Musolinijev mikrofon - Radio propaganda fašističke Italije
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti. Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku. Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti.
Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku.
Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
MUSOLINIJEV MIKROFON 53<br />
RAT I PROPAGANDA<br />
Drugi svetski rat nije samo vođen u rovovima i oružjem, već i radio talasima.<br />
Sve zaraćene strane su imale svoje ratne radio stanice. Prenosi namenjeni<br />
trupama na frontu, za civile neprijateljskih zemalja, emitovale su mnoge radio<br />
stanice, kao i „<strong>Radio</strong> London“ i „<strong>Radio</strong> Moskva“ koji su imali specijalne<br />
emisije namenjene neprijateljskoj pozadini sa ciljem da se uruši neprijateljski<br />
moral.<br />
U periodu između 1935. i 1936., u Italiji slušanost radio programa dostiže<br />
svoj vrhunac, uslovljen ratnom euforijom koja je bila sve vidljivija, kao i zvaničnim<br />
zabranama praćenja inostranih radio prenosa na javnim mestima.<br />
Najveći efekat radija kao medijskog oružja se vidi u promeni svakodnevnih<br />
navika običnih građana tog perioda. Usled nemogućnosti dobrog dela populacije<br />
da poseduje sopstveni radio aparat, dolazi do pojave grupnog slušanja<br />
prenosa, što je predstavljalo i pogodno tlo za širenje inostrane anti<strong>fašističke</strong><br />
propagande.<br />
Vrše se kontrole i racije od strane tajne službe, otkrivaju se ilegalna mesta na<br />
kojima se slušaju inostrane emisije propagandnog sadržaja.<br />
Levo orijentisane snage relativno kasno uviđaju značaj radija kao sredstva<br />
propagande. Ilegalna levičarska partija „Pravda i sloboda“ prva preduzima<br />
korake u tom pravcu. Razjedinjenost partijskih ćelija, konstantan pritisak<br />
režima, kao i hronični nedostatak novca bili su faktori zbog kojih nije došlo<br />
do obimnijeg snabdevanja radio opremom.<br />
Od 1938. godine propagandu karakteriše ratna klima u kojoj se vrše prenosi<br />
na 23 jezika na svim kontinentima.<br />
Januar 1939. obeležava pojava novih propagandnih emisija, od kojih je bila<br />
najznačajnija „Slobodna Korzika“, još jedan od aneksionističkih pokušaja<br />
plasiranih preko medija. Najveće propagandno naprezanje fašistička Italija<br />
vrši u periodu od 1939-1943, usmereno prema arapskim državama. „<strong>Radio</strong><br />
Bari“ postaje poznat po emisijama praćenim u Siriji, Palestini, Iraku, Egiptu,<br />
Alžiru i Maroku.<br />
To su bili pokušaji, ne bez uspeha, da se probude antikolonijalna osećanja<br />
kod naroda koji su bili pod britanskom ili francuskom vlašću. Dolazilo je do