tefsir sure Ta ha - Islamska zajednica u Hrvatskoj

20 - Taha / Taha 843
20
TAHA / TAHA
OBJAVLJENA U MEKI * , IMA 135 AJETA
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Ta-ha. /1/ Ne objavljujemo Kur'an da se
mu~i{, /2/ ve} da bude pouka onome koji se
boji; /3/ objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i
nebesa visokih, /4/ Svemilosni, Koji se nad
Ar{om uzvisio. /5/ Njegovo je {to je na
nebesima, i na zemlji, i {to je izme|u njih, i
{to je pod zemljom! /6/ Ako se ti glasno
moli{, pa, On zna i {to je tajno i {to je jo{
skrovitije. /7/ Allah, drugog boga osim Njega
nema, najljep{a imena ima./8/
O kur'anskim kraticama bilo je rije~i na po~etku
sure "El-Bekara", pa nema potrebe da to ponavljamo.
Uzvi{eni ka`e:
"Ne objavljujemo Kur'an da se mu~i{."
Katade ka`e: "Nije ga, tako mi Allaha, u~inio
naporom, ve} milo{}u, svjetlom i vodi~em u
D`ennet. "Ve} da bude pouka onom ko se
boji." Allah, d`.{., objavio je Svoju Knjigu i poslao
Poslanika kao Svoju milost robovima, da se pou~i
onaj ko je za pouku i da se ~ovjek okoristi onim {to
~uje iz Knjige, jer je ona pouka u kojoj je Allah, d`.{.,
objavio Svoje dozvole i zabrane. Uzvi{eni ka`e:
"Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa
visokih", tj. ovaj Kur'an, {to ti je dat, Objava je od
Gospodara tvog, Gospodara svega, Svemo}nog
upravlja~a svega, Koji je stvorio Zemlju sa njenim
dolinama i vegetacijom i visoka nebesa uzdignutim i
dra`esnim. Uzvi{eni ka`e:
* Objavljena nakon sure "Merjem."Ajeti 130. i 131. su
medinski.
"Svemilosni, Koji se nad Ar{om uzvisio." O
ovome je bilo rije~i u suri "El-A'raf" i nema potrebe da
to ponavljamo. Najispravniji i najsigurniji put u vezi sa
Allahovim atributima je put prvih generacija; on se dr`i
se ~vrsto Kur'ana i Sunneta i onoga {to je u njima o
ovome re~eno, bez postavljanja pitanja "Kako?",
izvitoperivanja (akomodiranja), poistovje}ivanja,
pore|enja ili li{avanja atributa. Uzvi{eni ka`e:
"Njegovo je {to je na nebesima, i {to je na
zemlji, i {to je izme|u njih, i {to je pod
zemljom", tj. sve je pod Njegovom kontrolom,
upravom, htijenjem, voljom i mudro{}u. On je
Stvoritelj toga, Bog i Vladar svega. Nema boga mimo
Njega, ni gospodara osim Njega. Uzvi{eni ka`e:
"Ako se ti glasno moli{, pa On zna i {to je
tajno i {to je skrovitije", tj. ovaj Kur'an objavljuje
Onaj Koji je stvorio Zemlju i visoka nebesa i Koji zna
tajne, pa i ono najskrivenije, kao {to Uzvi{eni na
drugom mjestu ka`e:
"Objavljuje ga Onaj Kome su poznate tajne
nebesa i Zemlje; On mnogo pra{ta i milostiv
je." Alija ibn Ebu-Talha ka`e da je Ibn-Abbas rekao: -
tajna je koju ~ovjek nosi u sebi, a - ono je {to ~ovjek
ne zna da }e uraditi prije nego to sazna, a Allah,
d`.{., najbolje zna. Uzvi{eni ka`e:
"Allah, drugog boga osim Njega nema,
najljep{a imena ima", tj. Allah, d`.{., je Onaj Koji ti
objavljuje Kur'an, drugog boga osim Njega nema;
On ima najljep{a imena i najuzvi{enija svojstva. Pri
kraju sure "El-A'raf" naveli smo hadise koji govore o
ovoj temi. Allahu, d`.{., pripada pohvala i milost.
A da li je do tebe doprla vijest o Musau, /9/
kada je vatru ugledao, pa ~eljadi svojoj rekao:
"Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mo`da }u
vam nekakvu glavnju donijeti ili }u pored
vatre na}i nekoga ko }e mi put pokazati."
/10/
Uzvi{eni nastavlja spominju}i doga|aje iz
Musaova, a.s., `ivota kako mu je Objavu dao i kako je
sa njim razgovarao nakon {to je on ispunio obe}anje
svom puncu oko ~uvanja stoke i sa svojom
porodicom i suprugom zaputio se u namjeri da odu
u Egipat. Zalutali su i izgubili se u pustinji, a bila je
hladna, jako tamna zimska no}, puna zvijeri. Po~eo je
kresati o kremen da raspali vatru, kako je to bilo
uobi~ajeno, ali nije uspijevao da ukre{e jer se iskre

20 - Taha / Taha 844
nisu pojavljivale. Dok je tako radio, najedanput je
ugledao sa desne strane Tura vatru, pa je obradovao
svoju ~eljad, rekav{i:
"Vidio sam vatru, mo`da }u vam nekakvu
glavnju donijeti", tj. plamen da posvijetli sebi i
svojoj porodici,
"ili }u pored vatre na}i nekoga ko }e mi
put pokazati", tj. na}i }u nekoga da mi poka`e
put. Ovo je dokaz da su bili izgubili put, jer kada je
ugledao vatru on je rekao: Ako ne na|em nikoga da
mi poka`e put, donijet }u vam vatru da nalo`imo.
A kad do nje do|e, neko ga zovnu: "O Musa,
/11/ Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato
obu}u svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj
dolini Tuva. /12/ Tebe sam izabrao, zato ono
{to ti se objavljuje slu{aj! /13/ Ja sam,
uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene
nema; pa Meni ibadet ~ini i namaz obavljalj!
/14/ ^as o`ivljenja }e sigurno do}i, od
svakoga ga tajim, kad }e svaki ~ovjek prema
trudu svome nagra|en ili ka`njen biti. /15/ I
neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja
u njeg onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi
strast svoju, pa da bude{ izgubljen."/16/
Uzvi{eni ka{e: "I kad do nje do|e", tj. vatre i
kad joj se prima~e, "bi pozvan", tj. pozvao ga je
Allaha d`.{.: "O Musa!" U drugom ajetu stoji:
"Neko ga zovnu s desne strane doline, iz
stabla, u blagoslovljenom kraju: 'O Musa, Ja
sam Allah.'" U ovoj suri Uzvi{eni ka`e: "Ja sam,
uistinu, Gospodar tvoj", tj. Onaj Koji ti se obra}a,
"pa skin i svoju obu}u", iz po{tovanja prema
blagoslovljenom mjestu, jer
"se nalazi{ u blagoslovljenoj dolini Tuva."
Ovo je ime doline. Uzvi{eni ka`e:
"Ja sam te izabrao", kao {to na drugom mjestu
ka`e: "Ja sam te odabrao nad ostale ljude", tj.
iznad ljudi njegova vremena, "zato ono {to ti se
objavljuje slu{aj!" "Ja sam, uistinu, Allah,
drugog boga, osim Mene, nema." Prva obaveza
onih na koje se odnose {erijatske obaveze je da znaju
da nema drugog boga osim Allaha, d`.{., Jedinog,
Koji druga nema. Uzvi{eni ka`e: "pa Meni ibadet
~ini", tj. samo Meni ibadet ~ini i ne ~ini Mi {irk,
"i namaz obavljaj, da bih ti uvijek na umu
bio", tj. klanjaj, prilikom sje}anja na Mene. Potvrda
su ovome rije~i u dva najpoznatija “Sahiha” od Enesa,
r.a., koji ka`e da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /149/ "Ko
prespava namaz ili ga zaboravi, otkup za njega je da
ga klanja kada ga se sjeti. Nema drugog otkupa za
namaz." Uzvi{eni ka`e: "^as o`ivljenja }e sigurno
do}i", tj. on }e sigurno nastupiti i sigurno biti.
Uzvi{eni ka`e: "Od svakoga ga tajim", tj. sakrio
sam ga od svih stvorenja i nikoga nisam obavijestio o
momentu njegova nastupa. Skoro sam ga sakrio ~ak i
od Sebe. 447 Mudrost je u tome
"da svaki ~ovjek bude prema trudu svome
nagra|en ili ka`njen", tj. da dobije prema svome
radu. Uzvi{eni ka`e:
"Neka te zato ne odvrati od vjerovanja u njeg
onaj koji u njega ne vjeruje." Ovo je obra}anje
punoljetnim i {erijatski obaveznim pojedincima da ne
slijede put onoga ko pori~e Sudanji dan, koji se dr`i
samo ovog svijeta i suprotstavlja se svome
Gospodaru. Ako prihvate njegove hirove, sigurno }e
nastradati.
"A {to ti je to u desnoj ruci, o Musa? /17/.
"Ovo je moj {tap", odgovori on, "kojim se
po{tapam i kojim li{}e ovcama svojim
skidam, a slu`i mi i za druge potrebe." /18/
"Baci ga, o Musa!", re~e On. /19/ I on ga baci,
kad on, zmija koja hmili. /20/ "Uzmi je i ne
boj se!", re~e On, "Mi }emo je vratiti u ono {to
je prije bila."/21/
Ovo je kategori~an dokaz Musau, a.s., od Allaha,
d`.{., i velika mu'd`iza, vanredna pojava i ljepota koja
dokazuje da sli~no nije u stanju u~initi niko osim
Allaha, d`.{., i da tako ne{to ne donosi niko osim
poslanog vjerovjesnika. Uzvi{eni ka`e:
447 Ovo je konstrukcija kojom se izražava pojačano značenje
prikrivanja Smaka svijeta i ovakve su konstrukcije poznate u jeziku
Arapa, a inače od Allaha nije sakrivena ni najsakrivenija stvar.

20 - Taha / Taha 845
"[ta ti je to u desnoj ruci, o Musa?" Na~in
postavljenog pitanja ukazuje na bliskost i to je upitno
a potvrdna konstrukcija.
"Ovo je moj {tap", odgovori on, "kojim se
po{tapam", tj. oslanjam se na njega pri putovanju,
"i li{}e ovcama svojim skidam", tj. nje`no tresem
drve}e njim, da bi sa njega palo li{}e kojim hranim
svoje stado, a zatim ka`e: "A slu`i mi i za druge
potrebe", tj. interese, koristi i potrebe osim
nabrojanih. Neki su poku{ali da nabroje te potrebe.
Me|utim, njihova kazivanja su israilijati u kojima se
spominje kako je Musa, a.s., {tapom ~inio razna
~uda. Da je to istina, Musa, a.s., bi znao za
mogu}nost njegovog pretvaranja u zmiju i ne bi u
strahu od zmije poku{ao da pobjegne. Uzvi{eni ka`e:
"Baci ga, o Musa!", re~e On, i on ga baci,
kad on-zmija koja hmili", tj.postao je odmah
velika zmija koja se brzo kre}e poput ku}ne zmije,
koja je najbr`a zmija, samo {to je ku}na malehna, a
ova je velika. Zmija je bila, dakle, jako velika i vrlo
brza, pa se Musa upla{io i po~eo da bje`i. Uzvi{eni
mu re~e:
"Uzmi je i ne boj se!, re~e On, "Mi }emo je
vratiti u ono {to je prije bila." Musa je poku{ao
da je uzme tako {to je kraj svoga ogrta~a stavio oko
ruke, ali mu Melek re~e: "O Musa, ako ti Allah ukloni
svoju za{titu, mo`e li ti ogrta~ i{ta pomo}i?" Musa
odgovori: "Ne, ali ja sam slabi}, od slabosti sam
stvoren", a zatim oslobodi svoju ruku i stavi je na usta
zmije. Tada se ~u kao {krgutanje kutnjaka i o~njaka.
Po{to je dohvati, a ono - njegov {tap, a njegova ruka
na mjestu za koje je dr`ao svoj {tap kada se na njega
oslanjao, izme|u dva zupca (re`nja).Zato Uzvi{eni
ka`e: "Mi }emo je vratiti u ono {to je prije
bila", tj. u stanje koje otprije poznaje{.
"I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka }e se
pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto, znamenje
drugo, /22/ da ti poka`eno neke od Na{ih
~uda. /23/ Idi Faraonu jer je
u zlu svaku
mjeru prevr{io! /24/ "Gospodaru moj", re~e
Musa, "u~ini prostranim prsa moja, /25/ i
olak{aj zadatak moj: /26/ odrije{i uzao sa
jezika mog /27/ da bi razumjeli govor moj
/28/ i podaj mi za pomo}nika iz porodice
moje /29/ Haruna, brata mog; /30/ osna`i
me njime /31/ i u~ini drugom u zadatku
mome /32/ da bismo Te mnogo hvalili /33/ i
da bismo Te mnogo spominjali, /34/ Ti,
uistinu, zna{ za nas."/35/
Ovo je drugi dokaz Musau, a.s.,:
"I uvuci ruku pod pazuho svoje", tj. {aku pod
rame ispod mi{ice. Kada bi Musa, a.s., zavukao svoju
desnicu u d`ep, a zatim je izvadio, ona bi blistala kao
da je komad mjeseca. Uzvi{eni ka`e:
"Ruka }e se pojaviti bijela, ali ne bolesna",
tj. od gube ili neke druge bolesti ili neke deformacije.
Musa, a.s., tada je shvatio da je sreo svoga
Gospodara. Uzvi{eni ka`e:
"Da ti poka`emo neka od Na{ih velikih ~uda."
"Idi Faraonu jer je u zlu svaku mjeru
prevr{io", tj. idi Faraonu od koga si iz straha
pobjegao, pozovi ga da robuje Jedinom Allahu, Koji
druga nema, i naredi mu da lijepo postupa sa
sinovima Israilovim, da ih ne mu~i, jer je u tome
svaku mjeru prekora~io i ugnjetavao ih. Odao se
samo ovome svijetu, a zaboravio je svoga Uzvi{enog
Stvoritelja. Musa re~e:
"Gospodaru moj, u~ini prostranim moja
prsa i olak{aj zadatak moj." Ovo je dova
Musaova, a.s., njegovom Gospodarum, d`.{., u kojoj
tra`i da mu rasprostrani grudi za ono za {to ga {alje,
jer mu stavlja u zadatak ne{to veliko i daje mu va`an
polo`aj. [alje ga najve}em tada{njem vladaru na
Zemlji, koji je uz to naj`e{}i nevjernik, najvi{e ohol,
ima najve}u vojsku, najdu`e vlada, koji je najvi{e
zalutao i koji je najnepokorniji. On tvrdi da ne pozna
Allaha, d`.{., i da na prostoru na kome on vlada, ne
zna za drugog boga osim sebe. Osim toga, Musa,
a.s., cijelo je svoje djetinjstvo proveo u njegovom
domu, u njegovoj sobi i postelji.Poslije je ubio jednog
njegovog ~ovjeka i po{to se pobojao, bje`ao je ~itavo
ovo vrijeme, a sada ga njegov Stvoritelj {alje upravo
njemu da ga opominje i poziva Allahu, d`.{., da
samo Njega obo`ava, ne ~ine}i Mu {irk. Zbog toga
Musa, a.s., ka`e: "Gospodaru moj, u~ini prostranim
moja prsa i olak{aj zadatak moj." Ako Ti ne bude{
moj pomaga~, saveznik, podr{ka i potpora, ja za to
ne}u imati snage.
"Odrije{i uzao sa jezika mog da bi
razumjeli govor moj." Kada mu je ponu|ena
hurma i `eravica, on je uzeo `eravicu i stavio je na
svoj jezik, pa je zbog toga pri govoru tepao. O
ovome }e biti rije~i kasnije. On nije tra`io potpuno
izlije~enje od tepavosti, ve} samo odstranjivanje
nesposobnosti govora kako bi ga razumjeli onoliko
kolko je potrebno.Da je tra`io potpuno
odstranjivanje tepavosti, nje bi nestalo, ali poslanici
tra`e samo onoliko koliko je potrebno. Allah, d`.{.,

