Poštovani čitatelji!

Poštovani čitatelji! 

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, 

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. 

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. 

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života 

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i 

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. 

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”! 

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 323 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini) 

Ne budimo naivni – upoznajmo naše istinske neprijatelje! 

8 

Polumjesec 

Kamata 

Zlo koje upropaštava svjetsku ekonomiju 

10 

Društvo 

Amerika (Six Flags) 

Dan muslimanskih familija 

14 

Komentar polumjeseca 

Razmišljanja 

Kult golotinje 

32 

Islamske teme 

Žena muslimanka i borba na Allahovom putu 

Žena desnom rukom ljulja bešiku svoga djeteta, a lijevom ostatak 

čovječanstva 

42 

Zelena transferzala 

Novi Pazar 

Posljednja pisma šehida Hadžeta: Lebejke Allahu me lebejke! 

50 

Islamnet 

Turska 

U sirijskim izbjegličkim kampovima rođeno 340 beba i sklopljeno 69 

brakova 

52 

Islambosna 

Pismo 

Smije li se sa liste za reisa izbaciti kandidat sa ovakvim 

referencama? 

62 

3

Uvodnik 

Zašto nas Sabra i Šatila 

neodoljivo podsjećaju na Srebrenicu? 

Biti javno protiv paradržave 

Izrael i cionističkog genocida 

nad Palestincima 

- pitanje je moralne, etičke, intelektualne 

i političke časti. Jednako kao 

što je biti antifašista pitanje ljudskog 

kredibiliteta. Ne može se biti građanin 

a istovremeno podržavati ideje 

Adolfa Hitlera, ili hitlerovske pokrete 

kakvi su ustaški i četnički, a time 

i ono što je iz tih pokreta proizišlo. 

Jasna je namjera svakog zločinca da 

prikrije tragove svoga zločina, pa je 

razumljiva namjera “rezolucija-države’’ 

zvane Izrael 

da svoju nakaznost uokviri 

u europske strukture, od 

sportskih (zašto se samo 

izraelski timovi takmiče u 

evropskim kupovima, a ne 

i libijski, jordanski ili libanonski?), 

pa do kulturnih 

i privrednih manifestacija 

i mreža. Razumljiva je namjera 

i na genocidu nastale 

RS da odglumi prihvatanje 

demokratije i kulture. Ali, kako to 

uvijek biva u legendama, bajkama i 

historijskim pričama, istina izađe na 

vidjelo, iskipi, probije se, poput vode, 

pa tako se danas političko srpstvo, 

koje predstavlja Srbe, bučno bori da 

politički osvoji Srebrenicu, umjesto 

da se Srebrenice stidi, od Srebrenice 

bježi i da svojom distancom dokazuje 

da Srbi, kao narod, ne stoje iza genocida. 

Jevreji koji su oteli palestinske 

kuće, avlije, imanja, i koji smatraju da 

je normalno to što su kao “nadnarod” 

(poput Hitlerovih Nijemaca!) istjerali 

iz svojih domova 4,5 miliona Palestinaca, 

i što tih 4,5 miliona Palestinaca 

svaku noć usni svoju otetu kuću i svoju 

otetu domovinu, misle kako je cijeli 

svijet toliko potkupljiv da će taj zločin 

nad Palestinom prihvatiti ili zaboraviti. 

Hoće zaboraviti oni koji vjeruju 

u pare i u političare, ali neće oni koji 

vjeruju u Boga, a vjernici su uvijek u 

većini! Sve više je dokaza da se neće 

zaboraviti genocidno porijeklo RS-a, 

genocidno porijeklo Izraela, jer, evo, 

pišemo, govorimo, svjedočimo, iako 

je prošlo 65 godina od nastanka Izraela 

na palestinskoj babovini, i 20 godina 

od nastanka RS-a na bosanskoj 

babovini. Ono što, pored zločinačke 

geneze veže Izrael i RS jeste zajednički 

sponzor, Amerika i Britanija, zemlje 

koje garantiraju opstanak tog paradržavnog 

spomenika genocidu nad 

Palestincima, odnosno, Bošnjacima. 

Zato je svaka priča o antifašizmu, koja 

dolazi od ovih velesila, obesmišljena. 

Jer ne može se biti antifašista, a podržavati 

cionistički genocidni projekat 

uništavanja Palestine i Palestinaca, 

odnosno, četničko-ustaški pobratimski 

projekat uništavanja multietničke 

Bosne i Hercegovine, a koje nema bez 

Bošnjaka. Na kraju, lahko 

ćemo detektirati navodni 

antifašizam Amerike i Britanije, 

ili, navodno demokratsko 

lice Izraela. Evo, ide 

nam u susret 30. godišnjica 

masakra u izbjegličkim jg logorima 

Sabra i Šatila, koji 

je od strane izraelske paradržave 

i monstruma Ariela 

Šarona počinjen od 16. do 

18. septembra 1982. godine, 

a kada je pobijeno 

oko 2.000 (a prema nekim izvorima 

3.500) palestinskih civila. S obzirom 

da su se svi svjetski zvaničnici pojavili 

u Aušvicu, danas u ime antifašizma 

očekujemo da se u Šatili pojave američki 

predsjednik Obama, britanska 

kraljica Elizabeta, izraelski premijer 

Natanjahu i mnogi drugi koji simboliziraju 

svjetski “demokratski” poredak. 

Ali, tu ima jedan problem! Čak 

i ako bi se 16. septembra pojavili u 

Šatili, tamo ne bi zatekli nikakvu 

muzejsku postavku o zločinu izraelske 

paradržave, već bi i nakon 30 

godina zatekli bezbroj palestinskih 

izbjeglica, nalik na one bošnjačke 

izbjeglice koji i danas žive, recimo, u 

Mihatovićima. Doduše, u Sabri postoji 

skromna spomen-ploča gdje bi 

se mogla odati počast žrtvama masakra 

koji, kao malo šta, simbolizira 

suštinu izraelske paradržave, kao što 

genocid u Srebrenici simbolizira suštinu 

RS-a čije su paradržavne snage 

počinile taj genocid. Naša je ljudska 

obaveza da se sjetimo žrtava Sabre i 

Šatile i da uputimo dovu Svevišnjem 

da ove narode koji su zalutali uputi 

na Pravi Put, pa da se Jevreji zastide 

Izraela, a Srbi da se zastide RS-a, baš 

onako kako se danas Nijemci stide 

Trećeg rajha. 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 

7. septembar - 20. ševval 

5

Hutba 

Ne dozvoli da te dunjaluk zavede 

Razmislite o svom stanju! 

Pogledajte kuda idete i 

preispitajte svoja djela! Vi 

niste stvoreni bez razloga i 

nećete biti prepušteni sami 

sebi. Isplata zarađenog bit će 

onakva kakva su vaša djela. 

Vi danas imate priliku da 

radite, ali ne i da zarađeno 

naplatite, a sutra će biti isplata 

bez mogućnosti da bilo šta 

dodatno uradite. Razmislite o 

prolaznosti ovog svijeta i brzini 

njegovog odlaska. Uzvišeni 

Allah kaže: ‘’Sve što je na 

Zemlji prolazno je, ostaje samo 

Gospodar tvoj, Veličanstveni i 

Plemeniti.’’ (Er-Rahman, 26-27.) 

HATIB: Abdulvaris Ribo 

Hvala Allahu, Vladaru Dana 

sudnjeg, koji je smrt i život 

stvorio da bi iskušao koji 

od vas će bolje postupati; On je Silni, 

Onaj koji prašta. Svjedočim da je samo 

Allah Bog, On nema saučesnika, i sva 

vlast i moć su u Njegovim rukama i 

On je dostojan zahvalnosti. On daje i 

život i smrt i On, uistinu, sve može. I 

svjedočim da je Muhammed Allahov 

rob i vjerovjesnik, poslat da donese radosne 

vijesti, opomene i da bude kao 

svjetiljka koja sija; Allahov blagoslov 

neka je sa njim, njegovom porodicom 

i ashabima, sve do Dana proživljenja i 

sakupljanja svih ljudi pred Allahom. 

Uzvišeni Allah kaže: 

‘’O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, 

istina, pa neka vas nikako život 

na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas 

šejtan u Allaha ne pokoleba.’’ (Fatri, 5.) 

Razmislite o svom stanju! Pogledajte 

kuda idete i preispitajte svoja djela! 

Vi niste stvoreni bez razloga i nećete 

biti prepušteni sami sebi. Isplata zarađenog 

bit će onakva kakva su vaša 

djela. Vi danas imate priliku da radite, 

ali ne i da zarađeno naplatite, a sutra 

će biti isplata bez mogućnosti da bilo 

šta dodatno uradite. Razmislite o prolaznosti 

ovog svijeta i brzini njegovog 

odlaska. Uzvišeni Allah kaže: 

‘’Sve što je na Zemlji prolazno je, 

ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni 

i Plemeniti.’’ (Er-Rahman, 26-27.) 

Dunjaluk je kuća iz koje idemo 

Sve živo na ovom svijetu će umrijeti, 

sve snažno će oslabiti, sve novo će 

istruhnuti i sve sagrađeno će biti porušeno. 

Kur’an je pun ajeta i primjera koji 

podsjećaju na kratkoću i prolaznost 

dunjaluka, pa nemoj da i tebe dunjaluk 

zavede i obmane. Uzvišeni Allah 

nas obavještava o sudbini onih koji su 

se borili samo za dunjaluk, samo se njime 

zadovoljavali i samo njega željeli, a 

ahiret zapostavili, pa kaže: 

‘’Onima koji ne očekuju 

da će pred Nas stati i koji su 

zadovoljni životom na ovom 

svijetu, koji su u njemu smireni, 

i onima koji su prema 

dokazima Našim ravnodušni 

– prebivalište njihovo bit 

će Džehennem, zbog onoga 

što su radili’’(Junus, 7-8.) 

‘’Onima koji žele život 

na ovom svijetu i ljepote 

njegove – Mi ćemo dati plodove 

truda njihova i neće 

im se u njemu ništa prikratiti. 

Njih će na onom svijetu 

samo vatra peći; tamo neće 

imati nikakve nagrade za 

ono što su na Zemlji radili 

i bit će uzaludno sve što su učinili.’’ 

(Hud, 15-16.) 

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu 

bilježi se vjerodostojan hadis od 

Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ‘’Dunjaluk 

je u poređenju s ahiretom poput 

umakanja prsta nekog od vas u more, 

pa neka pogleda koliko vode izađe za 

prstom kada ga izvadi iz vode.’’ 

U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., 

rekao je: ‘’Dunjaluk je za vjernika zatvor, 

a za nevjernika džennet.’’ (Muslim.) 

U trećoj predaji Allahov Poslanik, 

s.a.v.s., kaže: ‹›Da ovaj svijet (dunjaluk) 

vrijedi kod Allaha kao krilo mušice, 

ne bi dozvolio nevjernicima da sa njega 

popiju gutljaj vode.›› (Hadis bilježi 

imam Et-Tirmizi, a vjerodostojnim ga 

je ocijenio šejh Albani.) 

Onaj ko je 

upoznao 

dunjaluk 

i njegove 

blagodati u 

kojima uživa, 

taj je svjestan 

da poslije svake 

dunjalučke 

blagodati dolazi 

nevolja i poslije 

svake bliske 

veze rastanak. 

Hasan el-Basri pisao je Omeru, 

r.a.: ‘’Dunjaluk je kuća iz koje selimo, 

a ne kuća za boravak. Adem, 

a.s., spušten na njega po kazni i na 

njemu je da tu kaznu odsluži. Zato 

ga se, vladaru pravovjernih, dobro 

čuvaj. Ako želiš istinsku opskrbu, 

kloni se dunjaluka, a ako želiš bogatstvo, 

ono je kod onih koji malo 

dunjaluka imaju. 

Opskrba je u ostavljanju dunjaluka, 

a dunjalučko bogatstvo je neimaština. 

Dunjaluk ponižava one koji ga 

uzdižu i veličaju i čini siromašnim 

onoga ko ga sakuplja; dunjaluk je kao 

otrov koji jede onaj ko ga ne poznaje, 

a u tome je njegovo uništenje. Zato se 

čuvaj te varljive i obmanjujuće kuće i 

budi oprezan. Svaka dunjalučka radost 

pomiješana je s tugom, 

a čistota s nečistoćom. Da 

Stvoritelj nije o dunjaluku 

ništa objavio i da nikakav 

primjer nije naveo, opet 

bi se nemarni trebali opametiti 

i probuditi iz svog 

sna, a kakvo bi tek buđenje 

trebalo da se desi nakon 

što je Uzvišeni Allah 

izdao ozbiljno upozorenje 

vezano za dunjaluk. Našem 

Poslaniku, s.a.v.s., ponuđeni 

su ključevi dunjalučkih 

riznica, a on je odbio da 

ih uzme, jer on ne voli ono 

što njegov Stvoritelj prezire, 

niti smatra vrijednim ono 

što je kod Allaha bezvrijedno. 

Uzvišeni Allah je dobre 

ljude poštedio dunjaluka iz Svoje milosti, 

a nevjernicima je dao dunjaluk 

da ih zavara. Pa zar da onaj koga je 

dunjaluk zaveo misli da je ovladao dunjalukom 

i da je time počašćen?! Zar 

da zaboravimo kako je Uzvišeni Allah 

postupao sa Muhammedom, s.a.v.s., 

koji je – zbog gladi – za pojas stavljao 

kamen. Allaha mi, nikome od ljudi 

nije dato dunjalučko bogatstvo a da 

nije strahovao da je to zamka u koju 

bi mogao pasti, ako to nije bila maloumna 

osoba.’’ 

Kuđenje dunjaluka ne odnosi se na 

ono što je Allah stvorio od jela, pića i 

imetaka, nego se pokude dunjaluka i 

prijetnje odnose na postupke sinova 

Ademovih koji su vezani za dunjaluk. 

Prezreni su i zaslužuju kaznu oni koji 


6

se diče dunjalukom, koje je dunjaluk 

zaveo i zabavio od pokornosti Allahu, te 

učinio da zaborave na ahiret. Takav je 

bio narod Ad koji je na Allahovu kaznu 

podsjećao njihov poslanik Hud, a.s.: 

‘’Ad se bez ikakva osnova bio na 

Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’ – 

govorili su. A zar nisu znali da je Allah, 

koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja 

Naša su poricali.’’ (Fussilet, 15.) 

Takav je bio i faraon koga je opominjao 

Musa, a.s.: 

‘’I faraon obznani narodu svome: 

‘O narode moj’ – reče on – ‘zar meni 

ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci 

rijeke koji ispred mene teku – 

shvaćate li?’’’ (Zuhruf, 51.) 

Takav je bio i Karun kome je 

Uzvišeni Allah podario ogromno 

bogatstvo: 

‘’Karun je iz Musaova naroda bio, 

pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko 

blaga da mu je ključeve 

od njega teško mogla nositi 

gomila snažnih ljudi. ‘Ne 

budi obijestan, jer Allah 

ne voli one koji su obijesni!’ 

– govorili su mu ljudi 

iz naroda njegova – ‘i nastoj 

da time što ti je Allah 

dao stekneš onaj svijet, a 

ne zaboravi ni svoj udio na 

ovom svijetu i čini drugima 

dobro, kao što je Allah 

tebi dobro učinio, i ne čini 

nered po Zemlji, jer Allah 

ne voli one koji nered čine.’ 

‘Ovo što imam stekao sam 

znanjem svojim, tako ja mislim’ 

– govorio je on...’’ (El- 

Kasas, 76-78.) 

Karun je tvrdio da je 

imetak stekao zahvaljujući 

svojoj oštroumnosti i snalažljivosti, 

odnosno smatrao 

je da ga je zaslužno stekao. 

Onaj ko tako gleda na dunjaluk, 

ko se zbog imetka 

uzoholi, počne praviti nered na zemlji 

i zaboravi na ahiret, taj je prezren 

i zaslužuje Allahovu kaznu. A onaj 

ko dunjaluk stječe na dopušten (halal) 

način, njime se potpomaže u pokornosti 

Allahu, a imetak ga ne čini 

oholim i zbog njega ne pravi nered na 

zemlji, taj zaslužuje Allahovu nagradu. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 

‘’Divan li je dobar imetak u rukama 

dobrog čovjeka!’’ (Hadis bilježe imam 

Ahmed i El-Hakim, a šejh El-Albani 

svrstava ga u vjerodostojne hadise.) 

Dunjaluk je 

mnoge zabavio 

i odvratio od 

ahireta. Jedni 

su zaokupljeni 

sakupljanjem 

imetka i 

njegovim 

uvećavanjem, 

a pri tome 

zapostavljaju 

ono čime 

ih zadužuje 

Uzvišeni Allah, 

od namaza i 

drugih ibadeta, 

a drugi se 

predaju 

njegovim 

užicima 

Srca okrenuti budućem svijetu 

U drugom hadisu Allahov Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „ 

‘’Ovaj dunjaluk pripada jednom od 

četverice: čovjeku kojeg je Allah opskrbio 

imetkom i znanjem, bogobojazan 

je u odnosu prema imetku, postupa po 

tom znanju,s tim imetkom održava rodbinske 

veze i zna da Allah ima pravo u 

tom imetku. Taj je na najvećem stepenu; 

čovjeku koji ima znanje, ali nema 

imetka, pa on iskreno kaže: ‘Kada bih 

imao imetka, ja bih sa njim postupao 

kao onaj.’ Njih dvojica imaju istu nagradu; 

čovjeku koji ima imetak, ali nema 

znanja, s imetkom postupa bez znanja, 

nije bogobojazan, ne održava rodbinske 

veze i ne zna da Allah ima Svoje pravo 

u tom imetku. Njegov slučaj je najgori; 

i čovjeku kome Allah nije dao ni znanje 

ni imetak, a on kaže: ‘Da posjedujem 

imetak, griješio bih sa njim 

kao što griješi ta i ta osoba.’ 

Njegova nagrada je onakva 

kakav je njegov nijjet i njih 

dvojica će imati isti grijeh.’’ 

(Hadis bilježe imam Ahmed 

i Et-Tirmizi i Ibn Madže, a 

šejh El-Albani smatra ga vjerodostojnim.) 

Dunjaluk je mnoge zabavio 

i odvratio od ahireta. 

Jedni su zaokupljeni sakupljanjem 

imetka i njegovim 

uvećavanjem, a pri tome 

zapostavljaju ono čime ih 

zadužuje Uzvišeni Allah, od 

namaza i drugih ibadeta, a 

drugi se predaju njegovim 

užicima udovoljavajući svemu 

za čim teži njihova duša, 

i zbog te raskoši zaboravljaju 

na ahiret do te mjere da preziru 

i spomen na njega. Oni 

pozivanje ka skromnosti na 

ovom svijetu i podsticanje na 

rad za ahiret smatraju suvišnim 

i njihova srca se potpuno okreću 

dunjaluku, a ahiret zapostavljaju. Braćo, 

bojte se Allaha i spremajte se za susret 

sa Njim: 

‘’Onaj ko se boji susreta sa Allahom 

– pa, doći će, sigurno, Dan obećani; 

a On sve čuje i sve zna! A onaj ko se 

bori – bori se samo za sebe, jer Allah 

sigurno može bez svih svjetova biti.’’ 

(El-Ankebut, 5-6.) 

Onaj ko je upoznao dunjaluk i njegove 

blagodati u kojima uživa, taj je 

svjestan da poslije svake dunjalučke 

blagodati dolazi nevolja i poslije svake 

bliske veze rastanak. A onaj ko to zna 

i ko zna koliko sam vrijedi, njega ništa 

od ahireta neće odvratiti. 

Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da 

je rekao: ‘’Uzeo me Allahov Poslanik 

za rame i rekao: ‘Budi na dunjaluku 

kao stranac ili putnik.’’’(El-Buhari.) A 

Ibn Omer, r.a., govorio je: ‘’Kada omrkneš, 

ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, 

a kada osvaneš, ne nadaj se da ćeš 

dočekati večer. Iskoristi zdravlje prije 

bolesti i život prije smrti.’’ 

Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, 

rekao je: ‘’Ovaj hadis upućuje na kratkoću 

nade u ovaj dunjaluk. Vjernik ne 

treba smatrati dunjaluk mjestom stalnog 

boravka na kome će se lijepo osjećati, 

nego treba da se na njemu ponaša 

kao putnik koji uskoro nastavlja svoj 

put. U istom smislu su poslanici i njihovi 

sljedbenici izrekli svoje oporuke. 

Ovu oporuku je Ibn Omer, r.a., 

čuo od najboljeg učitelja i pedagoga i 

ona je naišla na plodno tlo, primilo ju 

je i shvatilo čisto srce, pa je po njoj postupao 

i često je govorio: ‘’Kada omrkneš, 

ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, 

a kada osvaneš, ne nadaj se da ćeš 

dočekati večer, iskoristi svoje zdravlje 

prije bolesti i život prije smrti.’’ 

Da, to je suština dunjaluka, pa se 

na njemu tako treba i ponašati. Jedan 

čovjek je ušao u kuću Ebu Zerra, r.a., 

i počeo razgledati, a potom upitao: 

‘’Ebu Zerre, gdje su ti kućne stvari i 

namještaj?’’ j On reče: ‘’Mi imamo drugu 

kuću i uskoro u nju selimo.’’ Čovjek 

mu reče: ‘’Ali, vi morate imati stvari i 

ovdje, dok ste tu!’’ Ebu Zerr mu reče: 

‘’Vlasnik kuće neće da nas ostavi ovdje.’’ 

Jedan njegov savremenik, u pismu 

koje je poslao svome bratu, napisao je: 

‘’Brate moj, tebi se čini da na ovom svijetu 

imaš mjesto stalnog boravka, a ti si 

samo musafir koga hitro odvode. Smrt 

ti ide u susret, a dunjaluk ističe i njegove 

stranice se nepovratno prevrću. Dan 

tvoga života koji prođe nikada se neće 

vratiti. Koliko je onih koji kraj dana ne 

dočekaju, i koliko je onih koji ne dočekaju 

sutrašnji dan kome se nadaju!’’ 

