Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GODINA 1 NEDELJNI ASTRONOMSKI ONLINE BILTEN - BROJ <strong>25</strong> / 2017
REČ UREDNIKA ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN 3<br />
AKTUELNO TOKOM NEDELJE 4<br />
- VATIKAN PRIZNAJE TEORIJU VELIKOG PRASKA 4<br />
- JUPITER JE NAJSTARIJA PLANETA U SUNČEVOM SISTEMU 7<br />
- OD ČEGA SE SASTOJI CEO SVET? 9<br />
- ŠTA SE DOGAĐA SA „NEW HORIZONS“? 13<br />
- ZAŠTO JE UNIVERZUM SVE HLADNIJI? 15<br />
STALNE RUBRIKE 17<br />
- NASA-APOD - SLIKE DANA OVE NEDELJE 17<br />
- SDO - AKTUELNO NA SUNCU OVE NEDELJE 24<br />
- ESA - SLIKA NEDELJE <strong>25</strong><br />
- ESO - SLIKA NEDELJE 26<br />
- HABLOVA SLIKA NEDELJE 27<br />
- ČANDRA - SLIKA NEDELJE 28<br />
- SVE OPSERVATORIJE SVETA 29<br />
- KUTAK ZA MLADE ASTRONOME 30<br />
TEKSTOVI SARADNIKA 31<br />
- MAGLINA M43 31<br />
- ZVEZDA S ORIONIS 32<br />
- MAKEMAKE SATELIT S/2015(136472)1 33<br />
- PAR REČI O GRAVIMETRIJI 34<br />
POZIV II UPUTSTVO ZA SARADNJU 35<br />
IMPRESUM 36<br />
BILTEN SARADJUJE SA ORGANIZACIJAMA 37<br />
2
ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN<br />
Dragi čitaoci,<br />
srdačno se zahvaljujem svima koji su informacijama i aktivnom saradnjom pomogli<br />
ostvarenju ovog broja. Od ovog broja je moguće listanje biltena online. Na taj način, bilten<br />
može brže da se prelista, nego da se izvrši prvo download, pa onda otvaranje biltena.<br />
Naravno da je download i dalje dostupan. Adresu web-strane možete da pronađete u<br />
impresumu. U ovom broju se zahvaljujem Vatikanskoj Akademiji nauka na poslatom tekstu<br />
i želji za saradnjom. Naravno da je svaki tekst koji doprinosi informisanju i pozitivnoj<br />
naučnoj razmeni, dobrodošao. Astronomski BIlten Online može da se pohvali sa sve većim<br />
brojem čitaoca, što me posebno raduje. Zahvaljujem se svim čitaocima na pozitivnom<br />
mišljenju i lepim kritikama.<br />
Drago mi je da je veliki broj tekstova prenesen putem raznih elektronskih medija.<br />
Zahvaljujem se i raznim upitima za saradnju i dobroj volji na uspostavljanju kontakta.<br />
Adrese za kontakt sa urednicom se nalaze u impresumu na kraju biltena. Takodje se tamo<br />
nalaze i adrese socijalnih medija u kojima je bilten zastupljen.<br />
Želim vam prijatno vreme uz čitanje biltena.<br />
Urednica i izdavač biltena<br />
Prof. Dipl.Ing.Dr. Ljiljana Gračanin<br />
18. juni 2017.<br />
3
VATIKAN PRIZNAJE TEORIJU VELIKOG PRASKA<br />
Galileo Galilej ne bi verovao svojim očima. 1633. godine, Italijanski naučnik se nalazio pred<br />
crkvenim inkvizicionim sudom. Uspeo je da izbegne lomaču samo zato, što se odrekao nauke<br />
da Zemlja kruži oko Sunca. Morale su da prođu 359 godina, dok je crkva sa papom Johanes-<br />
Paulom II, 1992. godine povukla presudu protiv Galileja.<br />
Danas je situacija drugačija. U Vatikanu je održana konferencija sa priznatim kosmolozima i<br />
fizičarima na temu Velikog praska i crnih rupa.<br />
Istraživački tim se bavio pitanjima crnih rupa, gravitacionih talasa i prostorvremenskim<br />
singularitetima na papskoj opservatoriji Castelgandolfo. Pri tome su gostovali renomirani<br />
istraživači kao što je Holandski nosilac Nobelove nagrade, Gerard 't Hooft ili Britanski fizičar<br />
Roger Penrose, koji su zajedno istražili granice moderne kosmologije i formulisali su nova<br />
istraživačka pitanja, koja će da tokom sledećih godina budu osnova za naučna istraživanja na<br />
ovom polju.<br />
4
Za vreme kongresa su diskutovana pitanja kao što su: „Šta se događa kada nešto padne u<br />
crnu rupu?“, „Šta je konačna odrednica univerzuma?“. Sa<br />
ovom konferencijom je Vatikan istovremeno održao<br />
počast Belgijskom svešteniku i astrofizičaru Georges<br />
Lemaitre (1874-1966), koji važi za oca teorije o Velikom<br />
prasku. On je od 1960. do 1966. godine bio predsednik<br />
papske akademije nauka u Vatikanu.<br />
Godine 1927. dve godine pre nego sto je Edwin Hubble<br />
objavio svoju teoriju, je Georges Lemaitre objavio studiju<br />
o ekspanziji univerzuma. Polazio je od Ajnštajnove opšte<br />
teorije relativiteta i teorije dinamičnog univerzuma ruskog<br />
matematičara Aleksandra Aleksandroviča Fridmana. Tako je došao do saznanja, da se<br />
univerzum posle njegovog nastanka pre 14 milijardi godina, još uvek permanentno širi u<br />
prostoru.<br />
Mesto konferencije je simbolički Vatikanska opservatorija u Castel Gandolfo kod Rima, gde je<br />
papa Leo XIII želeo da pobije loš glas crkve kao neprijatelja nauke. Danas Vatikan to pokušava<br />
jače nego ikada. Direktor papske opservatorije Guy Consolmagno, je objasnio cilj<br />
simpozijuma: “Poništiti mit da se religija plaši nauke.”<br />
Da Vatikan ima smisao za humor, pokazuje i pitanje na internet-strani Vatikanske<br />
opservatorije: „Da li Vatikan želi da krsti vanzemaljce u svemiru?“ Odgovor je glasio: „Ne,<br />
iako mnogi ljudi to misle.“<br />
Posle dugogodišnjih borbi<br />
između crkve i nauke,<br />
Vatikan se poslednjih<br />
decenija trudi da se<br />
približi nauci. Papskoj<br />
Akademiji nauka pripadaju<br />
najpoznatiji naučnici, kao<br />
što je Stephen Hawking.<br />
Evoluciona teorija Čarlsa<br />
Darvina o nastanku vrsta,<br />
Vatikan smatra mogućom,<br />
jer se ne kosi sa teorijom<br />
Stvaranja. Vrste su<br />
stvorene i iz njih su se razvile onda druge vrste, pa su za Vatikan obe teorije moguće.<br />
5
Prilikom simpozijuma je govor pape Franciska zapanjio sve prisutne, a posebno članove<br />
papske Akademije nauka. On je rekao sledeće: „Kada u knjizi Genezis čitamo o Stvaranju,<br />
reskiramo da počnemo da zamišljamo Boga kao mađioničara, koji sa čarobnim štapom sve<br />
može da ostvari. Ali, to nije tako. Veliki prasak, koji se danas smatra početkom sveta, nije<br />
protivrečan Božijem planu Stvaranja. Evolucija u prirodi se ne suprotstavlja pojmu Stvaranja,<br />
jer Evolucija pretpostavlja nastanak stvorenja, koja su se razvijala. Tako je i kod Velikog<br />
