izazova - Friedrich Ebert Stiftung

More documents

Recommendations

Info

24 VREME IZAZOVA // KUDA IDU SRBIJA I CRNA GORA Učesnici: SLOBODAN SAMARDŽIĆ, savetnik za unutrašnju politiku predsednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice; ZORAN ŽIŽIĆ, potpredsednik Socijalističke narodne partije Crne Gore; ZORAN LUTOVAC, saradnik Instituta društvenih nauka i koordinator Fondacije “Fridrih <strong>Ebert</strong>”; SLAVKO PEROVIĆ, portparol Liberalnog saveza Crne Gore; IGOR LUKŠIĆ, portparol Demokratske partije socijalista. Tribinu je vodio DRAGOLJUB ŽARKOVIĆ, glavni urednik “Vremena”. Dragoljub Žarković: Gospodine Lukšiću, molio bih vas na samom početku da odgovorite na pitanje koje nas, verovatno, danas sve zanima, a to je pitanje o političkom sadržaju ove novopokrenute inicijative od strane gospodina Mila Đukanovića i Filipa Vujanovića da se ipak pristupi pregovorima o odnosima u federaciji. Igor Lukšić: Jučerašnji odgovor gospodina Đukanovića i Vujanovića na pismo predsjednika Koštunice od 9. oktobra zapravo je naše dalje insistiranje na privrženosti dijalogu. Smatramo da je dijalog najbolji način, jedini demokratski način da se dođe do rješenja odnosa koji očigledno opterećuju odnose Srbije i Crne Gore. Učešće gospodina Labusa vidimo kao nešto što može biti korisno. Čovjek koji je ekspert, koji ima međunarodni kredibilitet svakako da će svojim, nadam se konstruktivnim pristupom, pomoći da rezultat tih razgovora bude razuman. Sa druge strane, mislim da je vrlo pozitivno od strane gospodina Koštunice, koji je nedavno ispoljavao prije nekoliko dana ipak pretjeranu dozu nervoze, zakazivao razgovore pa ih onda odbacivao, pa onda govorio da oni više nemaju smisla, pa ih onda ponovo zakazivao, dakle poslije jedne pretjerane nervoze koju je ispoljavao, čini mi se da ovaj novi pokušaj može uroditi plodom i mi u Crnoj Gori sa radošću očekujemo prvi sastanak na kome ćemo obnoviti dijalog između Srbije i Crne Gore. Učešće gospodina Labusa kao legitimnog predstavnika DOSa smatramo da je povoljno, da je korisno i da može doprinijeti celishodnosti i razumnosti tog dijaloga. Sa druge strane, to nije jedini kolosjek na kome treba da se razgovara. Drugi paralelan dijalog mislim da treba da se odvija u Crnoj Gori, da se odvija između parlamentarnih stranaka u Crnoj Gori, znači s jedne strane pozicija s druge strane opozicija. Oni bi trebalo da pokušaju sve, da iscrpe sve demokratske mogućnosti da se dogovore oko procedure izlaska iz ove situacije. Činjenica je, znači, da u Crnoj Gori postoje dvije sasvim legitimne opcije i to ne može niko osporiti. Postoji opcija za nezavisnu i međunarodno priznatu Crnu Goru koja je dobila većinsku podršku na izborima. Sa druge strane postoji legitimna opcija koja takođe oko sebe okuplja značajan broj građana Crne Gore, koja se zalaže za opstanak federacije između Srbije i Crne Gore. Najlogičnije rješenje po nama je organizacija referenduma. Smatramo da bi to moglo da se desi najkasnije u aprilu slijedeće godine. U tom smislu je i radila radna grupa u parlamen- IVAN HRAŠOVEC
VREME IZAZOVA // KUDA IDU SRBIJA I CRNA GORA 25 tu na pripremi specijalnog zakona o referendumu. Taj zakon će proći kroz skupštinsku raspravu i očekujemo konstruktivan pristup svih strana u rješavanju problema odnosa Srbije i Crne Gore i očigledno usporava sve nas u nastojanju za daljim sprovođenjem demokratskih i ekonomskih reformi i približavanju onome što se zove Evropska unija kao najbolji primjer moderne integracije u današnjem svijetu. Zoran Žižić: Ja bih imao pitanja za gospodina Lukšića. Čuli smo sada njegovu izjavu da je Demokratska partija socijalista privržena dijalogu, pa bih pitao gospodina Lukšića kako je to DPS privržen dijalogu samo na riječima, a ja bih rekao ne i na djelu, kada ta ista partija blokira razgovore ili blokirala je do sada razgovore između Crne Gore i Srbije jednim besmislenim uslovom o nepriznavanju savezne vlade i nemogućnosti učešća predsjednika savezne vlade koju priznaje