Zato vjernik od dunjaluka uzima 

samo opskrbu za ahireta i pouku od 

onih koji su bili sa njim pa su odselili 

na drugi svijet, a mudar je onaj ko pouku 

uzima od drugih. Od Allaha tražim 

oprosta za sebe i za vas, pa i vi tražite 

da vam oprosti, a On mnogo oprašta i 

milostiv je. 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Nosiocima lijepog morala, i na ovom 

svijetu otvaraju se vrata svakog dobra 

El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Ne budimo naivni 

– upoznajmo naše 

istinske neprijatelje! 

Hatib: Dr. Salah Budejr 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Hatib: Salih b. Abdullah 

b. Humejd 

Preveo i sažeo: Semir 

Imamović 

Društvo koje nije 

nosilac plemenitog 

morala 

neće uspjeti, ma koliko 

ono izgledalo jako i organizirano. 

Ukoliko u njemu 

i vlada red, to je zbog vlasti 

i pojačane kontrole. Nigdje 

kao u islamu ne postoji da 

zakon tretira kako vanjštinu 

tako i nutrinu, javne i 

tajne postupke. Dok drugi 

samo kažnjavaju greške i 

prijestupe, islam nagrađuje 

svako učinjeno dobro, pa čak i ono 

koje je namjeravano ali iz opravdanih 

razloga nije urađeno. Tajna uspjeha 

islama, na ovom a i svakom drugom 

polju, nije samo u njegovim obredima 

i zakonima, već dobrim dijelom u 

moralu pojedinca koji on zagovara. Za 

čovjeka se ne može reći da je pobožan 

ukoliko ga taj ibadet nije odgojio u plemenita 

čovjeka. Ibadet postiže svoj vrhunac 

nakon što njegovi rezultati budu 

vidljivi na čovjekovom ponašanju. O 

tome Allah Uzvišeni kaže: Namaz, 

zaista, odvraća od razvrata i od svega 

što je ružno. (El-Ankebut, 45.). Odgoj 

duše i njena iskrenost srž je ibadeta i 

cjelokupan čovjekov uspjeh vezan je za 

to. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, obavještava nas da je pravi 

gubitnik i bankrot u islamu onaj ko 

na Sudnjem danu dođe sa namazom, 

postom i ostalim ibadetima, no njegov 

Takvi ljudi 

izvor su svakog 

dobra. Oni 

mole za druge 

muslimane, 

kao što 

Uzvišeni kaže: 

“Gospodaru 

naš, oprosti 

nama i braći 

našoj koja su 

nas u vjeri 

pretekla i ne 

dopusti da u 

srcima našim 

bude imalo 

zlobe prema 

vjernicima.” 

moral nije bio u skladu sa 

tim. Jedne je ubio, druge 

zakinuo, treće okaljao i oklevetao, 

pa kada je svakome 

od njih dao od svoga ibadeta, 

ništa mu nije ostalo 

sa čime bi ušao u Džennet. 

U drugim hadisima najveći 

stepeni u Džennetu pripisuju 

se onima koji su bili 

najljepšeg morala. Tako se 

u jednom od njih kaže: “Na 

vagi Sudnjega dana neće biti 

ništa teže od lijepog morala”, 

ili: “Allahu su najdraži 

oni koji su lijepog morala”, 

ili: “Vjernici najpotpunijeg 

morala jesu oni koji imaju 

najljepši moral”. Nosiocima 

takvog morala i na ovom svijetu otvaraju 

se vrata svakog dobra. Takvi 

ljudi izvor su svakog dobra. Oni mole 

za druge muslimane, kao što Uzvišeni 

kaže: “Gospodaru naš, oprosti nama i 

braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i 

ne dopusti da u srcima našim bude imalo 

zlobe prema vjernicima.” (El-Hašr, 10.). 

U velike nedostatke današnjih muslimana 

spada to što vjeruju da je islam 

vjera koja podstiče na plemenitost, 

iskrenost, blagost i ostale vidove lijepog 

morala, ali njihova praksa govori 

nešto sasvim drugo. Još gore od toga 

je da pojedini muslimani nepravilno 

razumijevaju vjeru, obavljaju namaz i 

druge ibadete, ali su zakazali na polju 

lijepog ponašanja, tako da drugima ne 

pružaju pravu sliku o islamu. Muslimani 

moraju znati da loše ponašanje 

ugrožava njihovu vjeru i ruši muslimansku 

zajednicu. 

Jedan od najboljih pokazatelja 

da je određeni pojedinac 

ili čak čitavo društvo 

vrlo naivno a samim time i u velikoj 

opasnosti, jeste manjak njegove 

svijesti o tome ko mu je istinski i 

otvoreni neprijatelj. Takav čovjek 

odnosno takvo društvo, u očitom 

neprijatelju vidi prijatelja i iskrenog 

savjetnika, te se ni ne trudi da ga 

spriječi u činjenju zla i širenju neprijateljstva. 

Ovakav najčešće biva 

obmanut slatkorječivošću i “velikim 

riječima” svoga lažnog prijatelja, 

te nasjeda na njegove perfidne 

i neiskrene riječi i obećanja. 

Koliko već dugo slušamo “naše” 

navodne prijatelje kako upućuju 

prijetnje neprijateljima ummeta, a 

u suštini, iza svega se kriju samo 

puke riječi bez imalo konkretnih 

poteza kojima bi se zločincima i 

nevjernicima stalo na put širenja 

zla i nevjerstva. Ovakvi najčešće 

bivaju raskrinkani kada dođe 

do istinskog i otvorenog sukoba 

između islama i nevjerstva. 

Prateći historiju islama, lahko 

možemo zaključiti da su zadrti 

neprijatelji islama svoje najveće 

uspjehe postizali baš preko tih 

navodnih prijatelja islama i muslimana, 

a ni u sadašnjosti situacija 

nije drugačija. Nasljednici licemjera 

i vatropoklonika koji nikada 

islam nisu istinski ni primili, danas 

u ummetu siju smutnju i nered 

i na najkrvoločnije i najužasnije 

načine muče i ubijaju njegove 

pripadnike, baš onako kako su 

to radili i njihovi preci. Ove grupacije 

nikada sa sebe nisu skinule 

okove nevjerstva i mnogoboštva, 

te je širk i dan-danas prisutan 

među njima, a Uzvišeni Allah, 

pojašnjavajući ko su najgori i 

najljući neprijatelja islama kaže: 

Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima 

najljući neprijatelji Jevreji 


8

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds) 

Allah Svoje robove pomaže kako i kada On to želi 

Gdje god dođu 

na vlast, oni iz 

javnosti uklone 

sva obilježja 

istinskog islama 

a prošire razne 

vidove širka 

i novotarija 

koje sa vjerom 

Muhammeda, 

s.a.v.s., 

nemaju ništa 

zajedničko. 

i mnogobošci... 

(El-Maide, 82.). 

Ovakvi samo 

formalno iskazuju 

mržnju prema 

nevjernicima 

i mušricima, 

a u suštini su 

im bliski prijatelji 

čemu najbolje 

u prilog 

ide činjenica da, 

kada se radi o 

ratovanju protiv 

muslimana ehli sunneta, oni zauzimaju 

isti stav i staju na istu stranu. 

Gdje god dođu na vlast, oni iz 

javnosti uklone sva obilježja istinskog 

islama a prošire razne vidove 

širka i novotarija koje sa vjerom 

Muhammeda, s.a.v.s., nemaju 

ništa zajedničko. U sredinama u 

kojima vladaju, muslimani sunije 

nemaju nikakva prava, već bivaju 

mučeni, ponižavani pa čak 

i ubijani, a najbolji dokaz za ovu 

tvrdnju je sadašnje stanje naše 

braće u Siriji i blagoslovljenom 

Šamu. Braćo moja, ne smijemo 

zaboraviti niti izdati našu braću u 

ovoj blagoslovljenoj zemlji! Naša 

je obaveza da im na sve moguće 

načine pomognemo i neka nas 

bude sramota ako im našu pomoć 

uskratimo! Rekao je Uzvišeni Allah: 

Zato se bori na Allahovom 

putu, pa makar sam bio, a podstiči 

i vjernike; Allah će zaustaviti silu 

onih koji ne vjeruju, Allah je jači 

i kazne Njegove su strožije. (En- 

Nisa’, 84.). Uzvišenog Allaha molimo 

da pomogne iskrene borce na 

Njegovom putu i da sa lica zemlje 

ukloni zulumćare i nepravednike. 

Hatib: Jusuf Ebu Sinene 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

Život 

Ž 

na ovom 

Žsvijetu obiluje 

Žr a z n i m 

dešavanjima i promjenama. 

Međutim, svaka promjena 

je u Allahovim rukama. 

Pravi vjernici to dobro znaju 

i zato jedino od Allaha traže 

pomoć i promjenu svoga 

stanja. Oni znaju i vjeruju 

da Allah neće na cjedilu 

ostaviti Svoje iskrene robove. 

Pomagao ih je u svakom 

vremenu, pa zar će sada ta 

pomoć izostati. Učimo to iz 

života Allahovog Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem. Ko je taj ko je njihovu 

slabost promijenio u ponos i moć, 

ko je njihovo siromaštvo zamijenio 

bogatstvom i obiljem? Ko je Poslanika, 

sallallahu alejhi ve sellem, spasio od 

nevjernika i dao mu pobjedu nad 

njima? Zaista je to Allah i niko drugi. 

Nevjernici ne samo da su namjeravali 

da ga istjeraju, već su svim snagama 

težili da ga ubiju: I kada su nevjernici 

zamke razapinjali da bi te u tamnicu 

bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te 

prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih 

je ometao, jer Allah to najbolje umije 

(El-Enfal, 30). Uprkos svemu, Allah 

mu je darovao sigurnost i smiraj. Sve 

ovo trpjeli su zbog jedne rečenice – la 

ilahe illallah. Zbog nje su uznemiravali 

Luta, Šuajba i druge poslanike, alejhis- 

selam, a danas ubijaju nas. Zato očekujmo 

pomoć samo od Onoga ko je 

Sve ovo trpjeli 

su zbog jedne 

rečenice – la 

ilahe illallah. 

Zbog nje su 

uznemiravali 

Luta, Šuajba 

i druge 

poslanike, 

alejhis-selam, 

a danas ubijaju 

nas. Zato 

očekujmo 

pomoć samo 

od Onoga ko je 

njih pomagao, 

a to je Allah 

Uzvišeni. 

njih pomagao, a to je Allah 

Uzvišeni. Allah Svoje robove 

pomaže kako On želi. Nekada 

to bude vjetar, nevidljiva 

vojska meleka ili pak ljudi. 

Sjetimo se samo Poslanikove, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

Hidžre u Medinu. Zar 

ga nije pomogao s nečim što 

izgleda najslabašnije u našim 

očima – običnom paukovom 

mrežom. Iz Hidžre 

crpimo nebrojene pouke. To 

je pratilja poslanstva i pratilja 

vjerničkog života. Zar 

nije Vereka b. Nevfel rekao 

Poslaniku, sallallahu alejhi 

ve sellem, u prvim danima 

susreta sa Objavom, da će 

ga njegov narod ugnjetavati i protjerati. 

Uprkos svemu, Allah je pomogao 

Svoju vjeru. Želimo li da nas Allah po- 

mogne? Poslušajmo šta Allah o tome 

kaže: O vjernici, ako Allaha pomognete, 

i On će vama pomoći i korake vaše 

učvrstiti! (Muhammed, 7.). Kako ćemo 

Allaha pomoći a muslimani jedni 

druge ubijaju, kaljaju čast jedni drugima, 

rade s kamatom i zabranjenim 

načinima trgovanja, kidaju rodbinske 

veze i zapostavljaju međusobna prava?! 

Kako će nas Allah pomoći kada naša 

braća muslimani nekoliko stotina kilometara 

odavde uživaju, a nas i našu 

djecu ovdje ubijaju? Kako će nas Allah 

pomoći a niko ni glas da podigne 

dok pokušavaju da sruše ovaj mesdžid? 

Allahovi robovi, budite jedinstveni i 

budite braća, kako nas je naš Poslanik 

učio. Pomozite Allaha, pa će i On 

pomoći nas. 


9

Polumjesec 

Hasan Ajkunić 

Čovjek koji je od Bugojna 

napravio lijep i moderan 

grad 

Malo koji bi se načelnik u Bosni 

i Hercegovini mogao pohvaliti 

konkretnim rezultatima na planu izgradnje 

i obnove gradske infrastrukture 

kao što je to načelnik općine 

Bugojno Hasan Ajkunić. Ovaj veliki 

Bugojanac, riječima i djelom, iako osporavan 

od mnogih i nazivan raznim 

pogrdnim i posprdnim imenima 

(Grlo Ljubić i sl.), uspio je da u svom 

osmogodišnjem mandatu, od Bugojna, 

koje je poprilično devastirano u 

prošlom ratu, napravi jedan uistinu 

lijep i moderan grad, i grad ugodan 

za življenje. Sve važnije javne zgrade 

u gradu su renovirane (bolnica, opština, 

sud, policija, pojedine škole) i 

opremljenje najsavremenijom opremom. 

U većini mjesnih zajednica 

izgrađena su spomen-obilježja u čast 

poginulim šehidima, sportski tereni 

za mlade, asfaltiran je i obnovljen veliki 

broj gradskih i seoskih puteva, a 

kao kruna na sve to došlo je uređenje 

centralnog dijela grada kao pješačke 

i trgovačke zone, uz mala preusmjeravanja 

dosadašnjih ruta kretanja, što 

su građani Bugojna, iako skeptični u 

početku, nakon završetka radova, primili 

sa velikim oduševljenjem. Hasan 

Ajkunić na narednim izborima nastupa 

kao nezavisni kandidat za načelnika 

Bugojna, i on bi, na osnovu 

raspoloženja koje trenutno vlada u 

ovom gradu, ali i zbog spomenutih 

rezultata, mogao biti ponovo izabran 

za načelnika. 

Ekonomija 

Kamata – zlo koje upropaštava svjetsku ekonomiju 

Po islamu, kamata spada u velike grijehe. 

To je toliki grijeh da je Allah, 

dž.š., u Kur’anu, što nije slučaj ni sa jednim 

drugim grijehom osim širka, onima 

koji se bave kamatom objavio otvoreni 

rat. A onaj ko sa Allahom bude vodio rat 

sigurni je gubitnik i stradalnik. Koliko je 

kamata štetna i do kojih razmjera može 

narasti, svjedoči sljedeći slučaj. 

Naime, bečki profesor, građevinski 

nadsavjetnik je, da bi ljudima pokazao 

silno množenje i uvećavanje kamate i 

podstakao ih na razmišljanje o katastrofalnim 

posljedicama kamate, godine 

1931. poslao engleskoj banci jedan austrijski 

šiling sa molbom da se uloži sa 

4% kamate godišnje i da se od toga ništa 

ne isplaćuje za 1.500 godina. 

Prenoseći ovu vijest, tadašnji 

Jugoslovenski list, od 16. 10. 1931. godi- 

ne, objavio je sljedeće: 

Beč: Građevinski nadsavjetnik profesor 

Leopold Bauer poslao je engleskoj banci 

u aprilu ove godine jedan austrijski šiling 

sa molbom da se uloži 

od 4 % kamate godišnje. U 

popratnom pismu profesor 

je izjavio da se radi, za banku, 

o zaista rentabilnom poslu, 

jer svoj ulog neće dizati 

za 1. 500 godina, dakle do 

3431. godine. Zatim je kazao 

da se po njegovoj oporuci 

taj kapital, kada nastupi 

3431. godina, treba rasporediti 

na sljedeći način: Platit 

će se trud banci za knjiženje 

i proračunavanje kamata i u 

tom slučaju banka dobiva, 

Prvi sajam halal industrije u BiH 

Sarajevo Halal forum 

Uorganizaciji kompanije GHB 

Invest, Centra Skenderija te 

Agencije za certificiranje halal kvalitete 

u Sarajevu će se od 26. do 29. septembra, 

2012. održati prvi SAHAF 

– Sarajevo Halal forum i sajam. Na 

sajmu će se predstaviti halal certificirane 

kompanije iz zemalja 

jugoistočne Europe, 

koje svoje proizvode 

plasiraju ne samo lokalno 

i regionalno, nego i 

na halal tržišta diljem 

svijeta. Kao prvi ovakav 

događaj u jugoistočnoj 

Europi, SAHAF 

već izaziva interesiranje 

izlagača iz Njemačke, 

po tadašnjem kursu preračunato u dinare, 

220 biliona dinara. Engleskom kralju 

od toga treba dati poklon zlatnu kocku 

visoku 1 metar. Zatim se iz tih sredstava 

treba kupiti cijeli američki kontinent, a 

svakom nezaposlenom radniku davat će 

se po 20 funti dnevno. Nadalje, banka 

treba finansirati sa milijardu funti naučni 

insititut za izumitelje. Zatim, ako bi 

se neko vinuo u orbitu i uspio proputovati 

kroz svemirski prostor, treba mu 

isplatiti nagradu od bilion funti. Pošto 

do god. 3431. neće biti isplaćeni ratni 

dugovi, Bauer želi da se sa njegovog 

računa plate ratni dugovi svih država. 

Savezu Naroda se mogu podmiriti sve 

njegove potrebe, a nasljednicima Bauera 

najmanje milion funti. Bauer kaže da će 

do 3431. jedan šiling sa kamatama na 

kamatu narasti do takve sume, koja bi u 

zlatu bila veća od naše zemljaske kugle. 

(Dr. Omer Nakičević, Muhamed Pašić 

– zaboravlejni direktor Šerijatske škole, 

Sarajevo, 2009., str. 144-145.) 

Austrije, Turske, Malezije, Indonezije i 

drugih zemalja. U posebnim paviljonima 

bit će predstavljene vodeće svjetske 

halal industrije, te neki od najznačajnijih 

svjetskih halal proizvođača hrane. 

Više informacija dostupno na www. 

sahaf.ba. 


10

Youtube 

Kinez uči ilahiju “Ide mjesec ramazan” 

Kinezi koji žive na prostorima 

Kbivše Jugoslavije znaju često pu- 

Ktem interneta pustiti svoje snimke na 

kojima pjevaju narodne ili zabavne 

pjesme. Za razliku od ostalih svojih 

zemljaka jedan od Kineza ovih dana 

je zapjevao, odnosno proučio ilahiju 

“Ide mjesec 

r a m a z a n ” . 

Spomenuti 

snimak na 

kome neimenovani 

Kinez 

pjeva spomenutu 

ilahiju 

objavljen je 

na televiziji 

“Islam chanel”. 

Moramo 

priznati da 

Kinez veoma 

lijepo pjeva 

SDP BiH je po prvi put objavio 

podatke o broju i nacionalnoj pripadnosti 

svojih kandidata za lokalne 

izbore. SDP Bosne i Hercegovine je 

prije nekoliko dana u Zenici predstavio 

57 kandidata za načelnike općina 

te 2.270 kandidata za Općinska 

vijeća u 72 općine Federacije Bosne 

i Hercegovine, 40 općina u RS-u, 

te Distrikt Brčko. Na Lokalnim izborima 

ispred SDP-a je kandidirano 

828 žena, i 829 mladih. Od toga je 

spomenutu ilahiju. Toplo vam preporučujemo 

da posjetite ovaj link i pogledate 

snimak kineskog učača ilahija 

i kasida. 

http://www.youtube.com/watch? 

v=xef GwqN5Kf A&feature=play 

er_embedded#! 

Nacionalna pripadnost Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine 

Najmanje 90 % članova SDP-a su Bošnjaci 

1.709 Bošnjaka, 219 Hrvata, 216 

Srba, 106 ostalih i 20 iz reda manjina. 

Pretpostavljamo da među SDP-vim 

“ostalim” ima dosta Bošnjaka koji su 

se radi izborne potrebe preimenovali 

u tu nacionalnu kategoriju. Još ako se 

uzme u obzir da su ovo izborni brojčani 

nacionalni rasporedi jasno je da 

je SDP BiH apsolutno većinski bošnjačka 

politička stranka. Vjerovatno, 

najmanje 90 % članova SDP-a BiH su 

Bošnjaci. 

Crveni polumjesec 

Komunistička narav 

vladanja 

Kako javljaju pojedini sarajevski 

internet portali, “SDPova 

predsjedavajuća Skupštine KS 

Mirjana Malić je na dan dženaze 

oca kolege iz skupštinskih klupa 

i predsjednika Kluba poslanika 

SDA, Dine Konakovića, zakazala 

kolegij skupštine KS. Malićka je 

napravila ovakav potez misleći da 

će nedolaskom Konakovića, SDP 

imati potrebnu većinu u Kolegiju za 

donošenje nekoliko važnih odluka. 

No Konaković je prozreo namjeru 

dojučerašnjih koalicionih partnera 

iz SDP-a i na iznenađenje Malićke 

se pojavio na sjednici Kolegija. A 

nakon njegovog pojavljivanja uslijedila 

je prava mala drama. Odmah 

nakon Konakovićevog pojavljivanja 

Mirjana Malić se požalila na 

navodnu zubobolju te ja napustila 

sjednicu Kolegija. Vidno uzrujani 

Konaković potom je prisutne upitao: 

‘Kakvi ste to vi ljudi, prezate li 

od bilo čega? Musić (premijer) mi 

je jučer poslao telegram saučešća i 

svi ste znali da mi je ocu dženaza a 

zakazujete Kolegij.’” Ovo je još jedan 

dokaz da su komunisti opasni 

zulumćari i da će iskoristiti svaku 

priliku da sprovedu svoj pokvareni 

komunistički naum ponovnog 

porobljavanja bošnjačkog naroda. 

Osim toga, nije se čuditi što se 

Mirjana Malić ponijela na navedeni 

način. Dovoljno je znati kako 

je odgojila sina pa će nam biti sve 

jasno. naime, sin Mirjane Malić 

je Nebojša Malić, jedan od najvećih 

negatora genocida u Srebrenici, 

srpski radikal i ultranacionalista, 

koji živi u Americi i koji na sva usta 

brani Radovana Karadžića. 