praska, gde se svemir razvijao iz početne klice.“<br />
Ovo su revolucionarne reči poglavara katoličke crkve, koje pokazuju naprednost Vatikana i<br />
praćenje naučnih dostignuća, što je tokom poslednjih vekova bilo nezamislivo. Pa, iako je<br />
nauka za Vatikan više partner nego protivnik, uvek će postojati teme u kojima će dolaziti do<br />
nesaglasnosti. Uprkos trudu približavanja, teologija mora da pređe još veliki put da bi nauku<br />
priznala kao izazov i inspiraciju teoločkog načina života. Ali, kako je tadašnji papa Johannes<br />
Paul II. u svom istorijskom govoru o poništenju presude protiv Galileja rekao „Nikada više<br />
neće biti slučaja Galileo“, tako se i katolicka crkva trudi da pomiri naučna dostignuća sa<br />
svojim dogmama i taj pokušaj približavanja nauci se ceni kao dobra volja i rad na<br />
zajedničkom napretku za celo čovečanstvo.<br />
PONTIFICIA ACCADEMIA DELLE SCIENZE<br />
Brosura o naucnim priroritetima Vatikanske opservatorije za sledecu dekadu, moze da se<br />
pogleda ovde, download:<br />
https://drive.google.com/open?id=0B6nCakt7xCcZVG50MS02aHFIUzg<br />
Muzej u Vatikanu<br />
6
JUPITER JE NAJSTARIJA PLANETA U SUNČEVOM SISTEMU<br />
Ni jedna planeta nije tako velika i masivna kao Jupiter. Ni jedna planeta ne rotira tako brzo ili<br />
poseduje tako snažne oluje. Naučnici pretpostavljaju da je nastanak Jupitera i njegov<br />
raspored materijala u pra-oblaku, odlučujuće uticala na to da se u unutrašnjem Sunčevom<br />
sistemu nalaze samo male, kamene planete. Medjutim, od kada postoji Jupiter, je do sada<br />
bilo nejasno. Poznato je bilo da je Jupiter nastao pre nego što se pra-oblak rasplinuo, pre oko<br />
deset miliona godina, jer je samo tada postojalo još dovoljno gasa koja bi napunila njegov<br />
ogromni omotač. Da se gas oko planete ne bi rasplinuo, pre toga je jezgro planete moralo da<br />
naraste najmanje na 10-20 masa Zemlje. Međutim, još uvek nije poznato, kada se to desilo.<br />
Kako može da se datira gasoviti džin? Naučnici su upotrebili meteorite kao svedoke vremena.<br />
Oni potiču iz ranog dona Sunčevog sistema i daju informacije o sastavu pra-oblaka i time o<br />
mogućem uticaju mladog Jupitera. Ranije analize su<br />
već pokazale, da su meteoriti koji se sastoje od<br />
ugljenikovih jedinjenja i od jedinjenja koja nisu<br />
ugljenik, nastali u različitim rezervoarima materijala<br />
pra-oblaka. Ova razlika pokazuje ili vremensku<br />
promenu sastava pra-oblaka ili prostorno razdvajanje<br />
materijala, na primer, zbog Jupiterove orbite.<br />
Da li je u pra-oblaku postojala prostorna ili vremenska<br />
odvojenost rezervoara materijala, naučnici su istražili<br />
na osnovu 19 gvozdenih meteorita iz 6 različitih klasa.<br />
Analiza se odnosila na njihove sastojke izotopa<br />
volframa i molibdena. Rezultat je: meteoriti su doduše<br />
nastali istovremeno, ali iz dve različito sastavljene<br />
oblasti pra-oblaka. Ovo vremensko odvajanje<br />
“građevinskog materijala” je započelo milion godina<br />
posle nastanka Sunčevog sistema i trajalo je oko tri<br />
miliona godina. Tako duga prostorna razdvojenost ne<br />
pokazuje rastojanje između rezervoara materijala, jer bi se onda komponente pre ili kasnije<br />
ponovo pomešale. Ovo dovodi do zaključka, da je odvajanje dve oblasti u pra-oblaku bilo<br />
uzrokovano jednom barijerom.<br />
7
Ta barijera je najverovatnije bilo jezgro mladog Jupitera. Najlogičniji mehanizam za odvajanje<br />
dva takva rezervoara je akrecije gasovitog džina u Sunčevom sistemu i za takvo nesto je<br />
Jupiter najverovatniji kandidat. To znači, da je Jupiter postojao oko milion godina pre<br />
nastanka Sunčevog sistema i da je tada imao najmanje veličinu od 20 masa Zemlje, jer je<br />
samo tako mogao da napravi dovoljno veliki procep u pra-.oblaku. Tokom sledećih tri miliona<br />
godina je gasovita planeta rasla dok nije dostigla oko 50 masa Zemlje. Tako je Jupiter<br />
najstarija planeta u Sunčevom sistemu, jer su Zemlja i ostale kamene planete rasle sporo i<br />
tek pošto se pra-oblak rasplinuo. Zbog toga danas ne poseduju mnogo gasa. Nasuprot tome<br />
su gasovite planete, kao što je Jupiter, nastale daleko brže.<br />
Novo datiranje Jupitera kao najstarije planete bi moglo da objasni čudne osobine Sunčevog<br />
sistema. Ni u jednom poznatom planetarnom sistemu se unutrašnje planete ne nalaze tako<br />
daleko prema spoljašnjem delu i nisu tako male i siromašne gasom, kao kod nas. Do sada su<br />
planetolozi smatrali da je kasno lutanje Jupitera razlog za to. Ali, prema najnovijim<br />
podacima, veoma rano postojanje Jupiterovog jezgra bi moglo da objasni kamene planete.<br />
mladi jupiter je time što je napravio procep u pra-oblaku, sprečio dovod materijala spolja.<br />
Tako je „gradivni materijal“ bio dovoljan za planete veličine Zemlje, ali ne i za brazovanje<br />
velikih super-Zemlji.<br />
PLANETARY SOCIETY<br />
Za profesionalne astronome, strucni tekst se nalazi ovde:<br />
https://drive.google.com/open?id=0B6nCakt7xCcZNXVNV1FFVloxUlE<br />
8<br />
Y
OD ČEGA SE SASTOJI CEO SVET?<br />
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je znati iz kog ugla se posmatra. Prvi i<br />
najjednostavniji model bi bio da se zamisli svet sastavljen iz delova, jer pitanje ukazuje na<br />
neki oblik supstance, a kod supstance prvo mislimo na materiju. Mi znamo da postoje atomi,<br />
ali i atomi se sastoje od najmanjih delića. U njihovom jezgru se nalaze protoni i neutroni i<br />
elektronska opna, gde se nalaze elektroni.<br />
Elektroni su zaista najmanje čestice, ali protoni i neutroni se sastoje iz jos manjih čestica -<br />
takozvanih kvarkova, koji čine materiju takvom, kakvom je poznajemo. Međutim, nije<br />
dovoljno da se kaže, da ove čestice postoje i čine deo univerzuma, jer one to rade prema<br />
određenim pravilima. Tu deluju sile, kao što je, na primer, gravitacija, dakle sila, koja privlači<br />
