Musolinijev mikrofon - Radio propaganda fašističke Italije
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti. Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku. Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti.
Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku.
Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
36<br />
Tanja Tatomirović<br />
Usled birokratskih poteškoća, puštanje stanice u rad je odloženo za tri<br />
meseca, kada je Rim napokon mogao da se obrati svim Italijanima u svetu.<br />
Programska šema prvih emisija namenjenih Americi prvenstveno je bila<br />
koncipirana kao most između <strong>Italije</strong> i mnogobrojne dijaspore, sa namerom<br />
da se očuva veza sa maticom.<br />
Međutim, ovim prenosima je fašistički režim pokušao da stekne i tehnološki<br />
primat na polju radiofonije. Tako je u profašističkom nedeljniku „Karoćo“,<br />
koji je izlazio u Njujorku, pompezno objavljena vest da je iz Rima putem<br />
radio talasa poslata poruka Italoamerikancima u Los Anđelesu.<br />
Uprkos mnogim sugestijama za poboljšanje programa od strane poznavalaca<br />
problematike, radio emisije iz <strong>Italije</strong> nisu u početku imale veliku slušanost<br />
u SAD. Tako ni dnevne novine „Italoamerički napredak“, namenjene<br />
italijanskoj zajednici, nisu poklanjale veliku pažnju radioemisijama. Umesto<br />
toga, pisano je o aktivnostima i planovima Markonija na polju razvoja<br />
radiofonije. 32<br />
Zabrinjavajući je bio podatak da niko od slušalaca nije hteo da iznese<br />
svoje mišljenje „EIAR“-u o kvalitetu i slušanosti programa. Slušanost ne<br />
povećavaju ni česti prenosi <strong>Musolinijev</strong>ih govora. Čak i nakon govora<br />
upućenog narodima Amerike 1. januara 1931, radio emisije u SAD beleže<br />
jednako slabu slušanost, da bi se situacija promenila na bolje tek sredinom<br />
tridesetih, zahvaljujući drugačijem propagandnom pristupu od strane<br />
fašističkog režima.<br />
Uspešnost italijanske propagande raste sa stvaranjem mreže za distribuciju<br />
informacija na planetarnom nivou, prvenstveno onih koje je plasirala<br />
novinska agencija „Stefani“ i osnivanjem posebne sekcije za inostranu<br />
propagandu pri državnoj Agenciji za štampu koja se kasnije transformiše<br />
u Direkciju za propagandu. Krajem 1934. godine osniva se Vrhovni komitet<br />
nadgledanja radiodifuzije koji je bio zadužen za kontrolu radio emisija, kako<br />
domaćih, tako i onih namenjenih inostranstvu.<br />
Totalno preuzimanje kontrole države nad radio emiterima posledica je<br />
posete državne delegacije Nemačkoj i njihovim propagandnim agencijama,<br />
nakon čega su usvojeni modeli centralizovanog upravljanja medijima.<br />
32 Intervju sa Markonijem, „Italoamerički napredak“, 5. juli 1930. godine.