11

Cionisti 

Dokumentirani državni 

terorizam Jevreja iz Izraela 

nad palestinskim narodom 

Ovih dana internetom kruži 

faksimil novinskog članka u 

okviru kojeg je objavljena fotografija 

na kojoj se vidi da izraelski vojnici 

na svom policijskom džipu drže trinaestogodišnjeg 

palestinskog dječaka 

kao živi štit ispred Palestinaca 

koji demonstriraju. Ovu fotografiju 

napravili su izraelski borci za slobodu 

predvođeni rabinom Arikom 

Aschermanom. Rabin Arik i njegovi 

saradnici na ovaj način žele upoznati 

javnost kako se ponaša izraelska 

policija. Uhapšeni palestinski dječak 

zove se Muhammad Badwan. 

Njegov otac kaže da ga je izraelska 

policija otela tokom noći i da su ga 

sutradan stavili kao živi štit ispred 

demonstranata koji su kamenovali 

izraelsku policiju. “Kada sam ga 

vidio svezanog na haubi policijskog 

džipa izgubio sam pamet”, kaže 

Muhammadov otac. A Muhammad 

Badwan je, nakon što su ga oslobodili 

izraelski policajci, novinarima 

rekao: “Kada su me uhapsili mislio 

sam da me vode u zatvor. Ali kad su 

me stavili na haubu džipa bilo me je 

puno strah da me kamenje ne povrijedi”. 

Nažalost, ovakve slike često se 

mogu vidjeti na ulicama okupiranih 

palestinskih gradova. Izraelska policija 

i vojska ne prezaju ni od čega da 

ponize Palestince. Niko ne ponižava 

nijedan narod kao što Jevreji iz 

Izraela ponižavaju palestinski narod. 

Izrael sprovodi državni terorizam 

nad palestinskim narodom. 

Finansiranje laži 

Dodik troši milione KM na poricanje genocida u BiH 

Vlada Republike Srpske ulaže mi- 

Vlione konvertibilnih maraka na 

Vnegiranje srpskih zločina i genocida u 

Bosni i Hercegovini koji su počinjeni 

tokom agresije na našu zemlju. Vlada 

Republike Srpske milione konvertibilnih 

maraka trši na finansiranje medija 

u Republici Srpskoj i inostranstvu, na 

finansiranje pojedinaca iz redova svjetskih 

lobističkih mešetaraskih krugova. 

Također, Milorad Dodik je oformio 

brojne timove, takozvane ekspertske 

grupe, kao što je grupa koju predvodi 

Dodikova dvorska lutka Dževad 

Galijašević i njegov intimus Darko 

Trifunović. Ovih dana objavljene se 

informacije o finansiranju još jedne 

tzv. ekspertske grupe koja radi u Haagu 

i ima primarni cilj negiranje genocida 

u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. 

“Ispostavilo se da poricanje genocida 

nosi sa sobom određenu cijenu - i to 

poprilično veliku. Finansijski izvještaji 

iz enitetske jedinice bosanskih Srba, 

poznate kao Republika Srpska (RS), 

otkrivaju da 

je grupa, kojoj 

je sjedište 

u Den Haagu, 

sastavljana od 

pseudostručnjaka 

koji 

sebe nazivaju 

Historijski 

projek at 

Sreb renica 

primila više 

od miliona 

dolara od vlade 

RS-a u posljednjih 

pet 

Ko vlada Sarajevom 

Nemusliman vlada Kantonom Sarajevo 

Premijer kantona Sarajevo još jednom 

se pohvalio time da nije musliman. 

Na obilježavanju godišnjice masakra 

na gradskoj tržnici 

u Sarajevu, okupljeni su 

odali počast nevino nastradalim. 

Dok su prisutne 

delegacije, u kojima 

je bilo muslimana, učile 

Fatihu, nevino stradalim, 

premijer Musić se još jednom 

potrudio da svima 

pokaže kako nije musliman 

i poruči onima koji 

su mu dali podršku na 

prethodnim izborima da 

godina”, ovo je na svom blogu na 

stranici magazina Foreign Policy napisao 

poznati publicit i novinar Michael 

Dobbs. Grupu “Historijski projekat 

Srebrenica” predvodi 62-godišnji 

američko-srpski “advokat” iz Chicaga 

Stephen Karganović. Michael Dobbs 

donosi prikaz godišnjih subvencija 

Historijskom projektu Srebrenica 

koje su odobrili Vlada Republike 

Srpske, kao i Narodna skupština RS. 

Tako je Karganovićev projekat 2008. 

dobio 175.000 KM, 2009. i 2010. po 

400.000 KM, 2011. 398.840 KM, a 

ove godine 300.000 KM. Historijski 

projekat Srebrenica čiji osnivač tvrdi 

da je u zaštićenim zonama UN-a 

u istočnoj Bosni stradalo manje od 

1.000 ljudi od Dodikove i vlade 

Aleksandra Džombića je sveukupno 

dobio 1.673.840 KM. 

Dok Milorad Dodik troši milione maraka 

na poricanje genocida bošnjački 

političari se češljaju i uljepšavaju za 

novu rundu predizbornog laganja. 

dok je Fikreta Musića, kanton Sarajeva 

neće predvoditi musliman. (bosnjacimuslimani.com) 


12

Sarajevo 

Sarajevski ilegalni pederizam 

Sarajevski pederi prije nekoliko 

dana izveli su veoma zanimljivu, 

ilegalnu noćnu akciju grafitiranja sarajevskih 

ulica. Tako su jednog augustovskog 

jutra na više zgrada osvanule 

parole: “On voli njega”, “We’re 

Queer, we’re here” (Queer smo, tu 

smo), “Mi smo gej, lezbijke, trans, bi 

i ponosni/e”... Naravno, sarajevski pederi 

su se potrudili da njihova ilegalna 

Foto polumjeseca 

akcija dobije mjesto na pojedinim internet 

portalima. Ilegalni pederi su 

svojoj akciji dali i ime, nazivajući je 

“Tihi Gay Pride”. Sumnjamo da će 

sarajevske gradske vlasti tužiti pederska 

udruženja za uništavanje tuđe 

imovine. Nisu pederi muslimani pa 

da se na njih digne sve živo i neživo 

u vladinom i nevladinom srajevskom 

okruženju. 

Konjic, Jablanica, Mostar: Protivpožarna bitka na Neretvi 

Medžlis IZ-e Cazin 

Tomas postao Muhamed 

prisustvu velikog broja džematlija 

u džamiji džemata 

U 

Majetićim koji pripada Medžlisu 

Islamske zajednice Cazin, prije nekoliko 

dana organizirana je svečanost 

povodom javnog prelaska na islam. 

Nijemac Tomas Traczuk (Traščuk), 

koji je oženjen Ajšom Hirkić-Traščuk 

iz Majetića, izgovorio je šehadet i 

prihvatio vjeru islam te promijenio 

ime u Muhamed. Ovo je prvi 

ovakav slučaj u džematu Majetići, 

koji je utoliko svečaniji jer se desio 

u mjesecu ramazanu. Svečanost je 

predvodio glavni imam Medžlisa 

IZ-e Cazin prof. Said ef. Mujakić, 

koji je Muhamedu uručio Kur’an. 

“Prisustvovali smo nesvakidašnjem 

događaju u džematu Majetići, gdje 

je jedan mladi Nijemac prešao na 

islam. Na području Medžlisa IZ-e 

Cazin svake godine imamo po jedan 

ili više ovakvih slučajeva, a u 

pitanju su ljudi s našeg područja 

koji se nalaze u inozemstvu, gdje 

upoznaju osobu koja se u kasnijem 

zajedničkom životu odluči 

prijeći na islam”, rekao je Said ef. 

Mujakić. 

“U zajedničkom životu s Ajšom 

Tomas je uvidio sve ljepote islama i 

odlučio da ga javno prihvati te promijeni 

ime u Muhamed. Rekao je 

da je jednostavno osjetio potrebu da 

zahvali Bogu za sve ono dobro što 

mu se do sada dogodilo. Presretan 

je jer je u islamu našao sreću, mir i 

zadovoljstvo. Svojim dobrovoljnim 

prelaskom na islam Muhamed je 

od sada i zvanično naš džematlija”, 

rekao je Enver ef. Kovačević 

imam u džematu Majetići. Tomas, 

odnosno Muhamed, kaže da su u 

BiH ljudi gostoljubivi i velikodušni, 

što ga je nagnalo na razmišljanje. 

“Također, osjetio sam potrebu 

da zahvalim Bogu, a način kako da 

to uradim pronašao sam u islamu.” 


13

Politika 

Na raskrsnici lokalnih izbora 

Izbor je naš: Pravi ili krivi put 

Tri glavne i najdominantnije 

bošnjačke političke opcije, SDA, 

SDP i privatna stranka Fahrudina 

Radončića, svakodnevno vode 

nemilosrdne sukobe za prevlast. 

U te sukobe naizmjenično 

se uključuju srpski politički 

predstavnici iz Republike 

Srpske i dva HDZ-a, koji vješto 

manipuliraju našim političarima i 

dodatno raspiruju međubošnjački 

politički rat. I prije ovog 

međubošnjačkog političkog 

rata naše stanje je bilo teško. 

Međutim, sada je situacija veoma 

zabrinjavajuća. A to se najbolje 

osjeti u ovo predizborno vrijeme, 

u danima kada se donose i 

trebaju donijeti važne odluke. 

Danas većina Bošnjaka nema 

pravi odgovor na jedno jedino i 

najvažnije pitanje, a to je za koga 

glasati i imali više ikakve koristi 

od glasanja 

PIŠE: Ezher Beganović 

Za 

Z 

manje od mjesec dana, od- 

Znosno početkom sljedećeg 

Zmjeseca navršiće se tačno 

dvije godine od završetka općih izbora 

u Bosni i Hercegovini. I pored toga 

što se ovih dana navršava dvije godine 

od završetka općih izbora još uvijek 

se sa sigurnošću ne zna ko je vlast a ko 

opozicija u našoj zemlji, još uvijek nije 

završen proces konstituiranja vlasti. Ta 

nepoznanica ko je vlast a ko opozicija 

naročito je izražena u Federaciji Bosne i 

Hercegovine i, u određenom smislu, na 

državnom nivou. Iako još uvijek traje 

proces konstituiranja vlasti po osnovu 

općih izbora već smo ušli u završetak 

predizborne kampanje za lokalne izbore 

koji će biti održani sljedećg mjeseca. 

Bošnjacima je najteže 

Nemogućnost završetka procesa 

konstituiranja vlasti proizvela je haotičnu 

političku situaciju zbog čega se 

čak dovodi u pitanje opstanak Bosne 

i Hercegovine. Osim toga, svi građani 

Bosne i Hercegovine, bez obzira na 


14 

nacionalnu pripadnost, na svojoj koži 

osjete svu težinu aktuelne političke situacije. 

A nama Bošnjacima je najteže. 

A zašto je to tako? Srbi imaju prilično 

sređenu političku situaciju u svom entitetu 

Republika Srpska, iako i oni trpe 

velika iskušenja nastala zbog nefunkcioniranja 

drugih nivoa vlasti u Bosni 

i Hercegovini, posebno državnog 

nivoa, što se najviše odražava na pad 

životnog standarda. Hrvati također 

nemaju nekih većih problema po istom 

osnovu. Ali zato mi Bošnjaci imamo 

problema na pretek. Kod nas Bošnjaka, 

skoro, ništa ne funkcionira, narod 

je obezglavljen i prestrašen. Bošnjački 

političari vode žestoke međusobne 

obračune. Tri glavne i najdominantnije 

bošnjačke političke opcije, SDA, SDP i 

privatna stranka Fahrudina Radončića 

SBB, svakodnevno vode nemilosrdne 

sukobe za prevlast. U te sukobe naizmjenično 

se uključuju srpski politički 

predstavnici iz Republike Srpske i 

dva HDZ-a, koji vješto manipuliraju 

našim političarima i dodatno raspiruju 

međubošnjački politički rat. I 

prije opisanog međubošnjačkog političkog 

rata naše stanje je bilo teško.

Međutim, sada je situacija veoma 

zabrinjavajuća. A to se najbolje osjeti u 

ovo predizborno vrijeme, u danima kada 

se donose i trebaju donijeti važne odluke. 

Rezultati općih izbora 2010.godine, 

odnosno haos koji je uslijedio nakon tih 

izbora i koji još uvijek traje kod svakog 

građanina Bosne i Hercegovine, naročito 

nas Bošnjaka ojačali su svijest o važnosti 

predstojećih lokalnih izbora. Međutim, 

ta ojačana svijest o važnosti predstojećih 

lokalnih izbora samo nam je dodatno 

zakomplicirala i aktuelnu situaciju učinila 

još težom. Jer, danas većina Bošnjaka 

nema pravi odgovor na jedno jedino i 

najvažnije pitanje, a to je za koga glasati i 

imali više ikakve koristi od glasanja? 

SDP, SBB – Fahrudin Radončić, SDA 

Na jednoj strani imamo bošnjačke 

političare i političke stranke koji su se u 

proteklom periodu dokazali na polju nanošenja 

nesagledivih posljedica po interes 

Bošnjaka i islama. SDP i Fahrudin Radončić 

sa svojom privatnom Strankom 

za bolju budućnost Bosne i Hercegovine 

u protekle dvije godine ozbiljno su ugrozili 

položaj bošnjačkog naroda a Bosnu i 

Hercegovinu doveli u opasnost. Odlučni 

da se dokopaju vlasti po svaku cijenu, odnosno 

da zavladaju Bošnjacima, SDP sa 

Zlatkom Lagumdžijom na čelu i njihov 

koalicioni partner Fahrudin Radončić 

sa svojom SBB sklopili su niz političkih 

sporazuma koji su, ako bi se do kraja realizirali, 

bili veoma pogubni po budućnost 

Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Također, 

spomenute političke stranke i njihovi 

lideri u isto vrijeme vodili su, i još uvijek 

vode, propagandne kampanje koje su 

često imale i imaju neprijateljski prizvuk 

prema Bošnjacima i islamu. Zbog toga, 

većina Bošnjaka danas sa podozrenjem 

gleda na politički angažman Lagumdžijonog 

SDP-a i Radončićeve SBB i sa 

sigurnošću znaju da svoj glas neće dati 

navedenim političkim opcijama. 

Sa druge strane nalaze se S DA i ostale 

manje bošnjačke političke stranke. Kada 

je u pitanju SDA niko nema dileme, odnosno 

većina patriota Bošnjaka vjeruje da 

SDA nikada ne može biti na strani neprijatelja 

Bosne i Hercegovine. Međutim, 

SDA ima problem druge prirode a to je 

nebriga i nerad na adekvatnoj zaštiti interesa 

bošnjačkog naroda i Bosne i Hercegovine 

i rad samo za vlastite interese, za 

svoje fotelje. SDA ovih dana pokušava 

ubrati političke poene na greškama SDPa 

i Fahrudina Radončića. SDA gradi 

svoju predizbornu kampanju za lokalne 

izbore na kritikama promašenih i neprijateljskih 

politika koje vode SDP i Fahrudin 

Radončić na federalnom i državnom 

nivou. Kao da se trebaju održati opći a ne 

lokalni izbori. Osim kritikovanja drugih 

SDA ne želi da mijenja bilo šta. U srijedu 

5.septembra u Travniku je 

održana javna tribina SDA na 

kojoj je govorio Sulejman Tihić 

a koji je tom prilikom rekao 

da je predizborni cilj SDA 

na predstojećim lokalnim izborima 

osvajanje što više glasova 

i osvajanje što više pozicija 

u općinskim vijećima i na 

mjestima načelnika općina. 

Nigdje se ne spominje rad i 

briga na poboljšanju životnog 

standarda običnog čovjeka, 

odnosno Tihić u svom govoru 

nijednom nije spomenuo potrebu 

povećanja brige na poboljšanju 

ekonomije i drugih 

životnih problema običnog 

naroda, uglavnom je govorio 

protiv Radončića i Lagumdžijinog 

SDP-a. Doduše, spomenuo 

je i želju SDA da Bosna 

i Hercegovina postane članica 

Natoa i Evropske unije. Većina 

Bošnjaka je ogorčena na 

ovakvo vođenje politike SDA, 

naročito na njene lidere kao 

što je Sulejman Tihić. Narod je stekao 

jako uvjerenje da Sdaovci misle samo 

na svoje foteljaške interese i beneficije. 

Pripremajući se za pisanje ovog teksta 

razgovarali smo sa više članova SDA, sa 

nekoliko kandidata SDA na lokalnim izborima. 

Svoje sagovornike smo pitali zašto 

se ništa ne mijenja u SDA, zašto nema 

nikakvih novih zdravih snaga i ideja. Od 

Svoje 

sagovornike 

smo pitali 

zašto se ništa 

ne mijenja u 

SDA, zašto 

nema nikakvih 

novih zdravih 

snaga i ideja. 

Od mnogih 

Sdaovaca 

dobio smo 

sljedeći 

odgovor. 

‘’Uvukli su se 

foteljaši i samo 

misle na sebe, 

mi ostali smo 

nemoćni’’. 

Narod to zna i 

zato je većina 

Bošnjaka 

neodlučna za 

koga glasati i 

ima li uopće 

smisla izaći na 

izbore. 

mnogih Sdaovaca dobili smo 

sljedeći odgovor. “Uvukli su 

se foteljaši i samo misle na 

sebe, mi ostali smo nemoćni”. 

Narod to zna i zato je većina 

Bošnjaka neodlučna za koga 

glasati i ima li uopće smisla 

izaći na izbore. Ovakvo konfuzno 

stanje nije zabilježeno u 

novijoj bošnjačkoj historiji. 

Stoga, teško je dati pravi 

odgovor na navedene dileme. 

Međutim, sigurni smo 

da bi neizlazak na izbore 

bošnjački narod izložio još 

većoj opasnosti jer bi time 

dali dobru priliku opasnim 

političkim opcijama, kao 

što su SDP i Radončićeva 

SBB, da postignu izborne 

pobjede i odvedu Bošnjake 

i Bosnu i Hercegovinu u još 

veću neizvjesnost. Najgore 

što nas može zadesiti jeste 

da nam postane svejedno šta 

se događa oko nas! U SDA, 

Stranci za BiH, A SDA, 

među nezavisnim kandidatima ima 

dosta dobrih i čestitih pojedinaca. Oni 

zaslužuju da im se pruži prilika. Možda 

neki od njih i opravdaju ukazano povjerenje. 

Bolje je na taj način rizikovati 

nego neglasanjem omogućiti neprijateljima 

Bošnjaka i Bosne i Hercegovine 

da ostvare svoje ciljeve. Izbor je naš, ili 

ćemo pravim ili krivim putem! 


15

Kolumna 

Borba za opstanak 

(Auto)šovinizam nad Bošnjacima 

Kako da očekujemo da će 

neko drugi cijeniti naše 

velikane, ako mi sami 

nismo sposobni da pravimo 

razliku između konja i 

Alije Izetbegovića, između 

konja i Husein-kapetana 

Gradaščevića, između “Sulje i 

Muje“ i bosanskih šehida... 

Piše: Fatmir Alispahić 

Kada 

K 

sam 1996. u okviru Foru- 

Kma građana Tuzle pokrenuo 

KNagradu “Meša Selimović” 

za najbolji roman na bosanskom, crnogorskom, 

srpskom i hrvatskom književnom 

prostoru, nisam slutio kako će ta 

Nagrada postati još jedno mjesto diskriminacije 

bošnjačkih pisaca. Doduše, 

izuzev prve dvije književne manifestacije 

“Cum grano salis” (2001. i 2002.), koje 

sam u cijelosti programski osmislio kao 

šef Press centra Općine Tuzla, narednih 

godina ja nisam imao nikakve veze s 

time što se događalo, prvo, jer sam od 

2003., nakon deset godina, (s)maknut 

sa pozicije šefa općinskog Pressa, a drugo, 

jer sam kao i svi tuzlanski pisci odstranjen 

iz ove, ispostavit će se, ideološke 

manifestacije. Zbog “neuključivanja 

tuzlanskih pisaca” već 2003. godine je, 

u tekstu “Skupa glupost”, reagirao poznati 

pisac Atif Kujundžić, a poslije su 

reagirali i mnogi drugi, ukazujući na “filozofiju 

palanke”, koja prezirući domaće 

vrijednosti svjedoči komplekse i jad. 

Uklonjen je i pomen Foruma građana 

Tuzle pod čijim krovom je promovirana 

Nagrada “Meša Selimović”, a o čemu je 

predsjednik FGT Vehid Šehić (U tek- 

stu “Nagrada Meša Selimović nije ideja 

Jasmina Imamovića”) rekao sljedeće: 

“Moram reći da je ovaj projekat zamisao 

Foruma građana Tuzle iz 1996. godine, 

koji je vođen pod Odborom za kulturu. 

Mi smo 1996. ustanovili Nagradu Meša 

Selimović za južnoslavenski roman, i to 

na način da selektori iz država ex-Jugoslavije 

zajedničkom žiriju predlažu 

najbolje romane iz prošlogodišnje produkcije. 

Po tom sistemu dodjeljuje se 

Nagrada Meša Selimović. Namjeravali 

smo pokrenuti i zajedničku književnu 

ediciju nevladinih organizacija iz ex- 

Jugoslavije. Pošto je ovo bio zvaničan 

i javan projekat FGT, o tome je 1996. 

govoreno i u medijima, izlazili su i cijeli 

tekstovi o ovoj ideji, kao 

što je, recimo, tekst Dragana 

Banjca u beogradskoj Novoj 

Borbi. Međutim, politička 

stvarnost 1996. godine nije 

bila naklonjena našim idejama. 

Trebalo je da prođe šest 

godina pa da se Nagrada Meša 

Selimović smatra poželjnom i 

progresivnom” - govorio je 

između ostalog Vehid Šehić. 

