Musolinijev mikrofon - Radio propaganda fašističke Italije
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti. Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku. Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti.
Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku.
Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Tanja Tatomirović<br />
MUSOLINIJEV MIKROFON<br />
<strong>Radio</strong> <strong>propaganda</strong> <strong>fašističke</strong> <strong>Italije</strong><br />
Beograd, 2011.
SADRŽAJ<br />
ŠTA JE TO PROPAGANDA?.......................................................................................... 7<br />
KORENI PROPAGANDE.............................................................................................. 10<br />
KORENI FAŠIZMA U ITALIJI.................................................................................... 15<br />
FAŠISTIČKA OPCIJA.................................................................................................. 16<br />
GILJELMO MARKONI............................................................................................... 17<br />
FAŠISTIČKA INDOKTRINACIJAI UPOTREBA RADIJA......................................... 19<br />
NEMAČKA ŠKOLA..................................................................................................... 28<br />
MEĐUNARODNI UTICAJ ITALIJANSKE PROPAGANDE..................................... 30<br />
„OTKRIVANJE“ AMERIKE......................................................................................... 34<br />
ZNAČAJ RADIOFONIJE ZA ŠIRENJE UTICAJAITALIJANSKE FAŠISTIČKE<br />
IDEOLOGIJE............................................................................................................... 47<br />
„RADIO ISTINA“ - „RADIO VERIDAD“..................................................................... 51<br />
RAT I PROPAGANDA.................................................................................................. 53<br />
EZRA PAUND.............................................................................................................. 56<br />
LIZA SERĐO, “ZLATNI GLAS RIMA”........................................................................ 62<br />
Prevodilačke aktivnosti.......................................................................................69<br />
Bekstvo iz <strong>Italije</strong>..................................................................................................71<br />
Koja istorija je tačna?..........................................................................................76<br />
UMESTO ZAKLJUČKA............................................................................................... 80<br />
HRONOLOGIJA RAZVOJA RADIJA U FAŠISTIČKOJ ITALIJI.............................. 84<br />
Literatura:.................................................................................................................... 86<br />
Reč autora.................................................................................................................... 89
Tebi.
“Vesti su oružje rata čija je namena da dobiju rat,<br />
a ne da prenesu informacije“.<br />
Paul Joseph Goebbels (1897-1945)<br />
Ministar propagande u Trećem Rajhu<br />
ŠTA JE TO PROPAGANDA?<br />
Jednostranu komunikaciju kreiranu da utiče na ljudsko mišljenje i postupke<br />
nazivamo propagandom.<br />
Namera komunikatora da utiče ili obmanjuje je vrlo važna kada je određivanje<br />
pojma propagande u pitanju.<br />
Stručnjaci imaju različita mišljenja o tome šta je <strong>propaganda</strong>, a šta nije i kako<br />
se ona razlikuje od drugih vrsta ubeđivanja, kao što su reklamiranje ili politička<br />
kampanja.<br />
Neki smatraju propagandu ni lošom, ali ni dobrom. Na primer, mnogi potenciraju<br />
korišćenje propagande da bi se prikupio novac u dobrotvorne svrhe. Sa druge strane,<br />
smatraju da javnost zahteva pouzdane informacije radi donošenja ispravnih<br />
odluka, a da <strong>propaganda</strong> ne omogućava rasprostiranje takvih informacija. Oni<br />
takođe navode da <strong>propaganda</strong> umanjuje moć javnosti da razumno razmišlja.<br />
Propagandne tehnike predstavljaju skup različitih elemenata i postupaka<br />
koje <strong>propaganda</strong> koristi u oblikovanju i realizaciji svojih poruka. Ove osnovne<br />
propagandne tehnike predstavljaju glavne načine propagandne komunikacije uz<br />
pomoć kojih <strong>propaganda</strong> vrši uticaj na publiku i koriste se u svim propagandnim<br />
sredstvima u nekom od oblika koji je prilagođen određenom mediju.<br />
Rezultati propagande mogu biti kratkog daha i relativno nebitni, kao što je, na<br />
primer, kupovina nekog proizvoda. Drugi tipovi propagande mogu dati i mnogo<br />
ozbiljnije rezultate.<br />
Najveća upotreba propagande primećuje se tokom ratovanja. U tim momentima,<br />
vlade pozivaju javnost da štedi resurse, da volontira, prijavljuje se u vojsku,<br />
podržava ratne napore, te da čini sve žrtve radi ciljeva rata i pobede.
8<br />
Tanja Tatomirović<br />
Psihološko ratovanje je tip propagande koji je usmeren na slabljenje neprijateljskih<br />
snaga, slabljenjem poverenja u njihovo rukovodstvo. Tehnika koja se tada koristi,<br />
znana kao ispiranje mozga, koristi se protiv ratnih zarobljenika. Ona kombinuje<br />
oštar tretman u cilju smanjenja otpora zarobljenika.<br />
Dobar deo ratne propagande je, zapravo, skrivena <strong>propaganda</strong> koja dolazi iz tajnih<br />
izvora. Na primer, propagator može pokušavati da obeshrabri neprijateljske snage<br />
tako što će im poslati lažne novine u kojima se govori o velikim gubicima te armije.<br />
Neke od tajnih propagandi su podržane od strane infiltriranih grupa, znanih kao<br />
petokolonaši.<br />
Nasuprot tome, otvorena <strong>propaganda</strong> potiče iz javnosti poznatih izvora.<br />
Da bi bila uspešna, <strong>propaganda</strong> mora biti jednostavna za razumevanje i pamćenje.<br />
Koliko god je moguće, propagatori moraju plasirati svoje ideje jednostavnim<br />
jezikom, sloganima koji se pamte i koji će se neprekidno ponavljati.<br />
Adolf Hitler je pisao: „Masama je teško da razumeju politiku, njihova inteligencija<br />
je mala. Zbog toga, sva dejstvujuća <strong>propaganda</strong> mora biti ograničena na samo<br />
par tačaka. Mase će zapamtiti samo najjednostavnije ideje koje se ponavljaju<br />
hiljadama puta...“ 1<br />
Propagatori prekomerno veličaju važnost nekih činjenica i izvrću značenje ostalih.<br />
Oni pokušavaju da prikriju one činjenice koje bi mogle da dovedu do odgovora od<br />
strane javnosti.<br />
Objavljivanje netačnih informacija je relativno retko kao propagandna tehnika,<br />
jer postoji bojazan da će neistine biti razotkrivene i time biti izgubljeno i poverenje<br />
javnosti. Propaganda, zato, obično koristi ispravne informacije.<br />
Cenzura je najuobičajenija na mestima gde organi države kontrolišu štampu,<br />
televizijski program, kao i druge vidove komunikacije. Cenzura, tako, može<br />
pojačati efekte propagande jer sprečava mišljenja koja su kontradiktorna<br />
stavovima vlade.<br />
Propaganda dolazi iz mnogih izvora, a najvažniji su državni organi, organizacije<br />
i privredna društva.<br />
1 Adolf Hitler, Mein Kampf (1925)
MUSOLINIJEV MIKROFON 9<br />
Bezmalo sve vlade, uključujući i one demokratske, koriste propagandu ne bi li<br />
osvojile simpatije drugih vlada ili nacija. Vlade, takođe, podržavaju propagandne<br />
aktivnosti u informativnim programima, ne bi li promovisale željeno ponašanje<br />
među sopstvenim građanstvom.<br />
Danas, reč <strong>propaganda</strong> sugeriše tajnovite ili neočigledne aktivnosti, ali to nije<br />
osnovno značenje reči.<br />
Sam termin <strong>propaganda</strong> potiče od latinske reči propagare, što u prevodi znači<br />
širenje, rasprostiranje.<br />
Interesantno je da ovaj termin gotovo da nije bio poznat sve do početka 19.<br />
veka. Prema mnogim izvorima, pojava ovog pojma u značenju pod kojim ga<br />
danas podrazumevamo vezuje se za 1622. godinu i to za papu Gregora XV i<br />
uspostavljanja “Congregatio de Propaganda Fide” 2 , posebnog tela katoličke crkve.<br />
Ovo telo, sastavljeno od kardinala i visokih crkvenih dostojanstvenika, imalo je<br />
zadatak da organizovano i efikasno širi katoličku veru 3 .<br />
U najranijim ljudskim zajednicama, <strong>propaganda</strong> je korišćena za sugestivno<br />
saopštavanje važnih informacija ili nametanje obrazaca ponašanja pripadnicima<br />
iste zajednice u kultnim verskim obredima, uz pomoć simbola i rudimentarnih<br />
glasovnih znakova, a kasnije u obliku predanja i legendi, koji su se prenosili sa<br />
kolena na koleno.<br />
U antičko doba, propagandna komunikacija je shvatana kao legitimna i manje<br />
više korisna retorička veština nadarenih govornika, dok se sredinom 20. veka<br />
smatralo da je <strong>propaganda</strong> naučno zasnovana upravljačka poluga vladajućih<br />
krugova modernih država putem koje se efikasno mogu kontrolisati složeni<br />
društveni procesi.<br />
Ono što je važno jeste svest da je ova specifična forma komunikacije među ljudima<br />
oduvek postojala u različitim oblicima, služeći kao način za ostvarivanje posebnih<br />
interesa, bilo da su u pitanju pojedinci ili određene društvene grupe.<br />
2 Zvaničan naziv ovog tela je u stvari bio “Sacra congregatio christiano nomini propagando” i u<br />
praksi je bilo neka vrsta zbora crkvenih poglavara za širenje vere. Ova kongregacija posedovala<br />
je poseban zavod za vaspitavanje misionara i sopstvenu štampariju. Njeno organizovanje<br />
dolazi u vreme prve polovine tridesetogodišnjeg rata u Evropi, koji je imao čisto religiozan<br />
karakter (borba između katolika i protestanata).<br />
3 Slavujević, dr.Zoran: “Biblijska koncepcija propagande”, Radnička štampa i Institut društvenih<br />
nauka, Biblioteka Povodi, Beograd, 1993.
10<br />
Tanja Tatomirović<br />
KORENI PROPAGANDE<br />
Od samog početka dvadesetog veka, izraz <strong>propaganda</strong> ima pežorativni smisao.<br />
Pojam koji i dalje implicira nešto loše, nešto uz šta se vezuju laž, obmana, lukavstvo<br />
i ispiranje mozga.<br />
Poslednjih godina prisutna su slična mišljenja o spin doktorima i načinima na<br />
koji je <strong>propaganda</strong> devalvirala demokratsku politiku. Psiholozi Entoni Pratkanis<br />
i Eliot Aronson su svojom knjigom „Doba propagande“ (1992) pokušali da<br />
informišu Amerikance o sofisticiranoj upotrebi tehnika propagande i objasne<br />
kako neutralizovati njenu efikasnost.<br />
Rasprostranjeno je bilo mišljenje da je <strong>propaganda</strong> rak u telu politike koji upravlja<br />
našim mislima i delima i kojeg treba izbegavati po svaku cenu. Da bi se <strong>propaganda</strong><br />
korisno upotrebila, trebalo ju je prvo lišiti negativne konotacije.<br />
Stari Grci su gledali na ubeđivanje kroz retorički oblik, shvatajući da su logika i<br />
razlog neophodni za uspešno prenošenje ideja. Vođe su kroz istoriju pokušavale<br />
da utiču na način mišljenja svojih podanika. Shodno tome, nacisti su imali<br />
Ministarstvo narodne prosvete i propagande, Sovjeti Propagandni Komitet<br />
Komunističke partije, Britanci Ministarstvo informacija, dok je kod Amerikanaca<br />
to bio Biro za ratno informisanje.<br />
U oba svetska rata saveznici su opisivali neprijateljsko formiranje javnog mnjenja<br />
kao propagandu, istovremeno tvrdeći za sebe da plasiraju istinite informacije.<br />
Poreklo izraza <strong>propaganda</strong> datira iz perioda reformacije, kada je duhovna i<br />
crkvena ujedinjenost Evrope bila uništena gubljenjem pozicija katoličke crkve<br />
u severnoj Evropi. Tokom borbe između protestantizma i kontrareformističkih<br />
snaga, crkva se našla pred problemom kako održati i ojačati svoje pozicije u<br />
nekatoličkim zemljama.<br />
Savet kardinala, osnovan od strane pape Grgura XIII (1572-1585) bio je zadužen<br />
za širenje katoličanstva i vođenje crkvenih poslova u problematičnim zemljama.<br />
Generaciju kasnije, po izbijanju tridesetogodišnjeg rata (1618-1648), Gregor XV<br />
je 1622. godine osnovao stalnu komisiju „Sacra Congregatio de Propaganda Fide“ 4<br />
zaduženu za upravljanje misijama u inostranstvu, koja se finansirala od poreza<br />
4 Kongregacija za propagandu i veru
MUSOLINIJEV MIKROFON 11<br />
na zvono, nametnutog svakom novopostavljenom kardinalu. Tek 1627. papa<br />
Urban VII osniva „Collegium Urbanum“, Koledž propagande koji je edukovao nove<br />
generacije katoličkih sveštenika, čija je misija bila propagiranje i misionarstvo.<br />
Prvi institut propagande je zapravo bio telo koje je zaduženo za unapređivanje<br />
načina širenja religiozne dogme. Reč <strong>propaganda</strong> se ubrzo pripisuje svakoj<br />
organizaciji koja je zadužena za širenje doktrina, da bi kasnije postala sinonim za<br />
doktrinu i metode koji se koriste u njenom širenju.<br />
U periodu od 17. do 20. veka, <strong>propaganda</strong> se modernizuje zajedno sa novim<br />
otkrićima na polju nauke i tehnike. Tokom građanskog rata u Engleskoj (1642-<br />
1646) <strong>propaganda</strong> u vidu pamfleta i novina bila je sastavni deo vojnih akcija.<br />
Vojska Olivera Kromvela 5 je podjednako bila zadužena za širenje verskih i političkih<br />
doktrina kao i za vođenje bitaka. Upotreba propagande doživljava procvat tokom<br />
18. i 19. veka, posebno u periodima ideološke borbe kao što su bili Američki rat za<br />
nezavisnost i Francuska revolucija. Francuski žirondisti 6 su među neprijateljskim<br />
redovima širili glasine o predaji uz novčanu nagradu. Propagandisti Američke<br />
revolucije bili su jedni od najelokventnijih u modernoj istoriji, sa apelima i<br />
parolama o ljudskim pravima koje se koriste i današnjih dana.<br />
Istorijski gledano, <strong>propaganda</strong> je bila u tesnoj sprezi sa periodima krize i nemira,<br />
kada je išla zajedno sa upotrebom sile.<br />
Tokom Prvog Svetskog rata <strong>propaganda</strong> dobija punu snagu negativnog delovanja.<br />
Krajem devetnaestog veka, uvođenjem novih oblika komunikacije, stvara se nova<br />
pojava - masovna slušanost. Vlade to koriste u cilju mobilizacije industrijskih<br />
kapaciteta za ratne napore, prenoseći informacije širokim masama.<br />
Jedna od najvećih lekcija koje su naučene tokom Prvog Svetskog rata je činjenica<br />
da glas javnog mnjenja više nije mogao biti ignorisan, s obzirom na to da je on<br />
postao odlučujući faktor u formiranju vladajuće politike.<br />
„Veliki rat“ je bio prvi totalni rat, u kojem su čitave nacije zajedno sa trupama<br />
bile uključene u borbu. Propaganda je bila sastavni deo ratnih napora na svim<br />
zaraćenim stranama, razvijajući se u korak sa metodama ratovanja. Sukobljene<br />
strane su priželjkivale kratku i žestoku borbu. Umesto toga, jednakost snaga<br />
5 Oliver Cromwell (1599-1658), engleski vojskovođa i političar<br />
6 Politička frakcija u Francuskoj tokom 18. veka.
12<br />
Tanja Tatomirović<br />
je dovela do iscrpljujućeg i dugotrajnog rata u kom je sve više bilo neophodno<br />
učestvovanje civila, a moral imao vojni značaj.<br />
Propaganda se isticala kao glavni instrument kontrole javnog mnjenja. Štampa,<br />
leci, posteri i, za to doba nov oblik propagiranja, film, bili su kontrolisani,<br />
cenzurisani i koordinirani u cilju širenja zvanično odobrenih vesti.<br />
U početku, zaraćene države su imale propagandne organizacije koje su bile tek<br />
u povoju. Britanska vlast, sa tada najefikasnijom propagandom, osnovala je<br />
Ministrarstvo informacija 1917. godine na čijem je čelu bio Lord Biverbruk. Pod<br />
nadležnošću tog Ministarstva postojalo je Odeljenje neprijateljske propagande.<br />
Britanski pristup, poznat i kao <strong>propaganda</strong> činjenica, predstavljao je aktuelne<br />
događaje, veoma vodeći računa o interpretaciji koja je podržavala ratne napore.<br />
Ulaskom u rat, 1917. godine, Sjedinjene Američke Države kopiraju britanski<br />
način širenja informacija, formirajući Komitet javnog informisanja, poznatiji kao<br />
„Krilov Komitet“, po Džordžu Krilu (1876-1953), njegovom prvom direktoru.<br />
Aktivnosti Komiteta svodile su se na popularisanje rata kod američke populacije,<br />
štampanje propagandnih postera i izdavanje ratnih obveznica.<br />
Poređenja radi, aktivnosti te vrste u Nemačkoj bile su pod kontrolom armije.<br />
Uprkos suprotnim mišljenjima, Nemačka je imala vrlo jasnu ideju o propagandi<br />
i njenim načinima upotrebe, pa je na nacionalnom nivou oformljena mreža koja<br />
je „opipavala puls naroda“. Iako su raspolagale svim raspoloživim uslovima<br />
za efikasno delovanje, vlasti nisu odreagovale adekvatno. Razlog tome leži u<br />
militarizaciji društva i propagandi koja je tesno bila vezana za vojne strukture.<br />
Za razliku od Nemačke, Austrougarska i Rusija su vrlo skromno koristile<br />
organizovane oblike propagande, osim jednog izuzetka - boljševičkih snaga koje<br />
1917. u masovnom propagiranju vide jedno od ključnih sredstava ka pobedi.<br />
Sve zaraćene strane su, uporedo sa vojnim, pribegavale i propagandnim metodama<br />
usmerenim ka stvaranju nacionalnih osećanja, održavajući moral i šireći strah<br />
među neprijateljskom populacijom.<br />
Britanija se isticala u obimu i efikasnosti propagiranja.<br />
Nakon završetka rata, stvorila se klima nepoverenja u građanstvu, činjenicom da su<br />
stanja na frontu prikrivana patriotskim sloganima i nemilosrdnom propagandom
MUSOLINIJEV MIKROFON 13<br />
koja je sistematski stvarala stereotipe o neprijatelju, predstavljajući ga kao oličenje<br />
podlosti. Stanovništvo se osetilo prevarenim i zbog nikad ostvarenih obećanja o<br />
beneficijama za ratne heroje. Pojam <strong>propaganda</strong> asocirao je na laž i prevaru, što<br />
je imalo za posledicu raspuštanje Ministarstva informacija.<br />
Slična situacija je bila i u Sjedinjenim Državama, gde je izveštaj Džordža Krila,<br />
napisan 1920. godine, pobudio sumnje i stavio pod lupu javnog mnjenja veći<br />
deo propagandnih aktivnosti tokom Prvog Svetskog rata. Te epizode su kasnije,<br />
tridesetih godina, stvarale ozbiljne prepreke propagandistima u pokušajima<br />
animiranja javnosti protiv fašizma.<br />
Evropski diktatori u usponu na propagandu su gledali kroz drugačiju prizmu.<br />
U poraženoj Nemačkoj, iskustva britanske propagandne kampanje stvorila su<br />
plodno tle za kontrapropagandu protiv mirovnih ugovora i Vajmarske republike.<br />
U svom delu „Majn Kampf“ Adolf Hitler je posvetio dva poglavlja pitanju<br />
propagande.<br />
Britanski način propagiranja je bio idealna osnova za stvaranje i razvoj novih<br />
metoda u evropskim državama posle rata. Uvidevši njenu ulogu u svakom<br />
političkom pokretu koji pretenduje na vlast, Hitler je smatrao propagandu<br />
za sredstvo političkog marketinga, tako da nije slučajnost da je jedno od prvih<br />
ministarstava koje je u Nemačkoj tada osnovano bilo upravo Ministarstvo<br />
prosvete i propagande.<br />
Uloga propagande je da privuče pažnju mase na određene teme. Ona treba da bude<br />
jednostavna, koncentrisana na srž tematike, ponavljana često ne bi li probudila<br />
emotivne osećaje kod onih kojima je namenjena.<br />
Za razliku od boljševika, nacisti nisu pravili jasnu razliku između propagiranja i<br />
agitovanja. U sovjetskoj Rusiji, agitacija se svodila na indoktrinaciju masa putem<br />
slogana i ideja, dok je uloga propagiranja bila u širenju marksističko-lenjinističke<br />
ideologije.<br />
Ova jasna razlika datira iz definicije koju je postavio Georgij Plehanov 1892.<br />
godine: „Uloga propagatora je da prezentuje ideje jednoj ili više osoba. Agitator<br />
prezentuje jednu ili više ideja celokupnoj populaciji“.<br />
Nacisti pak nisu smatrali propagandu za sredstvo partijske elite već kao<br />
instrument za indoktrinisanje nemačkog naroda. Ako je Prvi Svetski rat po prvi
14<br />
Tanja Tatomirović<br />
put demonstrirao snagu propagande, u poratnom periodu su se stečena iskustva<br />
proširivala i usavršavala u skladu sa komunikacijskom revolucijom.<br />
U godinama između 1870. i 1939, komunikacija dobija na masovnosti. Period<br />
između 19. i 20. veka obeležen je sve suptilnijim korišćenjem međunarodnog<br />
komuniciranja koje je rezultiralo upotrebom propagande kao sredstva za<br />
predstavljanje državnih interesa i politike.<br />
Upotreba filma i radija u političke svrhe bila je ustaljena pojava dvadesetih i<br />
tridesetih godina prošlog veka. Totalitarni režimi poput Sovjetskog Saveza,<br />
<strong>fašističke</strong> <strong>Italije</strong> i nacističke Nemačke davali su najočitije primere upotrebe medija<br />
u ideološke svrhe.<br />
Sredinom tridesetih širom Evrope se osnivaju državne organizacije čija je svrha<br />
bila upotreba, kontrola i usavršavanje medija upravo u propagandne svrhe.
MUSOLINIJEV MIKROFON 15<br />
KORENI FAŠIZMA U ITALIJI<br />
Turbulentne godine između dva svetska rata predstavljale su plodno tlo za<br />
stvaranje totalitarnih režima. Neravnopravna podela kolonija, ekonomska<br />
nestabilnost, revanšizam, kao i stvaranje novih država, granica i interesnih<br />
sfera, bile su direktan uzrok polarizacije Evrope.<br />
Na jednoj šestini zemljine kugle je 1919. godine stvoreno prvo totalitarno<br />
društveno uređenje, Sovjetski Savez. Strah od širenja boljševičkih ideja<br />
naveo je pojedine zemlje da podupru snage koje bi mogle da se suprotstave<br />
širenju te ideologije - fašizam.<br />
Iako izašla kao pobednica iz Prvog Svetskog rata, Kraljevina Italija je gajila<br />
revanšističke osećaje prema državama saveznicama. Osećaj frustriranosti<br />
zbog neostvarenih teritorijalnih proširenja pojačavala je činjenica da je u<br />
njenoj neposrednoj blizini došlo do stvaranja države Južnih Slovena, na<br />
teritoriji koja je bila meta italijanskih teritorijalnih pretenzija. Duboko<br />
podeljena, ne samo kulturološki već i socijalno, sa zaostalim jugom čiji su<br />
pojedini delovi gajili secesionističke namere i bogatim severom u punom<br />
industrijskom zamahu, Italija je u ranim dvadesetim godinama bila pred<br />
teškim ispitom: očuvanju nacionalne konsolidacije i sticanju ravnopravnog<br />
položaja sa državama članicama Antante.<br />
Parlamentarna razjedinjenost, republikanske i antimonarhističke ideje<br />
dodatno su opterećivale već turbulentnu scenu. Kraj prve dekade dvadesetog<br />
veka je obeležen pojavom pojavom anarhističkih i levičarskih ideja širom<br />
Evrope, što nije ostalo bez odjeka u pojedinim intelektualnim i, iznad svega,<br />
radničkim krugovima <strong>Italije</strong>.<br />
Sever <strong>Italije</strong>, tradicionalno monarhistički, sa jakim klerikalnim uticajem i<br />
buržoaskim staležom, na vreme prepoznaje opasnost od stvaranja Sovjetske<br />
Republike.<br />
Italiji je bila potrebna nova politička opcija, nova doktrina koja bi sačuvala<br />
interese vladajućih krugova.
