br />
telefonije, dok su prvaci IT svijeta izostajali<br />
– predstavljali su ih tek zastupnici regionalnih ili<br />
lokalnih španjolskih podružnica.<br />
Ove godine stvari su se preokrenule pa je na<br />
Mobile World Congress stigao dvojac koji rukovodi<br />
dvama najvećim informatičkim konglomeratima<br />
na svijetu – Microsoftov CEO Steve Ballmer i<br />
Googleov CEO Erick Schmidt. Njihova nazočnost<br />
na manifestaciji na kojoj se svake godine formiraju<br />
koncepti razvoja tržišta mobilnih komunikacija za<br />
idućih dvanaest mjeseci nije bila tek simbolička,<br />
ma koliko se činilo da su Google i Microsoft time<br />
prvenstveno htjeli poslati poruku kako su svjesni<br />
da su korisnici prešli u završnu fazu migracije s<br />
pristupanja internetu putem stolnih računala na<br />
Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum Mobile<br />
72 F o r b e S svibanj 2010
Kako zaraditi novac bez muke? Ili,<br />
malo drugačije rečeno, ako ste već uložili<br />
dosta truda u sadržaj na svom portalu,<br />
kako ga unovčiti a da se pritom čitatelji<br />
ne osjećaju uvrijeđeni i iskorišteni, već<br />
naprotiv – da od vašeg portala imaju i<br />
više koristi od samog čitanja? Koncept affiliate<br />
marketinga prilično je jednostavan.<br />
Pretpostavimo da imate portal posvećen,<br />
recimo... hokeju na travi! Ako je dobro<br />
napravljen, možda nećete imati gigantsku<br />
publiku, ali će svi oni koje zanima hokej<br />
na travi dolaziti na vaš portal. Otvorite li<br />
web-dućan na portalu, ne morate uopće<br />
kupovati i prodavati proizvode. Dovoljno<br />
je da odaberete one najzanimljivije vašoj<br />
publici (sportsku opremu, tematske knjige<br />
i DVD-e) i da svoje čitatelje, klikom<br />
na gumb “kupi” na proizvodu, automatski<br />
preusmjerite na web-shop tvrtke koja<br />
proizvode doista prodaje. Oni će kupcu<br />
isporučiti proizvod, a vama kao partneru<br />
ustupiti dio prihoda. Možda mali, no ako<br />
dovoljno vaših čitatelja postane kupcima,<br />
može se pretvoriti u pristojnu dodatnu<br />
zaradu. To je, pojednostavljeno govoreći,<br />
affiliate marketing – koncept koji danas<br />
u svijetu elektroničkog poslovanja koriste<br />
milijuni web-stranica i portala širom kugle<br />
zemaljske.<br />
Upravo na tom konceptu svoj biznis<br />
gradi kompanija Skimbits. Osnovala ju<br />
je 2006. godine Australka španjolskog<br />
porijekla Alicia Navarro. Rođena u Sydneyju,<br />
živjela je četiri godine u Londonu,<br />
nakon čega se vratila u Sydney, zaposlila i<br />
paralelno osnovala Skimbits. Na projektu<br />
je radila noćima i vikendima, a za razvoj<br />
je angažirala – Rumunje. Koliko dugo<br />
je živjela “dvostrukim životom”, pitao<br />
sam je u razgovoru za <strong>Forbes</strong>? “Godinu<br />
dana.” Moram priznati da sam bio impresioniran.<br />
Stalan posao preko dana,<br />
razvoj vlastitog poduzetničkog projekta<br />
noćima i vikendima, i tako dugih, dugih<br />
godinu dana. Ne treba čuti puno više da<br />
bi se shvatilo kako je Alicia rođena poduzetnica.<br />
“Mogla sam dobiti puno jači<br />
i bolje plaćeni posao, ali namjerno sam<br />
željela manje zahtjevan angažman jer sam<br />
od početka znala da želim osnovati svoju<br />
kompaniju. Uzela sam posao koji mi je<br />
omogućavao da tjedne obaveze odradim<br />
u tri ili četiri radna dana, velikim dijelom<br />
i od kuće.”<br />
Nakon nekog vremena potpuno<br />
se posvetila Skimbits projektu i ujesen<br />
2007. vratila u London. Originalnu ideju<br />
projekta “ispretumbala” je ne jednom,<br />
već dvaput. Skimbits je 2006. počeo kao<br />
projekt donošenja odluka na temelju<br />
mišljenja velike količine korisnika i posjetitelja<br />
– “social decision making”. Ubrzo<br />
nakon toga promijenili su koncept i počeli<br />
nuditi izdavačima “white label” uslugu<br />
sličnog tipa. Pritom su, više usputno, razvili<br />
tehnologiju zarađivanja od linkova na<br />
portalima.<br />
Želite li, dakle, putem svog portala<br />
prodavati tuđe proizvode, to iziskuje podosta<br />
truda. Trebate se na pravi način<br />
povezati sa željenim dućanom, održavati<br />
živima linkove i podatke o proizvodima<br />
i još štošta. Ukratko – daleko od brzog i<br />
jednostavnog. Alicia i njezin tim sve su<br />
to pojednostavnili. Razvili su tehnologiju<br />
koja omogućuje brzo i jednostavno povezivanje<br />
vašeg portala o hokeju na travi<br />
i mnogih dućana koji prodaju opremu.<br />
Za vas kao izdavača dovoljno je da jednom<br />
na svoj portal ugradite njihov kod,<br />
i – naravno ako želite – svi članci, tekstovi,<br />
recenzije o proizvodima o kojima pišete<br />
mogu se pretvoriti na linkove za kupnju, i<br />
od svake takve kupnje vi ćete kao izdavač<br />
dodatno zaraditi.<br />
Kao i mnoge druge dobre ideje,<br />
sad zvuči jednostavno, ali sredinom 2008.<br />
ekipa Skimbitsa još do tako jednostavne<br />
ideje nije bila došla. Muku su mučili s<br />
poduzećem dok je globalna recesija sve<br />
žešće kucala na vrata. “Naprosto mi je<br />
sinulo”, kaže Alicia. “Tehnologiju koju<br />
smo razvili za interne potrebe trebamo<br />
ponuditi što širem krugu izdavača.<br />
Umjesto da nastojimo sami zaraditi od<br />
linkova, omogućimo drugima da zarade<br />
i oni će nam za to sigurno biti spremni<br />
platiti!<br />
Bio je to, kako se obično kaže, trenutak<br />
prosvjetljenja. Nekoliko mjeseci<br />
kasnije, u veljači 2009. (usred krize, kao i<br />
neki drugi osnivači koje sam intervjuirao<br />
za <strong>Forbes</strong>) Skimbits je dobio inicijalnu investiciju<br />
od tri britanska fonda, od kojih<br />
je jedan – poput BICRO-a – u državnom<br />
vlasništvu. Riječ je o NESTA – National<br />
Endowment for Science, Technology and<br />
the Arts. Drugi je The Accelerator Group,<br />
“anđeoski” fond kojega vode otac Robin<br />
i sin Saul Klein, a investirao je i u Zemantu,<br />
a treći Sussex Place Ventures, čiji je<br />
osnivač i vlasnik nitko drugi doli London<br />
Business School, jedna od najprestižnijih<br />
poslovnih škola u svijetu.<br />
Nakon postavljanja nove, sad već<br />
treće koncepcije, stvari su se za Aliciju<br />
i Skimbits počele odvijati filmskom brzinom.<br />
U roku od nekoliko tjedana<br />
Kompanija Skimbits gradi posao na<br />
konceptu affiliate marketinga kojim se<br />
u svijetu elektroničkog poslovanja služe<br />
milijuni web-stranica i portala<br />
potpisali su ugovore s nizom ključnih<br />
izdavača i dobili prijedlog investicijskog<br />
ugovora (tzv. term sheet). Aliciji se već<br />
početkom 2008. pridružio stari prijatelj<br />
s fakulteta Joe Stepniewski, a sada je bilo<br />
vrijeme da prošire ekipu. Usred recesije,<br />
tijekom prošle godine, Skimbits je rastao<br />
i ostvarivao sve planirane ciljeve pa su se<br />
originalni ulagači odlučili krajem godine<br />
podržati projekt još jednom investicijskom<br />
rundom.<br />
Jedna od posljedica brzog rasta i dviju<br />
promjena strategije je i razlika u imenima<br />
kompanije i branda. Kompanija se zove<br />
Skimbits, a projekt Skimlinks.com. No,<br />
kako god ga nazvali, ako ste primjerice<br />
svibanj 2010 F o r b e S 73
tehnologija<br />
izdavač online časopisa ili portala, Skimlinks<br />
će vam omogućiti brz i jednostavan<br />
pristup mreži od preko osam tisuća online<br />
trgovaca povezanih u 22 “affiliate” mreže.<br />
Pridružite li im se, bit ćete jedan od preko<br />
tisuću izdavača (od kojih mnogi, dakako,<br />
imaju brojna različita izdanja) a u jednom<br />
mjesecu će u Skimlinks mreži korisnici<br />
kliknuti na gotovo 700 milijuna linkova.<br />
Koliko ljudi stoji iza svega toga?<br />
“Ima nas nešto preko dvadeset, sa svih<br />
strana svijeta”, kaže Alicia Navarro. Od<br />
čega, zapravo, živi i zarađuje kompanija?<br />
Svaki put kada netko nešto kupi preko<br />
Skimlinks mreže, dio zarade zadržava<br />
izdavač preko čijih je stranica kupac došao<br />
do proizvoda, a jedan manji dio ide Skimlinksu.<br />
“Postoci od prodaje jedini su nam<br />
jedan zadatak – proširiti mrežu digitalnih<br />
izdavača i trgovaca koje povezujemo.”<br />
Neizbježna tema bio je i odnos Europe<br />
i SAD-a kao mjesta za pokretanje<br />
high-tech startup projekta. Alicia je tu<br />
posebno zanimljiva sugovornica jer nije<br />
ni iz Europe niti iz Amerike. Bi li bilo<br />
moguće pokrenuti Skimlinks iz Sydneyja<br />
(ili, recimo, Zagreba)? “Ne, nikako!”,<br />
kaže. U njenom slučaju razlog je jednostavan:<br />
mnogi među najvažnijim klijentima<br />
– izdavači – nalaze se u Londonu,<br />
a Skimlinks je u osnovi “business to<br />
business” projekt. Iako su potrošači oni<br />
koji ostvaruju prihode svojim klikanjem,<br />
klijenti kompanije su zapravo izdavači.<br />
Za takav tip posla važno je vidjeti se s klijentom<br />
uživo, pa je London bio prirodno<br />
okruženje za pravi početak.<br />
Nisu važni samo klijenti iz Londona.<br />
Sva tri investicijska fonda su britanska.<br />
Znači li to da nisu ni razgovarali s<br />
Kada je sve povezano online, to još ne<br />
znači da je svaka fizička prisutnost<br />
suvišna. Navarro i tim shvatili su da<br />
moraju otvoriti ured i u SAD-u žele li<br />
biti konkurentni na tom tržištu<br />
izvor prihoda. Naš prodajni tim ima samo<br />
Joe Stepniewski,<br />
kolega s fakulteta<br />
i jedan od prvih<br />
suradnika u<br />
Skimbitsu<br />
Amerikancima? “Razgovarali jesmo, ali<br />
nismo postigli dogovor. Američki fondovi,<br />
osobito u ova krizna vremena, žele<br />
svoje kompanije vidjeti ‘blizu sebe’. Ne<br />
želim reći da ne investiraju u Europi, ali<br />
najčešće očekuju da kompanija u prilično<br />
kratkom roku otvori ured u SAD-u, u<br />
kojemu će raditi osnivači ili barem neki<br />
među njima.”<br />
Alicia Navarro i njezin tim i sami<br />
su došli do stupnja razvoja u kojemu<br />
im fizička prisutnost u SAD-u postaje<br />
neizbježna – otvaranje tamošnjeg ureda<br />
aktualna je točka na listi zadataka.<br />
Kakve su uopće šanse za globalni<br />
uspjeh startup kompanije koja želi krenuti<br />
iz Zagreba, Münchena ili Venecije?<br />
“Svatko može uspjeti. Jako puno ovisi o<br />
poslovnom modelu i o tome koje kupce<br />
i u kojim tržištima trebaš. Krenuti iz Londona<br />
već je izazov u odnosu na SAD iz<br />
niza razloga – poduzetničke klime, broja<br />
i raznolikosti fondova, profesionalnih<br />
usluga poput marketingaša, odvjetničkih<br />
ureda i drugih koji su specijalizirani za<br />
startup projekte, a kojih u SAD ima puno<br />
više nego u Engleskoj. Pokretanje projekta<br />
iz nekog europskog grada koji nije<br />
metropola postavlja dodatne izazove. Na<br />
svakom od osnivača je da procijeni koji<br />
put je za nju ili njega najbolji.”<br />
Foto Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
74 F o r b e S svibanj 2010
tehno<br />
Online oglašavanje: usporedba kvartalnog<br />
rasta prihoda u USD<br />
U milijunima<br />
Fred Wilson<br />
Društvene mreže<br />
preuzimaju ulogu e-maila<br />
Graf je prvi objavila financijska kuća Morgan Stanley,<br />
nama je stigao putem “MSI charts of the day” – znači<br />
klasičnim e-mailom. Ono što tu međutim piše izravna je najava<br />
polaganog izumiranja elektronske pošte kao donedavno<br />
vodećeg oblika internetske (a sve više i opće međuljudske)<br />
komunikacije.<br />
E-mail će, naravno, opstati. Opstala je uostalom i klasična<br />
pošta. Ali baš kao i stari papirnati servisi, elektronske<br />
poštanske usluge već i danas su uspješne jedino u sklopu šireg<br />
društvenog konteksta. Sjeća li se tko danas starih tekstualnih<br />
e-mail readera? Umrli su otprilike istovremeno s crno-bijelim<br />
monitorima.<br />