O koliko značajnoj ideji 

se radilo svjedoči i tekst (“Priča 

od kiča, zasad”) Envera 

Čauševića u kome piše: “Ime 

Tuzle vjerovatno se nikada 

u njenoj historiji nije u tako 

pozitivnom svjetlu pronijelo 

svjetskim medijskim prostorom 

kao u ovom povodu 

kada je, kako je pisao Washington 

Post - po prvi put nakon 

raspada Jugoslavije ustanovljena 

jedna književna nagrada 

koja objedinjuje e pocijepani 

jezički i književni prostor. 

Zahvaljujući Nagradi Meša 

Selimović Tuzla je u svjetskim 

Kada sam 

još u ratu 

osmišljavao 

i realizirao 

brojne projekte 

na nevladinom 

i kulturnom 

povezivanju 

pocijepanih 

južnoslovenskih 

prostora, 

vjerovao sam 

da će u toj 

mreži biti 

mjesta za 

bošnjačku 

jednakost i 

afirmaciju. 

razmjerama ostvarila prvorazredni marketinški 

efekat”, ali zaključuje: “Svim 

gostima je palo u oči nekoliko slika koje 

su posvjedočile da Tuzla nije ni kulturna, 

ni književna sredina, a kamo li, kako 

se sada tvrdi - glavni grad proze 

na jugoistoku Evrope. Tuzli 

bi trebalo pomoći da postane 

ono što tvrdi da jeste.” 

Veličinu ove Nagrade činio 

je njen koncept, uočen i 

od velikog Washington Posta, 

dok je sama jednopartijska realizacija 

srozavala taj početni 

potencijal. Danas je Nagrada 

trajno obilježena brojnim 

sramotama i blamažama, 

kakva je ona kada Nagrada 

nije dodijeljena remek-djelu 

Nedžada Ibrišimovića “Vječnik” 

(2006), već nekakvoj 

bezimenoj beogradskoj početnici, 

te, od prije neki dan, 

kada je roman “Otkup sirove 

kože” Abdulaha Sidrana 

izbačen iz konkurencije. A 

Sidran o tome veli: “Radi se 

o jednom klanu, o interesnoj 

skupini koja se u ovakvim 

poslovima ponaša veoma 

konspirativno, poput kakve 

ilegalne boljševičke organizacije. 

Najprije se dogovore o 

Fatmir Alispahić u delegaciji za doček prvog visokog predstavnika u 

BiH Carla Bildta, 23. decembar 1995. 


16

tome kome nagradu neće dati, ko nagradu 

nipošto ne smije dobiti i najviše 

energije utroše na to, pa tek onda traže 

onog kome će je utrapiti”. A kad se upitamo 

ko su ti koji “nagradu nipošto ne 

smiju dobiti”, susrećemo se sa imenima 

velikana bošnjačke književnosti Nedžada 

Ibrišimovića i Abdulaha Sidrana, iz 

čega zaključujemo da je taj “boljševički 

klan” žestoko obolio od antibošnjačkog 

šovinizma, pa čak i ako se radi o 

osobama koje formalno nose muslimanska 

imena. Autošovinizam u Bošnjaka 

je već duže od stoljeća posebna 

politička disciplina kojom se bošnjački 

kompleksaši i garibi ulizuju velikosrbima 

i velikohrvatima. A ovi im, opet, 

ukazuju milost da nešto budu, i nešto 

znače, u sistemu političke moći koja se 

pobratimski struktuira u dominaciji 

nad Bošnjacima. U toj pronevjeri 

ideje ZAVNOBiHa, 

pa i dejtonskog slova o 

ravnopravnosti, događaju se 

takvi ispadi poput ove otvorene 

netrpeljivosti prema 

Ibrišimoviću i Sidranu, čija 

djela, kakogod, predstavljaju 

ponos bošnjačkog kulturnog 

identiteta. Logično je to, jer 

je dejtonska ideologija temeljena 

na genocidu nad Bošnjacima, 

pa sve što proizilazi 

iz tog zloduha nužno nosi 

smradove velikosrpskog i 

velikohrvatskog nacional-šovinizma. 

A upravo iz tog zloduha 

proizišao je klan oko 

PEN-centra, o kome govori 

Sidran, a odakle se kreiraju 

i realiziraju brojni poganluci 

protiv bosanskog jedinstva 

bh. naroda, odnosno, jednakosti 

Bošnjaka. 

Genocid u Bošnjacima 

Iako sam kreirao Nagradu 

“Meša Selimović”, i sudjelovao u 

njenom zaživljavanju, a što s ponosom 

ističem u svojoj biografiji, jer je potvrđeno 

da se radi o kvalitetnoj ideji, 

bez obzira na katastrofalnu realizaciju 

- danas sam prinuđen misliti kako 

je i to jedan od faktora marginalizacije 

bošnjačke kulture. Kada sam još u ratu 

osmišljavao i realizirao brojne projekte 

na nevladinom i kulturnom povezivanju 

pocijepanih južnoslovenskih prostora, 

vjerovao sam da će u toj mreži 

biti mjesta za bošnjačku jednakost i 

afirmaciju. Ko je mogao očekivati da 

će se pod te časne ciljeve zaleći žohari 

kojima se srpstvo i hrvatstvo, u kulturi 

i u politici, mjeri diskriminacijom 

Bošnjaka. Jedan od takvih primjeraka 

je onaj prostak Dežulović, Boris, koji 

bjesni po Bošnjacima, i po islamu, kao 

Kako da 

očekujemo da 

će neko drugi 

cijeniti naše 

velikane, ako 

mi sami nismo 

sposobni 

da pravimo 

razliku između 

konja i Alije 

Izetbegovića, 

između konja 

i Huseinkapetana, 

između “Sulje 

i Muje” i 

bosanskih 

šehida, i na 

kraju, između 

Abdulaha 

Sidrana i Emira 

Kusturice. 

Fatmir Alispahić i Abdulah Sidran, na promociji u Tuzli, 7. 

septembar 1997. 

Franjo mu Tuđman. A sa 

srpske strane, recimo, Petar 

Luković, miljenik srca multikulturnoga, 

koji je ispovraćao 

više uvreda po Bošnjacima, 

i po islamu, nego 

li mnogi četnički tribuni. 

Takvi zamaskirani nacionalisti 

danas su partneri u idejama 

o toleranciji i slozi među 

narodima. Takvi stoje iza 

diskriminacije Ibrišimovića 

i Sidrana, jer je njima neprihvatljivo 

da Bošnjaci budu 

išta više od “Sulje i Muje”. E, 

sad, zapamtite gdje smo stali 

- kod “Sulje i Muje” - samo 

da ispišem odjavnu rečenicu 

iz ovog uvoda. ...Kao i u 

slučaju sa Nagradom “Meša 

Selimović”, tako u u vezi sa mnoštvom 

mojih autorskih projekata u Tuzli, ja 

sam pokraden, zabranjen i oljagan, jer 

je ta ljaga bila jedini način da me se 

pokrade. ...Fatmirove ideje hoćemo, a 

Fatmira nećemo! Više nemam prostora 

da se oko toga sikiram, već se spokojno 

prepuštam svjedočenju da je vrijeme 

pravedan sudija, pa i kada Nagrada 

koju sam ja smislio propada usljed zla 

i nepoštenja. 

Vratimo se sad na “Sulju i Muju”, 

koji su u centru ove teme o (auto)šovinizmu 

nad Bošnjacima. Nije više 

čudno, mada je tugaljivo, kada se nanovo 

uvjeravamo kako su oko nas živi i 

agresivni naši mrzitelji. Oni opsesivno 

ganjaju gdje i kako da se kakvom značajnom 

Bošnjaku skine glava, da ga se 

unizi i ogadi narodu. Vidjeli smo to na 


17 

primjeru reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. 

Cerića koji je posljednjih godina otrpio 

najteže uvrede, sve u ime demokratije. 

Kad u Srbiji uvrijediš vladiku Irineja, 

Sud u Beogradu ti odreže 100 dana 

zatvora (slučaj Zorana Petkova), a kad 

u Sarajevu oblatiš reisu-l-ulemu Cerića, 

odmah budeš slavljen kao borac 

za ljudska prava. To ljaganje viđenijih 

Bošnjaka je apsolutna dejtonska opsesija! 

Čudili smo se tako početku geno- 

cidne agresije, kada nam nikako nije 

bilo jasno zašto nas ovakve dobrohotne 

i goloruke ubijaju Srbi i Hrvati. A čuđenje 

presahne sa navikavanjem. Danas 

se tako čudimo zašto nas odsvakle mrze 

i vrijeđaju, u ime mira i demokratije, 

ali se polahko i na to navikavamo. Ima 

tu nešto, oko “Sulje i Muje”, našta se 

još nismo svikli, a što se pojavljuje kao 

najveće dostignuće projekta genocida 

nad Bošnjacima, koji se preimenuje u 

genocid u Bošnjacima, odnosno, proces 

autošovinističkog samosagorijevanja, 

samouništenja, samospaljivanja... 

Simpatični šehidi 

Ako su “Suljo i Mujo” apsolutni 

šovinistički proizvod velikosrpskog i 

velikohrvatskog mentaliteta, kojim se 

hrane ti primitivni kolektiviteti, računajući 

da su onoliko veći koliko su 

Bošnjaci smješniji – onda je pojavljivanje 

bošnjačke proslave “Sulje i Muje” 

nešto što izmiče racionalnom rasuđivanju. 

Valjda svaki narod, i svaki čovjek, 

teži poštovanju, a ne ismijavanju?! 

Doduše, postoje umobolnici, oti pederi, 

koji teže unižavanju svoga spola, u

Fatmir Alispahić kao domaćin njemačkom parlamentarcu 

Freimutu Duveu, 4. april 1995. 

ime izmjene roda, da muško izigrava 

žensko, i obratno. Ali, ne postoje pederski 

narodi, jer je u svakom narodu 

većina onih koji teže prirodnom poretku, 

dakle, poštovanju. Prije neki dan 

sam pronašao u novinama vijest da je 

organiziran Plivački miting “Suljo i 

Mujo”, i pomislio sam – dokle ide taj 

antibošnjački šovinizam pa da se plivački 

miting naziva po likovima iz viceva!? 

A onda sam vidio da je miting 

organiziran na Jablaničkom jezeru, u 

bošnjačkom ambijentu. Nije valjda da 

su organizatori mitinga tako htjeli da 

se dopadnu srpskim i hrvatskim šovinistima, 

kako to već godinama čine 

tzv. bosanske filmadžije kad u Beograd 

i Zagreb izvoze andrićevske karikature 

bošnjačkih lica? Oni znaju da tamo 

nema aplauza bez “Sulje i Muje”, jer 

šovinistički apetit ne može otrpjeti veličanstveni 

bosanski duh, kakvoj je nosio, 

recimo, kreativni genije rahmetli 

Nedžada Ibrišimovića. Nemaju tamo 

pojma pj ko je Nedžad Ibrišimović, ali svi 

znaju ko je glupi Šemso, u tumačenju 

Enisa Bešlagića. Pomislih, možda su se 

i ovi sa Jablaničkog jezera upecali na tu 

furku da pravljenjem budala od sebe 

vabe srpsku i hrvatsku milost? Potom 

pročitah da se Plivački miting “Suljo i 

Mujo” organizira u spomen na Izudina 

Sarajlića i Mustafu Borića koji su poginuli 

braneći svoj jgrad. U informaciji ne 

stoji da su Izudin i Mustafa šehidi. Čak 

i ako su rahmetli Izudina zvali Suljo, a 

rahmetli Mustafu zvali Mujo, organizatori 

su morali razumjeti da je 

sintagma “Suljo i Mujo” posprdna, 

a ne pijetetna, te da 

je na vicevima o Sulji i Muji 

trasiran genocid nad Bošnjacima. 

...A Izudin i Mustafa 

su poginuli u odbrani svog 

naroda od genocida. Kao što 

je nenormalno da Bošnjaci 

danas slušaju iste pjesme 

koje su slušali srebrenički 

koljači (Ceca, Brena i ostala 

žgadija), tako je nenormalno 

da se i jednom bošnjačkom 

šehidu odaje poštovanje kroz jezičke i 

subkulturne izraze kojima su Bošnjaci 

tretirani kao feleričan narod, koji zavređuje 

genocidno istrebljenje. Potrefiće 

se, baš, da ova informacija o sjećanju 

na simpatične šehide “Sulju i Muju” 

bude objavljena istog dana kada sam 

u autu, na radiju, zakačio kraj vijesti u 

kojoj se spominju konjske trke, odnosno, 

nagrada za najbržeg konja, uz ime 

bošnjačkog velikana Husein-kapetana 

Gradaščevića. Pobogu, nije valjda da se 

neko u Gradačcu sjetio da ime velikog 

Zmaja od Bosne kači o vrat konju?! Zar 

nije i previše što se ime Alije Izetbegovića 

kači na vrat konjima u Bihaću? 

Prisjetim se jednog teksta “Saffovog” 

urednika Semira Imamovića pod naslovom 

“Ramazan sa Alijinim konjima”, 

iz avgusta 2010., u kome piše: 

“U mnogim islamskim zemljama ime i 

djelo Alije Izetbegovića pamti se putem 

naziva dugačkih bulevara, preko nauč- 


18 

Kad u Srbiji 

uvrijediš 

vladiku Irineja, 

Sud u Beogradu 

ti odreže 100 

dana zatvora 

(slučaj Zorana 

Petkova), a 

kad u Sarajevu 

oblatiš reisu-lulemu 

Cerića, 

odmah budeš 

slavljen kao 

borac za 

ljudska prava. 

Fatmir Alispahić kao 

domaćin prvom američkom 

ambasadoru u 

BiH Viktoru Jakoviću, 6. 

mart 1995. 

nih skupova i sličnih dostojanstvenih 

oblika pamćenja, 

a u nas je nekome naumpalo 

da pusti konje da trče i da 

najbržim hajvanima oko vrata 

kači lentu sa imenom Alije 

Izetbegovića.” (Potražite taj 

izvrsni tekst na internetu!) 

Pohitio sam da na internetu 

spojim ime Zmaja od Bosne 

sa konjima, i preda mnom se 

ukazao još jedan “Suljo i Mujo” u domaćoj 

radinosti, jer sam ugledao – Tobe 

Ja Rabbi! – da su uglednici Gradačca 

smislili da najbržeg konja nagrade lentom 

sa imenom našeg velikana Huseinkapetana 

Gradaščevića!!! 

Nakon autošovinističkih brljotina iz 

Bihaća, Jablanice i Gradačaca, a sve su 

se nanizale ublizu, događaj sa izbacivanjem 

Abdulaha Sidrana iz užeg izbora 

za jednu dejtonsku nagradu dođe kao 

logičan. Kako da očekujemo da će neko 

drugi cijeniti naše velikane, ako mi sami 

nismo sposobni da pravimo razliku između 

konja i Alije Izetbegovića, između 

konja i Husein-kapetana, između “Sulje 

i Muje” i bosanskih šehida, i na kraju, 

između Abdulaha Sidrana i Emira Kusturice. 

Mada su se, potkraj Sidranovog 

života, sjaranili: Abdulah i Nemanja. 

Očito uzalud. Jer Abdulah još nije postao 

Nemanja, pa da mu dadnu Nagradu 

koja nosi ime jednog posrbice.

Društvo 

Intervju: Jasmin Mulahusić, amaterski filmadžija iz Luksemburga 

Vrlo mali broj musliman uslimana se bavi filmom 

Internet i digitalna tehnologija 

danas pružaju dobru 

priliku svakom pojedincu 

za učešće u produkciji i 

slobodnom emitiranju 

različitih medijskih sadržaja. 

Svoju priliku iskoristio je 

Jasmin Mulahusić, amaterski 

filmadžija iz Luksemburga. 

Jasmin Mulahusić je jedan 

od onih koji je znalački 

iskoristio, odnosno koristi 

potencijal interneta i medijske 

digitalne tehnologije. On je 

dosanjao svoj dječački san, 

do sada je uspio producirati 

tri kratka filma. Povod za ovaj 

razgovor je nedavni izlazak 

iz produkcije Mulahusićevog 

najnovijeg kratkometražnog 

filma pod nazivom “Sumnja” 

Razgovarao: Muhamed Ćeman 

Iz dana u dan, sveprisutnost i 

značaj multimedija u društvu 

raste. Efekti multimedija 

mogu biti, ovisno od situacije, kako 

pozitivni, tako i negativni. Međutim, 

interesira nas u kojoj mjeri je po 

vama, shvaćena važnost i učinkovitost 

multimedija od strane muslimana? 

Mulahusić: Multimedija nesumnjivo 

apokaliptično napreduje i misli. 

Da nam je neko samo prije 10 ili 20 

godina unazad pričao o tehnološkom 

napretku, teško da bismo mu mogli 

povjerovati. Na žalost, muslimani, a 

posebno Bošnjaci nisu shvatili najbolje 

sve prednosti koje mogu izvući 

iz tehnološke renesanse koju upravo 

živimo i doživljavamo. Ono što predstavlja 

ponajveći problem u cijeloj priči, 

to je činjenica da smo mi uglavnom veliki 

konzumatori tuđih produkcija, ali 

smo premalo kreatori multimedijalne 

ponude. Istina, radi se nešto više nego 

prije, ali to je daleko od potrebnog. O 

tome kolika je potreba promoviranja 

pozitivnih vrijednosti je nepotrebno i 

govoriti, posebno kada shvatimo u kojoj 

mjeri su aktivni oni koji promoviraju 

negativne društvene trendove i pojave. 


20 

Vaše filmove često snimate u okviru 

vašeg domaćinstva. U kojoj 

mjeri je značajna pomoć najbližih 

članova Vaše porodice pri realizaciji 

zamišljenog? 

Mulahusić: Prilikom svakog 

društvenog angažmana, pomoć 

najbližih i članova porodice je od esencijalnog 

značaja. Zašto? Zato jer to 

što radite ne donosi ni novac ni slavu, 

već od vas traži žrtvu u svakom smislu. 

Upravo tu dolazi do izražaja podrška 

porodice i najbližih koji vas razumiju i 

bezuvjetno pomažu u svakom pogledu. 

Druga stvar, znate, svaki početak 

je težak, tako da i u finansijskom 

smislu lakše je raditi kada imate 

manje izdatke. Nastojim da budem 

pragmatičan i racionalan, jer znam da 

me ne čekaju nikakvi finansijeri koji 

bi podržali ovakve projekte. Uzdam se 

u Allaha, a zatim u svoje sposobnosti. 

Danas imate izobilje bogatih muslimana 

koji kupuju skupocjene automobile, 

prave raskošne kuće, kupuju fudbalske 

klubove, ali nemaju osjećaj za ovu vrstu 

potreba, kao ni za brojne druge potrebe 

u društvu i zajednici. Život teče i ne 

čeka, pa prema tome i ne kanim čekati 

da neko stekne svijest o potrebama zajednice.

Odakle dolazi i od kada datira 

Vaše interesiranje za kratkometražni 

film? 

Mulahusić: Moje zanimanje za film 

datira još iz tinejdžerskih dana kada sam 

sa nekolicinom vršnjaka pripremao rad 

na jednom amaterskom filmu. Ipak, nije 

došlo do realizacije s obzirom da sam ja 

tada otputovao u Bosnu na školovanje. 

Bavljenje filmom je uveliko potaknuto 

i činjenicom da sam već od svoje 

devete godine, kada je moj otac kupio 

svoju prvu kameru, bio “osuđen” na snimanje 

svih zanimljivih događaja, tako 

da je kamera na neki način postala moj 

bliski pratilac. 

Ali svakako moram izdvojiti neke 

trenutke iz skorijeg vremena koji su 

bili kap koja je prelila čašu i koji su me 

natjerali da se počnem baviti filmom. 

Oni koji su imali priliku pogledati dokumentarni 

film “Real bad Arabs” u 

produkciji “Media Education Foundation”, 

mogli su se argumentirano uvjeriti 

koju ulogu zapravo ima film u kreiranju 

slike određene društvene pojave, pa čak 

i slike o određenim etničkim skupinama, 

vjerskim zajednicama itd. Ovaj dokumentarni 

film autora Džaka Šahina 

(Jack Shaheen) zapravo ukazuje kakvu 

ulogu imaju određene interesne skupine 

u prikazivanju Arapa, samim time 

i muslimana u najmračnijim izdanjima, 

praveći od njih “podljude” koji nemaju 

osjećaje, prema kojima bi sve akcije bile 

legitimne i prema kojima ne treba imati 

niti razumijevanja niti sažaljenja. Drugim 

riječima, film se već decenijama 

ciljano koristi kao oružje kako bi se 

stvarala ružna slika o islamu i muslimanima 

i kako bi se stvorile pretpostavke 

za razne akcije koje ne bi nailazile na 

osudu javnosti jer bi film uporedo sa 

medijima pripremio javnost na takvo 

nešto. 

Drugi važan trenutak jeste ustvari 

priča oko famozne “dženaze krmetu”. 

Da, razmišljajući o onome što nam se 

nudi na televiziji iz domaće produkcije, 

vjernik mora zaključiti da se ni 

na koji način ne može identificirati sa 

ponuđenim. Moralne vrijednosti su 

potpuno devalvirale, a u pojedinim 

slučajevima, teško je da se i može govoriti 

o moralnim vrijednostima. Psovke, 

razgolićene scene, da Bog Dragi sačuva. 

Neki će se vaditi na umjetničke slobode, 

ali u poremećenom sistemu vrijednosti 

svašta se može smatrati umjetnošću, bez 

obzira na njihovu moralnu stranu. 

U isto vrijeme, moram zaključiti 

da mi nemamo adekvatnu alternativu. 

Vrlo mali broj muslimana se bavi filmom, 

neke muslimanske zemlje su čak i 

zabranile kina, što je stvar o kojoj ne bih 

želio polemizirati. Ali vjerujem kako u 

današnjem svijetu interneta te zabrane 

postaju neefikasne i one ne mogu zaustaviti 

ideološki juriš holivudske 

filmske industrije. 