20 - Taha / Taha 846
udovoljio je njegovoj dovi i ostranio deformaciju sa
njegovog jezika.
"I podaj mi za pomo}nika iz porodice moje
Haruna, brata mog." Ovo je Musaova, a.s., molba
Allahu, d`.{., da mu brata Haruna daruje za
pomo}nika. Es-Sevri ka`e da je Ibn-Abbas rekao:
"Istog ~asa kada je Musa, a.s., zamolio da Harun
postane vjerovjesnik, on je to i postao." "Osna`i me
njime" Mud`ahid ka`e da zna~i "le|a" (potpora).
"i u~ini drugom u zadatku mome", tj. da se
dogovaram sa njim.
"...da bismo Te mnogo hvalili i da bismo
Te mnogo spominjali." Mud`ahid ka`e: "Niko se
ne ubraja u one koji se Allaha puno sje}aju Ko se ne
bude Allaha sje}ao i spominjao Ga stoje}i, sjede}i i
le`e}i."
"Ti, uistinu, zna{ za nas", tj. o na{em izboru,
darivanju poslanstva nama i na{em upu}ivanju
Tvome neprijatelju Faraonu, pa smo ti na tome
zahvalni.
"Udovoljeno je molbi tvojoj. o Musa", re~e On,
/36/ a ukazali smo ti milost Svoju jo{
jednom, /37/ kada smo majku tvoju
nadahnuli onim {to se samo nadahnu}em
sti~e: /38/ 'Metni ga u sanduk i u rijeku baci,
rijeka }e ga na obalu izbaciti, pa }e ga i Moj i
njegov neprijatelj prihvatiti.' I na tebe sam
bacio ljubav od Mene i da raste{ pod okom
Mojim. /39/ Kada je sestra tvoja oti{la i
rekla: "Ho}ete li da vam ja poka`em onu koja
}e se o njemu brinuti? Mi smo te majci tvojoj
povratili da se raduje i da vi{e ne tuguje. A ti
si ubio jednog ~ovjeka, pa smo te Mi brige
oslobodili i raznim nevoljama te isku{ali pa
spasili."/→ /
Uzvi{eni ka`e: "Udovoljeno je tvojoj molbi, o
Musa!" Ovo je udovoljavanje molbi Musaovoj, a.s.,
Allahovo, d`.{., u kojoj je molio da mu odrije{i uzao
sa jezika, a njegova brata Haruna da mu u~ini
pomo}nikom u njegovom zadatku i da ga kao
vjerovjesnika po{alje sa njim. Uzvi{eni podsje}a
Musaa, a.s., na blagodati kojima ga je ranije obasuo
kao {to je naredba njegovoj majci {ta da uradi da bi
ga za{titila od Faraona i njegove policije, s obzirom
da je ro|en u godini u kojoj su ubijali svu mu{ku
djecu me|u Izraeli}anima. Po{to bi ga nahranila,
stavila bi ga u jedan sanduk i spustila u rijeku Nil.
Sanduk je u`etom privezala za svoju ku}u, ali kada je
jedne prilike oti{la da ga obi|e, u`e se bilo odvezalo
a rijeka odnijela sanduk. Obuzela ju je briga i tuga
koju Allah, d`.{., spominje:
"I srce Musaove majke ostade prazno,
umalo da ga ne prokaza, da Mi srce njeno
nismo u~vrstili." Voda ga je odnijela do
Faraonovog doma.
"I na|o{e ga Faraonovi ljudi, da im
postane du{manin i jad", tj. da se ispuni Allahova,
d`.{., odredba, iako su ubijali mu{ku djecu da se
sa~uvaju od Musavog, a.s., dolaska. Ali, Allah, d`.{.,
dosudio je, a Njemu pripada apsolutna vlast i mo},
da odraste na Faraonovoj postelji, hrani se njegovom
hranom i pi}em, uz njegovu ljubav i ljubav njegove
`ene. Zato Uzvi{eni ka`e:
"Prihvatit }e ga Moj i njegov neprijatelj: I
na tebe sam bacio ljubav od Mene", tj. u~inio
sam da te voli i neprijatelj. "I da raste{ pod okom
Mojim", tj. Ja }u te paziti i dati da u carskom dvoru
`ivi{ i u`iva{, i da se hrani{ carskom hranom dok ne
poraste{. Uzvi{eni ka`e:
"Kada je sestra tvoja oti{la i rekla: 'Ho}ete
li da vam poka`em onu koja }e se o njemu
brinuti?', Mi smo te majci tvojoj povratili da
se raduje i da vi{e ne tuguje." Kada se na{ao u
Faraonovoj porodici, poku{avali su da mu na|u
dojilju, ali on nije htio da doji, kako Uzvi{eni ka`e:
"Mi smo mu ve} bili zabranili dojilje." Do{la
je njegova sestra i rekla: "Ho}ete li da vam poka`em
porodicu koja }e vam se o njemu brinuti i koja }e mu
dobro `eljeti?", tj. ho}ete li da vam dovedem onu
koja }e ga ubudu}e uz nadoknadu dojiti? Skupa su
oti{li do njegove majke i kada mu je ponudila svoja
prsa on ih je prihvatio. Silno su se obradovali. Dali su
joj nagradu {to ga hrani, pa joj je zbog njega dato da
na dunjaluku po`ivi u sre}i, miru i po~astima, a na
ahiretu sa jo{ ve}im blagodetima i ljep{e. Zato se u
hadisu ka`e: /150/ "Trudbenik koji u svom poslu
namjerava hajr sli~an je Musaovoj majci koja je dojila
svoga sina a za to primala pla}u." Uzvi{eni ka`e:
"Mi smo te majci tvojoj povratili da se
raduje i da vi{e ne tuguje", tj. za tobom "a ti si
ubio jednog ~ovjeka", tj. Kopta, "pa smo te Mi
brige spasili." Bila je to briga zbog opasnosti koja
mu je prijetila usljed odluke Faraonovih podanika da
ga ubiju. Pobjegao je iz straha od njih i do{ao do
izvora Medjen, gdje mu je u vezi s tim dobri ~ovjek
rekao:
"Ne boj se, spasio si se od silni~kog
naroda." Uzvi{eni ka`e: "I od raznih nevolja te
spasili." Nesai bilje`i u "Tefsiru" iz svog "Sunena", da

20 - Taha / Taha 847
je u vezi sa rije~ima: "I od raznih nevolja te spasili"
Seid ibn D`ubejr pitao Abdullaha ibn Abbasa za
zna~enje rije~i. Rekao mu je: "Podsjeti me na to
po~etkom dana, jer o tome ima mnogo {ta da se
ka`e." Kada je osvanuo novi dan, poranio je do Ibn-
Abbasa da mu ispuni dato obe}anje i ispri~a sve o
zna~enju rije~i
Ibn-Abbas ispri~ao je duga~ak hadisi-mevkuf ~iji je
samo mali dio merfu' . ^ini se da ga je ~uo od Ka'ba
el-Ahbara ili nekog drugog kao israilijate koje je
dozvoljeno prenositi. A Allah, d`.{., najbolje zna. Mi
smo odabrali su{tinu pri~e vode}i ra~una o njenoj
vezi sa odre|enim doga|ajem i saglasnosti sa onim
{to govori Kur'an, objavljen na{em poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s. Iznosimo skra}enu verziju
zna~enja rije~i, koju, kao mevkuf, prenosi Ibn-Abbas,
r.a. "Allah, d`.{., ukazao je Svoju milost Musau, a.s.,
jo{ dok je bio zametak u utrobi svoje majke, u
trenutku njegove ljutnje, u spu{tanju mane i
prepelica Izraeli}anima, putem udaranja {tapa po
kamenu iz koga je poteklo dvanaest vrela tako da je
svako pleme znalo sa koga vrela }e piti vodu.Ovdje
prvo spominjemo: Faraon naredi da se ubija svako
novoro|en~e sinova Israilovih, tj. mu{ka djeca, a da
se `enska ostavljaju na `ivotu, da bi se tako sprije~ila
pojava onoga koji }e uni{titi Faraona i njegovu vlast.
Po{to su vidjeli da stari Izrael}ani umiru a mladi se
ubijaju, rekli su: 'Ubrzano nestaje mu{karaca
Izraeli}ana. Da bi vas {to du`e slu`ili i obavljali
poslove za vas, jedne godine ubijajte svu njihovu
novoro|enu mu{ku djecu a ostavljajte `ensku, a
sljede}e godine ne ubijajte nikoga.' Allah, d`.{., je
odredio da se Harun, a.s., rodi u godini u kojoj nije
vr{eno ubijanje, a Musa, a.s., u godini u kojoj je ono
vr{eno. Tuga i briga se naselila u srce njegove majke
jo{ dok je bio u njenom stomaku, ali je njega {titilo
ono za {to je namijenjen. Eto, to je el-futun , Ibn-
D`ubejre. Kada je rodila Musaa, Allah, d`.{.,
nadahnuo je njegovu majku da napravi sanduk, stavi
dijete u njega i baci ga u rijeku. Plutaju}i rijekom,
stigao je do Faraonovih dvora. Slu{kinje Faraonove
`ene na{le su ga i donijele joj sanduk; kada ga je
otvorila, kad tamo - dje~a}i}. Jako se obradovala, a
Allah je dao da ga zavoli. Poku{ali su da mu na|u
dojilju, ali je dijete odbijalo da doji. Tada im je u{la
Musaova sestra, koja je kri{om pratila {ta }e se sa
njim desiti. Vidjela je da je dijete uneseno u Faraonov
dvor i da poku{avaju da mu na|u dojilju, ali u tome
ne uspijevaju. Rekla im je: 'Ho}ete li da vam ja
poka`em porodicu koja }e vam se o njemu brinuti i
koja }e mu dobro `eljeti?' Upitali su: 'Kako zna{ da }e
ga oni dobro paziti ili ti njega mo`da zna{?' I ovo
spada u “el-futun”, Ibn-D`ubejre! Ona je odgovorila:
Brinut }e se o njemu jer time `ele da koriste vladaru!
Pustili su je i ona je oti{la svojoj majci da je obavijesti
{ta se desilo. Njegova majka do{la je u Faraonov
dvor. ^im ga je stavila u svoje krilo, po~eo je da tra`i
njena prsa i po{to ih je osjetio, po~eo je da doji.
Radosna vijest javljena je Faraonovoj `eni, koja je
ubrzo stigla i Musaovoj majci ukazala gostoprimstvo,
izraziv{i svoju `elju da ostane da `ivi i boravi na dvoru
uz dijete, uz izvinjenje {to }e ostaviti svoju ku}u. Tada
se Musaova majka sjetila Allahovog obe}anja u vezi
sa njenim sinom, pa je odbila prijedlog Faraonove
`ene, jer je bila sigurna da Allah ispunjava svoje
obe}anje. Istoga dana vratila se ku}i sa svojim sinom.
Allah je dao da se lijepo razvija, ~uvaju}i ga za ono
{to mu je odredio. Po{to ga se jako za`eljela,
Faraonova `ena je zatra`ila, jednog dana, od
Musaove majke da joj ga donese. Kada ga je
donijela, obasula ju je mnogobrojnim poklonima.
Faraonova je `ena unijela dijete u Faraonovu sobu da
ga i on po~asti i dariva, ali ga je Musa uhvatio za
bradu i povukao prema zemlji. Bo`iji du{mani koji su
zalutali s Pravog puta reko{e Faraonu: 'Zar ne vidi{ da
on misli da ti je nasljednik i da }e te nadma{iti i sru{iti
sa prijestola.' Faraon je tada naredio da do|u da ga
ubiju. Eto, i to je el-futun , Ibn-D`ubejre," re~e Ibn-
Abbas. "U tu situaciju se mije{a Faraonova `ena koja
re~e: 'Pa ovo je dijete koje ne razmi{lja. Donesite dvije
`eravice i dva dragulja i stavite ih pred njega. Ako
uzme dragulje, zna~i da razmi{lja, jer ko razmi{lja,
ne}e uzeti `eravice a ostaviti dragulje.' Po{to su ih
stavili ispred njega, on je dohvatio `eravicu, pa
Faraonova `ena re~e: 'Eto, vidite li?' Tako ga je Allah
sa~uvao u trenutku ve} donesene odluke o
njegovom ubistvu. Po{to je odrastao, vidio je jedne
prilike da Kopt ho}e da ubije Izraeli}anina, koji od
Musaa zatra`i pomo}. Musa udari Kopta i ubi ga.
Ovo nije znao niko osim Allaha, pa potom i
Izrael}anina. Po{to ubi ~ovjeka, Musa re~e: 'Ovo je
{ejtanovo djelo i on je neprijatelj koji otvoreno vodi u
zabludu.'
"Gospodaru moj", re~e, "ja sam sam sebi
zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti. On,
uistinu, pra{ta i On je milostiv. Sutradan je
Musa ponovo sreo istog Izrael}anina i vidio ga kako
se tu~e sa drugim Koptom. Ponovo Izraeli}anin
pozva Musaa u pomo}. Musa tada re~e Izrael}aninu:
'Ti si otvoreni zavodnik.' Izrael}anin vidje da se Musa
naljutio kao i prethodnog dana i poboja se da }e
njega ubiti, mada to Musa nije namjeravao, ve} je
namjeravao ponovo da ubije Kopta. U svom strahu
Izrael}anin re~e Musau: 'Ti ho}e{ da i mene ubije{
kao {to si ju~e ubio ~ovjeka.' Kada su se rastali,
prisutni Kopt ode i obavijesti Faraona o onome {to je
~uo od Izrael}anina. Faraon {alje katile da ga ubiju, ali
ga jedan njegov ~ovjek na vrijeme obavje{tava.... I
ovo je el-futun Ibn-D`ubejre." Spomenuo je, zatim,
njegovo stizanje u Medjen, spa{avanje od Faraona,
njegovu `enidbu sa jednom od dvije k}eri dobrog
~ovjeka 448 kod koga je boravio u Medjenu, njegovo
osmogodi{nje, odnosno desetogodi{nje slu`bovanje
zna.
448 Kaže se da je taj "dobri čovjek" Šuajb, a.s., a Allah najbolje

