Musolinijev mikrofon - Radio propaganda fašističke Italije
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti. Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku. Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
„Musolinijev mikrofon“ bavi se tematikom radio propagande u Italiji za vreme fašističke vlasti. Ta tematika kod nas nije u dovoljnoj meri naučno vrednovana, niti promišljana. Korišćeni izvori su strane (italijanske) provenijencije, što daje posebnu vrednost posmatranom radu, koji je značajan i zbog iznetih činjenica i podataka koji su manje poznati našoj naučnoj javnosti.
Knjiga se nalazila i na spisku dodatne literature na studijama istorije Beogradskog Univerziteta, za predmet Propaganda u XX veku.
Posle 8 godina -- kada je objavljena kao prvo izdanje Društva Srbije za odnose s javnošću -- knjiga je odlukom autora od 24. 3. 2019. dostupna i u ovom besplatnom formatu.
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
28<br />
Tanja Tatomirović<br />
NEMAČKA ŠKOLA<br />
Dolaskom nacista na vlast u Nemačkoj, 1933. godine, potencijali radija kao<br />
sredstva propagande bivaju prepoznati od samog početka. Tome je doprinela<br />
i činjenica da je Nemačka, iako izašla iz Prvog svetskog rata sa velikim<br />
materijalnim gubicima, bila zemlja sa većim nivoom tehničke kulture. Adolf<br />
Hitler je u svom delu „Majn Kampf“ pisao o radiju sledeće: “...u rukama onog<br />
ko zna da ga upotrebi, radio je oružje veće razorne moći od bombi i artiljerije“.<br />
Jozef Gebels, teoretičar i inovator novih oblika propagande, piše o radiju:<br />
„Pravi radio je <strong>propaganda</strong>. Propaganda znači boriti se na svakom bojnom polju<br />
duha, uništavajući ga, obnavljajući ga iz pepela i tako u nedogled“.<br />
Pod Gebelsovim nadzorom i idejama, radio postaje najbitnije sredstvo kojim<br />
se stvarala peta kolona u mnogim zemljama Evrope. Uprkos činjenici da<br />
su propagandne emisije varirale u odnosu na zemlju kojoj su namenjene,<br />
one su bile sredstvo propagande sa jasnom porukom antisemitizma i<br />
karakterisanju Jevreja kao potencijalnog uzroka svih problema u državama<br />
Evrope, preko antikomunizma, usmerenog protiv Sovjetskog Saveza,<br />
predstavljajući Jevreje kao masu ljudi niže rase, pa sve do veličanja arijevske<br />
rase kao superiorne.<br />
<strong>Radio</strong> je postao vrlo efikasno oružje u rukama nacističke propagande sa<br />
mogućnostima izazivanja specifičnih emotivnih stanja kod slušalaca. Po<br />
načinu na koji su bile koncipirane radio emisije zaključuje se da su slušaoci<br />
smatrani za veliku masu kojom je pogodno manipulisati. Tako su putem<br />
radija emitovane sve vrste laži sa ciljem što bržeg i većeg osvajanja javnog<br />
mnenja. Iz tog razloga, bilo ja važno da <strong>propaganda</strong> ide u korak sa vojnim<br />
uspesima.<br />
Po Hitleru, izveštavajući o ratnim osvajanjima i pobedama, radio je trebalo<br />
da doprinese mentalnoj konfuziji, kontradiktornim osećanjima, uzbuđenju,<br />
panici, stvarajući utisak kod slušalaca o jedinstvenosti naroda u zajedničkoj<br />
borbi i ubeđenost u konačnu pobedu.<br />
Kao sredstvo propagande, radio je efikasnije korišćen od strane nacista nego<br />
od strane fašista. U odnosu na druge oblike propagande, dnevnu štampu<br />
prvenstveno, radio emisije su bile neposrednije, sadržajnije, stvarajući time<br />
idealne uslove za manipulisanje emocijama.