16<br />
Tanja Tatomirović<br />
FAŠISTIČKA OPCIJA<br />
Fašizam je 1919. godine bio jedan od dve nove političke grupacije koje su zahtevale<br />
radikalne promene. Fašizam je zahtevao istu vrstu demokratizacije<br />
kao i političke partije poput socijalista, katoličkog popularija i republikanskih<br />
partija.<br />
Radničke klase su prvobitno ostale lojalne socijalističkoj partiji, što je imalo<br />
ponižavajuće posledice po fašizam na izborima novembra 1919. godine.<br />
Međutim, u leto 1920. godine, pokret se proširio i obuhvatao tada 36 ogranaka<br />
sa 20.000 članova, uglavnom u severnim gradskim oblastima i većim<br />
gradovima.<br />
Tokom 1919. i 1920. godine, u vremenu zvanom crvene dve godine, sve veća<br />
i jača radnička klasa učestvovala je u seriji militantnih štrajkova, protesta i<br />
nereda usmerenih protiv socijalista. Protivnički pokret koji je postao poznat<br />
kao agrarni fašizam naglo je ojačao kao opozicija socijalističkoj partiji, šireći<br />
fašizam ka južnim i seoskim delovima <strong>Italije</strong>, te postajući, na taj način, pokret<br />
koji je stekao podršku, ali nije imao parlamentarne predstavnike. 7<br />
Benito Musolini (1883-1945) se od kraja 19. veka isticao svojim, za to doba<br />
inovativnim i radikalnim, političkim idejama. Potekao iz nižih socijalnih slojeva,<br />
umeo je da prepozna i propagira novu političku opciju koja će se kasnije<br />
pokazati kao pogubna po narod <strong>Italije</strong>.<br />
Po zanimanju učitelj i kasnije novinar, posle dve godine provedene u izgnanstvu<br />
u Švajcarskoj, Musolini se vraća u Italiju i osniva radikalnu frakciju socijalističke<br />
stranke pod nazivom „Narod <strong>Italije</strong>“.<br />
Neretko vrlo kontradiktoran, zastupao je političku opciju baziranu na socijalnoj<br />
jednakosti, dubokim istorijskim korenima, vraćanju dostojanstva<br />
naciji, teritorijalnim aspiracijama i obnavljanju Rimskog carstva.<br />
Na parlamentarnim izborima, održanim 1921. godine, postaje poslanik koji<br />
vrlo vešto balansira između monarhista i republikanaca, što će mu kasnije<br />
dati priliku da, 31. oktobra 1922., predsedava Parlamentom nakon protestnog<br />
Marša na Rim na kome je predvodio 20.000 svojih pristalica. Od tog<br />
trenutka postaće apsolutni gospodar <strong>Italije</strong> i njene sudbine.<br />
7 M. Beasley, “Women in Journalism: Contributors to Male Experience or Voices of Feminine<br />
Expression?” American Journalism 7
MUSOLINIJEV MIKROFON 17<br />
GILJELMO MARKONI 8<br />
Iako su i drugi naučnici dali veliki doprinos na polju razvijanja bežične<br />
telegrafije vršeći slične oglede (Tesla, Popov, Faradej, Herc, Edison) jedino je<br />
inovacija Markonija, Italijana, dostigla zavidan uspeh.<br />
Prvi patent za radio mu je priznat 2. jula 1897. godine pod nazivom<br />
„Improvements in trasmitting electrical impulses and signals and in<br />
apparatus there-for“.<br />
Markonijev sistem je razvijen prema teorijama Nikole Tesle i Aleksandra<br />
Popova, što mu je u istoriji dalo epitet oca radija.<br />
Jula 1897. osniva u Londonu „Wireless Telegraph Trading Company“. Nju<br />
je kasnije preimenovao u „Marconi Wireless Telegraph Company“ koja u<br />
Kelmsfordu 1898. godine otvara prvu bežičnu kancelariju na svetu.<br />
Prvi bežični prenos preko vode je izvršen iz Balikestla u Severnoj Irskoj<br />
do ostrva Ratlin, dok je prvi prekookeanski signal primljen na poluostrvu<br />
Njufaundlend pomoću antene visoke 130 metara.<br />
Prvih godina dvadesetog veka osniva „Markoni korporaciju“ i dobija<br />
Nobelovu nagradu za fiziku (1909).<br />
Markoni pored snimača<br />
8 1874 -1937
18<br />
Tanja Tatomirović<br />
Iz Kelmsforda se 1920. vrši i prvi javni audio prenos u Velikoj Britaniji, uz<br />
odjek svetskih razmera.<br />
Dolazak fašista na vlast animira naučnika koji postaje njihov član i godinu<br />
dana kasnije, po nalogu Benita Musolinija, postaje predsednik Akademije<br />
<strong>Italije</strong> i član Velikog Saveta <strong>fašističke</strong> partije.<br />
Nakon invazije Etiopije, zbog političkih opredeljenja, Britanska korporacija<br />
BBC mu ukida sva prava na emitovanje.
MUSOLINIJEV MIKROFON 19<br />
FAŠISTIČKA INDOKTRINACIJA<br />
I UPOTREBA RADIJA<br />
<strong>Radio</strong> se od svojih prvih dana postojanja koristio kao sredstvo za ratovanje.<br />
Vlade i velika korporacijska udruženja su imale najvažniji uticaj na razvoj<br />
radija i ciljeve za koje će radio biti upotrebljavan. Glavni kontrauticaj su pokazali<br />
radio amateri. Tokom 30-ih godina XX veka radio je postao glavno<br />
oruđe za propagandu i kontrapropagandu, kako na nacionalnom tako i na<br />
međunacionalnom nivou, sa velikim brojem legalnih i ilegalnih stanica koje<br />
su emitovale i partizanske stavove prema postojećoj situaciji - što je posebno<br />
bilo izraženo za vreme Drugog svetskog rata.<br />
Upotrebu radija u ratne svrhe omogućavaju upravo njegove tehničke karakteristike,<br />
pogodne kao sredstvo za reklamiranje uz vrlo male finansijske<br />
troškove.<br />
Rana istorija radija otkriva važnost korišćenja i angažovanja tehnologije,<br />
kako u ratne tako i u mirnodopske svrhe.<br />
Emitovanja nisu bila ograničena samo na državnom nivou. Upravo 30-ih godina<br />
XX veka Evropa je bila prekrivena jednom novom „ratnom maglom“ -<br />
emisijama na stranim jezicima kao i „protiv-emisijama“ koje su imale za cilj<br />
da ih priguše, a svaka od tih emisija je bila emitovana na dugim i srednjim<br />
talasima iz radio stanica koje su postajale sve jače i modernije 9 .<br />
S pojavom kratkih talasa, radio ratovanje je uzelo maha u svetskim razmerama.<br />
U Evropi su 1930. godine postojala samo tri kratkotalasna radio<br />
odašiljača, a već 1937. godine bilo ih je preko četrdeset.<br />
Najuticajnije grupacije u ranoj istoriji radija su bile države, a naročito njihova<br />
vojska i korporativna udruženja. Oni su međusobno prilagođavali upotrebu<br />
radija, na primer određujući državne monopole ili dodeljujući frekvencije<br />
svemu što je od velikog komercijalnog interesa.<br />
Kalupljenje radija od strane države i njenih korporacija nije bilo potpuno, s<br />
obzirom na to da je ipak bilo ograničeno njegovim tehničkim karakteristikama.<br />
Neke od važnijih činjenica su bile:<br />
9 1926. godine je bilo korišteno ukupno 116 kilovata, a 1938. - 8000 kilovata
20<br />
Tanja Tatomirović<br />
• radio je sredstvo javnog obaveštavanja<br />
• radio talasi su bili podložni smetnjama<br />
• radio emisije lako mogu da se emituju i van državnih granica<br />
• za prosečnog slušaoca određivanje lokacije i izvora radio signala bilo<br />
je veoma teško<br />
• troškovi radio emitovanja su vremenom bili sve manji<br />
Kao sredstvo javnog obaveštavanja, radio omogućava samo malom broju<br />
ljudi da kontroliše slanje poruka upućenih javnosti. Stoga, sasvim je prirodno<br />
da država i velika korporacijska udruženja shvataju potrebu kontrolisanja<br />
ovog medija - tehnologija je ta koja je pogodna za serviranje propagande,<br />
a, istovremeno, problem radio smetnji pruža dobar izgovor vladama da<br />
kontrolišu radio mrežu, dodeljujući frekvencije odabranom krugu radio<br />
emitera.<br />
S obzirom na to da emisije dopiru i van granica zemlje, radio je pogodno<br />
oruđe i u međunacionalnim konfliktima, ali i u propagiranju domaćih ideja<br />
van granica. Ova činjenica objašnjava povećan broj emisija na stranim<br />
jezicima koje su preplavile Evropu, a od 1930. godine i šire.<br />
S obzirom na to da je radio podložan ometanjima, razvila se i praksa<br />
blokiranja radio stanica. Pojava radio stanica koje su imale ulogu zavaravanja,<br />
tzv. „sivih“ i „crnih“ radio stanica, pokazuje da je bilo veoma teško za slušaoca<br />
da odredi lokaciju emitovanja.<br />
Da je radio bio ili ostao u rangu veoma skupe tehnologije, možda bi potpao<br />
pod potpuni uticaj vlada i korporacijskih udruženja. Međutim, s obzirom<br />
na to da je trošak slanja radio signala opao, postalo je izvodljivo i za druge<br />
grupacije da primaju signale, ali i da ih emituju.<br />
Tokom prvih decenija ovog veka, radio amateri su bili glavni podstrek za<br />
razvoj radija, ali su i predstavljali glavnu pretnju državi i korporacijskim<br />
udruženjima koja su pokušavala da ga kontrolišu. Relativno nizak trošak<br />
emitovanja je, takođe, razlog zbog kojeg su buntovnički pokreti i pokreti<br />
otpora bili u stanju da osnuju svoje sopstvene stanice. Sveobuhvatna<br />
kontrola radio emitovanja od strane države uvek je bila labilna baš zbog te<br />
lakoće kojom su radio stanice bivale opremljene.
MUSOLINIJEV MIKROFON 21<br />
Ako za prvih deset godina vlasti fašistički režim nije totalno ovladao svim<br />
segmentima kulture, postigao je ogroman uspeh u predstavljanju ostatku<br />
sveta zahvaljujući masovnoj propagandi. U cilju postizanja toga, osim radija,<br />
država je pribegavala svim mogućim sredstvima koja su bila na raspolaganju<br />
- stručnim publikacijama, štampi, filmovima, sve do propagiranja preko<br />
turističkih agencija.<br />
Način na koji se stvaralo Ministarstvo kulture i propagande je jedinstven.<br />
Kao novinar po vokaciji, Musolini je vrlo dobro umeo da predoseti i iskoristi<br />
prednosti i mane štampe i njenog uticaja na široke narodne mase. Tako već<br />
10. jula 1923. godine stupa na snagu serija dekreta kojima se omogućava<br />
jača kontrola pisanih medija.<br />
Rađanje italijanske radiofonije se vezuje za osnivanje <strong>Radio</strong>fonijske unije<br />
<strong>Italije</strong>, 1924. godine. Dobijanjem državnog monopola, „URI“ 10 počinje sa<br />
emitovanjima 6. oktobra 1924.<br />
Prvi ozbiljan korak u pravcu političke indoktrinacije predstavlja prenos<br />
<strong>Musolinijev</strong>og govora povodom petogodišnjice osnivanja fašističkih<br />
borbenih grupa, 25. marta 1924. godine u pozorištu Konstanci u Rimu.<br />
Ovaj prenos je bio totalni promašaj, s obzirom na to da je zbog tehničkih<br />
nedostataka, a <strong>Musolinijev</strong> govor bio skoro nerazumljiv. Nakon tog<br />
propagandnog debakla, kada je bio razočaran neuspelim prenosom iz Rima,<br />
Musolini privremeno zapostavlja radio prenose. Ipak, tih godina počinje era<br />
radija, sredstva komunikacije i propagande koja će imati dubok i neizbrisiv<br />
trag na svakodnevni život <strong>Italije</strong> tog vremena.<br />
U Italiji je 1926. godine registrovano 26.865 radio aparata, broj koji je bio<br />
nedovoljan za svaku ozbiljniju upotrebu radija kao sredstva za masovnu<br />
političku indoktrinaciju.<br />
Do tridesetih godina pisani oblik propagande je bio privilegovan od strane<br />
režima, a tek vremenom, uz svest o činjenici o visokom stepenu nepismenosti<br />
u pojedinim delovima <strong>Italije</strong>, uviđaju se mogućnosti i kapaciteti radija.<br />
Krajem novembra 1927. godine državnim dekretom se osniva „EIAR“ 11 ,<br />
Udruženje radioemitera <strong>Italije</strong>, uz materijalnu podršku fašističkog režima.<br />
10 Unione <strong>Radio</strong>fonica Italiana<br />
11 Ente Italiana Associazione <strong>Radio</strong>emitenti
22<br />
Tanja Tatomirović<br />
Ipak, radio aparat je dugi niz godina bio statusni simbol, privilegija bogatih<br />
- zahvaljujući nejednakoj elektrifikaciji države, kao i slabom odzivu domaće<br />
industrije da masovno proizvodi radio aparat koji bi bio dostupan svim<br />
slojevima.<br />
Nakon detaljnih analiziranja pedagoških i propagandnih mogućnosti radija,<br />
režim pravi kampanju pod nazivom „<strong>Radio</strong> u svakom selu“ (sa akcentom na<br />
masovnoj populaciji) po uzoru na nemački slogan „<strong>Radio</strong> u svakoj kući“.<br />
Efikasnost nemačke industrije dovodi do pojave aparata VE-301 12 koji je bio<br />
lako dostupan širokim krugovima.<br />
<strong>Radio</strong> prijemnik VE-301<br />
Vremenom radio postaje rezonantna kutija velikih manifestacija fašističkog<br />
režima. Proslavu godišnjice Marša na Rim, 26. oktobra 1926. godine, radio<br />
je detaljno prenosio iz Milana.<br />
Glas predsednika vlade se redovno čuo, bilo da je u pitanju politički govor<br />
povodom krize u Španiji ili jesenja setva.<br />
<strong>Radio</strong> Milano i <strong>Radio</strong> Rim vrše prenose na nacionalnom nivou, čime se postiže<br />
potpuna pokrivenost teritorije. Usled nemogućnosti kapilarnije difuzije<br />
radio emisija, na većim trgovima se postavljaju zvučnici, čime se postiže željeni<br />
efekat - glas režimske propagande je bio sveprisutan, neizbežan deo<br />
svakodnevnog života.<br />
Upotreba masmedija je bila od velike važnosti u totalitarnim režimima zahvaljujući<br />
novitetima koje je donosila u načinu komunikacije i indoktrinacije<br />
masa. Najzastupljenije sredstvo komunikacije je sigurno bio radio.<br />
12 Volksempfänger, 1933.godine
MUSOLINIJEV MIKROFON 23<br />
Dolaskom na vlast, fašistička elita ipak ne uviđa odmah sve potencijale radio<br />
emitovanja. U početku, Benito Musolini više favorizuje direktno obraćanje<br />
masama kao i mnogi političari i umetnici koji su potcenjivali kutiju koja govori.<br />
Za to vreme, u ostatku sveta radio je postajao glavno sredstvo komunikacije,<br />
prvenstveno u Nemačkoj gde su nacisti odmah shvatili njegov značaj.<br />
Tek ulaskom u treću dekadu dvadesetog veka radio se koristi u većem obimu.<br />
Motiv zbog koga je Musolini favorizovao direktan kontakt sa masama nije<br />
bio bez osnova. Italija tog doba je bila zemlja velikih nejednakosti. Razlike<br />
u kulturi, mentalitetu i nivou životnog standarda između pojedinih delova<br />
zemlje su imali za posledicu nejednaku tehničku obrazovanost i zastupljenost<br />
radio aparata.<br />
Visokom procentu nepismenosti se mora dodati i činjenica da su u nekim<br />
delovima zemlje korišćeni dijalekti umesto književnog jezika, kao i da je postojao<br />
vrlo mali broj čitalaca dnevne štampe u južnim krajevima.<br />
<strong>Radio</strong> kao sredstvo propagande nije korišćen od početka adekvatno.<br />
Musolini je 1926. godine objavio da se javne delatnosti ne mogu upražnjavati<br />
bez prethodne dozvole od strane države. Ovaj dekret se odnosio na radio,<br />
film, kao i na operu, dramu, koncerte i balete. Ovo je proširilo dalje mogućnosti<br />
za širenje <strong>fašističke</strong> propagande, omogućavajući joj da na taj način<br />
ostvari dominaciju nad društvenim životom. 13<br />
Godine 1927. bilo je pet stanica koje su emitovale radio emisije u Rimu, Milanu,<br />
Napulju, Bolcanu i Đenovi. One su emitovale 6.000 časova programa<br />
ili oko 11 časova programa dnevno i to za 61.500 radio pretplatnika. 14<br />
Uprkos tome što je kasno počeo sa radom, 1932. godine, državni sistem za<br />
radio emitovanje je stekao značajan položaj u Evropi. U septembru iste godine<br />
novi centar za radio emitovanje je otvoren u Rimu. 15<br />
13 Walter B. Emery, “National and International Systems of Broadcasting: Their History,<br />
Operation and Control”, Michigan State University Press, 1969.<br />
14 Philip V. Cannistraro, “The Organization of Totalitarian Culture: Cultural Policy and the Mass<br />
Media in Fascist Italy, 1922-1945”, New York University, 1971.<br />
15 Sergio, “From Intervention to Empire: A Book of Fascist Dates”, http://openlibrary.org/a/<br />
OL256636A
24<br />
Tanja Tatomirović<br />
Italijani su se u to vreme mogli pohvaliti sa četrnaest stanica, kablovskom<br />
mrežom u dužini od 3.700 km i čak dva kompletna simfonijska orkestra,<br />
od kojih je svaki imao osamdeset muzičara, koji su postavljeni posebno za<br />
radio svrhe.<br />
U Notingemu u Engleskoj novine su se iščuđavale tome da je „italijanska mreža<br />
organizovana na takav način da sistem kablova omogućava da bilo koji važan<br />
događaj bude emitovan u celoj zemlji, bez obzira na to iz koje stanice potiče“. 16<br />
Ideja o stvaranju centralnog sedišta italijanske radiofonije rodila se iz<br />
potreba fašističkog režima. Trebalo je ozvaničiti postojanje novog oblika<br />
komunikacije koji je imao ogromni propagandni potencijal. Dotadašnji<br />
skromni studio nije više zadovoljavao potrebe i ulogu koju će radio imati<br />
u nastupajućim godinama. S osnivanjem EIAR-a državnim dekretom 29.<br />
decembra 1927. godine, donosi se i odluka o izgradnji novog sedišta radija,<br />
koje bi se isticalo svojom grandioznošću, istovremeno vodeći računa o<br />
kvalitativnim i tehnološkim potrebama.<br />
Tako je započela izgradnja „Kuće radija“ koja je trajala od 1929. do 1931.<br />
godine.<br />
Arhitektonska specifičnost dela Rima u kojem je nikla građevina je stavila<br />
pred teške ispite graditelje, koji su zbog striktnih zakona i uske namene<br />
građevine stvorili prepoznatljivu i namenski vrlo funkcionalnu zgradu.<br />
Prvobitni projekat je predviđao izgradnju sedam auditorijuma, od kojih je<br />
najveći, smešten na drugom spratu, sa impozantnih 420 kvadratnih metara,<br />
služio za simfonijske nastupe. Nešto manja sala B, smeštena u suterenu,<br />
služila je za manje orkestre i recitovanja. Instalirana oprema je predstavljala<br />
vrhunac tehnike tog vremena.<br />
Osim toga, Rimska kuća za emitovanje posedovala je debele zidove i velike<br />
studije koji su bili zvučno dobro izolovani do te mere „da se činilo da je čovek<br />
gluv kada je ulazio u njih. Nije bilo dopiranja bilo kakvih spoljašnjih zvukova, a<br />
16 “Italy’s <strong>Radio</strong> Progress,” The Nottingham News, 23 January 1934. Box 19 Folder 1, Lisa<br />
Sergio Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C.<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.<br />
georgetown.edu/
MUSOLINIJEV MIKROFON 25<br />
zvuk 80-članog simfonijskog orkestra koji je svirao u susednoj prostoriji bio je potpuno<br />
nečujan“. 17<br />
Studio u Rimu<br />
U godinama nakon osnivanja <strong>Radio</strong>fonijske unije <strong>Italije</strong> („URI“), fašizam<br />
je bio ograničen na upotrebu radija kao jedne vrste nacionalnog zvučnika<br />
preko kojeg su suvoparno prenošeni govori sa velikih manifestacija i za<br />
isprobavanje različitih oblika cenzure.<br />
Tek 1933. godine upotrebi radija se pristupa sa naučne tačke gledišta,<br />
osnivanjem radio stanica za određene ciljne grupe sa namerom stvaranja<br />
povoljne klime za opštu indoktrinaciju stanovništva i pridobijanje simpatija<br />
u projektu fašizacije. Tu prvenstveno treba napomenuti „Školski radio“ i<br />
„Seoski radio“.<br />
<strong>Musolinijev</strong>a ideja o emitovanju propagandnih programa lansirana je istovremenao<br />
sa „Seoskim radijom“ („<strong>Radio</strong> Rurale”), programom koji je imao<br />
za cilj da upozna građane <strong>Italije</strong> koji su živeli na selu sa fašističkom propagandom<br />
i njihovom politikom. 18<br />
Naravno, radio je imao bitnu ulogu u tom smislu. U početku, radio emisije<br />
namenjene omladini emitovale su se u popodnevnim terminima, kada bi<br />
učenici nakon završenih školskih obaveza imali vremena da se posvete kutiji<br />
koja govori - kako je neko definisao radio aparat. Vremenom emisije ovakvog<br />
17 Ibidem<br />
18 Cannistraro, “The Organization of Totalitarian Culture: Cultural Policy and the Mass Media in<br />
Fascist Italy, 1922-1945”, 185-186.
26<br />
Tanja Tatomirović<br />
karaktera dobijaju na popularnosti i svaka veća radio stanica modifikuje<br />
svoju programsku šemu u korist programa za omladinu.<br />
Inicijativom Udruženja radio emitera, radio postaje deo školskog programa.<br />
Prave se emisije edukativnog karaktera sa jakom dozom propagande u kojima<br />
se glorifikuje fašizam, istorija <strong>Italije</strong>, kao i vojno tehnička dostignića.<br />
Italija je 1934. godine imala 365.000 radio aparata ili 8,6 na 1.000 ljudi. To<br />
je bio jedan od najmanjih procenata populacije u Evropi koja je slušala radio<br />
– nalik Španiji (7,7), Litvaniji (7,1), Poljskoj (9,75). Emitovanje na kratkim<br />
talasima je bilo usmereno ka zemljama koje su imale najveći procenat<br />
korisnika radio signala, poput Francuske (33,1), S.A.D. (147,9) i Velike<br />
Britanije (133,4). 19<br />
Fašistički režim, usled nedostatka proizvodnih kapaciteta, inicira slušanost<br />
na grupnom nivou. Favorizuje se masovno slušanje radio prenosa u lokalnim<br />
partijskim sedištima, kasarnama i na trgovima. <strong>Radio</strong> ulazi u škole i<br />
fabrike. <strong>Radio</strong> aparat postaje dostupniji zahvaljujući masovnoj proizvodnji<br />
aparata pod nazivom „Rural“, koji, u sprezi sa novim edukativno didaktičkim<br />
načinom školovanja, služi za masovnu indoktrinaciju omladine.<br />
Kolektivno obavezno slušanje radio programa u školama počinje 19. aprila<br />
1933. godine. Neizostavni glas Musolinija bio je deo svakodnevnice. Tendenciozno<br />
je stvarana slika sveprisutnosti režima, stvarana je slika Musolinija<br />
kao vrhovnog gospodara, dobrotvora - građen je kult svevideće ličnosti<br />
koja bdi nad svačijom sudbinom. Fašizam od samog početka poklanja veliku<br />
pažnju edukaciji omladine, osnivanjem raznih stranačkih i paramilitarnih<br />
organizacija, prateći ih sve do fakultetskog obrazovanja.<br />
Vrhunac indoktrinacije omladine može se uočiti u emitovanju emisija sa rasnim<br />
sadržajem, krajem 1939. godine.<br />
Međutim, iako je bio razvijen i imao veliki potencijal, radio možda nikada<br />
nije bio u potpunosti integrisan u politiku režimske komunikacije u onoj<br />
meri u kojoj su to bili drugi mediji. Učenjaci su primetili da su totalitarističke<br />
vlade bile mahom odgovorne za prvobitni razvoj masmedija – uglavnom<br />
filmova i radija, „ali su takođe potcenili radio u poređenju sa štampom“.<br />
19 A.R. Burrows, “World <strong>Radio</strong> Population over 176.000.000” Broadcasting, 15 April 1934, 13.
MUSOLINIJEV MIKROFON 27<br />
„Čak i posle etiopijskog rata kada su filmovi počeli polako da preuzimaju sve veću<br />
ulogu u fašističkoj kulturnoj politici, radio je još uvek bio potisnut na treće mesto<br />
u medijima masovne komunikacije“, pisao je Filip V. Kanistraro, poznavalac<br />
italijanskog radija. 20<br />
Možda je to u određenoj meri bilo povezano sa količinom kontrole koju je<br />
režim nametao štampi - nauštrb radija. Dok je bilo relativno lako zaustaviti<br />
štampanje opozicionih novina, niko nije mogao zaustaviti domašaj kratkotalasnih<br />
programa (iako se verovalo da je relativno mali broj Italijana slušalo<br />
emisije na kratkim talasima koje su emitovane van <strong>Italije</strong>). 21<br />
Nemogućnost stranih vlada da odredi koje kratkotalasne emisije stižu do<br />
njenih građana i slušalaca bila je strateška prednost koju je Musolini iskorišćavao<br />
svojim emitovanjem na kratkim talasima, na stranim jezicima.<br />
20 Cannistraro, “The <strong>Radio</strong> in Fascist Italy,” 127, 153.<br />
21 Daniel Waley, British Public Opinion and the Abyssinian War 1935-6. London: Maurice<br />
Temple Smith, 1975. 229.