Veteran među američkim techno-investitorima Fred<br />
Wilson (Ivo Špigel je razgovarao s njim u prosinačkom broju<br />
<strong>Forbes</strong>a), na svojem blogu (www.avc.com) piše o svojem<br />
“šoku” kada je shvatio da je njegovoj djeci Facebook već<br />
postao primarnim poštanskim sandučićem. “Godinama vać<br />
najavljujem kako će društvene mreže uzurpirati mjesto koje<br />
drži e-mail, ali svejedno me šokiralo kada sam shvatio da se<br />
to zapravo već dogodilo”, piše Wilson.<br />
Oglašivači se vraćaju na mrežu<br />
Nakon relativno kratkog uzmaka na koji ih je natjerala<br />
globalna financijska kriza, veliki oglašivači krenuli su u novi<br />
val osvajanja interneta.<br />
Interactive Advertising Bureau, američka agencija za<br />
monitoring oglašivačkog prometa na internetu, objavila je u<br />
svojem travanjskom izvještaju da je posljednjeg tromjesečja<br />
prošle godine na online oglašavanje potrošeno 6,3 milijarde<br />
dolara, što je rekordan iznos za troškove u jednom kvartalu<br />
u godini.<br />
Uzme li se u obzir cijela godina, oglašivačke su agencije i<br />
njihovi klijenti na internetsko oglašavanje potrošili 3,4 posto<br />
manje nego godinu dana ranije.<br />
David Silverman, analitičar kuće PricewaterhouseCoopers<br />
(eto što spajanja i akvizicije rade imenima ozbiljnih<br />
kompanija) rekao je u IAB-ovu izvještaju kako smatra da<br />
su najgori učinci krize na internetsko oglašavanje dovršeni i<br />
kako je vidljivo da je trend rasta započeo.<br />
Najveći dio prihoda (47 posto ili 2,96 milijardi dolara)<br />
dolazi od prodaje prostora u tražilicama.<br />
Komuikacije Društvene mreže > Komunikacija e-mailom<br />
Broj globalnih korisnika<br />
Korisnici društvenih mreža<br />
nadrasli su e-mail 7/09<br />
Društvene<br />
mreže<br />
Globalne minute mjesečno<br />
Upotreba društvenih mreža<br />
nadrasla email - 11/07.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 75
Četvorka iz zagrebačke<br />
tvrtke 1337 Bit uspješno se<br />
priključila biznisu kreiranja<br />
aplikacija za Appleov<br />
mobitel / Tomislav Kukec<br />
Cro-jaja<br />
na iPhoneu<br />
Osmislivši za iPhone aplikaciju EggsEggsEggs, četiri<br />
mlada hrvatska stručnjaka gotovo preko noći<br />
pokrenula su sasvim novu granu informatičkog<br />
biznisa u Hrvatskoj. U samo 24 sata hrvatsku aplikaciju<br />
za 99 američkih centa kupilo je čak 150<br />
korisnika iPhonea, što je softver učinilo najprodavanijim u<br />
hrvatskom AppStoreu (virtualnoj trgovini aplikacija za Appleove<br />
proizvode). Pomno tempirana uoči Uskrsa, aplikacija<br />
korisniku omogućuje da s igračima diljem svijeta preko mo-<br />
76 F O R B E S SVIBANJ 2010
TEHNOLOGIJA<br />
Foto Vjekoslav Skledar / Cropix<br />
bilnog interneta tuca uskrsna jaja. Što jače<br />
zamahne mobitelom, jači je i udarac na<br />
protivnikovo jaje. Nakon nekog vremena,<br />
protivnikovo jaje je razbijeno i on ga<br />
gubi iz svoje kolekcije, odnosno ono ide<br />
pobjedniku. Kada izgubi sva jaja, igrač se<br />
mora, ponovno preko interneta, za nekoliko<br />
dolara opskrbiti novim.<br />
U nas je dosad konstruirano svega<br />
desetak (i to poprilično jednostavnih)<br />
aplikacija za Appleov mobitel, no tržište<br />
iPhone aplikacija u svijetu je golemo.<br />
Procjenjuje se da samo u Hrvatskoj ima<br />
između 50 i 55 tisuća tih mobilnih telefona<br />
kupljenih legalno te još barem toliko<br />
onih koji su u džepove svojih korisnika<br />
došli na neki drugi način. U cijelom svijetu<br />
prodano ih je oko pedeset milijuna.<br />
Da samo milijun njih kupi hrvatska “jaja”,<br />
računica je jasna. No do takvog je uspjeha<br />
teško doći. Na internetu je u ovom<br />
trenutku dostupno više desetaka tisuća<br />
aplikacija za Appleov mobilni uređaj, a<br />
EggsEggsEggs je preko noći ušao u Top 5<br />
i na prvom se mjestu zadržao čak tjedan<br />
dana.<br />
Iza tog pothvata stoji nedavno osnovana<br />
tvrtka 1337 Bit d.o.o. Nenad Kljaić,<br />
jedan od osnivača tvrtke i tvoraca aplikacije,<br />
kaže da su softver razvijali otprilike dva<br />
mjeseca, pri čemu je najveći dio vremena<br />
otišao na “administrativne prepreke”.<br />
Ključno je bilo zadovoljiti stroge Appleove<br />
kriterije da bi se aplikacija uopće<br />
pojavila u AppStoreima. “U Appleu su<br />
provjeravali apsolutno sve. Njihov tim je<br />
dva tjedna proučavao svaki detalj kako bi<br />
bili sigurni da je aplikacija posve sigurna,<br />
da nije namijenjena bilo kakvoj prevari i<br />
da nema mogućih grešaka zbog kojih bi<br />
korisnik mogao biti nezadovoljan, čime<br />
bi automatski bio narušen imidž iPhone<br />
uređaja”, objašnjava Kljaić.<br />
Željno iščekivan Appleov certifikat<br />
ipak je stigao, što je uratku zagrebačke<br />
četvorke otvorilo vrata svjetskih App-<br />
Storea. Dospjeti u svjetski Top 5 ipak je<br />
znatno zahtjevniji pothvat.<br />
“U ovom trenutku kronično nam nedostaje<br />
reklama. Sav PR radimo putem<br />
Facebooka i ostalih društvenih mreža,<br />
iako smo snimili i promotivni video koji<br />
je dostupan na internetu. Imamo zanimljiv<br />
dizajn, mnogi hvale ideju, a kako ni<br />
na kojem mjestu nije navedeno da se radi<br />
o uskrsnoj aplikaciji, ona može živjeti još<br />
neko vrijeme, dok god ljudima bude zanimljiva.<br />
Stoga je namjeravamo obogatiti<br />
novim detaljima, poput rijetkih kolekcionarskih<br />
jaja koja će se moći pronaći<br />
u virtualnoj šumici, a potom i kupiti”,<br />
objašnjava Kljaić.<br />
Urednik portala MacKorisnik i jedan<br />
od osnivača tvrtke 1337 Bit d.o.o.<br />
Luka Sučić ističe da je biznis s kreiranjem<br />
iPhone aplikacija u svijetu hit već<br />
neko vrijeme. To je omogućila sama<br />
kompanija Apple koja je gotovo u potpunosti<br />
izmijenila odnos izdavača softvera<br />
prema autorima. Svi u 1337 Bit su,<br />
naime, dugogodišnji pripadnici gamerske<br />
scene koja se aktivno bavila razvojem<br />
i osmišljavanjem računalnih igrica. “Normalan<br />
poslovni odnos izdavača i autora<br />
bio je 30 posto novca autoru, a 70 posto<br />
kompaniji koja izdaje softver ili igricu.<br />
Apple je taj sustav posve izokrenuo. Od<br />
svake prodane aplikacije nama ide 70<br />
posto, a njima 30, što je stvorilo sasvim<br />
novu klimu na tržištu”, kaže Sučić.<br />
Mladi stručnjaci ne namjeravaju<br />
stati. Prvi posao pokazao se uspješnim,<br />
iako je prodano svega 400-tinjak kopija<br />
aplikacije, što je njezinim autorima<br />
donijelo zaradu od nekoliko stotina<br />
dolara. Cilj je razviti niz novih aplikacija<br />
i kvalitetnom promidžbom proširiti ih<br />
diljem iPhone svijeta. To je, čini se, prvi<br />
agresivniji hrvatski pohod na tržište Appleovih<br />
proizvoda.<br />
Osim dizajnera iz tvrtke 1337 Bit<br />
dosad je, naime, bilo nekoliko pokušaja<br />
stvaranja kvalitetne i uspješne hrvatske<br />
iPhone aplikacije, no svi su završili<br />
neinovativnim ili sasvim regionalnim<br />
aplikacijama koje je bilo nemoguće ponuditi<br />
svjetskom tržištu, poput prve<br />
hrvatske aplikacije za iPhone – tečajne<br />
liste Hrvatske narodne banke koju je<br />
Na internetu je<br />
dostupno više<br />
desetaka tisuća<br />
aplikacija za iPhone,<br />
a EggsEggsEggs je<br />
preko noći ušao u Top<br />
5. Od svake prodane<br />
aplikacije autorima ide<br />
70%, a Appleu 30%<br />
razvio Mijo Kaliger. Stoga je taj posao u<br />
Hrvatskoj još uvijek u povojima. Pretpostavlja<br />
se da će se pojavom iPada, inovativnog<br />
Appleovog osobnog računala,<br />
kao i porastom broja Appleovih korisnika<br />
u našoj zemlji ta situacija drastično<br />
promijeniti. Očekuje se da će usporedo s<br />
rastom potražnje rasti i broj poduzeća i<br />
pojedinaca koji će se baviti ovom granom<br />
IT biznisa. Za nadati se samo da se neće<br />
susresti sa neobičnim, u Hrvatskoj toliko<br />
omiljenim birokratskim zaprekama,<br />
poput one na koju su naišli dečki iz 1337<br />
But.<br />
“Pri registraciji tvrtke jednog od sudaca<br />
jako je smetalo naše ime. Rekao<br />
nam je da ono previše podsjeća na Badel<br />
<strong>18</strong>62”, kroz smijeh su nam prepričali poduzetnici.<br />
Iako se toga danas prisjećaju<br />
samo kao anegdote, ta im je banalnost<br />
oduzela nekoliko dragocjenih tjedana,<br />
koliko su morali čekati na registraciju<br />
imena tvrtke.<br />
SVIBANJ 2010 F O R B E S 77
tehnologija<br />
MacHacker ponovno jaše<br />
Charlie Miller javno potkopava Appleove tvrdnje o sigurnosti, provaljujući u<br />
Macove i iPhone. Pravi špijuni rade to isto, samo potajno / Andy Greenberg<br />
Charlie A. Miller jako voli svoj<br />
MacBook Pro laptop, baš<br />
kao i svoja preostala četiri<br />
Apple računala, svoj novi iPhone<br />
kojim se svakodnevno<br />
služi i dva starija na kojima eksperimentira.<br />
No njegov odnos s kompanijom<br />
koja je proizvela te njegove ljubimce<br />
nešto je složeniji. U ožujku je, recimo,<br />
taj 26-godišnji stručnjak za sigurnost<br />
objavio kako je otkrio 20 nesigurnih<br />
mjesta u Appleovom softveru. Svako od<br />
njih moglo bi poslužiti cyber kriminalcu<br />
da preuzme kompjutor korisnika koji je<br />
na prijevaru otvorio neki PDF priložen<br />
uz e-poruku ili jednostavno posjetio inficiranu<br />
web-stranicu koristeći preglednik<br />
Safari.<br />
Toliki ulov bugova rekord je čak<br />
i za Millera, koji je u posljednje četiri<br />
godine postao najistaknutiji haker Macova<br />
na svijetu, a možda i dokaz da<br />
Appleovi uređaji nisu potpuno sigurni<br />
za upotrebu odmah nakon što ih raspakirate,<br />
kako to tvrtka godinama tvrdi.<br />
“Kad sam tek počeo govoriti da su Macovi<br />
nesigurniji od Windowsa, svi su me<br />
smatrali budalom”, kaže Miller. “Zato sam morao stalno iznova<br />
dokazivati svoju tvrdnju.”<br />
Miller je 2007. prvi hakirao iPhone. Služeći se propustom u<br />
Safariju, izvana je preuzeo kontrolu nad ne baš jako pametnim<br />
telefonom. Šest mjeseci potom, na natjecanju u Vancouveru<br />
haknuo je MacBook Air za samo dvije minute. Prošlog je ljeta<br />
otkrio metodu kojom je ubacio virus u iPhone: poslužio se tekstovnim<br />
porukama poslanim preko liste kontakata. Ne želi se,<br />
kaže, praviti važan tim svojim uspjehom, a ni metodama većinu<br />
kojih je naučio radeći pet godina za NSA kao analitičar uporabe<br />
globalnih mreža. Želi samo pokazati kako je lako pronaći slaba<br />
mjesta u softverima koji su u najširoj uporabi. Tehnika kojom<br />
pronalazi rupe u PDF i PowerPoint programima poznata je kao<br />
“dumb fuzzing”. Jednostavnim algoritmom od pet redaka Miller<br />
opetovano mijenja male, nasumce odabrane djeliće dokumenata<br />
i svaki put provjerava je li izmijenjeni dokument srušio aplikaciju.<br />
Cijeli postupak provodi upornije nego većina hakera: pušta<br />
Vještine stečene u NSA Miller je<br />
primijenio na Appleov šupljikavi<br />
sigurnosni sustav<br />
Prvi je hakirao iPhone i Mac<br />
Book Air. Ubacio je virus<br />
u iPhone. Tvrtka u kojoj je<br />
zaposlen zarađuje milijune<br />
na provjeri softvera<br />
da fuzz program ubacuje bezvrijedne<br />
informacije na ciljana mjesta puna tri<br />
tjedna prije nego što krene u prikupljanje<br />
podataka o propustima u testiranom<br />
programu.<br />
Rezultati nisu pohvalni za Apple:<br />
20 bugova u Preview aplikaciji - a svi<br />
se odnose i na Safari - prema svega tričetiri<br />
u Adobe Readeru i Microsoftovom<br />
PowerPointu. “Nevjerojatno je da Apple<br />
nije sam obavio ovakvu provjeru. Jedina<br />
vještina koju sam ovdje primijenio bilo je<br />
strpljenje”, kaže Miller. Iz tvrtke to nisu<br />
htjeli komentirati. No Apple se već dugo<br />
