e-farmacia | broj 4.

e-farmacia 

OŽUJAK 2016. BROJ 4 

Povijest 

medicine 

Nasljedne 

bulozne epidermolize 

Endometrioza

XXL 

ZAŠTITA! 

permetrin, imidakloprid 

spot-on solucija za pse 

NE PRIMJENJIVATI MAČKAMA 

SPOT-ON SOLUCIJA 

VODOOTPORAN 

Vaš izbor zaštite protiv buha i krpelja 

Sadržaj 0,4 ml pipeta sadrži 200 mg permetrina i 40 mg imidakloprida. 1,0 ml pipeta sadrži 500 mg permetrina i 100 mg imidakloprida. 2,5 ml pipeta 

sadrži 1250 mg permetrina i 250 mg imidakloprida. 4,0 ml pipeta sadrži 2000 mg permetrina i 400 mg imidakloprida. Indikacije Za liječenje i sprječavanje 

infestacije buhama (Ctenocephalides felis). Buhe na psima ugibaju unutar jednog dana nakon primjene. Jedna primjena sprječava nove infestacije buhama 

tijekom četiri tjedna. Veterinarsko-medicinski proizvod (VMP) se može koristiti kao dio strategije liječenja alergijskog dermatitisa uzrokovanog buhama (FAD). 

VMP omogućuje neprekidnu akaricidnu učinkovitost protiv infestacija krpeljima (Rhipicephalus sanguineus i Ixodes ricinus tijekom četiri tjedna, a Dermacentor 

reticulatus tijekom tri tjedna). Moguće je da krpelji, koji su već pričvršćeni na psu, ne uginu unutar dva dana nakon primjene VMP-a te mogu ostati pričvršćeni i 

vidljivi. U vrijeme primjene VMP-a preporučuje se uklanjanje nepričvršćenih krpelja na psu, kako bi se spriječilo da se pričvrste i počnu hraniti krvlju. Ciljne vrste 

životinja Psi. Kontraindikacije Zbog nedostatka odgovarajućih podataka, VMP se ne smije primjenjivati štenadi mlađoj od 7 tjedana ili lakšoj od 1,5 kg. VMP 

se ne smije primjenjivati u slučaju preosjetljivosti na djelatne tvari ili na bilo koju pomoćnu tvar. VMP se ne smije primjenjivati mačkama. 

Samo za liječenje životinja. Prije uporabe pročitati kompletnu uputu u lijeku. 

Denona d.o.o., 2/2016, Hrvatska, 2016-0026632 

KRKA–FARMA d.o.o. 

Radnička cesta 48, 10000 Zagreb 

www.krka-farma.hr

SADRŽAJ 


4 Nasljedne bulozne epidermolize 

Prim.mr.sc. Slobodna Murat-Sušić, dr.med. 

12 Prevencija zaraznih bolesti kod opijatskih ovisnika 

Boris Gracin, dr. med., spec. psihijatar, Andreja Borovečki Šimurina, dr. med., spec. psihijatar i Marijo Lagundžija 

18 Sprega ostataka antibiotika u sastavnicama okoliša i ljudima 

dr.sc. Matijana Jergović, dr.med. 

24 Endometrioza 

Prof.dr.sc. Velimir Šimunić 

38 Povijest medicine - Kirurgija prošlih vremena 

Ivana Šućur, dr. med., specijalizant javnog zdravstva 

43 POZIV 

Tribina “Lijekovi i...” - Epidemija Zika virusne bolesti - svijet i Hrvatska 

48 NOVOSTI 

Ponos hrvatske znanosti i farmacije 

52 PREDSTAVLJAMO 

DEBRA, društvo oboljelih od bulozne epidermolize 

54 NOVOSTI 

120 godina osnutka - Zavoda za farmakognoziju FBF-a 

IZDAVAČ: 

Optima media d.o.o. 

Delnička 8b, Zagreb 

tel: 01/6198 924 

fax: 01/6198 787 

e-mail: info@optimamedia.hr 

www.optimamedia.hr 

Magazin izlazi u elektronskom obliku šest puta godišnje 

(dvomjesečnik). 

Izdavač ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te 

informacije u oglasima. 

Sadržaj tekstova i oglasa služi isključivo u infomativne svrhe. 

Uputa za oglašavanje lijekova 

Sukladno članku 14. i 15. Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima i homeopatskim proizvodima Ministarstva zdravstva i socijalne 

skrbi RH („Narodne novine“ br. 118/09.), materijali za oglašavanje namijenjeni zdravstvenim radnicima moraju nositi oznaku „Samo 

za zdravstvene radnike“. Nadalje, svako oglašavanje o lijeku prema zdravstvenim radnicima mora sadržavati bitne podatke o lijeku 

istovjetne onima iz sažetka opisa svojstava lijeka, a najmanje sljedeće podatke: broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet, način 

izdavanja, ime i adresu nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, naziv lijeka i međunarodni naziv djelatne/ih tvari, odobrene 

indikacije, kontraindikacije, mjere opreza i učestale nuspojave, doziranje i način uporabe i upozorenja te mora uputiti zdravstvene 

radnike na zadnji odobreni sažetak opisa svojstava 

e-farmacia 3

Nasljedne 

bulozne 

epidermolize 

4 e-farmacia

Nasljedne bulozne epidermolize (EB) su skupina genetski uvjetovanih 

bolesti, kojima je zajednička osobina povećana osjetljivost kože i sluznica, 

te pojava mjehura nakon beznačajne mehaničke traume. Povećana 

osjetljivost kože posljedica je mutacija gena odgovornih za sintezu 

strukturnih proteina, ključnih za održavanje mehaničke stabilnosti kože. 

Prim.mr.sc. Slobodna Murat-Sušić, dr.med. 

Referentni centar Ministarstva zdravlja Republike 

Hrvatske za nasljedne i stečene bulozne dermatoze; 

Klinika za dermatovenerologiju, KBC Zagreb 

Suvremena podjela nasljednih 

EB temelji se na morfološkim i 

ultrastrukturnim promjenama, 

odnosno mjestu nastanka mjehura, 

zahvaćenom proteinu,kliničkoj slici,te 

načinu nasljeđivanja. Tradicionalno su se 

razlikovala tri tipa bolesti tj. EB simplex 

(EBS), junkcijska (JEB) i distrofična EB 

(DEB).Nova klasifikacija objavljena je 2014. 

godine, te se uz spomenuta tri tipa bolesti 

danas u EB ubraja i Kindlerov sindrom. 

Unutar ovih osnovnih skupina razlikuju 


se brojni podtipovi bolesti (ima ih 40), 

a posljedica su više od 1000 različitih 

mutacija. 

Pri postavljanju dijagnoze važna je 

detaljna klinička procjena koja se sastoji 

od anamneze, osobne i obiteljske, te od 

kliničkog pregleda. Važno je obratiti 

pozornost na rasprostranjenost i brojnost 

promjena, moguću zahvaćenost sluznica, 

noktiju, vlasišta i/ilidrugih organa. Potrebno 

je uočiti promjene karakteristične za 

pojedine tipove bolesti, kao što su izgled 

rana, pojava i vrsta ožiljaka, promjene 

pigmentacije kože i drugo. 

Rutinska histološka analiza bioptata kože 

bolesnika s EB korisna je radi isključivanja 

drugih kožnih bolesti. Ovom se pretragom, 

međutim, ne može prikazati razina 

cijepanja kože što je nužno za diferencijaciju 

bolesnika u jednu od osnovnih skupina 

EB. Zbog navedenog je nužno učiniti 

imunofluorescentnu pretragu i/ili pregled 

bioptata kože elektronskim mikroskopom. 

Analiza bioptata kožemonoklonskim 

protutijelima obilježenih fluorescentnom 

bojom, usmjerenih na strukturne proteine 


ili dijelove proteina (antigen mapping), 

danas se smatra metodom izbora u 

dijagnosticiranju bolesnika s EB. Ova 

analizaomogućava subklasifikaciju bolesti 

u pojedinog bolesnika, a nužna je i za 

daljnje genetske analize. 

Elektronska mikroskopija bioptata kože 

također se koristi u dijagnosticiranju 

EB. Ona može precizno utvrditi dubinu 

cijepanja, te morfološke ili morfometrijske 

promjene nekih celularnih struktura ili 

djelova bazalne membrane kao što su 

hemidezmosomi, usidrena vlakanca i 

vlakna te keratina. 

U razlikovanju pojedinih podtipova EB 

ponekad je neophodna i genska analiza. 

Temeljem anamneze i spomenute 

laboratorijske dijagnostike nije uvijek 

moguće točno postavljanje dijagnoze, kao 

ni načina nasljeđivanja bolesti. Genska 

analiza omogućava i davanje genskog 

savjeta, prenatalnu dijagnostiku, a u 

budućnosti i gensku terapiju. 

U daljnjem tekstu opisane su moguće 

e-farmacia

komplikacije i simptomibolesnika s EB. 

Potrebno je istaknuti da oni ne nastaju 

kod svih podoblika bolesti. Ožiljkaste 

promjene na koži, koje u pravilu nastaju 

kod DEB, često dovode do pojave značajnih 

kontraktura zglobova, kao i do sraštavanja 

prstiju šaka i stopala, te se cijela šaka 

pretvara u kožnu vreću unutar koje se 

nalaze deformirani i srasli prsti. Funkcija 

šaka je zbog toga izrazito umanjena ili 

se potpuno gubi. Ovakve se deformacije 

mogu ispraviti korektivnim kirurškim 

zahvatima, koji se nažalost moraju 

ponavljati. Zbog kontraktura su ponekad 


indicirane i kirurške korekcije stopala. U 

svrhu održavanja bolje pokretljivosti, te 

sprječavanja kontraktura, neophodna je 

redovita fizikalna terapija. Zbog bolnih rana 

na stopalimaotežan je hod, a uznapredovale 

kontrakture mogu dovesti do potrebe za 

invalidskim kolicima. 