čestice. Ili postoji sila koja drži jezgra atoma zajedno. Protoni i neutroni su čvrsto vezani uz<br />
jezgro, kao da su zalepljeni za njega. Taj „lepak“ su sile koje imaju osovu i sastoje se od<br />
nečega. Fizika čestica je takva, da se ove sile takođe prenose putem čestica. Na primer, foton<br />
je lestica koja prenosi elektromagnetnu silu. Slično tome, može da se predstavi gravitaciona<br />
sila. Vremenom su fizičari otkrili veliki broj ovakvih sitnih čestica. One se kreću u nečemu što<br />
mi nazivamo prostor i vreme. Ali, od čega se sastoje prostor i vreme?<br />
I na to fizičari imaju odgovor: prostor i vreme nisu nezavisne veličine, što znači da nemaju<br />
geometrijski oblik u praznini, nego su prostor i vreme isprepletani materijom. To je jedno<br />
objačnjenje. Tako se smatra da se univerzum, u najširem smislu, sastoji od čestica, što znaci,<br />
od energije. Energija i materija su prema Ajnštajnu, samo dve strane iste medalje.<br />
9
Neki fizičari smatraju da su bliže rešenju ove zagonetke, ako ne posmatraju univerzum kao<br />
povezanu energiju i materiju, nego kao da se univerzum sastoji od informacija u smislu<br />
bitova. I to je jedna od mogućnosti da se opiše svemir. Ali, u asuštini su to sve različite<br />
naočare, kroz koje se gleda u svemir. Jedino što je zaista sigurno je, da se kosmos sastoji od<br />
mnogih zagonetki.<br />
Ljudsko telo je skup hemijskih elemenata. Svaki atom od koga se sastoji čovek je nekada bio<br />
deo jedne zvezde. Kosmička smrt je izvor svega što postoji. Sa 56% u ljudskom telu je<br />
kiseonik najčešće zastupljen. Zatim dolazi ugljenik, sa 28%, vodonik, sa 10%, azot sa 2% i<br />
kalcijum sa 1,5%. Tu su i tragovi hlora, fosfora, kalijuma, sumpora, natrijuma i magnezijuma,<br />
sve zajedno 21 hemijski element koji su za ljudski organizam od centralnom značaja.<br />
Ali, odakle potiču svi ti elementi? Grčki filozof Demokrit je u petom veku pre naše ere imao<br />
jednu ideju: On je postulirao da se cela priroda sastoji od malih, nedeljivih jedinica, koje je<br />
nazvao atomima. On je pisao: “Samo prividno neka stvar ima biju, samo prividno je slatka ili<br />
gorka. U stvarnosti postoje samo atomi u praznom prostoru.” Sa time je rođena ideja<br />
atomskog materijalizma. Danas znamo da osim atoma, postoji još nešto. Atomi mogu da<br />
budu deljivi, svaki atom se sastoji od opne sa negativno naelektrisanim elektronima i<br />
jezgrom sa pozitivno naelektrisanim protonima. Masa i energija čine materiju, a broj protona<br />
u atomskom jezgru određuje o kom elementu periodnog sistema se radi.<br />
Sa time je objašnjeno, od čega se sastoji čovek, ali još uvek je otvoreno pitanje, odakle dolazi<br />
„građevinski materijal“? Da li je moguće da čovek, biljke, životinje i sve što je živo na Zemlji,<br />
sve što čini univerzum, potiče iz istog izvora?<br />
10
Martin Rees, dvorski astronom kraljice Elisabete II. i profesor kosmologije i astrofizike na<br />
britanskom univerzitetu u Kembridžu, daje ovakav odgovor: „Čovek je stelarni atomski<br />
otpad. Zvezde su nam mnogo bliže, nego što to mislimo. Sa svim ljudima koji su ikada živeli,<br />
mi delimo isti pogled na zvezde. I na kraju, mi smo i sami zvezdana prašina.“<br />
Martin Rees<br />
Da bi se razumele ove reči, potrebno je da se pogleda istorija nastanka svemira, tačnije<br />
rečeno, „Veliki prasak“, pre 13,7 milijardi godina. Jednu sekundu posle praska, već je<br />
postojao „građevinski materijal“. U moru čestica energetskog zračenja (fotona), plivali su<br />
protoni, neutroni, elektroni, kao u kosmičkoj pra-supi. Nekoliko minuta poslesu se<br />
obrazovale takozvane primordijalne nukleosinteze prvih atomskih jezgra od helijuma i<br />
vodonika. Oni čine najveći deo materije, iz njihove fuzije su nastali svi drugi teški elementi.<br />
Oblaci gasa vodonika i helijuma su se obrazovali privlačnim silama gasovitih džinova - to su<br />
bile prve zvezde. U kosmičkim reaktorima su tako nastajali u snažnim fuzionim procesima,<br />
sve veći i teži elementi, kao što su ugljenik, silicijum i kiseonik. On nastaje kada se ugljenik<br />
spoji sa helijumom. Da bi nastalo gvožđe, uran i ostali teški elementi, potreba je ogromna<br />
energija i milioni stepeni Celzijusa, koji postoje samo u masivnim zvezdama. Kao u<br />
gigantskom kotlu u njihovoj unutrašnjosti izgaraju vodonik i helijum. Na kraju njenog života,<br />
zvezda postaje supernova i eksplodira. Njena svetlost se pri tome pojačava za milione do<br />
milijarde puta, tako da za kratko vreme svetli tako jako, kao cela galaksija. Ostaci supernove<br />
obrazuju zvezdani omotač i unutar njega elemente planetarne magline, čija prašina, veličine<br />
11
atoma, luta svemirom. Na svom putu, ovi ostaci zvezde susreću druge ostatke zvezdanih<br />
eksplozija. Taj materijal onda obrazuje kosmičku fabriku, koja producira nova nebeska tela.<br />
Kada se ova metamorfoza dalje prati, dolazi se do svakog objekta u svemiru i na kraju, do<br />
čoveka.<br />
Specifičan hemijski sastav od<br />
zvezdane prašine pravi dijamant,<br />
kamen ili biljku, bakteriju, insekt ili<br />
„homo sapiens“. Ćelije našeg tela,<br />
kiseonik koji udišemo, ugljenik i<br />
azot u našem telu, kalcijum u<br />
našim kostima, sve potiče od<br />
zvezdanog materijala koji je<br />
produciran pre mnogo milijardi<br />
godina i dalje je generisan. Svaki element na Zemlji potiče od geološkog kamenja. Gradivni<br />
materijal propada u tlo i atmosfera ga usisava i ponovo se pronalazi u biljkama i životinjama<br />
koje jede čovek. Tako ovi elementi pute vazduha dolaze u našu hranu i naše telo.<br />
Ni jedan atom u svemiru nije izgubljen. Iz toga, što je nekada postojalo, što postoji sada i što<br />
će postojati, nastaje večni kružni tok nastanka nove materije. Sve se reciklira i kao<br />
građevinski materijal postaje deo prirode. Grčki filozof Heraklit je ovu večnu metamorfozu<br />