brani tvrdnjom kako su njegovi kompjutori,<br />
premda nesigurni, još uvijek sigurniji<br />
od drugih osobnih računala. Argument:<br />
lopovi ne gube vrijeme s Macovima jer su<br />
im, sa samo osam posto udjela na tržištu<br />
SAD-a, neisplativa meta.<br />
Ipak, i Macovi se hakiraju. Rizik da se<br />
cyber špijuni ustreme na patente, izvorne<br />
kodove i druge vrlo specifične podatke<br />
nesumnjivo postoji, što znači da je tržišni<br />
udjel samo dio jednadžbe. Adriel Desautels,<br />
šef tvrtke za kibernetičku zaštitu<br />
Snosoft, trguje na rastućem sivom tržištu<br />
podacima o propustima u softveru. Potražnja za bugovima za<br />
Appleove programe, kaže, postojano raste. Za pravu informaciju<br />
o propustu u Macovoj zaštiti Desautels je spreman potrošiti od<br />
15 tisuća pa sve do 115 tisuća dolara. O svojim klijentima ne želi<br />
govoriti, no tvrdi da ih provjerava kako mu se ne bi dogodilo da<br />
informaciju o ranjivosti računalnih sustava proda kriminalcu:<br />
“Ponekad kupac traži točno odrađenu vrstu buga za Mac.”<br />
I Miller je prodavao bugove. Pošto je 2005. napustio NSA,<br />
vladinoj je agenciji za 50 tisuća dolara ustupio podatke o propustima<br />
u Linuxu. “Mislim da se može reći kako onaj tko plaća<br />
toliku cijenu za bug neće od prodavača tražiti da smisli zakrpu”,<br />
kaže Miller. Zadnjih se godina bavi besplatnim istraživanjima<br />
u javnom interesu, zbog kojih raste sigurnost softvera. Otkako<br />
se 2007. zaposlio u baltimorskoj tvrtki Internet Security Evaluators,<br />
ugovor mu zabranjuje da prodaje bugove za svoj račun.<br />
Ta tvrtka sa 12 zaposlenih zarađuje 2,5 milijuna dolara godišnje<br />
provjeravajući sigurnost softvera osmišljenih po narudžbi.<br />
Foto Stefan Hester za <strong>Forbes</strong><br />
78 F o r b e S svibanj 2010
Lee Gomes<br />
Zaštita<br />
privatnosti: kino<br />
Teorija dvojice znanstvenika kako je filmski ukus<br />
vrlo osobna stvar, dovela je do sudsko-tehnološke<br />
sage tipične za SAD<br />
Dvojica istraživača sa Sveučilišta<br />
u Teksasu došla su 2008. na<br />
zanimljivu pomisao kako je osobni<br />
filmski ukus jedinstvena<br />
stvar. Nisu mogli ni zamisliti da će ta njihova<br />
slutnja dovesti do burne rasprave,<br />
tužbe zbog kršenja privatnosti, službene<br />
istrage i goleme neugodnosti za jednu<br />
javnu kompaniju. Ukratko - do tipične<br />
američke sudsko-tehnološke sage.<br />
Računalni stručnjaci Arvind<br />
Narayanan i Vitaly Shmatikov (od kojih je<br />
prvi u međuvremenu prešao na Stanford)<br />
proučavaju veze između naoko nepovezanih<br />
skupova informacija i ono što se iz tih<br />
veza može naučiti. Godine 2006. čuli su za<br />
natječaj kojim je Netflix ponudio milijun<br />
dolara znanstvenicima koji će poboljšati<br />
tvrtkin softver korišten za filmske preporuke<br />
na netu. U sklopu natječaja, Netflix<br />
je objavio podatke prikupljene od 500<br />
tisuća korisnika. Nisu navedeni nikakvi<br />
osobni podaci, već samo ocjene od jedne<br />
do pet zvjezdica kojima su korisnici ocijenili<br />
listu filmova.<br />
Napravivši proračune, dvojica majstora<br />
za statistiku otkrila su kako je vjerojatnost<br />
da dvoje ljudi identično ocijeni<br />
filmove s liste vrlo malen. Tada su dobili<br />
još jedan popis filmskih preporuka, od<br />
stranice IMDB. Nakon statističke obrade<br />
zaključili su da bi liste s identičnim ocjenama<br />
- kada bi IMDB-ov popis bio jednako<br />
velik kao Netflixov i sastavljen na<br />
temelju istih podataka - vjerojatno potjecale<br />
od iste osobe. Cilj nije bio pronaći<br />
tu osobu, nego pokazati da se takva<br />
veza može uspostaviti ako ste samo dovoljno<br />
spremni da je potražite. “Bio je to<br />
još jedan primjer kako je, s obzirom na<br />
količinu podataka dostupnih online, sve<br />
teže ostati anoniman”, kaže Narayanan.<br />
Koliko bi to trebalo zabrinuti prosječnu<br />
osobu? Ne previše. Razloga za zabrinutost<br />
imate samo ako ste Netflixov korisnik i -<br />
pazite sad! - samo ako je Netflix objavio<br />
vaše filmske preporuke (a objavljeno ih je<br />
manje od 10 posto), a k tomu ste i IMDBov<br />
korisnik pa ste i tamo dali iste preporuke<br />
te IMDB-u povjerili neke podatke o<br />
sebi, recimo svoje ime.<br />
Znanstvenički dvojac potom je objavio<br />
rad o “dezanonimiziranju” Net-flixovih<br />
podataka. No, kako su radovi posvećeni<br />
Lee Gomes je urednik <strong>Forbes</strong>ova biroa u Sillicon Valleyju<br />
digitalni alati<br />
sigurnosti i inače skloni čašu prikazivati<br />
napola praznom, mnogi čitatelji nisu dobili<br />
točnu predodžbu o tome kako malom<br />
broju ljudi prijeti čak i potencijalna opasnost<br />
od otkrivanja privatnih podataka.<br />
A onda se teorija s akademskih visina<br />
spustila u spornu praksu. Prošle jeseni<br />
Netflix je raspisao novi natječaj, s još anonimnijim<br />
podacima, i naišao na razjarenu<br />
reakciju. Protiv kompanije je uložena<br />
tužba uime nepoznatog oštećenika, u<br />
kojoj je opširno citiran rad Narayanana<br />
i Shmatikova. Anonimna tužiteljica<br />
opisana je kao lezbijka koja se boji da će<br />
u gradiću u kojem živi svi saznati za njene<br />
seksualne sklonosti jer je u anketi navela<br />
da voli “Planinu Brokeback”. Radilo se o<br />
ciničnom pokušaju širenja straha: u radu<br />
Narayanana i Shmatikova nema ničega<br />
što bi moglo zabrinuti Netflixove korisnike<br />
koji svoje filmske preporuke nisu<br />
iznijeli nigdje drugdje na netu, jer se Netflix<br />
služio i drugim sustavima koji jamče<br />
anonimnost pri objavi podataka.<br />
No tužba je privukla medijsku pažnju,<br />
a ništa ne može toliko naštetiti nekoj<br />
kompaniji kao priča koja sadrži riječi<br />
“ugrožena privatnost”, bez obzira na kontekst.<br />
Zainteresirao se i FTC (američka<br />
Opasnost od provale privatnosti prijeti<br />
vrlo malom broju korisnika koji su na<br />
Netflixu objavili svoje ocjene filmova<br />
savezna trgovinska komisija). To je za<br />
tvrtku bilo previše: nedavno su pristali<br />
na sudsku nagodbu (za nepoznatu svotu,<br />
koja je isplaćena odvjetnicima) i otkazali<br />
drugi natječaj.<br />
Narayanan sada za Netflix razvija<br />
tehniku zaštite privatnosti koja će tvrtki<br />
omogućiti da i dalje provodi svoja<br />
istraživanja. Bilo bi šteta da relativno<br />
trivijalna zabrinutost zbog “privatnosti”<br />
onemogući korisna istraživanja. Imam<br />
stoga samo jednu poruku za Narayanana:<br />
Požurite.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 79
BURZA<br />
Dean Baker<br />
Neka plate!<br />
Umjerenim oporezivanjem burzovnih transakcija<br />
prikupile bi se milijarde dolara, a mali bi ulagači<br />
imali više izgleda na Wall Streetu<br />
Neodgovorno ponašanje nabujalog<br />
financijskog sektora<br />
donijelo nam je najveću krizu<br />
u posljednjih 70 godina. Poduzmimo<br />
nešto; oporezujmo hiperaktivne<br />
burzovne trgovce. Porez na financijske<br />
transakcije može biti učinkovito<br />
sredstvo da se taj sektor smanji i da mu<br />
se vrati primjerena uloga u ekonomiji,<br />
kako se nevolja ove vrste ne bi ponovila.<br />
Zamisao je sljedeća: umjereni porez<br />
na financijske transakcije obeshrabrio<br />
bi burzovne špekulante, a pritom ne<br />
bi ugrozio produktivna ulaganja. Prema<br />
zakonskim prijedlozima što su ih<br />
Zastupničkom domu i Senatu SAD-a<br />
podnijeli Peter Defazio odnosno Tom<br />
Harkin, oba sudionika u kupoprodaji<br />
dionica plaćala bi porez od 0,125 posto<br />
vrijednosti transakcije, a odgovarajuća bi<br />
se stopa plaćala i na trgovanje drugim financijskim<br />
instrumentima, poput opcija<br />
ili credit default swapova.<br />
U protekla tri desetljeća kompjutorizacija<br />
je znatno smanjila troškove burzovnog<br />
trgovanja. Stoga bi ih oporezivanje<br />
povećalo samo do razine na kojoj<br />
su bili krajem 80-ih i početkom 90-ih.<br />
Oba zakonska prijedloga predviđaju<br />
izuzeće od oporezivanja za transakcije<br />
mirovinskih i sličnih fondova, pa velika<br />
većina malih ulagača i ljudi koji štede za<br />
mirovinu ne bi došla na udar ovoga poreza.<br />
Ovakvim bi se porezom prikupilo<br />
gotovo sto milijardi dolara godišnje,<br />
ovisno o tome koliko bi se smanjio opseg<br />
trgovanja uslijed povećanih troškova<br />
transakcija.<br />
Taj bi se novac mogao usmjeriti u obnovu<br />
infrastrukture i smanjenje drugih<br />
poreza i/ili proračunskog deficita. Prihod<br />
bi najvećim dijelom dolazio od pretjeranog<br />
trgovanja u financijskom sektoru,<br />
što bi imalo dva povoljna učinka: veće<br />
porezne prihode i manje neproduktivnih<br />
burzovnih špekulacija. Jer, stvara<br />
li “rafalno” trgovanje nova radna mjesta?<br />
Povećava li nacionalni kapital? Čisto<br />
sumnjam.<br />
U idealnom slučaju porez bi se uveo u<br />
koordiniranoj akciji s drugim zemljama,<br />
kako bi se mogućnost off-shore trgovanja<br />
svela na najmanju mjeru. Takvu koordiniranost<br />
vjerojatno ne bi bilo teško<br />
ostvariti u praksi, budući da njemački,<br />
francuski i britanski ministar financija<br />
podržavaju oporezivanje burzovnih transakcija.<br />
Iz te se skupine dosad izdvajao<br />
SAD svojim protivljenjem oporezivanju<br />
tog oblika trgovanja. No važno je shvatiti<br />
da koordiniranost, premda poželjna, nije<br />
i prijeko potrebna. Trošak financijskih<br />
transakcija i sada jako varira od zemlje<br />
do zemlje, pri čemu su troškovi trgovanja<br />
u SAD-u među najnižima. Čak i s<br />
porezom, transakcije bi u SAD-u i dalje<br />
bile jeftinije nego na mnogim drugim<br />
tržištima. Nadalje, budući da ulagači<br />
paze i na cijenu mnogih drugih usluga, a<br />
ne samo na troškove transakcije, upravo<br />
je nevjerojatno da bi svi svoje trgovanje<br />
preselili u Indiju kako bi izbjegli porez od<br />
0,125 posto.<br />
Sve ovo nije samo nagađanje. U<br />
Velikoj Britaniji oba sudionika u kupoprodaji<br />
dionica već desetljećima plaćaju<br />
0,25 posto poreza na trgovanje, što je<br />
dvostruko više od stope predložene<br />
američkom Kongresu. Razmjerno britanskom<br />
BDP-u, taj porez, koji se plaća<br />
samo na dioničke transakcije, donosi<br />
prihod koji bi u SAD-u odgovarao iznosu<br />
od 30 milijardi dolara godišnje. Britansko<br />
iskustvo pokazuje kako taj porez<br />
ima realne učinke, a i u skladu je s nemirnom<br />
prirodom tržišta kapitala. Čak i s<br />
poreznim opterećenjem od ukupno 0,5<br />
posto na transakcije, Londonska je burza<br />
najveća u Europi.<br />
Mirovinski i slični fondovi bili bi<br />
izuzeti od plaćanja poreza na trgovanje<br />
vrijednosnim papirima<br />
Wall Street će ući u žestoku bitku<br />
kako bi spriječio uvođenje poreza na<br />
špekulacije, ali ostatak Sjedinjenih<br />
Država, uključujući i sve druge sektore<br />
biznisa, može od njega imati samo koristi.<br />
Budući da je najveći dio zemlje još<br />
uvijek grogi od gospodarskog kolapsa<br />
izazvanog na Wall Streetu dok financijaši<br />
uživaju u svojim lijepim profitima i<br />
isplaćuju milijunske bonuse, porez na<br />
financijske transakcije čini se sasvim<br />
poštenom naknadom.<br />
Dean Baker je kodirektor CEPR-a (Center for Economic Policy Research) u Washingtonu, DC<br />
80 F o r b e S svibanj 2010
novac & ulaganje<br />
Ulizički ETF-ovi<br />
Ponuda burzovno utrživih fondova (ETF) besramno podilazi<br />
najnovijim ulagačkim hirovima. U toj igri sudjelujete isključivo na<br />
vlastitu odgovornost / David. K. Randall<br />
Svi ulagači lani su se nastojali što<br />
više izložiti tržištima u razvoju,<br />
od čijih su im se 80-postotnih<br />
povrata caklile oči. Sada je tu<br />