U bolesnika s EB učestala je osteopenija i 

osteoporoza, između ostalog zbog slabije 

uhranjenosti, nedostatka vitamina D, 

infekcija kože, kasnijeg ulaska u pubertet, 

te umanjene pokretljivosti bolesnika. Zbog 

toga se savjetuju periodične denzitometrije, 

primjena D vitamina, dostatan unos 

kalcija, provođenje fizikalne terapije, a 

po postavljanju dijagnoze osteoporozei 

odgovarajuća terapija. 

U osoba s DEB, postoji visok rizik nastanka 

planocelularnog karcinoma kože i/ 

ili sluznica, koji neobično brzo rastu i 

metastaziraju, te su najčešći neposredni 

uzrok smrti ovih bolesnika.Stoga su nužne 

redovite dermatološke kontrole, a ponekad i 

ponavljane biopsije rana koje dulje ne cijele. 

Pojava mjehura na sluznici probavnog 

sustava, tj. usnoj šupljini, ždrijelu i jednjaku, 

obilježava pojedine podoblike bolesti. Ove 

promjene uzrokuju bolnost pri žvakanju i 

gutanju hrane, jezik sraštava za dno usne 

šupljine, a otvor usta se sužava. Zbog rana i 

ožiljaka koji nastaju na jednjaku, poremećen 

je i otežan prolaz hrane, s osjećajem pritiska 

iza prsne kosti, a čest je i gastroezofagealni 

refluks. Rani je nastanak karijesa posljedica 

otežane higijene usne šupljine, te unosa 

namirnica bogatih ugljikohidratima. 

Zbog navedenog hrana najčešće mora biti 

kašaste konzistencije, miksana ili mljevena. 

U slučaju stenoze jednjaka nerijetko su 

indicirane opetovane dilatacije jednjaka.U 

bolesnika s EB česta jei opstipacija. Ona je 

posljedica rana u predjelu anusa,te bolnosti 

pri pražnjenju, slabog unosa hrane bogate 

vlaknima, kao i terapije željezom. Vrlo su 

korisni dijetetski proizvodi s vlaknima. 

U slučaju teže opstipacije dolazi u obzir i 

primjena laksativa, prvenstveno laktuloze te 

polietilen glikola. 


U bolesnika s EB značajno su povećane 

potrebe za unosom hranjivih tvari, 

naročito bjelančevina, a istodobno su 

prisutnibrojni razlozi koji otežavaju 

dostatan unos. Potrebe za unosom kalorija 

mogu bitii do 50 posto, a za unosom 

proteina i do 100 posto veće u usporedbi 

s potrebama zdravih vršnjaka. Razlozi 

povećanih potreba za hranjivim tvarima 

su veliki gubici ranama, zaraštavanje rana 

i recidivirajuće infekcije. Istovremeno 

rane u ustima, ždrijelu, jednjaku, suženje 

jednjaka, opstipacija i opća slabost koje 

smanjuju apetit, odgovorni su za slab unos 

hrane. Zbog navedenog je pravilna prehrana 

iznimno važna, a nerijetko se prepisuju i 

enteralni pripravci. Kako bi se spriječila 

pothranjenost, te zaostatak u rastu,u neke je 

djece nužno postavljanje gastrostome. 

U bolesnika s EB mogu biti zahvaćeni 

i drugi organski sustavi kao što su 

dišni, mokraćni i krvožilni. Česta je 

slabokrvnost koja je rezultat gubitaka 

krvi ranama, slabog unosa željeza ali i 

anemije kronične bolesti. Nerijetko je 

nužna terapija željezom, a povremeno 

i transfuzije eritrocita. U nekih oblika 

JEB i EBS značajni problemi nastaju na 


dišnom sustavu,te rezultiraju promuklošću, 

otežanim disanjem pa i fatalnom asfiksijom. 

Pojava mjehura i ožiljaka na očima 

može oštetiti vid i uzrokovati sljepoću. 

Promjene na genitourinarnom traktu 

rezultiraju fimozom, te suženjemuretre. 

Značajan je rizik postinfekcijskog i IgA 

nefritisa, te amiloidoze bubrega, koje 

nerijetko završavaju kroničnom renalnom 

insuficijencijom. Veća je i učestalost 

dilatativne kardiomiopatije, čija etiologija 

nije razjašnjena. 

Terapija bolesnika s EB za sada je 

simptomatska i sastoji se ododgovarajućeg 

zbrinjavanja rana kao i prevencije i liječenja 

komplikacija bolesti. Kožu je važno zaštiti 

od traume, novonastale mjehure sterilno 

prokinuti, bez skidanja pokrova mjehura, 

te prekriti odgovarajućim oblogama. Rizik 

sekundarnih infekcija rana je velik ali se 

savjetuje racionalna upotreba lokalnih 

i sistemskih antibiotika, zbog mogućeg 

razvoja rezistencije, te toksičnih nuspojava 

u slučaju resorpcije pri primjeni lokalnih 

antibiotika na veće površine kože.Nužno 

je na odgovarajući način kontrolirati, 

odnosno ublažiti bol kojoj su ovi bolesnici 

svakodnevno izloženi. 

U liječenju je ključan timski pristup i 

uključivanje dermatologa, pedijatra, 

gastroenterologa, nutricioniste, hematologa, 

endokrinologa, kirurga, stomatologa, 

oftalmologa, nefrologa, fizioterapeuta i 

drugih. Posebno mjesto imaju i dobro 

educirane medicinske sestre te psiholog i 

socijalni radnik. 


Prevencija zaraznih 

bolesti kod 

opijatskih ovisnika 


Infekcija hepatitis C virusom (HVC) predstavlja ozbiljan, globalan 

javno zdravstveni problem od kojeg boluje oko četiri milijuna ljudi 

u Europi, a procjenjuje se da će oko 20% kronično zaraženih osoba 

razviti cirozu jetre tijekom 20 godina. 

Boris Gracin, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist iz alkoholizma i drugih ovisnosti, 

Andreja Borovečki Šimurina, dr. med., spec. psihijatar i Marijo Lagundžija; 

Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, 

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ 

Glavni način prijenosa 

zaraze je putem krvi, a 90% 

novootkrivenih HCV pozitivnih 

osoba u Europskoj uniji su intravenozni 

(i.v.) ovisnici o drogama. Načini prijenosa 

infekcije kod i.v. ovisnika su: zaraženi 

pribor, uvlačenje u špricu kontaminirane 

otopine droge od drugog konzumenta, 

„prokuhavanjem“ stare vatice koja sadrži 

drogu, spolnim kontaktom, u oko 6% 

slučajeva s majke na dijete za vrijeme 

trudnoće ili prilikom porođaja, nehotično 

ubadanje na iglu, korištenje britvice, četkice 

za zube zaraženih osoba te drugi načini 

prijenosa. 

Aktualni europski akcijski plan stavlja 


naglasak na povećanja kvalitete i 

učinkovitosti u reduciranju problema 

zaraženih HCV-om prevencijom, 

liječenjem i pružanjem „harm-reduction“ 

usluga intravenoznim ovisnicima, kao i 

multidisciplinarni pristup liječenju bolesti 

ovisnosti koji se primjenjuje u našoj Službi 

za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti. 

Stoga sve nove opijatske ovisnike već 

kod prvog pregleda testiramo na krvlju 

prenosive viruse (HCV i HIV), a tijekom 

godine se retestiraju pacijenti s rizičnim 

ponašanjem. Značajan broj ovisnika zbog 

straha od suočavanja s „istinom“ izbjegava 

ili odgađa testiranje te ih je potrebno 

ohrabriti i potaknuti da prihvate testiranje 

„na licu mjesta“ pouzdanim Ora-Quick 

testovima na slinu, jer ako se pacijente 

upućuje u specijalizirani laboratorij, 30 

do 40% ovisnika neće obaviti testiranje na 

zaraženost virusima HCV i HIV. 

U slučaju pozitivnog probnog testa (na 

HCV i HIV) informiramo pacijenta 

kako pozitivan rezultat ne mora značiti 

zarazu, upućujemo bolesnika na daljnje 

dijagnostičke postupke (markeri i 

određivanje viremije, KKS i biokemijske 

pretrage) i provodimo motivacijski razgovor 

čiji je cilj poticanje na daljnju obradu i 

liječenje. U slučaju potvrđene viremije 

važna je suradnja s obiteljskim liječnikom 

pacijenta, upućivanje hepatologu/ 

infektologu na daljnji dijagnostički postupak 

te određivanje indikacija za liječenje. Nalaz 

i mišljenje ovlaštenog psihijatra kod kojeg 

je pacijent u programu liječenja ovisnosti 

(motivirnost za liječenje, dostatni kapaciteti 

za retenciju u zajedničkom tretmanu HCV 

i ovisnosti, stabilna apstinencija tijekom 

najmanje šest mjeseci od svih psihoaktivnih 

tvari i alkohola, odnosno odsustvo težeg 

komorbidnog poremećaja – depresije, 

manije ili psihotičnog poremećaja) 

preduvjet su za odobrenje terapije protiv 

hepatitisa C. 

Glavni ciljevi rada s opijatskim ovisnicima 

su testiranje što većeg broja ovisnika 


na HCV, HBV (hepatitis B) i HIV, 

psihoedukacija o krvlju prenosivim 

infekcijama, načinima prijenosa, kliničkoj 

slici i liječenju, poticanje cijepljenja protiv 

HBV i HAV (hepatitis A) ako nisu zaraženi 

tim virusom te uključivanje u tretman. Kod 

osoba koje su u fazi liječenja hepatitisa C 

multidisciplinarnim pristupom provodi 

se održavanje na supstitucijskoj terapiji 

te prevencija nuspojava liječenja infekcije 

HCV-a (somatske nuspojave koje imitiraju 

somatske smetnje sustezanja te psihičke 

dekompenzacije u vidu anksioznih, 

depresivnih smetnji, nesanice, psihotičnih 

promjena i suicidalnost), što sve utječe 

na retenciju u tretmanu hepatitisa kao i 

prevenciju porasta novooboljelih. 