28<br />
Tanja Tatomirović<br />
NEMAČKA ŠKOLA<br />
Dolaskom nacista na vlast u Nemačkoj, 1933. godine, potencijali radija kao<br />
sredstva propagande bivaju prepoznati od samog početka. Tome je doprinela<br />
i činjenica da je Nemačka, iako izašla iz Prvog svetskog rata sa velikim<br />
materijalnim gubicima, bila zemlja sa većim nivoom tehničke kulture. Adolf<br />
Hitler je u svom delu „Majn Kampf“ pisao o radiju sledeće: “...u rukama onog<br />
ko zna da ga upotrebi, radio je oružje veće razorne moći od bombi i artiljerije“.<br />
Jozef Gebels, teoretičar i inovator novih oblika propagande, piše o radiju:<br />
„Pravi radio je <strong>propaganda</strong>. Propaganda znači boriti se na svakom bojnom polju<br />
duha, uništavajući ga, obnavljajući ga iz pepela i tako u nedogled“.<br />
Pod Gebelsovim nadzorom i idejama, radio postaje najbitnije sredstvo kojim<br />
se stvarala peta kolona u mnogim zemljama Evrope. Uprkos činjenici da<br />
su propagandne emisije varirale u odnosu na zemlju kojoj su namenjene,<br />
one su bile sredstvo propagande sa jasnom porukom antisemitizma i<br />
karakterisanju Jevreja kao potencijalnog uzroka svih problema u državama<br />
Evrope, preko antikomunizma, usmerenog protiv Sovjetskog Saveza,<br />
predstavljajući Jevreje kao masu ljudi niže rase, pa sve do veličanja arijevske<br />
rase kao superiorne.<br />
<strong>Radio</strong> je postao vrlo efikasno oružje u rukama nacističke propagande sa<br />
mogućnostima izazivanja specifičnih emotivnih stanja kod slušalaca. Po<br />
načinu na koji su bile koncipirane radio emisije zaključuje se da su slušaoci<br />
smatrani za veliku masu kojom je pogodno manipulisati. Tako su putem<br />
radija emitovane sve vrste laži sa ciljem što bržeg i većeg osvajanja javnog<br />
mnenja. Iz tog razloga, bilo ja važno da <strong>propaganda</strong> ide u korak sa vojnim<br />
uspesima.<br />
Po Hitleru, izveštavajući o ratnim osvajanjima i pobedama, radio je trebalo<br />
da doprinese mentalnoj konfuziji, kontradiktornim osećanjima, uzbuđenju,<br />
panici, stvarajući utisak kod slušalaca o jedinstvenosti naroda u zajedničkoj<br />
borbi i ubeđenost u konačnu pobedu.<br />
Kao sredstvo propagande, radio je efikasnije korišćen od strane nacista nego<br />
od strane fašista. U odnosu na druge oblike propagande, dnevnu štampu<br />
prvenstveno, radio emisije su bile neposrednije, sadržajnije, stvarajući time<br />
idealne uslove za manipulisanje emocijama.
MUSOLINIJEV MIKROFON 29<br />
Za usađivanje željene poruke u glave i srca slušalaca, <strong>propaganda</strong> koristi<br />
jasne i detaljno proučene tri psihološke metode:<br />
1. Pojednostavljenje ideologije i teorije kako bi lakše bila primljena<br />
kod masa.<br />
2. Konstantno ponavljanje određenih pojmova u nedogled.<br />
3. Ritualu ponavljanja se dodaje slogan kao sredstvo pomoću kojeg se<br />
lakše pamti željena informacija.<br />
To je bio prvi put u istoriji radija da je metod njegove upotrebe bio doveden<br />
do savršenstva sa propagandne tačke gledišta. Propagandna svrha radija,<br />
stvorena od strane nacista, i u drugim zemljama i režimima će imati vrlo<br />
značajnu ulogu, najviše u raznim sukobima posle drugog svetskog rata. Kao<br />
dokaz tome govori i Gebelsova izjava - “Vesti su oružje rata čija je namena da<br />
dobiju rat, a ne da prenesu informacije“.<br />
Još u Prvom Svetskom ratu nemački kancelar Betman-Holveg 22 izdao je<br />
26 zabrana da bi sprečio mogućnost da nepouzdane informacije izađu u<br />
javnost.<br />
Novine su tada bile najznačajniji medij, sredstvo komuniciranja između<br />
političara i javnosti, jedini izvor informisanja koji je objavljivao ratne izveštaje<br />
i plasirao informacije za koje je vojska odlučila da se mogu objaviti.<br />
No, radio je ubrzo pred novinarstvo stavio nove standarde, mogućnosti i<br />
načine uticanja na javnost. To je među prvima otkrio upravo šef nemačkog<br />
Ministarstva propagande Jozef Gebels: “Usmeravanje vesti oružje je rata, a cilj<br />
mu je - biti na strani rata i ne dopustiti da se objave informacije”.<br />
Gebels je uspeo tokom dužeg perioda da kontroliše radio, iako je znatno više<br />
problema imao sa štampom.<br />
22 Theobald von Bethmann-Hollweg (1856 – 1921)
30<br />
Tanja Tatomirović<br />
MEĐUNARODNI UTICAJ ITALIJANSKE PROPAGANDE<br />
Propaganda ka svetu bila je oblast u kojoj je fašistički režim uložio najveći<br />
napor i resurse i u kojoj je stekao zavidan nivo kredibiliteta.<br />
Uspeh se da sagledati u izjavi Gaetana Salveminija 23 : “S obzirom na to da<br />
je svaka vrsta opozicije u Italiji ugušena, režim je mogao bukvalno raditi sve sa<br />
medijima. U inostranstvu međutim, glave nisu mogle biti razbijane već osvajane<br />
i veliki broj ih je bio i osvojen“.<br />
Od 1933. godine, Italija nije emitovala fašističku propagandu samo unutar<br />
državnih granica, već je lansirala i kratkotalasne propagandne kampanje<br />
koje su imale za cilj da stvore osnovnu ideju o fašizmu u Evropi, Americi,<br />
Južnoj Americi i u drugim krajevima sveta.<br />
Kao odgovor na to, Francuska je 1935. godine počela da emituje kratkotalasne<br />
emisije na engleskom i španskom ka Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama<br />
i Južnoj Americi. Nemačka je, takođe, proširila svoje usluge emitovanja<br />
na kratkim talasima ka Severnoj, Centralnoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji.<br />
Nije slučajnost da su se inostrane radio emisije pojavile sa početkom uvođenja<br />
informativno-propagandnih emisija u radijske prenose.<br />
Način propagiranja u drugim zemljama bio je manje-više isti kao i u Italiji:<br />
servirala se lepša strana stvarnosti, sa namerom osvajanja simpatija prema<br />
fašističkoj ideologiji i u inostranstvu. U tom smislu, <strong>propaganda</strong> je postala<br />
jedan od ključnih elemenata spoljne politike, sve do katastrofalnih događaja<br />
1943. koji su otkrili iluziju u kojoj se nalazilo celokupno društvo.<br />
Teško bi bilo odrediti precizan datum ozbiljnijeg pristupa <strong>fašističke</strong> <strong>Italije</strong><br />
koncepciji medijskog eksponiranja putem radija, jer su se značaj i težina<br />
uticaja na inostranstvo otkrivali postepeno.<br />
Inicijative u tom pravcu, preduzete sredinom tridesetih godina, više su bile<br />
ishitreni odgovor na negativne reakcije iz sveta, vid kontraodgovora na<br />
komentare. Simboličnim početkom se može smatrati 1. januar 1931. kada se<br />
Musolini na engleskom jeziku obratio predstavnicima italijanske dijaspore<br />
na teritoriji Kanade i Amerike.<br />
23 Gaetano Salvemini (1873-1957) Istoričar i političar. Jedan od najvećih kritičara fašizma.
MUSOLINIJEV MIKROFON 31<br />
Tek sa osnivanjem stanice kratkih talasa „Smaragdno Polje“, radio emisije<br />
dobijaju ozbiljniju političku konotaciju, pokrivajući interkontinentalne<br />
distance. Značaj te stanice se može i opisati u činjenici da su se preko<br />
nje oglašavali mnogi viđeniji predstavnici naučnog i kulturnog sveta sa<br />
porukama koje su veličale <strong>fašističke</strong> ideale u čast desetogodišnjice fašizma<br />
(1932.)<br />
„<strong>Radio</strong> Italija“, namenjena prvenstveno mnogobrojnoj italijanskoj dijaspori<br />
u svetu, slušana je od samog početka postojanja. Uglavnom orijentisana na<br />
muzički sadržaj, prve promene programske šeme u političko-ideološkom<br />
pravcu dobija 1928. godine naredbom Nacionalnog Komiteta za radiodifuziju<br />
o uvođenju obaveznih političkih emisija u sve programe.<br />
Prva ozbiljnija akcija bila je stvaranje stanice „<strong>Radio</strong> Bari“ 15. avgusta 1933.<br />
godine sa emisijama na albanskom jeziku. Radilo se o kratkotrajnom<br />
programu sa ekonomskim sadržajem dirigovanim od strane „Italo-ori jentalne<br />
trgovinske komore“.<br />
Međutim, 1935. godine, Italija je, sudeći po londonskom „Tajmsu“ („The<br />
Times“), „otišla mnogo dalje od ostalih zemalja u specijalnom emitovanju na<br />
stranim jezicima. Te emisije su sasvim otvoreno bile namenjene određenim zemljama<br />
i bile su rađene na tom jeziku“. 24<br />
Kako piše „Tajms“, bilteni su sadržali članke koji su „pažljivo bili odabirani i<br />
pisani u stilu koji je viđen sa italijanske tačke gledišta i bili su namenjeni vršenju<br />
uticaja na inostrano javno mnenje“. 25<br />
Kasnije dolazi do sve većeg uticaja i na Balkansko poluostrvo i Bliski Istok,<br />
uvođenjem emisija na arapskom jeziku sa akcentom na ekonomiji i politici,<br />
u cilju sticanja primata i u mediteranskom basenu.<br />
Emisije na italijanskom jeziku odgovor su na zahteve iz Libije, tadašnje<br />
italijanske kolonije, i one postaju značajan faktor u medijskoj propagandi<br />
usmerenoj prema ostatku sveta.<br />
24 “Propaganda By <strong>Radio</strong>, Italian Activity Increasing,” The Times of London, 21 September<br />
1935. Box 19 Folder 1, Lisa Sergio Papers, Georgetown University Library, Special Collections<br />
Division, Washington, D.C. Georgetown University Library, Special Collections Division,<br />
Washington, D.C.<br />
25 Ibidem
32<br />
Tanja Tatomirović<br />
Drugi oblici delovanja ogledaju se u emitovanju vesti o aktuelnim političkim<br />
dešavanjima na nekoliko evropskih jezika kao i u emitovanju na kratkim<br />
talasima, usmerenom ka obe Amerike u cilju konsolidacije mnogobrojne<br />
emigracije sa fašističkim režimom.<br />
U to vreme, 1932. godine, Italija je planirala kolonijalno osvajanje Etiopije,<br />
pokušavajući da minimalizuje mogućnost da se u to umeša Evropa. Iako nezavisnost<br />
Etiopije nije bila od velike važnosti za Britaniju i Francusku, ona<br />
je bila član Lige Nacija (osnovana da zaštiti članice od bilo kakve agresije), a<br />
to je značilo da bilo kakva invazija neće biti ignorisana.<br />
<strong>Musolinijev</strong>o osvajanje bi samo pokazalo nefikasnost i nemogućnost Lige<br />
Nacija da očuva sigurnost. Liga je nametnula delimične sankcije protiv <strong>Italije</strong><br />
koje su zabranjivale bilo kakve kredite i uvoz, a stavljen je i embargo na<br />
sve materijale koji su imali veze sa ratnom opremom. Sankcije su bile neefikasne,<br />
sporo su funkcionisale i samo su delimično bile podržavane od strane<br />
zemalja članica (SAD nisu uopšte podržavale sankcije).<br />
Musolini je izvršio invaziju na Etiopiju oktobra 1935. godine, započevši pravi<br />
rat u kome je koristio artiljeriju i vazdušne snage. Posle sedam meseci,<br />
nakon bekstva vladara Haila Selasija, Musolini je proglasio Etiopiju delom<br />
italijanske <strong>fašističke</strong> imperije. Prve emisije koje su mogle da se čuju na kratkim<br />
talasima bile su u vezi sa debatom o Ligi Nacija i sankcijama nametnutih<br />
Italiji. One su prouzrokovale takvo komešanje da su bile komentarisane i<br />
u njujorškom „Pariskom pismu“ (“Paris Letter”) 1936. godine, koje je pisalo<br />
da su Parižani obratili pažnju na vesti emitovane u sedam popodne na pet<br />
jezika - prvo italijanskom, a zatim češkom, engleskom, francuskom i nemačkom,<br />
skrećući pažnju na to da su čak u poslednja tri slučaja svi voditelji<br />
zapravo bile žene 26 .<br />
Neposrednost italijanske kampanje u Etiopiji donosi fokusiranje ka tom delu<br />
Afrike, intenziviranjem propagande svakodnevnim emisijama različitog<br />
sadržaja, ublažavajući proteste Lige naroda protiv kolonijalističkih apetita<br />
Musolinija i istovremeno pravdajući neophodnost vojne intervencije u<br />
domaćem javnom mnenju. Tu je prvi put stavljena na težak ispit njegova<br />
celokupna medijsko-propagandna mašinerija, koja je dobila zadatak da<br />
ublaži prve znakove ekonomske krize.<br />
26 jedna od njih je bila i Liza Serđo
MUSOLINIJEV MIKROFON 33<br />
I ovoga puta, radio je odigrao krucijalnu ulogu svojom sposobnošću<br />
pokrivanja celokupne nacionalne teritorije.<br />
Ostali napori za širenje propagande bili su usmereni na evropsku publiku.<br />
Na primer, italijanska ambasada u Londonu je primila 14.600 funti za propagandne<br />
aktivnosti, koje su se sastojale u slanju pamfleta na hiljade adresa<br />
britanskih domaćinstava.<br />
Ambasador Dino Grandi je raportirao Musoliniju da je „italijanski slučaj naišao<br />
na veoma dobar odziv, mnoga pisma priznanja su primljena, a samo jedna<br />
osoba je vratila materijal koji je bio poslat“. 27 Međutim, vesti koje su emitovane<br />
na radiju puno su brže prenosile vesti dana od bilo kakvih pamfleta.<br />
27 Sergio, “It was a day so long ago”, http://openlibrary.org/a/OL256636A
34<br />
Tanja Tatomirović<br />
„OTKRIVANJE“ AMERIKE<br />
Pored Argentine i Urugvaja, Sjedinjene Američke Države su i tada bile zemlja<br />
sa najvećom italijanskom dijasporom. Mirnodopske propagandne aktivnosti<br />
usmerene prema američkom kontinentu mogu se smatrati najobimnijim<br />
od strane fašističkog režima.<br />
Kako je dvadesetih godina pisao Mateo Fokesati, radio je za režim predstavljao<br />
sredstvo koje se lakše kontrolisalo nego racionalno upotrebljavalo.<br />
Još 1930. godine, brat italijanskog diktatora, Arnaldo Musolini, tumačio je<br />
radio kao novo sredstvo komunikacije čija je namena bila da edukuje kroz<br />
zabavu.<br />
Do prvog ozbiljnijeg sagledavanja radija i njegovih potencijala došlo je tek<br />
1936. godine, s početkom kampanje u Etiopiji, kada je sekretar za narodnu<br />
kulturu i budući ministar Dino Alfieri definisao radio kao sredstvo političkog<br />
delovanja 28 .<br />
U praksi, kao što je već pomenuto, i sam Benito Musolini dosta kasno uviđa<br />
propagandne potencijale radija. Taj podatak se delimično da pripisati činjenici<br />
da je u to doba radiodifuzna mreža <strong>Italije</strong> bila dosta zaostalija u odnosu<br />
na druge evropske države, ali možda i <strong>Musolinijev</strong>oj kontradiktornoj ličnosti<br />
i, prosto, ličnoj proceni.<br />
Tek nakon što je Markoni uspostavio prvu interkontinentalnu eksperimentalnu<br />
emisiju između Australije i Velike Britanije, režimske novine „Narod<br />
<strong>Italije</strong>“ se oglašavaju: „Brodkasting je pojava koja je odveć odomaćena u Americi<br />
i Velikoj Britaniji, Nemačkoj i Francuskoj, takođe i u Egiptu i britanskim dominionima.<br />
Ružan utisak ostavlja činjenica da domovina Giljelma Markonija počinje sa<br />
redovnim prenosima posle Konga i bezbrižnih pacifičkih ostrva Njam Njam“ 29 .<br />
Markonijev čovek od poverenja, Grof Luiđi Solari pismom sugeriše Musoliniju<br />
važnost oglašavanja u inostranstvu: „Oduvek sam se trudio da upotrebim<br />
radiotelegrafiju kao sredstvo promovisanja <strong>Italije</strong> u inostranstvu. Sada mi je namera<br />
da razvijem radiotelegrafsku mrežu koja bi prenosila aktuelnosti iz <strong>Italije</strong><br />
28 Matteo Fochessati, „Glas sveta, slike italijanskog radija između dva rata“, Đenova, 1990.<br />
29 „Il Popolo d´Italia“ Rim, 1925. godine
MUSOLINIJEV MIKROFON 35<br />
u istočnoj Evropi i Americi, gde vesti stižu sa zakašnjenjem i deformacijama zahvaljujući<br />
posredovanju stranih novinskih agencija. U opštem je interesu <strong>Italije</strong> i<br />
fašizma da vesti stignu u izvornom obliku, bez uplitanja Londona i Pariza“ 30 .<br />
Kopija pisma je poslata i parlamentu, čime je Solari dopunio svoj govor u<br />
kome je naglasio važnost međunarodne radiofonije. Juna 1924. su prva radiofonijska<br />
iskustva od strane režima ocenjena kao uspešna. Godinu dana<br />
kasnije, na periferiji Rima se instalira repetitor kratkih talasa snage 12 kilovata.<br />
Inauguracija, prvobitno predviđena za sedmu godišnjicu Marša na<br />
Rim, zbog tehničkih poteškoća biva odložena za sledeću godinu. Tek polovinom<br />
februara 1930. godine, <strong>Radio</strong>fonijsko udruženje <strong>Italije</strong> ( „EIAR“ )<br />
objavljuje da „...će glas večnog Rima uskoro biti slušan u svim delovima planete<br />
zahvaljujući novoj modernoj kratkotalasnoj stanici...“ 31<br />
„U Rimu predstavljamo najjaču radio-stanicu Evrope“<br />
30 Državni Arhiv <strong>Italije</strong>, 16. januar 1924. godine<br />
31 Đovani Antonio Kolona, obraćanje Parlamentu, 4. februar 1924. godine
36<br />
Tanja Tatomirović<br />
Usled birokratskih poteškoća, puštanje stanice u rad je odloženo za tri<br />
meseca, kada je Rim napokon mogao da se obrati svim Italijanima u svetu.<br />
Programska šema prvih emisija namenjenih Americi prvenstveno je bila<br />
koncipirana kao most između <strong>Italije</strong> i mnogobrojne dijaspore, sa namerom<br />
da se očuva veza sa maticom.<br />
Međutim, ovim prenosima je fašistički režim pokušao da stekne i tehnološki<br />
primat na polju radiofonije. Tako je u profašističkom nedeljniku „Karoćo“,<br />
koji je izlazio u Njujorku, pompezno objavljena vest da je iz Rima putem<br />
radio talasa poslata poruka Italoamerikancima u Los Anđelesu.<br />
Uprkos mnogim sugestijama za poboljšanje programa od strane poznavalaca<br />
problematike, radio emisije iz <strong>Italije</strong> nisu u početku imale veliku slušanost<br />
u SAD. Tako ni dnevne novine „Italoamerički napredak“, namenjene<br />
italijanskoj zajednici, nisu poklanjale veliku pažnju radioemisijama. Umesto<br />
toga, pisano je o aktivnostima i planovima Markonija na polju razvoja<br />
radiofonije. 32<br />
Zabrinjavajući je bio podatak da niko od slušalaca nije hteo da iznese<br />
svoje mišljenje „EIAR“-u o kvalitetu i slušanosti programa. Slušanost ne<br />
povećavaju ni česti prenosi <strong>Musolinijev</strong>ih govora. Čak i nakon govora<br />
upućenog narodima Amerike 1. januara 1931, radio emisije u SAD beleže<br />
jednako slabu slušanost, da bi se situacija promenila na bolje tek sredinom<br />
tridesetih, zahvaljujući drugačijem propagandnom pristupu od strane<br />
fašističkog režima.<br />
Uspešnost italijanske propagande raste sa stvaranjem mreže za distribuciju<br />
informacija na planetarnom nivou, prvenstveno onih koje je plasirala<br />
novinska agencija „Stefani“ i osnivanjem posebne sekcije za inostranu<br />
propagandu pri državnoj Agenciji za štampu koja se kasnije transformiše<br />
u Direkciju za propagandu. Krajem 1934. godine osniva se Vrhovni komitet<br />
nadgledanja radiodifuzije koji je bio zadužen za kontrolu radio emisija, kako<br />
domaćih, tako i onih namenjenih inostranstvu.<br />
Totalno preuzimanje kontrole države nad radio emiterima posledica je<br />
posete državne delegacije Nemačkoj i njihovim propagandnim agencijama,<br />
nakon čega su usvojeni modeli centralizovanog upravljanja medijima.<br />
32 Intervju sa Markonijem, „Italoamerički napredak“, 5. juli 1930. godine.
MUSOLINIJEV MIKROFON 37<br />
Novina je i sve konstantnije praćenje inostranih radio prenosa pomoću osam<br />
specijalnih antena, koje su bile pod direktnom nadležnošću Ministrarstva<br />
za propagandu.<br />
Te 1934. godine povećava se i snaga radio stanice „Smaragdno Polje“ na<br />
25 kW. Nova kratkotalasna antena je puštena u pogon 28. oktobra, na<br />
dvanaestu godišnjicu Marša na Rim, naravno ne bez poteškoća.<br />
<strong>Radio</strong>-tehnika „Smaragdnog polja“ 1931.godine<br />
„Smaragdno polje“ 1941.godine
38<br />
Tanja Tatomirović<br />
Program koji se emitovao bio je snažno propagiran od strane pojedinih<br />
predstavnika italijanske zajednice u SAD, diplomatskih predstavništava i<br />
dnevne štampe na italijanskom namenjene dijaspori.<br />
Kako je tadašnja štampa pisala. „Usled loših atmosferskih uslova, nijedna<br />
kratkotalasna radio stanica nije u stanju da kvalitetno vrši prenos radio<br />
programa“ 33 .<br />
Približavanjem vojnopolitičkih aktivnosti <strong>Italije</strong> u Etiopiji, kvalitet signala<br />
za znatno poboljšava. Emisije namenjene Americi dobijaju na kvalitetu<br />
menjanjem programske šeme, stvara se pozitivna klima u italijanskoj<br />
zajednici povodom vojne intervencije u Etiopiji, vrše se prikupljanja<br />
dobrovoljnih priloga, kao i lobiranje u američkim političkim krugovima ne<br />
bi li se sprečila bilo kakva osuda intervencije.<br />
Sankcije uvedene Italiji kao vid odgovora na agresiju imale su za posledicu<br />
razne apele koji su upućivani preko radija. Tako su vršene akcije prikupljanja<br />
deficitarnih sirovina kao vid pomoći. Zapaženo je bilo obraćanje Pjetra<br />
Karbonelija, člana italoameričke trgovinske komore u Nju Jorku i dopisnika<br />
novina „Večernji kurir“: „Svesni ste činjenice da kupujući italijanske proizvode<br />
ne pomažete samo vama samima, već i vašoj sabraći koji se u rovovima bore za<br />
bolju sutrašnjicu naše zemlje. Konzumiranje italijanskih proizvoda znači doprinos<br />
boljem životu naše poljoprivrede i industrije, koje su bez sumnje najvažniji<br />
faktor otpora nepravednim „sankcijama“(....) životu našeg radništva, koje ulaže<br />
nadljudske napore, Italiji koja time dolazi do preko potrebne strane valute.<br />
Konzumiranje italijanskih proizvoda znači i podršku domovini koja se bori protiv<br />
onih koji su imperijalne sluge, koji, služeći se sankcijama, pokušavaju poniziti i<br />
baciti na kolena našu domovinu, služeći se merama koje su ravne atentatu na<br />
celu naciju...“ 34<br />
Zanimljivo je napomenuti da su firme, izvoznici u SAD, odbijale plasiranje<br />
proizvoda u delove gde nisu postojali profašistički radio programi.<br />
Tako i tadašnji ambasador <strong>Italije</strong> u SAD Augusto Roso piše Ministarstvu<br />
propagande i štampe: „Ukazao bih na postojanje vrlo značajne zajednice<br />
Italijana i Italoamerikanaca, oko pet miliona kod kojih je vrlo uputno probuditi<br />
33 <strong>Radio</strong>fonijski centar „Smaragdno Polje“, „<strong>Radio</strong>kurir“ 17-23. mart 1935. godine<br />
34 Govor Pjetra Karbonelija preko stanice „Wow“, 25. januara 1936.
MUSOLINIJEV MIKROFON 39<br />
osećaj solidarnosti i interesovanja za maticu, imajući u vidu da oni mogu uticati<br />
na lokalne političke tokove i mnenje“. 35<br />
Propagandne aktivnosti se intenziviraju ka zemljama engleskog govornog<br />
područja. Cilj je bio stvaranje antibritanske klime, što bi favorizovalo<br />
simpatije prema fašizmu i Italiji.<br />
U lokalnoj italoameričkoj štampi se reklamiraju emisije iz domovine,<br />
pozivajući dijasporu na veću slušanost glasa domovine.<br />
Tokom same vojne intervencije, u Africi se emituju emisije na engleskom<br />
jeziku u kojima se opravdava potreba vojnog napada i stvara atmosfera<br />
indiferentnosti Vašingtona u odnosu na negativne reakcije povodom toga.<br />
Neretki su komentari u kojima se osvajanje Abisinije karakteriše kao širenje<br />
katoličanstva i modernih civilizacijskih vrednosti.<br />
Jedna od većih prepreka koje je propagandna mašinerija morala savladati<br />
je činjenica da je radio u severnoj Americi percepiran više kao vid medijske<br />
zabave nego kao sredstvo propagande. Vrši se anketiranje italijanske zajednice<br />
koje je pomoglo kreiranju programske šeme iz Rima. <strong>Radio</strong>fonijska<br />
<strong>propaganda</strong> poprima još jedan oblik, jer se, nakon serije apela za pomaganje<br />
ratnih napora, pod okriljem Crvenog krsta, vrše prikupljanja dobrovoljnih<br />
novčanih priloga. Time su, bez sumnje, radiofonijski prenosi imali mobilizacijski<br />
efekat, postignuta je kohezija sa dijasporom u dovoljnoj meri,<br />
fašizam je imao sve više pristalica u italijanskoj zajednici u obe Amerike,<br />
podižući moral i razvijajući osećaj pripadnosti naciji koja je značajna u<br />
svetskim okvirima.<br />
Pobede u Africi nisu ostale bez odjeka u SAD gde dolazi do spontanih<br />
masovnih okupljanja i proslava u svim većim gradovima. To je lepo opisano<br />
u novinama „Narod <strong>Italije</strong>“: „Na hiljade pripadnika (italijanske zajednice) iz<br />
svih delova Filadelfije su se spontano okupile, sa entuzijazmom uzvikujući parole<br />
u čast <strong>Italije</strong> i Musolinija, a mnogobrojne povorke praćene orkestrima su se<br />
okupljale u jednu veliku masu koja je slavila veličinu i slavu <strong>Italije</strong>“. 36<br />
35 „Propaganda u Sjedinjenim Državama“, De Pepo, Vašington, 1935.<br />
36 „Oduševljenje Italijana povodom pobede“, „Narod <strong>Italije</strong>“, 6. maj 1936.