čitavi svijet a ne priznaje samo Crna Gora koja je u sastavu države čiji je on predsjednik vlade. To je jedno. I drugo, kako je to Demokratska partija socijalista privržena dijalogu kada je u izradu zakona o referendumu, tog krucijalnog zakona o budućnosti Crne Gore i Crnogoraca, znači o njenom državnom statusu, krenula bez učešća opozicije, mada je dobro poznato da je za pitanje eventualnog referenduma, ukoliko želimo mir i stabilnost u Crnoj Gori, potreban odgovarajući politički sporazum između pozicije i opozicije. Demokratska partija socijalista je to napravila i prilikom donošenja sad važećeg zakona o referendumu, kada sam ja kao predstavnik Socijalističke narodne partije skrenuo pažnju gospodinu Vujanoviću i gospodinu Maroviću da to ne rade, da taj zakon koji bi donijeli samo oni, dakle u krnjoj radnoj grupi kao što je to i ova, neće nikada biti ni primijenjen. Oni to tada nijesu usvojili niti prihvatili taj savjet koji smo im mi iz SNP-a dali, donijeli su zakon koji sada važi a koji nije ni primijenjen. I prije nego što je primijenjen taj zakon, sada se na isti način i po istom postupku radi novi zakon. Dakle, evo, ta dva pitanja meni se čini sasvim jasno pokazuju da Demokratska partija socijalista nije za dijalog. Naprotiv, ona u stvari blokira dijalog bilo besmislenim uslovima tako da se taj dijalog teško može i odvijati na nivou Savezne Republike Jugoslavije, a na nivou Crne Gore, vidjeli ste i sami, ulaskom u jednostrane poteze i izradom zakona o referendumu bez učešća opozicije. Igor Lukšić: Evo, odmah ću pojasniti. Naše insistiranje da u tim razgovorima između Srbije i Crne Gore ne bude predstavnika saveznih institucija nije čisto hir niti je nešto što je došlo nakon 5. oktobra. Naprotiv, mi smo pozdravili i zapravo borili se i davali logističku podršku DOS-u na tim saveznim izborima koje smo mi bojkotovali prošle godine. Tri hiljade članova Demokratske partije socijalista je čuvalo kutije u ime gospodina Koštunice, sprečavajući eventualnu izbornu krađu koju su svi očekivali, koju je mogao tada napraviti gospodin Milošević. Međutim, nije to stav koji je uslijedio nakon 5. oktobra. Naprotiv, to je stav o nepriznavanju saveznih institucija koji slijedi nakon 1998. godine, odnosno izbora gospodina Momira Bulatovića za predsjednika tadašnje, po nama nelegitimne takođe i nelegalne vlade nekoliko dana prije parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. I taj stav je potpuno doslijedan i on je i dalje aktivan, jer današnja savezna vlada je izabrana na osnovu pučističkih ustavnih amandmana od 6. jula prošle godine o kojima će gospodin Žižić vjerovatno dati mnogo bolje tumačenje. Dakle, mi nismo sputavali razgovore niti smo blokirali dijalog. Sjetićete se da je nakon parlamentarnih izbora u Srbiji u Beogradu organizovan sastanak između predsjednika Koštunice, predsjednika Đinđića i predsjednika Đukanovića. Nakon toga 7. januara razgovor između predsjednika Koštunice, predsjednika Vujanovića i predsjednika Đinđića. I to su bili početni razgovori o odnosima između Srbije i Crne Gore. I tu nije bilo ni govora o učešću bilo kog predstavnika nelegalne i nelegitimne savezne vlade. Nakon toga zvanični Beograd stopira razgovore sa obrazloženjem da treba da sačekamo rezultate izbora u Crnoj Gori. Na izborima je evidentno iskazana želja građana za nezavisnom i međunarodno priznatom Crnom Gorom i mi smo sa radošću očekivali nastavak tih razgovora kako bismo se konačno dogovorili oko procedure razrešavanja odnosa između Srbije i Crne Gore. Gospodin Vujanović, nekoliko dana po formiranju crnogorske vlade upućuje inicijativu za dijalog i gospodin Đinđić izjavljuje prije neki dan da zbog toga što je on toliko inicijativa odbio prosto osjeća da čini nešto nekorektno, jer je, shvatili smo, prenio ovlašćenje za organizaciju tih sastanaka na gospodina Koštunicu. Ali, da ne dužimo više o tome, ja se nadam da će uskoro biti zakazan sastanak i da ćemo krenuti ka razrješenju ovih odnosa. Sa druge strane, sastanci