U tablici 1 prikazani su rezultati probira 

HCV-a i HIV-a u Službi za mentalno 

zdravlje i prevenciju ovisnosti u razdoblju 

od 2009. do 2015.godine, a podaci su 

prikupljeni analizom iz upitnika „Osnovni 


Tablica 1. Rezultati probira HCV i HIV-a u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju 

ovisnosti NZJZ “Dr. Andrija Štampar” od 2009. do 2015. godine 

Godina 

Broj liječenih 

opijatskih 

ovisnika 

Broj novih 

opijatskih 

ovisnika 

Ukupan broj 

testiranja 

Pozitivni HCV 

Pozitivni HIV 

2009. 702 84 218 38 2 

2010. 761 61 287 35 2 

2011. 752 34 304 46 3 

2012. 884 30 175 32 2 

2013. 667 17 143 17 3 

2014. 610 15 151 25 2 

2015. 580 13 109 15 0 


Grafikon 1. Grafički prikaz testova probira 

na HCV i HIV obavljenih u Službi 

za mentalno zdravlje i prevenciju 

ovisnosti NZJZ “Dr. Andrija 

Štampar” od 2009. do 2015. 

godine 

podaci o ovisnicima u programu liječenja - 

Pompidu grupa“. 

Rezultati istraživanja prikazanih u 

relativnim i apsolutnim frekvencijama kroz 

promatrano šestogodišnje razdoblje, od 1. 

siječnja 2009. do 31. prosinca 2015. godine, 

upućuju na zaključak da je incidencija 

testiranih opijatskih ovisnika na HCV i 

HIV gotovo ujednačena, dakle bez uočenih 

značajnijih godišnjih statističkih odstupanja. 

Zaključno 

Multidisciplinarni pristup liječenju 

bolesti ovisnosti u Službi za mentalno 

zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda, 

osim savjetodavnog tretmana trudnica 

opijatskih ovisnica zaraženih s HCV/ 

HBV i HIV-om, uključuju psihijatrijski 

tretman (ordiniranje supstitucijske terapije, 

specifične farmakotrapije te psihoterapiju), 

psihosocijalne intervencije i podršku 

članova obitelji i partnera. Kod osoba koje 

su u tretmanu liječenja HCV-a potrebno je 

provoditi češće kontrole i nadzor psihijatra, 

pratiti nuspojave tijekom liječenja (koje 

mogu dovesti do pogoršanja stanja) i 

intervenirati kako ne bi došlo do prekida 

započetog liječenja. 


Sprega ostataka 

antibiotika u 

sastavnicama 

okoliša i ljudima 


Pojava i širenje otpornosti na antibiotike postalo je globalna zdravstvena 

prijetnja. Bakterijska rezistencija značajno otežava liječenje životno 

ugrožavajućih stanja i bolesti. Posebno u bolničkim ustanovama 

infekcije organizmima otpornim na uobičajene lijekove u bolesnika 

predstavljaju prioritetni problem. Brojni stručnjaci unutar preventivnih 

multidisciplinarnih povjerenstava za sprječavanje bolničkih infekcija, 

svakodnevno se susreću s ovim gorućim problemom. 

dr.sc. Matijana Jergović, dr.med. 

Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju, 


Antibiotici su neophodni 

u liječenju i sprječavanju 

širenja bolesti u ljudi, 

biljaka i životinja. 

Međutim, nepotrebnom i neracionalnom 

uporabom (nepridržavanjem upute o 

načinu, duljini ili vremenskim razmacima 

između uzimanja lijeka ili nepravilnim 

zbrinjavanjem), povećava se mogućnost 

razvoja rezistencije bakterija na ovu vrstu 

lijekova. Razvoj novih vrsta lijekova, radi 

strogih pravila istraživanja i financijskih 

izdataka, ne ide brzinom kojom ide razvoj 

otpornosti i posljedična nemogućnost 


Slika 1. Gene i bakterije rezistentne na antibiotike međusobno dijele životinje, ljudi i okoliš. 

uporabe lijeka. Najčešće se glavnim 

uzrokom razvoja otpornosti smatra 

prekomjerno i neispravno korištenje 

antibiotika u liječenju ljudi ili životinja, 

dok se o doprinosu čimbenika iz okoliša 

manje u javnosti govori. 

U Globalnom akcijskom planu o 

antimikrobnoj rezistenciji Svjetske 

zdravstvene organizacije, jasno je 

naglašena važnost kontrole širenja 

otpornih mikroorganizama kroz 

hranu i okoliš, kao jedna od ključnih 

prevenitivnih aktivnosti. Ostatci 

antibiotika sveprisutni su u okolišu, pri 

čemu je ljudski faktor ključan. Bakterije 

radi toga razvijaju različite sposobnosti, 

poput stvaranja specifičnih enzima, 

što pridonosi njihovoj otpornosti na 

antibiotike. 

Stoga je monitoring ostataka antibiotika, 

koji se provodi i unutar zavoda za 

javno zdravstvo, vrlo značajan za 

donošenje stručno utemeljenih odluka. 

Nove, vrlo osjetljive analitičke tehnike, 

omogućavaju dokaz i praćenje. Nakon 

izlučivanja iz ljudskog ili životinjskog 

organizma, antibiotici se šire u okolišu 

otjecanjem otpadnim vodama, ispiranjem 


ili procijeđivanjem zemljišta tijekom 

padalina, zalijevanjem ili gnojenjem. 

Monitoring ostataka antibiotika u okolišu 

važan je ne samo u područjima u kojima 

se uzgajaju životinje, nego i u područjima 

intenzivne proizvodnje, poput mesne, 

farmaceutske, kozmetičke industrije i sl. 

Mnoge urbane sredine prate koncentracije 

antibiotika i u komunalnim otpadnim 

vodama. U novije vrijeme prati se i opseg 

prijenosa ostataka antibiotika i zrakom 

putem lebdećih čestica (eng. particulate 

matter – PM). 

Pravilna briga o okolišu pacijenta i 

pravilne higijenske mjere mogu utjecati 

na kontrolu širenja otpornih sojeva 

mikroorganizama. Međusobna povezanost 

okoliša i zdravlja dokazana je i primjera 

radi, reakcijom lančanog umnožavanja 

(engl. Polymerase Chain Reaction - PCR), 

pomoću koje su identični slijedovi gena 

utvrđeni i u otpornim bakterijama, u 

ljudskim uzorcima i u okolišu pacijenta. 

O istome svjedoči i inicijativa pod 

nazivom „Jedno Zdravlje“ (engl. 

One Health) (Slika 1., Slika 2.), koja 

ukazuje na neraskidivu povezanost 

okolišnog, životinjskog i ljudskog 

zdravlja. Podupiru ga sve međunarodne 

organizacije poput Svjetske zdravstvene 

organizacije (WHO), Svjetske 

organizacije za zdravlje životinja (OIE), 

Organizacije za hranu i poljoprivredu 

(FAO), Američkog centra za kontrolu 

bolesti (CDC) i brojnih drugih. 

Koncept predstavlja svjetsku inicijativu 

i strategiju širenja interdisciplinarne 

suradnje i komunikacije u okviru 

zajedničke zaštite zdravlja ljudi, životinja 

i okoliša. Pri tome su uz liječnike, 

veterinare te različite stručnjake za 

utvrđivanje, praćenje i rješavanje 

kontaminananta i bolesti u okolišu, 

važni dionici i uzgajivači biljaka i 

životinja, te subjekti u poslovanju 

(proizvodnji i trgovini) hranom i sl. 


Slika 2. Jedno zdravlje i ključni dionici u osiguranju istoga (onehealthinitiative.com) 

Sve navedeno govori da u svrhu pravilne 

procjene rizika moramo svebuhvatno pratiti 

utjecaj mogućeg štetnog čimbenika i na 

okoliš i na ljude, pa tako i ostatke antibiotika 

i razvoj otpornih mikororganizama, osim 

u ljudskim, i u okolišnim uzorcima. Samo 

združeno promatranje može pridonijeti 

razvoju i odabiru pravilnih preventivnih 

aktivnosti ili korektivnih mjera. 

Reference: McEachran AD, Blackwell BR, 

Delton Hanson J, Wooten KJ, Mayer GD, 

Cox SB, Smith PN. Antibiotics, Bacteria, and 

Antibiotic Resistance Genes: Aerial Transport 

from Cattle Feed Yards via Particulate 

Matter. Environmental Health Perspectives 

2015;123(4):337-343. RH. Ministarstvo 

zdravlja. ISKRA (Interdisciplinarna sekcija 

za kontrolu rezistencije na antibiotike). 

Smjernice za kontrolu širenja infekcija 

uzrokovanih multiplorezistentnim gramnegativnim 

bakterijama. Zagreb, 2012. 

22

Tvoje grlo je tvoja snaga. 

CJELOVITO 

LIJEČENJE 

Novi lijek za bolno grlo sa jedinstvenom 

formulom za cjelovito liječenje grlobolje: 

• Brzo ublažava bol u grlu 

• Uklanja simptome upale 

• Djeluje na uzročnike infekcije 

Prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku. 

Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Endometrioza 


Endometrioza je česta kronična upalna bolest karakterizirana rastom 

endometrija (ili sluznici sličnoga tkiva) izvan maternice (uterusa). Ta je 

bolest ovisna o cikličkoj promjeni steroidnih hormona. Simptomi napreduju 

i znatno utječu na pad fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja. 

Prof.dr.sc. Velimir Šimunić, 

Profesor medicinskog fakulteta, specijalist ginekologije i opstetricije, 

uži specijalist iz humane reprodukcije i ginekološke endokrinologije 

Osnivač prve privatne poliklinike za liječenje neplodnosti (1997.) 

Poliklinika IVF, iz Zagreba, Babonićeva 121, www.ivf.hr 

Učestalost endometrioze teško 

je točno odrediti, jer ovisi o 

dijagnostičkim kriterijima i 

promatranoj populaciji. 