Po meni, jedino rješenje jeste 

adekvatna alternativa. Muslimanske 

mase žedno iščekuju 

da neko uradi nešto po tom 

pitanju. Ako uzmemo u 

obzir samo efekat koji su 

napravili nekolicina turskih 

filmova (“Dolina vukova u 

Iraku”, “Dolina vukova u 

Palestini” itd.) uočit ćemo da 

je stepen buđenja muslimana 

kao i buđenja nacionalnog 

identiteta podstaknut upravo 

ovim filmovima veći negoli 

brojne druge aktivnosti. 

Nedavno je svjetlo 

dana ugledao i Vaš treći po 

redu kratkometražni film, 

koji ste nazvali “Sumnja”. 

Možete li nas upoznati s 

njegovom tematikom, te 

koje su glavne poruke filma 

koje ste željeli odaslati? 

Mulahusić: Da, “Sumnja” 

je ustvari jedna poučna komedija 

koja govori o lahkomislenosti, 

neprovjeravanju informacija i olahkoj 

sumnji koju nalazimo kod ljudi, a koja je 

ustvari crv koji nagriza zajednicu, remeti 

međuljudske odnose, a često je uzrokom 

neutemeljenih svađa, brakolomstva, pa 

ako hoćete čak i ratova. Cilj filma jeste 

da nas na jednostavan način podstakne 

na razmišljanje i natjera na jedan novi i 

sasvim iskreniji pristup drugim ljudima, 

sa više povjerenja, nastojanja da ljudima 

ne sudimo, pa da pokušamo, ako treba i 

naći opravdanje za njih zbog određenih 

njihovih postupaka koje možda ne razumijemo 

u datom trenutku iz subjektivnih 

razloga. 

Vrlo mali broj 

muslimana 

se bavi 

filmom, neke 

muslimanske 

zemlje su čak 

i zabranile 

kina, što je 

stvar o kojoj 

ne bih želio 

polemisati. Ali 

vjerujem kako 

u današnjem 

svijetu 

interneta 

te zabrane 

postaju 

neefikasne i 

one ne mogu 

zaustaviti 

ideološki juriš 

holivudske 

filmske 

industrije. 

Vaši prijašnji filmovi su 

također naišli na dobar prijem, 

posebno kada je riječ o 

filmu “Vjeronauka”, koji je 

javno prikazivan i promoviran 

u više sandžačkih gradova. 

Možete li nam nešto više 

reći o tom filmu? 

Mulahusić: Pa vidite, film 

“Vjeronauka” je nastao kao 

neka lična pobuna moje duše 

na ono što smo imali priliku 

vidjeti i čuti vezano za problematiziranje 

vjeronauke u 

školama u Sarajevskom kantonu. 

On je odgovor i podsjetnik 

na jednu mračnu politiku 

koja je Bošnjake zavila 

u crno još od dolaska komunista 

na vlast 1945. Pokušali 

smo kroz film ukratko problematizirati 

određene pojave 

i stigmatizaciju Bošnjaka na 

ovim prostorima, a posebno 

smo isticali zabranu nošenja 

feredže. Priča iz filma “Vjeronauka” 

je za mene lično vrlo važna, 

jer ona je ustvari neispričana priča moje 

pranane koja je vilama branila svoju 

feredžu od raznih dodvoračkih odbornika. 

Čak su neki korišteni rekviziti 

u filmu direktna ostavština moga pradjeda. 

Na žalost, mnogi od ovih događaja 

iz tog perioda ostaju nedokumentirani i 

sa smrću živih svjedoka nestaje i istina 

o njima. Upravo, moja nana, Allah joj 

se smilovao, preselila je na bolji svijet 

između snimanja filma i njegovog prvog 

prikazivanja, a ona je bila svjedok dijela 

priče ispričane u filmu. 

Kakvi su Vam planovi za 

budućnost? Možemo li očekivati skoru 

realizaciju novih projekata? 


21

Mulahusić: Pa, kada su projekti oko 

filma u pitanju, ja najviše volim uraditi 

nešto pa o tome pričati. Inšallah... 

S obzirom da su Vaši uradci 

društveno korisni, interesuje nas da li 

dobijate ičiju finansijsku podršku, tj. 

na koji način finansirate Vaše projekte? 

Mulahusić: Ne, naravno da ne primam 

ničiju finansijsku podršku, a nastojat 

ću da to i ostane tako, kako bih očuvao 

vlastitu autonomiju u razmišljanju i radu. 

Sva ulaganja koja sam imao su iz vlastitog 

budžeta. Kada nešto volite da radite, u 

to morate i ulagati. Ne posjedujem debele 

bankovne račune i za sve uloženo 

je moralo biti odricanja na nekoj drugoj 

potrebi. 

Da li na Vaš filmski angažman gledate 

isključivo kao na hobi, ili to za Vas 

ipak predstavlja nešto više? 

Mulahusić: Bit ću skroman, reći ću 

da se radi, za početak, o hobiju. Naravno, 

ja imam svoje ambicije, te shodno razvijanju 

i spoznavanju tehnike snimanja, 

glume i tehnologije želim da napredujem 

i da se postepeno upuštam u ozbiljnije 

projekte. 

Umjetnost ili edukacija? A zašto ne 

umjetnička edukacija? Naravno, govorio 

sam o poremećaju moralnih vrijednosti. 

Danas se mnoge budalaštine i nakaradne 

pojave pokušavaju predstaviti kao umjetnost. 

Za mene umjetnost i kultura su 

nerazdvojni od pozitivnih moralnih vrijednosti. 

U jednom bosanskom parku 

postavljen je razgolićen kip i to je nazvano 

kulturom, bez obzira što kroz taj park 

prolaze i mlađi i stariji i muško i žensko. 

Pravi gest kulture tek je uslijedio kada 

je nepoznati savjesni građanin donio 

odijelo i obukao ga razgolićenom kipu. E 

to, to je za mene kultura. 

Gospodine Mulahusiću, za kraj 

ovog intervjua želimo saznati sljedeće. 

Poznato nam je da udruženje Unija 

mladih aktivista UMA, aktivno radi 

na organiziranju intenzivnog kursa 

multimedije, gdje će upravo Vama 

pripasti odgovornost animatora i 

predavača. Shodno tome, možemo li 

očekivati da u dogledno vrijeme Vaše 

vještine i iskustvo budu prenesene na 

druge zainteresirane pojedince, koji 

će, nadati je se, poput Vas, odrađivati 

dobar posao te kroz multimediju biti 

društveno aktivni? 

Mulahusić: Da, krajem septembra ili 

početkom oktobra, ovisno od tehničkih 

uvjeta, UMA će organizirati intezivni 

kurs multimedije za sve zainteresirane. 

Ustvari, to je naš odgovor na zahtjev 

mnogih naših prijatelja i saradnika iz 

okruženja, tako da ćemo na kursu imati 

kandidate iz Belgije, Francuske i Luxemburga. 

Javni poziv još nije raspisan, pa je 

još nemoguće govoriti o broju kandidata. 

Ova vrsta kursa je nešto sasvim novo 

u ponudi. Zapravo, kandidati će pred sobom 

imati mogućnost da upoznaju sve 

osnovne stvari vezane za snimanje i editiranje 

multimedijalnog materijala. Poseban 

akcenat će biti stavljen na tehnike 

vezane za snimanje kratkih filmova, intervjua, 

podešavanje kamere, rasvjetu, 

izradu vlastitih pomagala kao što su slajderi, 

kran za kameru itd. Dakle, cilj je 

da stečeno znanje prenesem na sve one 

koji to žele kako bi imali solidnu osnovu 

za početak. 

U decenijama koje su iza nas, vrlo 

mali broj Bošnjaka je imao mogućnost 

da pohađa Akademiju filmskih nauka i 

umjetnosti, što iz vlastite nesvjesnosti, što 

iz ideološke obojenosti akademije. I onaj 

mali broj Bošnjaka, filmskih radnika, ako 


22 

nisu bili gori, sigurno nisu bili ni bolji od 

njihovih mentora, tako da Bošnjaci i nisu 

imali fajdu od njih. Danas, nakon munjevitog 

napretka digitalne tehnologije, 

otvorile su se nove mogućnosti. Danas 

je potrebno mnogo manje resursa za izradu 

filma. Upravo, moj zadatak jeste 

da budim ambicije drugim kreativnim 

mladićima i djevojkama koji će odgovoriti 

izazovu, smoći snage i hrabrosti i osuditi 

se, jednostavno rečeno. Zašto da ne? 

Je li mislite da trebate biti Spilberg da 

biste snimili film? Apsolutno se varate, 

jer sa digitalnom tehnologijom, voljom 

i osnovnim znanjem možete započeti 

male projekte koje vremenom možete 

razvijati. Morate imati ideju i vjeru u 

sebe.

Društvo 

Bijeljina – Janja: Kazivanje Mustafe Mulamustafića-Alije 

Zaboravljen aboravljene semberske gazij 

azije 

Mustafa je svjedočio 

pogibiji 46 svojih saboraca. 

Tako je “okupan krvlju 

šehida“, što mu je, uz 

Allahovu pomoć, dalo snage 

i zaštite da preživi rat i 

pripovijeda o onima koji su 

poginuli 

Piše: Jusuf Džafić 

Mustafa Mulamustafić 

zvani Alija, 51-godišnji 

Janjarac, učesnik je u 

odbrambenom ratu od januara 1993. 

godine pa do potpisivanja Dejtona. 

Ratovao je u Teočaku, Sapni, Olovu, 

Čeliću, Vozućoj. Bio je dobrovoljac, 

kao i većina Semberaca, Bijeljinaca i 

Janjaraca, koji su se priključili odbrani 

Bosne i svoga dini-islama. Nakon 

kratkog izbjeglištva u Njemačkoj, putujući 

čak dva mjeseca preko Hrvatske, 

sa grupom od 35 Janjaraca i Bijeljinaca 

stiže u Teočak kako bi branio 

Republiku Bosnu i Hercegovinu. Bio 

je to veliki patriotski čin ovih Semberaca. 

Ostaviti žene i djecu same, u tuđini, 

te se vratiti nazad kako bi branili 

svoju zemlju. 

Semberski borci 

Svjedočio je pogibiji 46 svojih saboraca. 

Tako je “okupan krvlju šehida”, 

što mu je, uz Allahovu pomoć, 

dalo snage i zaštite da preživi rat i 

pripovijeda o onima koji su poginuli, 

kako sam tvrdi. Da je ovo istina, 

mogli smo se lično uvjeriti. Naime, 

Uzvišeni Allah je Mustafi podario 

izrazitu moć pamćenja. On pamti stotine 

svojih saboraca, pogotovo onih 

iz Semberije. Odakle su, ko su im 

roditelji, kada su došli na front, kada 

su poginuli (ako je u pitanju šehid), 

gdje im sada rodbina živi, gdje su oni 

sada (ako je u pitanju preživjeli borac) 

i još mnogo toga. Također, on pamti 

i Kapiju. Tu je doživio svojim očima 

kako 71 duša nestaje. Najteži trenuci 

njegovog života, a i života ostalih semberskih 

gazija je bio žal i plač kad su 

srušene džamije u Bijeljini i Janji. Nestala 

je veza koja nas je spajala. One su 

im bile i orijentir kako da prepoznaju 

svoju kuću. Naime, oni su sa Teočaka 

na Grebenu često dvogledom gledali 

svoje kuće. 

Mustafa Mulalić je bio ne samo 

jedan od najhrabrijih i najodvažnijih 

semberskih boraca, nego jedan od 

najhrabrijih boraca u čitavoj Armiji 

BiH. Tokom akcije “Seminar”, 26. 

novembra 1993. godine, on je učenjem 

ezana spasio 15.000 teočanskih 

duša od četničkog noža! Naime, kada 

mu je ponestala ionako oskudne municije, 

Mustafa se oslonio na jedino 

oružje koje mu je preostalo - ezan, 

poziv na molitvu Uzvišenom i Jedinom 

Bogu. Ezan je skamenio četničke 

snage u odsutnom trenutku, koje 

su pomislile kako hiljade mudžahida 

dolaze kao pojačanje ARBiH. (Nisu 

mnogo pogrešili – svaki hrabri muslimanski 

borac, poput pp Mustafe, vrijedi 

kao hiljada) Štaviše, vojnici RS, koji 

su preživjeli ovu akciju, svjedoče kako 

su im se za vrijeme ezana ukazivali 

ljudi “sve do neba”. 

Mustafa je razočaran u državu Bosnu 

i Hercegovinu za koju se borio: 

“Teško je živjeti u državi za koju si se 

borio i dao svoje zdravlje. U kojoj se 


23 

zdrav liječi i banja o trošku države, 

a bolestan boluje. U kojoj oko 350 

boračkih i 30-ak šehidskih porodica 

sa područja Bijeljine i Janje jedva 

sastavlja kraj s krajem. Većina ih se 

vratila u svoju Bijeljinu i Janju. Oni 

među njima koji su se vratili, a ja sam 

jedan od tih, žive pod sankcijama, 

bez ikakvih primanja. Na nepravdu 

u državi se žale svi – i policajci, 

i sudije, i ljekari...Međutim, svi oni 

imaju plate, dok mi, semberski borci, 

imamo samo pravo na smrt. Mi 

smo ginuli za Bosnu i Hercegovinu, 

tokom rata napuštali svoje porodice, 

te ih ostavljali ne samo u Njemačkoj, 

nego i u Bijeljini i Janji. Bili smo većinom 

dobrovoljci.” 

“Ja sam zadužen svojim šehidom 

koji mi je rekao: ‘Pobrini se za moju 

djecu’, a ja ne mogu da izdržavam ni 

svoju”, zaplakao bi Mustafa Mulalić.. 

Semberski šehidi 

Stoga, da podsjetimo javnost da 

su i Semberci ginuli za Bosnu i diniislam, 

a ne samo bježali u inostranstvo, 

kako neki misle, zapisali smo 

izuzetna sjećanja Mustafe Mulalića 

o poginulim semberskim gazijama.

Možda se neko smiluje, pa pomogne 

socijalno ugrožene porodice 

semberskih boraca i šehida koje su 

naši političari kaznili samo zato što 

su se vratili na svoja stoljetna ognjišta 

(učesnici Armije BiH imaju određena 

primanja samo ako žive na prostorima 

Federacije). 

1. Adanalić Edin iz Janje 

Živio je u Sarajevu. Tu se na 

početku rata priključuje Armiji. 

Poginuo je ’92. godine. Ukopan je u 

Sarajevu. 

2. Avdić Mujo iz Bijeljine 

Došao je zajedno sa mnom u januaru 

’93. iz Njemačke. Došli smo u 

grupi od 35 dobrovoljaca – Janjaraca 

i Bijeljinaca. Dva mjeseca smo putovali 

kroz Hrvatsku da bi u januaru 

došli do teritorija pod kontrolom Armije 

BiH. Nije imao ličnu kartu iz 

prostog razloga – imao je samo 17 

godina. Bio je neobično 

hrabar, neustrašiv. Isticao 

se prilikom svake akcije. 

Poginuo je ’95. na Savićima 

na rejonu Kršilo. U toj 

akciji su učestvovale i Živi- 

ničke ose. Tada je Bijeljinac 

Senad Bardak-Brda izgubio 

nogu. Mujo je ukopan 

na šehidskom mezarju u 

Teočaku. Nije bio oženjen, 

što je bilo realno i očekivati 

zbog maloljetstva. Mati 

mu živi u Sarajevu. 

3. Bajrić Senad iz Bijeljine 

Živio u bijeljinskoj mahali 

Krušiku. Bio je tih, 

povučen, ozbiljan. Ratovao 

je u Teočaku. Na ratište je 

došao ’92. iz Njemačke. 

Poginuo je u jesen ’92. na 

Obršinama tokom četničkog 

napada. Ukopan je u 

Teočaku na šehidskom mezarju. 

Bio je oženjen. Nije 

imao djece, pošto je mlad 

poginuo. Njegova 90-godišnja 

mati živi u Sarajevu. 

4. Bilalić Admir – Purdo iz Janje 

Vojsci se priključio u julu mjesecu 

1994. godine. Učestvovao je u svim 

akcijama i bitkama. Stasao je u pravog 

heroja. Ja bih ga, a i mnogi drugi 

nazvali Semberski heroj. Šteta što nije 

dobio Zlatni ljiljan, a bio ga je zaslužio. 

Možda bi ga i dobio da smo ga mi 

iz jedinice bili predložili. Helem nejse. 

Ono po čemu se on posebno isticao je 

bilo to da ništa nije počinjao bez bismile. 

Uvijek je nosio pune džepove 

Mustafa je 

razočaran u 

državu Bosnu 

i Hercegovinu 

za koju se 

borio: “Teško 

je živjeti u 

državi za koju 

si se borio 

i dao svoje 

zdravlje. U 

kojoj se zdrav 

liječi i banja o 

trošku države, 

a bolestan 

boluje. U 

kojoj oko 350 

boračkih i 30- 

ak šehidskih 

porodica sa 

područja 

Bijeljine i 

Janje jedva 

sastavlja kraj s 

krajem...” 

bombona i karamela koje je 

dijelio djeci. Bosnu je branio 

u Čeliću, Olovu... Pogi- 

nuo je u 9.05 sati 10. augusta 

1995. godine. Ukopan 

je Teočaku na šehidskom 

mezarju. Bio je neoženjen. 

Iza njega su mu ostali otac, 

mati, dvije sestre i brat. 

5. Budić Hazim – Pjevač 

iz Bijeljine 

j 

Živio na Salašu, bijeljin- 

skoj mahali. Bio je siromašan 

kao i većina onih koji su živjeli na 

Salašu. Najvjerovatnije je i on bio porijeklom 

iz Srebrenice. Stalno je pričao 

o svom Salašu. Volio je zapaliti. 

Osjetio bi miris duhanskog dima još 

iz trećeg rova. Onda bi znao dolaziti 

i tražiti cigaru. Nadimak Pjevač je 

dobio zbog toga što je volio zapjevati, 

posebice kad nam je bilo najteže. Poginuo 

je od prijateljske vatre, nesretnim 

slučajem na rejonu Obršina ’93. 

godine. Ukopan je u Teočaku. Bio je 

neoženjen. 

6. Ćoralić Emil iz Janje 

Rodom iz Vlasenice. Imao je kuću 

i u Vlasenici i u Janji. Rat ga je zatekao 

u Vlasenici. Odatle je izbjegao u Tuzlu. 

Čim je postao punoljetan priklju- 

čio se Armiji. Bilo je to ’93. Uključio 

se u teočanske jedinice. Bio je simpatičan 

mladić, zanesen Bosnom. Poginuo 

je na Obršinama u granatiranju u 

jesen 1994. godine. Ukopan je u mezarju 

Tušanj u Tuzli. Mati mu živi u 

Sarajevu. Nije bio oženjen, što nije ni 

čudo, s obzirom da je mlad poginuo. 

7. Delić Vehid iz Bijeljine 

Poginuo je ’93. u Teočaku. Bio je 

borben. Ukopan je na šehidskom mezarju 

u Teočaku, zajedno sa saborcima 

iz Teočaka. 

8. Dervišević Esad iz Janje 

Došao na ratište u Teočak u augustu 

1994. godine, nakon masovnog iseljavanja 

bošnjačkog življa Bijeljine i Janje. Bio 

mi je komšija u Janji, staložen, smiren. 

Po zanimanju je bio moler. Hobi mu je 

bilo pecanje. Poginuo je u proljeće ’95. 


24

između Skakovice i Obršina. Ukopan 

je na mezarju Tušanj u Tuzli. Imao je 

dvoje kćerke i ženu. Jedna živi u Janji, a 

druga u Sarajevu. Mati mu je preselila 

2000. godine u Sarajevu. 

9. Duraković Mehdin iz Janje 

Rat ga je zatekao u Sarajevu, gdje se 

priključuje odbrani Republike Bosne i 

Hercegovine. Poginuo je ’93. na Stupu. 

Ukopan je u Sarajevu. Treba naglasiti 

da mu je babo, doduše kao civilna žrtva 

rata, isto poginuo na Stupu. 

10. Gladović Ševal iz Janje 

Studirao je u Sarajevu kada je izbio 

rat. Tamo se priključio se Armiji. Poginuo 

je u Sarajevu, gdje je i ukopan. 

Nije bio oženjen. 

11. Godušević Suad iz Janje 

U Armiju je došao ’92. godine, vrativši 

se iz izbjeglištva u Njemačkoj. Bio 

je ranjen ’93., tako da odlazi na liječenje 

u Njemačku. Na front se vraća u 

julu 1994. godine. Bio je komandir janjarske 

čete u kojoj sam i ja bio razmješten. 

Bio je veseo, vedar, uvijek nasmijan. 

Ponašao se dostojno jednog oficira 

i komadanta. Poginuo je 13. septembra 

’94. Ukopan je na šehidskom mezarju 

u Teočaku. Na dan prije pogibije mati 

mu je operisala žuč na Gradini u Tuzli. 

Kao uspomenu na ovog hrabrog gaziju, 

njegov amidžić je svom sinu dao ime 

Suad. Danas je mladi Suad Godušević, 

rođen 1995. godine u Janji, učenik trećeg 

razreda Karađoz-begove medrese. 

12. Hadžihajdić Enver - Mađar iz 

Bijeljine 

Došao u Armiju RBiH u Teočak 

u augustu ’94. kada je dosta Bijeljinaca 

i Janjaraca bilo prisilno iseljeno. 

Poginuo ’95. u velikom granatiranju. 

Ukopan je u Teočaku. 

13. Hamzić Muhamed - Buco iz Bijeljine 

Došao u jesen ’92. iz Njemačke. 

Priključio se odbrani Teočaka. Poginuo 

je u saobraćajnoj j nesreći sa Edinom 

Šindrićem u julu 1995. godine. 

Ukopan je na tuzlanskom mezarju 

Tušanj. Njegova udovica i dva sina 

su ostali da žive u Njemačkoj i nakon 

njegove pogibije. Njegova mati 

koja je prešla 85. godinu živi u Bijeljini. 

14. Herić Osman iz Janje 

Živio je u Sarajevu pred rat. Tu ga 

je zatekao rat, te se priključuje odbrani 

Sarajeva. Poginuo je ’93. Ukopan 

je u Sarajevu. Otac mu je bio hadžija 

Alija-Tabaka, poznati Janjarac. 

