Ilja Leonard Pfeiffer- La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
milijuna za Kakáa. Potpuno je neshvatljivo da ove sezone<br />
ne investiraju u središnjeg braniča. Neshvatljivo!“<br />
Bar sa zrcalima iznutra je prava porculanska špilja. Vani<br />
se ljudi penju i spuštaju ulicom koja uzbrdo vodi na Piazzu<br />
Matteotti ispred Duždeve palače. Može se reći i da ide prema<br />
Via San Lorenzo ili prema Piazzi de Ferrari. Ona vodi i<br />
nizbrdo. No tamo se većina ne usuđuje. Onuda bi stigao do<br />
San Donata, to je turistički dio, može proći, ali onda se ulica<br />
ponovno počinje uspinjati. Stradone Sant’Agostino zapravo<br />
nije nimalo uzbudljiva ulica. Vodi do samostana i Arhitektonskog<br />
fakulteta Đenovskog sveučilišta, iza kojega je<br />
Piazza Sarzano. Od Piazze Sarzano možeš se spustiti natrag<br />
prema luci, na more. Ako baš želiš. Ali nije preporučljivo.<br />
Put priječe srednjovjekovne Barbarossine zidine. A tamošnje<br />
uličice ne mogu se naći ni na jednoj karti. „Uličice“ nisu<br />
prava riječ. Prije bi se moglo reći „stube“. Ili privremeno<br />
probijene staze preko odronjenog kamenja.<br />
Ulica što se uspinje i silazi zove se Salita Pollaiuoli. Ako<br />
se osmjeliš prije San Donata skrenuti desno, doći ćeš do<br />
Via San Bernardo. Otamo je samo pedesetak metara zračne<br />
linije do tornja Embriaci, gdje je jedan dobar kafić. Ali<br />
pokušaj ga pronaći! Hajde, pokušaj. Zanima me hoću li te<br />
još ikada vidjeti.<br />
Naravno da ću te vidjeti. Povazdan srećem iste ljude,<br />
premda se labirint proteže od Darsene do Foce, od mora do<br />
planina, od luke do autoceste, od kolodvora Piazza Principe<br />
do kolodvora Brignole. Pitao sam se kako je to moguće.<br />
Očekivalo bi se da je labirint građen da bismo se mogli izgubiti,<br />
da se ne bismo neprestano susretali i da su u labirintu<br />
22
Change language