vrstu izloženosti lako postići zahvaljujući<br />
fondovskoj industriji koja je od početka<br />
prošle godine lansirala deset ETF-ova<br />
vezanih uz tržišta zemalja u razvoju te<br />
još osam koji ulažu na samo jednom od<br />
njih. Prvi su povrati razočarali mnoge<br />
male ulagače koji su nedavno kupili udjele<br />
u ETF-ovima. U ovoj su godini dionice<br />
tržišta u razvoju pale zasad već za pet<br />
posto. Svi kojima se scenarij čini poznatim,<br />
sasvim su u pravu. Fondovska je<br />
industrija 2000. godine preplavila tržište<br />
osnovavši čak 71 uzajamni fond specijaliziran<br />
za dionice tehnoloških kompanija<br />
– taman na vrijeme da ulagače gurne u<br />
ponor. NASDAQ, krcat tehnološkim dionicama,<br />
pao je u proteklih deset godina<br />
za 50 posto.<br />
Pri svemu tome voditelji fondova<br />
nastavljaju ulagati u skladu s hirovitom<br />
ljudskom prirodom, točnije sa<br />
sklonošću da vjerujemo kako će bliska<br />
budućnost uvelike nalikovati nedavnoj<br />
Povoljne niše<br />
prošlosti. Ta sklonost često navodi<br />
ulagače da ulijeću u sektore koji se upravo<br />
počinju hladiti. Kad tržište skrene<br />
u nepovoljnom smjeru, obično sami<br />
sebi obećavaju da će drugi put postupiti<br />
pametnije, a onda nastavljaju ponavljati<br />
greške. Većini bi ulagača bilo najpametnije<br />
posjedovati što diversificiraniju<br />
imovinu, nabavljenu po što povoljnijoj<br />
cijeni. Upravo su to odlično radili rani<br />
ETF-vi, u doba kad su još pratili široku<br />
tržišnu ponudu.<br />
Takvom se vrstom imovine bavi State<br />
Street ‘s SPDR S&P 500, još uvijek Golijat<br />
ETF industrije sa 73 milijarde dolara<br />
aktive. Njihova godišnja naknada iznosi<br />
9 baznih bodova (0,09% imovine). Ali<br />
od 139 novih ETF-ova koji su se prošle<br />
godine pojavili na Wall Streetu, svega je<br />
desetak bilo široko koncipirano, tvrdi<br />
Morningstar. Od tih desetak, osam je<br />
izdala jedna jedina kompanija, Charles<br />
Schwab, u sklopu zakašnjele ponude kojom<br />
je željela dostići Vanguard Group.<br />
Za razliku od rijetkih široko zasnovanih<br />
ETF-ova, tržište je zasićeno<br />
egzotikom i alternativom. Njih 16 nudi<br />
imovinu smještenu u kratkom rasponu<br />
Trgovci lansiraju sve egzotičnije ETF-ove kako bi privukli ulagače. Izbjegavajte one koji se samo žele priključiti<br />
zadnjoj ulagačkoj modi. Sljedeći ETF-ovi prate usporena tržišta i ulaganje u njih moglo bi se isplatiti.<br />
fond<br />
CONSUMER STAPLES SELECT SECTOR SPDR<br />
ISHARES BARCLAYS 20+ YEAR TREASURY BOND<br />
ISHARES MSCI JAPAN INDEX<br />
ISHARES S&P GLOBAL TELECOM SECTOR INDEX<br />
vanguard utilities etf<br />
1Izvedba 31. siječnja; 2s 31. prosinca 2009. Izvori: Lipper, Morningstar<br />
ukupni povrat<br />
u 5 godina,<br />
godišnje1 2009<br />
4,8%<br />
4,6<br />
-0,5<br />
3,5<br />
4,2<br />
14,3%<br />
-21,5<br />
5,3<br />
14,5<br />
11,4<br />
Imovina s<br />
31. 01 ‘10.<br />
(mil. USD)<br />
2.063<br />
2.242<br />
5.080<br />
287<br />
5652<br />
godišnji<br />
trošak na<br />
100 usd<br />
0,22 USD<br />
0,15<br />
0,56<br />
0,48<br />
0,25<br />
od nekretnina do brazilskih dionica.<br />
Nakon nedavnog porasta cijena sirovina<br />
pojavilo se i osam novih ETF-ova koji<br />
prate sve od platine o prirodnog plina, a<br />
velika je bila i ponuda imovine s tržišta u<br />
razvoju kakvu prate GlobalShares FTSE<br />
Emerging Markets Fund i Market Vectors<br />
Poland ETF.<br />
ETF-ovi su prisiljeni podilaziti hirovitim<br />
trendovima.Visoki osnivački<br />
troškovi nalažu da ETF brzo zaradi 50<br />
milijuna dolara kako bi opstao. Da bi se<br />
to postiglo na tržištu zakrčenom s tisuću<br />
ETF-ova, ulagačima treba ponuditi ono<br />
što žele (zlato, Brazil) ili ono što ih je<br />
moguće navesti da požele (kratkoročno<br />
ulaganje u američke obveznice).<br />
“SPDR je dokazao da je ETF dobar<br />
koncept, no malo je mogućnosti za ponude<br />
koje prate indekse širokog raspona<br />
jer su oni već razgrabljeni”, kaže Peter<br />
Shea, odvjetnik i specijalist za ETF-ove<br />
u tvrtki Katten Muchin Rosenman. A<br />
kako se industrija udaljuje od matice,<br />
tako se povećavaju i opasnosti za ulagače.<br />
Jedna od njih je nelikvidnost. Global X<br />
FTSE Nordic 30 privukao je samo četiri<br />
milijuna dolara kapitala, a opseg trgovanja<br />
tako je malen da je nedavno raspon<br />
između ponuđene i tražene cijene iznosio<br />
1,85 posto. SPDR S&P 500 trguje se<br />
uz spread od jednog centa ili 0,01 posto.<br />
“Mnogi od tih usko koncipiranih<br />
dioničkih fondova prisiljeni su trčati za<br />
dobrom izvedbom”, kaže Morningstarov<br />
analitičar ETF-ova Paul Justice. “Uhvate<br />
se za okvirnu ideju kako neki sektor,<br />
recimo zelena energija, ima veliku<br />
budućnost i počnu u njega ulagati bez<br />
ikakvih istraživanja. ”<br />
svibanj 2010 F o r b e S 81
financije<br />
Trinaest mjeseci<br />
Oporavak američkih i europskih indeksa sada se već svrstava među<br />
najduže u povijesti burze / Vilim Klemen<br />
Smanjeni rizik od financijskog<br />
kolapsa Grčke i ubrzanje oporavka<br />
američkog gospodarstva<br />
u travnju su podigli vodeće<br />
svjetske burzovne indekse<br />
na nove najviše razine u posljednjih 19<br />
mjeseci, povećavši ukupne ovogodišnje<br />
dobitke američkih i europskih indeksa na<br />
6 do 8 posto. Oporavak dioničkih tržišta<br />
od višegodišnjega minimuma dosegnutog<br />
9. ožujka prošle godine time je produljen<br />
i na trinaesti mjesec zaredom, što ga<br />
prema vremenskom okviru trajanja već<br />
sada svrstava među najduže u povijesti<br />
burzi.<br />
Povoda za optimizam ulagača u<br />
travnju nije nedostajalo. Osim konačnog<br />
dogovora članica eurozone o pomoći<br />
Grčkoj, cijeli niz gospodarskih podataka<br />
potvrdio je ne samo nastavak, već i ubrzavanje<br />
rasta američkog gospodarstva, a<br />
sredinom mjeseca kvartalni rezultati korporativnih<br />
perjanica SAD-a (s izuzetkom<br />
Alcoe) donio je neočekivano pozitivna<br />
iznenađenja. Osim prvog značajnijeg porasta<br />
broja zaposlenih u nepoljoprivrednim<br />
djelatnostima (+162.000 u ožujku),<br />
optimizam ulagača ojačan je i porastom<br />
vrijednosti indeksa proizvođačke aktivnosti<br />
ISM na 59,6 bodova, te indeksa<br />
ETF-ovi su donijeli zaradu hrabrima<br />
povjerenja američkih potrošača (sa 51<br />
na 52,5 boda u ožujku), koji je sredinom<br />
mjeseca potvrdu dobio i podatkom o porastu<br />
prometa u maloprodaji za čak 1,6<br />
posto.<br />
Kako su ubrzanje američkog gospodarskog<br />
oporavka pratile i izjave Fedovih<br />
dužnosnika da u doglednoj budućnosti<br />
ne namjeravaju podići kamatne stope, a iz<br />
KRETANJE VODEĆIH SVJETSKIH DIONIČKIH<br />
INDEKSA U POSLJEDNJIH MJESEC DANA<br />
SVJETSKI INDEKSI 1 M Zadnja %1M<br />
DOW JONES IND. 10,642.15 11,123.11 4.52<br />
S&P 500 1,150.51 1,210.65 5.23<br />
NASDAQ 2,362.21 2,504.86 6.04<br />
CAC 40 3,890.91 4,059.44 4.33<br />
DAX 30 5,903.56 6,274.<strong>18</strong> 6.28<br />
FT-SE 100 5,593.85 5,802.34 3.73<br />
NIKKEI 225 10,751.98 11,273.79 4.85<br />
HANG SENG 21,079.10 22,157.82 5.12<br />
SHANGHAI B-INDEX 246.<strong>18</strong> 264.61 7.49<br />
Izvor : Yahoo.com<br />
Europe stizale kontroverzne, ali na kraju<br />
ipak umirujuće vijesti o spremnosti članica<br />
eurozone da pomognu Grčkoj, okruženje<br />
na svjetskim dioničkim tržištima<br />
stvorilo je idealne uvjete za produžetak<br />
višemjesečnog uzlaznog trenda, kojeg su<br />
prvi kvartalni podaci američkog korpora-<br />
SIMBOL ETF 3/15/2010 4/14/2010 PORAST (%)<br />
SOXL Direxion Daily Semicondct Bull 3X Shares 37.43 53.69 43.44<br />
FAS Direxion Daily Financial Bull 3X Shares 89.14 117.88 32.24<br />
DRN Direxion Daily Real Estate Bull 3X Shrs 170.16 214.27 25.92<br />
JJN iPath DJ-UBS Nickel TR Sub-Idx ETN 32.02 39.41 23.08<br />
URE Ultra Real Estate ProShares 7.72 9.07 17.49<br />
tivnog sektora dodatno ubrzali.<br />
Osim Intela, kojem su u posljednjem<br />
kvartalu značajno porasli i prihodi<br />
i marže i dobit, ulagači su izuzetno<br />
povoljno primili i izvještaj JP Morgan<br />
banke, koji je pojačao očekivanja ugodnih<br />
iznenađenja i od ostalih predstavnika<br />
bankarskog sektora. Najvećim dijelom<br />
upravo zahvaljujući banci JP Morgan<br />
(+10,6 posto u<br />
posljednjih mjesec<br />
dana) i dionicama<br />
Citigroup (+24.2<br />
posto), čija se cijena<br />
vratila na<br />
najvišu razinu od<br />
rujna, financije<br />
su i sektorski bile<br />
najuspješnije travanjsko<br />
ulaganje<br />
(+10,6 posto),<br />
nadmašivši dionice<br />
industrijskog<br />
sektora (+6,9 posto),<br />
potrošačkih usluga (+6,8 posto), ali<br />
čak i tehnologije (+6 posto). Opću dominaciju<br />
burzovnih bikova svakako može<br />
potvrditi podatak da je svih deset sektora<br />
ostvarilo rast u posljednjih mjesec dana,<br />
iako su predstavnici sektora zdravstva s<br />
uspješnosti od tek 0,3 posto bitno zaostali<br />
za dionicama predstavnika cikličkih<br />
sektora. Osim samih korporativnih<br />
predstavnika, među kojima se u SAD-u<br />
s tržišnom kapitalizacijom višom od pet<br />
milijardi dolara izdvajaju dionice Eastman<br />
Kodaka (+35,7 posto u posljednjih<br />
mjesec dana), maloprodajnog dućana<br />
Vilim Klemen je investicijski savjetnik i predsjednik<br />
Uprave tvrtke Momentum brokeri d.o.o.<br />
82 F o r b e S svibanj 2010
Foto Bruno Konjević / Cropix<br />
14/10/09 14/11/09 14/12/09 14/01/10 14/02/10 14/03/10 14/04/10<br />
15/10/09 15/11/09 15/12/09 15/01/10 15/02/10 15/03/10 15/04/10<br />
Makroekonomija i neizvjesnost datuma<br />
ulaska u EU mogli bi Crobexov travanjski<br />
skok pretvoriti u tek kratkotrajni bljesak<br />
GameStop (+27,7 posto) i Zions Bancorp.<br />
(+26,4 posto), ulagačima su veliku zaradu<br />
nosila i ulaganja u investicijske fondove<br />
fokusirane na određeni oblik imovine<br />
(ETF-ovi).<br />
Iako je sektor tehnologije u cjelini<br />
zaostao u prinosu za sektorom financija,<br />
Direxionov ETF na podsektor poluvodiča<br />
SOLF izdvojio se kao uvjerljivo najveći<br />
dobitnik, donijevši ulagačima koji su sredinom<br />
ožujka kupili udio u fondu zaradu<br />
od čak 43,44 posto. Tako visok porast<br />
posljedica je činjenice da taj, kao i sljedeća<br />
dva najuspješnija ETF-a kod ulaganja koriste<br />
visoku polugu (ulaže se trostruko<br />
veći iznos od ukupne imovine), tako da su<br />
i cjenovni pomaci takvih ETF-ova bitno<br />
veći od tržišnih prosjeka. Osim ETF-a na<br />
poluvodiče, veliki travanjski dobitnici bili<br />
su i ETF-ovi na financije (FAS) i nekretnine<br />
(DRN).<br />
S obzirom na uspješan početak sezone<br />
korporativnih rezultata u SAD-u, vodeća<br />
dionička tržišta mogla bi produžiti rast i<br />
u sljedećih mjesec dana. Preduvjet rasta<br />
cijena svakako će biti uspjeh američkih<br />
korporacija da nadmaše očekivanja<br />
analitičara (u slučaju financijskog sektora<br />
porast dobiti morao bi biti oko 900<br />
posto), jer sadašnja valuacija dionice čini<br />
atraktivnim za ulaganje samo pod uvjetom<br />
visokih dvoznamenkastih stopa rasta<br />
dobiti. Pod pretpostavkom da kompanijama<br />
i posebice bankama uspije nadmašiti<br />
očekivanja, kraj travnja i početak svibnja<br />
mogao bi donijeti još jedan veći rast<br />
dioničkih tržišta.<br />
Trgovanje na Zagrebačkoj burzi u<br />
posljednjih mjesec dana obilježila je stagnacija<br />
cijena većine dionica, ali i pojačana<br />
likvidnost kao posljedica najavljenog<br />
povlačenja s burze dionica Zagrebačke<br />
pivovare i isteka roka na pravo na dividendu<br />