20 - Taha / Taha 848
kod dobrog ~ovjeka gdje je ~uvao stoku. Po{to je
navr{io deset godina boravka, krenuo je sa svojom
porodicom i putuju}i tako, jednog trenutka im rekao:
"Vidio sam vatru." Oti{ao je da donese jednu glavnju
iz vatre, ali je bio pozvan sa desne strane doline u
blagoslovljenom mjestu iz jedog stabla: "Zaista sam
Ja Allah." Tu mu je Allah pokazao ~udo sa {tapom
(kako se on pretvara u zmiju), zatim ~udo sa rukom,
da bi mu, zatim, stavio u zadatak da ide Faraonu i
pozove ga Allahu, d`.{. Musa zamoli Allaha da mu
brata Haruna da kao pomo}nika. Spomenuo je
njegov odlazak Faraonu, bacanje {tapa, presijevanje
ruke, skupljanje ma|ioni~ara, njihovo bacanje
{tapova i u`eta, Musaovo bacanje {tapa i njegovo
pretvaranje u veliku zmiju koja uni{tava njihove
{tapove i u`eta, vjerovanje ma|ioni~ara u Allaha,
d`.{., Faraonovu srd`bu na njih, njihovo smaknu}e
zbog toga {to su povjerovali, dovu Faraonove `ene
Allahu, koja je bila vjernica, da pomogne Musaa
protiv Faraona i njegovih pristalica, slanje poplave,
skakavaca, krpelja i krvi Faraonovom narodu kao
jasnih dokaza, ne bi li povjerovali. Ali im je to
pove}avalo nevjerovanje i oholost. Svaki put, kada je
Allah poslao neki dokaz, Faraon je tra`io pomo} od
Musaa, daju}i garanciju da }e dozvoliti Izraeli}anima
da se odsele sa Musaom. Kada bi im kazna bila
uklonjena, on bi porekao ono {to je obe}ao i izigrao
svoju obavezu. Allah nare|uje Musau da sa narodom
napusti Egipat. Oni kre}u nave~er, a Faraon i njegova
vojska kre}u za njima odmah sljede}eg jutra. Musa
udara {tapom po moru kada je prethodnica
Faraonove vojske ve} sustizala za~elje Musaova
naroda. More se rastavilo kako je Allah odredio. Kada
su Musa i njegov narod pro{li kroz more, a Faraon i
njegova vojska prolazila kroz njega, more se na njih
obru{ilo kako je Allah odredio. Faraon i njegova
vojska se potopi{e, ali se Musaov narod i dalje pla{io i
sumnjao u Faraonove potapanje, pa ga je Allah
izbacio iz mora da se umire i da se vesele njegovom
stradanju i vide Allahov jasan i otvoreni dokaz. Pro{li
su pored naroda koji obo`ava kipove pa su rekli:
"'O Musa, napravi i ti nama bo`anstvo kao
{to oni imaju bogove!', 'Vi ste, doista, narod
koji nema pameti', re~e on." Musa je postavio
svoga brata Haruna da ga mijenja u rukovo|enju
narodom, budu}i da je oti{ao Gospodaru na trideset
dana. On je prepostio svih trideset dana i no}i da bi
jo{, po bo`anskoj naredbi, dopunio deset dana, a
njegov narod ga je kroz to vrijeme, ~ekao. Na
stranputicu ih zavodi Samirija i oni po~inju obo`avati
tele ne obaziru}i se na Harunove opomene i njegovo
protivljenje. Jedna skupina je obo`avala tele, a drugi
su rekli: "Ovo je {ejtanski posao, tele nije na{ Bog i mi
ga ne vjerujemo." Kada se Musa vratio svome narodu
i zatekao ih u tom stanju, jako se naljutio i o`alostio.
Uhvatio je svoga brata za glavu i po~eo je tresti,
pobacav{i plo~e u srd`bi. Poslije se izvinjavao svome
bratu i tra`io oprost za njega a zatim spalio tele i
njegov pepeo razbacao po moru, tako da su se
Izraeli}ani uvjerili da to nije Bog. Musa je poslije
molio Allaha da oprosti njegovom narodu zbog
onoga {to su u~inili, pa je Allah rekao da }e im
oprostiti pod uvjetom da svako ko sretne svoga oca,
sina ili brata da ga ubije sabljom, i tako su uradili sve
dok ne bi poubijano 70000 osoba. Nakon toga ih je
oslobodio ubijanja pa oprostio i ubicama i ubijenim.
Kada ga je srd`ba minula, Musa je sa njima krenuo
prema Kudusu, nose}i plo~e sa sobom. Naredio im je
da oslobode Kudus od onih koji su u njemu bili. Oni
mu odgovori{e da se tamo nalazi mo}an narod koga
oni ne mogu savladati: "Mi tamo ne}emo i}i dok se
oni tamo nalaze." Dvojica ljudi su rekla: "Oni, ta~no
je, izgledaju mo}ni, ali oni nemaju hrabra srca ni
odlu~nosti i ~im vi u|ete na vrata vi }ete ih
pobijediti." Ali, oni reko{e Musau: "Idite ti i tvoj
Gospodar, pa se borite, a mi }emo ovdje ~ekati."
Musa se rasrdi i pozva na njih prokletstvo. Zato im
Allah zabrani da u|u u Kudus sljede}ih ~etrdeset
godina i oni luta{e Zemljom bez sigurnosti. Allah im
poslije, kao za{titu posla bijeli oblak, spusti nanu i
prepelice, dade im kamen koga su sa sobom nosali, a
iz koga bi poteklo dvanaest vrela kada Musa po
njemu udari svojim {tapom. Svaka je skupina znala
svoje mjesto gdje }e piti, odnosno svako od dvanaest
plemena znalo je svoje vrelo gdje }e se napajati. Ovo
je tuma~enje rije~i Uzvi{enog: "I od raznih nevolja te
spasili", tj. spa{avali smo te i pomagali ti, kada god si
padao u nevolje. Izlazio si iz njih za{ti}en Allahovom
za{titom, okru`en Njegovom pa`njom i podr{kom.
Allahu, d`.{., pripada pohvala i milost.
"I ti si ostao godinama me|u stanovnicima
Medjena, zatim si, o Musa, u odre|eno
vrijeme do{ao, /40/ i Ja sam te za Sebe
izabrao. /41/ Idite ti i tvoj brat, sa dokazima
Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti.
/42/ Idite Faraonu , on se, doista, osilio, /43/
pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li
razmislio ili se pobojao."/44/
Uzvi{eni govori Musau, a.s., kako je me|u
stanovnicima Medjena proveo jedno odre|eno
vrijeme, pobjegav{i od Faraona i njegove svite, gdje
je u tazbini ~uvao stoku. "Zatim si u odre|eno

20 - Taha / Taha 849
vrijeme do{ao", tj. na (zakazano) vrijeme. "Ja sam
te za Sebe izabrao", tj. kao poslanika po Svome
htijenju i `elji. Uzvi{eni ka`e: "Idite ti i tvoj brat, sa
dokazima Mojim", tj. Mojim mu'd`izama, " I
nemojte malaksati u sje}anju na Mene!”, tj. ne
dozvolite da posustate u zikrullahu, niti da klonete.
Zikrullah }e vam biti pomo} protiv Faraona i snaga
kojom }ete ga pobijediti, kako stoji u hadisu: /151/
"Zaista, Moj je rob svaki Moj rob koji Me spominje
kada se bori sa njemu ravnim po hrabrosti." Uzvi{eni
ka`e:
"Pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li
razmislio ili se pobojao." U ovom je ajetu divna
pouka za na~in pozivanja u vjeru kroz nje`nost, kako
ka`e Jezid er-Rika{i: “O ti {to ljubav pokazuje{ prema
onome sa kim se bori{, kakav si tek prema onom
koga doziva{ i voli{?" Idite, dakle, Faraonu i podsjetite
ga na to da on ima Stvoritelja, i da }e Mu se vratiti i
da postoje D`ennet i D`ehennem. Sve mu to
saop}ite umiljatim, lahkim i blagim rije~ima, da na
du{ama ostave {to ja~i utisak i efekt, kako Uzvi{eni
ka`e:
"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i
lijepim savjetom i sa njima raspravljaj na
najljep{i na~in." Uzvi{eni ka`e:
"Ne bi li razmislio ili se pobojao", tj. ne bi li
napustio zabludu ili se pobojao svoga Gospodara.
Razmi{ljanje je izlaz iz opasnoti, a strah je
pokoravanje. Sve mu ovo saop}ite da bi imao dokaze
protiv sebe i opomenu prije ka`njavanja.
"Gospodaru na{", reko{e oni, "bojimo se da
nas odmah na muke ne stavi ili da svaku
mjeru zla ne prekora~i . " /45/ "Ne bojte se!",
re~e On, "Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i
vidim. /46/ Idite k njemu i recite: "Mi smo
poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove
Israilove da idu sa nama i nemoj ih mu~iti!
Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga,
nek `ivi u miru onaj koji Pravi put slijedi!
/47/ Nama se objavljuje da }e sigurno sti}i
kazna onoga koji ne povjeruje i ko glavu
okrene.'"/48/
Uzvi{eni obavje{tava da su Musa i Harun, a.s.,
tra`e}i Allahovu, d`.{., pomo}, rekli:
"Gospodaru na{, bojim se da nas odmah
na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne
prekora~i", stavljaju}i na znanje da se oni pla{e da
}e ih {~epati kao neprijatelje. "Ne bojte se!", re~e
On, "Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i vidim", tj.
Meni nije skriveno ono {to sam vam naredio i znajte
da je njegov per~in u Mojoj ruci i on samo po Mom
dopu{tenju govori, di{e i radi, a nakon {to Ja
naredim. Ja sam sa vama Svojom pomo}i, za{titom i
potporom. Uzvi{eni ka`e:
"Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici
Gospodara tvoga.'" Ibn-
Abbas ka`e da su pred Faraonovim vratima ostali
jedno izvjesno vrijeme dok im se nije dopustilo da
u|u, nakon te{ke procedure. Es-Suddi ka`e da je
Musa, a.s., kada je stigao u Egipat, najprije posjetio
svoju majku i brata koji ga nisu prepoznali. Kada su
ga prepoznali, po`eljeli su mu dobrodo{licu, a on
re~e: "Harune, moj Gospodar mi je naredio da odem
Faraonu i da ga pozovem na pokornost Allahu, a tebi
je naredio da mi pomogne{." Harun, a.s., mu
odgovori: "Uradi kako ti je naredio tvoj Gospodar."
Oti{li su no}u, pa je Musa, a.s., svojim {tapom
zalupao na vrata dvora. To je ~uo Faraon i upitao:
"Ko se to usu|uje da ne{to ovako opasno radi?!"
Stra`ari i portiri su ga obavijestili da se tamo nalazi
neki lud ~ovjek, koji za sebe tvrdi da je Bo`iji poslanik,
a on re~e: "Dovedite ga!"
"Njih dvojica reko{e: 'Mi smo poslanici
Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da
idu sa nama i nemoj ih mu~iti! Donijeli smo ti
dokaz od Gospodara tvoga, a neka `ivi u
miru onaj koji Pravi put slijedi'", tj. mi smo ti
donijeli ~udo od Gospodara tvoga, pa `ivi u miru ako
bude{ slijedio uputu.
"Nama se objavljuje da }e, sigurno, kazna
sti}i onoga ko ne povjeruje i glavu okrene", tj.
nas je Allah, d`.{., obavijestio kroz Objavu, koju nam
je za{tit }enu dostavio, da }e, sigurno, kazna sti}i one
koji ne vjeruju u Njegove dokaze i napuste
pokornost Njemu, kao {to Uzvi{eni ka`e:
"Onda }e onome koji je obijestan bio, i `ivot
na ovom svijetu vi{e volio, D`ehennem
prebivali{te postati sigurno."