40<br />
Tanja Tatomirović<br />
Manje emotivna, ali ne i manje značajna, bila je kampanja za kupovinu<br />
proizvoda iz <strong>Italije</strong>, podržavajući ekonomiju otadžbine koja je u to doba bila<br />
uzdrmana sankcijama Lige naroda.<br />
Kako je Ministarstvu štampe i propagande referisao Anđelo Flavio Guidi,<br />
novinar lista „Italoamerički napredak“, “mnoge poznate ličnosti iz otadžbine<br />
su putem radija propagirale ekonomski značaj kupovine proizvoda iz <strong>Italije</strong>,<br />
doprinoseći značajno povećanju izvoza u Sjedinjene Američke Države“. 37<br />
Sredinom oktobra 1935. godine, Ministarstvo štampe i propagande<br />
šalje specijalnu misiju u SAD sa ciljem da oceni efikasnost propagandnog<br />
delovanja i fašističkih aktivnosti u italijanskoj dijaspori. Sklapaju se<br />
bilateralni ugovori sa glavnim radiofonijskim udruženjima Amerike u cilju<br />
poboljšanja kvaliteta emitovanja. Tako je 17. februara prenošen govor na<br />
engleskom jeziku podsekretara Ministarstva štampe i propagande, Galeaca<br />
Ćana 38 iz radio stanice „Smaragdno polje“, koji je bio posvećen Amerikancima<br />
italijanskog porekla.<br />
Način propagiranja italijanske radiofonije se nije bitno razlikovao od<br />
nacističke propagande koja je takođe vršila uticaj na svoju dijasporu:<br />
„Nemačka vlada je odvojila 30 miliona dolara za propagandne operacije na<br />
teritiriji SAD. Pored razrađene špijunske mreže koja je prikupljala podatke vojnotehničke<br />
prirode, postoji i vešto organizovana i vođena organizacija ništa manje<br />
opasna od direktnih špijunskih aktivnosti. Nemačke radio emisije, emitovane iz<br />
osam centara, od velikog su propagandnog značaja...“ 39<br />
Razlike u finansijskim sredstvima su bile jedina razlika između nemačkog i<br />
italijanskog propagiranja. Po povratku misije iz SAD, Bernardo Bergamaski 40<br />
sugeriše zvaničnom Rimu neophodnost kupovine radio stanice na teritoriji<br />
SAD kako bi se poboljšao kvalitet emitovanja i smanjili troškovi. Pregovori,<br />
koji su došli do tačke realizacije, nikada nisu sprovedeni u delo zbog hroničnih<br />
finansijskih problema.<br />
37 De Pepo, „Propaganda u Sjedinjenim Državama“, Vašington, 1936.<br />
38 Galeazzo Ciano (1903-1944), diplomata , kasnije Ministar spoljnih poslova i <strong>Musolinijev</strong> zet<br />
39 Washington Herald, 1938.<br />
40 Bernardo Bergamaschi, inspektor Ministarstva štampe i propagande
MUSOLINIJEV MIKROFON 41<br />
Bilateralni sporazumi sa američkim emiterima bili su raskinuti kao znak<br />
protesta zbog radio prenosa apela vlade Etiopije o neophodnosti uvođenja<br />
sankcija Italiji.<br />
Uprkos tome, mogli su se čuti i dalje <strong>Musolinijev</strong>i govori o proglašenju<br />
imperije, koji su doprinosili atmosferi kolektivnog uzbuđenja i probuđenog<br />
nacionalnog ponosa koja je zahvatila ne samo Italijane u Italiji, već i u ostatku<br />
sveta.<br />
U poslednjim nedeljama kampanje u Etiopiji, u Vašington dolazi Džordž<br />
Nelson Pejdž, visoki funkcioner Ministarstva štampe i propagande,<br />
državljanin <strong>Italije</strong> američkog porekla, sa namerom da ponovo uspostavi<br />
odnose među radio emiterima dve zemlje. Saradnja se ponovo uspostavlja<br />
15. jula 1934. godine, prenošenjem specijalne emisije povodom preleta<br />
Atlantika od strane 24 italijanske posade 41 .<br />
Naravno, nikada nije zanemarivana ideja o infiltraciji agenata u radio<br />
stanice. Najpoznatiji je slučaj Lize Serđo 42 , službenice „Smaragdnog polja“<br />
za englesko i francusko govorno područje, čija uloga, ipak, nije do kraja<br />
razjašnjena.<br />
Zvanični Rim je više praktikovao pojedinačne akcije diplomatskih<br />
predstavništava, kakav je bio slučaj generalnog konzulata u San Francisku<br />
koji je finansirao lokalne radio stanice koje su emitovale programe na<br />
italijanskom jeziku.<br />
Na jednoj od tih stanica je emitovan govor Marija Laura povodom<br />
petnaestogodišnjice Marša na Rim: „Vetar promena koji je pokrenuo marš na<br />
Rim je stvorio novi duh i mentalitet italijanskog naroda, koji je jednako prodro i<br />
u srca zemljaka u inostranstvu, koji su - kako to vođa zeli - postali svesni i još više<br />
ponosni na svoje rimsko poreklo...“ 43<br />
Lauro, koji je radio kao dopisnik novina „Telegraf“, u stvarnosti je bio<br />
koordinator fašističkih organizacija u SAD.<br />
41 Propagandno preletanje Atlantika bez sletanja od Orbetela do Čikaga pod komandom Itala<br />
Balba, ministra avijacije<br />
42 Elisa Sergio (1905-1989), italijanska radio komentatorka, poznata kao “Zlatni glas Rima”<br />
43 Govor komesara Maria Laura na radiju „W3xal“ 13. novembra 1937.
42<br />
Tanja Tatomirović<br />
Fašistička <strong>propaganda</strong> je sredinom tridesetih vrlo uspešno uticala na<br />
lokalne stanice koje su emitovale na italijanskom jeziku. Prenošene su<br />
uživo sve manifestacije Italoamerikanaca, kao i posete zvaničnika iz <strong>Italije</strong>.<br />
Favorizovana je naturalizacija dijaspore u cilju lobiranja fašističkih interesa<br />
u SAD.<br />
Uporedo sa medijskim delovanjem fašista, rasla je i antifašistička aktivnost.<br />
Neretko su putem radija razmenjivane optužbe i uvrede.<br />
U svim većim gradovima gde je postojala italijanska zajednica, radio program<br />
je imao značajan prostor namenjen doseljenicima.<br />
Emisije na stranim jezicima su bile sastavni deo programa lokalnih stanica,<br />
vodeći prvenstveno računa o ekonomsko-propagandnim porukama, aspektu<br />
koji je bio od značaja za komercijalne radio stanice.<br />
Oko dve stotine radio stanica širom SAD je emitovalo emisije na italijanskom<br />
jeziku, uglavnom u većim gradovima na istočnoj obali gde je italijanska<br />
emigracija bila zastupljena u većoj meri. „Italijanski sat“, kako su popularno<br />
nazivane te emisije, bile su slušane u Bostonu, Njujorku, Filadelfiji i<br />
Bridžportu.<br />
Veliko šarenilo u načinu emitovanja, političkom propagiranju i porukama koje<br />
su slate, privuklo je pažnju Kongresa i američkih obaveštajnih službi. Tako<br />
se u svim većim novinama prenosi izjava Đirolama Valentija, predsednika<br />
antifašističkog komiteta, pred kongresnim Komitetom povodom<br />
fašističkog i antiameričkog delovanja u SAD: “<strong>Radio</strong> je postao glavno sredstvo<br />
širenja <strong>fašističke</strong> propagande. Njujorške radio stanice WBNX, WOW, WHAM i<br />
WHAB prenose programe iz <strong>Italije</strong> koji su obojeni fašizmom. U emisijama koje<br />
počinju i završavaju se fašističkom himnom veličaju se dela Musolinija i njegove<br />
ekspanzionističke politike. Ovi programi su obično finansirani od strane firmi koje<br />
imaju ekonomske interese u Italiji. Zato je razumljivo što te firme ne dozvoljavaju<br />
bilo kakav oblik osude fašizma u njihovim emisijama“. 44<br />
Prema analizama FBI, Julius Patruzo, direktor prodaje alkoholnih pića<br />
„Fernet Branca“ 45 u SAD je bio sponzor serije emisija sa fašističkim<br />
kontekstom.<br />
44 Frančesko Nardini, “Ko finansira fašistički radio” 2. septembar 1938.<br />
45 sadašnji „Amaro“, Milano, Italija
MUSOLINIJEV MIKROFON 43<br />
Takođe, na radio stanici KRE iz San Franciska su emitovane reklame<br />
kompanije „Rosi Cigarete“ u kojima su se demokratije Velike Britanije i<br />
Francuske opisivale u pežorativnom smislu.<br />
Lokalne radio stanice često nisu bile pošteđene pritisaka lokalnih<br />
Italoamerikanaca koji su bili simpatizeri <strong>fašističke</strong> partije, ne samo zbog<br />
propagiranja <strong>fašističke</strong> ideologije, već i zbog sticanja privilegija i pozicija u<br />
matici.<br />
Pred početak Drugog svetskog rata, obaveštajne službe procenjuju da su<br />
radio emisije na italijanskom jeziku bile slušane od strane dva miliona<br />
slušalaca u široj zoni Njujorka, što je iznosilo jednu trećinu ukupne populacije<br />
italijanskog porekla.<br />
Fašistička indoktrinacija putem radio talasa nije samo vršena na italijanskom<br />
jeziku, već i od strane pojedninih stanica na engleskom. Poznati su govori<br />
katoličkog sveštenika Čarlsa Koglina iz Detroita, koji je bio veliki simpatizer<br />
Musolinija i <strong>fašističke</strong> ideologije.<br />
Paradoksalno, govori Koglina su bili toliko radikalni da su primorali zvanični<br />
Rim da preduzme određene mere distanciranja od te retorike 46 .<br />
Početkom Drugog svetskog rata intenzivno se pojačava propagandna<br />
aktivnost dirigovana iz Rima.<br />
Već 1937. godine, ambasador <strong>Italije</strong> u Vašingtonu Fulvio Suvič analizira<br />
učinke i potencijale radiofonije u depeši namenjenoj Ministrarstvu spoljnih<br />
poslova: „Ubeđen sam da je radio sredstvo koje lakše dopire do željenih društvenih<br />
grupa. Međutim, smatram da nije uputno oslanjati se na bilateralne ugovore<br />
sa emiterima Amerike, s obzirom da oni zastupaju interese njihove vlade i nisu<br />
uvek spremni da promovišu političke interese <strong>Italije</strong>. Usled značajnog procenta<br />
nepismenosti u italijanskoj zajednici, radio predstavlja najpristupačnije sredstvo<br />
komunikacije“. 47<br />
46 Teodor Kovalef, “Otac Koglin i Musolini, nemogući saveznici”, Žurnal crkve i države, 1971.<br />
47 Fulvio Suvič Ministarstvu Inostranih Poslova, Vašington, 1937. Arhiv SAD, http://www.<br />
archives.gov/
44<br />
Tanja Tatomirović<br />
Primera radi, 1941. godine slušanost emisija u Bostonu je iznosila 85,4%<br />
naspram slušanosti emisija na engleskom jeziku koja je iznosila 76,6%, a<br />
12. februara 1938. godine Inspektorat za radiodifuziju i televiziju, koji je<br />
delovao u okviru Ministrarstva narodne kulture, osniva posebnu sekciju<br />
čija je namena bila analiza i planiranje novih propagandnih aktivnosti<br />
namenjenih inostranstvu.<br />
U tom periodu, Musolini inaugurira 28. oktobra 1938. novi, do tada najjači,<br />
radio odašiljač namenjen vanevropskim zemljama u „Smaragdnom Polju“<br />
zvani „Imperijalni Rim“.<br />
Time se fašistička <strong>propaganda</strong> oprema veoma moćnim sredstvom za<br />
kapilarnu indoktrinaciju, namenjenim ne samo Americi, već i ostatku<br />
sveta.<br />
Nakon invazije Albanije 7. aprila 1939. godine, Ministrarstvo kulture i propa<br />
gande počinje sa emitovanjem emisija namenjenim grčkoj zajednici u SAD<br />
u cilju stvaranja pozitivnog mišljenja povodom okupacije dela Balkanskog<br />
poluostrva.<br />
Novembra 1939. anonimni izveštaji sugerišu neophodnost pojačavanja<br />
aktivnosti u SAD, sa ciljem stvaranja neutralnog stava po pitanju nastupajućeg<br />
rata protiv Velike Britanije i Francuske.<br />
Juna 1940.godine, emitovanja na italijanskom traju dva i po sata dnevno,<br />
zahvatajući i večernji termin, koji je bio najslušaniji. 48<br />
Inspektorat radiodifuzije i televizije Ministarstva narodne kulture<br />
preduzima konkretne korake da se radio emisije obogate aktuelnim<br />
političkim sadržajima. Te mere, međutim, nailaze na određene prepreke<br />
tehničke prirode. Agencija „Stefani“ je prestajala sa radom kasnih večernjih<br />
časova, upravo onda kad su počinjala emitovanja namenjena Severnoj<br />
Americi, tako da nije postojala mogućnost dodavanja novih vesti. Takođe,<br />
produženje emitovanja u trajanju od pola sata povećavalo je potrošnju lampi<br />
na emiterskim antenama, što je ocenjeno kao neprihvatljivo, s obzirom na<br />
to da su delovi te vrste karakterisani kao uvozni.<br />
48 Anonimni obaveštajni izveštaj Antoniju Fulviniju, Rim, 1940.
MUSOLINIJEV MIKROFON 45<br />
„EIAR“ nikada nije želeo da preuzme na sebe odgovornost produženja<br />
programa bez odobrenja Ministrarstva narodne kulture, do kojeg nikad<br />
nije došlo. Za razliku od Rima, nacistički Berlin je imao programsku šemu<br />
u trajanju od 6 časova dnevno, što je iznosilo tri puta više od fašističkog<br />
emitovanja. 49<br />
Zahtevi za učestalijim emitovanjem dolaze i od Generalnog konzula u<br />
Filadelfiji, koji sugeriše intenzivnije propagiranje kao odgovor na sve<br />
učestaliju antiitalijansku propagandu od strane medija iz Velike Britanije:<br />
„Bilo bi oportuno razvijanje inormativnog dela emisija u kojima bi se opisivale<br />
vesti sa ratišta i time opovrgavale informacije pojedinih inostranih agencija“.<br />
Rešenje se delimično pronalazi u reemitovanju „Komentara događaja dana“,<br />
emisije koja je prvobitno bila namenjena distribuciji unutar Apeninskog<br />
poluostrva i koja je značajno povećala slušanost. Tako su Italoamerikanci<br />
po prvi put mogli čuti izveštaje sa istočnog fronta, veličanje NDH i Ante<br />
Pavelića, vojnopolitički kolaž pod nazivom „Od Save do Egeja, od Velebita<br />
do Egipta“.<br />
Ulaskom fašističkog režima u otvoreni vojni sukob, 1939. godine, slušaoci<br />
u Americi su postali svedoci fenomena da je radio <strong>Italije</strong>, čija je prvobitna<br />
namena bila prenošenje vesti, postao radio koji prenosi mišljenja. 50<br />
Po uzoru na kampanje tokom rata u Etiopiji, putem radija vrše se akcije<br />
za prikupljanje novčanih sredstava i materijalnih sirovina, lekova i svega<br />
drugog što je predstavljalo deficitarnu robu u Italiji.<br />
Februara 1941. godine, Musolini osniva agenciju „<strong>Radio</strong> Urbe“, čija je namena<br />
bila isključivo prenošenje ratnih vesti ostatku sveta. Iako su napori od strane<br />
Rima delimično urodili plodom u smislu približavanja svoje emigracije<br />
matici i ideologiji režima, oni nisu uspeli da ugase pozitivan osećaj prema<br />
zemlji koja ih je usvojiila, SAD, onog momenta kada su se dve zemlje našle<br />
u ratnom stanju. U prilog tome govori izjava američkog sociologa Jozefa<br />
Roučeka (Joseph S. Roucek) da “Italijani očekuju nemoguće, pobedu Amerike<br />
bez poraza <strong>Italije</strong>“. 51<br />
49 Izveštaj Ministrarstvu Kulture i Propagande, Torino, 21. oktobar 1940.<br />
50 Historical dictionary of Fascist Italy, Westport CT, 1982.<br />
51 Joseph Roucek, “Italoamerikanci i Drugi svetski rat”, juli-avgust 1954., 458 str.
46<br />
Tanja Tatomirović<br />
Osim toga, italoamerička zajednica nije mogla da obezbedi neutralnost<br />
Vašingtona, što je za posledicu imalo kasnija masovna hapšenja fašističkih<br />
simpatizera od strane američkih tajnih službi, kao i konstantno nadgledanje<br />
emisija na italijanskom jeziku.<br />
Brojne stanice gase svoju aktivnost ili postaju objekat cenzure. Leta<br />
1943. program „EIAR“-a koji je bio namenjen ne samo Italijanima, već i<br />
Amerikancima, traje samo oko 15 minuta na dan. Taj program bio je vođen<br />
od strane Ezre Paunda 52 , u kojima se taj američki pesnik obraćao porukama<br />
o nacionalnoj diskriminaciji i iskorišćavanju italijanske radničke klase u<br />
Americi: „Neki radio emiteri sumnjivog porekla propagiraju ideju da je Italija<br />
voljena od strane Amerike, koja je samo protiv <strong>Musolinijev</strong>og režima. Frenklin<br />
Delano Ruzvelt zaboravlja šta su Italija i njeni građani učinili 1911. godine,<br />
pre nego što je fašizam postojao. Sada Amerika pokazuje svoju ljubav tako što<br />
deportuje emigrante, izgladnjuje Italiju i stavlja je u submisivan položaj. Kakva<br />
je to vrsta ljubavi?“ 53<br />
Polovinom jula 1943. osmišljena je serija emisija u saradnji sa nemačkim<br />
emiterskim udruženjem („Deutsche Rundfunk Geselschaft“), predstavljena<br />
u formi dijaloga između italijanskog i nemačkog vojnika, u kojoj se obrađuju<br />
vesti sa frontova. To je bio pokušaj dokazivanja tesne saradnje između<br />
Berlina i Rima, predstavljanje visoke propagandne vrednosti i sve većeg<br />
uticaja Nemačke na italijansko Ministrarstvo kulture i propagande.<br />
Do finalne realizacije ovog projekta nije došlo usled avgustovskih događaja,<br />
kada je Italija potpisala primirje sa saveznicima. Raspad <strong>fašističke</strong> <strong>Italije</strong> i<br />
formiranje Socijalističke Republike na severu nisu ostavili dovoljno resursa<br />
za bilo kakvu dalju propagandnu aktivnost prema ostatku sveta.<br />
52 Ezra Weston Loomis Pound (1885-1972), američki pesnik, kritičar i intelektualac<br />
53 “Italija Ezre Paunda”, Rim, 1974.