dionice HT-a. Sredinom travnja<br />
vrijednost Crobexa od 2194 boda bila<br />
je tek jedan posto viša nego sredinom<br />
ožujka, čemu su pridonijela prebacivanja<br />
imovine institucionalnih ulagača iz<br />
Zagrebačke pivovare u dionice Atlantske<br />
plovidbe, Adrisa i Ericssona Nikole<br />
Tesle. Blagi uzlazni trend započeo je tek<br />
početkom travnja kada se u ulagačkom<br />
fokusu našla dionica Zagrebačke pivovare<br />
i održala dionica HT-a, koja je sredinom<br />
travnja dosegla najvišu razinu u posljednje<br />
dvije godine od 332,84 kune. Ipak, s<br />
obzirom na postojeće makroekonomsko<br />
stanje, neizvjesnost oko vremenskog okvira<br />
ulaska u EU i nedostatak pozitivnih<br />
korporativnih vijesti, pojačana aktivnost i<br />
rast cijena sredinom travnja ponovno bi<br />
se mogla pokazati kao kratkotrajni bljesak<br />
hrvatskog tržišta kapitala, a Crobex<br />
ponovno odbiti od višemjesečnog otpora<br />
na razini od oko 2200-2220 bodova.<br />
Autor ima vlasnički interes u dionicama<br />
Allied Irish Bank plc, Genvec Inc, Joes Jeans Inc,<br />
NCI Building Systems Inc.,<br />
Paion AG, Saf Holland SA,<br />
Stone Energy Inc, Systaic<br />
AG, Xenoport Inc.<br />
15/10/09 15/12/09 15/02/10 15/04/10<br />
svibanj 2010 F o r b e S 83
novac & ulaganje<br />
Walgreen osvaja Manhattan<br />
Uzadnjih petnaest godina ljekarne su preplavile uglove<br />
američkih gradova. Toliko ih je da su već postale dosadne.<br />
Farmaceutski biznis sve je sličniji golemom biznisu<br />
bezalkoholnih pića, pri čemu Walgreen i CVS Caremark<br />
glume Coca-colu i Pepsi. Walgreen (WAG, 35) iz Deerfielda u Illinoisu<br />
tijesno vodi po broju ljekarni – 7150 naprama 7000 – ali je<br />
CVS 2007. godine kupio Caremark, operatera naknada za recepte,<br />
stekavši time prednost u isporuci lijekova poštom. Walgreenovi<br />
prohodi u zadnjih dvanaest mjeseci iznose 65 milijardi<br />
dolara, a CSV-ovi 99 milijardi.<br />
Walgreen je nedavno odlučio jače zagristi u Veliku<br />
Jabuku. U veljači je dao 6<strong>18</strong> milijuna dolara u gotovini,<br />
a vjeruje se da se zadužio za još 457 milijuna, kako<br />
bi kupio 257 Duan Readeovih ljekarni na području<br />
New Yorka. Obujam prodaje iznosio je u 2009. godini<br />
1,8 milijardi dolara, što je po kvadratu prodajnog<br />
prostora više nego u bilo kojem drugom ljekarničkom<br />
Cijena dionice<br />
42 USD<br />
38<br />
34<br />
lancu. Prije spomenute akvizicije Walgreen je u okolici New Yorka<br />
imao samo 70 ljekarni. Analitičar John Ransom iz financijske<br />
tvrtke Raymond James očekuje da će Walgreen preuzeti Duane<br />
Readeov uspješni pristup redizajniranju malih dućana i primijeniti<br />
ga u drugim gradovima. Kupnja Duane Readea neće se osjetiti na<br />
30<br />
20.11.‘09. 19.2.‘10.<br />
poboljšanju zarade prije 2012. godine zbog rashoda koje<br />
nalažu računovodstvena pravila. Vrijednost Walgreenove dionice<br />
Ransom procjenjuje na 41 dolar, što je 15 puta više od zarade po<br />
dionici prognozirane za 2011. (EPS 2,67 dolara). Ockam Research<br />
navodi da se dionica trguje uz višekratnik dobiti 11, a povijesno je<br />
sklona rellyju pri višekratniku manjem od 15. – John Dobosz<br />
Sljedbenici Teve<br />
Dionice farmaceutskih kompanija nekad su<br />
donosile lijepu dividendu i bile pouzdano utočište<br />
za novac. Klasična kombinacija Pfizer - Merck -<br />
Bristol-Myers bila je pojam sigurnog ulaganja.<br />
Danas su to rizične dionice. Spomenute tri u<br />
posljednjih su deset godina izgubile 46, 39,<br />
odnosno 58 posto vrijednosti.<br />
Stručnjak za portfelje<br />
pri M&R Capitalu John<br />
Maloney ima novi pristup<br />
ulaganjima u farmaceutske<br />
kompanije – kupuje dionice<br />
proizvođača generika Teve<br />
(TEVA, 59) čija se vrijednost<br />
u proteklih deset godina<br />
Cijena dionice<br />
62 USD<br />
58<br />
54<br />
50<br />
20.11.‘09. 19.2.‘10.<br />
ušesterostručila. Njegova logika: globalno starenje,<br />
sve skuplja zdravstvena skrb i politički pritisci<br />
naveli su ljude da se okrenu generičkim lijekovima.<br />
Osim toga, uskoro istječu patenti na nekoliko<br />
vrlo važnih lijekova, primjerice na Pfizerov Lipitor.<br />
Godišnji prihod od lijekova kojima patenti istječu<br />
2011. godine iznose 39 milijardi dolara. Tevina<br />
prodaja, vrijedna 13,9 milijardi dolara, predstavlja<br />
24 posto američkog tržišta nepatentiranih lijekova<br />
koji se izdaju na recept.<br />
Maloney kaže da ulagači nedovoljno uzimaju<br />
u obzir potencijal “biogenerika”, jeftinijih<br />
varijanti molekula koje se proizvode pomoću<br />
biotehnoloških postupaka. Regulatori tržišta teško<br />
daju odobrenje proizvođačima generika za takvu<br />
proizvodnju, no s druge strane, u pitanju je golem<br />
novac. Godišnji prihod od biotehnoloških lijekova<br />
kojima patent istječe između 2012. i 2015. iznosi<br />
54 milijarde dolara. Teva već ima odobrenje za<br />
lijek sličan Amgenovom biotehnološkom lijeku<br />
protiv bakterijskih infekcija, Neupogenu. Tevin<br />
neto dug iznosi četiri milijarde dolara u odnosu<br />
na vrijednosti kompanije od 54 milijarde. Zarada<br />
po dionici ove bi godine trebala narasti na 4,54<br />
dolara i nastaviti rasti po stopi od 13 do 15 posto.<br />
Dionica se trguje uz niski višekratnik dobiti, samo<br />
13. – Matthew Schifrin<br />
Precijenjeni<br />
Uzbuđenje koje okružuje električne automobile<br />
odlična je prilika za promotore dionica<br />
proizvođača litijskih baterija. Možda to objašnjava<br />
tržišnu vrijednost Lithium Corpa (LTUM, 1,3) od<br />
čak 80 milijuna dolara. U apsolutnom iznosu to<br />
nije velika kapitalizacija, ali je divovska u odnosu<br />
na prihod kompanije iz Nevade koji je u zadnjem<br />
financijskom izvješću bio – nula.<br />
“Kupite koliko možete dok ne prijeđe dva dolara.<br />
Skočit će na šest”, savjetovao je početkom veljače<br />
komentator James Rapholz.<br />
Ne uzimajte taj savjet<br />
zdravo za gotovo. U<br />
posljednjem kvartalnom<br />
izvješću, a i na svojoj internetskoj<br />
stranici, kompanija<br />
je za ovo proljeće najavila<br />
početak iskapanja litija, ali<br />
se nije odazvala na pozive<br />
da izloži konkretan plan.<br />
Jedna od Rapholzovih<br />
nedvosmislenih preporuka<br />
odnosila se krajem 2007.<br />
godine na dionicu Cellcyte<br />
Cijena dionice<br />
1,4 USD<br />
1,3<br />
1,2<br />
1,1<br />
1,0<br />
0,9<br />
0,8<br />
0,7<br />
20.11.‘09. 19.2.‘10.<br />
Geneticsa, koja je nakon te preporuke skočila<br />
sa četiri na sedam dolara. Rapholz je uvjeravao<br />
čitatelje kako im je to “životna prilika da pretvore<br />
10 tisuća dolara u četiri milijuna, a možda čak u<br />
15 milijuna dolara.” Danas se ta dionica prodaje<br />
za sitniš. – J. D.<br />
Foto AP<br />
84 F o r b e S svibanj 2010
fondomjer<br />
Eppur si muove! Slavnu Kopernikovu<br />
izreku mogli bismo<br />
primijeniti i na domaću fondovsku<br />
industriju. Usporedimo<br />
li prvi kvartal i polovicu drugog kvartala<br />
(zaključno sa sredinom travnja) s istim<br />
razdobljem prošle godine, ali i s<br />
2008. kada nije bilo pitanje je li minus,<br />
nego koliki je – pomaci su očiti. Pri<br />
tome se rast što ga domaći dionički i<br />
uravnoteženi fondovi bilježe u ovoj godini<br />
može pripisati ne toliko investiranju<br />
u dionice izlistane na Zagrebačkoj burzi,<br />
koliko orijentaciji na inozemna ulaganja<br />
koja, za razliku od domaćeg tržišta, ipak<br />
odlikuje visoka likvidnost.<br />
Tako statistike koje prikuplja i na<br />
svojim web-stranicama mjesečno objavljuje<br />
HANFA pokazuju sve veću<br />
izloženost hrvatskih fondova inozemnim<br />
dionicama, a i novoosnovani fondovi<br />
posljednjih su mjeseci mahom<br />
orijentirani na brzorastuće ekonomije<br />
BRIC-a odnosno razvijena tržišta Europe<br />
i Amerike.<br />
Uostalom, i ZB invest je nedavno<br />
pokrenuo dionički fond orijentiran na<br />
ulaganje u vrijednosnice Brazila, Rusije,<br />
Indije i Kine. Te brzorastuće ekonomije,<br />
svjetskoj krizi unatoč, i dalje bilježe visoke<br />
prinose iako se sve češće mogu<br />
čuti upozorenja da se i ta tržišta počinju<br />
naprezati pod neutaživim apetitima. U<br />
ljudskoj je prirodi valjda misliti da se<br />
slom tržišta događa nekome drugome.<br />
Iva Biondić<br />
Pomaci<br />
Rast najavljen za drugi dio 2010. nije dovoljan da<br />
pobriše pad iz prvog polugodišta. Domaći fondovi<br />
okreću se lako unovčivim inozemnim ulaganjima<br />
Travanj je mjesec u kojem je američki<br />
Dow Jones indeks probio vrijednost od<br />
11.000 bodova po prvi puta u više od<br />
godinu i pol. Jedan od razloga njegova<br />
rasta jesu i očekivanja financijskih rezultata<br />
za prvi kvartal. Uostalom, pogledaju<br />
li se povijesni podaci, u drugom<br />
tromjesečju i prinosi dionica i prinosi<br />
investicijskih fondova bilježe najveći rast<br />
u godini. Gorak ili sladak okus prošle godine<br />
je ishlapio u prvom kvartalu pa se<br />
u drugom s nestrpljenjem očekuju rezultati<br />
poslovanja u prva tri mjeseca. Treći<br />
kvartal karakterizira usporavanje, jer ljeto<br />
je i trguje se manje. Posljednji kvartal<br />
na burzama svijeta, ali i na domaćoj<br />
burzi, u pravilu je razdoblje korekcije u<br />
kojem se “štimaju” rezultati poslovanja.<br />
No to je i vrijeme kada se određene “korekcije”<br />
rade i na prinosima dionica, fondova,<br />
portfelja... Uspjeh na kraju godine<br />
za investicijske fondove predstavlja mjeru<br />
uspješnosti za iduću godinu i nitko ne<br />
želi postaviti letvicu previsoko. Uvijek je<br />
bolje graditi konzervativna očekivanja<br />
investitora jer se na tržištu kapitala nikad<br />
ne zna što nosi sutra.<br />
Ni prinosi domaćih fondova nisu<br />
prijašnjih godina bili drugačijih karakteristika.<br />
Uostalom, oni su pratili, ali<br />
i kreirali rast tržišta, a pri tome mislim<br />
ponajprije na hrvatsko tržište te tržište<br />
zemalja bivše Jugoslavije. Naravno, ovo<br />
nije poziv na kupnju udjela u fondovima<br />
ili domaćih dionica, jer spomenuta<br />
ciklička kretanja ponekad su posljedica<br />
i očekivanja ponavljanja trendova iz prethodnih<br />
godina, koji se mogu, ali i ne<br />
moraju ponoviti. Tko zna što sutra nosi.<br />
Hrvatsko gospodarstvo tek je u 2010.<br />
godini zaista počelo osjećati posljedice<br />
kraha. Novinske stupce pune napisi o sve<br />
većoj nelikvidnosti poduzeća, broj nezaposlenih<br />
je postao modni dodatak, a sve<br />
se manje Hrvata prepušta omiljenoj nacionalnoj<br />
zabavi, shoppingu, pa su mnogi<br />
centri pred zatvaranjem. Da je pred<br />
nama teška godina pokazuju i nedavna<br />
upozorenja guvernera Rohatinskog koji<br />
je izjavio da će ova godina biti godina<br />
stagnacije. Prema njegovim riječima u<br />
razdoblju smo preživljavanja, a ne otvaranja<br />
perspektiva za izlazak iz krize.<br />
No da nije baš sve tako crno vjeruju<br />
domaći ekonomisti koji najavljuju da će<br />
druga polovica godine donijeti olakšanje<br />
Novoosnovani fondovi posljednjih<br />
su mjeseci mahom orijentirani na<br />
brzorastuće ekonomije<br />
Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta<br />
i rast domaćeg bruto proizvoda. Upitno<br />
je hoće li taj rast biti dovoljan da pobriše<br />
pad gospodarske aktivnosti iz prve<br />
polovice godine. Domaći fond manageri<br />
svega su toga svjesni i upravo je zato sve<br />
veći pomak prema inozemnim ulaganjima<br />
koja su, premda ne nose basnoslovne<br />
prinose kao u godinama euforije, relativno<br />
lako unovčiva pa je mijenjanje strategije<br />
i fokusa ulaganja pojedinog fonda<br />
jednostavnije i jeftinije.<br />