Od endometrioze boluje 10 do 15% žena 

reprodukcijske dobi. To je otprilike 16 

milijuna žena u EU i stotinu tisuća žena u 

Hrvatskoj. 

Prema najpoznatijim epidemiološkim 

istraživanjima, učestalost endometrioze 

dijagnosticirane operacijom u različitim 

populacijama jest: 

• opća populacija 6-10% 

• neplodnost 20-40% 


• zdjelična bol 20-40% 

• histerektomija 28% 

• menoragija, disfunkcijska krvarenja 

20-30% 

Rizični čimbenici za endometriozu jesu rana 

menarha, kratki ciklusi, menoragija, niska 

plodnost (fertilnost), prekomjerna uporaba 

alkohola, kofeina i okolinski polutanti. 

Obiteljska je sklonost endometriozi 

nedvojbena, a kćeri i sestre oboljele imaju 

6-9 puta viši rizik. 

Zaštitno na endometriozu djeluje 

hormonska kontracepcija, pušenje i 

tjelovježba. 

Za endometriozu je karakteristično 

višegodišnje kašnjenje u dijagnozi. Bolest 

se ranije utvrđuje u specijaliziranim 

ustanovama i kada je povezana s 

neplodnošću. 

U posljednjih 20 godina bilježi se porast 

učestalosti endometrioze, posebno u 

neplodnih, ali i mlađih žena. Takva se 

prevalencija dijelom povezuje s povišenom 

izloženošću bifenilima i dioksinima. 

Patogeneza endometrioze je višestruka. 

Retrogradna kontraktilnost maternice, 

odnosno retrogradna menstruacija odnosi 

endometralne stanice u zdjelicu. Tu pojavu 

nalazimo u 70% žena, ali endometralne se 

stanice malokad implantiraju u peritonej, 

jajnike, uterosakralne ligamente i drugamo. 

To je omogućeno greškom imunosnog 

sustava, promijenjenom funkcijom stanica, 

angiogenezom te promijenjenom odgovoru 

na estrogene,progesteron i prostaglandine. 

Nastaju endometriotične lezije koje 

doživljavaju cikličke promjene slično 

funkcionalnom endometriju. 

Deskvamacija i krvarenje u njima završavaju 

kroničnom upalom i rastom lezije. 

Oslobađaju se citokini, prostaglandini i 

upalni produkti. 

Uznapredovala se bolest označuje kao 

duboka zdjelična endometrioza, a 

endometriotičke ciste jajnika nazivaju se 

endometriomi. 

Endometriomi i duboki čvorovi upućuju na 

uznapredovalu endometriozu koja redovito 


stvara priraslice i mijenja anatomske odnose 

zdjeličnih organa. Česta je tada fiksirana 

retroverzija uterusa (RVF) i fibroza. 

Endometriomi su čest oblik bolesti 

i nalazimo ih u 30 do 40% žena s 

endometriozom. Nastaju metaplazijom ili 

invaginacijom kore jajnika nakon ektopične 

implantacije endometrija. Bilateralni su 

u 20 do 30% slučajeva. U 80% slučajeva 

uz endometriozu u stromi jajnika postoje 

i mikroskopska žarišta endometrioze. 

Nazočnost endometrioma umanjuje 

normalnost bliskog korteksa jajnika. 

Hormoni u endometriozi imaju važnu 

ulogu u patogenezi. 

Ektopični se endometrij razlikuje od 

normalnog u 3 obilježja: 

• visoka lokalna proizvodnja estrogena 

• visoka lokalna proizvodnja 

prostaglandina 

• progesteronskoj rezistenciji. 

Na hormonski neravnotežu nadovezuje se 

pogrešna imunomodulacija te endometralne 

stanice preživljavaju i prodiru u peritonej 


zdjeličnih organa (jajnik). Tu stvaraju 

fibrozu i upalu, a posljedično simptome 

i bol. Čini se da je početak endometrioze 

u retrogradnoj menstruaciji i aktiviranju 

željeza iz eritrocita. 

Prodor endometrija kroz endometrijskomiometrijsku 

granicu – interfazu (EMI) 

uterusa, stvara mogućnost nastanka 

endometriotičkih žarišta u dubini 

miometrija (mišićnoga sloja maternice). 

To se naziva adenomiozom. 

Tijek endometrioze i simptomi 

Endometrioza je bolest koja napreduje, što 

pojačava simptome. Ipak postoji znatno 

kašnjenje od 8 do 9 godina od pojave 

prvih simptoma do dijagnoze i početka 

liječenja. Bolest se pojavljuje u dvadesetm 

godinama i traje oko 25 godina. Rijetka 

je u stanjima u kojima su niski estrogeni 

– premenarhalno i u postmenopauzi. 

Današnja je dijagnostika usmjerenija, 

preciznija, te se stječe dojam pojavnosti 

endometrioze u sve ranijoj dobi. 

Slika 1. Pojavnost simptoma i znakova 

endometrioze 

ava prvSLAih simptma Endometriomi 

Prema studiji Endometriosis Association 

(AE), čak 38% djevojaka s ranom 

endometriozom bilježi prve simptome i 

prije 15. godine života. 

Redovit je simptom bol u 95% bolesnica. 

Simptomi su endometrioze najčešće ciklički, 

ali nisu prediktivni i ekskluzivni. 

Prikazujemo simptome i njihovu učestalost: 

• bol – kronična zdjelična 95% 

• bolne menstruacije (dismenoreje) 

95% 

• umor, iscrpljenost 87% 

• bolni snošaj (dispareunija) 64% 

• bolovi crijeva, kod stolice (dyschezia) 

80% 

• obilne menstruacije, krvarenja 65% 


• bolna ovulacija 50% 

• napuhnutost 70-80% 

• neplodnost 20-30% 

• mučnine, glavobolje 50-60%. 

Danas ne postoji definitivno izlječenje 

endometrioze, nego dugotrajno 

simptomatsko liječenje. Kirurško liječenje 

ima visoki stupanj recidiva bolesti te često 

zahtijeva ponovnu operaciju i adjuvantno 

medikamentno liječenje. Oko 10% žena s 

endometriozom nema simptome. 

Dijagnoza endometrioze 

Dijagnoza endometrioze postavlja se 

kombinacijom nalaza: 

• iscrpne anamneze 

• fizikalnoga pregleda (osjetljivost u 

cijeloj zdjelici, fiksirana RVF, osjetljivi 

utero-sakralni ligamenti, čvorovi u 

rodnici i cerviksu, vaginalni i rektalni 

pregled daju više podataka u vrijeme 

mjesečnice) 

• laboratorijskih pretraga 

• vizualnih pretraga 

• ultrazvuk i UZV vođen 

„osjetljivošću“ 

• kolonoskopija, cistoskopija 

• magnetska rezonancija 

• laparoskopija. 

„Zlatni standard“ za konačnu dijagnozu 

jest laparoskopija s biopsijom barem 

Tablica 2. Klasifikacija endometrioze prema ASRM (1996) – AFS skor 

Stadij (bodovi) 

Obilježja (izražavaju se u bodovima) 

I. stadij 0-5 (minimal) minimalna bolest – nekoliko površnih lezija 

II. stadij 6-15 (mild) 

III. stadij 16-40 (moderate) 

IV. stadij 41-70 (severe) 

blaga bolest – veći broj lezija, neke i dublje 

srednje izražena – brojne lezije, lezije na jajniku, tanke adhezije 

izražena bolest – brojne lezije, endometriomi, guste priraslice, 

endometrioza u rekto-uterinom prostoru 


jedne lezije i histološkom analizom. 

Pozitivna histologija potvrđuje dijagnozu, 

ali je negativna ne isključuje. Ipak 

laparoskopija je jedina metoda koja 

dokazuje ili isključuje endometriozu. 

Potvrđuje dijagnozu u 80% pacijentica 

sa sumnjom na endometriozu. Primjena 

laparoskopije ima 3% manjih i 1‰ 

ozbiljnijih komplikacija. Ta metoda može 

podcijeniti uznapredovalost duboke 

zdjelične endometrioze, te ima 10-20% 

lažnih nalaza. 

Klasifikacija i stupnjevanje 

izraženosti bolesti 

Američko društvo za reprodukcijsku 

medicinu (American Society for 

Reproductive Medicine – ASRM) predložilo 

je četiri stupnja izraženosti endometrioze. 

Stadij bolesti ne korelira sa simptomima 

(bol) i nema prediktivnu vrijednost za 

povratak bolesti, neplodnost, ni za uspjeh 

liječenja. 

Današnja klinička praksa izdvaja dvije 

posljedice endometrioze: 


• bol – razlog za početak liječenja 

• neplodnost – odabir posebnog 

postupnika. 

Posljedice endometrioze 

Endometrioza je bolest koja zbog svoje 

kroničnosti i dugotrajnosti, rastućoj boli, 

čestih recidiva i ponavljanih operacija, 

znatno smanjuje kvalitetu života oboljelih. 

Ona stvara psihosocijalne probleme, te 

hendikep u poslovnom i privatnom životu. 

Kronična zdjelična bol umanjuje kvalitetu 

života slično depresivnim stanjima. 

Bol kod endometrioze nastaje zbog: 

• promijenjenih i fiksiranih 

anatomskih odnosa 

• pritiska na okolne strukture 

• fokalnoga krvarenja 

• učinka upalnih citokina na 

peritonej 

• infiltracija u zdjelice živce 

• neuromodulacijskih svojstava. 

Nije utvrđena korelacija veličine i lokacije 

endometrioze s izraženošću boli. Akutna 

i manja žarišta često stvaraju jaču bol i 

smetnje, od uznapredovalih sekundarno 

promijenjenih endometrioma. 

Smetnje i bol zbog endometrioze utječu u 

70-80% bolesnica na izostanak iz škole ili 

posla 2-10 dana mjesečno. U trećine žena 

endometrioza utječe na slabiju učinkovitost 

na poslu, a od tih žena 40% izgubi ili 

odustaje od zaposlenja. U njemačkoj studiji 

žene s endometriozom izostaju s posla 30 

dana godišnje. 