MUSOLINIJEV MIKROFON 47<br />
ZNAČAJ RADIOFONIJE ZA ŠIRENJE UTICAJA<br />
ITALIJANSKE FAŠISTIČKE IDEOLOGIJE<br />
Da bi se bolje razumeo uticaj radija na običan život građana, važno je pomenuti<br />
poznati slučaj radio prenosa lažne invazije Marsovaca 1938. godine od strane<br />
Orsona Velsa 54 . Dvosmisleni prenos koji je izazvao paniku kod slušalaca koji<br />
su se uključili kasnije izazvao je veliku paniku i pometnju.<br />
<strong>Radio</strong> emisija počinje prenosom uživo iz jednog njujorškog hotela,<br />
nastupom džez orkestra. Muzika je često prekidana od strane spikera koji<br />
je prenosio vesti o čudnim pojavama na nebu, koja je kasnije kulminirala<br />
informacijom o invaziji Marsovaca. Izazvana je panika nesagledivih razmera<br />
među građanstvom. Došlo je do masovnog izlaska na ulice u nastupu straha,<br />
načinjena je velika materijalna šteta i, za pravo čudo, nije došlo do ljudskih<br />
žrtava. Efekat koji je postignut ovim radio prenosom može se pripisati<br />
rastućem strahu i napetošću stanovništva od ratne opasnosti koja se<br />
nazirala u to doba. Ovo je sigurno jedan od najočitijih primera koliki uticaj<br />
se može imati na mase.<br />
Orson Vels u radio-emisiji<br />
„Rat svetova“, 1938.godine<br />
54 Orson Welles, “War of the Worlds”, 30.oktobar 1938.godine
48<br />
Tanja Tatomirović<br />
Ciljajući upravo na emotivni momenat kod slušalaca, fašizam, a kasnije i<br />
nacizam, vrlo vešto su koristili radio kao režimski megafon kojim su vršeni<br />
prenosi političkih manifestacija i govora. Munjevitom brzinom radio emisija<br />
gubi intimnu kućnu slušanost nasuprot gotovo obaveznom grupnom<br />
slušanju.<br />
Uloga radija se vremenom menja, pa umesto obične reprodukcije govora,<br />
javnih skupova i parada, radio postaje elementarni deo manifestacija.<br />
Desetogodišnjica fašizma je predstavljala izvrsnu priliku za državnu<br />
propagandu. Smenjivale su se velike javne manifestacije širom <strong>Italije</strong>,<br />
<strong>Musolinijev</strong>i govori su bili deo svakodnevnice.<br />
Govor Benita Musolinija povodom desetogodišnjice fašizma,<br />
transkript:<br />
„Crnokošuljaši, narode Torina, obećao sam da neće proći deseta godina fašizma<br />
a da ne posetim vaš grad. Održavam svoje obećanje. Sa ponosom što sam među<br />
vama, izjavljujem da me je vaše gostoprimstvo ganulo i premašilo sva moja<br />
očekivanja. (aplauzi)<br />
Kako bi moglo drugačije? Torino je veliki rimski grad koji je iznedrio kva driumvirat,<br />
koji zaslužuje kako u miru tako i u ratu, i to ne samo čiste retorike radi,<br />
zvanje grada heroja.<br />
Skoro više od godinu dana sam u Napulju podvlačio crte onoga što bi trebalo<br />
predstavljati fašističku opciju. Od tada, evropska istorija je imala događaje<br />
od velikog značaja. Pričao sam o tragičnim posledicama rata, o pogrešnim<br />
računicama italijanskog naroda, računicama za koje je došlo vreme da budu<br />
izbrisane sunđerom. Mirovna konferencija u Lozani je jedna od retkih koja je<br />
imala zaključak. Energično vođen od strane britanskog premijera, brod reparacija<br />
i plaćanja dugova još stoji u luci. Da li će veliki narod zemlje zvezdica i linija hteti<br />
da se ukrca na taj brod? Brod koji je pun patnje i bola mnogih naroda...(NE!!!)<br />
Voleo bih da ovo ne koje ste upravo izgovorili, poput groma preleti Atlantik i dopre<br />
do tog velikoga naroda.<br />
Ipak, izvan naših granica postoje zanesenjaci koji u bunilu ne praštaju činjenicu<br />
da fašistička Italija stoji čvrsto na svojim nogama. Za ove bedne ostatke nekih loža<br />
je neoprostiv greh što postoji Italija takva kakva jeste, jer su najveći neprijatelji<br />
mira upravo oni koji se saginju i gledaju samo svoj interes. (aplauzi)
MUSOLINIJEV MIKROFON 49<br />
Postoji još jedan problem koji dotiče nemačko pitanje. Fašizam je imao jasne ideje<br />
i smernice. Nemački zahtev za jedinstvene aršine je pravedan, treba to priznati.<br />
Što pre, to bolje. U isto vreme, dok traje konferencija o razoružanju, Nemačka se<br />
ne može naoružavati ni na jedan način. Ali onog momenta kad se konferencija<br />
završi i ne iznedri ni jedan koristan rezultat, Nemačka neće moći da ostane u Ligi<br />
Naroda ako je to razoružanje totalno degradira. (aplauzi) Ne želimo hegemoniju<br />
u Evropi. Mi smo protiv kristalisanja bilo koje vrste hegemonije, posebno one koja<br />
će imati za posledicu nepravdu.<br />
Drugi kompas koji nas vodi na našem putu je međuklasna saradnja. U ovom gradu<br />
sa tolikim radništvom, vedra srca želim reći da je radnička klasa u potpunosti<br />
ispunila svoje obaveze uprkos neizbežnim krizama i stegama koje je imala na<br />
leđima.<br />
Moram dodati i to da se italijanska industrijska klasa kreće u istom pravcu sa<br />
optimizmom i nadom u bolje sutra. Ako je saradnja poželjna u dobriim vremenima,<br />
onda je neophodna u teškim, kada je svaki gubitak energije ravan izdaji otadžbine.<br />
Torino je bio jedinstven u pomaganju drugima. Već smo se odvojili od jadne<br />
koncepcije filantropije da bismo došli do najdubljeg koncepta i smisla pomaganja.<br />
Ostao je još jedan korak više: od pomaganja do nacionalne solidarnosti. (aplauz)<br />
Musolini se obraća masi<br />
Torino napokon mora imati posla za svoje radništvo, i sve ono što je pokazano,<br />
hrabrost, upornost i genijalnost Torinjana mora ostati u Torinu. (aplauz)<br />
Neko misli da smo zabrinuti za teške zime iz političkog ugla. To je laž. Sa političke<br />
tačke gledišta, može proći i 50 teških zima i ništa se neće desiti. Tim pre zato<br />
što mislimo da posle svake teške zime dolazi proleće blagostanja i slave. To je sa<br />
humane tačke gledišta, zato što sama pomisao na porodicu koja živi u patnji i
50<br />
Tanja Tatomirović<br />
oskudici u meni izaziva fizički bol, zato što sam to osetio i znam šta to znači....<br />
(Duče, Duče!!!.....)<br />
Šta znači prazna kuća bez krova...(Duče, Duče!!!....)<br />
Drugovi Torinjani, ova izvanredna udruženost duša, zbog koje smo ovog trena<br />
jedna duša i jedno telo ne sme se završiti bez spominjanja i totalne posvećenosti<br />
Njegovom Visočanstvu kralju (aplauzi) koji predstavlja vitalnost, zdravlje i<br />
dugovečnost nacije.<br />
Koji je dakle moto sa kojim koračamo u susret novoj dekadi? Moto je: ići napred,<br />
stvarati, i ako je neophodno, boriti se i pobediti!”<br />
Torino, Trg zamkova,<br />
23. oktobar 1932.<br />
Fašističke glavešine se putem radija obraćaju masi, velikom narodnom<br />
podijumu u cilju ushićenja naroda koji sluša govor: „Dvadeset miliona<br />
Italijana je ovog momenta okupljeno širom trgova <strong>Italije</strong>. To je najveći skup u<br />
istoriji čovečanstva. Dvadeset miliona, a jedno srce, jedna duša, jedna volja. Ova<br />
manifestacija ima za cilj da pokaže ostatku sveta da je identitet između <strong>Italije</strong> i<br />
fašizma neodvojiv, savršen, nepokvaren“. 55<br />
Time je radio zauzeo centralno mesto u komunikaciji između režima i nacije,<br />
između države i ostatka sveta. Tako se i zaokružuje radio imperija - Balkansko<br />
poluostrvo, Bliski i Daleki Istok, severna i istočna Afrika, obe Amerike.<br />
Sekretar Ministarstva štampe i propagande, grof Ćano, uvodi u praksu<br />
emitovanje političkih izveštaja na nemačkom i engleskom jeziku putem<br />
kratkih talasa, čiji je kvalitet u početku bio vrlo diskutabilan. Neretki su<br />
primeri podsmevanja i kritika na jezičku i gramatičku ispravnost emisija.<br />
Sa 1934. godinom dolazi do totalne podređenosti informacija interesima<br />
fašističkog režima, što nije ostalo nezapaženo u inostranstvu. Dolazi do<br />
prvih ozbiljnijih kritika medijskog pristupa krizi u Španiji i padu slušanosti<br />
u inostranstvu. Pod takvim uticajem, propagandno težište se premešta na<br />
druge delove sveta, prvenstveno na Mediteran i Bliski Istok, kao interesne<br />
sfere <strong>Italije</strong>.<br />
55 Uvod radio prenosa <strong>Musolinijev</strong>og govora povodom desetogodišnjice fašizma, Milano, 1932.
MUSOLINIJEV MIKROFON 51<br />
„RADIO ISTINA“ - „RADIO VERIDAD“<br />
Nakon parlamentarnih izbora 18. jula 1936. u Španiji, izbila je pobuna desno<br />
orijentisanih oficira, kao posledica višemesečne političke krize. Njihove<br />
akcije u početku nisu imale ravnomeran uspeh. Nemogućnost socijalističke<br />
vlade da uguši pobunu dovodi do početka jednog od najkrvavijih građanskih<br />
ratova u istoriji.<br />
Početak rata je mobilisao propagandne resurse u tolikoj meri da su vršeni<br />
radio prenosi na španskom i katalonskom iz Milana, Torina, Đenove i<br />
Firence. Upravo u Španiji, gde je vršeno veliko mobilisanje profašističkih<br />
snaga, dolazilo je i do velike anti<strong>fašističke</strong> kontrapropagande, stavljajući u<br />
stanje pripravnosti režimsku hijerarhiju.<br />
Prepoznavanjem opasnosti u tom vidu medijskog kontraodgovora, dolazi<br />
do osnivanja tajnih radio stanica sa ciljem da vrše ometanja izveštaja iz<br />
inostranstva. Tako se osniva „<strong>Radio</strong> Istina“, koja je emitovala na španskom<br />
jeziku. Zahvaljujući ovom projektu, zamišljeno je bilo osnivanje dve nove<br />
stanice sa ciljem celokupnog pokrivanja španske teritorije u nadjačavanju<br />
crvenih medija. Do ostvarivanja te ideje nije došlo iz prostog razloga što<br />
kapaciteti nisu bili u mogućnosti da ostvare želje i zahteve. Tako „<strong>Radio</strong><br />
Istina“ dobija dvostruku ulogu, kao ometač crvene propagande i kao glavni<br />
nosilac <strong>fašističke</strong> propagande na Iberijskom poluostrvu.<br />
Način na koji je „<strong>Radio</strong> Istina“ izveštavao je klasičan primer <strong>fašističke</strong><br />
propagandne retorike - sukob dve civilizacije, varvara i nosilaoca moderne<br />
zapadnjačke kulture, odbrana hrišćanskih vrednosti od boljševizma.<br />
Sukob između radio stanica različitih političkih ideologija je predstavljao<br />
uvertiru za sukobe mnogo većih razmera koji će uslediti krajem tridesetih<br />
godina. Učešće <strong>Italije</strong> na strani desničarskih snaga generala Franka 56 ne<br />
samo preko medijsko propagandnog rata već i direktnim učešćem, donelo je<br />
veliki kredibilitet i ugled u desničarskim krugovima širom sveta.<br />
Prenosi „<strong>Radio</strong> Istine“ imaju toliki uticaj da su španski fašisti insistirali na<br />
direktnom uticaju na uređivačku politiku, što je naišlo na neodobravanje<br />
Rima. Osim vojno-političkih komentara, „<strong>Radio</strong> Istina“ je koristila usluge<br />
56 Generalisimus Francisko Franko (1892- 1975) španski diktator
52<br />
Tanja Tatomirović<br />
kako italijanskih tako i stranih dopisnika sa spoljnopolitičkim temama.<br />
Grandiozna medijska vojno-politička kampanja protiv boljševizma i Treće<br />
Internacionale nije ostavila ostatak sveta bez reakcije, koja se osetila i u<br />
Vatikanu.<br />
U organizaciji Tomaza Napolitana 57 , odličnog poznavaoca prilika u Sovjetskom<br />
Savezu, počinje se sa emitovanjem antistaljinističkih emisija. Ceo projekat,<br />
osmišljen kao propagiranje lenjinističkih ideja sa namerom da se izazove<br />
konfuzija u levičarskim krugovima, nije imao veliki uticaj, što je dovelo<br />
do njegovog ukidanja 1938. godine nakon potpisivanja pakta Ribentrop-<br />
Molotov.<br />
Kasnije, 1940. projekat ponovo zaživljava sa istim rezultatom. Iz Španije,<br />
zahvaćene građanskim ratom, oglašavao se „<strong>Radio</strong> Milano“, komunistička<br />
radio stanica koja je pokrivala celu Italiju. Emisije koje su prenošene u<br />
kasnim večernjim satima su imale veliki odjek među populacijom koja je<br />
bila levičarski orijentisana. Kasnije se formiraju i „<strong>Radio</strong> Madrid“ i „<strong>Radio</strong><br />
Valensija“ sa istom uređivačkom politikom. Po uzoru na fašistički način<br />
propagiranja, brzo se ovladava tehnikom medijskog ratovanja.<br />
57 Tomaso Napolitano, socijolog i analitičar prilika u SSSR- u
MUSOLINIJEV MIKROFON 53<br />
RAT I PROPAGANDA<br />
Drugi svetski rat nije samo vođen u rovovima i oružjem, već i radio talasima.<br />
Sve zaraćene strane su imale svoje ratne radio stanice. Prenosi namenjeni<br />
trupama na frontu, za civile neprijateljskih zemalja, emitovale su mnoge radio<br />
stanice, kao i „<strong>Radio</strong> London“ i „<strong>Radio</strong> Moskva“ koji su imali specijalne<br />
emisije namenjene neprijateljskoj pozadini sa ciljem da se uruši neprijateljski<br />
moral.<br />
U periodu između 1935. i 1936., u Italiji slušanost radio programa dostiže<br />
svoj vrhunac, uslovljen ratnom euforijom koja je bila sve vidljivija, kao i zvaničnim<br />
zabranama praćenja inostranih radio prenosa na javnim mestima.<br />
Najveći efekat radija kao medijskog oružja se vidi u promeni svakodnevnih<br />
navika običnih građana tog perioda. Usled nemogućnosti dobrog dela populacije<br />
da poseduje sopstveni radio aparat, dolazi do pojave grupnog slušanja<br />
prenosa, što je predstavljalo i pogodno tlo za širenje inostrane anti<strong>fašističke</strong><br />
propagande.<br />
Vrše se kontrole i racije od strane tajne službe, otkrivaju se ilegalna mesta na<br />
kojima se slušaju inostrane emisije propagandnog sadržaja.<br />
Levo orijentisane snage relativno kasno uviđaju značaj radija kao sredstva<br />
propagande. Ilegalna levičarska partija „Pravda i sloboda“ prva preduzima<br />
korake u tom pravcu. Razjedinjenost partijskih ćelija, konstantan pritisak<br />
režima, kao i hronični nedostatak novca bili su faktori zbog kojih nije došlo<br />
do obimnijeg snabdevanja radio opremom.<br />
Od 1938. godine propagandu karakteriše ratna klima u kojoj se vrše prenosi<br />
na 23 jezika na svim kontinentima.<br />
Januar 1939. obeležava pojava novih propagandnih emisija, od kojih je bila<br />
najznačajnija „Slobodna Korzika“, još jedan od aneksionističkih pokušaja<br />
plasiranih preko medija. Najveće propagandno naprezanje fašistička Italija<br />
vrši u periodu od 1939-1943, usmereno prema arapskim državama. „<strong>Radio</strong><br />
Bari“ postaje poznat po emisijama praćenim u Siriji, Palestini, Iraku, Egiptu,<br />
Alžiru i Maroku.<br />
To su bili pokušaji, ne bez uspeha, da se probude antikolonijalna osećanja<br />
kod naroda koji su bili pod britanskom ili francuskom vlašću. Dolazilo je do
54<br />
Tanja Tatomirović<br />
velikih problema usled lošeg izgovora arapskog jezika, upotrebe različitih<br />
narečja i, kasnije, usled pojačane aktivnosti britanskih radio stanica.<br />
Jedna od činjenica koja je najviše impresionirala slušaoce tog vremena je<br />
brzina kojom su prenošene informacije o svakodnevnom životu Italijana.<br />
Svaka vest o nemirima, vojnim operacijama, i pograničnim tenzijama je bila<br />
prepuna napetosti i detalja.<br />
Pripajanjem Austrije Trećem Rajhu, 1938. godine, u emitovanju je sve više<br />
stavljan akcenat na pripadnost <strong>Italije</strong> savezu sa Nemačkom.<br />
Metode i jačina medijsko-propagandnog uticaja su imale za posledicu da je<br />
cela jedna generacija bila indoktrinirana, kulturno izolovana sa pogrešnim<br />
viđenjem ostatka sveta.<br />
U Italji radio prenos gotovo u potpunosti zamenjuje dnevnu štampu, čije<br />
se dnevno emitovanje sa osam radio izveštaja dopunjava dodatnim radio<br />
biltenima koji su obilovali prenosima sa frontova uživo. Ti ratni bilteni su<br />
pripremani od strane Vrhovne komande, ali odobrenje za emitovanje i način<br />
emitovanja su bili kontrolisani od Musolinija lično. Svakog jutra bi emitovanje<br />
počinjalo himnom i <strong>Musolinijev</strong>im govorom, koje su građani bili u<br />
obavezi da prate u stavu mirno.<br />
Opšte gledano, radio je bio deo ratne mašinerije koja ulaže enormne napore<br />
u informisanju i oblikovanju javnog mnenja, postaje bitni instrument u rukama<br />
režima, gubeći na svom kvalitetu i edukativnom karakteru.<br />
Kreatori propagande ne gube iz vida potrebu za odvraćanjem od ratnih strahota<br />
kroz programe lakšeg sadržaja. Time se vrlo vešto balansira između<br />
vesti od značaja za moral i propagandu i muzike.<br />
Antifašistička ideja, koja je unutar granica <strong>Italije</strong> bila gotovo mrtva, dobija<br />
sve veću pažnju slušalaca zahvaljujući većem broju inostranih radio emisija<br />
na italijanskom jeziku koje se emituju iz raznih centara širom Evrope. Slušajući<br />
zabranjene radio emisije, građani su po prvi put mogli da se uvere u<br />
verodostojnost režimske propagande.<br />
Sa početkom Drugog svetskog rata raste slušanost i kredibilitet ratnih izveštaja<br />
neitalijanskog porekla. Dijametralno suprotne informacije sa fronto-
MUSOLINIJEV MIKROFON 55<br />
va, izgubljene bitke i teritorije, sve veći broj poginulih i zarobljenih su bili u<br />
suprotnosti sa onim što je <strong>propaganda</strong> uporno servirala.<br />
Tako se postepeno, zajedno sa poretkom, rušio i mit o nepobedivosti fašizma,<br />
a odjeci <strong>fašističke</strong> propagande su postajali sve manji da bi totalno utihnuli<br />
avgusta 1943, kada je potpisano primirje sa saveznicima.
56<br />
Tanja Tatomirović<br />
EZRA PAUND<br />
U periodu modernizma mnogi umetnici su se politički angažovali. Neki su<br />
zastupali fašističku ideologiju (Ezra Paund, Marineti), a drugi su se zalagali za<br />
komunizam (pojedini nadrealisti i ruski futuristi).<br />
Jedan od najupečatljivijih primera efekta <strong>fašističke</strong> propagande na inostranstvo<br />
se može ogledati u američkom pesniku i piscu Ezri Paundu (1885-1972).<br />
Osim po poeziji, ostaće zapamćen i po svojoj propagandnoj aktivnosti pisanja<br />
kolumni u dnevnoj štampi, učestvovanju u pisanju i uređivanju školske<br />
literature.<br />
Simpatizer fašizma, anticionista, emigrirao je u Italiju, došavši u italijanski<br />
grad Rapalo iz Pariza 1924. godine. Njegova supruga Doroti i on ubrzo su otišli<br />
na Siciliju, da bi se godinu dana kasnije nastanili u Rapalu. Tih godina Ezra je<br />
bio organizator brojnih koncerata klasične i savremene muzike u Italiji.<br />
Posle dosta godina, 1939. se prvi put vratio u rodnu Ameriku, u sam osvit<br />
rata, i, prema nekim izvorima, razmišljao o tome da tu i ostane. Ipak, ubrzo se<br />
vratio u Italiju. Kao lični prijatelj Musolinija i državljanin jedne zemlje koja je<br />
u ratu sa Italijom, bio je vrlo značajan za državnu propagandnu mašineriju.<br />
Njegov prvi lični kontakt sa Musolinijem bio je 1933. godine, ali lične simpa<br />
tije prema fašističkom režimu nisu bile presudne za povratak u Italiju.<br />
Naime, pesnik je imao roditelje u poznim godinama koji su živeli u Italiji i<br />
nisu bili spremni i sposobni za dalek i naporan put do Sjedinjenih Država,<br />
čak i u mirnodopskim okolnostima. U Italiji je imao i Mariju Rudž (Maria<br />
Rudge), vanbračnu ćerku iz veze sa violinistkinjom Olgom Rudž (Olga Rudge,<br />
1895-1996).<br />
Olga i Ezra u poznim godinama života
MUSOLINIJEV MIKROFON 57<br />
Ako je Paundova politika od 1933. godine reflektovala pozitivne aspiracije<br />
prema ranom fašizmzu, njegov politički razvoj u periodu od 1933. do 1940.<br />
tekao je uporedo sa neumoljivim kretanjem samog fašizma ka nihilizmu.<br />
Paund je uveliko imao tendenciju da identifikuje Jevreje sa onima koji ometaju,<br />
kao halapljivce koji ubiru plodove žetve i slično, da bi 1940. godine<br />
za njega pojam zelenaš i lutalica postao sinonim za Jevrejina. Prema nekim<br />
izvorima, Paund je tim svojim približavanjem fašističkoj doktrini mogao,<br />
zapravo, prikazivati želju za održavanjem bliskosti sa Dučeom.<br />
Tokom 1930-ih godina Musolini se osećao sve više pod vlašću Hitlera. Kao<br />
posledica toga, zvanična <strong>propaganda</strong> u Italiji, kao i u Nemačkoj uveliko je<br />
opisivala Jevreje kao nekoga ko je pod kontrolom boljševika i, kako je Hitler<br />
govorio, finanzkapitala, te je pregled Paundovih političkih spisa u drugoj polovini<br />
tridesetih godina upravo i potvrdio da je on verno pratio onu ideologiju<br />
koju je propagirala fašistička partija.<br />
U Paundovim političkim objavama iz spisa “Džeferson i/ili Musolini” 58 , objavljivanih<br />
preko <strong>Radio</strong> Rima, nalaze se gotovo sve važnije teze <strong>fašističke</strong><br />
ideologije.<br />
Ezra Paund tokom II svetskog rata<br />
U skladu sa fašističkom politikom o intelektualnim slobodama i slobodnom<br />
izražavanju mišljenja onih koji imaju šta da kažu, “<strong>Radio</strong> Rim” je ponudio<br />
Ezri Paundu svoje <strong>mikrofon</strong>e dva puta nedeljno. Vrhunac njegovih<br />
profašističkih aktivnosti predstavlja serija radio emisija emitovanih iz Rima<br />
na engleskom jeziku, namenjenih Engleskoj i Severnoj Americi tokom Dru-<br />
58 Ezra Pound, “Jefferson and/or Mussolini”, Volitionist Economics, Stanley Nott Ltd., 1935.,<br />
http://yamaguchy.netfirms.com/7897401/pound_ezra/jeffmuss.html
58<br />
Tanja Tatomirović<br />
gog svetskog rata. Iako vrlo diskutabilnog sadržaja, njegove emisije nisu<br />
prošle nezapaženo.<br />
U svojim kratkotalasnim radio emisijama, emitovanim od januara 1941. do<br />
jula 1943, oštrim rečnikom je kritikovao zapadnu demokratiju i cionizam.<br />
Osuđivao je ulazak Amerike u rat na strani saveznika i posebno savez sa<br />
Velikom Britanijom. Kritičari su njegove govore ocenjivali kao „konfuznu<br />
mešavinu antisemitizma, pravdanja fašizma i ekonomskog teoretisanja“.<br />
Fašistička <strong>propaganda</strong> je računala s time da će javnost podrazumevati da<br />
on nije primoran da kaže ništa što bi se suprotstavljalo njegovoj savesti ili<br />
išta što bi bilo u suprotnosti sa njegovim odgovornostima kao američkog<br />
građanina.<br />
Ezra tako postaje jedan od vodećih “Aksis” 59 propagatora. Na talasima fašističkog<br />
radija, Paund je emitovao svoja uobičajena obraćanja američkom<br />
narodu o pitanjima ustava i, kao što je uobičavao, poredio ih, sa prezirom, sa<br />
ratnom politikom predsednika Ruzvelta 60 .<br />
Ezra Paund u američkom zatvoru, 1945.godine<br />
59 “Axis alliance“, „Axis powers“, poznatiji kao „Trojni pakt“ (Nemačka, Italija i Japan, koje su<br />
potpisale sporazum o saradnji septembra 1940.godine)<br />
60 Franklin Delano Roosevelt (1882-1945), 32.predsednik Sjedinjenih Američkih Država
MUSOLINIJEV MIKROFON 59<br />
Sve dok ova emitovanja nisu dotakla temu užasnih priča o Jevrejima, ona su<br />
bila vrlo dobar i jasan primer intelektualnih i ideoloških kritika.<br />
Po završetku rata biva interniran u Ameriku gde, posle neuspešnog suđenja<br />
za izdaju, a usled nedostatka dokaza, provodi 12 godina u ustanovi za lečenje<br />
mentalnih bolesti.<br />
Lobiranje njegovih pristalica ga oslobađa i ostatak života proveo je, a gde<br />
drugo nego u Italiji, gde i umire 1972. godine. Olga Rudž i on sahranjeni su<br />
jedno pored drugog na groblju u Veneciji.<br />
Ezra Paund, “Amerika samo kao obećanje!”, transkript:<br />
“Evropa ovde, govori vam Paund, Ezrika Paund pred <strong>mikrofon</strong>om... Ulažem<br />
izuzetan napor u pokušaju da održim istu visinu tona u svom glasu; jer kad god<br />
malo spustim glas, ovi tipovi dižu napon. Sto se tiče tona, postoji vreme kada<br />
treba govoriti tiho i kada treba govoriti jetko, a što se tiče američkih ratnih<br />
huskača, SVAKA misao o američkom ulasku u rat je čista koještarija, budalaština,<br />
tralalaština, čisto s....; i ja bih vam sada hteo reći ZAŠTO je to koještarija i zašto<br />
ne treba da obraćamo pažnju na ruganja svilenih gospođica i njihovog budalastog<br />
društvanca.<br />
Pojavljuje se čak i termin „NEamerički”, koji upotrebljavaju luckaste dame i<br />
kalajisane jevrejske sluge da opišu BILO KOG čoveka, ženu ili dete koji nisu<br />
spremni da frljnu i rasture ono malo sto je preostalo od AMERIČKE kulture.<br />
Oni se tako zabavljaju čitajući jevrejske novine, eto, već više od četrdeset godina.<br />
Oni se tako zabavljaju slušajući čifutski radio, i ja dozvoljavam sebi da upotrebim<br />
reč ČIFUTSKI nezavisno od njihove istinske nacionalnosti.<br />
Svaki razgovor o američkom ulasku u rat je prljava NISKOST. A tu niskost prouzrokuje<br />
neznanje koje KRIJE sto godina američke istorije. Ono zaboravlja i krivotvori<br />
KOMPLETAN cilj i smisao američke nacionalne tradicije. Kolonisti su u<br />
Ameriku ušli sa sigurnošću kakvom se ulazi u trbuh broda, da bi se izbavili od<br />
niskosti i počeli iznova.<br />
Zajednica trinaest kolonija po Revoluciji bila je zasnovana sa težnjom da se premoste<br />
različitosti, i ma šta se mislilo o teoriji melting pot, ona ima taj efekat. SAD<br />
NISU ustrojene i organizovane IZNUTRA da bi sudelovale u inostranim kavgama.<br />
Sve se to može postići i bez sićušne, prljave malodušnosti prema milionima<br />
američkih građana. To je dečiji impuls, on proizilazi iz prirodnog nagona dvoje ili
60<br />
Tanja Tatomirović<br />
troje dece da zajedno napadnu neko četvrto dete. Zloća, dakle, koju njihove mamice<br />
i tatice pokušavaju da otklone kada prouzrokuju neprijatnosti u porodici. Ovo<br />
će razumeti svako ko ima sposobnost da se distancira od situacije i da objektivno<br />
sagleda model po kojem ljudi napadaju manjine.<br />
U vreme nestašice, kada ljudi počnu da strahuju i da pljačkaju banke ili piljarnice,<br />
dolazi do jagme, a onda kad se stvari uspore nastupa zavera da bi se pojedinci<br />
likvidirali. Počne kao šala: završi s monopolom. Jedini poznati odnos imigranata<br />
u Americi prema strancima je onaj koji je bio vidljiv u vreme ratova s Indijancima.<br />
Oni su se okončali. Koliko se blata bacalo po Indijancima i koliko su ti Indijanci bili<br />
razbijeni, uzdržaću se da kažem.<br />
Indijanci su bili druga rasa. Svi ostali naši problemi su PRVOBITNO proizašli iz<br />
našeg pokušaja da se ISKOBELJAMO od londonskih smrdljivih zelenaša, koji su<br />
potom pokušali da nam dođu glave. Samo treba pogledati naše odnose s Londonom<br />
za vreme građanskog rata. Ne zagledam u prošlost da bih podstakao gnev.<br />
Govorim o tome kako je Amerika iznutra građena za MIR, a NE za to da se svrstava<br />
na jednu stranu u evropskim kavgama. Naš građanski rat je bio iznuđen.<br />
Čitajte Kristofera Kolinsa u DEBATAMA o odnosu Juga prema gradu Njujorku.<br />
Pročitajte Overholsera u DEBATAMA o KREIRANJU rata tako da bi londonski<br />
čifuti i američki izdajnici bolje mogli da kontrolišu američku valutu.<br />
Današnji slučaj nije taj da nas neko ČIKA da se tučemo s Evropom. Već je slučaj<br />
odstranjivanja sve slinavosti zelenaške propagande koja započinje pokolje. Englezi,<br />
koji su delimično slabunjava, a delimično brutalna nacija, bili su zeznuti.<br />
Pokazali su lenjost u borbi za svoje gazde i posednike. A te gazde i posednici su polako<br />
postali Jevreji, no to još nisu potpuno. Kad god smo uradili nešto kako treba,<br />
Evropa nas je cenila. Evropa je čak žudela za evropskom Amerikom. Prema čemu<br />
se to Evropa danas kreće uz interese zelenaša?<br />
To je zaista POTPUNA koještarija, sva ta priča o Americi kao FINLANDIJI. Kao<br />
što su potpuna koještarija i svi ti sklopljeni ugovori s boljševicima. To je plod potpune<br />
histerije. Takođe je i plod čitanja novinarskih govnarija u zadnjih 50 do<br />
80 godina. A ove šonje, makroi i prevaranti sada se usuđuju da upotrebljavaju<br />
reči kao „američki” i „neamerički” bez IKAKVOG odnosa prema suštini američke<br />
nacije. Mnogi od njih nisu nikad ništa ni pročitali sem novina.<br />
Razmera izdaje je ogromna, u čemu je Ruzvelt igrao važnu ulogu i kojoj je upravo<br />
on kumovao.