20 - Taha / Taha 850
"Pa ko je Gospodar va{, o Musa?", upita
Faraon. /49/ "Gospodar na{ je Onaj Koji je
svemu dao oblik a zatim ga uputio." /50/ "A
{to je sa narodima davna{njim?", upita on.
/51/ "Znanje o njima kod Gospodara je
moga, u Knjizi!“, re~e Musa,“Gospodaru
mome ni{ta skriveno nije i On ne
zaboravlja."/52/
Uzvi{eni obavje{tava kako je Faraon poricao
postojanje Boga, d`.{., Graditelja i Stvoritelja svemira,
njegovog Gospodara i Vladara.
"Pa ko je va{ Gospodar, o Musa?", tj. ko je
taj koji te je poslao? Ja ga ne poznajem, a nisam vas
ni u~io da osim mene ima neko drugo bo`anstvo.
"Gospodar na{ je Onaj Koji je svemu dao
oblik, a zatim ga uputio." Seid ibn D`ubejr ka`e:
"Dao je svakom stvorenju ono {to mu je
potrebno.^ovjeku nije dao ono {to je dao
~etverono`noj `ivotinji, niti ~etverono`noj `ivotinji
ono {to je dao psu, a psu nije dao ono {to je dao
ovci. Svakome je dao ono {to mu je potrebno, i to
tako da sve {to je stvorio, stvorio je druga~ije." "'A
{to je sa narodima davna{njim?', upita on."
Kada ga je Musa, a.s., obavijestio da je njegov
Gospodar, Koji ga {alje - Stvoritelj, Koji daje opskrbu,
Koji sve odre|uje i upu}uje, Faraon je zatra`io
obja{njenje za pitanje pro{lih naroda, jer oni nisu
obo`avali Allaha, d`.{., pa {ta }e sa njima biti?
Musa, a.s., mu odgovori: "Iako nisu obo`avali
Allaha, njihova djela su kod Njega registrovana i
dobit }e nadoknadu prema Njegovoj Knjizi, a to
je Levhi-mahfuz i knjiga registrovanih djela.
"Gospodaru mome nije ni{ta skriveno i On
ni{ta ne zaboravlja", tj. ni{ta se od Njega ne mo`e
sakriti i ne promi~e Mu ni malo ni veliko, i On ni{ta
ne zaboravlja. On sve obuhvata svojim znanjem,
slavljen je On i uzvi{en, ~ist i visoko iznad svega.
Znanje stvorenja ima dva nedostatka, i to: prvo je
nemogu}nost sveobuhvatnog znanja, a drugo je
zaboravljanje onoga {to se nau~i; Allah, d`.{., ~ist je
od i jednog i drugog.
On je za vas Zemlju posteljom u~inio i po njoj
vam prolaze utro, i On spu{ta s neba ki{u!,
"Samo Mi dajemo da uz njenu pomo} u
parovima ni~e bilje raznovrsno. /53/ Jedite i
napasajte stoku svoju! To su dokazi za one
koji pameti imaju . /54/ Od zemlje vas
stvaramo i u nju vas vra}amo i iz nje }emo
vas po drugi put izvesti. /55/ I Mi smo
Faraonu sve dokaze na{e pokazali, ali je on
ipak porekao i da povjeruje odbio."/56/
Ovo je upotpunjavanje odgovora koga je dao
Musa, a.s., u kome je opisao svoga Gospodara
Uzvi{enog, a na pitanje koje mu je postavio Faraon:
"Gospodar na{ je Onaj Koji je svemu dao
oblik a zatim ga uputio." U tom smislu nastavlja
odgovor pa ka`e: "On je za vas Zemlju
posteljom u~inio", pa ste na njoj stabilni i sigurni,
na njoj boravite, spavate i po njenoj povr{ini
putujete.
"I po njoj vam je puteve utro", tj. dao vam je
puteve sa orijentirima po kojima putujete, kao {to na
drugom mjestu ka`e:
"I po njima smo staze i bogaze stvorili da
bi oni kuda `ele stizali." Uzvi{eni ka`e:
"I On spu{ta s neba ki{u, "Samo Mi dajemo
da uz njenu pomo} u parovima ni~e bilje
raznovrsno", tj. razne vrste plodova i usjeva, te
proizvodi slatkog kiselog i gorkog okusa, razli~itih
vrsta. "Jedite i napasajte stoku svoju ", ! tj. jedite
razne vrste hrane a svoju stoku hranite zelenilom i
rastinjem. "To su dokazi", tj. tvrdnje, uvjerenja i
garancija, "onima koji pameti imaju", tj. onima
koji imaju zdrave, pravo orijentisane pameti u istini
da nema drugog boga osim Allaha i da osim Njega
nije niko Stvoritelj.
"Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i
iz nje }emo vas po drugi put izvesti", tj. va{
po~etak je od zemlje, jer je va{ otac Adem, a.s.,
stvoren od pra{ine, uzorka Zemlje, pa }ete se u nju
povratiti i postati zemlja nakon {to pomrete i iz nje
}emo vas ponovo izvesti, kao {to Uzvi{eni ka`e na
drugom mjestu:
"Bit }e onoga Dana kada vas On pozove, i
odazvat }ete se, hvale}i ga, i pomislit }ete da
ste ostali samo malo vremena." U "Sunenu" se
navodi hadis: /152/ "Poslanik, s.a.v.s., prisustvovao je
d`enazi, pa kada je umrli spu{ten u kabur, uzeo je
{aku zemlje, bacio je na kabur i rekao: "Od nje smo
vas stvorili." Uzeo je {aku zemlje i po drugi put i
baciv{i je na kabur, rekao: "U nju vas vra}amo", pa
je isto uradio i tre}i put, pa rekao: "Iz nje }emo vas
po drugi put izvesti." Uzvi{eni ka`e:
"I Mi smo Faraonu sve dokaze Na{e
pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruj e
odbio", tj. predo~eni su mu jasni dokazi, znakovi i
istine, ali ih je odbacio svojim nevjerstvom, inadom i
razvratom, kao {to Uzvi{eni ka`e:

20 - Taha / Taha 851
"I oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e,
mada su u sebi znali da su istinita."
"Zar si do{ao da nas pomo}u vrad`bine svoje
iz zemlje na{e izvede{, o Musa!", upitao je.
/57/ "I mi }emo tebi vrad`binu sli~nu ovoj
doista, pripremiti! Zaka`i nam ro~i{te koga
}emo se i mi i ti pridr`avati, onako kako
odgovara i nama i tebi!" /58/ "Neka ro~i{te
bude na dan gizde”, re~e Musa, "i nek se
narod izjutra sakupi."/59/
Uzvi{eni obavje{tava da je Faraon, kada mu je
Musa, a.s., pokazao velika ~uda (bacanje {tapa i
njegovo pretvaranje u zmiju i stavljanje ruke pod
pazuho koja bi se potom pojavila bijela bez ikakva
nedostatka) rekao: Ovo je vrad`bina. Do{ao si da nas
sa njom op~ini{, ovlada{ narodom da bi te slijedio,
da nas broj~ano nadma{i{ da ne bismo mogli tobom
da upravljamo. Mi imamo magiju sli~nu tvojoj koju
nam pokazuje{.
"Zaka`i nam ro~i{te koga }emo se i mi i ti
pridr`avati", tj. dan u kome }emo se na
odre|enom mjestu iskupiti, gdje }emo i mi i ti do}i.
Musa, a.s., im re~e:
"Neka ro~i{te bude na dan gizde", tj. na dan
njihovog svetkovanja, dokolice i iskupljanja, da bi
svijet bio svjedok Allahove, d`.{., mo}i nad svim i
sva~im, te da se pred njima potvrde mu'd`ize
poslanika koje uni{tavaju vrad`bine ~arobnjaka. Zato
Musa, a.s., ka`e:
"I neka se narod izjutra sakupi", tj. da se sve
dobro vidi i bude jasno. Ovako rade poslanici. Svaka
njihova stvar je jasna i u njoj nema ni{ta sakriveno ili
nejasno. Ibn Abbas ka`e da je dan gizde bio Jevmua{ura.
U istom takvom danu je Allah, d`.{., uni{tio
Faraona i njegovu vojsku kako je to potvr|eno sahih
hadisom.
I Faraon ode , sakupi ~arobnjake svoje i poslije
do|e. /60/ "Te{ko vama!", re~e Musa. "Ne
iznosite la` i o Allahu, pa da vas On kaznom
uni{ti, a sigurno ne}e uspjeti onaj koji la`i
iznosi." /61/ I oni se, tiho {ap}u}i, stado{e o
svom poslu izme|u sebe raspravljati. /62/
"Ova dvojica su ~arobnjaci", reko{e jedni
drugima- "ho}e da vas vrad`binama svojim iz
zemlje va{e izvedu i da uni{te vjeru va{u
prelijepu: /63/ zato lukavstvo svoje pametno
pripremite, a onda u red stanite. Ko danas
pobijedi, sigurno }e posti}i {to `eli."/64/
Uzvi{eni obavje{tava da je Faraon, nakon
utvr|ivanja mjesta i vremena sastanka, naredio da se
sakupe svi ~arobnjaci njegova carstva. U tom
vremenu ih je bilo mnogo i u`ivali su veliki ugled.
Narod se iskupio odre|enog prazni~nog dana uz
prisustvo Faraona i najuglednijih dr`avnih
funkcionera. Musa, a.s., je, oslanjaju}i se na svoj {tap,
stigao sa svojim bratom Harunom, a.s. Dok su
~arobnjaci stajali u redu, Faraon ih je bodrio i
podsticao, obe}avaju}i im velike darove ako pobijede
Musaa, a.s.
"Te{ko vama!", re~e Musa, "Ne iznosite la`i
o Allahu", tj. ne varajte narod svojim djelima. Vi
pokazujete ne{to nestvarno kao da je stvarnost, a
znate da to nije tako i time la`ete na Allaha, d`.{.,
"pa da vas On kaznom uni{ti", tj. On }e vas
kazniti neminovnim uni{tenjem.
"A sigurno ne}e uspjeti onaj ko la`i iznosi."
Oni se po~e{e me|usobno dogovarati, tj. nisu bili
slo`ni. Jedni su rekli: Ovo nisu rije~i ~arobnjaka, "pa
su tako tiho raspravljali", tj. vodili raspravu.
"'Ova dvojica su ~arobnjaci', reko{e jedni
drugima.” Ovo je dijalekt nekih Arapa,me|utim
ima i onih koji ~itaju: I to je poznat dijalekat. Ovim se
`eli ista~i kako su ~arobnjaci rekli za Musaa i Haruna,
a.s., da su njih dvojica u~eni ~arobnjaci koji
podu~avaju pravljenju ~arolija i da im je `elja da
pobijede kako bi zavladali svijetom. Zatim }e, kada ih
narod bude slijedio, poubijati Faraona i njegovu
vojsku a njih istjerati iz njihove zemlje

20 - Taha / Taha 852
"i uni{titi va{u vjeru prelijepu." Oni }e ovim
putem, pomo}u vrad`bine, preuzeti vo|stvo,
preoteti im vlast, dobra i svijet okrenuti protiv nas.
Oni }e sa Izrael}anima oteti njihovu imovinu a mi
}emo ostati bez vlasti i ugodna `ivota.
"Zato lukavstva svoja pametno pripremite,
a onda u red stanite", tj. stanite svi u jedan stroj i
bacite to {to vam je u rukama slo`no da zaslijepite
poglede i pobijedite njega i njegova brata.
"Ko danas pobijedi, sigurno }e posti}i {to
`eli", tj. bilo mi bilo oni. Ako mi pobijedimo, primit
}emo darove na{eg velikog vladara, a ako pobijede
njih dva, zadobit }e veliko vo|stvo.
"O Musa", reko{e oni, "ho}e{ li ti ili }emo
najprije mi baciti?" /65/ "Bacite vi!", re~e on,
i odjednom mu se pri~ini da se konopi njihovi
i {tapovi njihovi, zbog vrad`bine njihove,
kre}u. /66/ I Musa u sebi osjeti zebnju. /67/
"Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti }e{, doista,
pobijediti. /68/ Samo baci to {to ti je u
desnoj ruci, progutat }e ono {to su oni
napravili, jer je ono {to su oni napravili samo
varka ~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje
do{ao, uspjeti." /69/ I ~arobnjaci se baci{e
licem
na tle govore}i: "Mi vjerujemo u
Harunova i Musaova Gospodara!."/70/
Uzvi{eni obavje{tava da su ~arobnjaci prilikom
suo~enja sa Musaom, a.s., rekli:
"Ili }e{ ti", tj. prvi,
"ili }emo mi prvi baciti?", "Bacite vi", tj. prvi,
da vidimo va{e obmane i da se svijetu otkrije va{a la`.
"I odjednom mu se pri~ini da se konopi
njihovi i {tapovi njihovi, zbog vrad`bine
njihove, kre}u." Oni su ih premazali `ivom, zbog
koje se ~inilo da su u pokretu i da se ljuljaju i uvijaju.
To su samo trikovi, a mno{tvo njihovo je davalo
prizor doline napunjene zmijama koje gami`u jedna
preko druge. "I Musa u sebi osjeti zebnju", tj.
strah da u narodu ne do|e do smutnje.
"Ne boj se!", rekosmo Mi- "ti }e{, doista,
pobijediti! Samo baci to {to ti je u desnoj
ruci, progutat }e ono {to su oni napravili", tj.
trikove i obmane. Musaov {tap pretvorio se u
ogromnu, jezovitu zmiju sa nogama, vratom, glavom
i zubima, koja se okomila na u`ad i {tapove i sve ih
uni{tila. ^arobnjaci i narod taj su prizor u jasnom
danu otvoreno promatrali. Pojavilo se ~udo i jasan
dokaz. Istina je pobijedila a la`ne varke uni{tene.
Zato Uzvi{eni ka`e:
"Ono {to su oni napravili samo je varka
~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao,
uspjeti." Ibn-
Ebu-Hatim prenosi od D`unduba ibn Abdullaha el-
Bed`elija da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /153/ "Ako ga
uhvatite", tj.~arobnjaka, "ubijte ga!", a zatim je
citirao: "A ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao,
uspjeti." Gdje god do|e nema mu sigurnosti.
Osnovu ovog hadisa prenosi Tirmizi kao merfui
mevkuf hadis. Kada su ~arobnjaci sve ovo vidjeli,
shvatili su, istinski, da ono {to je uradio Musa, a.s.,
nije ma|ioni~arski trik, ve} nesumnjiva istina, koju
mo`e dati samo Onaj Koji, kada ne~emu ka`e:
"Budi!" ono bude. U tom trenutku pali su na sed`du
Allahu, d`.{., rekav{i: "Mi vjerujemo u Harunovog
i Musaovog Gospodara." Ibn-Abbas i Ubejd ibn
Umejr ka`u: "Na po~etku dana bili su ~arobnjaci, a na
kraju dana postali su ~asni {ehidi." Ibn-Abbas ka`e da
ih je bilo 70, a Seid ibn D`ubejr ka`e da su vidjeli
svoje polo`aje u D`ennetu dok su bili na sed`di. Ovo
isto ka`u Ikrime i Kasim ibn Ebu-Bezzeh.
"Vi ste mu povjerovali", viknu Faraon- "prije
nego {to sam vam ja dopustio! On je u~itelj
va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam,
zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po
stablima palmi vas razapeti i sigurno }ete
znati ko je od nas u mu~enju stra{niji i
istrajniji." /71/ "Mi ne}emo tebe staviti iznad
jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam
Onoga Koji nas je stvorio", odgovori{e oni,
"pa ~ini {to ho}e{, to mo`e{ da u~ini{ samo u
`ivotu na ovom svijetu. /72/ Mi vjerujemo u
Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e