opisao u svojoj poznatoj formuli “Panta rei” - sve teče. Heraklit poredi kamen sa rekom: “Ko<br />
zakorači u reku, na njega dolazi stalno druga voda, mi ulazimo u istu reku i opet to nije ista<br />
reka, jer ne možemo dva puta da zakoračimo u istu reku, ona se u međivremenu promenila.”<br />
Astrofizičari smatraju da ce ovaj večni kružni tok da se završi tek tada, kada svemir postigne<br />
svoje maksimalno širenje i počne da se skuplja. Moguće je da će onda ponovo da se desi<br />
“Veliki prasak”.<br />
UNIVERSITY OF CAMBRIDGE<br />
12
ŠTA SE TRENUTNO DOGAĐA SA „NEW HORIZONS“?<br />
Pre dve godine je New Horizons proletela pored Plutona. Trajalo je mesecima dok je sonda<br />
poslala sve podatke na Zemlju. Paralelno sa time krenula je prema svom novom cilju, 2014<br />
MU69. Do sada je prešla više od pola puta između Plutona i 2014 MU69, objekta u<br />
Kuiperovom pojasu. NASA je odabrala ovaj objekat kao sledeći cilj, jer je sonda tehnički u<br />
veoma dobrom stanju, pa je plan da se iskoristi što više je moguće. Tako je posle završetka<br />
slanja fotografija i prikupljenih podataka, uprogramiran novi cilj.<br />
Sledeća tri meseca, New Horizons će da provede u modusu spavanja. Pri tome su isključeni<br />
svi instrumenti, neki bekap sistemi i pogon je deaktiviran. Instrumenti za posmatranje<br />
okoline, za upravljanje sondom i kontrolu toplote, kao i komunikacioni sistemi, ostaju aktivni.<br />
Svakog ponedeljka, ovi sistemi vrše test funkcija i šalju status signal prema Zemlji. Na osnovu<br />
velikog rastojanja, ovaj signal putuje šest sati dok stigne do Zemlje.<br />
Ovaj modus spavanja je New Horizons izmedju 2007. i 2017. godine aktivirala u trajanju od<br />
skoro pet godina, jer je toliko dugo trajao let do Plutona. Samo retko je signalizirala neki<br />
problem. Od decembra 2014. godine, sonda je više od dve godine bila neprekidno u<br />
aktivnom stanju. 14. jula 2015. godine je dostigla najbližu tačku do Plutona i do kraja oktobra<br />
2016. godine je trajalo slanje podataka na Zemlju.<br />
13
Posle više manevara putanje u kasnu jesen 2015. godine, početkom februara 2017. godine je<br />
usledila još jedna korektura putanje leta. Prethodno je New Horizons posmatrao neke<br />
objekte u Kuiperovom pojasu. Prenos ovih podataka je završen u martu 2017. godine i od<br />
aprila je modusu spavanja do sredine septembra. Na Zemlji se u međuvremenu precizira<br />
njen dalji let i istraživački program. U julu 2018. godine onda počinje faza približavanja<br />
objektu 2014 MU69.<br />
MINOR PLANET CENTER<br />
14
ZAŠTO JE EKSPANDIRAJUĆI UNIVERZUM SVE HLADNIJI?<br />
Ono što mi označavamo kao temperaturu, je mera za energiju kretanja čestica. U toplom<br />
vazduhu, čestice se prosečno kreću brže, nego u hladnom. Zamislimo sada jedan naduvani<br />
balon. I u njemu se čestice kreću, tako da u unutrašnjosti balona vlada određena<br />
temperatura. Sada zamislimo dete koje sa ovim balonom u ruci trči ulicom. Pomislićemo da<br />
se čestice u balonu sada kreću brže. Ali, temperatura u balonu ostaje ista. Razlog tome je da<br />
ja je za temperaturu unutar balona odlučujuća energija kretanja čestica unutar balona, a ne<br />
preneseno kretanje spolja.<br />
Upravo tako bismo trebali da razumemo princip sa univerzumom. On se brže širi, ali ovo<br />
širenje ne znači da se čestice unutar njega brže kreću. To znači, da se energija kretanja u<br />
univerzumu ne menja zbog njegove ekspanzije i on ne postaje topliji, nego hladniji. Aktuelno,<br />
ova temperatura iznosi 2,72 kelvina, što znači 2,72 stepena iznad apsolutne nule. Tio je<br />
prilično hladno, ali u toku sledećih miliona godina će verovatno biti još hladnije. Jedan od<br />
razloga tome je ekspanzija, ali ne i kretanje čestica.<br />
Sada je potrebno razumeti, šta to znači kada se kaže da svemir postaje hladniji. Sa time se ne<br />
misli na to da<br />
postoji<br />
termometar<br />
u svemiru,<br />
koji meri njegovu<br />
temperaturu.<br />
U svemiru,<br />
pre svega u<br />
intergalaktičk<br />
om prostoru<br />
jedva da postoje<br />
čestice,<br />
tako da naše razumevanje temperature nema mnogo smisla. Ali, ono što postoji u svemiru je<br />
zračenje, tačnije - kosmičko pozadinsko zračenje, koje prožima ceo univerzum.<br />
15
Ono potiče iz početaka svemira, još pre nego što su se obrazovali prvi atomi. Tada je<br />
univerzum bio mnogo manji nego danas, ali zato je bio mnogo vreliji. Oko 3.000 stepeni su<br />
tada vladali u svemiru. Odgovarajuće tome, zračenje je takođe bilo veoma energetsko. Od<br />
tada se univerzum sve više širi. Kao posledica toga se zračenje „isteglilo“, elektromagnetni<br />
talasi su izduženi i time su postali energetski slabiji. Ova energija sada može da se preračuna<br />
u temperaturu. To nije temperatura koja može da se oseti, nego fizikalna temperatura,<br />
kojavlada u univerzumu i njegovom pozadinskom zračenju. Kroz ekspanziju univerzuma i<br />
time izduženo pozadinsko zračenje, temperatura je postala sve niža. Zbog toga je tačno kada<br />
se kaže da univerzum postaje hladniji, zato što se širi. Ali, njegova temperatura neće pasti na<br />
apsolutnu nulu, jer je to fizikalno nemoguće.<br />
LOS ALAMOS NATIONAL LABORATORY<br />
16
www.apod.rs<br />
12. juni 2017.<br />
NEOBIČNA RUPA NA MARSU<br />
Objašnjenje slike: Kako je nastala ova neobicna rupa na Marsu? Na ovom pejsažu, koji<br />
izgleda kao Švajcarski sir, vide se brojne rupe. Sve do jedne pokazuju prašnjavo Marsovo tlo<br />
ispod isparenog svetlog leda ugljen dioksida. Najneobičnija rupa je gore desno. Ona ima<br />
veličinu od oko 100 metara i očito ima veliku dubinu. Zašto ova rupa postoji i zašto je<br />
okružena okruglim kraterom, može samo da se pretpostavlja. Vodeća hipoteza kaže, da je<br />
nastala udarom meteorita. Rupe kao ova, su posebno interesantne, jer bi mogle da budu<br />
prilaz dubljim slojevima, koje možda vode u hodnike ispod površine. Ako je to tako, onda su<br />