Posljedice endometrioze očito su česte, 

ozbiljne i skupe. To su: 

• kronična bol 

• neplodnost 

• izostanak iz škole, posla 

• teškoće u obitelji 

• pad kvalitete života 

• depresija 

• spolna disfunkcija. 

Endometrioza je u visokom postotku 

povezana s umanjenom plodnošću i 

neplodnošću. Opisanom patogenezom 


Slika 2. Postupnik za liječenje neplodnosti u 

žena s endometriozom 

endometrioza remeti: 

• razvoj oocite – folikula 

• transport spermija, zametka 

• motilitet tuba – prihvat oocite 

• implantaciju 

• normalnu anatomiju zdjeličnih 

organa 

• fiziološke principe oplodnje. 

Endometrioza ne povisuje učestalost 

spontanih pobačaja. 

Iz tumačenja o patogenezi endometrioze 

i mogućih uzroka neplodnosti proizlaze 

dva logična zaključka. Teža endometrioza 

stvara anatomske i mehaničke zapreke 

za postovulacijska zbivanja. Blaži oblici 

endometrioze na složeniji način remete 

reprodukciju. Povišena proizvodnja 

hormona, citokina i kemokina dovodi do 

upale i tako remete funkciju jajnika, tuba i 

eutopičnog endometrija. Nastaje endokrinoimunosni 

nesklad. 

U blažih oblika endometrioze stimulacija 

ovulacije uz intrauterinu inseminaciju 

(IUI) najuspješniji je način liječenja. 

Uporaba gonadotropina i IUI znatno je 

najbolji odabir u operiranih i neoperiranih 

pacijentica s blagom do srednje teškom 

endometriozom i prohodnim jajovodina. 

Uznapredovala endometrioza, 

endometriomi manji od 3 cm, recidiv 

endometrioma, usmjeruju liječenje 

neplodnosti na IVF. Odabir primarno 

kirurškog liječenja ili IVF-a neprestano 

je predmet rasprava. Bez dvojbe je teško 

pronaći ravnotežu između rizika od 

umanjene rezerve jajnika operacijom i 

sumnje na umanjenu kvalitetu rezultata 


IVF-a. Kirurgija prije IVF-a indicirana je 

kod endometrioma većih od 3 do 4 cm i 

težih simptoma bolesti (vidjeti i kasnije 

poglavlje). Ni danas ne postoji konsenzus o 

nužnosti kirurškog zahvata prije IVF-a. 

Povezanost endometrioze i 

neplodnosti 

• u 30-40% pacijentica koje su 

neplodne nalazimo endometriozu, a u 

četvrtine njih razvilo se endometriom 

• uznapredovala endometrioza povisuje 

rizik od neplodnosti 

• minimalna endometrioza ne izaziva 

neplodnost 

• kirurgija endometrioze – temeljne 

postavke – odabir kod: 

• endometrioma > 4 cm, 

oštećene anatomije u zdjelici 

• ozbiljnih simptoma i znakova 

• rizik je od recidiva 30%, a 

kastracije 2-3% 


• neutralna je u odnosu na 

uspjeh IVF-a 

• prije operacije recidiva valja 

pokušati IVF 

• operirane bolesnice zahtijevaju 

višu dozu gonadotropina 

• imaju niži E2 i manje oocita 

• preporučuje se rabiti EFI skor 

pri operaciji 

• neplodne žene s endometriozom 

liječe se ovisno o izraženosti 

endometrioze, konkurentnim 

uzrocima neplodnosti, dobi žene i 

prohodnosti jajovoda. Za optimalno 

liječenje najpogodnije su: 

• stimulacija ovulacije 

gonadotropinima uz IUI/ITI 

• izvantjelesna oplodnja – IVF/ 

ICSI 

• teža endometrioza ne utječe, ili 

minimalno umanjuje rezultate IVF-a 

Valja istaknuti da znanost nije dala konačan 

odgovor da li operacija endometrioma 

povisuje ili snizuje uspjeh IVF-a. Žene s 


ecidivom bolesti i one starije od 35 godina 

trebaju ranije liječenje IVF-om. 

Naglašeno je da je endometrioza bolest 

mladih žena koja napreduje i postupno 

umanjuje rezervu (pričuvu) jajnika i 

plodnost. Svaka operacija daodatno 

umanjuje pričuvu folikula. To jasno ukazuju 

mjere: 

• broj folikula – antral folicular count 

(AFC) 

• antimllerov hormon – AMH 

Zato se sve češće preporučuje takvim 

pacijenticama koje nisu još spremne 

za reprodukciju, očuvanje plodnosti 

zamrzavanjem vlastitih jajnih stanica 

(elektivno očuvanje plodnosti). 

Liječenje endometrioze 

Raznolika patogeneza i nepoznata 

etiologija endometrioze upućuju na brojne 

mogućnosti liječenja, bez konsenzusa o 

optimalnom pristupu. 

Preporuke su i dalje proturječne. Temeljni je 

princip individualizirati liječenje. Korisno je 

svako nastojanje da se spriječi napredovanje 

bolesti, pa makar simptomi nisu naglašeni. 

Danas se endometrioza ne može izliječiti. 

Zato su glavni ciljevi liječenja: 

• smanjenje boli 

• ublažiti ostale simptome – umor, 

iscrpljenost 

• očuvati plodnost 

• reducirati lezije 

• poboljšati kvalitetu života. 

Ne postoji jedinstveno i najbolje 

liječenje. Najčešće su opcije kirurško 

i medikamentno liječenje, te njihova 

kombinacija. Primjenjuje se i pasivan, 

ekspektativan pristup, posebno u žena u 

perimenopauzi. 

Sve važne svjetske udruge preporučuju 

empirijsko medikamentno liječenje i bez 

dokazane endometrioze. 

Kirurško liječenje može biti poštedno i 

radikalno. Najčešći je izbor laparoskopija 

koja omogućuje dijagnozu i odstranjenje 

lezija. Kod uznapredovale i duboke zdjelične 


endometrioze potreban je i više disciplinski 

pristup. 

Kirurško je liječenje primarni odabir 

za bolesnice s endometriomom većim 

od 3 ili 4 cm u promjeru, kao i u žena s 

uznapredovalom endometriozom. U 5 

godina nakon operacije rizik je od recidiva 

30-40% pa gotovo polovina pacijentica 

zahtijeva ponovnu operaciju, a 25% 

bolesnica tri ili više kirurških zahvata. 

Medikamentno liječenje 

endometrioze 

Endometrioza je kronična upalna bolest 

koja napreduje. Rijetko je asimptomatska, 

a najčešće dominiraju – bol, umanjena 

kvaliteta života i neplodnost. U žena s jakim 

dismenorejama i kroničnom zdjeličnom 

boli, laparoskopija i nije uvijek obvezna. 

Ona pomaže dugotrajno u samo polovine 

bolesnica s tim stanjima. 

Zato je medikamentno liječenje neizbježno, 

iako za 20% bolesnica nije uvijek optimalno. 

U izboru lijeka nuždan je individualizirani 

pristup. Odabir ovisi o simptomima, želji 

za plodnošću, izraženosti upale i bolesti, 

te o statusu estrogenskih i progesteronskih 

receptora u ektopičnom endometriju. 

Medikamentno se liječenje savjetuje: 

• prije operacije (problematičan 

učinak) 

• dodatno liječenje nakon operacije 

• liječenje ozbiljnih simptoma bez 

operacije 

• priprema za liječenje neplodnosti – 

posebno IVF 

• liječenje adolescentica i žena u 

premenopauzi 

• za liječenje adenomioze. 

Žene koje imaju simptome i sumnju 

na endometriozu, a nemaju indikaciju 

za operaciju, ili je ne žele, mogu se 

medikamentno liječiti. Svakako valja 

upozoriti da lijekovi nemaju učinak na 

poboljšanje plodnosti, niti ne utječu na 

endometriome i priraslice. 

Djelotvornost medikamentnog liječenja 


temelji se na protuupalnom učinku, 

inhibiciji estrogena i progesteronske 

rezistencije, te na slabijoj aktivnosti 

prostaglandina. 

Hormonsko liječenje danas je najčešći 

odabir. S podjednakom učinkovitošću od 

80% rabe se: 

• kombinirana oralna kontracepcija 

(KOK) 

• gestageni (progestini) 

• gestrinon 

• danazol (androgen) 

• medroksiprogesteron acetat (MPA) 

• dienogest 

• implanon 

• dydrogesteron, cyproteron acetat, 

megestrol acetat 

• agonisti gonadotropnog releasing 

hormona (ag GnRH) 

• intrauterini sustav s levonorgestrelom 

(LNG - IUS) u posebnim indikacijama. 

Za duboku zdjeličnu endometriozu i 

adenomiozu najčešće su preporuke agonisti 

GnRH, MPA depo, Dienogest, LNG-IUS. 

Inhibitori aromataze (AI) još se primjenjuju 

eksperimentalno. 

Medikamentno liječenje endometrioze može 

biti i dugotrajno. 

Navedeni se lijekovi bitno razlikuju u 

nuspojavama i cijeni. Neke nuspojave 

stvaraju metaboličke rizike i zahtijevaju 

terapijske dodatke. 

Nije potpuno dokazano da hormonsko 

liječenje ima citoredukcijski učinak. 


Povijest medicine 

Kirurgija prošlih vremena 


Arheološki nalazi daju fragmentarnu sliku o razvoju kirurgije kroz povijest. 

Iz perspektive dosega suvremene medicine, mogla bi se nametnuti ideja 

nedoraslosti prethodnih kirurgija, no prolazeći kroz povijesne zapise 

dolazimo do brojnih fascinantnih saznanja o kirurgiji prošlih vremena. 