20 - Taha / Taha 853
oprostio i vrad`bine na koje si nas ti
primorao. A Allah je bolji i trajnije
nagra|uje."/73/
Uzvi{eni obavje{tava o Faraonovom nevjerovanju,
tvrdoglavosti i oholenju pred Istinom u trenutku kada
je vidio zadivljuju}e ~udo i veliki znak. Shvatio je koga
su ~arobnjaci pomogli kada su povjerovali pred
okupljenim narodom. Njegova oholost i umi{ljenost
bili su potpuno pora`eni, a on je ~arobnjake bio
anga`ovao da podignu njegov ugled i dominaciju.
Nekontrolirano je po~eo da vi~e i prijeti:
"Vi ste mu povjerovali prije nego {to sam
vam ja dopustio!", tj. ja vam tako ne{to nisam
naredio. Prenera`en je poku{ao da ih odvrati od
Istine, rekav{i: "On je u~itelj va{, on vas je
vrad`bini nau~io", tj. vi ste od Musaa preuzeli
vrad`binu, od njega ste je nau~ili, pa ste se udru`ili
da me zajedni~ki porazite. Zato nastavlja sa
prijetnjama:
"Ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge
va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti",
tj. unakazit }u vas, poubijati i javno izlo`iti. Ibn-Abbas
ka`e da je on prvi koji je ovako ne{to uradio.
"I sigurno }ete saznati ko je od nas u
mu~enju stra{niji i istrajniji", tj. vi tvrdite da sam
ja u zabludi i da ste vi, Musa i njegov narod ~asniji.
Saznat }ete, zato, ko mo`e da ka`njava i ko je u tome
trajniji. Oni su na te njegove prijetnje, u ime Allaha,
d`.{., bili potpuno ravnodu{ni, pa su mu odgovorili:
"Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih
dokaza koji su nam do{li", tj. ne}emo tebe
odabrati, a odbaciti uputu i ~vrsto uvjerenje koje smo
dobili, "tako nam Onoga Koji nas je stvorio", tj.
tebi ne}emo dati prednost iznad na{eg Stvoritelja,
Koji nas je iz ni{ta stvorio. Njemu se pokoravamo i
Njemu robujemo a ne tebi jer On to zaslu`uje.
"Ti ~ini {to ho}e{", tj. radi {ta `eli{, "jer to
mo`e{ da ~ini{ samo u `ivotu na ovom
svijetu", tj. tvoja vlast je na ovom svijetu, koji je
prolazan, a mi ve} `udimo za vje~nim domom. "Mi
vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam
grijehe oprostio i" "vrad`bine na koje si nas ti
prisilio", da bi se pomo}u njih suprotstavio
Allahovim, d`.{., dokazima i mu'd`izi Njegova
vjerovjesnika.
"A Allah je bolji i trajnije nagra|u e", j tj.
Allah, d`.{., nama je bolji od tebe i daje nagradu
trajniju od one koju si nam ti obe}ao. Tako je sve {to
je Faraon uradio s njima ustvari bila Allahova milost
koju im je ukazao. Ibn-Abbas i drugi ka`u: "Osvanuli
su ~arobnjaci, a omrkli {ehidi."
Onoga koji pred Gospodara svoga kao
mu{rik do|e - ~eka D`ehennem; u njemu
ne}e ni umrijeti ni `ivjeti; /74/ a one koji
pred Njega do|u kao vjernici, a koji su dobra
djela ~inili, njih sve ~ekaju visoki stepeni,
/75/ edenski vrtovi kroz koje }e rijeke te}i, u
njima }e oni vje~no ostati, i to }e biti nagrada
za one koji se budu od grijeha o~istili."/76/
Ovo je nastavak govora ~arobnjaka Faraonu gdje
ga opominju Allahovom odmazdom i Njegovom
trajnom kaznom, a poti~u ga ka vje~noj nagradi.
Rekli su mu: "Onoga koji pred Gospodara svoga
kao mu{rik izi|e", tj. sretne Ga na Sudnjem danu
kao mnogobo`ac,
"~eka D`ehennem, u njemu ne}e ni
umrijeti ni `ivjeti." Sli~no ovome Uzvi{eni ka`e:
"Oni ne}e biti na smrt osu|eni, i ne}e
umrijeti, i ne}e im se patnja u njemu ubla`iti,
eto tako }emo svakog nevjernika kazniti."
Amhed prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /154/ "[to se stanovnika
D`ehennema ti~e, oni u njemu ne}e umirati, a ne}e
ni `ivjeti. Me|utim, druge }e Vatra izgarati prema
te`ini njihovih grijeha, i usmrtit }e ih, pa kada
postanu ugljenisani i bude dozvoljen {efa'at, bit }e
dovedeni u hrpama, jedni iza drugih, a zatim ba~eni
u d`enetske rijeke. Re}i }e se: 'O d`enetlije, poljevajte
ih!' Oni }e tada ponicati, bujaju}i kao {to nikne
sjemenka kada bude u nanosu bujice." Jedan od
prisutnih ashaba rekao je: "Poslanik, s.a.v.s., kao da je
bio u pustinji" (kako je to opisao). Ovako je hadis
zabilje`io Muslim. Uzvi{eni ka`e: "A one koji pred
Njega do|u kao vjernici,
"A one koji pred Njega do|u kao vjernici,
a koji su dobra djela ~inili", tj. oni koji svoga
Gospodara sretnu, a bili su vjernici i rije~ima i
praksom,
"njih ~ekaju visoki stepeni", tj. D`enneti
visokih stupnjeva, sigurnih prostorija i udobnih
stanova. Ahmed prenosi od Ubadeta ibn Samita da
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /155/ "D`ennet se sastoji
od stotinu stupnjeva ~ija je me|usobna razdaljina kao
razdaljina nebesa i Zemlje, a Firdevs je na najvi{em
stupnju. Iz njega izviru ~etiri rijeke, a Ar{ se nalazi
iznad njega. Kada molite Allaha, molite od Njega
Firdevs." Bilje`i ga i Tirmizi. U dva najpoznatija
“Sahiha” naveden je hadis: /156/ "Zaista }e

20 - Taha / Taha 854
stanovnici visokih stupnjeva u D`ennetu jedni druge
posmatrati, kao {to vi gledate zvijezde koje nestaju u
nebeskom beskraju, a sve prema njihovim
me|usobnim odlikama." Prisutni upita{e: "Jesu li to,
Bo`iji Poslani~e, polo`aji pejgambera?" - "Ne, ve} su
to polo`aji onih koji vjeruju u Allaha, a poslanike
smatraju istinom", re~e Poslanik, s.a.v.s. U
"Sunenima" postoji dodatak ovom hadisu u kome se
ka`e: " Zaista Ebu-Bekr i Omer su u toj skupini, pa
neka im je prijatno." Uzvi{eni ka`e:
"Edenski vrtovi", tj. stani{ta , {to je u re~enici
(ajetu) bedel za
"Ispod kojih teku rijeke, u njima }e vje~no
ostati", tj. trajno boraviti. "To je nagrada za one
koji se budu od grijeha o~istili", tj. koji svoje
du{e o~iste od prljav{tine, pogani i mnogobo{tva, a
budu slijedili Poslanika, s.a.v.s.
"I Mi objavismo Musau: 'No}u izvedi robove
Moje i sa njima suhim putem kroz more
pro|i, ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{
se utopiti.'" /77/ A Faraon je za njima sa
vojskama svojim krenuo, pa ih je poklopilo
od mora ono {to ih je poklopilo; /78/ I
Faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije
na Put pravi izveo."/79/
Uzvi{eni obavje{tava da je Musau, a.s., naredio da
sa svojim narodom otputuje no}u jer je Faraon
zabranio da narod otputuje sa Musaom, a.s. Odveo
je sa sobom kompletan narod i to je Faraona `estoko
naljutilo. Naredio je da se sa svih strana sakupi vojska
i anga`uje u tra`enju Izraeli}ana. Uskoro su ih na{li i
gotovo sustigli, a ovi su pomislili da im nema izlaza.
Musa, a.s., zastao je sa svojim narodom. Ispred njega
bilo je more, a iza njega Faraon sa vojskom. Tada mu
Allah, d`.{., objavljuje:
"I sa njima suhim putem kroz more pro|i,
ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se
utopiti." Musa, a.s., {tapom je svojim udario po
moru i ono se rastavi, i svaki bok njegov bija{e kao
veliko brdo. Izraeli}ani se nisu vi{e bojali da }e ih
Faraon sti}i ili da }e biti potopljeni u moru. Uzvi{eni
ka`e:
"A Faraon je za njima sa vojskom svojom
krenuo, pa ih je poklopilo od mora ono {to
ih je poklopilo." Ovo smo ranije spominjali, {to je
ve} poznato: kako su Faraon i njegova vojska
potopljeni, kako su sa njim krenuli u more, kako ih je
vodio u zabludu, pa su se pogu{ili jer ih nije vodio
Pravim putem. Sli~no }e se desiti na Sudnjem danu.
On }e ih odvesti u Vatru, a u`asno je mjesto u koje }e
biti dovedeni.
"O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja
va{eg izbavili, i vama na desnoj strani Tura
rok zakazali, i manu i prepelice vam slali.
/80/ Jedite ukusna jela kojima vas
opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da
vas ne bi sna{la srd`ba Moja; a koga sna|e
srd`ba Moja - nastradao je. /81/ Ja }u
sigurno oprostiti onome ko se pokaje i
uzvjeruje i dobra djela ~ini, i koji zatim na
Pravom putu istraje."/82/
Uzvi{eni spominje Svoje velike blagodati koje je
dao sinovima Israilovim i Svoju obilatu milost kada ih
je spasio od njihovog neprijatelja Faraona, kao i
njihovu radost zbog njegova stradanja. Oni su
posmatrali kako je Faraon skupa sa svojom vojskom
bio potopljen tako da se niko nije spasio, kao {to se
na drugom mjestu ka`e:
"A Faraonove ljude, na o~i va{e, potopili."
Buharija prenosi od Ibn-Abbasa da je Poslanik,
s.a.v.s., kada je stigao u Medinu, zatekao `idove da
poste dan A{ure. Pitao ih je za razlog, pa su rekli:
"Ovo je dan u kome je Allah dao pobjedu Musau nad
Faraonom." Poslanik, s.a.v.s., re~e: /157/ "Mi smo
pre~i Musau, pa ga zato postite." I Muslim ga navodi
u svome "Sahihu". Nakon uni{tavanja Faraona,
Uzvi{eni odvodi Musaa i sinove Israilove na desnu
stranu brda Tur. To je mjesto u kome je Allah, d`.{.,
govorio Musau, a.s., gdje je Musa molio za Allahovo,
d`.{., vi|enje i gdje mu je Milostivi dao Tevrat. U
me|uvremenu sinovi su Israilovi po~eli obo`avati
tele, kako }emo to uskoro vidjeti kroz Allahovo, d`.{.,
kazivanje. Spomenuta mana slatko je koje im je sa
neba spu{tano, a prepelice su ptice koje su im
slijetale i koje su prema svojim potrebama jeli. Sve je
to izraz Allahove, d`.{., milosti i blagodati prema
njima. Zato Uzvi{eni ka`e:
"Jedite ukusna jela kojima vas
opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da

20 - Taha / Taha 855
vas nebi sna{la srd`ba Moja", tj. ne
suprotstavljajte se mojoj naredbi pa da uzimate i ono
{to vam nije potrebno, jer }u se tada rasrditi na vas.
"...koga sna|e srd`ba Moja - nastradao je", tj.
nesretnik je.
Uzvi{eni ka`e: "Ja }u sigurno oprostiti onome
ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ~ini", tj.
svako ko se Meni pokaje, prihvatit }u njegovo
pokajanje bez obzira kakav grijeh imao. Rije~
Uzvi{enog: - "pokajati se" - zna~i napu{tanje onoga u
~emu se bilo, nevjerovanja, mnogobo{tva, grije{enja
ili dvoli~nja{tva, a rije~ "uzvjeruje", tj. svojim srcem,
i"radi dobra djela", tj. svojim organima. Rije~i:
"koji na Pravom putu istraje" zna~e ko putuje
putem sunneta i d`emata i dr`i se islama do svoje
smrti, vjeruju}i da }e za to biti nagra|en od Allaha,
d`.{.
"A za{to si prije naroda svoga po`urio, o
Musa? /83/ "Evo idu za mnom", odgovori on,
"a po`urio sam k Tebi, Gospodaru moj, da
bude{ zadovoljan." /84/ "Mi smo narod tvoj,
poslije tvog odlaska, u isku{enje stavili", re~e
On, "I njih je zaveo Samirija." /85/ I Musa se
narodu svome vrati srdit i `alostan. "O
narode moj", re~e, "zar vam Gospodar va{
nije dao lijepo obe}anje? Zar vam se vrijeme
oduljilo, ili ho}ete da vas stigne srd`ba
Gospodara va{eg, pa se zato niste dr`ali
obe}anja koje ste mi dali!." /86/ "Nismo od
svoje volje prekr{ili obe}anje koje smo ti
dali", odgovori{e. "Bili smo natovareni
teretima, nakitom narodnim, pa smo to
pobacali." A to isto uradio je i Samirija, /87/
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da
mu~e, i oni su onda rekli: "Ovo je va{ bog i
Musaov bog", pa je on zaboravio." /88/ Zar
oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne
odgovara i da od njih ne mo`e nikakvu
nevolju otkloniti niti im mo`e ikakvu korist
pribaviti?"/89/
Nakon Faraonove propasti Musa, a.s., nastavlja
putovanje sa Izrael}anima.
"Pa su nai{li na narod koji se klanjao
kipovima svojim. "O Musa", reko{e, "napravi i
ti nama boga kao {to oni imaju bogove!", "Vi
ste, uistinu, narod koji nema pameti!", re~e
on. "Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi
ispovijedaju i beskorisno }e im biti ono {to
rade." Gospodar mu je odredio 30 pa dodao jo{
deset dana i no}i da ih uzastopno posti. On je poslije
toga brzopleto po`urio do Tura a svoga brata
postavio za zamjenika. Zato Uzvi{eni pita:
"A za{to si prije naroda svoga po`urio, o
Musa?", "Evo idu za mnom", tj. dolaze i uskoro
}e sti}i blizu Tura. "Po`urio sam k Tebi,
Gospodaru moj, da bude{ zadovoljan", tj. da se
pove}a Tvoje zadovoljstvo sa mnom.
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlazka u
isku{enje doveli", re~e On, " I njih je zaveo
Samirija." Uzvi{eni obavje{tava Musaa, a.s., {ta se
desilo nakon njegovog odlaska. Izraeli}ani su po~eli
da obo`avaju tele koje im je napravio izvjesni
Samirija. Uzvi{eni ka`e:
"I Musa se narodu svome vrati srdit i
`alostan", tj. po{to ga je Uzvi{eni obavijestio {ta se
desilo, on se na njih rasrdio i razbjesnio. Dok je on u
njihovom interesu ~inio to {to je ~inio i dok je
primao Tevrat u kome je njihov zakon i njihova ~ast,
oni su po~eli da obo`avaju ne{to mimo Allaha, d`.{.
Zbog toga se on vratio neveseo, tu`an i srdit. Van
pameti je to {ta je uradio njegov narod. Pripisao je
druga Allahu, d`.{., Koji im je dao tolike blagodati i
toliko puta ih spasio. "O narode moj", re~e, "zar
vam Gospodar va{ nije dao lijepo obe}anje",
tj. preko mene i zar se niste osvjedo~ili da vam je
pomogao protiv va{eg neprijatelja i dao vam
pobjedu nad njim, kao i tolike druge blagodati. "Zar
vam se vrijeme oduljilo?", tj. zar ste zaboravili
Njegove pro{le blagodati i proteklo vrijeme.
"Ho}ete li da vas stigne srd`ba Gospodara
va{eg", tj. vi `elite da se to desi, "pa se zato niste
dr`ali obe}anja koje ste mi dali", "Oni reko{e:
"Mi nismo od svoje volje prekr{ili dato ti
obe}anje", tj. po svom slobodnom izboru.
"Bili smo natovareni teretima, nakitom
narodnim", ovim oni izra`avaju ustezanje od
zabranjenog nakita {to su ga pozajmili od Kopta
kada su napu{tali Egipat.