MUSOLINIJEV MIKROFON 61<br />
Šta li to gospođa Jonas Kinkenbaum podrazumeva pod „američkim”? Ove guskaste<br />
aveti nikad nisu obratile pažnju na našu istoriju, one su potpuno neupoznate s<br />
razlogom zbog koga mi postojimo. Promucurni čifuti nadgledaju SVE sisteme komunikacije.<br />
Prostodušni Valasi i Vikardi koji pokušavaju da pomognu seljaku tako<br />
što se neće ukaljati. Naravno, postoje skandali o vojnim ugovorima o odbrani Volge<br />
i Jangcekjanga u Kini. Kada se CEO sistem zasniva na prevari, prevara mora da se<br />
pojavi i u sitnicama.<br />
Da li ijedan čovek mojih godina razmišlja o tome da se MORA BITI pokvaren ako<br />
se hoće biti uspešan u poslu? Šta je prouzrokovalo tu teoriju početkom ovog veka?<br />
Ona nije postojala 1776. Čak ću vam reći da to „nije ni mogla”. Kad se jedanput<br />
deo Amerikanaca, to jest pozamašan deo, OSVESTI, tek će onda ljudi moći da<br />
žive i da posluju bez krivudanja. Bez toga da se mladim ljudima nameće krivudanje.<br />
Moraš da preciziraš svoje termine, da definišeš svoje reči, da misliš na to<br />
sta pare mogu da KUPE (jer to ipak predstavlja vrednost novca). Sve je to deo<br />
UNUTRAŠNJE strukture jedne nacije. Ali u prvom redu skapiraj to da SAD nije<br />
živela hiljadama godina u SUSEDSTVU sa RAZLIČITIM rasama. Mi smo svi pomešani,<br />
živimo u komšiluku jedni sa drugima. NE TREBA nama još zemlje, ali<br />
nam može ustrebati njena obrada. Ako nastaviš da rušiš i da druge usmeravaš<br />
na to da RUŠE, trebaće ti veća produkcija. Ne moraš mi verovati ako nećeš, ali mi<br />
učini barem toliko da se upoznaš sa faktima iz američke istorije. Zašto je Amerika<br />
uopšte bila oformljena? Kako to da smo održali arhitekturu kolonijalista i svoju<br />
narodnu radinost?<br />
Koji su udeo u razvitku i izgradnji svega što naš život čini vrednim imale lokalne<br />
grupe kolonijalista drugih evropskih nacija?<br />
Pogledaj malo u to pre no što počneš da pucaš u Francuze u Dakaru, ili da trguješ<br />
drogom po Orijentu. U rat se ne može ići bez bar malo zlobe prema NEKIM<br />
od svojih komšija. Možda vas malo rastuže problemi gospođe Ajkštajn, krojačeve<br />
žene; ali ništa ne možeš da URADIŠ protiv toga bez prljanja Đovanija piljara, ili<br />
svog komšije Mađara, ili unuka prijatelja doktora R. Šuca koji prodaje đakonije.”
62<br />
Tanja Tatomirović<br />
LIZA SERĐO, “ZLATNI GLAS RIMA”<br />
Liza Serđo, zlatni glas fašističkih radio emisija iz Rima, 1937. godine je<br />
prebegla u Sjedinjene Američke Države. Iako je njena majka bila američki<br />
državlja nin, Serđova je bila smatrana državnim neprijateljem čim su Sjedinjene<br />
Američke Države ušle u Drugi svetski rat. Liza Serđo je ipak postala<br />
američki državljanin 1944. godine i izgradila uspešnu karijeru na radiju radeći<br />
prvo za NBC, a kasnije za WQXR u Njujorku u vreme kada ženski<br />
glaso vi nisu bili baš popularni za vesti ili bilo kakve ozbiljnije programe. Kada<br />
je kao komunista stavljena na crnu listu ranih pedesetih godina, Serđova je<br />
nadoknadila gubitak posla na radiju tako što je postala autor i predavač u<br />
Vašingtonu, sve do svoje smrti 1989. godine.<br />
Njen uspeh u radu javnog dojavljivača može se objasniti neuobičajenim talentom<br />
i sposobnošću da transformiše javnu sliku svoje ličnosti i dočara idealnu<br />
američku sliku žene u promenljivoj i previrućoj političkoj atmosferi.<br />
Odrasla je govoreći kod kuće i italijanski i engleski jezik i postala punoletna<br />
u vreme kada je fašizam bio politička partija u proboju i koja se polako razvijala.<br />
Italijom je u to vreme vladao parlamentarni sistem gde je kralj imao sve<br />
izvršne moći.<br />
Kada su fašistički neredi izbili u Firenci, Serđova je imala 15 godina i upravo<br />
polagala svoj poslednji prijemni ispit na univerzitetu.<br />
Rođena 1905. godine u Firenci, Liza Serđo je već 1922. godine, uz podršku<br />
svoga dede, postala pomoćni urednik u „Posta Italiana“ („Italijanskoj Pošti“),<br />
tada jedinom nedeljnom časopisu koji se izdavao na engleskom jeziku u Italiji.<br />
Ona je u početku bila samo pomoćnik urednika, a kasnije je postala i urednik.<br />
Izdala je radove Aldouza Hakslija, Ezre Paunda i D.H. Lorensa pre nego što je<br />
napustila tu poziciju 1927. godine. Serđova je opisala novine kao apolitične i<br />
takve da su se uglavnom bavile umetnošću u svim svojim formama za čitaoce<br />
koji su govorili engleski jezik širom <strong>Italije</strong> 61 .<br />
Iste te godine kada je Liza Serđo počela da radi za „Italijansku poštu“, Musolini<br />
je započeo svoj Marš na Rim , uspešno koristeći svoj pokret da nagovori kralja<br />
Viktora Emanuela II da ga postavi za premijera i pozove ga da osnuju drugu<br />
61 Sergio, „The dreams was veiled in Blue“, http://library.georgetown.edu/
MUSOLINIJEV MIKROFON 63<br />
vladu. Iako je bilo potrebno punih sedam godina da Musolini utvrdi moć i<br />
ustanovi čvrstu diktaturu, fašizam je počeo već da menja dnevni život u Italiji.<br />
Vlada je donela zakon o zaštiti radnika, unela razna poboljšanja u zdravstvo<br />
i obrazovanje i započela mnoge građevinske projekte. Fašistička vlada je takođe<br />
zahtevala da nacionalizuje i žene, uključujući ih u izvršavanje dnevnih<br />
državnih obaveza. Međutim, nasuprot tome, to je imalo za zadatak da sputa<br />
njihovu političku slobodu i individualnu ili kolektivnu emancipaciju. 62<br />
Država je veličala majčinstvo, a ipak je lišavala žene moći. Na primer, iako su<br />
se u drugim zemljama modernizovanjem običaja materinstva politička prava<br />
proširivala, u Italiji se desila suprotnost. „Dostupnost socijalnih usluga je bila<br />
zapečaćena samovoljom moći“, napisala je studentkinja Viktorija De Gracija.<br />
„Ova moć je praktikovana čistim ideološkim uticajem protiv žena“.<br />
Liza Serđo je napisala da je fašizam učinio rad modernim za ženu. I pored<br />
toga što je još uvek živela sa dedom, a kasnije sa majkom, posao koji je imala<br />
joj je pružio osećaj nezavisnosti od majke i tradicionalnog društva. U stvari,<br />
kako je sve više žena počelo da sluša italijanske medije, novinarstvo je postala<br />
profesija koja se najbrže razvijala u Italiji u periodu između dva svetska rata.<br />
Žene su 1921. godine činile sedam procenata od ukupnog broja pisaca i novinara<br />
u Italiji, broj koji se povećao na dvanaest procenata u 1931. godini. 63<br />
Putovanja na koja je išla za vreme ovog perioda života dovela su Lizu Serđo<br />
u kontakt sa čovekom koji je bio prijatelj njenog oca i za koga se ispostavilo<br />
da će biti spas u vreme kada je trebalo da pobegne iz <strong>Italije</strong>. To je bio upravo<br />
Markoni. Datumi prvog susreta su različiti u njenim spisima – pisala je da<br />
su se prvi put sreli na prijemu održanom u italijanskoj ambasadi u Londonu<br />
1923. ili 1929. godine 64 , ili možda kasnije u Rimu 1932. godine. 65 Serđova<br />
je napisala da ju je prilikom njihovog prvog susreta Markoni zamolio da mu<br />
62 Victoria De Grazia, How Fascism Ruled Women. Berkeley: University of California Press,<br />
1992. , http://library.georgetown.edu/<br />
63 Ibidem<br />
64 Lisa Sergio, “Chapter IV Breaking the Rules,” Box 5 Folder 26, Lisa Sergio Papers, Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. 1; Lisa Sergio, “Guglielmo<br />
Marconi: The Silent Man Who Made the Ether Speak,” Box 7 Folder 40, Lisa Sergio Papers,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. 1; Sergio,<br />
“Gente translation,” 3., http://library.georgetown.edu/<br />
65 Sergio, “Guglielmo Marconi: The Silent Man Who Made the Ether Speak,” 2., http://library.<br />
georgetown.edu/
64<br />
Tanja Tatomirović<br />
prevede beleške i da mu pomogne da se pripremi za govor u Londonu 66 .<br />
Ubrzo posle prelaska u Rim , Liza Serđo je počela da piše za časopis Udruženja<br />
mediteranskih studija, kombinujući svoja interesovanja u arheologiji<br />
i spisateljstvu 67 . Dok je bila na ovoj poziciji rekla je da je napisala prvi vodič<br />
kroz Pompej, koji se koristio sve do kraja Drugog svetskog rata i kasnije 68 .<br />
Učestvovala je u arheološkim iskopavanjima u Ostiji, Herkulaneumu i Pompeji<br />
i radila je sa romanistom Evgenijem Selersom Strongom. Serđova se kasnijih<br />
godina sećala kako je nedeljom kod Stronga po domovima služila čaj i<br />
kolače gde je i upoznala američke ugledne ličnosti poput Ezre Paunda 69 .<br />
Lične isprave i propusnice iz ovog perioda su svedočili o njenom članstvu u<br />
Kraljevskom Institutu, Arheološkoj biblioteci i Biblioteci za istoriju umetnosti,<br />
kao i o slobodnom ulazu u galerije, pristupu značajnim delima i iskopinama<br />
u Kraljevskom muzeju.<br />
Iitalijanski diktator Benito Musolini je odlučio 1932. godine da započne fašističku<br />
propagandu emitovanjem na radiju putem kratkih talasa. Musolini<br />
je zatražio savet od Markonija, da mu kaže da li je ideja izvodljiva i da li zna<br />
nekoga ko govori dobro engleski jezik. Serđova je tvrdila da je Markoni preporučio<br />
nju. Napisala je da je nešto kasnije srela Musolinija dok je sređivala<br />
srebrne rukotvorine za jednu arheološku izložbu. Razgovarali su nekoliko<br />
minuta o njenom poslu i o drugom jeziku koji je govorila 70 . Nekoliko dana<br />
nakon susreta, Liza Serđo je napisala da je primila poziv iz Odeljenja za<br />
štampu italijanskog ministarstva za spoljne poslove i da je zamoljena da se<br />
sretne sa Gaetanom Polverelijem 71 .<br />
Polvereli joj je izložio koncept za emitovanje vesti na stranom jeziku i rekao<br />
joj da je Markoni predložio nju za taj posao. Raspitivao se, takođe, i za njene<br />
66 Sergio, “Guglielmo Marconi: The Silent Man Who Made the Ether Speak,” 2., http://library.<br />
georgetown.edu/<br />
67 Lisa Sergio to Gayle K. Yamada 17 September 1986, Box 9 Folder 34, Sergio papers, http://<br />
openlibrary.org/a/OL256636A<br />
68 Sergio, “Curriculum Vitae”, http://library.georgetown.edu/<br />
69 Sergio, “Chapter V Death and the Pain of It,”, http://library.georgetown.edu/<br />
70 Lisa Sergio, “One Woman’s Opinion, April 22 1946,” <strong>Radio</strong> script, Box 12 Folder 7, Lisa Sergio<br />
Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. 22<br />
April 1946. , http://library.georgetown.edu/<br />
71 predsednik <strong>Musolinijev</strong>e Kancelarije za štampu od 1931. do 1933. god.
MUSOLINIJEV MIKROFON 65<br />
političke stavove, ispitivajući je da li je okoreli fašista. „Okoreli fašista? Pa,<br />
svako je to, zato što mislim da je (fašizam) obavio veličanstveni posao za Italiju“,<br />
pisala je Serđova o tome kako mu je odgovorila 72 .<br />
U intervjuu koji je 1941.godine dala „Monitoru hrišćanske nauke“<br />
(„Christian Science Monitor”), Liza Serđo je rekla da se nada, kao i drugi<br />
Italijani, da će Musolini stvoriti bolju ekonomsku i drištvenu situaciju u<br />
zemlji. „Kao i na hiljade drugih mladih ljudi i Italiji i ja sam se našla u svemu<br />
ovome“, rekla je. „Fašizam je u suštini pokret mladosti, a mladost je retko kada<br />
svesna istorije i njenih naravoučenija.“ 73<br />
Serđova je pisala kako je prvobitno odbila ovu ponudu za posao. Rekla je da<br />
nije znala ništa u vezi politike i radija i da nije imala nikakve namere da menja<br />
svoju karijeru, ali je Polvereli insistirao na tome i govorio joj da će joj novi<br />
posao oduzimati samo sat-dva dnevno i da neće morati da se odrekne svog<br />
arheološkog rada. Kada je preuzela radno mesto postalo je sasvim jasno da<br />
je posao bio toliko težak i obiman da je morala ipak da se odrekne svoga dotadašnjeg<br />
posla. „U mojim mislima se neprestano odvijala bitka - zdrav razum<br />
koji me je prisiljavao da prihvatim posao i nedefinisano osećanje da ga odbijem“,<br />
pisala je. „Bila sam polaskana ponudom, a uplašena prirodom posla 74 .“<br />
Serđova je napisala da se posavetovala sa Markonijem i sa jednim svojim<br />
kolegom arheologom i obojica su je nagovarala da prihvati posao. Mnogo<br />
kasnije u svom životu razmišljala je o mogućnosti da se posavetuje sa svojim<br />
ujakom u vezi posla. Prema njenim rečima, njen ujak Don Đulijo Rodino Di<br />
Miljone bio je antifašista koji je živeo u Napulju i 1945. godine postao član<br />
privremene vlade osnovane od strane Saveznika. Ona, međutim, nije bila<br />
bliska članovima svoje porodice sa očeve strane. „Da je tada živeo u Rimu ili da<br />
sam barem poznavala svoje rođake, najverovatnije bih se posavetovala sa njima<br />
i moj život bi krenuo jednim drugim tokom“, kasnije je napisala 75 . Međutim,<br />
72 Sergio, “One Woman’s Opinion, October 30, 1944,”, http://openlibrary.org/a/OL256636A<br />
73 Lisa Sergio, “One Woman’s, June 4 1945,” <strong>Radio</strong> transcript, Box 12 Folder 3, Lisa Sergio<br />
Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. 4 June<br />
1945., http://library.georgetown.edu/<br />
74 “Column of the Air Reviewed.”<br />
75 “Lisa Sergio Reviewed,” Billboard, 19 July 1941. Box 19 Folder 4, Lisa Sergio Papers,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.<br />
edu/
66<br />
Tanja Tatomirović<br />
1932. godine, kada je fašizam bio samo deset godina star, u inostranstvu<br />
je već bio popularan kao što je bio popularan među Italijanima i njoj je on<br />
„pričinio više dobroga nego lošega“ u to vreme 76 .<br />
<strong>Musolinijev</strong>a popularnost je rasla i Liza je pratila društvene promene koje<br />
su se dešavale u zemlji 77 . Kada ju je Polvereli ponovo pozvao na sastanak i<br />
poslao po nju policijski motocikl koji prima nekoliko ljudi, bilo joj je veoma<br />
teško da odbije ponudu. Napisala je „Kombinacija je bila neodoljiva, naravno<br />
- dodvoravanje, Duče, Markoni, policijska pratnja, dva čoveka sa radija koja<br />
su čekala u kancelariji glavnog urednika da porazgovaraju sa mnom o nekolicini<br />
tehničkih detalja vezanih za program. Sve u svemu kada se sumira: fašistički<br />
poziv je ujedno i fašistička komanda. Ne možete reći da je Italija kasno krenula<br />
sa radio emitovanjem. Prva italijanska radio stanica se otvorila tek 1924. god.,<br />
ali Musolini nije ni pokušavao da preuzme punu kontrolu nad tim sve do kasnih<br />
dvadesetih“ 78 .<br />
I tako je Liza Serđo 1932. godine sasvim nerado postala jedna od najpoznatijih<br />
voditeljki, počevši da emituje za Italiju propagandne emisije na stranom<br />
jeziku koje su bile sponzorisane od strane Službe za štampu i propagandu<br />
(1935. godine Služba se proširila do te mere da je postala Ministarstvo, a<br />
1937. je i dobila ime Ministarstvo za narodnu kulturu).<br />
O njenom radu na emisijama su pisale novine u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim<br />
Državama, što je doprinelo da učvrsti svoje američke veze 79 . Izdata<br />
joj je identifikaciona kartica koja je potvrđivala da je profesionalni novinar,<br />
kao i knjižica za novinare za putovanja vozom, koja joj je omogućavala da<br />
kupi kartu sa 70% popusta. Njene odgovornosti su obuhvatale prevođenje<br />
vesti na francuski i engleski jezik i emitovanje petnaestominutnih vesti u<br />
sedam časova uveče.<br />
76 Sanger, Rebel in <strong>Radio</strong>. 86, 87.<br />
77 Margaret A. Walsh, ““Brave Women and Fair Men”: Women Advocates of U.S. Intervention in<br />
World War II, 1939-1941” (Ph.D. Dissertation, University of Washington, 1996), 235.<br />
78 Lisa Sergio, “Lisa Sergio’s Column of the Air WQXR November 27th 1940,” 27 November<br />
1940. Box 11 Folder 78, Lisa Sergio Papers, Georgetown University Library, Special<br />
Collections Division, Washington, D.C. Georgetown University Library, Special Collections<br />
Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/<br />
79 http://openlibrary.org/a/OL256636A
MUSOLINIJEV MIKROFON 67<br />
<strong>Musolinijev</strong> cilj bio je da, emitovanjem ovakvih vesti, objasni fašistički režim<br />
i njegovu politiku inostranim zemljama poput Engleske i Amerike. Serđova<br />
je takođe imala za zadatak da angažuje dodatne voditelje koji su govorili<br />
strane jezike. Ona je 1935. godine izmislila sistem po kome bi držala predavanja<br />
italijanskog jezika na kraju programa, koja bi slušaoci mogli da prate<br />
uz materijal obezbeđen besplatno za one koji pišu u Rim i naruče ga. Emisije<br />
su prouzrokovale uznemirenje u Engleskoj i Evropi, a štampa je počela da<br />
komentariše komentare engleske voditeljke iz Rima.<br />
Njen „način izražavanja je perfektan i pravo je uživanje slušati je“, pisale su „Notingemske<br />
novine“ („The Nottingham News”) 80 . Slično je komentarisao i<br />
londonski „Dnevni telegraf” („The Daily Telegraph of London”) izjavivši da<br />
njen akcenat dostiže takvu perfekciju da samo kada dođe do pomena nekih<br />
imena gradova i mesta može da se posumnja da nije prava Engleskinja.<br />
Kada je Italija započela svoje propagandne aktivnosti vezane za Etiopiju,<br />
američki i evropski odgovor na emisije je bio ogroman, pribeležila je Liza<br />
Serđo u svojoj neobjavljenoj autobiografiji. U vezi svoga nadimka zlatni glas<br />
Rima napisala je: „Vesti su privlačile više pažnje nego što je bilo ko očekivao. Emisije<br />
su bile bazirane na istinama i pokušala sam da ih učinim lakim za slušanje i<br />
zanimljivim.“<br />
Malo se ženskih glasova tada čulo u evropskom etru, ako ih je uopšte i bilo,<br />
tako da je glas Rima ubrzo dobio titulu zlatan 81 . U emisijama radio vesti odgovaralo<br />
se i na pitanja u vezi s fašizmom koja su bila postavljana u pismima<br />
koja su počela da zatrpavaju italijansku vladu. Serđova se kasnije prisećala<br />
kako je veći deo vremena provodila odgovarajući na ta pisma 82 . Skrenula je<br />
pažnju na to da su korespondenti želeli da saznaju da li bi uspeh <strong>fašističke</strong><br />
vlade mogao da bude dupliran, da li je korporativna država odgovor na probleme<br />
u radu i nezaposlenost, ili npr. da li je jednopartijski sistem odgovor<br />
za slabu parlamentarnu državu koja ima tendenciju da propadne. Druga pi-<br />
80 Variety, 23 July 1941. Clipping preserved in Sergio scrapbook. Box 19 Folder 4, Lisa Sergio<br />
Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C.<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.<br />
georgetown.edu/<br />
81 Sanger, Rebel in <strong>Radio</strong>. 20, 21.<br />
82 Sergio, “Brains Have No Sex,” 2, 9. When this article appeared in the New York Times in 1943,<br />
Sergio was one of three women giving “comments” in the morning, and the only woman doing<br />
so in the evening. “The Week’s <strong>Radio</strong> Programs,” The New York Times, 25 April 1943,
68<br />
Tanja Tatomirović<br />
tanja kojih se priseća su bila - da li je kulturni život koji je bio sponzorisan<br />
od strane države i potpuna kontrola nad obrazovnim sistemom i obukom<br />
nastavnika odgovor za postojeće zločine i delinkvenciju? Da li zdravstveni<br />
programi koji su kontrolisani od strane države mogu da spreče epidemiju<br />
tuberkuloze? 83<br />
Procenjujući efekat njenih emisija njujorški magazin („The New Yorker”) je<br />
napisao da „izuzimajući javnu i ekstremnu levičarsku štampu, francuske novine i<br />
Parižani su proitalijanski orijentisani, uzdržani su što se tiče Lige, a protiv svega<br />
su što izgleda da ne stoji pravo i ne obećava Engleskoj ništa“ 84 .<br />
Engleske novine, s druge strane, su bile zabrinute zbog propagandne intonacije<br />
koju su sadržale emisije. „S obzirom da su emisije namenjene direktno<br />
engleskom govornom području, one više vrše jedan pritajeni napad na britansku<br />
politiku nego što to čine direktno“, pisao je „Dnevni telegraf“ („The Daily<br />
Telegraph”) 85 .<br />
Londonski „Posmatrač“ („The Spectator”) je ogrezao u agoniji od mogućnosti<br />
da bi slušaoci mogli da budu prevareni od strane voditeljke čija bi perfektna<br />
dikcija mogla da „nadjača Oksfordsku svojom izveštačenom besprekornošću“.<br />
Italija je, u međuvremenu, dramatično dodala i druge jezike radio emisijama<br />
pošto je Liza Serđo unajmila dodatnu ekipu lingvista (uglavnom žena). BBC<br />
je počeo sa emitovanjem programa na stranim jezicima tek 1938. godine<br />
kada je konkurencija u Italiji počela da emituje i na arapskom jeziku i primorala<br />
britanski Donji dom da preuzme neophodne korake kako bi se suprotstavila<br />
totalitarističkoj propagandi 86 .<br />
U svojoj autobiografiji Serđova je pisala i o drugim važnim iskustvima u<br />
ovom periodu svoga života. Ugostila je Mahatmu Gandija za vreme njegovog<br />
boravka u Rimu 1932. godine.<br />
83 Waller, Judith, “<strong>Radio</strong>: The Fifth Estate”, http://ia331318.us.archive.org/2/items/<br />
radiofifthestate00wallrich/radiofifthestate00wallrich.pdf<br />
84 Sergio, “One Woman’s Opinion, October 30, 1944,” 6. , http://openlibrary.org/a/OL256636A<br />
85 Evelyn Wellson Wendt, “A History of WQXR and WQXR FM: The <strong>Radio</strong> Stations of the New<br />
York Times” (Ed.D., Columbia University, 1962), 113, 115.<br />
86 Donald G. Godfrey and Frederic A. Leigh, eds., “Historical Dictionary of American <strong>Radio</strong>”<br />
(Westport, Conn.: Greenwood Press, 1998), 381, 382.