Ivana Šućur, dr. med., specijalizant javnog zdravstva 


Ovisno o kulturi i smjeru 

razvoja pojedinih 

civilizacija, medicina je, a 

time i kirurgija, počivala na 

istim temeljima te je pratila specifičnosti 

svog vremena. Tadašnjim ljudima 

prihvatljiva, uostalom kao i nama naša 

medicina. 

U poznatom povijesnom dokumentu, 

Hamurabijevom zakoniku, nekoliko 

se puta spominje liječnik: u svojstvu 

određivanja cijena njegovih usluga, ali i 

određivanja kazni za neuspješno liječenje. 

Kirurgijom su se tada bavili babilonski 

svećenici koji su uz to su bili i liječnici, 

i suci, i odvjetnici. Zanimljivost je da bi 

babilonski liječnici, ukoliko im ne bi bila 

jasna dijagnoza, pacijenta prekrili tankim 


slojem gline te bi operirali gdje bi se glina 

najprije stvrdnula, što je ujedno i mjesto 

koje proizvodi najviše topline, dakle na 

svoj su osobit način prepoznavali mjesto 

upale. 

Osim u Hamurabijevom zakoniku, 

liječnici se spominju i na glinenim 

pločicama iz doba vladavine Asurbanipala. 

Arheološka istraživanja u Ninivi su 

rezultirala pronalaskom raznih kirurških 

instrumenata. Prikazi obrezivanja su 

nam dokaz kako su se i egipatski liječnici 

bavili kirurgijom. Tako se u Ebersovom 

papirusu navodi da su dječaci obrezivani 

u starosti od šest do 14 godina. Ebersov 

papirus se smatra osnovnom knjigom 

staroegipatske medicine u kojoj je 

navedeno i znanje o biljnim pripravcima. 

Također, sadrži poglavlja o kontracepciji, 

dijagnosticiranju trudnoće i drugim 

ginekološkim bolestima, bolestima oka i 

kože, stomatologiji, „namještanju“ kostiju i 


opeklinama. 

Prijevodom Smithova papirusa utvrđeno je 

da je to zapravo knjiga iz kirurgije nastala 

oko 1550. godine pr. Kr. Kroz detaljne opise 

48 slučajeva govori se o ranama i ozljedama 

prema anatomskim regijama te su dane i 

upute za njihovo liječenje. Analiza slučajeva 

se sastojala od pet dijelova: priroda rane, 

pregled pacijenta, dijagnoza, prognoza 

preživljavanja i liječenje. Za sve slučajeve 

u tom dokumentu, iznesena je klasifikacija 

za bolest koja se liječi, bolest s kojom se 

bori i bolest koja se ne liječi. Opisana je 

i imobilizacija, šivanje rana te prevencija 

infekcije rane. Prvi put se spominje i riječ 

mozak na nekom jeziku, a dokument sadrži 

i prvi poznati opis lubanje i moždanih 

ovojnica, vanjske površine mozga, likvora 

i intrakranijalnih pulzacija. Posebnost je 

Smithova papirusa da je pisan na racionalan 

i znanstveno-medicinski način bez isticanja 

uloge magije i napitaka. 

Povijesno zanimljivo je i brahmansko 

razdoblje u kojem je djelovao Sušruta 

(oko 600. godine pr. Kr.). Obavljao 

je šest vrsta operacija, a naročito se 

bavio rinoplastikom. Poticaj za razvoj 

rinoplastike odnosno plastične kirurgije 

nosa u Indiji je bila kazna za preljub, 

odsijecanje nosa ili ušiju. Svrhovito je 

spomenuti kako se rinoplastika razvila na 

Zapadu u 3. st. pr. Kr. u Aleksandriji te je 

zatim zaboravljena sve do XVI. st. Indijska 

kirurška praksa je bila iznimno razvijena i 

najsličnija današnjoj praksi. Na području 

Kine specifičan kirurški zahvat bio je 

kastriranje muškaraca koji bi obavljali 

službu eunuha na dvoru. U 3. st. n. e. je 

živio kirurg Hua Tuo. Nisu pronađeni 

raniji zapisi o nekom drugom kineskom 

kirurgu, kao ni zapisi tisuću i pol godina 

kasnije. Kineska medicina pod utjecajem 

konfucijanizma nije pristajala na invazivne 

zahvate na ljudskom tijelu. 

U srednjem vijeku medicina se držala 

znanja antičkih liječnika i stagnirala je 

u razvoju. Formirala su se sveučilišta u 

Bologni, Parizu, Oxfordu. Tad su profesori 


medicine u Parizu bili klerici i iz tog razloga 

se nisu bavili kirurgijom. Čak su sredinom 

XIV. st. studenti morali prisegnuti da se 

neće baviti kirurgijom. U novom vijeku, u 

XVI. st. je kirurgija doživjela veliki napredak 

koji je bio rezultat reforme anatomije i veće 

obrazovanosti kirurga. Svojim zaslugama 

naročito se ističe francuski vojni kirurg 

Ambroise Paré koji je usavršio nove kirurške 

tehnike i konstruirao nekoliko proteza. 

Razvoj kirurgije sputavalo je nepostojanje 

anestezije i opasnost od infekcija. 

Kirurzi su po statusu bili nižeg ranga 

u odnosu prema ostalim liječnicima i 

obavljali su u najvećoj mjeri tradicionalne 

zahvate, kao što su vađenje zuba i puštanje 

krvi. Tijekom XVIII. st. europski kirurzi, 

među kojima se posebno ističu francuski 

i engleski, svojim radom i znanjem 

potiskuju brijače (poznate i pod imenom 

barbiri) koji su se svojim djelokrugom 

rada preklapali s kirurzima. Posljedično se 

brijačima sredinom tog stoljeća zakonom 

zabranjuje obavljanje kirurške prakse. 

Ovaj sažeti i kratki pregled dovoljno 

pokazuje da ne smijemo biti tašti i 

smatrati samo današnja dostignuća 

vrhuncem medicine. Zadržimo otvoren 

um prema novim idejama te dajmo 

zasluženo mjesto liječnicima prošlih 

vremena. 


Tribina “Lijekovi i...” 

Epidemija Zika virusne bolesti - svijet i Hrvatska 

13. travnja 2016. 

Referentni centar za farmakoepidemiologiju Ministarstva zdravlja RH i Hrvatsko društvo za 

farmakoekonomiku i istraživanje ishoda (ISPOR Hrvatska) imaju čast pozvati vas na Stručni 

skup “Lijekovi i...” s temom “Epidemija Zika virusne bolesti - svijet i Hrvatska“, koji će se 

održati 13. travnja 2016. godine (srijeda) u 13:00 sati u Velikoj dvorani Nastavnog zavoda za 

javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Mirogojska cesta 16. 

Predavanje će održati Mirjana Lana Kosanović Ličina, dr. med., spec. epidem. i mr. sc. Ana 

Klobučar, prof. biologije iz NZJZ “Dr. Andrija Štampar”. 

Po pravilniku Hrvatske liječničke komore slušačima se dodjeljuju 4 boda, a predavačima 6 

bodova. 


NOVOSTI 

Ponos hrvatske znanosti i farmacije 

Zavod za farmakognoziju FBF-a obilježava 120. godina od osnutka 

kao prvi samostalni farmakognostički institut u svijetu! 

• Zavod za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 

ujedno i najstariji zavod FBF-a, ove godine obilježava 120. obljetnicu, povodom osnutka 

Farmakognostičkog instituta, prvog samostalnog instituta ovakve vrste, još davne 1896. 

godine. 

• Nobelova nagrada za medicinu u 2015. godini dodijeljena farmaceutkinji i 

farmakognostičarki Youyou Tu bila je trijumf moderne farmakognozije, jer je otkriće 

artemizinina bilo izvrstan primjer kako se iskustva i spoznaje utkane u farmakognoziju 

i tradicionalnu fitomedicinu mogu suvremenim istraživačkim metodama uspješno 

“pretočiti” u nove lijekove... 

• Sekcija za fitofarmaciju i dodatke prehrani Hrvatskog farmaceutskog društva organizira 

za magistre farmacije i ostale zainteresirane ciklus predavanja povodom 120. obljetnice 

Zavoda za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 

na kojem će vodeći farmaceuti-farmakognosti i suradni znanstvenici prezentirati teme 

poput biljnih lijekova koji su promijenili svijet, supervoća u zdravlju i bolesti, medicinske 

konoplje, prirodnim antioksidansima, egzotičnom voću u fitofarmaciji, formuliranju 

biljnih lijekova, povijesnim ličnostima farmakognozije i još mnogo toga... 


Farmakognozija je najstarija prirodna 

znanost koja potječe još od pračovjeka. 

Kao grani farmaceutskih znanosti cilj 

joj je upoznati ljekovite tvari i sirovine 

prirodnog podrijetla (biljnog, životinjskog, 

mineralnog), te razumjeti ulogu prirodnih 

ljekovitih tvari u istraživanju i razvoju 

lijekova, prevenciji bolesti i liječenju. 

Hrvatska se može ponositi što je 1896. 

na Zagrebačkom sveučilištu osnovan 

Farmakognostički institut, u to doba 

prvog samostalnog instituta takve vrste u 

svijetu, čiji je utemeljitelj farmaceut Julije 

Domac, ujedno i prvi Hrvat s doktoratom iz 

kemije, te svojevremeno rektor Sveučilišta 

u Zagrebu. U spomen Juliju Domcu, 

kao utemeljitelju hrvatske sveučilišne 

farmakognozije i osnivaču sveučilišnog 

Farmakognostičkog instituta 1896. godine, 

po njemu je imenovana najviša godišnja 

nagrada Hrvatskog farmaceutskog društva, 

Medalja Julije Domac, koja se od 1955. 

godine dodjeljuje za iznimne zasluge na 

području farmacije. 

Danas se na Zavodu za farmakognoziju 

Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta 


udući magistri farmacije obrazuju iz 

kolegija Farmakognozija 1 i 2, Izolacija 

bioaktivnih prirodnih produkata te 

Fitofarmacija na diplomskom studiju 

farmacije. 