ovi prirodni tuneli prilično dobro zastićeni od neprijateljske površine Marsa, što dovodi do<br />
relativno dobrih kandidata za moguć život na Marsu. Ova udubljenja su zbog toga važni<br />
ciljevi za moguće buduće svemirske sonde, robote, čak i za interplanetarne istraživačke<br />
letove.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
NASA, MRO, HiRISE, JPL, U. Arizona<br />
17
www.apod.rs<br />
13. juni 2017.<br />
VELIKA MAGLINA U KARINI<br />
Objašnjenje slika: U jednom od najsvetlijih delova Mlečnog puta, nalazi se maglina gde se<br />
događaju izuzetno čudne stvari. NGC 3372 je poznata kao velika maglina u Karini, u njoj se<br />
nalaze masivne zvezde i promenljive magline. NGC 3324, maglina Ključaonica, svetla<br />
struktura desno pored sredine slike, sadrži nekoliko ovih masivnih zvezda i sama je<br />
promenila svoj oblik. Ovde se vidi cela maglina Karina, ona je veća od 300 svetlosnih godina i<br />
odo 7.500 svetlosnih godina je udaljena u sazvežđu Karina. Eta Karine, energetski bogata<br />
zvezda u maglini je 1830-tih godina bila jedna od najsvetlijih zvezda na nebu, ali onda je<br />
drastično pobledela. Možda se Eta Karine nalazi na ivici eksplozije supernove, ali rentenske<br />
slike upućuju na to da je veliki deo magline Karina, prava fabrika supernova.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Amit Ashok Kamble<br />
18
www.apod.rs<br />
14. juni 2017.<br />
M89: ELIPTIČNE GALAKSIJE SA SPOLJAŠNJIM OPNAMA II OBLACIMA<br />
Objašnjenje slike: Da li ga vidite? Ovaj poznati Mesje objekat M89, izgleda kao jednostavna<br />
eliptična galaksija opkoljena bledim opnama i oblacima. Uzrok ovih opni je trenutno<br />
nepoznat. Moguće je da su nastale gravitacionim ugicajem iz ruševina, koje su ostale<br />
spajanjem brojnih malih galaksija poslednjih milijardi godina. Možda su opne kao talasi u<br />
jezeru u kome je pre kratkog vremena sudar sa drugom, velikom galaksijom proizveo guste<br />
talase koji protiču kroz ovog galaktičkog giganta. Nezavisno od uzroka, ova slika pokazuje sve<br />
veću saglasnost o tome, da su neke eliptične galaksije nastale u mlađoj prošlosti i da<br />
spoljašnje okoline najvećeg broja velikih galaksija, nisu zaista glatke, nego kompleksne,<br />
izmedju ostalog, zbog redovnih međusobnih gravitativnih uticaja i zbog usisavanja manjih,<br />
bliskih galaksija. Spoljašnja okolina našeg Mlečnog puta je primer za tako jednu neočekivanu<br />
kompleksnost. M89 pripada bliskom Virgo-galaktičkom jatu, koji je udaljen oko 50 miliona<br />
svetlosnih godina.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Mark Hanson<br />
19
www.apod.rs<br />
15. juni 2017.<br />
CRVENE MUNJE IZNAD KANALA<br />
Objašnjenje slika: Nekim danima u februaru, u Josemit Nacionalnom parku, prilikom zalaska<br />
Sunca može da se vidi vatreni vodopad, kada su vreme i pozicija Sunca odgovarajući.<br />
Takozvani Horsetail-vodopad se često fotografiše od dole. On svetli izolovano u senci strmih<br />
zidova El Captain-a, jer je još uvek osvetljen Sunčevim zracima, koji se reflektuju od zida<br />
planine iza. To daje vodopadu dramatičan, vatreni izgled. Za vreme zalaska Meseca i jasnog<br />
zvezdanog neba, ovaj vodopad je veoma retko fotografisan. U svetlosti Meseca je vatreni<br />
efekat slabiji, ali vidljiv, kada je nebo jasno i kada se svetli Mesec nalazi u određenom pravcu<br />
na zapadnom horizontu. Za ovu dobro planiraju fotografiju je nebo bilo jasno i zvezde su<br />
svetlucale, dok je scena bila osvetljena sa dve trećine Meseca, koji je 9. maja zašao u ranim<br />
jutarnjim satima.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Amit Ashok Kamble<br />
20
www.apod.rs<br />
16. juni 2017.<br />
MENHETN -- IZLAZAK MESECA<br />
Objašnjenje slike: Kada je 9. juna zašlo Sunce, izašao je pun Mesec, nekima je poznat kao<br />
jagoda-Mesec. Jarko osvetljen disk se nalazio u blizini horizonta. Imao je toplu boju<br />
reflektovanog Sunčevog svetla, koje je filterovano kroz gustu, prašnjavu atmosferu. Tako se i<br />
vidi na ovoj slici napravljenoj sa teleobjektivom iznad nebodera južne siluete Menhetna.<br />
Slika je nastala u rezervatu Eagle rock, jednom parku u West Orange u New Jersey,<br />
udaljenom 21 kilometar od južnog Menhetna i oko 384.000 kilometra od Meseca. Moderni<br />
neboderi od čelika i stakla u prednjem delu slike dele toplu boju Meseca, tako što reflektuju<br />
poslednje zrake zalazećeg Sunca. Najviša trougaona faceta je One World Trade Center u<br />
Njujorku.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Podaci; Subaru, NAOJ, Montaza i obrada; Roberto Colombari<br />
21
www.apod.rs<br />
17. juni 2017.<br />
SATURN BLIZU OPOZICIJE<br />
Objašnjenje slike: Saturn je dostigao opoziciju 16. juna. Tom prilikom se na nebu planete<br />
Zemlje Saturn nalazi preko puta Sunca. U to vreme je Saturn vidljiv cele noći, svetli najsvetlije<br />
i nalazi nam se najbliže. Ova zadivljujuće oštra slika planete je napravljena 11. juna sa jedan<br />
metarskim teleskopom na Pic du Midi-opservatoriji. Sever planete sa čudnim<br />
šestougaonikom se kupa su svetlosti Sunca. Ali i Saturnov sistem prstenova je veoma<br />
detaljno prepoznatljiv. Uska Enkeova praznina se vidi duž celog spoljašnjeg A-prstena, u<br />
bledom unutrašnjem C-prstenu su prepoznatljive tanke trake, a Saturnov južni pol viri kroz<br />
širok Kasinijev pocep. Za vreme opozicije su Saturnovi prstenovi posebno svetli, što je<br />
poznato kao opozicioni efekat. Ledeni delići prstena su, viđeno sa Zemlje, direktno<br />
osvetljeni, ne bacaju senku i rasipaju Sunčevu svetlost. Zbog toga je jačina svetlosti mnogo<br />
veća. Ali, najbolji pogled na Saturn, trenutno ima svemirska sonda Kasini, koja se nalazi u<br />
njegovoj orbiti. Kasini prilikom svoje devete orbite ponire sve dublje prema planeti.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
D. Peach, E. Kraaikamp, F. Colas, M. Delcroix, R. Hueso, G. Therin, C. Sprianu, S2P, IMCCE, OMP<br />