svibanj 2010 F o r b e S 85
forbeslife<br />
Pokeraške face<br />
Prvaci pokera zaigrali su veliku igru blefa s američkom vladom. Na<br />
kocki je cijela budućnost pokera na američkom webu. Godišnji ulog<br />
težak je 30 milijuna dolara / Nathan Vardi<br />
U<br />
76. godini života, Doyle Brunson je cijenjena figura u svijetu pokera. Poznat kao Tex Dolly i Kum<br />
pokera, tijekom duge karijere dvaput je pobijedio na svjetskom pokeraškom prvenstvu (World Series<br />
of Poker) i osvojio deset nagradnih narukvica na turnirima u Seven Card Stud pokeru i ostalim<br />
varijantama te kartaške igre, što je drugi najveći domet uopće. Napisao je bestseler o vještini kartanja<br />
pokera i obožavatelji se u Las Vegasu otimaju za njegov autogram.<br />
Sada je Brunson zaigrao na možda najveći ulog u karijeri, i to ne protiv igrača za kartaškim stolom, nego<br />
protiv čuvara zakona. Godine 2004. ušao je u zajedničko ulaganje s osnivačima tvrtke DoylesRoom, internetskog<br />
sajta iz Kostarike na kojem igrači iz SAD-a već godinu dana igraju poker za novac. Uložio je bezbroj<br />
sati u promociju tog sajta za kartaškim stolovima, na konferencijama i u tv-programima posvećenima<br />
pokeru. Sada je sve to dovedeno u pitanje, čak možda i cijela industrija online pokera u SAD-u, gdje 2,5 milijuna<br />
Amerikanaca igra za ulog od ukupno 30 milijuna dolara godišnje. Zakon iz 2006., koji stupa na snagu<br />
svibanj 2010 F o r b e S 87
kontekst<br />
da nije vlasnik tvrtke.<br />
U tvrtki PokerStars, smještenoj na otoku Manu, kažu kako<br />
imaju stručno mišljenje pet američkih pravničkih tvrtki da ne<br />
krše nijedan zakon. Njihov se godišnji prihod procjenjuje na oko<br />
1,4 milijarde dolara, a zarada na oko 500 milijuna. Ljudi bliski<br />
kompaniji kažu da primarni vlasnik Isai Scheinberg, kao i mnogi<br />
poduzetnici u toj vrsti biznisa, nikada ne ulazi u SAD, no čini se<br />
da često boravi u Kanadi.<br />
U Full Tiltu, čiji profit procjenjujemo na 100 milijuna dolara,<br />
a prihode na 500 milijuna, nisu htjeli ništa komentirati. Tvrtka<br />
ima duboke američke korijene i tijesno je povezana sa slavnim<br />
američkim pokerašima koji se stalno viđaju u Las Vegasu. Među<br />
njima su i Howard Lederer poznat kao Professor, te Christopher<br />
Ferguson zvani Jesus, šampion pokera koji voli crne kaubojske<br />
šešire.<br />
u lipnju ove godine, omogućuje tijelima ministarstva pravosuđa<br />
da zabrane online kockanje sjedajući za vrat kompanijama koje<br />
pritom obavljaju financijske transakcije. Savezni agenti već su<br />
spriječili neke tvrtke da se bave tim poslom, pozivajući se na<br />
stare zakonske odredbe protiv kockanja i bankarskih prijevara.<br />
Neke od njihovih izjava sugeriraju kako savezne vlasti smatraju<br />
tvrtke poput DoylesRooma protuzakonitima.<br />
Pitanje za okladu sada glasi hoće li pravobranitelji krenuti<br />
izravno na tvrtke poput DoylesRooma te PokerStarsa i Full Tilt<br />
Pokera, drugih dviju online tvrtki koje još uvijek primaju uloge<br />
američkih igrača. Na njih se lani slilo 70 posto od ukupno 1,4<br />
dolara prihoda tvrtki za online poker u SAD-u. Prihodom se<br />
ovdje smatra tzv. rake, postotak od uloga koji ubire online tvrtka<br />
kao domaćin partija. Igrači plaćaju i kotizaciju za sudjelovanje<br />
na turnirima.<br />
Same tvrtke gotovo da izazivaju čuvare zakona na akciju.<br />
Brunson je uvjeren da je online poker u skladu s američkim zakonima:<br />
“Osobno nemam problem s ministarstvom pravosuđa.<br />
Ali, u mojim godinama, uopće me nije briga hoće li me vlasti<br />
izazvati na dvoboj.” Kaže da posjeduje dionice DoylesRooma, ali<br />
Poker je u proteklih deset godina postao silno popularna<br />
i unosna razbibriga. Prema britanskom H2 Gambling Capitalu,<br />
globalno tržište online pokera prošle je godine naraslo za 24 posto,<br />
na 4,8 milijardi dolara, računajući uglavnom postotak koji ubiru<br />
tvrtke domaćini. Uzlet je počeo 2003. kada je nepoznati teksaški<br />
knjigovođa po imenu (najozbiljnije!) Christopher Moneymaker<br />
pobijedio na svjetskom prvenstvu, pokupivši 2,5 milijuna dolara.<br />
Travel Channel, a poslije i sportski div ESPN, počeli su prenositi<br />
poker uz pomoć kamere ugrađene u stol kako bi gledatelji mogli<br />
Doyle Brunson (lijevo) nada se da<br />
u igri protiv saveznih vlasti drži<br />
najjače karte. Šampioni pokera<br />
Chris Ferguson i Howard Lederer<br />
(dolje) povezani su s internetskom<br />
tvrtkom Full Tilt<br />
vidjeti kakve tko ima karte.<br />
(<strong>Forbes</strong> je 2006. na naslovnici<br />
imao Calvina Ayrea koji je<br />
iz Kostarike vodio ilegalni<br />
kockarski sajt – uglavnom<br />
sportsko klađenje. Savezne<br />
vlasti oduzele su milijune<br />
dolara njegovoj tvrtki koja je,<br />
kako smo čuli, poslije radila<br />
s indijanskog teritorija u Kanadi.)<br />
Online poker je djelatnost<br />
iz zakonske polusjene. U<br />
doba Bushove administracije<br />
stav ministarstva pravosuđa<br />
bio je da se organiziranjem<br />
kockanja za novac krši<br />
američki zakon i pravosuđe<br />
u tom smislu nije pravilo<br />
razliku između pokera i izrijekom<br />
zabranjenog sportskog<br />
klađenja. Ministarstvo<br />
i danas odlučno tvrdi da su<br />
“svi oblici kockanja na webu,<br />
uključujući sportske oklade<br />
te kockarske i kartaške igre,<br />
protuzakoniti.”<br />
88 F o r b e S svibanj 2010
Foto AP, Stock exchange<br />
Savezne vlasti krenule su u pohod na<br />
online kockarske tvrtke tek 2006. , kada<br />
je Kongres donio zakon o nezakonitom<br />
kockanju na internetu. Glavni im je cilj bio<br />
spriječiti novčane transakcije takvih tvrtki<br />
preko banaka i kartičarskih kompanija, a<br />
sama definicija nezakonitog kockanja u tom<br />
je aktu ostala prilično labava. Odvjetnici internetskih<br />
tvrtki tumačili su da se zakon ne<br />
odnosi na poker, no tako nisu mislili i šefovi<br />
gibraltarskog PartyGamblinga, nekada<br />
najveće online igračnice. Tvrtka izlistana na<br />
Londonskoj burzi i uvrštena u FTSE 100 prijavila<br />
je za 2005. godinu profit od 293 milijuna<br />
dolara na 977 milijuna dolara prihoda,<br />
ostvarenih gotovo isključivo zahvaljujući<br />
vodećem položaju na američkom tržištu<br />
online pokera.<br />
Onog rujanskog vikenda 2006. kada<br />
je Kongres usvojio zakon protiv online kockanja, tadašnji šef<br />
PartyGaminga Mitchell Garber sazvao je sastanak s tvrtkinim<br />
američkim odvjetnicima. Oni su odboru direktora savjetovali da<br />
prestanu organizirati partije online pokera za područje SAD-a,<br />
što je i učinjeno. Stopama PartyGamblinga Ameriku su napustile<br />
i druge online igračnice.<br />
U pregovorima koje je sam potaknuo, PartyGaming<br />
je prošloga travnja postigao izvanparničnu nagodbu s<br />
državnim odvjetništvom na Manhattanu, plativši 105 milijuna<br />
dolara odštete na temelju priznanja da je svojim operacijama u<br />
SAD-u godinama kršio zakon. Garber je u međuvremenu već<br />
bio prešao u Montreal, na čelo tamošnje kockarske podružnice<br />
Harrah’s Entertainmenta. Bez ćudljivih direktora i neopterećeni<br />
odgovornošću prema dioničarima, Full Tilt i PokerStars popunili<br />
su prazninu nastalu odlaskom PartyGaminga. Vodili su ih<br />
ljudi navikli na visoke uloge, primjerice Chris Ferguson, slavni<br />
pokeraš s doktoratom iz računarstva koji je prije par godina<br />
počeo razvijati softver na kojem se sada temelji rad Full Tilta.<br />
Howard Lederer pomogao je okupiti skupinu slavnih pokeraša<br />
poput Phillipa Iveyja, koji bi promovirali Full Tilt i igrali na<br />
tom sajtu. Tvrtka je čak sponzorirala kasni noćni program na<br />
NBC-ju. Financijske veze između Lederera, Federera i Full Tilta<br />
nejasne su, ali očito jake. Imena te dvojice nalaze na registracijskoj<br />
dokumentaciji softverske online tvrtke Tiltware iz Pacific<br />
Palisadesa u Kaliforniji, koja tvrdi da je konzultant i ekskluzivni<br />
dobavljač softvera za Full Tilt. Iz civilnih parnica, uključujući i<br />
one koje je pokretao sam Tiltware, može se zaključiti da su te<br />
dvije tvrtke gotovo neodvojive i da ih najvećim dijelom vode<br />
Lederer i Raymond Bitar, koji je bio direktor Tiltwarea, a s Fergusonom<br />
se zna još iz vremena kada su radili u istoj brokerskoj<br />
kući u Los Angelesu.<br />
Full Tiltu, koji je u međuvremenu svoje operacije preselio u<br />
Veliki blef u brojkama<br />
Vlasnici PokerStarsa i Full Tilta<br />
spremni su se okladiti u nastavak<br />
svoje dominacije na američkom<br />
tržištu online pokera.<br />
4,8 mlrd USD<br />
Vrijednost svjetskog tržišta<br />
online pokera<br />
1,4 mlrd USD<br />
Vrijednost tržišta online pokera<br />
u SAD-u<br />
70%<br />
Procjena udjela tvrtki PokerStars i<br />
Full Tilt na tržištu online pokera u<br />
SAD-u<br />
Izvor: H2 Gambling Capital<br />
forbeslife<br />
Dublin, zasad se isplatila odluka da nastavi<br />
primati uloge iz SAD-a i promovirati se<br />
preko slavnih pokeraša. Kao i PokerStars,<br />
Full Tilt je iskoristio novac iz SAD-a, koji<br />
je još prije samo tri godine predstavljao<br />
gotovo polovicu globalne zarade na online<br />
pokeru, kako bi svoj biznis proširio<br />
po cijelome svijetu. Znaju, međutim, da<br />
ih američke vlasti drže na oku i svjesni su<br />
opasnosti. “U tijeku je gerilski rat”, kratko<br />
je komentirao Ledererov, Fergusonov i Bitarov<br />
odvjetnik Ian Imrich.<br />
Doista, prošlog je ljeta državno<br />
odvjetništvo u New Yorku zamrznulo 34<br />
milijuna dolara što su ih kompanije koje<br />
obavljaju isplate za Full Tilt i PokerStars<br />
trebale uplatiti na račune 14 tisuća igrača.<br />
Obje su tvrtke obeštetile igrače. No savezne<br />
su vlasti pokazale da se ne šale: Douglas<br />
Rennick, vlasnik kanadske tvrtke koja je obrađivala isplate,<br />
pokušao je osporiti akciju federalaca pred saveznim sudom u San<br />
Diegu, no doživio je da ga optuže za udruživanje radi bankarske<br />
prijevare. Nije se pojavio u SAD-u kako bi saslušao optužnicu.<br />
U lovu na pokeraške tvrtke s weba ministarstvo pravosuđa<br />
se poziva i na tri starija zakona, ponajviše na Wire Act (o zabrani<br />
klađenja i kockanja preko žičanih komunikacija). Najvažniji<br />
presedan: U prosincu 2008. Anurag Dikshit, Indijanac koji je<br />
osnovao PartyGaming, izjasnio se krivim za kršenje Wire Acta<br />
kako bi pomogao PartyGamingu da vodi svoje online operacije<br />
u SAD-u. Sam se javio saveznim vlastima i pristao platiti<br />
300 milijuna dolara kazne, a nakon suđenja u prosincu 2010.<br />
prijete mu i dvije godine zatvora. Ostali suvlasnici, uključujući<br />
Amerikance Ruth Parasol DeLeon i Russela DeLeona, koji kao i<br />
Dikshit žive u inozemstvu, nisu se ni nagodili niti je protiv njih<br />
podignuta optužnica.<br />
Tvrtke za online poker imaju barem još jedan adut u rukavu<br />
– zastupnika Barneyja Franka iz Massachusetts Districta<br />
koji podupire legalizaciju i oporezivanje online pokera. U studenome<br />
je ponovno odigrao važnu ulogu u odgodi primjene zakona<br />
iz 2006., uvjerivši šefove u Fedu i ministarstvu financija da<br />
izuzeće za financijske tvrtke produže do lipnja ove godine. Zašto<br />
vlada dosad već nije jače pritisnula pokeraške tvrtke? Jedno<br />
od mogućih objašnjenja jest da tužilaštvu zasad više odgovara<br />
blefirati nego pokazati karte pred porotom. “Savezna vlada ne<br />
poduzima ništa konkretno jer postoje izgledi da izgubi sudsku<br />
bitku”, kaže Frank Catania, nekadašnji šef divizije Gaming Enforcementa<br />
u New Jerseyju, a danas savjetnik online igračnica.<br />