15. Hodžić Mehmed iz Janje 

Na početku rata izbjegao u Njemačku. 

Odatle se vratio u Bosnu 

kako bi se prilključio odbrani naše 

domovine. Obreo se u Konjicu gdje 

se priključio Armiji RBiH. Bio je vrijedan 

i fin mladić. Poginuo je ’92. 

godine. Ukopan je u Konjicu. Nije 

bio oženjen. Ostala su mu dva brata 

i mati. 


25 

16. Hrustanbegović Ćerim-efendija 

iz Janje 

Prvi janjarski efendija nakon 

Drugog svjetskog rata. Rat ga je 

zatekao na službi u Sarajevu. Tu se 

na početku rata pridružio formacijama 

Armije RBiH. O njemu kao 

karakternoj osobi bi se moglo dugo 

i naširoko pričati. Dovoljno je spomenuti 

jedan događaj koji se desio 

pred rat. Zvučnici i pojačalo Atik 

džamije u Janji su se pokvarili. Bilo 

je to nekad pred rat. Opravka je 

iznosila 1.500 njemačkih maraka. 

Ćerim-efendija se sam ponudio da 

popravi pojačalo i zvučnike, pošto 

je bio samouki električar. Tako je 

popravio kvar u vrijednosti 1.500 

DM, a da nije uzeo ni marke. Poginuo 

je ’93. na sarajevskom ratištu. 

Ukopan je u Sarajevu. Imao je ženu 

i dvoje djece. 

17. Hujdurović Dževad – Kruško 

iz Bijeljine 

Živio je Tuzli. Došao je u Teočak 

i priključio se Armiji. Bilo 

je to ’92. na početku rata. Bio je 

smiren, staložen i sabran. Imao je 

3-4 svoja kera koja su ga svugdje 

pratila. Bilo mu je žao da ih ostavi. 

Hranio ih je i pazio, a oni bi 

patili kada bi on otišao 5-6 dana u 

Tuzlu na dopust. Dao je svoj život 

u maju 1995. godine. Ukopan je 

na Tušnju u Tuzli. Bio je oženjen 

i imao je jednu kćerku. Oni i sada 

žive u Tuzli.

Društvo 

Intervju: Kreativnost 

Kemal Obad, mladi književnik 

je 

najbolja snaga koju 

mladi mogu imati 

Kemal Obad, svršenik Fakulteta 

islamskih nauka u Sarajevu prošle 

godine se predstavio javnosti 

svojom zbirkom poezije “Amber“. 

Bavi se i pitanjima mladima, 

tretirajući različitu problematiku 

sa kojom se susreću 

Razgovarao: E.S. 

Postoji mišljenje da je teologiji 

bliža poezija nego filozofija, 

a Vi ste kao teolog 

upravo izabrali ovu književnu formu. 

Koliko je zapravo poezija bliska teologiji 

u povijesti teološke misli (uzimajući 

u obzir da su mnogi pisali poeziju, 

govorili kroz stihove itd)? 

Poezija je obilježila jedan od najproduktivnijih 

perioda islamske civilizacije 

i kulture. Poslanikov, a.s., pozitivan 

stav naspram poezije vjere i mudrosti, a 

i njegova podrška prvim muslimanima 

pjesnicima poput Hassana ibn Sabita 

i Ka’b ibn Malika, a kasnije i Ka’b ibn 

Zuhejra, dala je posebno nadahnuće 

kasnijim generacijama muslimana da 

poezijom kažu ono što nisu mogli teologijom, 

filozofijom, logikom i bilo kojim 

drugim naukama. Djela su poslije 

nastajala u stihu, a bez obzira o kojoj 

naučnoj oblasti se radilo muslimanska 

ulema nije mogla izostaviti neke stihove 

koje bi povremeno spomenuli, a koji su 

najčešće bili u jednom kraćoj misaonoj 

formi bejta ili kasnije sjajno razvijene 

rubaijje. Upravo je teološkim ali i drugim 

djelima stih, strofa ili možda čak 

cijela pjesma dala jednu posebnu vrijednost 

i univerzalnu poetiku. Stoga poezija 

je bila sjajan instrument kako da prenesete 

razumijevanje određene poruke 

Kur’ana, riječi ili postupaka Poslanika, 

a.s., velikom broju muslimanskog stanovništva. 

Mislim da je zbog toga poezija 

u muslimanskom svijetu ostala jako 

bliska sa teologijom, ali i jako prisutna 

u djelima koja tretiraju islamski bonton 

ili ahlak. 

Interesantan je naziv ove zbirke. 

Postoji li neka poruka u njemu? 

Amber je riječ koja uvijek asocira na 

nešto lijepo, mirisno, ukrasno, primamljivo. 

Zato je uvijek bio neizostavna 

riječ stilskih figura kojom su pjesnici 

uljepšavali svoju poeziju. U mojoj knjizi 

“Amber” je jedna vrsta cvijeta koji 

kao Božije stvorenje ukrašava ovaj svijet, 

ali istovremeno ostaje potišten zbog 

čovjekove zloupotrebe svijeta i vremena. 

Njegov miris jeste slavljenje njegovog 

Storitelja, ali i svojevrsna molitva 

da ostane uspravan pred nevremenom i 

pred ljudskim nemarnostima. Zapravo, 

cjelokupna ova zbirka je jedan đulistan, 

jedna bašta emocija koje su svojstvene 

svakom čovjeku kao ljudskom biću. Zapitanost 

jednog bosanskog muslimana 

nad sobom – u vjeri, ljubavi i patriotizmu. 

Jeste li imali već utvrđen cilj pripremanjem 

ove knjige ili je ona ipak 

jedan lični emotivni izraz svakodnevnog 

života? 

Mislim da oba ova elementa čine ovu 

zbirku. U početku kada počnete pisati 

ne znate da li će uopće od napisanog 

materijala biti knjiga ili nešto drugo. 

Tako da počnete pisati svakodnevno, 

slijedeći svoju putanju emocija koje vam 

se javljaju svojevremeno. Jednostavno 

pratite svoj život. Kasnije kako napisano 

postaje sve veće, počnete razmišljati 

o knjizi, a onda polahko dođete i do 

određenog cilja ili tematiku pisanja 

usmjerite u konkretnom pravcu. 

Ja sam naravno oduvijek 

želio da pišem ilahije i kaside, sa 

čime sam i počeo, no kasnije se 

javila i potreba za oživljavanjem 

naše tradicionalne muslimanske 

ljubavne poezije. Vidio sam da 

mladi danas vrlo malo znaju o 

takvoj vrsti poezije, da se okreću 

nekim površnim elementima, a 

zapravo ne postoji ljepša riječ o 

ljubavi od stiha jednog istinski 

zaljubljenog muslimana koji svoju 

suprugu, posmatra kroz prizmu 

Božijeg stvaranja i ljepote. No, 

istina je da postoji i manjak takve 

literature kod nas. Mislim da bi 

djela arapskih pjesnika, a posebno 

endeluzijskih poput Ibn Zejduna 

uistinu pokazali istinsku ljepotu i 

prednost islamske ljubavne poeziju 

u odnosu na kasnije periode. Ibn 

Hazm je to posebno pokazao u 

djelu “Golubičina ogrlica”. 

Koliko poezija može biti primamljivo 

štivo mlađim generacijama 

danas kada je cjelokupna 

kultura čitanja ugrožena? 

Mladi trenutno površno prilaze 

vrijednoj liteaturi i često samo 

fragmentarno koriste, što se vidi 

na fejsbuk dopisivanjima, statusima 

i slično. 

Danas je poezija kao književno 

stvaralaštvo na svjetskom nivou 

poprilično i ugrožena ali i zanemarena. 

Činjenica je da se malo čita, 

za razliku od proze, prvenstveno 

romana. Zato romani danas i jesu 

među bestsellerima, za razliku od 

poetskih djela koja uglavnom popunjavaju 

police. Najviše se i čitaju 

poetska djela klasika, od modernih 

uglavnom se čitaju nobelovci. 

Mnogi ne znaju da je zapravo poezija 

često mijenjala društvo i budila 

kod mnogih osjećaj ponosa i želje 

da se suprotstave nepravdama, 

tiraniji. Vrijednost jednog djela 

se danas teško prepoznaje. Ipak 

tu važnu ulogu i ima i promocija, 

marketing. Čini mi se da se upravo 

vrlo vrijedne i značajne knjige danas 

stavljaju u drugi plan, nemaju 

dovoljnu utjecajnu promociju. 

Društvene mreže nekad znaju biti 

i pozitivne danas kada je u pitanju 

preporuka literature, ali ne koriste 

ih svi. 

Kako gledate na mlade muslimane 

danas? Mnogi su rezignirani, 

pasivni, ogorčeni društvenim 

problemima, neki promoviraju 

vrijednosti koje nisu svojstvene 

islamskom načinu života, dok 

neki uprkos svim preprekama 

uspijevaju biti kreativni u svom 

životu - a izdavanje ove knjige to 

pokazuje. 


26

Naša opća društvena i politička 

svijest je slaba već par godina. 

Može se primijetiti u posljednje vrijeme 

da buduća situacija može biti 

obećevajuće dobra, s obzirom da se 

mladi muslimani nastoje uključiti 

u aktivnosti pojedinih organizacija 

i udruženja. Raduje i činjenica za 

skoro osnivanje Asocijacije muslimanske 

omladine koja bi djelovala u 

sklopu Rijaseta, te konačno postala 

jedno zvanično tijelo za našu omladinu. 

Ali također ponekad se s pravom 

treba upitati zašto imamo česte 

neuspjehe u segmentu udruženja, 

asocijacija i sličnih grupa, jer osnuju 

se udruženja sa jednom dobrom idejom 

i vizijom, ali se vrlo brzo ugase 

ili sav posao spadne na dvoje ili troje 

ljudi. Menadžment nam je u krizi 

u tom pogledu. Jedan vrlo ozbiljan 

problem jeste i neadekvatna podrška. 

Malo je poticaja za mlade, posebno 

mlade autore koji svoj talent 

ne mogu dovesti do javne prezentacije. 

Međutim, kreativnost je najbolja 

snaga koju mladi mogu imati. To 

je nešto što niko ne može oduzeti 

od mladog čovjeka koji nastoji učini 

svoje društvo i svoju državu boljom. 

Ali za velike stvari potrebno je preći 

velike i teške puteve. Mislim da 

nove mlade generacije muslimana u 

svijetu to mogu ostvariti, a ako Bog 

da i hoće. 

Kao svršenik teologije vidiš li 

u svom pozivu veću odgovornost 

u društvu? 

Teško je shvatiti kako se može 

desiti da nakon velikog broja pročitanih 

djela, izučavanja Kur’ana i života 

Poslanika, a.s., te velike uloge 

islama i muslimana u povijesti čovječanstva 

možete biti samo pasivni 

primatelj znanja i prenositelj istih, a 

da vaša društvena uloge ne bude na 

većem nivou, da vaša borba za bolje 

sutra ne bude vaš svakodnevni cilj. 

Musliman bez obzira na svoje profesonalno 

usmjerenje mora shvatiti 

svoje odgovornosti u društvu u kojem 

živi. Bojim se da naši mladi nekad 

olahko prihvataju neke poslove, 

previše obećavaju a vrlo malo rade. 

Ulogu daija, misionara preuzeli 

su ponekada ljudi koji nemaju 

adekvatno zanje? Jesu li svršenici 

teologije zanemarili ovu funkciju 

ili je obavljaju samo oni koji su 

striktno vezani poslom za nju, 

npr. mualim? 

Volim reći da je svaki musliman, 

bez obzira na svoj posao, jedna vrsta 

daije. Kada vi radite svoj posao 

i započenete ga sa bismillom, 

vi ste zapravo jedan od prenositelja 

poruke islama. Za da’vet, za jedno 

istinsko pozivanje i podsjećanje na 

pouke i smisao islama, ali 

i vjere općenito, potrebno 

je i nešto više od znanja, 

a to je vještina i umijeće 

komunikacije sa ljudima 

različitih psiholoških profila. 

To je nešto što našim 

svršenicima teologije i pedagogije 

nedostaje, iako 

mnoge moje kolege su se 

već pokazali poprilično 

uspješnim u savladavanju 

ovih elemenata. Ta prva 

riječ, prva početna komunikacija 

uvijek ima najvažniju 

ulogu u misionarstvu, 

jer po tome daiju najviše 

pamte. Ako želimo imati 

uspješne i dobre misionare 

na putu islama, mislim 

da segmenat komunikacije 

mora naći dobru vezu sa 

znanjem. 

Čitajući biografije mnogih 

učenjaka oni su nakon školovanja 

skoro cijeli život bili u komunikaciji 

sa svojim učiteljima, profesorima? 

Je li danas takav slučaj? 

Na svu našu žalost, samo rijetki 

profesori danas “razgovaraju” sa studentima, 

a mnogo više samo “govore”, 

vode jednosmjernu komunikaciju. 

Zaista je teško gledati situaciju 

kada se profesori sa naših islamskih 

fakulteta međusobno prepiru po 

medijima, ne želeći da to riješe na 

način koji dolikuje jednom profesoru 

koji je dio kolektiva islamskog 

obrazovanja. To je loša poruka muslimanskoj 

javnosti kod nas, ali i 

mladim studentima i svršenicima 

islamskih fakulteta. Ne znam kako 

Veliko je 

zadovoljstvo 

i privilegija 

biti dio 

muslimanske 

književnosti, 

posebno 

u oblasti 

poezije, ali 

izrazito velika 

odgovornost, 

jer ta 

poezija slavi 

Stvoritelja 

Kosmosa, 

slavi Njegovu 

Riječ i Njegove 

blagodati 

kao nijedna 

vrsta svjetske 

književnosti. 

i zašto je ta lijepa veza komunikacije 

profesora i studenta 

prekinuta, posebno 

kada se sjetimo odnosa rahmetli 

prof. Đoze, Smajlovića, 

Trebinjca, Okića 

prema njihovim studentima. 

Ti njihovi studenti su 

danas mnogi naši profesori 

u medresama, školama 

i fakultetima. Nažalost, 

čini mi se ponekad da nisu 

naslijedili jednu osnovnu 

osobinu naših rahmetli 

profesora a to je kako biti 

životni učitelj budućem 

učitelju. Zato su kod mladih 

i dan-danas vrlo popularna 

djela naših starih 

profesora. 

Dalji planovi, nove 

knjige itd? 

Kada se bavite pisanjem 

uvijek razmišljate šta da objavite 

a šta ne. Izdati danas knjigu 

još je veći luksuz nego posjedovati 

je. Nadam se da će se to teško stanje 

izdalaštva kod nas promijeniti. 

Ja svakako neću prestati pisati, a 

naravno u planu jesu nove knjige 

različitih socio-kulturnih tema u 

oblasti književnosti, ali u interesu 

su mi i tematike islamske kulture 

i civilizacije, kao i međunarodnih 

odnosa. Veliko je zadovoljstvo i privilegija 

biti dio muslimanske književnosti, 

posebno u oblast i poezije, 

ali izrazito velika odgovornost, jer 

ta poezija slavi Stvoritelja Kosmosa, 

slavi Njegovu Riječ i Njegove 

blagodati kao nijedna vrsta svjetske 

književnosti. 


27

Društvo 

Amerika (Six Flags) 

Dan muslimanskih familija 

Tokom posljednjih deset 

godina, Dan muslimanskih 

familija je postao 

nevjerojatno popularan 

među muslimanskim 

zajednicama tako da gotovo 

50.000 ljudi svake godine 

prisustvuje ovom događaju. 

Ovaj, za američku javnost, 

neobičan vid okupljanja 

muslimanskih familija u 

Americi se po prvi put 

održao 2000. godine na 

lokaciji zvanoj Six Flags u 

Nju Jersiju, i od tada zbog 

svoje atrakcije i ekskluzive 

je proširen i na druga 

mjesta širom Sjeverne 

Amerike 

Pripremila: Aiša Purak 

JJoš od 2000-te godine kada 

je ICNA (the Islamic Circle 

of North America) Islamski 

krug Sjeverne Amerike po prvi put 

organizovala Muslim Family Day, 

(Dan muslimanskih familija) muslimanske 

porodice širom Amerike 

okupljaju se na mjestu zvanom Six 

Flags da bi označile završetak mubarek 

mjeseca ramazana i da u lijepom 

raspoloženju, igrama i halal 

hrani obilježe dane Ramazanskog 

bajrama. Iz godine u godinu ova 

tradicija se nastavlja a broj muslimanskih 

familija koje svojim prisustvom 

uveličavaju i podržavaju 

ovaj dogadaj se povećava. Tokom 

posljednjih deset godina, Dan muslimanskih 

familija je postao nevjerojatno 

popularan među muslimanskim 

zajednicama tako da 

gotovo 50.000 ljudi svake godine 

prisustvuje ovom događaju. Ovaj, 

za američku javnost, neobičan vid 

okupljanja muslimanskih familija 

u Americi se po prvi put održao 

2000. godine na lokaciji zvanoj 

Six Flags u Nju Jersiju, i od tada 

zbog svoje atrakcije i ekskluzive je 

proširen i na druga mjesta širom 

Sjeverne Amerike. 

ICNA (Islamic Circle of North 

America) 

Six Flags je najveća svjetska 

kompanija po kvalitetu za proizvodnju 

zabavnih parkova a peta 

je u svijetu po broju posjetilaca 

njenim lokacijama. Ovaj poznati 

svjetski gigant posjeduje četrnaest 

lokacija respoređenih širom 

Sjeverne Amerike. Samo u 2009. 

godini, Six Flags parkove je posjetilo 

oko 23,9 miliona posjetioca. 

Kompanija je osnovana u Teksasu 

gdje joj je i glavno sjedište a ime je 

preuzela od svoje prve lokacije Six 

Flags Over Texas u Teksasu. 

Organizator Dana muslimanskih 

familija je ICNA (the Islamic 

Circle of North America) Islamski 

krug Sjeverne Amerike koja je 

osnovana još 1968. godine kao odgovor 

na sve veću potrebu boljeg 

organiziranja muslimana i muslimanskih 

zajednica u Sjevernoj 

Americi. Organizacija se u početku 

fokusirala isključivo na edukaciju 

o islamu sve brojnijih članova 

kao i upoznavanje islamskog učenja 

pripadnicima drugih vjerskih 

zajednica na području Sjeverne 

Amerike. Tako da u ranim 70-im 

godinama, ICNA članovi, od kojih 

je većina bila južno-azijskog 


28 

porijekla, je usmjeravala sve svoje 

napore na islamskom obrazovanje 

muslimana kao i njihov duhovni 

razvoj. 

U novembru 1977. godine, gotovo 

nakon jedne dekade njenog 

formiranja, članovi ICNA su se 

sastali i razgovarali o potrebi organiziranijeg 

islamskog rada na području 

Sjeverne Amerike. Prirast 

novih generacija je imperativno 

zahtijevao bolju organiziranost i 

uključenost u javni život Amerike. 

Nakon izrade i usvajanja novog ustava, 

ova organizacija je službeno 

postala poznata kao Islamski krug 

Sjeverne Amerike (ICNA- Islamic 

Circle of North America). Zvanično 

s novim imenom i novim 

pravcem, članovi ICNA su odlučili 

da postanu inklusivna i raznolika 

organizacija koja će zastupati 

i braniti interese muslimana nastanjenih 

u Americi. Engleski je 

usvojen kao službeni jezik organizacije. 

Tako je ICNA počela svoj 

neumorni i trnoviti rad na uspostavljanju 

i osiguravanju mjesta za 

islam i muslimane u Americi. Jedan 

od najvećih uspjeha i prekretnica 

u historiji ICNA je svakako 

odobrenje i usvajanje njene povelje 

i šerijatskog prava u okviru američkog 

pravosuđa. 

Upoznavanje šire javnosti sa 

islamom 

U protekloj deceniji, ICNA je 

proširila svoj doseg širom SAD-a i 

ujedno zadržala svoju aktivnu prisutnost 

u lokalnim islamskim zajednicama. 

Sa svojim programom

, Dan muslimanskih familija, koji 

je po prvi put lansiran 2000-te godine 

i koji je ugostio muslimanske 

familije u Six Flags, ova organizacija 

je postala još atraktivnija među 

muslimanima Amerike a sam program 

privlači gotovo 50.000 muslimanskih 

porodica godišnje. Vijeće 

za socijalnu pravdu, jedna grana 

ICNA, je posvećeno predstavljanju 

i ojačavanju muslimanskog 

glasa po pitanjima socijalne pravde 

a formirana je 2009. godine. 

ICNA neumorno radi na uspostavljanju 

veze i boljeg razmijevanja 

između islama i javnosti i sarađuje 

s brojnim muslimanskim organizacijama 

kako bi što efikasnije 

postigla taj cilj. ICNA također 

usko sarađuje s brojnim domaćim 

međuvjerskim organizacijama za 

boljitak u društvu Amerike. 

Fokusirajući se na 

samorazvoj, obrazovanje, 

pružajući socijalne kao i 

druge usluge muslimanima, 

ICNA je svojim 

upornim i mudrim radom 

zacementirala svoje 

mjesto kao jedna od vodećih 

političkih organizacija 

u američkoj muslimanskoj 

areni. 

Ove godine Dan muslimanskih 

familija se 

održava u u sljedećim 

gradovima Amerike: Los 

Angeles, CA (August 

25), San Francisco, CA 

(August 25), Boston/ 

Springfield, MA (August 25), Albany, 

NY (September 1), Chicago, 

Fokusirajući se 

na samorazvoj, 

obrazovanje, 

pružajući 

socijalne kao i 

druge usluge 

muslimanima, 

ICNA je svojim 

upornim i 

mudrim radom 

zacementirala 

svoje mjesto 

kao jedna 

od vodećih 

političkih 

organizacija 

u američkoj 

muslimanskoj 

areni. 

IL (September 1), Atlanta, 

GA (September 1), 

Darien Lake, NY (September 

1),Washington, 

DC (September 15), 

Jackson, NJ (September 

17). Iskreno se nadam da 

će naši vrijedni i osviješćeni 

Bošnjaci nastanjeni 

širom Sjeverne Amerike, 

ove kao i narednih godina 

učestovati u Danu 

muslimanskih familija. 

