Musolinijev mikrofon - Radio propaganda fašističke Italije
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti. Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku. Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti.
Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku.
Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
34<br />
Tanja Tatomirović<br />
„OTKRIVANJE“ AMERIKE<br />
Pored Argentine i Urugvaja, Sjedinjene Američke Države su i tada bile zemlja<br />
sa najvećom italijanskom dijasporom. Mirnodopske propagandne aktivnosti<br />
usmerene prema američkom kontinentu mogu se smatrati najobimnijim<br />
od strane fašističkog režima.<br />
Kako je dvadesetih godina pisao Mateo Fokesati, radio je za režim predstavljao<br />
sredstvo koje se lakše kontrolisalo nego racionalno upotrebljavalo.<br />
Još 1930. godine, brat italijanskog diktatora, Arnaldo Musolini, tumačio je<br />
radio kao novo sredstvo komunikacije čija je namena bila da edukuje kroz<br />
zabavu.<br />
Do prvog ozbiljnijeg sagledavanja radija i njegovih potencijala došlo je tek<br />
1936. godine, s početkom kampanje u Etiopiji, kada je sekretar za narodnu<br />
kulturu i budući ministar Dino Alfieri definisao radio kao sredstvo političkog<br />
delovanja 28 .<br />
U praksi, kao što je već pomenuto, i sam Benito Musolini dosta kasno uviđa<br />
propagandne potencijale radija. Taj podatak se delimično da pripisati činjenici<br />
da je u to doba radiodifuzna mreža <strong>Italije</strong> bila dosta zaostalija u odnosu<br />
na druge evropske države, ali možda i <strong>Musolinijev</strong>oj kontradiktornoj ličnosti<br />
i, prosto, ličnoj proceni.<br />
Tek nakon što je Markoni uspostavio prvu interkontinentalnu eksperimentalnu<br />
emisiju između Australije i Velike Britanije, režimske novine „Narod<br />
<strong>Italije</strong>“ se oglašavaju: „Brodkasting je pojava koja je odveć odomaćena u Americi<br />
i Velikoj Britaniji, Nemačkoj i Francuskoj, takođe i u Egiptu i britanskim dominionima.<br />
Ružan utisak ostavlja činjenica da domovina Giljelma Markonija počinje sa<br />
redovnim prenosima posle Konga i bezbrižnih pacifičkih ostrva Njam Njam“ 29 .<br />
Markonijev čovek od poverenja, Grof Luiđi Solari pismom sugeriše Musoliniju<br />
važnost oglašavanja u inostranstvu: „Oduvek sam se trudio da upotrebim<br />
radiotelegrafiju kao sredstvo promovisanja <strong>Italije</strong> u inostranstvu. Sada mi je namera<br />
da razvijem radiotelegrafsku mrežu koja bi prenosila aktuelnosti iz <strong>Italije</strong><br />
28 Matteo Fochessati, „Glas sveta, slike italijanskog radija između dva rata“, Đenova, 1990.<br />
29 „Il Popolo d´Italia“ Rim, 1925. godine