Vladi je obično najvažnije da kockanje ne uspostavlja neku<br />
vrstu mehanizma za druge kriminalne radnje poput pranja novca,<br />
maloljetničkog kockanja ili prijevara. Ako toga nema, policija<br />
možda ima i važnijeg posla. Doyle Brunson pak ustraje na jednoj<br />
tvrdnji: “Industrija pokera kao cjelina spremna je na borbu.”<br />
svibanj 2010 F o r b e S 89
KNOW-HOW ZA ŽIVOT<br />
Oni koji uživaju u odgovornosti obično je dobiju, a oni koji samo žele<br />
iskazivati svoj autoritet obično ga izgube.<br />
MALCOLM S. FORBES<br />
Prkos uspostavljenim autoritetima,<br />
vjerskim ili svjetovnim, društvenim ili<br />
političkim, kao pojava diljem svijeta<br />
jednom će biti zapamćen kao izniman<br />
događaj našeg vremena.<br />
— HANNAH ARENDT<br />
Nema tjedna ni dana ni sata kada tiranija<br />
ne bi mogla ovladati ovom zemljom, ako<br />
ljudi izgube svoju oporost i duh prkosa.<br />
— WALT WHITMAN<br />
Pravo je zlo ulagivati se stvarima koje<br />
zalima zovemo, predati im naše slobode,<br />
umjesto da se prkosno suočimo sa svakom<br />
patnjom.<br />
— SENEKA<br />
Komedija je prkos. Ona je prezrivo<br />
frktanje u lice straha i tjeskobe. I ona je<br />
smijeh koji nadi omogućuje da opet dođe<br />
do daha.<br />
— WILL DURST<br />
Ne možete se natjerati da ne osjećate nešto<br />
što osjećate, ali možete postići da usprkos<br />
svojim osjećajima postupite ispravno.<br />
— PEARL S. BUCK<br />
Nikad nisam naišla na roman koji bi<br />
bio dovoljno dobar usprkos tome što<br />
je prilagođen autorovim političkim<br />
gledištima.<br />
— EDITH WHARTON<br />
Plesala sam strastveno, glazbi usprkos.<br />
— GELSEY KIRKLAND<br />
Zasićena nepotrebnom muzikom bez<br />
ikakvog smisla, grupa “Leb i sol” okupila<br />
se iz inata.<br />
— VLATKO STEFANOVSKI<br />
Žene su kao djeca, ne pitaj ih, ne izazivaj<br />
prkos.<br />
— MEHMED MEŠA SELIMOVIĆ<br />
U ratu odlučnost, u porazu prkos, u pobjedi<br />
velikodušnost, u miru dobra volja.<br />
— EDWARD MARSH<br />
Gordošću umjetnika morate malim trubama<br />
prkosa otpuhati zidove svake sile.<br />
— NORMAN MAILER<br />
Heroj je običan pojedinac koji nađe snagu<br />
ustrajati i izdržati usprkos premoćnim<br />
preprekama.<br />
— CHRISTOPHER REEVE<br />
Temelj čitave ljudske moralnosti je činiti<br />
što se mora, usprkos osobnim posljedicama,<br />
usprkos opasnostima i pritiscima.<br />
— WINSTON CHURCHILL<br />
Zdrav razum opstoji usprkos obrazovanju,<br />
a ne kao njegov rezultat.<br />
— VICTOR HUGO<br />
Zapanjujuće sa Shakespeareom je to kako<br />
je on uistinu jako dobar usprkos svim tim<br />
ljudima koji govore da je on jako dobar.<br />
— ROBERT GRAVES<br />
Cijeli sam život obasipan naklonošću,<br />
i svaki iskorak koji sam napravio bio je<br />
usprkos tome.<br />
— GEORGE BERNARD SHAW<br />
Odvažnost nije odsustvo očaja nego<br />
mogućnost da se usprkos očaju nastavi<br />
dalje.<br />
— ROLLO MAY<br />
Glumiti počnete usprkos svojim neurozama,<br />
a ne zbog njih.<br />
— FRANK LANGELLA<br />
Usprkos cjelosvjetskom sustavu veza širi<br />
se osjećaj da se komunikacija posvuda<br />
raspada.<br />
— DAVID BOHM<br />
Strahu usprkos, učini što moraš.<br />
— CHIN-NING CHU<br />
Ako je vođa ispunjen visokim ambicijama<br />
i ako hrabro i snagom volje kroči<br />
prema cilju, doći će do njega usprkos svim<br />
preprekama.<br />
— KARL VON CLAUSEWITZ<br />
U našem je društvu teško prihvatiti smrt<br />
jer nismo na nju navikli. Usprkos tome što<br />
se stalno događa, nikad je ne vidimo.<br />
— ELISABETH KUBLER-ROSS<br />
Kada nas uhvati strah ne trebamo si nastojati<br />
dokazati da opasnosti nema, nego se<br />
osnažiti da nastavimo usprkos opasnosti.<br />
— MARK RUTHERFORD<br />
Foto AP<br />
90 F o r b e S svibanj 2010
plan<br />
Njihov<br />
za oporavak<br />
HRVATSKE<br />
Vlada je predstavila svoj Program za gospodarski oporavak i<br />
pokazalo se da je to prvi dokument koji dolazi s Markova trga<br />
koji nakon dugo vremena konkretno govori o tome što, kada i<br />
kako napraviti da bi se Hrvatsku spasilo od kolapsa<br />
SVIBANJ 2010 F O R B E S I
jena imovine. Mnoge obitelji iz srednje<br />
klase postale su ranjivima. Siromašni su<br />
postali siromašnijima.<br />
Velika većina ekonomista propustila<br />
je predvidjeti ovu krizu i neprekidne<br />
izmjene ekonomskih projekcija ukazale<br />
su na otežano razumijevanje uzajamnog<br />
djelovanja ekonomskih i ljudskih<br />
faktora u globaliziranom svijetu. Ono<br />
što je počelo kao pogreška na lokalnom<br />
tržištu u SAD-u brzo se pretvorilo u zrelu<br />
globalnu krizu. I dok danas postoje znakovi<br />
početnog oporavka, svatko se slaže<br />
da će on biti spor. Mnogi promatrači<br />
također misle da svijet nakon krize više<br />
neće biti isto mjesto. Pojedine institucije<br />
i politike koje su se smatrale najnaprednijima<br />
nisu opravdale očekivanja.<br />
Pojavila su se pitanja o globalizaciji,<br />
trgovini i regulacijama financijskog sektora.<br />
Trebat će vremena da se ponovno<br />
izgradi povjerenje.<br />
dobre mreže socijalne sigurnosti i fokusiranje<br />
na politiku zapošljavanja.<br />
Novi globalni trendovi<br />
“Kriza je poziv na buđenje, trenutak<br />
kada prepoznajemo da nas fraza ‘business<br />
as usual’ vodi prema postupnom<br />
padu, na nižu razinu unutar novog<br />
globalnog poretka. Za Europu ovo je<br />
trenutak istine. To je vrijeme da se bude<br />
ozbiljan i ambiciozan”, rekao je José<br />
Američke Države. Koliko god da je teško<br />
i neugodno, a ovakve rasprave to znaju<br />
biti, vrijeme je da postanemo ozbiljni<br />
u ispravljanju problema koji muče naš<br />
rast”, rekao je Barrack Obama u svojem<br />
govoru o stanju nacije.<br />
Dok su se ekonomije Europske<br />
unije, SAD-a i Japana skupile za 4, 2,5<br />
i 5,4 posto, Kina i indija nastavile su<br />
prošle godine rasti po stopi od 8,5 i 6<br />
posto. Prognoza za dvije velike azijske<br />
Kakvi su moji pogledi na pouke<br />
koje smo dobili u krizi?<br />
Prvo, kada svjetskoj ekonomiji ide<br />
dobro, često takvo stanje smatramo<br />
samorazumljivim. Krizi je prethodilo<br />
razdoblje rasta i razvoja koje je dotad<br />
bilo bez presedana i koje je širom svijeta<br />
vodilo prema boljem standardu života.<br />
Povijest nam, međutim, govori da krize<br />
periodički dolaze i odlaze. Trebalo je<br />
naučiti da se dobra vremena trebaju<br />
iskoristiti kako bi se čovjek pripremio<br />
za loša. Zemlje koje nisu dobro iskoristile<br />
dobra vremena bile su daleko više<br />
pogođene krizom od drugih.<br />
Druga lekcija pokazala je da zemljama<br />
treba pametna regulativa. Ne<br />
mreža često besmislenih pravila koja<br />
frustriraju biznise i uzgajaju korupciju,<br />
nego pravila koja su sposobna unaprijed<br />
spriječiti raspad kakav se dogodio u<br />
financijskom sustavu SAD-a.<br />
Treće, kriza je donijela dosad<br />
neviđenu međunarodnu suradnju. Mi<br />
danas možda svjedočimo početku, a ne<br />
kraju novog multilateralizma.<br />
Na kraju, gorka je pouka krhkog<br />
oporavka da stvaranje novih radnih<br />
mjesta uvijek zaostaje. Zato su kritične<br />
Dok nastaje novi svjetski poredak,<br />
ubrzanje reformi nadomak ulaska u EU<br />
može Hrvatsku dovesti ispred krivulje<br />
Manuel Barroso u uvodu Strategiji Europe<br />
2020. Jednak osjećaj urgentnosti<br />
može se prepoznati u nedavnom govoru<br />
još jednog svjetskog lidera:<br />
“Kina ne čeka da bi obnovila svoju<br />
ekonomiju. Ne čeka Njemačka. Ne čeka<br />
ni Indija. Te nacije ne stoje mirno. One ne<br />
igraju za drugo mjesto. One stavljaju sve<br />
veći naglasak na matematiku i znanost.<br />
One obnavljaju svoju infrastrukturu.<br />
One ozbiljno investiraju u čistu energiju<br />
jer žele takve poslove. Ni ja ne prihvaćam<br />
drugorazredno mjesto za Sjedinjene<br />
ekonomije ostaje robustan rast od 9,5<br />
i 7,5 posto i ove godine. Kina je danas<br />
treća najveća svjetska ekonomija i drugi<br />
najveći svjetski izvoznik. A to nisu samo<br />
Kina i Indija, nego i Brazil, Rusija, Južna<br />
Afrika i druge zemlje koje postaju sve<br />
više izvori svjetskog ekonomskog rasta.<br />
Hrvatska će se uključiti u Europsku<br />
uniju, koja sama prolazi kroz veće<br />
transformacije i istražuje nove putove<br />
kako bi tijekom vremena postala najkonkurentnijom<br />
svjetskom ekonomijom.<br />
Trenutačne ekonomske projekcije<br />
svibanj 2010 F o r b e S V
kontekst<br />
II F o r b e S svibanj 2010
program oporavka<br />
Nova prilika<br />
za Hrvatsku<br />
Pravovremena i dosljedna provedba biti<br />
će od kritične važnosti za uspjeh samog<br />
programa/Andras Horvai<br />
Iz sadašnjeg trenutka možemo izvući tri<br />
ključne poruke.<br />
Prvo – stvara se novi svjetski ekonomski<br />
poredak. Izronile su nove ekonomske<br />
supersile, stvarajući nove polove rasta, ali<br />
donoseći sa sobom i sve žešću konkurenciju.<br />
Drugo – nijedna zemlja više ne može raditi<br />
isto što i dosad, samo više. To više ne prolazi.<br />
Figurativno rečeno, svaka zemlja danas mora<br />
trčati brže samo kako bi zadržala svoj trenutačni<br />
relativni položaj.<br />
Treće – Hrvatskoj se sada otvorila nova prilika.<br />
Nadomak ulaska u Europsku uniju, ubrzanje<br />
reformi kako bi povećala konkurentnost<br />
i stvorila nove i bolje poslove može Hrvatsku<br />
dovesti ispred krivulje. To zahtijeva viziju, socijalni<br />
konsenzus i odlučnu implementaciju.<br />
Pouke globalne krize<br />
Upravo smo svjedočili najdubljoj svjetskoj<br />
ekonomskoj krizi nakon Drugog svjetskog rata.<br />
Širom svijeta izbrisana su desetljeća gomilane<br />
dobiti. U najsiromašnijim zemljama glad<br />
i siromaštvo opet su porasli,a pozitivni trendovi<br />
ljudskog razvoja okrenuti su unatrag. U<br />
razvijenijim ekonomijama poslovi su nestajali<br />
rekordnom brzinom, osobne ušteđevine skupljane<br />
godinama isparile su zbog urušavanja ci-<br />
Andras Horvai je šef ureda Svjetske banke<br />
u Zagrebu. Tekst je pripremljen na temelju njegove<br />
prezentacije na Windaysima<br />
IV F o r b e S svibanj 2010
program oporavka<br />
pokazuju umjeren ekonomski oporavak<br />
u kratkom razdoblju i značajne izazove<br />
za većinu zemalja. Reduciranje velikih<br />
fiskalnih deficita nabildanih tijekom<br />
krize bit će prava igra s ravnotežom, s<br />
ciljem da se ne priguši rast. Nova strategija<br />
za Europu, koja unaprijed vidi “pametan,<br />
održiv i sveobuhvatan rast”, radi<br />
se s ciljem da pruži dugoročnu viziju<br />
zemljama članicama.<br />
Fleksibilnost rada područje je koje traži unutarnji konsenzus.<br />
Ovakvo kakvo je, tržište rada danas je obeshrabrujuće ulagačima<br />
Ključni izazovi za Hrvatsku<br />
U 2009. Hrvatska je izbjegla sudbinu<br />
nekih manje sretnih zemalja čije<br />
su ekonomije kolabirale, čije su se nacionalne<br />
valute sunovratile i gdje je<br />
nezaposlenost eksplodirala. To nije<br />
podcjenjivanje teškoća kroz koje je prolazila<br />
hrvatska populacija prošle godine,<br />
naročito ne onaj njen dio koji je bio ranjiv<br />
u vrijeme prije krize ili je izgubio zaposlenje.<br />
Uistinu, prema nekim posljednjim<br />
procjenama u Hrvatskoj je broj<br />
siromašnih porastao tijekom godine za<br />
vrlo neugodnih 35 posto.<br />
Prošla je godina svugdje na svijetu<br />
bila “vatrogasna” i Hrvatska u tome nije<br />
bila iznimka. Trebalo je izdržati štetu<br />
nastalu od globalne ekonomske krize<br />
koja dosad nije imala presedana. Ova<br />
godina, iako se očekuje da će biti gotovo<br />
jednako teška, za Hrvatsku može<br />
biti godina dobre prilike. Zemlja može<br />
dovršiti pregovore o pristupu EU i pritisak<br />