Tako da sa svojom bogatom 

tradicijom i kulturom, 

a posebno našom 

ukusnom hranom poput 

ćevapa, bureka i nezaobilazne 

svježe janjetine s 

ražnja obogate i podrže ovo druženje. 


29

Društvo 

S prestankom ramazana splasnuo i ibadet Livnjaka 

Među klanjačima i četverogodišnji 

Amar Dželadini i 90-godišnji Dževde 

ževdet Vrebac 

Uprkos upozorenju i 

pozivu imama da vjernici 

trebaju biti u džamijama 

i na namazima tokom 

cijele godine, u Livnu je i 

ove godine, kao i u većini 

ostalih mjesta u BiH, nakon 

ramazana splasnuo ibadet, 

barem ako je suditi po 

posjećenosti džamija koje 

nakon Bajrama posjećuje 

u prosjeku oko desetak 

vjernika po džamiji, 

uglavnom muških, dok su 

žene u vrijeme ramazana 

bile višestruko brojnije 

Amar Dželadini 

Livno, 26.08.2012.god. 

Braćo i sestre, draga omladino, 

eto odlazi nam najdraži mjesec 

ramazan u kojem smo 

svi pojačano ibadetili i punili sve naše 

džamije i mesdžide koji će za Bajram 

biti još puniji jer tada dođu i oni koji 

u džamije ulaze samo od Bajrama do 

Bajrama. Ali ne zaboravimo i na ostali 

dio godine kad smo obavezni pet puta 

na dan padati na sedždu Uzvišenom 

Allahu, jer istinski vjernik je vjernik tokom 

cijele godine a ne samo u odabranom 

mjesecu i za blagdane. Ramazan 

i Bajram nam samo dođu kao nagrada 

i dar za ibadet tokom cijele godine i 

čitavog života. Zato vas pozivam da se 

i dalje svaki dan odazivate Stvoritelju i 

klanjate, po mogućnosti u džamijama, 

gdje su namazi višestruko vrjedniji od 

onih koji se samostalno klanjaju po 

kućama, ali ako niste u mogućnosti 

svaki put dolaziti u džamije klanjajte 

gdje se zateknete, ne pravite pauze do 

sljedećeg ramazana”, upozoravao je 

glavni livanj ski imam Dževad ef. Hadžić 

Dževdet Vrebac najstariji klanjač 


30

potkraj proteklog ramazana i uoči Bajrama 

u džamijama prepunih vjernika kojih 

je bilo i na mahfilima i sofama. Radili 

su to i ostali imami u ostalim livanjskim 

džamijama. Upozorenje međutim, kao 

i ranijih godina, uglavnom nije imalo 

većeg efekta. Uprkos vazovima imama 

desila se repriza znatnog odljeva vjernika 

iz džamija u postramazanskom i postbajramskom 

vremenu. 

Vrućina kao izgovor 

Uprkos upozorenju i pozivu imama 

da vjernici trebaju biti u džamijama i 

na namazima tokom cijele godine, u 

Livnu je i ove godine, kao i u većini 

ostalih mjesta u BiH, nakon ramazana 

splasnuo ibadet, barem ako je suditi 

po posjećenosti džamija koje nakon 

Bajrama posjećuje u prosjeku oko desetak 

vjernika po džamiji, uglavnom 

muških, dok su žene u vrijeme ramazana 

bile višestruko brojnije. Po mišljenju 

imama augustovske vrućine nikako ne 

bi smjele biti izgovor za nedolazak u 

džamije jer su vladale još veće vrućine 

tokom ramazana i Bajrama kad su 

džamije bile prepune vjernika da bi po 

završetku Bajrama ostale bez najvećeg 

dijela njih, ne računajući petak kad je 

džamija na Topovima puna, ali i ona 

zbog toga jer se od gradskih džamija 

samo u njoj klanja džuma. Čak će od 

septembra i ona biti praznija jer odlaze 

studenti klanjači izvan Livna a 

Bajram, prepune džamije 

početak nastave i neke će 

učenike omesti da dolaze 

na najvažniji namaz. Među 

redovnijim i upornijim livanjskim 

klanjačima, uz najstarijeg 

devedesetogodišnjeg 

Dževdeta Vrepca, potom 

peterostrukog hadžije i mujezina 

Huseina Karalića, 

te još nekolicine redovnih 

klanjača u Lala-pašinoj, 

Milošnik, Balaguši i džamiji 


31 

Po mišljenju 

imama 

augustovske 

vrućine nikako 

ne bi smjele 

biti izgovor 

za nedolazak 

u džamije jer 

su vladale 

još veće 

vrućine tokom 

ramazana i 

Bajrama kad 

su džamije 

bile prepune 

vjernika da bi 

po završetku 

Bajrama ostale 

bez najvećeg 

dijela njih. 

Hadži Ahmeda Dukatara, 

je i četverogodišnji Amar 

Dželadini, najmlađi livanjski 

klanjač, koji je tokom 

ramazana i Bajrama na 

namaze često dolazio, a i 

dalje istina, rjeđe, dolazi 

sa djedom Enverom, koji je 

jedan od rijetkih redovnih 

klanjača u Lala-pašinoj 

džamiji na Begluku i na 

džuma-namazima na Topovima. 

Hadži Husein Karalić sa mujezinima i nasljednicima

Komentar polumjeseca 

Razmišljanja 


Današnja kultura Zapada - kako 

su to potvrdili mnogi odabrani 

duhovi i mislioci -izgubivši 

moralnu podlogu u svom 

unutrašnjem biću nosi znake toga 

oboljenja čije su se posljedice 

bjelodano odrazile u cjelokupnom 

življenju modernog čovjeka, 

pretežno euro-američkog. Te 

se posljedice naročito zapažaju 

u razaranju ne samo duhovnih 

vrednota, nego i tjelesnog zdravlja 

suvremenog čovjeka. 

Piše: Hfz. Mersudin ef. Kasumović 

Ispitujući uzroke raspadanja država 

i civilizacija koje su se pojavile 

kroz ljudsku historiju, francuski 

mislilac Le Bon je utvrdio da je temeljni 

zakon ili bitni faktor njihovog pada 

bila promjena društvenog ustrojstva. 

Drugim riječima, opadanje ćudorednih 

vrednota povlačilo je za sobom duhovnu 

i fizičku propast čitavih naroda 

i pojedinih ljudskih zajednica. Zato je 

svaka kultura, bez obzira u kojem se 

vremenu razvijala, imala onoliko vrijednosti 

koliko je štitila i znala očuvati 

fizičko zdravlje i duhovnu samobitnost, 

životnu snagu njezinih nosioca i graditelja. 

U protivnom ona je zapadala u 

krizu, iz koje je redovno nastupala smrt 

kulture i njezinih nosioca. 

Današnja kultura Zapada - kako su 

to potvrdili mnogi odabrani duhovi i 

mislioci - izgubivši moralnu podlogu 

u svom unutrašnjem biću nosi znake 

toga oboljenja čije su se posljedice bjelodano 

odrazile u cjelokupnom življenju 

modernog čovjeka, pretežno euroameričkog. 

Te se posljedice naročito zapažaju 

u razaranju ne samo duhovnih 

vrednota, nego i tjelesnog zdravlja suvremenog 

čovjeka. Praktični materijalizam 

našeg vremena razgolitio se u svoj 

svojoj strahoti u životu ljudi. Između 

mnogobrojnih pokvarenosti koje je 

donijela raspojasana civilizacija, lišena 

svih ćudorednih poriva, slijepa je grabežljivost 

za prolaznim dobrima, ćudoredno-seksualna 

raskalašenost koja je 

zadobila oblike prave bestijalnosti. 

Praktično znamenje Freudovih 

teorija 

U težnji da se oslobodi moralnih 

zakona koji su ucijepljeni u ljudsku 

narav i savjest, čovjek gubi ono što ga 

čini čovjekom. U modernim vremenima, 

a naročito u poslijeratnom haosu, 

oblikovao se čovjek-životinja, koji se 

mjesto Bogu klanja kultu materije, 

novca i tijela. Danas se može govoriti 

ne samo o duševnoj bijedi, nego i 

tjelesnoj golotinji. Freudova teorija o 

panseksualizmu dostojna jedne materijalisitčke 

civilizacije danas 

je dobila svoje praktično 

znamenje, koje se očituje u 

bestidnosti, služenju tijelu, 

udovoljavanju strastima, 

te seksualnoj raskalašenosti 

i razuzdanosti koja više 

odgovara životinjama nego 

bićima koja se zovu ljudi. 

Postane li čovjek rob svojih 

nagona i strasti gori je od 

životinje, jer preostali razum 

upregne tada u službu 

životinjsku. Razbuktavanju 

strasti i razvijanju erotskih 

nagona kod čovjeka danas 

služe slikokaz, razne predstave, 

znatan dio književnosti, 

čitav niz romana koji 

obrađuju gangsterske podvige 

i ljubavne pustolovine. 

Koliko se god govorilo i pisalo 

u odbranu kazališta i likovne umjetnosti, 

oni ipak izravno ili neizravno 

služe naznačenoj svrsi. 

Vezno s tim zanimljivo je istaknuti 

da se i najveći dio snažnijih drama, koje 

duboko zadiru u psihološko-društvenu 

problematiku čovjekovu, nije mogao 

osloboditi ljubavnih motiva. Zato se 

dramska umjetnost nikada nije razvila 

u krugu islamskog kulturnog stvaranja, 

dok likovnu umjetnost islam nikada 

nije njegovao, bojeći se kulta likova i 

tjelesne golotinje. 

Gubeći osjećaj stida a time i ljudskog 

dostojanstva, muškarac i žena postaju 

žrtva raznih tjelesnih poroka. Bez 

stida nema ni poštenja, čovjek se oslobađa 

svih moralnih obaveza. 

“Ako izgubiš stid radi što hoćeš.”- 

veli Muhammed, a.s. 


32 

Temelj društva 

je porodica. 

Porodica koja 

se temelji 

na braku 

je biološka 

nužda. Temelj 

porodice je 

žena-majka. 

Materinstvo 

je suština 

ženina bića. 

Po tome je 

žena nositeljka 

životnog 

kontinuiteta. 

Kult golotinje iz dana u dan raste. 

Potpuna sloboda u odijevanju j žene, 

moderni plesovi, mješovite plaže, čak i 

nudističke, upadljiva kozmetika, polu- 

nage žene, vanjska uglađenost na račun 

duha, sve su to dokazi spolne raskala- 

šenosti i moralne podivljalosti naših 

abnormalnih vremena. 

Čudoredna seksualna raspojasanost 

žene, grozno se osvećuje društvu. 

Temelj društva je porodica. Porodica 

koja se temelji na braku je biološka 

nužda. Temelj porodice je žena-majka. 

Materinstvo je suština ženina bića. Po 

tome je žena nositeljka životnog kontinuiteta. 

Materinstvo je najuzvišeniji 

i prirodni poziv ženin, njezina glavna 

uloga na zemlji. Na području materinstva 

žena je superiorna (ima veću vlast) 

nad muškarcem. Čim se žena udalji 

od prirodnog poziva majke, razara se 

temeljna ćelija društva, a i države. Posljedice 

toga su blud, bolesti, pobačaji, 

čedomorstva, nerađanja, odvratnost 

prema ženidbi, što rastače životne snage 

društva i ubrzava njegovu smrt. 

Neke povijesne činjenice 

govore: U staroj Ateni u 

prvo doba porodični je život 

bio nadasve čuvan. Žena je 

čuvala kuću i posvetila se 

odgoju djece. Istina ona je 

u Ateni bila u upadljivo podređenom 

položaju naspram 

muža. Ali zakoni i društveni 

sud čuvali su čistoću 

porodice. Po Solonovim zakonima 

Atenjanin je imao 

pravo ubiti zavodnika svoje 

žene. U tom slučaju muž je 

morao otjerati ženu kako ne 

bi izgubio građansko pravo. 

Stega je u atenskom uzgajanju 

bila vrlo oštra. Već u 

doba Alkibijada, kada je stega 

u porodičnom životu popustila, 

žena je pod utjecajem 

nagomilanog bogatstva 

počela napuštati kuću, odavati se bludu, 

gajiti odvratnost prema rađanju. 

Atena je počela slabiti poput p istrošenog 

organizma. Čvrstina rimske dr- 

žave u prvom razdoblju svoje historije 

počivala je na čvrstini i čistoći rimske 

porodici. Žena je vodila brigu o ku- 

ćanstvu odgajajući porod i tako vršila 

prirodnu ulogu odgajateljice. Muž 

je bio pater -familias, imao je vrhovnu 

vlast. Raskidivost braka je bila rijetkost. 

On se mogao raskinuti u slučaju 

nevjere. Majke su same dojile svoju 

djecu. 

Rimski je mladić odgojem trebao 

postati skroman i stidljiv, a usto posjedovati 

istrajnost, muževnu ozbiljnost i 

čestitost (honestas). Pred kraj republike 

porodični život je uzdrman u svojim 

temeljima.

Žena je sve više zanemarivala svoj Bogom 

dani poziv majke i podavala se raskoši 

i tjelesnom uživanju, koje je zahvatilo 

sve slojeve rimskog društva, nakon neprirodnog 

porasta bogatstva, zadobivenog 

otimačinom i isisavanjem stanovništa čitavih 

pokrajina. Majke nisu više dojile niti 

odgajale djecu, nego su ih radije prepuštale 

robovima i služinčadi. U razdoblju kada je 

u Rimu skovana rečenica: “Panem et circenses’’ 

(kruha i zabave), žena je plivala u 

raskošu i tjelesnim uživanjima. Misaone 

glave rimske imperije kao Ciceron, senator 

i filozof Katon upozoravale su na potrese 

i opasnosti, koje će se roditi iz takvog 

stanja raspuštenosti. Jednom je prilikom 

Katon u senatu, tada su neki članovi ustali 

protiv zakona koji je ograničavao ženama 

slobodu gizdanja i raskoša, upozorio 

Rimljane da će ženinu lascivnost platiti 

gubitkom veličine i države. Tako je i bilo. 

Pokvarenost žena bila je nečuvena. Visoki 

činovnici i dvorske gospođe kupali su se 

zajednički nagi. Odvratnost prema ženidbi 

uzimala je maha. Vlasti su u doba Cezara 

davale nagrade za ženidbu, naročito ženama, 

koje su imale mnogo djece, žene ispod 

45 godina, koje nisu imale djece, nisu 

se smjele kititi dragim kamenjem. Nezakoniti 

brakovi su bili na dnevnom redu. 

Da bi zlu stao na kraj, car August je izdao 

zakon po kome neženje mogu naslijediti 

samo srodnike svoje. Tada Rimljanke, piše 

jedan povjesničar, nisu brojile svoje godine 

po konzulima, nego po muškarcima s 

kojima su živjele. Nerađanje je bilo uzelo 

toliko maha, da se osjetilo smanjivanje 

stanovništva. Baveći se više drugim poslovima 

i besposlicama nego materinstvom, 

Rimljanka je razorila obitelj. Propadanjem 

obitelji raspala se i rimska država. 

Povijesne činjenice 

Raskalašenost žene u Evropi, naročito 

u Francuskoj, gdje je žena svojim pretjeranim 

zahtjevima za potpuno izjednačavanje 

u pravima s muškarcima, počela napuštati 

kuću i zanemarivati odgoj čovjeka, 

dovela je do propadanja obiteljskog života 

i opadanja nataliteta (rađanja) u mnogim 

evropskim zemljama. Pretjerana i neprirodna 

emancipacija francuske žene, koja 

je zanemarila poziv majke i odgajateljice, 

opadanje stanovništva, biološko umiranje 

Francuske i na kraju njezin vojnički i politički 

poraz stoje u uskoj uzročnoj vezi. 

Mi se svi sjećamo proglasa koji je uputio 

francuskom narodu glavar države maršal 

Patein, koji je nižući uzroke poraza između 

ostalog rekao - malo djece! Borba 

protiv nerađanja postala je dio političkosocijalnog 

programa Njemačke i Italije. 

Da bi zaštitio do pune mjere čistoću žene, 

Kur’an je ženi propisao pristojno odvajanje 

i pokazivanje koje ni u kom slučaju ne 

smije izazvati muškarca. U poglavlju “En- 

Nur’’ Kur’an propisuje: 

Reci (Muhammede) muslimankama 

neka obore svoje 

poglede i neka čuvaju čast i poštenje 

svoje, neka ne pokazuju 

svojih ukrasa osim onih vanjskih, 

neka stave pokrivače preko 

glave i po prsima. Neka ne pokazuju 

svoje ukrase osim svojim 

muževima, očevima, svekrima, 

svekrvama, sinovima, pastorcima, 

braći, bratićima, sestrićima, 

ženama, robovima i robinjama, 

siromašnim starcima, 

koji nemaju strasti za ženama 

i nedorasloj djeci. 

Mnoge ustanove islamskog 

ženidbenog, porodičnog 

i nasljednog prava, napose 

pokrivanje kao strogo islamski 

propis, stoljećima su štitili muslimansku 

ženu. Muslimanka 

koja ne pazi na svoje odijevanje, 

koja se polunaga miješa s 

muškarcima na plaži, koja pleše i koja ne 

pazi na svoje dostojanstvo, raskinula je s 

islamskim moralom i ne spada u životni 

okvir Kur’ana. Muslimansko kazneno 

pravo propisuje posebne tjelesne kazne 

osobama, koje se ogriješe o svoju spolnu 

čistoću. Za neženjenog bludnika i neudavanu 

bludnicu propisana je kazna bičevanjem 

sa sto udaraca (haddi-zina). a Za 

ženjenog preljubnika i udavatu bludnicu 

Kur’an je propisao kaznu smrti kamenovanjem 

(redžm). 

Propadanju islamskih srednjovje- 

j 

kovnih država, naročito onih u Špa- 

njolskoj, znatno je doprinijela moralna 

raskalašenost muškaraca i žena, osobito 

u višim društvenim krugovima koji su 

odlučivali o sudbinu zemlje. Najnovijim 

iskopavanjem ostataka muslimanskih 

građevinskih spomenika u 

Španjolskoj pronađeni su po zidovima 

poznatijih dvoraca tragovi slika koji 

prikazuju polunage muškarce i žene. 


iz dana u dan 

raste. Potpuna 

sloboda u 

odijevanju 

žene, moderni 

plesovi, 

mješovite 

plaže, čak i 

nudističke, 

upadljiva 

kozmetika, 

polunage 

žene, vanjska 

uglađenost na 

račun duha, 

sve su to 

dokazi spolne 

raskalašenosti 

i moralne 

podivljalosti. 

Muslimanska žena u Bosni 

i Hercegovini, Sandžaku 

i svim evropskim dijelovima 

Otomanskog carstva za vrijeme 

petovjekovnog života u 

duhovnom i kulturnom krugu 

islama, održala se na dostojnoj 

moralnoj visini, čuvajući 

sve osobine značaja i ljudskog 

ponosa. Naš izravni dodir sa 

Zapadom i zapleteni društveni 

život koji je donio opće osiromašanje 

muslimana, donio je 

promjene i u tom pogledu. 

Novonastali društveni život 

prisilio je muslimanku da 

napušta kuću i ide u tvornicu 

zarađivati kruh svakidašnji. 

Naša obitelj sa svim patrijarhalnim 

znamenjima mijenjala 

je svoj izgled. Muslimanka 

se počela odavati prostituciji. 

Zaredala su brakolomstva, pobačaji, 

čedomorstva i poroci koji nužno 

proistječu iz takvog života. Ovome nisu 

isključivo krivi slabi gospodarski uvjeti, 

nego i drugi momenti: val opće seksualne 

pokvarenosti i tjelesne golotinje nošen 

feminističkim pokretom koji se razmahao 

u evropskim zemljama, zahvatio je djelimično 

muslimanku koja je sve više, zanemarujući 

poziv majke, postala rob svoga 

tijela, svojih strasti, rob vanjštine i mode 

kao i njezina drugarica u Evropi. Stoga je 

naša obitelj kako u gradu tako i na selu u 

cijelosti ugrožena. 

Naše održanje zavisit će od čvrstine 

i čistoće našeg porodičnog života. 

Nama, kao i svim narodima, uvijek je 

potrebno mnogo žena-majki koje će 

odgajati čovjeka. 

Prije više godina Le Bon je pisao:’’Ako 

moderna žena uspije u tim pravima, učinit 

će napokon Evropljane nomadima 

bez ognjišta i obitelji.’’ 

A mi to ne želimo! 


33

Islamske teme 

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – (XI dio) 

Nema dobra u onima koji se 

poslije prve bitke predaju 

Na sedždi, elektromagnetne 

čestice iz ljudskog tijela odlaze 

u zemlju i time se dešava proces 

njihovog oslobađanja, a posebno 

kada se sedžda pravilno učini, sa 

sedam dijelova tijela (čelo, nos, 

dlanovi, koljena i stopala). Studija 

je također pokazala da, ako se 

želimo osloboditi tog suvišnog 

tereta, moramo biti okrenuti prema 

Mekki, prema kojoj se muslimani 

svakodnevno okreću u namazu, jer 

je Mekka središte kopna na Zemlji 

Piše: Selva el-Udejdan 

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf 

Bušatlić 

Kad 

K 

god te snađe nesnosna 

Kglavobolja, kad osjetiš da su 

Kti živci napeti, kad strahuješ 

da ne oboliš od kancerogenih oboljenja, 

a to su bolesti koje vode u očaj i beznađe, 

onda što više čini sedždu (padanje ničice 

na zemlju), ona će te osloboditi svih 

vrsta bolesti, fizičkih i psihičkih. 

Ovo nije floskula, već istina koju je 

potvrdila i savremena nauka, odnosno 

najnovija naučna istraživanja što ih je 

proveo dr. Muhamed Dijaudin Hamid, 

profesor bioloških nauka i direktor 

odjela za radioaktivnu hranu pri 

Tehnološkom institutu za radijaciju. 