20 - Taha / Taha 856
"Pa smo to pobacali. "A to je isto uradio i
Samirija, pa im izlio tele koje je davalo glas
kao da mu~e." Ibn-Abbas ka`e da je Harun, a.s.,
naredio da se sav nakit sakupi i pobaca u jednu jamu
sa vatrom i tako pretvori u jedinstvenu gromadu, pa
da Musa, kada se vrati, sa tim uradi {ta ho}e. Nai{ao
je Samirija i tamo bacio {aku zemlje koju je uzeo sa
traga Izaslanika, D`ibrila, koji je Izraeli}ane preveo
preko mora. Harun, a.s., mu u tom momentu re~e:
"Za{to ne baci{ to iz svoje ruke?" , a Samirija je cijelo
vrijeme dr`ao zemlju u {aci, na {to mu on odgovori:
"Bacit }u ga pod uslovom da moli{ Allaha da od
ovoga stvori {to ja `elim." Dok je Harun, a.s., ~inio
dovu, Samirija je bacaju}i rekao: "Ho}u da postane
tele!", {to se i desilo. Postalo je {uplje tele, bez du{e i
glasa. Ibn-Abbas ka`e: "Tako mi Allaha, ono uop}e
nije imalo glasa, ve} mu je vazduh sa stra`njeg dijela
prolazio i izlazio na usta {to je proizvodilo zvuk." "Oni
reko{e", tj. zalutali Izraeli}ani koji su stavljeni na
ku{nju i koji su obo`avali tele: "Ovo je va{ i
Musaov bog." Prihvatili su ga i zavoljeli iznad svega
drugog. "...pa je on zaboravio", tj. Samirija je
napustio i ostavio islam. Uzvi{eni ih opovrgava kore}i
ih i obja{njavaju}i im njihovu sramotu i maloumnost:
"Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne
odgovara i da od njih ne mo`e nikakvu
nevolju otkloniti niti im ikakvu korist
pribaviti?", tj. zar ne vide da im tele ne odgovara
kada ga {to pitaju ili mu {to govore, ne mo`e im
na{tetiti, a ni koristiti, ni na ovom, a ni na drugom
svijetu. Ukratko re~eno, ove neznalice odrekle su se
nakita Kopta i pobacale ga, a on je svakako tu|i, ali
su po~eli obo`avati tele. Sustegli su se od
bezna~ajnog da bi potom uradili krupan grijeh.
A njima je Harun jo{ prije govorio: "O narode
moj, vi ste njime samo u isku{enje dovedeni;
Gospodar va{ je Svemilosni, zato slijedite
mene i slu{ajte nare|enje moje." /90/ "Mi
}emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati
Musa'" reko{e oni./91/
Uzvi{eni obavje{tava kako im je Harun, a.s.,
zabranjivao da obo`avaju tele, stavljaju}i im na
znanje da je to samo ku{nja, a da je njihov Gospodar
Svemilosni, Koji je sve stvorio.
"Zato slijedite mene i slu{ajte nare|enje
moje", tj. radite ono {to vam naredim a ostavite ono
{to vam zabranim.
"'Mi }emo mu se klanjati sve dok nam se
ne vrati Musa', odgovorili su oni", tj. mi ne}emo
napustiti njegovo obo`avanje dok ne ~ujemo {ta }e
nam Musa o tome re}i. Suprotstavili su se Harunu,
a.s., sa njim se sukobili i gotovo ga ubili.
"O Harune",, povika Musa- "[ta te je sprije~ilo,
kad si ih vidio da su zalutali, /92/ da za
mnom nisi po{ao? Za{to nisi nare|enje moje
poslu{ao?" /93/ "O sine moje majke", re~e
Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu
moju! Ja sam se pla{io da ti ne rekne{:
'Razdor si me|u sinovima Israilovim posijao i
nisi postupio onako kako sam ti rekao.'"/94/
Uzvi{eni obavje{tava da je Musa, a.s., kada se
vratio svome narodu i zatekao u {irku, bacio plo~e
koje je dr`ao u ruci i jako se naljutio. Pograbio je
svoga brata za glavu i po~eo je tresti, prekoravaju}i
ga:
"[ta te je sprije~ilo, kada si ih vidio da su
zalutali, da za mnom nisi po{ao?", tj. da me
obavijesti{ o smutnji.
"Za{to nisi moje nare|enje poslu{ao?", tj.
ono koje sam ti dao, a to su rije~i:
"Zastupaj me u narodu mome i red pravi i
ne slijedi puteve onih koji su smutljivci."
"O sine moje majke", obra}a mu se nje`no
spominju}i majku. Oni su bra}a od istih roditelja,
spominjanje samo majke nje`nije je i ja~e izra`ava
milost i naklonost, pa mu radi toga ka`e:
"O sine moje majke, ne hvataj me za bradu
i za kosu moju." "Ja sam se pla{io..." Ovdje se
Harun, a.s., opravdava Musau, a.s., navode}i razlog
ka{njenja koji ga je omeo u dostavljanju vijesti o
onome {ta se u me|uvremenu desilo. Bojao sam se
da krenem za tobom i da te obavijestim, jer bi mi
rekao: Za{to si ih same ostavio,
"i razdor me|u sinovima Israilovim posijao
i nisi postupio onako kako sam ti rekao", tj.
nisi ispunio moje nare|enje, a ja sam te postavio da
me zastupa{ u mom narodu. Ibn-Abbas ka`e da je
Harun, a.s., bio pun po{tovanja prema Musau, a.s., i
da mu je bio pokoran.

20 - Taha / Taha 857
"A {ta si ti to htio, o Samirija?", upita Musa.
/95/ "Ja sam vidio ono {to oni nisu vidjeli",
odgovori on, "pa sam {aku zemlje sa traga
Izaslanikova uzeo i to bacio, i, eto, tako mi
to uljep{a moja du{a." /96/ "E onda se gubi!",
re~e Musa, "~itavog svog `ivota }e{ govoriti:
'Nema doticanja!', a ~eka te jo{ i odre|eni ^as
koji te ne}e mimoi}i. Pogledaj samo ovoga
tvog 'boga' kojem si se klanjao: mi }emo ga
sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti.
/97/ Va{ bog je, Allah, drugog boga osim
Njega nema! On sve zna."/98/
Musa je upitao Samiriju: "A {ta si ti to hito, o
Samirija?", tj. {ta te navelo da to uradi{?
Muhammed ibn Ishak ka`e da je Ibn-
Abbas rekao: "Samirija je potjecao iz naroda koji
obo`ava kravu, pa je zajedno sa Izraeli}anima primio
islam, a njegovo pravo ime je Musa ibn Zufer."
"Rekao je", tj. Samirija,
"Vidio sam ono {to oni nisu vidjeli", tj. vidio
sam D`ibrila kada je do{ao da uni{ti Faraona,
"pa sam uzeo {aku zemlje sa traga
Izaslanikova", tj. sa traga njegovog konja. Ovako to
obja{njava ve}ina komentatora. "Pa sam to bacio."
Ibn-Ebu-
Hatim ka`e da je Ikrime rekao: "Kada je Samirija
ugledao izaslanika, palo mu je na um: 'Ako uzme{
{aku zemlje sa traga onoga konja, zatim to baci{ i
rekne{: 'Budi!'", to }e i biti.' bacio je {aku zemlje i
rekao: 'Budi!', pa je postalo tele koje je davalo glas
kao da mu~e."
"I, eto, tako mi to uljep{a moja du{a", tj. to
mi je uljep{ala moja du{a i dopalo joj se. Musa, a.s.,
mu re~e:
"Gubi se! ^itavog `ivota }e{ govoriti:
'Nema doticanja!'", tj. po{to si ti dotakao i uzeo
ono {to nisi smio, a to je zemlja sa traga Izaslanika,
na dunjaluku }e{ imati za kaznu da stalno ponavlja{:
"Nema doticanja!”, tj. ne}e{ doticati ljude, a ni oni
tebe.
"A ~eka te jo{ i odre|eni ^as", tj. Sudnji dan,
"koji te ne}e mimoi}i", tj. ne mo`e{ ga izbje}i.
"Pogledaj samo ovoga svoga 'boga'" "kome si
se klanjao", tj. kome si ibadet ~inio - to je samo
tele. "Mi }emo ga sigurno spaliti." Ibn-Abbas
ka`e da ga je Musa, a.s., samljeo brusom i bacio u
vatru.
"I po moru mu prah rasuti", tj. sa obale mora.
"Va{ bog je - Allah, drugog boga, osim
Njega nema! On sve zna!" Musa, a.s., im je rekao:
"Ovo nije va{ bog, jer va{ Bog je Allah, d`.{., drugog
boga osim Njega nema. Niko ne zaslu`uje da mu se
robuje osim Njega, d`.{. Nema potrebe da se
nekome drugom ibadet ~ini osim Njemu. Sve o
Njemu ovisi i svi su Njegovi robovi."
"On sve zna", Rije~ je u akuzativu jer je u
re~enici ”temjiz" tj. On sve zna i Svojim znanjem sve
obuhvata, zna brojenost svega, nije Mu skrivena ni
jedna trunka. Ni jedan list ne otpadne a da On za
njega ne zna.
"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome
{to je ve} pro{lo i dali smo ti od Nas
Opomenu. /99/ Ko se od nje okrene, na
Sudnjem danu }e doista te{ko breme
ponijeti; /100/ vje~no }e tako ostati, a jeziv
tovar }e im na Sudnjem danu biti."/101/
Uzvi{eni upotpunjuje svoje kazivanje o Musau,
a.s., svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pa mu
ka`e: "I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o
onome {to je ve} pro{lo", tj. kazujemo ti vijesti iz
pro{losti,
"I dali smo ti od Nas Opomenu”, tj. Kur'an u
kome nema la`i; sli~na knjiga nije data nijednom
poslaniku, potpunija, sadr`ajnija, sa vi{e informacija o
pro{losti i onome {ta se zbilo, o onome {to }e biti i
on je zadnja objava ljudima.
"Ko se od nje okrene", tj. ko Kur'an bude
poricao i ne bude ga slijedio i bude tra`io drugu
uputu, "na Sudnjem danu }e doista te{ko
breme poni eti", j tj. grijeh. Ovo se odnosi na
svakoga do koga do|e poruka Kur'ana. On mu je
opomena i poziv, pa ko ga prihvati, na Pravom je
putu, a ko ga napusti, zalutao je i nesretan na
dunjaluku, a Vatra mu je zagarantovana na ahiretu.
"...tako }e vje~no ostati", tj. ne mo`e se spasiti
od no{enja toga tereta. "A jeziv }e im tovar na

20 - Taha / Taha 858
Sudnjem danu biti", tj. jeziv je tovar koji budu
nosili.
Na Dan kada }e se u rog puhnuti - Toga Dana
}emo nevjernike modre sakupiti, /102/ i
jedan drugom }e tiho govoriti: "Niste ostali
vi{e od deset dana." /103/ Mi dobro znamo o
~emu }e oni govoriti kad najrazboritiji
izme|u njih rekne: '"stali ste samo dan
jedan."/104/
Kada je Poslaniko, s.a.v.s., upitan za Sur (Rog),
odgovorio je: /158/: "To je rog u koji }e se puhnuti",
a Ebu Hurejre prenosi : /159/: "To je veliki rog ~iji je
opseg koliko nebesa i Zemlja, a Israfil je zadu`en da u
njega pu{e."
"Toga dana }emo nevjernike modre
sakupiti", tj. modrih o~iju zbog `estine u`asa. "I
jedan drugom }e tiho govoriti", tj. tajno {aptati,
"Niste ostali vi{e od deset dana", tj. na
dunjaluku.
"Mi dobro znamo o ~emu oni govore", tj.
dok {apu}u me|usobno,
"kad najrazboritiji izme|u njih rekne", tj.
onaj najpotpunije pameti me|u njima. "Ostali ste
samo jedan dan", jer }e na Sudnjem danu du`ina
trajanja dunjaluka izgledati kratka kao jedan dan. Iako
se godine, vrijeme i stolje}a smjenjuju, dunjaluk }e
ipak izgledati kao jedan dan, kako Uzvi{eni ka`e:
"A koliko ste godina na Zemlji proveli?"
"Proveli smo dan ili dio dana", odgovorit }e,
"pitaj one koji su brojali." "Pa da, kratko ste
proveli", re}i }e On, "da ste samo znali."
A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar
moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti, /105/ a
mjesta na kojima su bile ravnom ledinom
ostaviti, /106/ ni udubina ni uzvisina na
Zemlji ne}e{ vidjeti. /107/ Toga dana }e se
oni glasniku odazvati, od koga odstupanja
nema i pred Svemilosnim }e se glasovi sti{ati
i ti }e{ samo {apat ~uti."/108/
Uzvi{eni ka`e: "A pitaju te o planinama", tj.
da li }e ostati ili }e ih nestati kada bude Smak svijeta?
"Pa ti reci: 'Gospodar moj }e ih u prah
pretvoriti i zasuti'", tj. uklonit }e ih sa njihovih
mjesta i zbrisati. "Ostavit }e je", tj. Zemlju,
"ravnom ledinom", tj. jednom ravnicom. Rije~
zna~i "zaravnjenom zemljom", a rije~ poja~ava i
isti~e isto zna~enje.
"Ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{
vidjeti", tj. na Zemlji ne}e{ vidjeti ni nizina ni
planina. Ovako tuma~i Ibn-Abbas i u~enjaci prvih
generacija.
"Toga dana }e se oni glasniku odazvati,
od koga odstupanja nema", tj. kada vide u`ase
Sudnjeg dana, odazvat }e se pokorno glasniku i kada
ih pozove, oni }e mu `urno i}i. Da su mu se odazvali
na dunjaluku, koristilo bi im, a ovo odazivanje im
ne}e koristiti, kao {to Uzvi{eni ka`e:
"Ponizno }e se odazvati glasniku", `ure}i
mu, "od koga odstupanja nema", tj. ne mogu to
izbje}i.
"Glasovi }e se pred Svemilosnim sti{ati."
Ibn-Abbas ka`e da }e se smiriti. "I ti }e{ samo
{apat ~uti", tj. tihi glas, a kora~at }e se smireno i
ponizno.
Toga dana }e biti od koristi zauzimanje
samo onoga kome Svemilosni dopusti i ~ijim
rije~ima je zadovoljan. /109/ On zna {ta su
radili i {ta ih ~eka, a oni znanjem ne mogu
Njega obuhvatiti. /110/ Lica }e se @ivom i
Vje~nom pokoriti, onaj koji Mu je druge
ravnim smatrao, svaku nadu }e izgubiti,
/111/ a onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik
je bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade
pla{iti."/112/