U vremenima kada težimo novim 

znanstvenim spoznajama i medicini 

utemeljenoj na dokazima, ali i sve 

prirodnijim metodama u liječenju ili 

ublažavanju određenih zdravstvenih tegoba, 

važno je znati kako magistri farmacije 

tijekom svog fakultetskog obrazovanja 

upoznaju osnovne principe međudjelovanja 

biljnog lijeka i ljudskog organizma, 

mehanizme djelovanja, terapijske i neželjene 

učinke i indikacije lijekova iz glavnih 

fitoterapijskih skupina. Stečena znanja i 

vještine su primjenjive u radu s pacijentima 

u ljekarni, stoga se u kontekstu tih znanja 

ljekarnici u okviru zdravstvene zaštite 

svojim obrazovanjem iz fitofarmacije 

smatraju izvorom vjerodostojnih, 

najrecentnijih stručnih i znanstvenih 

informacija o biljnim lijekovima i 

fitofarmakološki aktivnim supstancijama u 

sve prisutnijim pripravcima u zdravstvenom 

sustavu. 

Ujedno magistri farmacije stiču osnovna 

znanja i vještine u kontroli kakvoće biljnih 

droga i pripravaka, što je u vremenima 

mnogobrojnih “ljekovitih pripravaka” ručne 

izrade i sumnjive kvalitete i više nego važno. 

Magistri farmacije upravo na Zavodu 

za farmakognoziju FBF-a svladavaju 

primjenu stručnih znanja i sposobnosti pri 

savjetovanju o fitofarmaciji (fitoterapiji), 

uz informiranje i savjetovanje bolesnika 

o djelovanju i ispravnoj primjeni biljnih 

lijekova, mogućim nuspojavama, te 

prepoznavanje i izbjegavanje klinički 

značajnih interakcija biljnih lijekova s 

redovno propisanom farmakoterapijom. 

Zavod za farmakognoziju provodi i 

izobrazbu iz izolacije bioaktivnih prirodnih 

produkata, upoznavajući farmaceute 

sa suvremenim metodama ekstrakcije i 

izolacije bioaktivnih prirodnih produkata 


u laboratorijskim i industrijskim uvjetima, 

potičući razumijevanje uloge bioaktivnih 

prirodnih produkata u otkrivanju, razvoju 

i proizvodnji lijekova, kao i upoznavanje 

suvremenih lijekova prirodnog podrijetla. 

Zavod za farmakognoziju organizira 

poslijediplomski specijalistički studij 

Fitofarmacija s dijetoterapijom. Također 

sudjeluje u nastavi drugih poslijediplomskih 

specijalističkih studija i doktorskog studija 

na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. 

U okviru Zavoda za farmakognoziju 

FBF-a provode se znanstvena istraživanja 

s ciljem otkrivanja biološki aktivnih 

prirodnih tvari koje bi mogle naći primjenu 

u prevenciji i terapiji različitih oboljenja 

ili kao vodeći spojevi u otkrivanju novih 

lijekova. Istraživačka skupina posjeduje 

ključne ekspertize u području identifikacije 

i kontrole kakvoće ljekovitog bilja i biljnih 

lijekova. 

Sekcija za fitofarmaciju i dodatke prehrani 

HFD-a organizira ciklus predavanja 

povodom 120. obljetnice Zavoda 

za farmakognoziju Farmaceutskobiokemijskog 

fakulteta Sveučilišta u 

Zagrebu, u sklopu kojih će magistri 

farmacije i svi zainteresirani moći čuti nešto 

o sljedećim zanimljivim temama : 

1. BILJNI LIJEKOVI KOJI SU 

PROMIJENILI SVIJET 

2. ORALNI BILJNI LIJEKOVI I DODACI 

PREHRANI: TEHNOLOŠKI IZAZOVI NA 

PUTU OD IDEJE DO PROIZVODNJE 

3. SUPERVOĆE U ZDRAVLJU I BOLESTI 

4. ANTUN VRGOČ (1881.-1948.) 

– FARMAKOGNOST, DEKAN, 

KNJIŽEVNIK I SIBIRSKI ZATOČENIK 

5. MEDICINSKA KONOPLJA – STATUS I 

PERSPEKTIVA 

Dio predavanja je besplatan za sudjelovanje, 

a za stručne skupove s više predavača 

potrebno je uplatiti simboličnu kotizaciju, 

a ukupno prikupljena sredstva Hrvatsko 

farmaceutsko društvo će donirati Zavodu 

za farmakognoziju Farmaceutskobiokemijskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 

za obilježavanje 120. obljetnice. 


PREDSTAVLJAMO 


DEBRA, društvo oboljelih od bulozne 

epidermolize osnovano je 1996.g. s ciljem 

međusobnog povezivanja i organiziranja 

pomoći i podrške oboljelima od rijetkih 

bolesti i njihovim obiteljima.Imati buloznu 

epidermolizu (EB) znači imati kožu 

krhku i ranjivu poput leptirovih krila, zato 

oboljele često nazivamo i „djeca leptiri”. 

DEBRA provodi aktivnosti usmjerene 

na unaprijeđenje sustava zdravstvene i 

socijalne skrbi, razvoja međusektorske 

suradnje i zagovaranja i lobiranja prava 

oboljelih od rijetkih bolesti. Organizacija 

svoj rad zasniva na humanosti, socijalnoj 

osjetljivosti, entuzijazmu, ravnopravnosti, 

suradnji i inovacijama. 

Osnovni zadaci društva su: 

- Okupljanje i edukacija oboljelih i 

njihovih obitelji te informiranje o 

dostignućima u svakodnevnoj njezi i 

mogućnostima simptomatskog liječenja 

- pomoć pri snabdijevanju materijalima za 

svakodnevnu njegu, vitaminima i mineralima 

te energetskim pripravcima koji 

nadopunjuju bolešću uzrokovanu nedostatnu 

prehranu 

- osvijestiti javnost o problemima oboljelih 

od EB 

- unaprijediti vještine ekspertnog tima za 

praćenje oboljelih 

- omogućiti bolju socijilizaciju oboljelih 

- prikupljanje novčanih i materijalnih 

sredstava za rad društva i pomoć oboljelima 

DEBRA ulaže velike napore u pomaganju 

djeci i njihovim obiteljima kroz 24-satni 

servis. Najviše se zalaže za prikupljanje financijskih 

sredstava kako bi obiteljima osigurala 

besplatan smještaj za vrijeme čestih 

posjeta liječnicima u Zagrebu, pomaže 

kod ugovaranja pregleda i potrebnih zahvata, 

te odgova na sve ostale individualne 

potrebe članova. 


Adresa: Prilaz Gjure Deželića 30 (dvorišna zgrada) 

Telefon: ++ 385 1 4555 200 

Telefax: ++ 385 1 4555 199 

E-mail: info@debra-croatia.com 

http://www.debra.hr/ 


NOVOSTI 

120 godina osnutka 

Zavoda za farmakognoziju FBF-a 

Ponos hrvatske znanosti i farmacije- Zavod za farmakognoziju FBF-a obilježava 

120. godina od osnutka kao prvi samostalni farmakognostički institut u svijetu! 

• Zavod za farmakognoziju Farmaceutskobiokemijskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 

ujedno i najstariji zavod FBF-a, ove godine 

obilježava 120. obljetnicu, povodom osnutka 

Farmakognostičkog instituta, prvog samostalnog 

instituta ovakve vrste, još davne 1896. godine. 

• Nobelova nagrada za medicinu u 2015. godini 

vodeći farmaceuti-farmakognosti i suradni 

znanstvenici prezentirati teme poput biljnih 

lijekova koji su promijenili svijet, supervoća u 

zdravlju i bolesti, medicinske konoplje, prirodnim 

antioksidansima, egzotičnom voću u fitofarmaciji, 

formuliranju biljnih lijekova, povijesnim 

ličnostima farmakognozije i još mnogo toga... 

dodijeljena farmaceutkinji i farmakognostičarki 

Youyou Tu bila je trijumf moderne 

farmakognozije, jer je otkriće artemizinina bilo 

izvrstan primjer kako se iskustva i spoznaje 

utkane u farmakognoziju i tradicionalnu 

fitomedicinu mogu suvremenim istraživačkim 

metodama uspješno “pretočiti” u nove lijekove... 

• Sekcija za fitofarmaciju i dodatke prehrani 

Farmakognozija je najstarija prirodna znanost koja 

potječe još od pračovjeka. Kao grani farmaceutskih 

znanosti cilj joj je upoznati ljekovite tvari i sirovine 

prirodnog podrijetla (biljnog, životinjskog, 

mineralnog), te razumjeti ulogu prirodnih 

ljekovitih tvari u istraživanju i razvoju lijekova, 

prevenciji bolesti i liječenju. 

Hrvatskog farmaceutskog društva organizira za 

magistre farmacije i ostale zainteresirane ciklus 

predavanja povodom 120. obljetnice Zavoda za 

farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem će 

Hrvatska se može ponositi što je 1896. 

na Zagrebačkom sveučilištu osnovan 

Farmakognostički institut, u to doba prvog 

samostalnog instituta takve vrste u svijetu, 


čiji je utemeljitelj farmaceut Julije Domac, 

ujedno i prvi Hrvat s doktoratom iz kemije, te 

svojevremeno rektor Sveučilišta u Zagrebu. U 

spomen Juliju Domcu, kao utemeljitelju hrvatske 

sveučilišne farmakognozije i osnivaču sveučilišnog 

Farmakognostičkog instituta 1896. godine, po 

njemu je imenovana najviša godišnja nagrada 

Hrvatskog farmaceutskog društva, Medalja Julije 

Domac, koja se od 1955. godine dodjeljuje za 

iznimne zasluge na području farmacije. 

neželjene učinke i indikacije lijekova iz glavnih 

fitoterapijskih skupina. Stečena znanja i vještine 

su primjenjive u radu s pacijentima u ljekarni, 

stoga se u kontekstu tih znanja ljekarnici u okviru 

zdravstvene zaštite svojim obrazovanjem iz 

fitofarmacije smatraju izvorom vjerodostojnih, 

najrecentnijih stručnih i znanstvenih informacija 

o biljnim lijekovima i fitofarmakološki aktivnim 

supstancijama u sve prisutnijim pripravcima u 

zdravstvenom sustavu. 