22
www.apod.rs<br />
18. juni 2017.<br />
KASINIJEVI POGLEDI NA SATURN<br />
Objašnjenje slike: Šta je videla svemirska sonda Kasini kod Saturna? Ovaj muzički video<br />
pokazuje neke od ranijih najlepših slika. U prvom delu videa (00:07), pojavljuje se uspravna<br />
linija: Saturnovi tanki prstenovi viđeni sa strane. Uskoro prolaze neki od Saturnovih meseca.<br />
Sledeća sekvenca (00:11), pokazuje neobičan Saturnov talasast F-prsten, koji je opkoljen sa<br />
dva meseca koja stalno izazivaju smetnje u njemu. Zatim se vidi veliki deo Saturnovog<br />
širokog sistema prstenova, ponekad zajedno sa planetom. Oblaci na Titanu (0:39) i Saturnu<br />
(00:41) su naglašeni. Posle toga se vide isečci proleta pored nekoliko Saturnovih meseca,<br />
među njima, Febe, Mimas, Epimeteus i Japetus. U drugim delovima izgleda kao da Saturnovi<br />
meseci lete jedan pored drugog, dok kruže oko Saturna. Zvezdana polja u pozadini, ponekad<br />
se vide iznad Saturnovih meseca. Robotska sonda Kasini je od 2004. godine revolucionirala<br />
saznanja čovečanstva o Saturnu i njegovim mesecima. U septembru se dramatično završava<br />
Kasinijeva misija, kada će sonda da uroni u planetu.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Slike: Cassini Imaging Team, ISS, JPL, ESA, NASA; Video kompilacija: Chris Abbas;<br />
Kredit za muziku & licenca: Ghosts I-IV (Nine Inch Nails)<br />
23
24. nedelja 2017.<br />
ENERGETSKE AKTIVNE OBLASTI<br />
Objašnjenje slike: Par relativno malih (ali divljih) aktivnih oblasti rotirajui na filmu, izbacujući<br />
brojne male baklje koje se vraćaju kao petlje plazme. U početku je primećena samo jedna<br />
aktivna oblast, ali na pola puta u video klipu se vidi druga baklja iza prve. Dinamične oblasti<br />
su najupečatljivija područja na Suncu tokom ovog 42-časovnog perioda. Slike su napravljene<br />
na talasnoj dužini ekstremne ultravioletne svetlosti.<br />
Video snimak može da se vidi ovde:<br />
https://sdo.gsfc.nasa.gov/assets/gallery/movies/EnergizedActiveRegions_sm.mp4<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
SDO/NASA<br />
24
12. juni 2017.<br />
RASPORED SOLARNIH KRILA MERCURY TRANSFER MODULA<br />
Objašnjenje slike: Spuštaju se 14 m od tela svemirskog broda, ova impozantna solarna krila<br />
su jedna od dva prikačena krila na ESA transferni modulu Mercury BepiColombo. Mehanizam<br />
za raspoređivanje sunčevih krila je prošlog meseca testiran u tehničkom centru ESA u<br />
Holandiji, u sklopu finalnih provera pre početka misije u oktobru 2018. godine iz Evropskog<br />
svemirske luka u Kuru, Francuskoj Gvajani. Tokom testiranja, pet panela je podržano odozgo<br />
kako bi se simulirala težina prostora.<br />
Krila će se preklopiti na telo svemirske letilice unutar<br />
rakete Ariane 5 i otvoriće se se samo jednom u svemiru.<br />
Mehanizmi zaključavaju svaki segment panela na svom<br />
mestu. Oni mogu da se rotiraju pomoću mehanizma za<br />
pogon solarnih ćelija prikačenih na glavno telo. Uprkos<br />
putovanju prema Suncu, modul za prenos zahteva veliki<br />
niz solarnih ćelija. Ograničenja temperature znače da ne mogu direktno da se suoče sa<br />
Suncem tokom dužeg vremena bez degradacije, tako da moraju da budu pod uglom i zato<br />
zahevaju veće područje za ispunjavanje potreba BepiColomba.<br />
Modul će koristiti kombinaciju električnog pogona i višestrukih gravitacionih asistenca na<br />
Zemlji, Veneri i Merkuru, kako bi nosila dva naučna oružja na najgrublju planetu u našem<br />
Solarnom sistemu. Posle 7.2 godine putovanja, ESA Mercury Planetary Orbiter i Japanski<br />
Mercury Magnetospheric Orbiter će se odvojiti od modula za prenos i ući će u svoje orbite.<br />
Oni će vršiti komplementarna merenja unutrašnjosti, površine, eksosfere i magnetosfere.<br />
Podaci će nam reći više o poreklu i evoluciji planete blizu svoje roditeljske zvezde, pružajući<br />
bolje razumevanje ukupne evolucije našeg Solarnog sistema, kao i egzo planetarnih sistema.<br />
.<br />
Kredit i autorska prava: ESA<br />
https://twitter.com/ESA_serbia<br />
<strong>25</strong>
12. juni 2017.<br />
PRAVI OBLIK MAGLINE BUMERANG<br />
Objašnjenje slike: Ova slika nedelje pokazuje maglinu Bumerang, preplanetarnu maglinu,<br />
kako je vidi Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA). Ljubičasta struktura u<br />
pozadini je snimljena sa NASA/ESA svemirskim teleskopom Habl i pokazuje tipičan dvostruki<br />
oblik sa veoma uskom centralnom oblasti. Sposobnost ALME, da pronađe hladan<br />
molekularni gas, pokazuje ispružen oblik magline u narandžastoj boji.<br />
Još 2003. godine je 5.000 svetlosnih godina udaljena maglina držala rekord najhladnijeg<br />
objekta u univerzumu. Veruje se da je maglina nastala iz opne jedne zvezde u njenoj kasnoj<br />
fazi života, koja je posedovala malu zvezdz pratioca. Ovo je možda uzrok za izuzetno hladan<br />
gas, koji izbija napolje i koji je osvetljen svetlošću umiruće zvezde u centru.<br />
ALMINA slika pokazuje centralni prašnjavi disk i gas koji izlazi i u međuvremenu zauzima<br />
prostor od oko 4 svetlosne godine u prečniku. Ovaj gas je još hladniji od kosmičkog<br />
mikrotalasnog pozadinskog zračenja i dostiže temperature od ispod -270 °C. Osim toga, on se<br />
širi brzinom od 590.000 kilometara na sat.<br />
Tekst na ESO-strani: https://www.eso.org/public/serbia/images/potw1724a/<br />
Kredit i autorska prava: ESO4<br />
26
12. juni 2017.<br />
AJNŠTAJNOV PONOVNI POGLED<br />
Objačnjenje slike: Pre jednog veka, Albert Ajnštajn je objavio svoju čuvenu teoriju<br />
relativiteta. On je predložio mogućnost, da svi objekti fizički izobličavaju prostor i sa većim<br />
masama proizvode najizraženiji efekat, a veoma masivni objekti (kao što je Sunce), savijeni<br />
prolaze svemirom. Takav efekat je prvi put primećen u toku 1919. godine, za<br />
vremepomračenja, od engleskog astronom Arthura Edingtona.<br />
Ipak je bilo potrebno da prođe sto<br />
