Musolinijev mikrofon - Radio propaganda fašističke Italije
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti. Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku. Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti.
Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku.
Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
MUSOLINIJEV MIKROFON 9<br />
Bezmalo sve vlade, uključujući i one demokratske, koriste propagandu ne bi li<br />
osvojile simpatije drugih vlada ili nacija. Vlade, takođe, podržavaju propagandne<br />
aktivnosti u informativnim programima, ne bi li promovisale željeno ponašanje<br />
među sopstvenim građanstvom.<br />
Danas, reč <strong>propaganda</strong> sugeriše tajnovite ili neočigledne aktivnosti, ali to nije<br />
osnovno značenje reči.<br />
Sam termin <strong>propaganda</strong> potiče od latinske reči propagare, što u prevodi znači<br />
širenje, rasprostiranje.<br />
Interesantno je da ovaj termin gotovo da nije bio poznat sve do početka 19.<br />
veka. Prema mnogim izvorima, pojava ovog pojma u značenju pod kojim ga<br />
danas podrazumevamo vezuje se za 1622. godinu i to za papu Gregora XV i<br />
uspostavljanja “Congregatio de Propaganda Fide” 2 , posebnog tela katoličke crkve.<br />
Ovo telo, sastavljeno od kardinala i visokih crkvenih dostojanstvenika, imalo je<br />
zadatak da organizovano i efikasno širi katoličku veru 3 .<br />
U najranijim ljudskim zajednicama, <strong>propaganda</strong> je korišćena za sugestivno<br />
saopštavanje važnih informacija ili nametanje obrazaca ponašanja pripadnicima<br />
iste zajednice u kultnim verskim obredima, uz pomoć simbola i rudimentarnih<br />
glasovnih znakova, a kasnije u obliku predanja i legendi, koji su se prenosili sa<br />
kolena na koleno.<br />
U antičko doba, propagandna komunikacija je shvatana kao legitimna i manje<br />
više korisna retorička veština nadarenih govornika, dok se sredinom 20. veka<br />
smatralo da je <strong>propaganda</strong> naučno zasnovana upravljačka poluga vladajućih<br />
krugova modernih država putem koje se efikasno mogu kontrolisati složeni<br />
društveni procesi.<br />
Ono što je važno jeste svest da je ova specifična forma komunikacije među ljudima<br />
oduvek postojala u različitim oblicima, služeći kao način za ostvarivanje posebnih<br />
interesa, bilo da su u pitanju pojedinci ili određene društvene grupe.<br />
2 Zvaničan naziv ovog tela je u stvari bio “Sacra congregatio christiano nomini propagando” i u<br />
praksi je bilo neka vrsta zbora crkvenih poglavara za širenje vere. Ova kongregacija posedovala<br />
je poseban zavod za vaspitavanje misionara i sopstvenu štampariju. Njeno organizovanje<br />
dolazi u vreme prve polovine tridesetogodišnjeg rata u Evropi, koji je imao čisto religiozan<br />
karakter (borba između katolika i protestanata).<br />
3 Slavujević, dr.Zoran: “Biblijska koncepcija propagande”, Radnička štampa i Institut društvenih<br />
nauka, Biblioteka Povodi, Beograd, 1993.