MUSOLINIJEV MIKROFON 69<br />
Pisala je kako su časovi koje je davala na kraju programa postali toliko popularni<br />
da je londonski izdavač ponudio da odštampa udžbenik italijanske<br />
gramatike koja bi se bazirala na instrukcijama sa njenih emisija. Država joj<br />
je dala dozvolu da napiše knjigu koja je objavljena 1935. godine. Međutim,<br />
kada je otišla u Ameriku 1937. godine, država je ponovo izdala knjigu i prodavala<br />
je na italijanskom štandu njujorškog Svetskog sajma 1940.godine.<br />
„S obzirom na to da nisu smatrali neophodnim da obrišu ili promene ime autora,<br />
nesvesno su mi pružili javni publicitet umesto honorara“, pisala je Liza Serđo.<br />
Pored toga, ona je osvojila nagradu raspisanu od strane Ministarstva za<br />
štampu i propagandu - za najbolji članak o Italiji koji se štampa u časopisima<br />
ili novinama van zemlje. Članak pod naslovom „Drevni Rim isplivava<br />
iz ruševina pod rukovodstvom Musolinija“, promovisao je italijanski turizam<br />
i objavljen je u „Vašington postu“ 1935. godine. Serđova je tvrdila da je prisustvovala<br />
i <strong>Musolinijev</strong>om prvom sastanku sa Hitlerom u Veneciji, juna<br />
1934. godine.<br />
Njen rad radio voditelja je privukao toliko pažnje da se nekoliko emisija iz<br />
<strong>Italije</strong> distribuiralo i na američke radio stanice. „Za evropskog voditelja Amerika<br />
predstavlja pravi raj za radio, a čuti glas osobe koja je preko okeana u terenskom<br />
vozilu je nešto za čim svako žudi, a retko kome se to i ostvari“ - pisala je Liza<br />
Serđo.<br />
Prevodilačke aktivnosti<br />
Serđova je takođe postala zvanični prevodilac za engleski jezik prilikom emitovanja<br />
<strong>Musolinijev</strong>ih govora. Slušalac u Americi bi prvo čuo <strong>Musolinijev</strong><br />
govor, zatim muzički intermeco koji je bio praćen glasom koji je govorio engleski<br />
jezik sumirajući pritom delove govora i citirajući ostale, dok prevod<br />
nije bio u potpunosti završen 87 . Prevodi govora u njenim spisima potvrđuju<br />
da je to radila najmanje dva puta, kao što to potvrđuju dva šala na kojima je<br />
odštampan govor 88 .<br />
87 “Business, Professional Women Elect Sally Butler as President,” The New York Times, 26 July<br />
1947, 16., http://www.nytimes.com/ref/membercenter/nytarchive.html<br />
88 Ryan, “Lisa Sergio: The Golden Voice of Rome, The Progressive Complainer in America”, 64.,<br />
https://ls2.cmich.edu/cgi-bin/wa?A2=ind0610&L=AEJMC&P=17562
70<br />
Tanja Tatomirović<br />
Tokom maja 1936. godine prevela je <strong>Musolinijev</strong> govor, objavljujući da je<br />
Etiopija zvanično pod vrhovnom vlasti <strong>Italije</strong> i da se titula etiopijskog kralja<br />
prenosi na italijanskog kralja i njegove naslednike 89 , a 1. novembra 1936.<br />
godine je prevela <strong>Musolinijev</strong> govor i uvod u govor u kojem je opisala masu<br />
ljudi na trgu i govorila o nedavnoj italijanskoj okupaciji Etiopije. U ovom<br />
govoru je Musolini objavio pristupanje <strong>Italije</strong> nemačkoj strani, a čitav svoj<br />
život kasnije Serđova će tvrditi da je po prvi put upotrebila englesku reč axis<br />
(osovina, u ovom kontekstu reč je o zemljama koje imaju zajedničke interese),<br />
pa čak i da ju je sama skovala.<br />
Liza Serđo je kasnije napisala da je, dok je pisala govor, znala da su diplomatski<br />
krugovi i strani reporteri veoma zainteresovani za nedavne <strong>Musolinijev</strong>e<br />
susrete sa Adolfom Hitlerom o kojima je govorio, kao i za pakt za koji su<br />
smatrali da je već potpisan. I pored toga što je neke delove govora samo rezimirala,<br />
jedan deo <strong>Musolinijev</strong>og govora prevela je doslovno: „Ova vertikalna<br />
linija između Rima i Berlina nije samo paravan već osa preko koje sve evropske<br />
zemlje podstaknute željom za mirom mogu da sarađuju.“ 90 .<br />
Kada je došla do ovoga dela govora, Serđova je pisala kako se dvoumila oko<br />
italijanske reči asse (na engleskom axis) koja doslovno znači osa (geometrijski<br />
termin) 91 . „Znala sam da je to bila poenta celog govora.“, napisala je.<br />
U to vreme, Serđova je bila na vrhuncu svoje italijanske radio karijere. Međutim,<br />
posmatrajući italijansku invaziju Etiopije i direktno učestvujući u<br />
propagandi koja je bila u vezi sa njom, pisala je kako je počela da negoduje i<br />
da radi protiv režima. Počela je da biva mnogo svesnija svoje propagandne<br />
uloge, sudeći po njenoj autobiografiji. Ona kaže da je počela da uviđa kako<br />
su njene radio emisije bile korišćene ne samo za to da izveštavaju o člancima<br />
u stranoj štampi koja je podržavala Italiju, već i da šire čiste laži. Musolini je<br />
imao stil sastavljanja vesti na način kojim bi iritirao slušaoce u Engleskoj ili<br />
SAD, komentarisala je Liza Serđo. „Ponekad je to bila samo namerna i pogrešna<br />
interpretacija nekih događaja koji su se zapravo desili, ali su najčešće bili prerađivani<br />
u njegovom sopstvenom makijavelističkom mozgu“.<br />
89 Lisa Sergio, “July 31st 1940,” 31 July 1940. Box 11 Folder 78, Lisa Sergio Papers, Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown University<br />
Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/<br />
90 Sergio, “Chapter IX Another World, Another Life,” 1-2., http://openlibrary.org/a/OL256636A<br />
91 Savezničke, osovinske ‘axis’ snage
MUSOLINIJEV MIKROFON 71<br />
Na primer, jedna vest koja joj je bila uručena da pročita bila je izveštaj britanskih<br />
trupa o trovanju bunara u Avganistanu tako da čobani nisu imali mesto<br />
gde bi mogli da vode svoje ovce na pojilo. Prijatelji iz britanske ambasade su<br />
joj rekli da to uopšte nije bila istina, tako da je ona to jednostavno izbacila<br />
iz vesti. „Nisam to stavila da ide u etar i bila sam istoga dana upitana od svojih<br />
pretpostavljenih zašto sam izostavila taj članak“, rekla je ona. Odgovorila im<br />
je da su članci koje je ona izabrala bili najbolji za vesti i da joj je ponestajalo<br />
vremena. Jednom drugom prilikom Musolini je napisao članak koji je tvrdio<br />
da su britanski vojnici koji su služili u Egiptu oboleli od kuge i da su prenosili<br />
zarazu na civilno stanovništvo. Serđova je osetila da mu je namera bilo jasna<br />
- da započne bolesne glasine da bi nahuškao Egipćane protiv Engleza 92 .<br />
Liza Serđo je, kako je pisala, bila suočena sa dilemom 1936. godine - izborom<br />
između pokornog emitovanja laži kako bi opravdala napad na Abisiniju i<br />
prepuštanja svojoj savesti da bude nabijena na stub beščašća ili da upotrebi<br />
malo slobode koju je uživala i promeni pisanje i možda bude otpuštena sa<br />
posla i osramoćena.<br />
Bekstvo iz <strong>Italije</strong><br />
Već 1. avgusta 1933. godine počele su da se dešavaju stvari koje su dovele do<br />
njenog bekstva iz <strong>Italije</strong>, kada je grof Ćano postao upravnik Biroa za štampu<br />
i propagandu.<br />
Ćano, rođen 8. marta 1903. u Livornu, bio je vojni ataše koji je služio u konzulatima<br />
u Južnoj Americi i Aziji i u italijanskom izaslaništvu Svete Stolice.<br />
On se 1930. godine oženio Edom Musolini, Dučeovim najstarijim i najomiljenijim<br />
detetom. Par se preselio u Kinu da bi Ćano mogao da obavlja svoj<br />
dotadašnji posao, dok ga Musolini, kome je nedostajala kćerka, nije premestio<br />
u Biro za štampu i propagandu u Rimu.<br />
Ćano je postao pomoćnik ministra 1934. godine, a ministar 1935. godine.<br />
Njegov posao je bio da se pobrine o tome da čvrsto kontrolisane italijanske novine<br />
veličaju Musolinija, pevaju hvalospeve režimu, ocrnjuju neprijateljske strane<br />
vlade i izbegavaju bilo kakve izveštaje koji bi mogli da se loše odraze po Italiju.<br />
92 Jack Preble to Lisa Sergio 16 November 1949, Box 4 Folder 3, Lisa Sergio Papers, Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown University<br />
Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/
72<br />
Tanja Tatomirović<br />
Napustio je Ministarstvo početkom etiopijskog rata oktobra 1935. godine<br />
da bi postao pilot bombaš, a 9. juna 1936. godine, u svojoj 33. godini života,<br />
imenovan je za <strong>Musolinijev</strong>og ministra spoljnih poslova.<br />
Postoje dve priče u vezi s bekstvom Lize Serđo iz <strong>Italije</strong> – jedna je ta koju je<br />
ona ispričala raznim ljudima kojima je davala intervjue, a druga je ta koju<br />
kazuje njen 300 stranica dugačak dosije u FBI-ju. Ćano je prisutan u obe.<br />
Po verziji Lize Serđo, Ćano je otkrio njene grehe izostavljanja. Nekoliko puta<br />
Ćano ju je uhvatio kako izostavlja neke delove iz svojih emisija. Istoga toga<br />
dana kada je izostavila članak o avganistanskim bunarima, Ćano ju je upitao<br />
u vezi s time. Pisala je da joj on nije verovao kada je dala objašnjenje da je bila<br />
u cajtnotu. „Imam nekakav poseban utisak da si odviše slobodna u poslu koji radiš.“,<br />
rekao joj je Ćano. „Od sada, pa nadalje potrudi se da pratiš naše instrukcije<br />
tačno onako kako ti kažemo. Govorim ti ovo radi tvoga ličnog interesa. Posedujemo<br />
sredstva koja su i previše dovoljna da se pobrinu o pojedincima poput tebe.“ 93<br />
Jednom kada se posumnjalo na verodostojnost njenih emisija, Serđova je<br />
tvrdila kako ju je policija prisluškivala i insistirala na tome da i sama presluša<br />
traku. Na toj traci nazvala je Ćana ludakom, a ratne biltene apsurdnim 94 .<br />
Na traci su bili snimljeni i razgovori u kojima je ona tražila informacije od<br />
svojih kolega iz britanske ambasade i gde je komentarisala hirove istaknutih<br />
fašističkih zvaničnika. Policija ju je pustila bez problema. Nakon što je<br />
saslušala traku, službenik joj je jednostavno rekao: „Da li bi mi učinili uslugu,<br />
sinjorina Serđo? Pokušajte da budete malo oprezniji.“ 95<br />
Serđova je tvrdila da je Musolini lično otkrio njenu nevernost februara<br />
1937. godine kada je zamolila američkog novinara da mu daje časove<br />
engleskog jezika. Žena kojoj se Liza Serđo obratila sa Meri En se složila sa<br />
tim i predložila da i Musolini sluša vesti na engleskom, s obzirom da je znao<br />
koji je bio sadržaj vesti. „Moj engleski je lošiji nego što sam se bojao da jeste.<br />
Mislim da ne mogu da pratim prevode gospođe Serđo. Čini mi se da njen tekst ne<br />
93 Jack Preble to Lisa Sergio 13 February 1950, Box 4 Folder 3, Lisa Sergio Papers, Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown University<br />
Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/<br />
94 Ibidem<br />
95 “Brands American Red Traitors or ‘Off Trolley’,” Detroit Sunday Times, 29 October 1950,<br />
part 1, page 3. Box 14 Folder 8, Lisa Sergio Papers, Georgetown University Library, Special<br />
Collections Division, Washington, D.C. Georgetown University Library, Special Collections<br />
Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/
MUSOLINIJEV MIKROFON 73<br />
odgovara mom“, rekao je 96 . Meri En je prešla preko prevoda i potvrdila da je<br />
Serđova izostavila neke delove iz teksta.<br />
Liza Serđo je pisala da joj je aprila 1937. godine rečeno da Musolini ima nameru<br />
da je otpusti i naređeno joj je da potpiše pismo kojim potvrđuje da daje<br />
otkaz. Izjavila je da je odbila da potpiše pismo, govoreći „Ne, neću da dam<br />
otkaz jer smatram da je to nemoguće“ 97 . Kada je odbila da potpiše otkaz, pisala<br />
je kako se suočila sa Ćanom koji joj je rekao: „Da sam ja na Dučeovom mestu<br />
odavno bih te streljao.“ Rekla je kako mu se suprotstavila: „Ti ćeš biti taj koji će<br />
završiti ubijen, a ne ja. Zapamti to!“ 98<br />
Nejasno je zašto je tvrdila da joj se Ćano suprotstavio, budući da je on već<br />
1937. godine bio postavljen za ministra spoljnih poslova. Uprkos tome, posle<br />
konfrontacije, Serđova je ispraćena van zgrade da se više nikada ne vrati.<br />
Jula 1937. godine, ubrzo nakon dolaska u SAD, objavljen je članak u „Njujork<br />
Tajmsu“ koji je govorio o tome da će Serđo postati spiker domaćin na<br />
NBC-u 99 . Ona je bila prva žena koja je zabeležena da je ikada napravila spot<br />
i ubeležena u fajlove NBC-a kao žena spiker. Uskoro je počela da drži predavanja<br />
o važnosti američke demokratije i na svoj 33. rođendan, 17.marta<br />
1938, skupila potrebne papire da bi izjavila svoju nameru da postane američki<br />
državljanin 100 .<br />
96 Ibidem<br />
97 “Preble to Sergio”, 13. Februar 1950., http://openlibrary.org/a/OL256636A<br />
98 W.C. “Tom” Sawyer to Charles H Gilbert 10 April 1950, Box 4 Folder 3, Lisa Sergio Papers,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.<br />
edu/<br />
99 Stanley M. Isaacs to James Moore 10 March 1954, Box 1 Folder 42, Sergio papers; Olive K.<br />
King to J. Edgar Hoover 17 February 1966, Memo contained in Sergio FBI file; American<br />
Legion National Headquarters to Edith Davis 18 April, Box 4 Folder 3, Lisa Sergio Papers,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.<br />
edu/<br />
100 Bayard F Ennis, “Forum Speaker, Accused ‘Pink,’ Gives Ardent Plea for Democracy,” The<br />
Charleston (W.V.) Gazette, 26 January 1951, 7. Box 15 Folder 8, Lisa Sergio Papers,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.<br />
edu/
74<br />
Tanja Tatomirović<br />
Godinu dana kasnije iskoristila je svoje iskustvo (i lične veze koje je razvila u<br />
Njujorku) da osigura sebi posao u WQXR-u, 1939. godine, kao komentator<br />
vesti.<br />
Njene aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama su privukle pažnju<br />
italijanskog Ministarstva za kulturu 1939. godine. Opomena ministarstvu<br />
na italijanskom jeziku od strane direktora Propagandne službe optuživala je<br />
Lizu Serđo da vrši antiitalijansku i antifašističku kampanju, govori loše stvari,<br />
uključujući i to da je proterana iz <strong>Italije</strong> zbog svojih ideja 101 .<br />
Serđova nije bila srećna što je morala da napusti Italiju, izjavila je kasnije u<br />
jednom od svojih intervjua. “Zaista mi je bilo žao što sam morala da odem. U<br />
drugu ruku, prihvatila sam to kao nešto neizbežno u smislu da nije bilo drugog<br />
izbora. Morala sam da odem i to je to”, izjavila je u intervjuu 1980. godine 102 .<br />
Da je znala da će <strong>Musolinijev</strong>a vladavina u Italiji trajati još samo dve godine,<br />
rekla je da bi rizikovala i zatvor samo da ostane u zemlji. U jednom drugom<br />
intervjuu nazvala je bekstvo iz <strong>Italije</strong> jednom od tragedija u svom životu 103 .<br />
Možda je intervju koji najviše otkriva bio intervju sa jednom ženom čije je<br />
ime ostalo nepoznato i koja je radila za Ministarstvo narodne kulture i tvrdila<br />
da je bila veoma bliska sa Lizom Serđom. Ovaj doušnik tvrdi da je Serđova<br />
imala mnogobrojne ljubavnike i da se otvoreno time hvalila, često dajući<br />
imena, datume i mesta, a bila je neuobičajeno pričljiva kada je pila 104 .<br />
Serđova je donekle bila zaštićena, jer je Ćano ipak bio glavni u Ministarstvu.<br />
Međutim, u drugoj polovini 1935. godine, Ćano je postao pilot bombaš u<br />
etiopijskom ratu, a postavljen je za ministra spoljnih poslova 1936. godine.<br />
Kada je Ćano otišao, Dino Alfijeri je postao predsedavajući u Ministarstvu<br />
za narodnu kulturu. Prema doušniku, Alfijeri nije gledao kroz prste na po-<br />
101 “Interesting Highlights About Lisa Sergio, Today’s Speaker,” Box 4 Folder 3, Lisa Sergio Papers,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.<br />
edu/<br />
102 David Caute, The Great Fear. New York: Simon and Schuster, 1978. 21 6.<br />
103 “Hornet’s nest of questions for speaker,” Pittsburgh Sun-Telegraph, 8 March 1954. Box 23<br />
Folder 3, Lisa Sergio Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division,<br />
Washington, D.C., Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington,<br />
D.C., http://library.georgetown.edu/<br />
104 Kathleen McLaughlin, “Poletti Upholds Fair Exhibit Ban,” The New York Times, 29 August<br />
1941, http://www.nytimes.com/ref/membercenter/nytarchive.html
MUSOLINIJEV MIKROFON 75<br />
našanje Lize Serđo i iznenada ju je otpustio u proleće 1937. godine, u 6 sati<br />
popodne, jedan sat pre njene emisije u sedam 105 . Prema obaveštajcu, jedan<br />
prijatelj (nepoznatog imena u izveštaju, iako bi to mogao biti Džon Vitaker,<br />
Amerikanac rođen na Siciliji koji je živeo u Rimu kao predstavnik „Herst novina“)<br />
angažovao je Serđovu da intervjuiše poznate Italijane za razne američke<br />
i italijanske novine. Obaveštajac tvrdi da je njen prvi intervju bio sa<br />
Markonijem 106 .<br />
Ovaj doušnik kaže i da je taj prijatelj kontaktirao Ćana kako bi od njega dobio<br />
dozvolu za zajednički projekat koji je započeo sa Lizom Serđo, ali je Ćano<br />
odgovorio da bi bilo bolje da muškarac piše članke, što je stavilo tačku na<br />
saradnju.<br />
Tada je Serđova bila potpomognuta od strane Markonija i De Revela da ode<br />
u Sjedinjene Američke Države. Ova obaveštajka je rekla istražiteljima da<br />
„zna sigurno da je dotična osoba napustila Italiju jer nikako nije mogla da obezbedi<br />
sebi tu posao“ 107 . Drugi obaveštajci su takođe izjavili da je iz tog razloga<br />
Liza Serđo napustila zemlju 108 .<br />
Pored toga, ove izjave ukazuju na to da Serđova nikada nije radila za italijansku<br />
tajnu policiju ili bilo koji drugi državni ogranak osim italijanskog Ministarstva<br />
za narodnu kulturu niti je bila angažovana u špijunske aktivnosti<br />
za <strong>fašističke</strong> interese. Ipak, ni jedna od ovih informacija nije siguran dokaz o<br />
tome ko je Liza Serđo zaista bila.<br />
Prema istim izvorima, 1944. godine pristala je da bude nacionalni obaveštajac<br />
za bezbednost za interese „Ef Bi Aj“ (FBI) i da prosleđuje informacije<br />
o istaknutim italijanskim zvaničnicima 109 , a takođe je sarađivala u istraživanjima<br />
u vezi fašističkih aktivnosti na teritoriji grada Njujorka.<br />
105 “Lisa Sergio Naturalized,” The New York Times, 7 September 1944, 8. ; John C Knox to Lisa<br />
Sergio 6 November 1944, Box 4 Folder 1, Lisa Sergio Papers, Georgetown University Library,<br />
Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown University Library, Special<br />
Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/<br />
106 “Sergio to Shipley”, 23 April 1953., http://openlibrary.org/a/OL256636A<br />
107 Ibidem<br />
108 Ibidem<br />
109 Stanley M. Isaacs to Lisa Sergio 31 August 1953, Box 4 Folder 2, Lisa Sergio Papers,<br />
GeorgetownUniversity Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C.