radne grupe koji su trebali da urade specijalni zakon odnosno predlog specijalnog zakona koji treba da prođe kroz skupštinsku raspravu, rezultat je onoga što takođe smatramo da je neophodno i što je jedan od prioriteta rada crnogorske vlade, a to je dijalog i u Crnoj Gori. Radna grupa je formirana. Ona je bila formirana po paritetnom principu i simbolički su držana otvorena vrata i za predstavnike koalicije Zajedno za Jugoslaviju koji nisu željeli da prisustvuju tim sastancima. Prijedlog zakona je urađen. Mi u DPS-u imamo izvjesne rezerve kada je u pitanju član 37 koji je po tom prijedlogu zakona preformulisan, jer mi smatramo da i dalje stoji pedeset procenata plus jedan glasač da izađe na referendum da bi on bio legitiman. I imamo rezervu oko broja pitanja jer smatramo da bi se sa dva pitanja omogućilo građanima Crne Gore da glasaju za opciju nezavisne Crne Gore ili za opciju zajedničke federacije, tj. da ne dođu u situaciju da glasaju protiv nečega, znači da svi imaju mogućnost da glasaju “za”. Znači, situacija je takva da mi ne opstruiramo niti sprečavamo koaliciju Zajedno za Jugoslaviju da učestvuje u tim razgovorima. Naprotiv, njima su vrata otvorena i čak smatramo rad i rezultat rada radne grupe na neki način kao realizaciju jednog od elemenata našeg prijedloga za širok politički sporazum da izađemo iz ove situacije. Smatramo da je najbolje da usaglasimo razmišljanja oko zakona o referendumu, da ga zakažemo. Potom smo spremni i za formiranje neke tehničke vlade koja bi propratila taj proces do samog referenduma. Zoran Žižić: Na ovo što je rekao gospodin Lukšić replicirao bih sa samo dvije rečenice. Prvo, crnogorska vlast ne priznaje saveznu vladu onda kada joj to odgovara, recimo u slučaju pregovora, ali zato priznaje saveznu vladu kada joj to odgovara pa predstavnici Crne Gore idu u delegacije u sastavu savezne vlade kada je riječ o donacijama, dobijanju sredstava i tome slično. Tačno je to da su predstavnici Demokratske partije socijalista na izborima čuvali kutije za gospodina Koštunicu, ali je takođe tačno da su sprovodili teror nad građanima, kao što je i tačno da su na tim saveznim izborima ostavili svog koalicionog partnera DOS na cjedilu ne učestvujući na tim izborima, što je, mislim, bila pogrešna procjena i katastrofalna politička greška gospodina Đukanovića. Dragoljub Žarković: Publika će dobiti priliku, ali nemojte
Page 1 and 2: SPECIJALNO IZDANJE NEDELJNIKA VREME
Page 3 and 4: VREME IZAZOVA // 3 POLITIKA OTVOREN
Page 5 and 6: VREME IZAZOVA // CIVILNA KONTROLA P
Page 11 and 12: IVAN HRAŠOVEC VREME IZAZOVA // KOJ
Page 13 and 14: VREME IZAZOVA // KOJI MODEL PRIVATI
Page 19 and 20: IVAN HRAŠOVEC VREME IZAZOVA // REF
Page 21 and 22: VREME IZAZOVA // REFORMA SISTEMA OS
Page 23: VREME IZAZOVA // REFORMA SISTEMA OS
Page 27 and 28: VREME IZAZOVA // KUDA IDU SRBIJA I
Page 33 and 34: VREME IZAZOVA // KOS I DOS 33 litik
Page 35 and 36: A. ANĐIĆ VREME IZAZOVA // KOS I D
Page 37 and 38: VREME IZAZOVA // KOS I DOS 37 sano
Page 39 and 40: VREME IZAZOVA // KOS I DOS 39 menta
Page 41 and 42: IVAN HRAŠOVEC VREME IZAZOVA // DOK
Page 43 and 44: VREME IZAZOVA // DOKLE SU STIGLE SR
Page 51 and 52: VREME IZAZOVA // DA LI SU SRBIJI PO
Page 55 and 56: A. ANĐIĆ VREME IZAZOVA // DA LI S
Page 59 and 60: VREME IZAZOVA // KAKAV JE USTAV POT
Page 67 and 68: VREME IZAZOVA // DOMETI AKCIJE "SAB
Page 75 and 76:
VREME IZAZOVA // STVARNOST I TELEVI
Page 77 and 78:
Page 79 and 80:
Page 81 and 82:
VREME IZAZOVA // SRBIJA PRED IZBORO
Page 83 and 84:
Page 85 and 86:
Page 87 and 88:
Page 89 and 90:
VREME IZAZOVA // MEDIJSKA ETIKA 89
Page 91 and 92:
Page 93 and 94:
Page 95 and 96:
VREME IZAZOVA // KOSOVO - POGLED IZ
Page 97 and 98:
Page 99 and 100:
Page 101 and 102:
Page 103 and 104:
VREME IZAZOVA // KADA ĆEMO ŽIVETI
Page 105 and 106:
Page 107 and 108:
Page 109 and 110:
Page 111 and 112:
Page 113 and 114:
Page 115 and 116:
show all

izazova - Friedrich Ebert Stiftung

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?