20 - Taha / Taha 859
Uzvi{eni ka`e: "Toga dana", tj. Sudnjeg dana,
"}e biti od koristi zauzimanje", tj. kod Njega,
"samo za onoga kome Svemilosni dopusti
i ~ijim je rije~ima zadovoljan." Tako Uzvi{eni
ka`e:
"Na dan kada D`ibril i meleki budu u
redove poredani, kad }e samo onaj kome
Svemilosni dozvoli govoriti, a istinu }e re}i."
Navodi se sahih-hadis Poslanika, s.a.v.s., a on je
predvodnik potomaka Ademovih a.s., i naj~asnije
Allahovo, d`.{., stvorenje /160/: "Do}i }u pod Ar{ i
pasti Allahu na sed`du. Bit }u do~ekan pohvalom
koju vam ne mogu re}i i dat }e mi to {to }e mi dati,
a zatim re}i: 'O Muhammede, podigni glavu, zamoli
- dat }e ti se, ~ini {efa'at - bit }e ti prihva}en. Bit }e mi
data jedna skupina i uvest }u je u D`ennet, pa }u se
ponovo vratiti." Ovo je, ka`e ravija, ponovio ~etiri
puta, salavat i selam njemu i ostalim poslanicima.
Uzvi{eni ka`e:
"On zna {ta su radili i {ta ih ~eka", tj. On
svojim znanjem obuhvata sve stvoreno, "a oni
znanjem ne mogu Njega obuhvatiti." Ovo je
sli~no Njegovim rije~ima:
"Oni znaju samo onoliko koliko On `eli.
"Lica }e se @ivom i Vje~nom pokoriti", tj.
poniziti i pokoriti. Stvorenja }e se predati Silnom i
@ivom, Koji ne}e umrijeti, Vje~nom, Koji ne spava i
Koji sve uzdr`ava, i Njim i Njegovom pomo}u sve
biti{e.
"Onaj koji Mu je druge ravnim smatrao
svaku nadu }e izgubiti", tj. na Sudnjem danu.
Allah, d`.{., }e ispuniti sva~ije potra`ivanje i dati mu
njegovo pravo, tako da }e ~ak i {ukava ovca uzeti
svoje potra`ivanje od rogate. Sahih-hadis glasi: /161/
"^uvajte se nasilja, jer }e ono biti tama na Sudnjem
danu. Najve}e razo~arenje je sresti se sa Allahom
u~iniv{i mu {irk." Zaista je Allah rekao:
"Doista je {irk ogromno nasilje." Uzvi{eni
ka`e:
"Onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik je
bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade
pla{iti." Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo silnike i
prijetnju njima, On hvali bogobojazne i njihov status.
Ne}e im se u~initi nepravda a niti }e im se umanjiti
nagrada, tj. njihova se lo{a djela ne}e pove}ati, a ni
dobra umanjiti.
"I, eto, tako Mi Kur'an na arapskom jeziku
objavljujemo i u njemu prijetnje ponavljamo
da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na
poslu{nost pobudio. /113/ Neka je uzvi{en
Allah, Vladar Istiniti! I ne `uri s ~itanjem
Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje
njegovo ne zavr{i, i reci: "Gospodaru moj, Ti
znanje moje pove}aj!"/114/
Uzvi{eni ka`e: S obzirom da }e Dan povratka i
nadoknade za dobro i zlo neminovno do}i, Mi Kur'an
objavljujemo kao radost i opomenu na jasnom i
~istom arapskom jeziku u kome nema zbrke niti
zamr{enosti, "i u njemu prijetnje ponavljamo
da bi se oni grijeha klonili", tj. da bi ostavili
grije{enje, zabranjeno i bestidno,
"ili da bi ih na poslu{nost pobudio", tj. na
pokornost i vr{enje dobrih djela. "Neka je uzvi{en
Allah, Vladar Istiniti!", tj. ^ist je i visoko iznad
svega Vladar Istiniti u svom obe}anju, prijetnji, slanju
poslanika, D`ennetu, D`ehennemu, a sve {to je od
Njega - istina je. Po svojoj pravdi, Allah, d`.{., ne}e
kazniti nikoga prije opomene, slanja poslanika i
mogu}nost pravdanja, tako da niko ne}e imati
primjedbe ni sumnje. Uzvi{eni ka`e:
"I ne `uri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to
ti se objavljivanje njegovo zavr{i", kao {to su
Njegove rije~i:
"Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi
ga {to prije zapamtio. Mi smo du`ni da ga
saberemo da bi ga ti ~itao. A kada ga ~itamo,
ti prati ~itanje njegovo, a poslije, Mi smo
du`ni da ga objasnimo." U Ovoj suri Uzvi{eni
ka`e: "I ne `uri sa ~itanjem Kur'ana prije nego
{to ti se objavljivanje njegovo zavr{i", tj. ti {uti,
pa kada ti melek zavr{i njegovo ~itanje, onda ti ~itaj.
"I reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje
pove}aj!'", tj. Ti mi od Sebe pove}aj, dodaj i pro{iri
znanje. U hadisu se ka`e: /162/ "Zaista je Allah
nastavljao i dodavao objavu svome Poslaniku tako da
je na dan njegove smrti ona bila najobimnija." Ibn-
Mad`e prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /163/ "Bo`e moj, okoristi me onim
~emu me pou~i{, a pou~i me onome {to }e mi
koristiti i pove~aj mi znanje. Allah je hvaljen u svakom
stanju." Bezzar prenosi dodatak ovom hadisu: /164/

20 - Taha / Taha 860
"Tra`im za{titu kod Allaha od stanja stanovnika
Vatre."
A Adema smo jo{ prije obavezali, pa on
zaboravi i ne na|osmo kod njega odlu~nosti!"
/115/ A kad smo melekima rekli: "Poklonite
se Ademu", svi su se oni poklonili, samo Iblis
nije htio. /116/ "O Ademe!", rekli smo, "ovo
je zaista neprijatelj tebi i tvojoj `eni, zato
nikako ne dozvoli da on bude uzrok va{em
izlasku iz D`enneta, pa da se onda mu~i{.
/117/ U njemu ne}e{ ni ogladnjeti ni go biti,
/118/ u njemu ne}e{ ni o`ednjeti, ni `egu
osjetiti." /119/ Ali {ejtan mu po~e bajati i
govoriti: "O Ademe, ho}e{ li da ti poka`em
drvo besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?"
/120/ I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e
im se stidna mjesta njihova pa po~e{e po
njima li{}e d`enetsko stavljati, tako Adem
nije Gospodara svoga poslu{ao i s puta je
skrenuo. /121/ Poslije ga je Gospodar njegov
izabranikom u~inio, pa mu oprostio i na Pravi
put ga uputio."/122/
Ibn Ebu-Hatim ka`e da je Ibn-Abbas rekao:
"^ovjek je nazvan insanom jer se bio obavezao pa to
zaboravio." 449
Uzvi{eni ka`e: "A kada smo melekima rekli:
'Poklonite se Ademu.'" Uzvi{eni spominje
vrijednost i plemenitost kojima je odlikovao Adema,
a.s., nad ostalim stvorenjima.
"Svi su se oni poklonili samo Iblis nije
htio", tj. odbio je i uzoholio se.
"O Ademe ! ", rekli smo, "Ovaj je, zaista,
neprijatelj tebi i tvojoj `eni", tj. hazreti Havi,
449 Vjerovatno Ibn-Abbas smatra da je riječ "insan" izvedena od
glagola "nesije".
"zato ne dozvoli da on bude uzrok va{em
izlasku iz D`enneta, pa da se onda mu~i{", tj.
pazi se da on ne bude uzrok tvoga izlaska iz
D`enneta, pa da se poslije mu~i{ oko opskrbe, a
ovdje `ivi{ rasko{no u zadovoljstvu bez obaveza i
naprezanja.
"U njemu ne}e{ ogladnjeti ni go biti".
Ovdje je Uzvi{eni sastavio glad i golotinju, jer je glad
unutarnje, a golotinja vanjsko poni`enje.
"U njemu ne}e{ o`ednjeti, ni `egu
osjetiti." Ovo dvoje je tako|er, blisko, jer je `e|
unutarnja, a `ega vanjska vru}ina. Uzvi{eni ka`e:
"Ali {ejtan mu po~e bajati i govoriti: 'O
Ademe, ho}e{ li da ti poka`em drvo
besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?'" Ovo
smo ranije spominjali:
"I zaklinja{e im se: 'Ja sam vam, zaista,
savjetnik iskreni!'" Rekli smo da im je Allah, d`.{.,
bio zabranio da se primi~u odre|enom drvetu u
D`ennetu, ali ih Iblis nije napu{tao dok ga nisu
okusili.
"I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e im
se stidna mjesta njihova", tj. njihova sramotna
mjesta, kao kazna zbog kr{enja Allahove, d`.{.,
naredbe i pokoravanja {ejtanovom nagovaranju.
"Pa po~e{e po njima li{}e d`enetsko
stavljati", tj. trgati d`enetsko li{}e i stavljati ga preko
svojih sramotnih mjesta.
"Tako Adem nije Gospodara svoga
poslu{ao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je
Gospodar njegov izabranikom u~inio, pa mu
oprostio i na Pravi put ga uputio" ( tj.
Gospodar njegov ga je odabrao, a zatim njega i
njegovu `enu pou~io kako }e tevbu ~initi:
"Gospodaru na{", reko{e oni, "sami smo
sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti{ i ne
smiluje{ nam se, sigurno }emo biti
izgubljeni." To je ono {to je Adem, a.s., primio od
svog Gospodara, kako Uzvi{eni ka`e:
"I Adem primi neke rije~i od Gospodara
svoga, pa mu On oprosti; On doista, prima
pokajanje, On je milostiv") 450 Buharija bilje`i od
Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /165/
"Raspravljao se Musa, a.s., sa Ademom, a.s., pa mu
je rekao: 'Ti si onaj {to je ljude izveo iz D`enneta, pa
se sada mu~e?' Adem, a.s., mu odgovori: 'O Musa, ti
si onaj {to te Allah odabrao, odlikovao poslanstvom i
u~inio svojim sagovornikom. Optu`uje{ me za ono
{to je Allah propisao i odredio prije nego {to me je
stvorio.'" Poslanik, s.a.v.s., zatim, re~e: "Pa je
pobijedio Adem Musaa." Hadis je pored "Sahiha"
zabilje`en i u "Musnedima".
450 Izme|u dvije zagrade je moj komentar, a ne Ibn-Kesirov.