godina, da bi se razvio teleskop, koji je<br />
dovoljno moćan da otkrije ovo<br />
gravitaciono sočivasto zakrivljenje<br />
izazvano zvezdama izvan Sunčevog<br />
sistema. Čak oko objekata sa veoma<br />
velikim masama, kao što su zvezde,<br />
ovaj efekat je veoma mali, što je veliki<br />
izazov za teleskope na Zemlji. To je<br />
međutim, u okviru mogućnosti NASA /<br />
ESA Hablovog svemirskog teleskopa,<br />
koji je sakupio podatke od kojih se<br />
sastoji ova slika nedelje.<br />
Svetla zvezda u centru slike je bliski beli patuljak Stajn 2051B, samo 17 svetlosnih godina<br />
udaljen od Zemlje. Manja zvezda ispod je udaljena oko 5.000 svetlosnih godina. Astronomi<br />
su otkrili Stein 2051B osam puta u roku od dve godine, dok je beli patuljak prolazio ispred<br />
daleke pozadine zvezde. Tokom bliskog poravnanja, gravitacija belog patuljka je savila<br />
svetlost daleke zvezde, što čini razliku od oko oko 2 mili ugaone sekund od njenog stvarnog<br />
položaja. Ovo odstupanje je toliko malo, da je ekvivalentno posmatranju mrava kako ide<br />
preko površine novčića od 1€ sa udaljenosti od 2.300 kilometara.<br />
Credit za sliku: ESA/Hubble & NASA<br />
https://twitter.com/Hubble_serbian<br />
27
12. juni 2017.<br />
CHANDRA POSMATRA SUPERNOVU II OTKRIVA NEŠTO NEOBIČNO<br />
Sredinom januara su astronomi u galaksiji Messier 82 udaljenoj 12 miliona svetlosnih godina,<br />
pronašli supernovu, SN2014J. Beli patuljak je došao do kraja svog života i u snažnoj eksploziji<br />
je odbacio svoju opnu. Iz prašine koja je nastala tim putem, će jednog dana da nastanu nove<br />
zvezde i planete.<br />
Pošto se ova supernova nalazi relativno blizu nas, astronomi su je detaljno istražili. Ali kada<br />
su uperili rentgenski teleskop Chandra prema ovoj<br />
zvezdi, doživeli su veliko iznenađenje, jer teleskop<br />
nije mogao da zabeleži nikakvo zracenje u<br />
rentgenskom području, kako je to obicaj kod<br />
eksplozija supernova.<br />
Kada beli patuljak završi svoj život kao supernova<br />
tipa Ia, to se desi zato sšto ta zvezda od svog<br />
pratioca povlači sve više materijala, koji kao gust<br />
gasoviti oblak leti sa jedne zvezde na drugu. Kada masa belog patuljka zbog toga postane<br />
prevelika, on eksplodira i pri tome oblak gasa zrači rentgensku svetlost.<br />
Međutim, prilikom posmatranja SN2014J, Chandra nije zabeležila rentgensko svetlo. Takođe<br />
nije pronađen ni stelarni gas u okolini zvezde. Jedno od objašnjenja bi moglo da bude da se<br />
dogodio sudar dva bela patuljka, pri čemu ne nastaje rentgensko zračenje, što bi bilo sasvim<br />
novo saznanje u astrofizici.<br />
Kodirane boje: milimetarsko područje (crveno), optički (zeleno), rentgenski zraci (violet-plavo)<br />
28
7. DEO<br />
KONKOLY OPSERVATORIJA U BUDIMPEŠTI<br />
Konkoly opservatorija je astronomskaopservatorija u sastavu Mađarske Akademije Nauka.<br />
Osnovana je 1871. godine od plemica Miklós Konkoly-Thege kao njegova privatna<br />
opservatorija. Danas opservatorija objavljuje bilten o promenljivim zvezdama koji je osnovan<br />
od IAU.<br />
29
Kao odgovor na mnogostruke upite i želje čitaoca biltena, na ovom mestu je etablirana<br />
stalna rubrika sa pitanjima i odgovorima za naše mlade čitaoce koji se interesuju za<br />
astronomiju. Vaša pitanja i komentare možete da šaljete na mejl redakcije.<br />
07.<br />
KOLIKO DUGO TRAJE DOK ČOVEK UMRE KADA SE NAĐE<br />
NEZASTIĆEN U SVEMIRU?<br />
To traje 1-2 minuta, ali čovek se onesvesti već posle 15 sekundi, jer mozak ne dobija<br />
dovoljno kiseonika. Pošto u svemiru ne postoji spoljašnji pritisak, ceo vazduh iz tela ode u<br />
svemir. Takođe ne bi funkcionisalo ni da se zadrži vazduh, jer bi se u plućima raširio i oštetio<br />
tkivo. Telo bi se naduvalo dvostruko više, ali ne bi eksplodiralo. Tečnosti na površini tela, na<br />
primer, u očima ili ustima bi isparile.<br />
Ako se čovečije telo u roku od 1-2 minuta spase i smesta se ukaže stručna pomoć,<br />
eventualno je moguće da se bude spašen. Koja oštećenja će zbog opisanih efekata pri tome<br />
da zadobije, zavisi od okolnosti i od predhodnog zdravstvenog stanja.<br />
30
ALEKSANDAR RACIN<br />
M 43<br />
Messier 43 (M43 ili NGC 1982) je deo Orionove magline odvojen prašnjavim oblakom od<br />
ostatka magline. M43 je prvi uočio Jean-Jacques Dortous de Mairan 1731. godine kao "sjaj<br />
koji okružuje zvezdu". Charles Messier jeuključio u svoj katalog zajedno sa M42. Maglina<br />
okružuje mladu promjenjivu zvezdu NU Oriona koja svoj prividni sjaj menja od magnitude +<br />
6,5 do + 7,6. Udaljenost magline je ista kao udaljenosti M42, tj udaljena je 1.600 svjetlosnih<br />
godina. Prividne dimenzije M43 su 20' x 15', što odgovara stvarnim dimenzijama od 9' x 7'<br />
svetlosnih godina. Maglicnu je moguće videti sa dvogledom većim od 10x50. U teleskopu se<br />
vidi kao maglina oko plave zvezde odmah iznad Trapeza. Na istočnoj ivici se nalazi tamni<br />
oblak prašine koji blokira svetlost. UHC filter pomaže da se maglina jasnije vidi, ali ne previše.<br />
LITERATURA: Hipparchos Katalog<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi u Hrvatskoj. Bavi se proucavanjem zvezdanih jata i planetarnih maglina.<br />
31
MOJCA NOVAK<br />
S ORIONIS<br />
S Orionis je crveni džin u sazvežđu Orion. Pripada Mira-promenljivim zvezdama i pulsira u<br />
ritmu od 420 dana. Pri tome, njen prečnik varira od 1,9 do 2,3 astronomske jedinice. Zvezda<br />
je opkoljena mejzerina i prašinom kondenzovanom sa njenog hladnog stelarnog vetra.<br />
Veličina prašnjave ljuske varira kada zvezda pulsira i kada se temperatura menja.<br />
LITERATURA: David A. Aguilar: „Encyclopedia of Our Universe”<br />
Hipparchos Katalog<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi u Celju, Slovenija. Njena tema je proučavanje zvezda.<br />
32
STEFAN TODOROVIĆ<br />
S/2015 (136472) 1 -- MAKEMAKE SATELIT<br />
S/2015 (136472) 1 ili skraceno MK 2 je satelit transneptunske patuljaste planete Makemake.<br />
