Ilja Leonard Pfeiffer- La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Superbe koja im je dopustila pristup korijenima svoga ponosa,<br />
dolazak u sjenu minulih stoljeća. Znači li to da ne razumiju<br />
ili da ne žele razumjeti? Ili se to možda želi prenijeti neka<br />
posebna poruka? Nešto poput „ovdje smo slučajno baš na<br />
odmoru, pobjegli smo od svih mogućih stresova, zato činimo<br />
što nas je volja, ono, jednostavno biti svoj, kužiš, tri tjedna u<br />
godini“. Ili, „ma što znaju ti Talijani, sve to od Costa Brave do<br />
Alanye ionako je samo jedna velika, vesela plaža“. Ili je možda<br />
takav način odijevanja zapravo statusni simbol koji znači da si<br />
možeš dopustiti otići na odmor i ne brinuti se baš ni o čemu!<br />
„Ne dopusti da te prevari vanjština“, rekla je signora.<br />
„Ispričavam se, signora, misli su mi malo odlutale.“<br />
„Izgleda kao nepospremljen krevet. Oblači se kao da ima<br />
udjele u ilegalnom krojačkom ateljeu u četvrti Pré. To me,<br />
uostalom, ne bi ni čudilo. Morat ću pitati Ursulu.“<br />
„Tko je ona?“<br />
„Ursula Smeraldo. Ima nekog grofa u obitelji. Ali priženjenog.<br />
Ni ona, među nama rečeno, nije više ta klasa, ako<br />
me shvaćaš. Ali gotovo da smo susjede u Via Giustiniani<br />
pa bi bilo malo čudno da je ne pozdravim kad je sretnem.<br />
Osim toga, uvijek je vrlo dobro obaviještena.“<br />
Besramnost turista dosegnula je novu razinu. Rastvorili<br />
su kartu i ispitivali konobaricu gdje se što nalazi. Usudili su<br />
joj se obratiti. Vjerojatno zbog nečega beznačajnoga kao što<br />
je akvarij. Nekoliko minuta stajala je sagnuta nad njihovim<br />
stolom i objašnjavala im sve i svašta. Moja konobarica. Moja<br />
svetica. Nitko u donjem rublju ne smije ju pitati gdje je akvarij.<br />
I ona ne smije odgovoriti, ni u kom slučaju tako opširno<br />
i tako milo i tako lijepo. Ne tako milo i lijepo. Ne tako opširno.<br />
Ne pred mojim očima, sagnuta tako da to upravo boli.<br />
40
Change language