Danas se na Zavodu za farmakognoziju 

Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta budući 

magistri farmacije obrazuju iz kolegija 

Farmakognozija 1 i 2, Izolacija bioaktivnih 

prirodnih produkata te Fitofarmacija na 

Ujedno magistri farmacije stiču osnovna znanja 

i vještine u kontroli kakvoće biljnih droga i 

pripravaka, što je u vremenima mnogobrojnih 

“ljekovitih pripravaka” ručne izrade i sumnjive 

kvalitete i više nego važno. 

diplomskom studiju farmacije. 

Magistri farmacije upravo na Zavodu za 

U vremenima kada težimo novim znanstvenim 

spoznajama i medicini utemeljenoj na dokazima, 

ali i sve prirodnijim metodama u liječenju ili 

ublažavanju određenih zdravstvenih tegoba, 

važno je znati kako magistri farmacije tijekom 

svog fakultetskog obrazovanja upoznaju osnovne 

principe međudjelovanja biljnog lijeka i ljudskog 

organizma, mehanizme djelovanja, terapijske i 

farmakognoziju FBF-a svladavaju primjenu 

stručnih znanja i sposobnosti pri savjetovanju 

o fitofarmaciji (fitoterapiji), uz informiranje i 

savjetovanje bolesnika o djelovanju i ispravnoj 

primjeni biljnih lijekova, mogućim nuspojavama, 

te prepoznavanje i izbjegavanje klinički značajnih 

interakcija biljnih lijekova s redovno propisanom 

farmakoterapijom. 


NOVOSTI 

Zavod za farmakognoziju provodi i izobrazbu 

iz izolacije bioaktivnih prirodnih produkata, 

upoznavajući farmaceute sa suvremenim metodama 

ekstrakcije i izolacije bioaktivnih prirodnih 

produkata u laboratorijskim i industrijskim 

uvjetima, potičući razumijevanje uloge bioaktivnih 

prirodnih produkata u otkrivanju, razvoju i 

proizvodnji lijekova, kao i upoznavanje suvremenih 

lijekova prirodnog podrijetla. 

Zavod za farmakognoziju organizira 

poslijediplomski specijalistički studij Fitofarmacija 

s dijetoterapijom. Također sudjeluje u nastavi 

drugih poslijediplomskih specijalističkih studija i 

doktorskog studija na Farmaceutsko-biokemijskom 

fakultetu. 

U okviru Zavoda za farmakognoziju FBF-a provode 

se znanstvena istraživanja s ciljem otkrivanja 

biološki aktivnih prirodnih tvari koje bi mogle naći 

primjenu u prevenciji i terapiji različitih oboljenja 

ili kao vodeći spojevi u otkrivanju novih lijekova. 

Istraživačka skupina posjeduje ključne ekspertize u 

području identifikacije i kontrole kakvoće ljekovitog 

bilja i biljnih lijekova. 

Sekcija za fitofarmaciju i dodatke prehrani 

HFD-a organizira ciklus predavanja povodom 

120. obljetnice Zavoda za farmakognoziju 

Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta 

u Zagrebu, u sklopu kojih će magistri farmacije 

i svi zainteresirani moći čuti nešto o sljedećim 

zanimljivim temama : 

1. BILJNI LIJEKOVI KOJI SU PROMIJENILI 

SVIJET 

2. ORALNI BILJNI LIJEKOVI I DODACI 

PREHRANI: TEHNOLOŠKI IZAZOVI NA PUTU 

OD IDEJE DO PROIZVODNJE 

3. SUPERVOĆE U ZDRAVLJU I BOLESTI 

4. ANTUN VRGOČ (1881.-1948.) – 

FARMAKOGNOST, DEKAN, KNJIŽEVNIK I 

SIBIRSKI ZATOČENIK 

5. MEDICINSKA KONOPLJA – STATUS I 

PERSPEKTIVA 

Dio predavanja je besplatan za sudjelovanje, a 

za stručne skupove s više predavača potrebno je 

uplatiti simboličnu kotizaciju, a ukupno prikupljena 

sredstva Hrvatsko farmaceutsko društvo će 

donirati Zavodu za farmakognoziju Farmaceutskobiokemijskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za 

obilježavanje 120. obljetnice. 



Svakog drugog mjeseca na Vašoj e-mail adresi! 

Prijavite se na 

info@optimamedia.hr 

još danas!

Povjerenje u Krkine lijekove je povjerenje 

u europsko znanje i visoku kvalitetu (1, 2) 

Nesedirajući antihistaminik za bolju kvalitetu života bolesnika s alergijom (4) . 

A l e r g i j a 

pod kontrolom. 

filmom obložene tablete, 5 mg 

desloratadin 

Denona d.o.o., 4/2016, Hrvatska, 2016-0026917 

Naziv lijeka: Dasselta 5 mg filmom obložene tablete. Kvalitativni i kvantitativni sastav: Svaka filmom obložena tableta sadrži 

5 mg desloratadina. Pomoćna tvar: laktoza,16,15 mg Terapijske indikacije: Dasselta je namijenjena za ublažavanje simptoma: 

alergijskog rinitisa i urtikarije. Doziranje i način primjene: Odrasle osobe i adolescenti (u dobi od 12 godina i stariji): jedna tableta 

jednom dnevno, sa ili bez obroka, za ublažavanje simptoma alergijskog rinitisa (uključujući intermitentni i perzistentni alergijski 

rinitis) i urtikarije. Postoji ograničeno iskustvo iz kliničkih ispitivanja o primjeni desloratadina u adolescenata u dobi od 12 do 17 

godina. Intermitentni alergijski rinitis (simptomi su prisutni manje od 4 dana u tjednu ili kraće od 4 tjedna) potrebno je liječiti u 

skladu s procjenom povijesti bolesti bolesnika, a liječenje se može prekinuti nakon nestanka simptoma te ponovno započeti pri 

ponovnoj pojavi simptoma. Kod perzistentnog alergijskog rinitisa (simptomi su prisutni 4 ili više dana u tjednu i duže od 4 tjedna), 

bolesnicima se može preporučiti kontinuirano liječenje tijekom razdoblja izloženosti alergenu. Kontraindikacije: Preosjetljivost na 

djelatnu tvar, na bilo koju pomoćnu tvar ili na loratadin. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi: Nije utvrđena 

učinkovitost i neškodljivost desloratadina u djece mlađe od 12 godina. U slučaju teške renalne insuficijencije, desloratadin treba 

oprezno primjenjivati. Desloratadin nije pokazao teratogeni učinak u ispitivanjima na životinjama. Neškodljivost uzimanja lijeka 

tijekom trudnoće nije utvrđena. Stoga se primjena desloratadina tijekom trudnoće ne preporučuje. Desloratadin se izlučuje 

majčinim mlijekom, stoga se primjena desloratadina ne preporučuje kod dojilja. Nuspojave: U kliničkim ispitivanjima kod različitih 

indikacija uključujući alergijski rinitis i kroničnu idiopatsku urtikariju, pri preporučenoj dozi od 5 mg dnevno, kod primjene 

desloratadina zabilježene su nuspojave u 3 % više ispitanika nego kod onih koji su primali placebo. Najčešće zabilježene nuspojave 

kod primjene lijeka u odnosu na primjenu placeba bili su umor (1,2 %), suhoća usta (0,8 %) i glavobolja (0,6 %). U kliničkom 

Detaljnije informacije možete dobiti od firme: 

KRKA-FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb, Telefon (01) 63 12 100, 63 12 101, Faks (01) 61 76 739, E-mail: info.hr@krka.biz, www.krka-farma.hr 

ispitivanju 578 ispi tanika adolescenata u dobi od 12 do 17 godina, najčešća nuspojava bila je glavobolja koja se javljala u 5,9 % 

ispitanika liječenih desloratadinom i u 6,9 % ispitanika koji su primali placebo. Način i mjesto izdavanja: na recept, u ljekarni 

Naziv i adresa nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet: KRKA-FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10 000 Zagreb, 

Hrvatska Broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet: 10 filmom obloženih tableta: EU/1/11/739/002, 30 filmom obloženih 

tableta: EU/1/11/739/004. Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranicama Europske agencije za lijekove, 

http://www.ema.europa.eu/. Datum sastavljanja oglasa: travanj, 2016. 

SAMO ZA ZDRAVSTVENE RADNIKE. Ovaj promotivni materijal sadrži podatke o lijeku koji su istovjetni cjelokupnom odobrenom 

sažetku svojstava lijeka te cjelokupnoj odobrenoj uputi sukladno članku 15. Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima (NN broj 

43/2015). Za detaljnije informacije o lijeku, molimo, pročitati Sažetak opisa svojstava lijekova (SmPC) koji je dostupan na internetskoj 

stranici Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode: www.halmed.hr ili ga možete dobiti od stručnog suradnika Krke. 

Literatura: 

1. Annual Report 2014. Krka, d. d., Novo mesto, 2015. or Annual Report 2014 [internet]. Krka, d. d., Novo mesto; 2015 [cited 2015 Jul 

24]. Available from: http://www.krka.biz/en/ 2. Krka: Company presentation [internet]. Krka, d. d., Novo mesto; 2015 [cited 2015 Jul 

24]. Available from: http://www.krka.biz/en/ 3. Sažetak opisa svojstva lijeka Dasselta. 4. Bachert C, Maurer M. Safety and Efficacy of 

Desloratadine in Subjects with Seasonal Allergic Rhinitis or Chronic Urticaria. Results of Four Postmarketing Surveillance Studies. 

Clin Drug Investig 2010; 30 (2): 109-122.

e-farmacia | broj 4.

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?