Nalazi se na udaljenosti od 20900 km od Makemake. Patuljastu planetu obidje za 12,4 dana.<br />
Prečnik MK 2 je 160 – 175 km. Na osnovu albeda od samo 4%, satelit može teško da se uoči,<br />
osim sa Hablovim teleskopom.<br />
Izvor: Solar Universe<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi izmedju Beograda i Rima. Bavi se proučavanjem prirodnih satelita u Sunčevom sistemu.<br />
Povremeno piše tekstove za Astronomsko društvo u Rimu<br />
.<br />
33
DR. STJEPAN JANKOVIĆ<br />
NEKOLIKO REČI O GRAVIMETRIJI<br />
Zemljino težište se determiniše rasporedom gustine i rotacijom Zemlje. Vremenske varijacije<br />
težinskog ubrzanja dovode do zaključaka o dinamičkim procesima, koji su povezani sa<br />
transportima masa u svim vremenskim i prostornim skalama i to kako u unutrašnjosti Zemlje,<br />
tako u okeanima i u atmosferi.<br />
Oblik Zemlje se definiše preko njenog težišta. To zavisi kao i težinsko polje od rasporeda<br />
gustine. Kao posledica eksternih sila (plima i oseka), kao i internih dinamičkih procesa,<br />
Zemlja podleže periodičnim i aperiodičnim promenama. Globalna struktura težinskog polja<br />
se danas istražuje posmatranjima smetnji u putanji veštačkih satelita i satelitskom<br />
sltimetrijom. Lokalne strukture se izvode iz terestričnih posmatranja.<br />
Definicija oblika Zemlje je geoid. To je ekvipotencijalna površina težinskog potencijala, koji je<br />
isti kao srednja morska površina. Slika ispod pokazuje model težinskog polja Zemlje.<br />
Undulacije geoida su prikazane u jako naglašenom obliku. One su izraz nejednakog<br />
raspoređenja Zemljine mase.<br />
O AUTORU: Geofizičar<br />
Department of Earth Sciences - University of Oregon<br />
Bavi se studiranjem globalne Zemljine strukture.<br />
34
Na saradnju su pozvani, kako amateri, tako i profesionalni astronomi i zainteresovani za<br />
astronomiju. U potpisu vašeg teksta, navedite kojoj od ovih grupa pirpadate i vašu funkciju,<br />
ako je imate u nekoj organizaciji. Prihvataju se isključivo tekstovi koji za temu imaju<br />
astronomiju i astronomske nauke. Kontakt adresu imate u impresumu.<br />
STALNI I POVREMENI SARADNICI<br />
Možete da postanete stalni ili povremeni saradnik biltena.<br />
- Stalni saradnici će biti navedeni u impresumu biltena, kao i njihova organizacija kojoj<br />
pripadaju. Od njih očekujem bar jedan kvalitetan tekst mesečno, da bi zadržali svoj status.<br />
Molim vas da pošaljete vašu kratku astronomsku biografiju od par rečenica i sliku. Stalni<br />
saradnici će moći da besplatno reklamiraju svoje astronomsko društvo ili neki dogadjaj u<br />
astronomskom društvu.<br />
- Povremeni saradnici nemaju obavezu periodičnog slanja teksta i nisu navedeni u<br />
impresumu biltena, ali će biti potpisani u tekstu.<br />
VAŠ TEKST<br />
Kada šaljete neki tekst, molim vas da se držite sledećeg:<br />
1) Koristite interpunkciju i odvajajte pasuse u tekstu kako bi on bio pregledan. Stavite kvačice<br />
na slova i pazite na gramatiku.<br />
2) Urednica nema obavezu objavljivanja poslatih tekstova. U svakom slučaju ćete biti<br />
obavešteni ili u kom broju će se objaviti vaš tekst, ili o razlogu neobjavljivanja.<br />
3) Uz svaki tekst vas molim da navedete izvor i literaturu koju ste koristili prilikom pisanja<br />
teksta. To je uslov za objavljivanje vašeg teksta. Ako šaljete slike ili dijagrame uz tekst, molim<br />
vas da navedete ko poseduje Copyright za njih. U suprotnom, njihovo objavljivanje nije<br />
moguće.<br />
4) U biltenu se objavljuju tekstovi napisani ozbiljnim tonom, na jasan i nekomplikovan način,<br />
ali to NE znači, da želim od vas tekstove „niskog nivoa“, ili prepisanu Vikipediju, kako su neki<br />
saradnici to pogrešno shvatili.<br />
5) Tekstove pišite na srpskom ili na hrvatskom jeziku, ali u svakom slučaju, latinicom.<br />
6) Tekstove šaljite neformatirane u .docx - formatu. Za tekstove koji su duži od dve strane sa<br />
slikama, zamoljeni ste da se prethodno dogovorite sa urednicom.<br />
7) Pošto je bilten besplatno dostupan, za poslate i / ili objavljene tekstove se ne isplaćuje<br />
novčana nadoknada.<br />
35
IZDAVAČ I UREDNICA: PROF.DIPL.ING.DR. LJILJANA GRAČANIN<br />
KONTAKT-MEJL: <strong>AAO</strong>.kontakt@gmail.com<br />
STALNI SARADNICI (po azbučnom redu): ALEKSANDAR RACIN, MOJCA NOVAK, STEFAN<br />
TODOROVIĆ, DR. STJEPAN JANKOVIĆ<br />
PRENOŠENJE TEKSTOVA IZ BILTENA je dozvoljeno, ako se navede pun naziv biltena:<br />
„<strong>AAO</strong>-Aktuelna Astronomija Online“ i ime autora teksta.<br />
FOTOGRAFIJA NA NASLOVNOJ STRANI: Vatikan<br />
COPYRIGHT ZA FOTO NA NASLOVNOJ STRANI: Pontificia Accademia delle Scienze<br />
OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA:<br />
NASA National Aeronautics and Space Administration<br />
APOD Astronomy Picture Of the Day<br />
ESA European Space Agency<br />
SDO Solar Dynamic Observatory<br />
ESO European Southern Observatory<br />
COPYRIGHT<br />
Tekstovi preneseni od astronomskih organizacija koje saradjuju sa <strong>AAO</strong> biltenom,<br />
poseduju dozvolu za prevodjenje i objavljivanje u ovom obliku, kao i fotografije koje idu uz<br />
tekst. Dozvola se odnosi isključivo na <strong>AAO</strong>-bilten. S obzirom da je bilten neprofitan,<br />
pismena dozvola je trajna u cilju širenja astronomije i astronomskih nauka.<br />
DOWNLOAD BILTENA:<br />
- WEB STRANA - ONLINE LISTANJE: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>-listanje<br />
- FORUM I ARHIVA: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>bilten<br />
- FACEBOOK: https://www.facebook.com/Aktuelna-Astronomija-Online-342138369483507/<br />
- GOOGLE+: https://plus.google.com/u/0/109631081348265628406<br />
- TWITTER: https://twitter.com/<strong>AAO</strong>bilten<br />
- PINTEREST: https://de.pinterest.com/aaobilten/aao-bilten/?eq=<strong>AAO</strong>-bilten&etslf=3347<br />
- TUMBLR: https://aaobilten.tumblr.com<br />
36
37
38