20 - Taha / Taha 861
"Izl azite iz njega svi", re~e On, "jedni drugima
}ete neprijatelji biti! Od Mene }e vam uputa
dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju
ne}e zalutati i ne}e nesre}an biti. /123/ A
onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj }e
te{kim `ivotom `ivjeti i na Sudnjem danu
}emo ga slijepim o`iviti." /124/ "Gospodaru
moj", re}i }e, "za{to si me slijepa o`ivio kad
sam vid imao?" /125/ "Evo za{to", re}i }e On.
"Dokazi na{i su ti dolazili, ali si ih zaboravljao,
pa }e{ danas ti isto tako biti
zaboravljen."/126/
Uzvi{eni ka`e Ademu, a.s., Havi i Iblisu: "Izlazite iz
njega svi, tj. iz D`enneta, o ~emu smo op{irno govorili
u komentaru sure "El-Bekara". "Jedni drugima }ete
neprijatelji biti!", tj. Adem, a.s., i njegovo
potomstvo sa jedne a Iblis i njegovo potomstvo, sa
druge strane.
"Od Mene }e vam Uputa dolaziti." Ebu-Alije
ka`e da su to Vjerovjesnici, Poslanici i objave.
"Onaj ko bude slijedio uputu Moju, ne}e
zalutati i ne}e nesre}an biti." Ibn-Abbas ka`e da
ne}e zalutati na dunjaluku i ne}e biti nesre}an na
ahiretu.
"Onaj ko se okrene od Opomene Moje",
tj. suprotno se pona{a od Naredbe Moje koju sam
objavio svome Poslaniku, s.a.v.s., i zaboravi je, a
prihvati ne{to drugo kao uputu,
"te{kim `ivotom }e `ivjeti", tj. na dunjaluku,
jer ne}e biti smiren i {irokogrudan. Grudi }e mu biti
stije{njenje u njegovoj zabludi. Dok bude koristio
dunjalu~ke blagodati, njegovo srce ne}e imati ~isto
uvjerenje i uputu. Trajno }e biti uzrujan, zbunjen i
sumnji~av, a poslije ga ~eka kazna u kaburu. Bezzar
bilje`i od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., za rije~i
Uzvi{enog: "Taj }e te{kim `ivotom `ivjeti",
rekao: /166/ "Te`ak `ivot }e imati onaj za koga je
Allah rekao da }e na njega pustiti 99 zmija, koje }e
gristi njegovo meso do Sudnjeg dana."
"I na Sudnjem danu }emo ga slijepim
pro`iviti." Ikrime ka`e: Slijepim za sve osim
D`ehennema. Mogu}e je da se ovdje misli
sakupljanje i o`ivljavanje u Vatri slijepih o~iju i srca ,
jer Uzvi{eni ka`e:
"Mi }emo ih, na Sudnjem danu, sakupiti,
licem zemlji okrenute , slijepe, nijeme i gluhe;
boravi{te njihovo bit }e D`ehennem." Oni }e
tada upitati:
"Gospodaru moj, za{to si me slijepa o`ivio
kad sam vid imao?", tj. na dunjaluku.
"Evo za{to", re}i }e On. "Dokazi na{i su ti
dolazili, ali si ih zaboravljao, pa }e{ danas ti
isto tako biti zaboravljen", tj. po{to si odbacio
Allahove, d`.{., ajete i prema njima se ponio kao da
te se ne ti~u, a bili su ti saop}eni, pa zaboravio i
zapostavio, i Mi }emo sada postupiti prema tebi kao
prema zaboravljenom.
"Sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su
zaboravili da }e na ovaj Dan pred Nama
stajati." Naknada je prema vrsti djela. Ova se
prijetnja ne odnosi na one koji zaborave dijelove
Kur'anskog teksta, njegovo prou~avanje i primjenu.
Za zaboravljanje teksta Kur'ana druga~ija je prijetnja.
Ahmed bilje`i od Sa'da ibn Ubade da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /167/ "Ko u~i Kur'an pa ga zaboravi,
srest }e Allaha, d`.{, na Dan kad Ga sretne, bolestan
od lepre."
"I tako }emo Mi kazniti sve one koji se
pohotama previ{e odaju i u dokaze
Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na
onom svijetu bit }e, uistinu, bolnija i
vje~na."/127/
Uzvi{eni ka`e da }e ovako kazniti one koji
pretjeraju i pori~u Allahove, d`.{., dokaze i na ovom i
na budu}em svijetu:
"Oni }e se u `ivotu na ovom svijetu mu~iti,
ali }e patnja na onom svijetu sigurno te`a
biti, od Allaha ih niko ne}e odbraniti." Zato
Uzvi{eni ka`e: "A patnja na onom svijetu bit }e,
uistinu, bolnija i vje~na", tj. bolnija od
dunjalu~ke i trajnija, jer }e u njoj vje~no ostati.
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /168/ "Dunjalu~ka kazna
lak{a je od ahiretske." Ovo je rekao bra~nim
drugovima koji su na sebe prizvali Allahovo
proklestvo zbog toga {to je jedan od njih optu`io
drugog za preljubu.

20 - Taha / Taha 862
"Zar njima nije poznato koliko smo naroda
prije njih uni{tili, onih po ~ijim nastambama
oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude
pametne. /128/ I da nije prije izre~ene rije~i
Gospodara tvoga, kazna bi ve} bila
neminovna. /129/ Zato otrpi njihove rije~i i
Gospodara svoga slavi, zahvaljuju}i Mu, prije
izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i slavi
Ga u no}nim ~asovima, i na krajevima dana,
da bi bio zadovoljan."/130/
Uzvi{eni ka`e: "Zar im nije poznato", tj. onima
{to pori~u to {to si im donio, o Muhammede, koliko
smo Mi nevjerni~kih naroda uni{tili prije njih, koji su
nestali pa im se ne zna ni porijeklo ni trag, a sami su
svjedoci njihovih ru{evina koje su naslijedili i po
kojima hodaju.
"To su, zaista, dokazi za ljude pametne", tj.
za one koji imaju zdrave pameti i ispravne rezone.
"I da nije ranije izre~ene rije~i Gospodara
tvoga, kazna bi ve} bila neminovna", tj. da nije
Allahove, d`.{., rije~i koje je ranije izrekao, a to je da
ne}e nikoga kazniti prije uspostavljanja dokaza protiv
njega, kazna bi im bila neminovna na ovom svijetu i
nenadno bi do{la. Ve} je odre|eno da budu ka`njeni
na ahiretu u ta~no odre|eno vrijeme. Zato Uzvi{eni
ka`e svome Poslaniku, s.a.v.s., tje{e}i ga i hrabre}i:
"Zato otrpi njihove rije~i", tj. njihovo
poricanje,
" I Gospodara svoga slavi, zahvaljuju}i Mu,
prije izlaska Sunca", tj. obavljaj sabah-namaz,
"i prije zalaska njegova", tj. ak{am-namaz.
D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli, kao sahih-bilje`i:
"Sjedili smo kod Poslanika, s.a.v.s., pa je pogledao
mjesec u no}i kada je bio pun , a zatim rekao: /169/
'Zaista }ete vidjeti svoga Gospodara kao {to gledate
ovaj mjesec. Ne}e vas od vi|enja Njegovog ni{ta
zakloniti, pa ako mo`ete da ne budete sprije~eni da
ne klanjate prije izlaska i zalaska Sunca, to ~inite."
Poslanik, s.a.v.s., citirao je gore navedeni ajet.
Uzv{eni ka`e:
"I obavljaj ga u no}nim ~asovima", tj. no}ni
namaz, a neki smatraju da se odnosi na ak{am i
jaciju,
"I krajevima dana", tj. na po~etku i kraju no}i, "da
bi bio zadovoljan." Sli~ne su i rije~i Uzvi{enog:
"Gospodar tvoj }e tebi sigurno dati, pa }e{
zadovoljan biti." U "Sahihu" stoji: /170/ "Uzvi{eni
Allah }e re}i: 'O d`enetlije!' Oni }e re}i: 'Odazivamo ti
se Gospodaru na{.' On }e upitati: 'Jeste li zadovoljni?'
Odgovorit }e: 'Kako da ne budemo zadovoljni kada
si nam dao ono {to nisi dao ni jednom svom
stvorenju.' On }e re}i: 'Dat }u vam vrednije od toga.'
'A {ta je to vrednije?', upitat }e oni. On }e re}i:
'Darovat }u vam Svoje zadovoljstvo, nakon ~ega se
na vas ne}u nikada srditi.'" U drugom hadisu stoji:
/171/ "'O d`enetlije, vi kod Allaha imate jedno
obe}anje i On ho}e da vam ga ispuni.' Oni }e re}i:
'A {ta je to?' 'Zar nam nije prosvjetlio lice, u~inio
te{kim tezulje, za{titio nas od Vatre i uveo u
D`ennet.' Tada }e On ukloniti zastor i oni }e Ga
gledati. Tako mi Allaha, ni{ta im hairnije ne}e biti
dato od gledanja u Njega, a to je dodatna nagrada."
I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta
koje Mi kao u`itak raznim sortama
nevjernika pru`amo, da ih time na ku{nju
stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i
vje~na. /131/ Naredi porodici svojoj da
obavljaju namaz i ustraj u tome! Mi ne
tra`imo od tebe opskrbu, Mi tebe
opskrbljujemo! A samo one koji se budu
Allaha bojali i grijeha klonili ~eka lijep
svr{etak."/132/
Uzvi{eni ka`e svom Poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s.: Ti ne gledaj na one {to u rasko{i `ive i na
blagodati u kojima se nalaze. Sve su to prolazni ukrasi
kojima ih ku{amo. Malo je Mojih zahvalnih robova.
Ja sam tebi dao ne{to bolje. Kao {to Uzvi{eni ka`e na
drugom mjestu:
"Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se
ponavljaju, i Kur'an veli~anstveni ti
objavljujemo. Ne pru`aj pogled svoj na ono
{to Mi dajemo na u`ivanje nekima od njih."
Sli~no je ono {to je Allah, d`.{., obe}ao Svome
Poslaniku na ahiretu, {to je bezgrani~no i
veli~anstveno i {to se ne mo`e opisati. Uzvi{eni ka`e:
"A opskrba Gospodara tvoga bolja je i
vje~na." U sahih hadisu stoji da je: /172/ "U{ao
Omer ibn Hattab kod Poslanika, s.a.v.s., na ~ardak u

20 - Taha / Taha 863
momentu kada se Poslanik, s.a.v.s., bio odvojio od
svojih `ena i zakleo na povla~enje od njih, i zatekao
ga oslonjenog na hasuri od palminog li{}a, gdje osim
obje{ene raspuknute posude nije bilo vi{e ni{ta.
Omer se rasplakao, pa ga Poslanik, s.a.v.s., upita:
'Za{to pla~e{ Omere?' On odgovori: 'Bo`iji Poslani~e,
Kisra i Kajsar imaju toliko toga, a ti si Allahovo
najodabranije stvorenje?' Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Zar ti
sumnja{ u mene, o Omere? To je narod kome je
Allah ubrzao ugodnosti dunjalu~kog `ivota.'"
Poslanik, s.a.v.s., od svih je ljudi najmanje koristio
dunjalu~ke blagodati, mada je za to imao
mogu}nosti. Kada bi mu do{la neka dunjalu~ka
dobra, dijelio ih je i desno i lijevo Bo`ijim robovima i
ni{ta sebi nije ostavljao za sutra. Uzvi{eni ka`e:
"Naredi porodici svojoj da namaz
obavljaju i ustraj u tome", tj. spa{avaj ih od
Allahove, d`.{., kazne klanjanjem namaza i
ustrajavanju na tom putu, kao {to Uzvi{eni ka`e:
"O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice
~uvajte od Vatre." Uzvi{eni ka`e: "Mi ne
tra`imo od tebe opskrbu, Mi tebe
opskrbljujemo", tj. ako bude{ klanjao, dolazit }e ti
opskrba odakle se ne nada{. Ibn-Ebu-Hatim prenosi
od Sabita koji ka`e: "Kada bi Poslanika, s.a.v.s.,
zadesila oskudica, pozvao bi svoje uku}ane: /173/ 'O
~eljadi moja, klanjajte, klanjajte!'" Sabit ka`e: "Kada bi
poslanike pogodilo ne{to, tra`ili su pomo} u
namazu." Tirmizi i Ibn-Mad`e prenosi od Ebu-
Hurejrea, koji ka`e: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /174/
'Uzvi{eni Allah ka`e: 'O ~ovje~e, posveti se robovanju
Meni, pa }u ti grudi napuniti bogatstvom i ukloniti
siroma{tvo, u protivnom, grudi }u ti ispuniti
zauzeto{}u i ne}u ti ukloniti siroma{tvo.''" Uzvi{eni
ka`e: "A samo one koji se budu bojali i grijehe
klonili ~eka lijep svr{etak", tj. lijep zavr{etak na
ovom i budu}em svijetu, a to je D`ennet za
bogobojazne. U sahih-hadisu Poslanik, s.a.v.s., ka`e:
/175/ "Sanjao sam da se nalazimo u ku}i Ukbeta ibn
Rafia i da su nam od Ibnu-Taba donesene svje`e
datule (rutab), pa sam shvatio da }emo uspjeti na
ovom svijetu i ostvariti pobjedu te da je na{a vjera
potpuna i uspje{na."
Mnogobo{ci govore: "Za{to nam ne donese
kakvo ~udo od Gospodara svoga?" A zar mi
ne dolazi obja{njenje o onome {to ima u
prija{njim listovima?" /133/ A da smo ih
kakvom kaznom prije njega uni{tili, sigurno
bi rekli: "Gospodaru na{, za{to nam nisi
poslanika poslao, pa bismo rije~i Tvoje
slijedili prije nego {to smo uni{teni i
osramo}eni postali." /134/ Reci: "Svako
o~ekuje, pa ~ekajte i vi, a sigurno }ete saznati
ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na
Pravom putu."/135/
Uzvi{eni obavje{tava da su nevjernici rekli:
"Za{to nam", tj. neka nam Muhammed donese
dokaz od svoga Gospodara ili znak kojim }e dokazati
svoju tvrdnju da je on Bo`iji poslanik. Uzvi{eni ka`e:
"A zar mi ne dolazi obja{njenje u onome
{to ima u prija{njim listovima?", tj. zar oni ne
vide da Kur'an ~asni izvje{tava o proteklim
generacijama i {ta se u pro{losti desilo, mada je
poslanik nepismen, ne pi{e i ne ~ita, niti u~i od
sljedbenika Knjige. Zaista je Kur'an dominantan nad
ranijim Knjigama, potvr|uje sve {to je u njima
vjerodostojno, a uklanja la`, pogre{ke koje su u njih
uba~ene. U sahih-hadisu Poslanik, s.a.v.s., ka`e:
/176/ "Svakom su poslaniku objavljivani ajeti u koje
su ljudi vjerovali, a meni je data Objava, koju je
objavio Allah, d`.{., i ja se nadam da }u na Sudnjem
danu imati najve}i broj sljedbenika." Ovdje je
Poslanik, s.a.v.s., spomenuo najve}i ajet (znak) koji
mu je dat, a to je Kur'an. Pored toga imao je brojne
mu'd`ize o ~emu smo ve} govorili. Uzvi{eni ka`e:
"A da smo ih kakvom kaznom prije njega
uni{tili, sigurno bi rekli: 'Gospodaru na{,
za{to nam nisi poslanika poslao', tj. da smo ih
uni{tili prije nego {to smo im ovog plemenitog
poslanika poslali i spustili ovaj uzvi{eni Kur'an, oni bi
rekli: 'Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika
poslao', tj. prije nego {to si nas uni{tio, da u njega
vjerujemo i da ga slijedimo, kao {to ka`e: "Pa da
bismo rije~i Tvoje slijedili prije nego {to smo
poni`eni i osramo}eni postali." Allah, d`.{.,
ovdje nagla{ava njihovu upornost i tvrdoglavost.
Uzvi{eni ka`e:
"Makar im do{li svi dokazi, sve dok ne
do`ive patnju nesnosnu." Zato Uzvi{eni ka`e:
"Reci"", o Muhammede, onima koji te pori~u i
istrajavaju u kufru: "Svako o~ekuje ", tj. i mi i vi,
"pa ~ekajte i vi", tj. i{~ekujte i vi.
"Sigurno }ete saznati ko su pravi
sljedbenici vjere", tj. Pravog puta, "i ko je na
Pravom putu", tj. u istini i ispravno rukovo|en.
Uzvi{eni, tako|er, ka`e:
"Vrlo brzo }e oni saznati ko je la`ljivac
oholi."

20 - Taha / Taha 864
Ovo je kraj skra}enog tefsira
sure "TA-HA".
Allahu, d`.{., pripada pohvala i
zahvala, i molimo Ga za pomo} i
uputu.