ekonomske krize i pauzu u izbornom<br />
ciklusu pretvoriti u prednost kako<br />
bi se postigao konsenzus oko ključnih<br />
strukturnih reformi. Brza primjena<br />
takvih reformi mogla bi poboljšati<br />
konkurentnost Hrvatske i stvoriti uvjete<br />
za održiv ekonomski rast čak i u vanjskom<br />
okruženju, koje i dalje obećava<br />
da će biti izazovno.<br />
Što su prioriteti za ključne strukturne<br />
reforme? Smanjivanje javnih<br />
troškova, popravljanje klime za investicije,<br />
dovođenje više ljudi na tržište<br />
rada i jačanje vještina uz poticanje inovativnosti<br />
jasno se među njima ističu.<br />
Smanjivanje javnih troškova<br />
Čini se da postoji konsenzus kako<br />
je smanjivanje javne potrošnje važno<br />
za održavanje financijskih mogućnosti<br />
proračuna i izbjegavanje daljnjih velikih<br />
povećavanja inozemnog duga i<br />
istiskivanja privatnog sektora. Ono će<br />
također omogućiti ukidanje kriznog<br />
poreza i smanjivanje ukupnog poreznog<br />
opterećenja kako bi se poduprlo<br />
poboljšanje konkurentnosti i smanjila<br />
siva ekonomija, čime bi se povećao<br />
broj poreznih obveznika i smanjio teret<br />
održavanja sustava socijalne sigurnosti.<br />
Smanjivanje javne potrošnje omogućilo<br />
bi i kreiranje svojevrsnog jastuka koji bi<br />
olakšao upravljanje ekonomskim krizama<br />
u budućnosti.<br />
Daljnje reduciranje javne potrošnje<br />
zahtijeva sustavne promjene. U vrijeme<br />
krize bilo je neophodno reducirati plaće<br />
zaposlenih, ali da bi se postigli pravi rezultati<br />
treba racionalizirati sustav javne<br />
VI F o r b e S svibanj 2010
program oporavka<br />
Što je napravila Maggie<br />
(Dama nije za preokretanje!)<br />
Pozitivne i negativne<br />
posljedice radikalnih<br />
reformi Čelične lady<br />
osjećaju se još i danas<br />
Margaret Thatcher je britanska<br />
političarka s najduljim<br />
premijerskim stažem u 20.<br />
stoljeću (toliko je dugotrajan<br />
bio još lord Liverpool, koji je obilježio<br />
prvu polovicu 19. stoljeća). Bila je prva<br />
žena na poziciji šefa stanke i izvršne vlasti<br />
u Velikoj Britaniji.<br />
Premijerski je položaj preuzela u vrijeme<br />
slabih stopa rasta, visoke inflacije i<br />
velike nezaposlenosti. Politička filozofija<br />
na kojoj se temeljio njezin program vodila<br />
se idejom o potpunoj deregulaciji (pogotovo<br />
financijskog sektora), privatizaciji<br />
svih državnih kompanija i uvođenju potpuno<br />
fleksibilnog tržišta rada, zbog čega<br />
je bila u stalnom žestokom ratu s tada još<br />
jakim sindikatima kojima je odmah u<br />
startu nametnula žestoke restrikcije.<br />
Prvi val reformi započela je pod utjecajem<br />
tada popularnog američkog ekonomista<br />
i velikog zastupnika slobodnih<br />
tržišta Miltona Friedmana. U suradnji<br />
s Bank of England uvela je stroge limite<br />
na tiskanje novog novca, srezala kamatne<br />
stope, uvela gotovinske limite u javnu<br />
potrošnju i smanjila troškove za sva socijalna<br />
davanja, uključivši obrazovanje i<br />
stanovanje. (Ogorčeni njezinim grubim<br />
zadiranjem u financiranje visokog obrazovanja,<br />
oxfordski znanstvenici koji su<br />
tada vodili tamošnje sveučilište oduzeli su<br />
joj počasnu doktorsku titulu).<br />
Početkom osamdesetih, kada su Britaniju<br />
protresli veliki socijalni nemiri,<br />
a britanski mediji pokrenuli raspravu o<br />
potrebi radikalnog preokreta u politici,<br />
Thatcher im je odgovorila s govornice<br />
u Parlamentu: “Preokrenite se vi, ako<br />
hoćete. Dama nije za preokretanje!”<br />
Slijedile su godine rezanja inflacije<br />
(srušena je s <strong>18</strong> na 8 posto), rezanja poreza<br />
i rušenja kamatnih stopa, ali nezaposlenost<br />
se čvrsto držala na crnim brojkama<br />
iz razdoblja prije II. svjetskog rata i nije<br />
silazila ispod zastrašujuće brojke od tri<br />
milijuna. (Da ipak relativiziramo apsolutne<br />
brojke – danas je u UK-u 2,45<br />
milijuna nezaposlenih, što je stopa od 7,8<br />
posto po metodologiji ILO - hrvatska je<br />
danas iznad 9 posto). Štoviše, u daljnjem<br />
se kratkoročnom razdoblju<br />
podigla na 3,6 milijuna<br />
nezaposlenih prije nego što<br />
je započela s oporavkom<br />
i dovela Čeličnu lady na<br />
rekordno nisku razinu<br />
političke podrške od svega<br />
32 posto birača.<br />
Drugi mandat, nakon<br />
izbora 1983., obilježila je<br />
masovna privatizacija velikih<br />
državnih kompanija.<br />
Tada su iz državnih ruku<br />
otišli osim ostalih (jer<br />
nemoguće je nabrojati sve)<br />
British Petroleum, British<br />
Gas, British Aerospace,<br />
British Sugar, Cable and<br />
Wireless, Britanske luke,<br />
Uprava britanskih aerodroma,<br />
British Steel, Jaguar,<br />
Rolls Royce i Rover, British<br />
Telecom…<br />
Privatizacija je donijela<br />
dramatično povećanje<br />
produktivnosti zaposlenih,<br />
ali i pad kvalitete usluge u<br />
nekim od “prirodnih monopola”, prije<br />
svega u željeznicama i opskrbi plinom i<br />
električnom energijom. Stigao je i još jedan<br />
val nezaposlenih.<br />
Privatizaciju javnih dobara slijedila je<br />
i deregulacija financijskih tržišta. Kapitalu<br />
su olakšani putevi prema inozemnim investicijama,<br />
a posljedice burzovnog “Big<br />
Banga” 1986., kada su uklonjene sve barijere<br />
koje su London činile nekonkurentnim<br />
na globalnom tržištu kapitala, jednim<br />
su potezom pretvorile britansku prijestolnicu<br />
u globalno financijsko središte. Pozitivne<br />
i negativne posljedice tog radikalnog<br />
zaokreta u tržišnoj regulativi osjećaju<br />
se još i danas.<br />
VIII F o r b e S svibanj 2010
uprave što na kraju može rezultirati<br />
većom učinkovitošću javnih usluga.<br />
Na sličan način treba restrukturirati<br />
i javna poduzeća. HŽ, primjerice, ovisi<br />
o državnim subvencijama teškim 1,5<br />
milijardu kuna, što je gotovo 0,5 posto<br />
BDP-a, samo da bi mogao voziti.<br />
Socijalna davanja također se mogu<br />
još racionalizirati. Srećom, općenito<br />
gledajući, programi socijalne pomoći<br />
bili su prilično učinkoviti u zaštiti najranjivijih,<br />
što je vrlo važno u teškim<br />
vremenima.Financiranje zdravstva se<br />
promijenilo i napravljen je značajan<br />
pomak u bolničkom sektoru koji je<br />
umanjio troškove bolovanja i smanjio<br />
mogućnosti zloupotrebe. Smanjeni su i<br />
troškovi za lijekove. Relativno malo je,<br />
međutim, učinjeno kako bi se podigla<br />
učinkovitost bolničke mreže, što je socijalno<br />
vrlo osjetljiva tema, ali jedna od<br />
onih s kojima će se država prije ili kasnije<br />
morati uhvatiti u koštac.<br />
Sljedeće važno područje je mirovinski<br />
sustav gdje na red dolaze kompleksna<br />
pitanja poštenog odnosa i održivosti.<br />
Prvo, postojeći sustav potiče ljude na<br />
rani odlazak u mirovinu, umjesto da<br />
održava tržište rada i sudjelovanje u<br />
rastu nacionalnog dohotka i sustava<br />
socijalne sigurnosti. Drugo, danas oko<br />
20 posto umirovljenika prima privilegirane<br />
mirovine koje su u nekim kategorijama<br />
i 4-5 puta više od “običnih”<br />
starosnih mirovina. I na kraju, treba<br />
ojačati drugi stup mirovinskog osiguranja,<br />
kako bi dva kombinirana stupa<br />
mogla ispuniti očekivanja i na kraju<br />
osigurati prihvatljivu razinu mirovine.<br />
Hrvatska brzostareća populacija suočit<br />
će se s dilemama koje muče i većinu<br />
drugih europskih zemalja, a tiču se visokih<br />
prohtjeva zdravstvenih i mirovinskih<br />
sustava.<br />
Smanjiti javne<br />
troškove, poboljšati<br />
klimu za investicije,<br />
dovesti više ljudi na<br />
tržište rada i ojačati<br />
vještine uz poticanje<br />
inovativnosti,<br />
jasni su prioriteti<br />
strukturnih reformi<br />
Popravljanje investicijske<br />
klime<br />
Racionalizacija javne potrošnje, iako<br />
prijeko potrebna, nije dovoljna da bi se<br />
podigla konkurentnost ekonomije. Tu,<br />
međutim, Hrvatska ima ogroman potencijal.<br />
Investicijska klima još je nedovoljno<br />
povoljna za biznis, postoji mnogo<br />
parafiskalnih davanja, kompliciranih<br />
zahtjeva za izdavanje dozvola i predugo<br />
se čeka za registraciju vlasništva,<br />
građevinske dozvole i druge ključne<br />
korake u biznisima. Složenost i skupoća<br />
tih sustava plodno su tlo za korupciju i<br />
odvraćaju investitore, strane i domaće,<br />
od pokretanja novih poslova. S manje<br />
međunarodnog kapitala koji je spreman<br />
za ulaganja, bijegom od povećanih<br />
rizika i sve grubljom međunarodnom<br />
konkurencijom, trebat će udvostručiti<br />
napore kako bi se Hrvatsku pretvorilo<br />
u destinaciju koja je privlačnija stranim<br />
ulaganjima.<br />
Dovođenje više ljudi<br />
na tržište rada<br />
Fleksibilnost tržišta rada još je jedno<br />
od područja gdje će trebati postići unutarnji<br />
konsenzus. U međunarodnim<br />
usporedbama, hrvatsko tržište rada<br />
nedovoljno ohrabruje tvrtke da<br />
zapošljavaju. Rigidne zakonske odredbe<br />
koje otežavaju otpuštanja, vjerojatno su,<br />
barem kratkoročno, nekima pomogle<br />
da sačuvaju radna mjesta, ali je lako<br />
moguće da je ta pomoć bila kratkog<br />
daha budu li u nekom duljem razdoblju<br />
njihove kompanije morale zatvoriti<br />
vrata. Ista ta rigidnost drži ljude koji bi<br />
željeli raditi izvan tržišta rada. Hrvatska<br />
stopa zaposlenosti od 57 posto jedna<br />
je od najnižih u Europi i ključni razlog<br />
zabrinutosti za budući rast i održivost<br />
sustava socijalne sigurnosti. Nisu, naravno,<br />
samo regule tržišta rada odgovorne<br />
za loš rezultat – tu je i mogućnost<br />
ranog odlaska u mirovinu i sustav socijalne<br />
zaštite koji ohrabruje ljude sa ostanu<br />
izvan službenog tržišta rada. Jednako<br />
tako, tu je i nedostatak vještina u<br />
pojedinim važnim profesijama.<br />
Jačanje vještina i poticanje<br />
inovacija<br />
Smanjivanje neusklađenosti<br />
naučenih vještina i radnih potreba<br />
zahtijeva poboljšanu osjetljivost strukovnog<br />
obrazovanja i višeg obrazovnog<br />
sustava potrebama tržišta rada. Kao<br />
što pokazuju iskustva drugih zemalja,<br />
učinkovit sustav cjeloživotnog učenja<br />
kritičan je čimbenik u dugoročnoj<br />
upošljivosti. Hrvatska ima dugu tradiciju<br />
znanstvenog djelovanja i mnoga<br />
postignuća u znanosti.<br />
Ipak, ona zaostaje u komercijalizaciji<br />
znanja. Povećanje istraživačkih<br />
i razvojnih aktivnosti u privatnom<br />
sektoru, podizanje razine suradnje<br />
između sveučilišta, istraživačkih instituta<br />
i industrije te omogućavanje startupa<br />
kompanija čiji se biznis temelji na<br />
znanosti može dovesti do učinkovitije<br />
upotrebe rezultata istraživanja i veće<br />
dobiti od produktivnosti.<br />
Zaključio bih na kraju da Hrvatsku<br />
treba pohvaliti što je dobro uspjela<br />
ublažiti učinak krize. Sada je vrijeme<br />
testa koji će pokazati kako se uspješno<br />
može boriti s primjenom daljnjih strukturnih<br />
reformi koje su potrebne za kontinuirano<br />
približavanje zemljama EU<br />
i postizanje boljeg životnog standarda<br />
svojih građana. U tom pogledu, nedavno<br />
najavljen Vladin program gospodarskih<br />
reformi je dobrodošao, budući da se<br />
jasno usredotočuje na prave prioritete.<br />
Pravovremena i dosljedna provedba biti<br />
će od kritične važnosti za uspjeh samog<br />
programa. Ako se danas otvoren prostor<br />
za nove prilike upotrijebi mudro,<br />
Hrvatska može iskočiti ispred svojih<br />
konkurenata i smanjiti svoju udaljenost<br />
od najrazvijenijih ekonomija.<br />
Sada je prilika!<br />
svibanj 2010 F o r b e S VII
Change language