76<br />
Tanja Tatomirović<br />
Koja istorija je tačna?<br />
Ove različite i suprotstavljene izjave bacaju svetlost na jedan od najosnovnijih<br />
izazova istoričara - dominirajući nepotpuni dokaz. Najveće nepodudaranje<br />
između dve izjave je pitanje da li je Serđova napustila Italiju iz prezira<br />
prema fašizmu, nemogućnosti da nađe posao ili navodnog začuđujućeg neverstva.<br />
S obzirom na to da u rukopisima koje je ostavila za sobom Serđo<br />
nije izričito izrekla optužbe za izdaju, a nije moguće reći da li je bilo ili ne.<br />
Bilo je opšte poznato da je Ćano imao brojne ljubavne afere. Musolini je<br />
počeo da prima anonimna pisma u vezi Ćanove neopreznosti i indiskretnog<br />
ponašanja oko 1935. godine. I Ćano i njegova žena Eda su bili poznati po<br />
tome da su imali mnoge vanbračne afere koje uopšte nisu krili. Ćano je imao<br />
mnoge ljubavnice u italijanskim aristokratskim krugovima, a Eda je volela<br />
mlađe, atletski građene muškarce. Iako Ćano nije radio u Ministarstvu toliko<br />
dugo koliko je radila Serđova (ona je radila od 1932. do 1937. godine, a on<br />
od 1933. do 1936. godine), poznato je da ih je zajednički rad doveo u česte<br />
kontakte. Na primer, Serđova je tvrdila da je bila u Veneciji kada se Musolini<br />
sreo sa Hitlerom. Uređivanje saopštenja za štampu o ovom događaju izgleda<br />
da je bilo Ćanov prvi zadatak koji je trebalo da obavi za Musolinija, potvrđuju<br />
spisi Lize Serđo.<br />
Iako je nemoguće konstatovati da je imala ljubavnu aferu sa Ćanom i verovatno<br />
sa drugim muškarcima, ta mogućnost nije isključena. Takođe je uverljivo<br />
i svedočenje jednog obaveštajca iz „Ef Bi Aj“ (FBI) koji je izjavio da je ona<br />
napustila Italiju samo zbog toga što nije mogla da obezbedi posao. Posao za<br />
neudatu ženu koja izdžava samu sebe bila bi veoma ozbiljna briga u režimu<br />
koji isključuje žene na poslu. Počevši od 1928. godine, vlada je donosila sve<br />
jače i jače restrikcije po pitanju žena na radnom mestu, da bi kulminacija<br />
nastupila zakonskim dekretom 5. septembra 1938. godine koji je nalagao da<br />
sve državne službe osiguraju da po državnim kancelarijama ne bude više od<br />
deset posto radnika ženskog pola 110 . Ako nije napustila Italiju zbog svojih<br />
političkih shvatanja, kada je zapravo ona uopšte počela da razmatra odlazak<br />
za Ameriku? Priča o njenom prvom dolasku u Sjedinjene Američke Države<br />
110 De Grazia, How Fascism Ruled Women. 166, 193.
MUSOLINIJEV MIKROFON 77<br />
koja je zabeležena u američkoj štampi je ta da je ona došla na odmor da izuči<br />
metode američkog vođenja radija 111 .<br />
Ovo je možda tačno, a možda je samo maska da bi se prikrile njene prave<br />
namere, bilo zbog političkih razlika, nemogućnosti da nađe posao ili navodne<br />
izdaje. Same njene izjave iz tog vremena bacaju sumnju na to da je imala<br />
bilo kakvih nesuglasica sa režimom. Serđova je davala intervjue za štampu<br />
braneći fašističku praksu kao npr. davanje novčanih bonusa ženama koje<br />
bi rodile dete. Ove izjave su podupirale široku podršku koju je <strong>Musolinijev</strong><br />
režim u početku uživao na međunarodnom nivou. Očigledno je zažalila zbog<br />
tih izjava kada su SAD postale sve bliže ulasku u Drugi svetski rat. Njene<br />
izjave su izazvale pisanje pisama upućenih „Ef Bi Aj“-u (FBI) od strane ljudi<br />
koji su sumnjali u njene namere u Americi.<br />
Uprkos tome, Serđo je veoma često branila svoju domovinu. U jednom od<br />
svojih prvih nastupa za NBC po dolasku u SAD, govorila je da joj je bilo čast<br />
da bude <strong>Musolinijev</strong> prevodilac: „Činjenica da ja, kao žena, treba da emitujem<br />
događaj za koji se ispostavilo da je glavno obeležje naše istorije nešto je što me<br />
ispunjava oduševljenjem.“ 112 Možda je bila antifašista kada je napustila Italiju,<br />
a možda postala antifašista boraveći neko vreme u Americi. Ono što se zna<br />
je to da je bilo neophodno da se odrekne Musolinija i fašizma da bi stvorila<br />
novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Rukom ispisana beleška u<br />
njenim spisima ukazuje na to da kad god bi do nje došlo, politička promena<br />
mišljenja bi joj bila autentična i iskrena. „Ljudska bića se ne rađaju sveznajuća.<br />
Ona su od rođenja obdarena sposobnošću da uče. Ona uče da hodaju, govore“,<br />
napisala je. „Takođe moramo da naučimo kako da budemo slobodni.“ 113 Nakon<br />
susreta s Dejvidom Samofom u njujorškoj kancelariji NBC-a po njenom dolasku<br />
u SAD jula 1937. godine, Serđova je potpisala ugovor sa NBC-em i bila<br />
angažovana da vodi emisije. Na desetine novina u zemlji je objavilo njen<br />
111 “A Guest of NBC Famous European Announcer to Broadcast Here” ; NBC, “Lisa Sergio to<br />
Announce Dell Concerts.”<br />
112 The Helen Traubel Program Copy of Milton Cross’s scripted interview of Lisa Sergio, Box 19,<br />
Folder 2, Lisa Sergio Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division,<br />
Washington, D.C. Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington,<br />
D.C. 18.July 1937.<br />
113 Lisa Sergio, List of colleges Sergio lectured at from 19661-1967. Box 10 Folder 5, Lisa Sergio<br />
Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C.<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.<br />
georgetown.edu/
78<br />
Tanja Tatomirović<br />
dolazak u Sjedinjene Američke Države, pišući kako je na produženom godišnjem<br />
odmoru da bi posetila rođake i proučavala američki radio, kao i da<br />
će gostovati kao voditelj na NBC-ju 114 . Novine su spomenule da njena tetka<br />
Alisa Ficdžerald živi u Njujorku, a ujak Čarls Ficdžerald u Baltimoru 115 . U<br />
jednoj novini je opisana kao „vitka i atraktivna Amerikanka čije su emisije na<br />
engleskom jeziku od Rima pa sve preko Misisipija prouzrokovale međunarodnu<br />
buru u vezi sa ratom u Etiopiji.“ 116 Opisivali su je i kao „najinteresantniji glas na<br />
koji smo u poslednje vreme naišli“ 117 , „jednu od najboljih voditeljki u Sjedinjenim<br />
Američkim Državama“... 118<br />
Liza Serđo na američkom „NBC“-ju<br />
114 Kao npr.: “Behind the Mike,” Columbus Dispatch, 18 July 1937. Box 19 Folder 2, Sergio<br />
papers;“Lisa Sergio of Italy is Added to NBC Staff as Guest Announcer,” Greenville Piedmont,<br />
21 July 1937.Box 19 Folder 2, Sergio papers; “<strong>Radio</strong>,” Macon News, 19 July 1937. Box 19<br />
Folder 2, Sergio papers; “Voice of 2RO Here as Guest, Will Announce,” New York Herald<br />
Tribune, 18 July 1937. Box 19Folder 2, Lisa Sergio Papers, Georgetown University Library,<br />
Special Collections Division,Washington, D.C. Georgetown University Library, Special<br />
Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/<br />
115 “Round About in Social Whirl,” Baltimore American, 8 May 1938. Box 19 Folder 3, Lisa<br />
SergioPapers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C.<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.<br />
georgetown.edu/<br />
116 “Gleanings,” Brooklyn Citizen, 20 July 1937. Box 19 Folder 2, Lisa Sergio Papers, Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown University<br />
Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.edu/<br />
117 “Newcomer!” Chicago American, 21 October 1937. Box 19 Folder 2, Lisa Sergio Papers,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C. Georgetown<br />
University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.georgetown.<br />
edu/<br />
118 Igor Cassini, “Petit Point,” Washington Times, 11 March 1938. Box 19 Folder 3, Lisa Sergio<br />
Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C.<br />
Georgetown, University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://<br />
library.georgetown.edu/
MUSOLINIJEV MIKROFON 79<br />
Njeno italijansko poreklo je bilo od značaja za pisce specijalnih rubrika. Jedan<br />
od njih se oduševio sistemom italijanskog radija, komentarišući: „Italija<br />
možda ima Musolinija i crne košulje, ali obožavaoci italijanskog radija iz jednog<br />
razloga mogu da se podsmevaju Amerikancima - nikada ne moraju da slušaju<br />
reklame.“ 119<br />
Serđova je bila fascinantna za štampu i pozitivan publicitet joj je omogućio da<br />
se učvrsti na NBC-ju. Međutim, ljudi sa kojima se srela na NBC-ju i koji su postali<br />
važna mreža za podršku, bili su joj i preko potrebni da joj probiju put do<br />
karijere radio komentatora svetskih zbivanja i predavača, kao i da je odbrane<br />
od antikomunističkih napada koji su bili dominantni u posleratnoj eri.<br />
119 Lee Roy Manuel, “Turning the Dial,” Ft, Worth Press, 2 August 1937. Box 19 Folder 2, Lisa<br />
Sergio Papers, Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C.,<br />
Georgetown University Library, Special Collections Division, Washington, D.C., http://library.<br />
georgetown.edu/
80<br />
Tanja Tatomirović<br />
UMESTO ZAKLJUČKA<br />
Ukratko, može se reći da je radio bio oruđe koje je od početka bilo preuzeto<br />
od strane države i korporacisjkih udruženja sa posebno ulaganim naporima<br />
da se primeni i u ratne svrhe.<br />
Tehničke karakteristike radija su posebno bile atraktivne za propagandu i<br />
kontrapropagandu. U svakoj fazi razvoja radija, država je pokušavala da ga<br />
kontroliše. Tim pokušajima su se najefikasnije suprotstavili radio amateri i<br />
druge buntovničke grupe koje su iskoristile prednost malih troškova emitovanja<br />
i osnovali svoje sopstvene stanice. <strong>Radio</strong> može da bude upotrebljen i u<br />
svrhe promovisanja mira – Liga naroda je, među ostalim, pokušala to. <strong>Radio</strong><br />
se ne može smatrati „neutralnim“ oruđem koje bi bilo jednakim snagama<br />
upotrebljavano i za rat i za mir.<br />
Stalni napori koje su ulagali italijanska država i korporacijska udruženja<br />
kako bi kontrolisali radio takođe su oblikovali njegovu tehničku primenu.<br />
Kao sredstvo javnog informisanja radio je bio isuviše moćan da bi bez ikakve<br />
kontrole bio dostupan javnosti. I dan danas, vlade revnosno love piratske<br />
stanice, čak i one sa veoma malom čujnošću. Ovo ukazuje na to kako se jedna<br />
nova tehnologija može oblikovati i iskoristiti i u ratne svrhe.<br />
U prvih nekoliko decenija postojanja radija države su ili prigrabile za sebe<br />
monopolsku kontrolu radija ili kontrolu putem davanja dozvola radio stanicama<br />
i korisnicima kratkih talasa. Kontrola nad radio stanicama je postala<br />
toliko uobičajena stvar svakodnevnice da je retko kada dovođena u pitanje.<br />
Musolini nije imao za cilj da kontroliše akcije i mišljenja javnosti, barem ne<br />
javno. Buntovništvo nije ućutkano nasilno, kao što je to bilo karakteristično<br />
za nacističku Nemačku, već je jednostavno samo marginalizovano i bačeno<br />
u pozadinu, tako da nije bilo šanse da dopre do šire publike. Fašizam je imao<br />
za cilj da bude sastavni deo života italijanskog naroda i zaista je široko bio<br />
prihvaćen i podržavan od strane italijanskog naroda (barem na početku svoje<br />
zamisli i zakona). <strong>Musolinijev</strong> cilj je bio da ojača naciju kroz fašizam, dajući<br />
mu jedan snažan nacionalni identitet.<br />
Fašizam, iako karakterističan po radikalnim totalitarnim idejama, u stvarnosti<br />
je bio populistička partija, koja je osvojila vlast putem izbora, dobijajući<br />
podršku naroda iz cele <strong>Italije</strong>. Poput drugih totalitarnih režima, fašistička
MUSOLINIJEV MIKROFON 81<br />
partija se oslanjala na razne vidove propagande u cilju dobijanja narodne<br />
podrške i učvršćivanju slike snažne države, snažne vlade i lojalnog i zadovoljnog<br />
biračkog tela.<br />
Musolini i njegovi saradnici su koristili različita propagandna sredstva. Očito,<br />
mediji su imali najvažniju ulogu u fašističkoj propagandnoj mašineriji,<br />
radio i novine iznad svih. Film, književnost i muzika su takođe upotrebljavani<br />
u stvaranju željene slike <strong>Italije</strong> i njenog vođe. Takođe je prepoznat i<br />
značaj sporta u funkciji propagande, što je kao posledicu imalo, osim militarizacije<br />
društva, sveprisutnost simbola, slogana i fraza koje su konstantno<br />
upućivane masama.<br />
Kao što je slučaj u bilo kojoj diktaturi, javno mišljenje je bilo puka apstrakcija.<br />
Moć je bila u rukama jednog čoveka, garantujući mu totalnu supremaciju<br />
nad zakonima. Opozicija nije predstavljala realnu opasnost jer je militantni<br />
režim bio bez sumnje nemilosrdan u obračunavanju sa unutrašnjim neprijateljima,<br />
ne prezajući ni od upotrebe najekstremnijih vidova represije.<br />
Kako bi prikupila podršku masa, <strong>propaganda</strong> se infiltrirala u sve aspekte<br />
života, šireći jak i pozitivan imidž o mudrom i moćnom lideru i jakom, sposobnom<br />
i superiornom biračkom telu. Mit o drevnom Rimu je bio glavna<br />
ideja na koju se fašistička <strong>propaganda</strong> fokusirala, nazivajući fašizam otelotvorenjem<br />
veličanstvene i uzvišene prošlosti, opravdavajući pri tome imperijalističku<br />
ekspanziju.<br />
Očigledno da nije nimalo iznenađujuće da su takva aludiranja na stari Rim<br />
bila od velike važnosti za fašističku propagandu, s obzirom na to da su podrazumevala<br />
jednu ojačanu, gotovo nepobedivu Italiju. Cilj <strong>fašističke</strong> propagande<br />
je bio stvaranje slike snažne i ponosne nacije koja bezrezervno sledi<br />
svog vođu. Ideja o ratničkoj naciji koja je disciplinovana, hrabra i spremna za<br />
borbu do kraja, širila se stvaranjem režimskih idola, heroja fašizma, koji su<br />
predstavljani kao ljudi iz naroda, naroda koji je savršen.<br />
Velika pažnja je poklanjana prezentovanju Musolinija. Njegovo ime koje je<br />
obavezno ispisivano velikim slovima, njegov lik koji je bio sveprisutan na<br />
posterima, u udžbenicima. Izbegavano je njegovo prikazivanje u društvu<br />
predstavnika crkve, vrlo retko je prikazivan kako igra ili se zabavlja, uz posebnu<br />
pažnju da se izbegne svaka moguća predstava vođe kao normalnog
82<br />
ljudskog bića. Konstantno ponavljanje istih fraza i slogana, kao i nepriznavanje<br />
realnih činjenica, odlika su propagande totalitarnih režima.<br />
Posebna mesta za grupna slušanja radio prenosa, koja su postojala u fabrikama,<br />
školama i ostalim javnim mestima, bila su jedna vrsta inkubatora režimske<br />
propagande. Posebno ukrašena simbolima fašizma, ta mesta su običnog<br />
građanina približavala fašizmu i njegovom vođi, od milja zvanog Duče,<br />
čiji se glas, prenošen konstantno, uvlačio u svaki dom, rušeći sve barijere<br />
kućne intimnosti. <strong>Radio</strong>, kao jedini vid kućne zabave, tako je imao monopol<br />
u indoktriniranju masa. Pomoću njega, država i njen vođa su bili sveprisutni<br />
u svakom momentu.
84<br />
HRONOLOGIJA RAZVOJA<br />
RADIJA U FAŠISTIČKOJ ITALIJI<br />
27.08.1924. - osniva se URI (Udruženje radiofonija <strong>Italije</strong>) u Rimu<br />
16.03.1925. - počinju se emitovati „državne objave“ dva puta dnevno<br />
08.12.1925. - počinje emitovanje <strong>Radio</strong> Milana<br />
09.04.1926. - u Torinu se osniva radio SIPRA<br />
14.11.1926. - <strong>Radio</strong> Napulj i umrežena emitovanja između Milana,<br />
Torina i Napulja.<br />
15.01.1928. - URI postaje EIAR (državno udruženje radioemitera)<br />
21.01.1928. - osniva se komitet nadzora radiofonije<br />
07.01.1929. - emituju se prve emisije dnevno političkog karaktera, tri<br />
puta dnevno.<br />
19.01.1930. - u Rimu (Santa Palomba) se pušta u funkciju nacionalna<br />
emiterska stanica snage 50kw, najsnažnija u Evropi<br />
18.02.1930. - Direkcija EIAR se premešta iz Milana u Torino<br />
01.07.1930. - osniva se Kraljevski <strong>Radio</strong> Centar „Prato Smeraldo“ u<br />
Rimu i otpočinje sa emitovanjem emisija na kratkim talasima<br />
12.02.1931. - inauguracija <strong>Radio</strong> Vatikana uz asistenciju Markonija<br />
14.06.1931. - <strong>Radio</strong> Palermo<br />
20.12.1931. - <strong>Radio</strong> Torino emituje prve emisije za Severnu Ameriku<br />
23.03.1933. - stupa na snagu zakon „radio savesti“ sa ciljem<br />
propagiranja radio emisija u ruralne krajeve <strong>Italije</strong><br />
27.12.1933. - emituje se program nazvan „režimske hronike“<br />
informativno političkog sadržaja<br />
28.10.1934. - “Prato Smeraldo” dobija još dva repetitora kratkih talasa<br />
12.03.1935. - prva emitovanja na španskom portugalskom namenjena<br />
Južnoj Americi<br />
14.04.1935. - pokriva se Mediteranski basen emisijama<br />
na italijanskom jeziku
85<br />
26.09.1935. - Ministarstvo štampe i propagande dobija totalnu kontrolu<br />
nad radiofonijom<br />
1936. - počinju emisije za daleki istok na kineskom, arapskom,<br />
engleskom i hindu jeziku se kablovski umrežavaju sve<br />
radiostanice <strong>Italije</strong><br />
1937. - emisije za italijansku dijasporu, kao i emisije na arapskom,<br />
turskom, nemačkom, francuskom, albanskom, hrvatskom,<br />
bugarskom, španskom i portugalskom<br />
22.05.1937. - osniva se „MINCULPOP“ Ministarstvo narodne kulture<br />
1938. - emitovanje na srpskom i danskom<br />
1938. - u Rimu počinje sa radom Centar radiodifuzije<br />
na kratkim talasima<br />
1939. - prva emitovanja za područje Okeanije na engleskom i<br />
italijanskom<br />
1940. - emitovanja na persijskom, holandskom, malteškom i<br />
bengalskom jeziku<br />
16.06.1940. - početak rata ima za posledicu objedinjavanje svih radio<br />
emisija na području <strong>Italije</strong>, zabranjuju se sve vrste muzike,<br />
zabrana slušanja stranih emisija<br />
1941. - emitovanja na finskom, švedskom i tajlandskom jeziku<br />
22.04.1941. - ukidanje autorskih prava<br />
1942. - prve emisije namenjene podizanju morala na frontu<br />
22.07.1943. - objava <strong>Musolinijev</strong>og hapšenja<br />
06.08.1943. - <strong>Radio</strong> Palermo prenosi američki program<br />
08.09.1943. - objava kapitulacije
86<br />
Literatura:<br />
Tadić, Darko: Propaganda, Spektrum, Beograd, 2005.<br />
Pakard, Vans: Skriveni ubeđivači, Službeni glasnik, Beograd, 2001.<br />
Bernejs, Edvard: Propaganda, Horas Livrajt, Njujork, 1928.<br />
Le Bon, Gustav: Psihologija gomile, Argument, Beograd, 2005.<br />
Gareth, J., O Donell, V.: Propaganda and Persuasion, Penguin Books, 1998,<br />
USA<br />
Slavujević, dr. Zoran: Biblijska koncepcija propagande, Radnička štampa i<br />
Institut društvenih nauka, Biblioteka Povodi, Beograd, 1993.<br />
Matteo Fochessati: L’immagine della radio in Italia tra le due guerre,<br />
Đenova, 1990., za potrebe ove teme preveo na srpski Igor Aldo Christian<br />
Cvetković<br />
Stock, Noel: The life of Ezra Pound, Routledge, 1970.<br />
Ezra Pound: Jefferson and/or Mussolini, Volitionist Economics, Stanley<br />
Nott Ltd., 1935., http://yamaguchy.netfirms.com/7897401/pound_ezra/<br />
jeffmuss.html<br />
Mary Cawte: Making <strong>Radio</strong> Into A Tool For War, Unpublished paper, 1996.<br />
Stock, Noel: The Life of Ezra Pound (An expanded edition), North Point<br />
Press, 1982.<br />
Gerd Horten: <strong>Radio</strong> goes to War-The Cultural Politics of Propaganda during<br />
World War II, Berkeley and Los Angeles: University of California Press,<br />
2002.<br />
Jackelin J.Jarvis: The Birth of Italian <strong>Radio</strong> - Celebrating the 100 Years of<br />
Italian <strong>Radio</strong>, http://www.lifeinitaly.com<br />
Burton Hatlen: Pound and Fascism, Modern American Poetry, Oxford<br />
University Press, 2000<br />
Cannistraro, Philip V.: The Organization of Totalitarian Culture: Cultural<br />
Policy and the Mass Media in Fascist Italy, 1922-1945. New York<br />
University, 1971.
87<br />
Bassanese, Fiora A. Sibilla Aleramo: Writing a Personal Myth. In Mothers<br />
of Invention: Women, Italian Fascism, and Culture, ed. Robin Pickering-<br />
Iazzi.Minneapolis: University of Minnesota Press, 1995.<br />
Cramer, Judith A.: <strong>Radio</strong>: A Woman’s Place is on the Air iz dela Women in<br />
Mass Communication, ed. Pamela J. Creedon. Newbury Park: Sage, 1989.<br />
De Grazia, Victoria: How Fascism Ruled Women. Berkeley: University of<br />
California Press, 1992.<br />
Evans, Sara M.: Born for Liberty: A History of Women in America, New<br />
York: Simon and Schuster, 1997.<br />
Fang, Irving E.: Those <strong>Radio</strong> Commentators!, Iowa State University Press,<br />
1977.<br />
Moseley, Ray: Mussolini’s Shadow: The Double Life of Count Galeazzo<br />
Ciano. New Haven: Yale University Press, 1999.<br />
Sontag, Susan: Fascinating Fascism iz dela Under the Sign of Saturn. New<br />
York: Farrar, Straus, Giroux, 1972.<br />
Cannistraro, Philip V.: The <strong>Radio</strong> in Fascist Italy, Journal of European<br />
Studies 2, no. 2 (1972): 127-154.<br />
Isola, Gianni: Italian <strong>Radio</strong>: History and Historiography, Historical Journal<br />
of Film, <strong>Radio</strong> and Television 15, no. 3 (1995): 393-400.<br />
Chester, Giraud: Power of the <strong>Radio</strong> Commentator, American Mercury,<br />
September 1947, 334-339.<br />
F. Monteleone: La radio Italiana nel periodo fascista, edizione Marsilio,<br />
Milano 1976., za potrebe ove teme preveo na srpski Igor Aldo Christian<br />
Cvetković<br />
A. Monticone: Il fascismo al microfono, edizione Studium, Roma 1978., za<br />
potrebe ove teme preveo na srpski Igor Aldo Christian Cvetković<br />
A. Papa: Storia politica della radio, edizione Guida, Napoli 1980., za potrebe<br />
ove teme preveo na srpski Igor Aldo Christian Cvetković<br />
Izvori nabrojani u referencama iz baze Univerzitetske biblioteke<br />
Džordžtauna, S.A.D., http://library.georgetown.edu/<br />
Materijali autora Lise Sergio na http://openlibrary.org/a/OL256636A
Reč autora<br />
Osnova ovog rada bio je seminarski rad “<strong>Radio</strong>fonija <strong>fašističke</strong> <strong>Italije</strong>” na<br />
postdiplomskim studijama komunikologije na Fakultetu političkih nauka<br />
u Beogradu. Uređivački kolegijum stručnog časopisa “Communication<br />
Management” – profesori fakulteta ocenili su ga kao pregledni naučni rad,<br />
uz napomenu “da se bavi tematikom koja kod nas nije u dovoljnoj meri<br />
naučno vrednovana niti promišljana. Korišćena literatura i izvori su strane<br />
(italijanske) provenijencije što daje posebnu vrednost posmatranom radu,<br />
koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati<br />
našoj naučnoj javnosti. Teze iznete u radu su koherentne preovlađujućim<br />
naučnim stavovima i mišljenju o posmatranoj problematici u istorijskoj<br />
nauci.”<br />
Pored svega, ovi redovi plod su podrške prof. dr Branimira Stojkovića, kao i<br />
Igora Alda Christiana Cvetkovića, koji mi je nesebično pomagao u prevodima,<br />
kao i u obilasku italijanske provincije Veneto u potrazi za literaturom,<br />
septembra 2008. godine.<br />
Tanja Tatomirović<br />
U Beogradu, 02. januara 2011.
Autor<br />
Mr Tanja Tatomirović<br />
www.tanjatatomirovic.com<br />
Lektor<br />
Slobodan Cagić<br />
www.cagic.rs<br />
Korice<br />
Marko Nešić<br />
Prevodi sa italijanskog<br />
Igor Aldo Christian Cvetković<br />
Izdavač<br />
Društvo Srbije za odnose sa javnošću<br />
www.pr.org.rs