Naime, poznato je da izloženost većem 

zračenju ili život u centru elektromagnetnih 

polja, negativno utiče na stanice ljudskog 

organizma i povećava njihovu energiju 

(napon). Zbog toga se, kako veli dr. 

Dija’, preporučuje činjenje sedžde, jer ona 

oslobađa tijelo od viška elektriciteta koji 

prouzrokuje mnogobrojne bolesti. 

Naučno je dokazano da među 

stanicama ili ćelijama u ljudskom organizmu 

postoje veze i komunikacija koja 

čovjeku pomaže da osjeća okolinu i da 

ostvari interakciju s njom. 

Svako povećanje elektromagnetnog 

napona u tijelu stvara pometnju 

u komunikaciji među stanicama i 

oštećuje njihov rad, zbog čega čovjek 

biva pogođen bolestima koje su uveliko 

prisutne u savremenom društvu, poput: 

glavobolje, grčenje mišića, upale vratnih 

žila, umora, sve dotle da čovjek počinje 

gubiti pamćenje i doživljavati mentalne 

distrakcije. 

I ukoliko dođe do povećanja tog napona 

i viška elektromagnetnih čestica, 

bez mogućnosti njihovog 

oslobađanja, situacija može 

postati alarmantna! Takvo 

stanje može vrlo lahko 

prouzrokovati kancerogena 

oboljenja, a također može 

naštetiti embriju u majčinoj 

utrobi, zbog toga je obaveza 

osloboditi se tog napona i taj 

teret prazniti izvan ljudskog 

tijela, daleko od upotrebe 

sedativa i njihovih nuspojava. 

Gdje je izlaz? 

A šejh Hafiz 

Ibrahim rekao 

je: “Trideset 

godina moga 

života proveo 

sam sa dvije 

lepine dnevno. 

Ako bi mi ih 

majka ili sestra 

donijele ja bi 

ih pojeo, ako ih 

ne bi donijele, 

ja bih ostao 

gladan do 

sljedeće noći.” 

Važno je znati da u ovom 

slučaju mora postojati veza sa 

zemljom kako bi se oslobodio 

višak elektromagnetnih 

čestica, a ta veza se ostvaruje 

putem sedžde Jednom i Jedinom 

Bogu, Allahu, dž.š. Na sedždi elektromagnetne 

čestice iz ljudskog tijela 

odlaze u zemlju i time se dešava proces 

njihovog oslobađanja, a posebno kada se 

sedžda pravilno učini, sa sedam dijelova 

tijela (čelo, nos, dlanovi, koljena i stopala). 

Studija je također pokazala da, ako 

se želimo osloboditi tog suvišnog tereta, 

moramo biti okrenuti prema Mekki, 

prema kojoj se muslimani svakodnevno 

okreću u namazu, jer je Mekka središte 

kopna na Zemlji. Nakon toga čovjek 

se oslobađa tog pritiska i brige i osjeća 

duševnu smirenost. 

Na to aludira i predaja u kojoj stoji 

da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

kada bi ga neka stvar zabrinula, govorio 

svom muezinu Bilalu: “Obraduj nas 

pozivom na namaz, Bilale!’’ Namaz čisti 

dušu od bolesti srca kao što su zavidnost, 

tjeskoba, očaj itd. Pa, kada te brige 

skole, kada imaš krupan problem, kada 

ti se stijesni u grudima, približi se svome 

Gospodaru padanjem na sedždu i oslobodi 

se spomenutih napasnika; i reci: 

“Subhanallah!” 

Nada utemeljena na iskrenom 

vjerovanju ne gasi se nikada 

Bilal ibn Rebbah, crnac, 

slabašnog i mršavog tijela, 

duge guste i kovrđave kose, 

nikada nije bio javno pohvaljen, 

a da nije oborio glavu 

prema zemlji, govoreći: “Ja 

sam Abesinac koji je do jučer 

bio rob.’’ Da, on je Abesinac 

kojeg je rodila crna robinja. 

Bio je rob mekkanske porodice 

Benu Džemuh. 

Kada su se vijesti o Muhammedovom, 

sallallahu 

alejhi ve sellem, poslanstvu 

počele širiti Mekkom, one su 

došle i do Bilala, ali se on na 

početku držao po strani i po 

tom pitanju je, kao i u svemu 

drugom, slušao i slijedio 

mišljenje svojih gospodara. 

Na dan kada je Bilal primio islam, Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, je 

sa svojim drugom Ebu Bekrom, r.a., boravio 

u jednoj pećini blizu Mekke. Bilal, 

koji je čuvao ovce kod Abdullaha ibn 

Džud’ana, naišao je sa svojim stadom 

pored pećine. Tada je Muhammed, sallallahu 

alejhi ve sellem, izašao iz pećine 

i upitao: “Čobane, možemo li dobiti 

malo mlijeka?’’ Bilal je odgovorio: “Ja 

smijem pomusti samo jednu ovcu i to je 

moja dnevna hrana, pa ako hoćete ja ću 

je pomusti i to mlijeko danas s vama podijeliti.’’ 

“Dovedi tu ovcu’’, rekao mu je 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bilal 

je otišao i doveo ovcu, a onda je Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, zatražio 

34

posudu i muzao je ovcu dok nije napunio 

posudu, zatim je popio mlijeko. 

Onda je ponovo pomuzao ovcu i namuzao 

punu čašu i dao Ebu Bekru da popije. 

Zatim je i treći put pomuzao ovcu i 

napunio čašu i dao Bilalu da popije. Na 

kraju je pustio ovcu i ona se pridružila 

stadu punijeg vimena nego što je bilo 

prije mužnje. Nakon toga, Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio 

je Bilala da je on Allahov poslanik 

i ponudio mu da primi islam. Bilal je 

bez imalo kolebanja, nakon što je svojim 

očima vidio mu’džizu ili čudo koje 

se desilo s njegovom ovcom, izgovorio 

šehadet i primio islam. Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je 

da nikom ne kazuje da je primio islam, 

da ne bi bio izložen mučenju od strane 

nevjernika. Kada je dotjerao stado kući, 

njegov gospodar je primjetio da su vimena 

kod ovaca puna mlijeka, što se 

prije nije dešavalo, pa mu je rekao: “Dobro 

si ih napasao, i ubuduće ih goni 

tamo gdje su danas pasle.’’ Bilal je tri 

dana zaredom odlazio do pećine u kojoj 

se Muhammed, sallallahu alejhi ve 

sellem, skrivao sa Ebu Bekrom, kako bi 

učio o islamu. I svaki put je stado vraćao 

kući punih vimena. Četvrti dan, pored 

kuće Abdullaha ibn Džud’ana, naišao 

je Ebu Džehl, rekavši mu: “Vidio sam 

tvoje ovce site i punih vimena?!’’ Odgovorio 

je: “To se dešava evo već tri 

dana, a šta je razlog tome ne znamo.’’ 

Ebu Džehl je tada primjetio: “Tako mi 

Gospodara Kabe, izgleda da vaš rob zna 

gdje se skrivaju Muhammed i Ebu Bekr, 

pa mu zabranite da napasa 

ovce na tom mjestu.’’ I nakon 

što mu je izrečena zabrana, 

Bilal je obznanio svoje 

primanje islama. A onda je 

počelo mučenje. Nevjernici 

su ga izvodili usred podnevne 

žege, kada pustinja liči na 

džehennemsko grotlo od 

silne vrućine, i bacali ga na 

vreli pjesak, a zatim su mu na 

grudi stavljali ogromni vreli 

kamen, i usput ga bičevali. 

I dok je Bilal bespomoćno 

ležao na vrućem pijesku, 

njegovi dželati su mu govorili: “Veličaj 

Lata i Uzata!’’ Bilal je na to nemoćnim 

glasom odgovarao: “Jedan je, Jedan, Allah!’’ 

Nakon toga su ga podigli i vezali mu 

uže oko vrata, a onda su naredili djeci da 

ga u takvom stanju vodaju po okolnim 

mekkanskim brdima. Međutim, pored 

svih vidova mučenja Bilal nije izgovarao 

druge riječi osim: “Jedan je, Jedan, Allah!’’ 

Svjedočeći o Bilalovoj hrabrosti i 

ustrajnosti u vjeri, Amar ibn Jasir, rekao 

je: “Prvi muslimani koji su bili mučeni, 

na kraju su, pod pritiskom batina, 

izgovarali riječi koje su od njih zahtijevali 

nevjernici, osim Bilala.’’ Dok su ga 

nevjernici jedanput mučili, pored njega 

je naišao Vereka ibn Nevfel, i čuvši Bilala 

kako izgovara riječi: “Jedan je, Jedan, 

Allah!’’, Vereka je uzviknuo: “Tako je, 

Bilale, samo je Jedan istinski Bog! Tako 

mi Allaha, ako umreš s tim ubjeđenjem, 

ja ću tvoj mezar uzeti kao mjesto Božijeg 

blagoslova i berićeta.’’ Nakon toga, po- 

“Nema 

konačnog 

uspjeha bez 

mnoštva 

neuspjeha. Mrav 

ne može preći 

zid, a da prije 

toga mnogo 

puta ne padne. 

Nema nikakvog 

dobra u onima 

koji se predaju 

poslije prve 

bitke.” 

javio se Ebu Bekr, uzvikujući: 

“Zar ćete ubiti čovjeka samo 

zato što govori: ‘Moj Gospodar 

je Allah!’” A onda se obratio 

Ummejjetu ibn Halefu 

i rekao mu: “Traži od mene 

koliko hoćeš novca, samo ga 

oslobodi!’’ Taj dan je Bilal 

prodat Ebu Bekru, a onda ga 

je Ebu Bekr velikodušno oslobodio. 

Tako je Bilal postao 

slobodan čovjek, a nakon što 

je učinio hidžru u Medinu, 

Muhammed, sallallahu alejhi 

ve sellem, ga je pobratimio sa 

Ebu Ubejdom ibn Džerrahom. Kada je 

propisan ezan za namaz, Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, izabrao ga je 

za muezina, pa je tako Bilalu pripala 

čast da ponese titulu prvog muezina u 

islamu. Muhammed, sallallahu alejhi 

ve sellem, rekao je: “U Džennetu sam 

čuo bat nečijih koraka ispred mene, pa 

sam rekao: ‘Džibrile, čije ovo korake 

slušam?’ Džibril mi je odgovorio: ‘Allahov 

Poslaniče, to Bilal ide ispred tebe.’” 

Bilal ibn Rebbah umro je u Šamu u 

vrijeme muslimanskih osvajanja Šama. 

Njegovi posmrtni ostaci leže pod zemljom 

Damaska. 

Eto tako je crni abesinski rob, koji 

je povjerovao u Allaha, dž.š., dok je bio 

ponižen i potlačen, vezao svoje srce za 

Stvoritelja i ta veza je zapalila plamen 

vjere i nade koji se nikada nije ugasio. 

Mučen je na vrelom pijesku, vreli 

kamen su mu bacali na grudi, bičevali 

ga, vezali i vodili po brdima Mekke 


35

onako kako se životinje vode, ali se 

Bilal ni jednog trenutka nije pokolebao, 

nije posumnjao niti je pao u očaj, već 

je stalno govorio: “Jedan je, Jedan, Allah!’’ 

(Ehadun, Ehad!), da bi nakon toga 

došle mnogobrojne Allahove nagrade, 

jedna za drugom. Oslobođen je ropstva, 

postao je prvi muezin u islamu, 

oženio se uglednom muslimankom, bio 

je neustrašivi mudžahid na Allahovom 

putu, i na kraju, kao kruna svega toga, 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, 

obradovao ga je Džennetom. 

Nema ništa ljepše kao kad se nada 

u Allahovu milost i lijepo mišljenje o 

Allahu, ukorijene u ljudskom srcu, niti 

vjernik ima veće potrebe od odagnavanja 

očaja iz duše i zasađivanja mladice 

imana u dubini srca. 

Ambicije koje su prkosile očaju 

Prenosi se da je Imam Buhrija ustajao 

u toku noći i palio svjetiljku da zapiše 

mudrost koja bi mu u tom trenutku 

naumpala, zatim bi gasio svijeću i lijegao 

u postelju, pa bi onda ponovo ustajao, 

i tako dvadeset puta u toku jedne noći. 

Da, takav je bio Imam Buharija, velikan 

islamskog ummeta kojega su čistoća 

duše i stid sprječavali da traži od drugih, 

onda kada bi zapao u takvu situaciju da 

nije imao šta jesti, pa je jeo korijenje iz 

zemlje da bi utolio glad. 

Rekao je Ibn Ebi Hatim: “Mi smo u 

Egiptu, kao studenti, znali biti po sedam 

mjeseci, a da ne okusimo najobičniju 

mesnu supu. U toku dana 

smo obilazili naučne kružoke 

ili halke ilma kod različitih 

učenjaka, a u toku noći smo 

palili svijeće i ponavljali gradivo. 

Jedanput smo na obali našli 

ribu i ponijeli smo je kući da je 

ispečemo za ručak. Međutim, 

kad smo došli kući već je bilo 

vrijeme nastave i otišli smo, a 

ribu ostavili. Tek treći dan, kad 

se riba skoro bila pošla kvariti, 

mi smo je ispekli i pojeli. Nema 

znanja u rahatluku tijela!’’ 

A šejh Hafiz Ibrahim 

rekao je: “Trideset godina 

moga života proveo sam sa 

dvije lepine dnevno. Ako bi mi ih majka 

ili sestra donijele, ja bi ih pojeo, ako 

ih ne bi donijele, ja bih ostao gladan do 

sljedeće noći. Sljedećih trideset godina 

proveo sam samo sa jednom lepinom u 

toku 24 sata. Ako bi mi je supruga ili 

kćerka donijele, ja bih je pojeo, a ako 

je ne bi donijele, ja bih ostajao gladan i 

žedan do sljedeće noći.’’ 

O divne li ambicije i ustrajnosti u 

traženju znanja, i pored siromaštva, 

nedostatka hrane i stalne samoće! 

Abdurahman Sumejt – sluga afričke 

sirotinje 

Dr. Abdurahman Hamud es- 

Sumejt, bivši predsjednik Upravnog 

vijeća Organizacije za pomoć muslimanima 

Afrike, rođen je u Kuvajtu 

Prenosi se da 

je Imam Buhrija 

ustajao u toku 

noći i palio 

svjetiljku da 

zapiše mudrost 

koja bi mu u 

tom trenutku 

naumpala, 

zatim bi gasio 

svijeću i lijegao 

u postelju, pa 

bi onda ponovo 

ustajao, i tako 

dvadeset puta u 

toku jedne noći. 

1947. godine. Ljudi bliski 

njimu pričali su kako je on 

počeo sa dobrotvornim i 

humanitarnim radom još u 

ranoj mladosti. Tako je kao 

srednjoškolac zajedno sa 

svojim prijateljima želio da 

učestvuje u dobrotvornim 

akcijama, pa su odlučili da 

sakupe određeni novčani 

iznos kako bi kupili automobil 

(kombi), što su na 

kraju i učinili. Jedan od njih 

je, nakon nastave, prevozio 

siromašne radnike do njihovog 

radilišta ili ih vraćao 

kući, bez ikakve nadoknade. 

Abdurahman es-Sumejt je diplomirao 

i specijalizirao hirurgiju na Univerzitetu 

u Bagdadu. Dok je studirao on 

je veliki dio svog novca (džeparca) izdvajao 

kako bi kupovao knjige i islamske 

brošure i besplatno ih dijelio po 

džamijama. Kada je dobio stipendiju 

koja je iznosila 42 dinara, trudio se da 

jede samo jedan obrok dnevno, da bi 

ostatak novca iskoristio u dobrotvorne 

svrhe, i izbjegavao je da spava na krevetu 

iako je taj krevet vrijedio svega dva 

dinara, smatrajući to luksuzom. 

Allah je htio da on, ispred jedne 

humanitarne organizacije iz Kuvajta, 

otputuje u afričku državu Malavi radi 

izgradnje mesdžida u jednom selu. U 

Africi je vidio milione ljudi koje je 

ubijala glad, žeđ, siromaštvo, neznanje, 

zaostalost i bolesti. Bio je svjedok 

36

djelovanja kršćanskih misionara među 

muslimanima od kojih su mnogi potpali 

pod uticaj kršćanskog misionarstva, 

jer su im oni davali mrvice pomoći 

i nudili im obrazovanje za djecu u 

kršćanskim školama. Zbog svega toga, 

dr. Sumejt je svim srcem zavolio to 

mjesto i bio je zaokupljen mišlju kako 

da im pomogne. 

Pored toga što su se mnogi muslimani, 

posredstvom njegovog humanitarno-misionarskog 

rada, vratili 

u okrilje islama, on je bio uzrok da 

mnogi nemuslimani prime islam. Jedan 

prizor je na njega ostavio poseban 

trag i ganuo ga do suza. Naime, u jednom 

mjestu skupina kršćana je primila 

islam, a onda su svi uglas plakali žaleći 

za njihovim roditeljima i drugim precima 

koji su umrli kao nemuslimani. 

Govorili su dr. Sumejtu: “Gdje ste vi 

muslimani? Zašto ste kasnili sve ove 

godine?’’ Te riječi su ga toliko ganule 

da se zagrcnuo od plača, jer je i sam 

osjećao dio odgovornosti u pogledu 

onih koje su spominjali novopečeni 

muslimani, a koji su umrli kao nevjernici. 

U nastavku slijede riječi dr. Sumejta 

koje odišu uzvišenim ambicijama i 

optimizmom: 

“Prije nekoliko godina znatiželja me 

je odvela u posjetu jednom egzotičnom 

selu u Africi, koje se zove Meka. Zatim 

sam počeo opsežno znanstveno 

istraživanje o tamošnjem plemenu El- 

Entimur, koje ima arapsko-islamske 

korijene i porijeklom je iz Hidžaza, ali 


37 

se ta veza i svijest o arapskom porijeklu 

i islamu vremenom izgubila. Sličan 

primjer je i sa plemenom El-Gabra na 

sjeveru Kenije, kao i sa plemenom El- 

Burana na jugu Etiopije, Es-Seklaf u 

zapadnom Madagaskaru, El-Farimba 

u južnom Zimbabveu, i milionima 

drugih.. Svi su se žalili na nas Arape 

muslimane što nismo ništa uradili da 

ih izbavimo iz zablude i raznih vidova 

idolopoklonstva u koje su upali, iako 

većina njih vuče islamsko porijeklo.’’ 

Čitajući o dr. Sumejtu i njegovoj 

plemenitoj misiji u Africi, jedan očajnik 

je rekao: «Čini se da dr. Sumejt u svom 

misionarsko-davetskom radu nikada 

nije bio izložen nikakvim iskušenjima 

i nevoljama. Ne samo to, ja mislim 

da je njegov put bio posut ružama, 

jer, nemoguće je da toliko vremena 

ostane ustrajan u svome radu, a da je 

istovremeno imao većih iskušenja.’’ 

E pa, sačekaj ti, očajniče, ti koji si 

čvrsto prikovan na jednom mjestu, a 

za to mjesto te prikovao očaj čiji korjen 

je duboko u zemlji! Ne donosi sud 

prije nego čuješ dr. Sumejta koji je na 

jednom od svojih predavanja, govoreći 

o životnim nedaćama koje su ga pratile, 

rekao: “Ja imam desetine raznoraznih 

bolešćina, dva puta sam imao infarkt, 

jedanput moždani udar poslije kojeg 

sam izvjesno vrijeme bio nepokretan, 

imam povišen krvni pritisak, dijabetes, 

nekoliko opasnih trombova na nozi, 

zbog oteklina na koljenima moram 

klanjati na stolici, imam povišen holesterol 

i krvave izljeve u oku. Dva puta 

sam hapšen, 1970. u Bagdadu, i 1990. 

kada mi je prijetilo pogubljenje. Naime, 

tada me je u Kuvajtu uhapsila Iračka 

obavještajna služba, nakon čega nisam 

znao šta će sa mnom biti. Odveli su 

me u Bagdad i mučili toliko da su mi 

strgnuli i odstranili meso s lica, ruku 

i stopala. No, i pored toga ja sam bio 

ubijeđen da neću umrijeti prije suđenog 

časa koji mi je Allah propisao. U Africi 

sam također bio izložen hapšenju više 

puta od strane naoružane policije, i bio 

sam napadnut nekoliko puta od zmija 

kobri u Mozambiku, Keniji i Malaviju, 

ali me je Allah spasio.’’ 

Znaš li šta je to što je podsticalo ovog 

čovjeka vjernika i što mu je iznova budilo 

nadu i čvrsto pouzdanje u Allaha i 

pored mnogobrojnih iskušenja i nedaća 

koje je imao? Ako ne znaš, onda pročitaj 

cilj kojem je težio iz sljedeće njegove 

rečenice: “Ko će me spasiti od obračuna 

na Sudnjem danu, kada se narodi Afrike 

budu žalili Allahu na mene što nisam 

uložio dovoljno truda na njihovom 

upoznavanju sa Allahovom uputom?’’ 

Tako je govorio dr. Sumejt i pored 

činjenice da je hiljade ljudi iz plemena 

Entimur prihvatilo islam preko njega. 

I na kraju, pročitaj još jedan savjet 

dr. Sumejta i dobro o njemu razmisli. 

On je rekao: “Nema konačnog uspjeha 

bez mnoštva neuspjeha. Mrav ne može 

preći zid, a da prije toga mnogo puta ne 

padne. Nema nikakvog dobra u onima 

koji se predaju poslije prve bitke.’’

Islamske teme 

Znakovi na putu 

Ko nema emaneta (ne izvršava preuzete 

obaveze i ne čuva povjerene mu stvari), nema ni vjere 

Kako je moguće da neko ko 

sebe smatra sljedbenikom El- 

Emina, povjerljivog (ovaj nadimak 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

je dobio još u predislamskom 

vremenu zbog svog visokog 

stepena poštenja, vjernog čuvanja 

povjerenih mu stvari i ispunjavanja 

preuzetih obaveza), i ozbiljan je 

u tome, može od nekoga uzeti 

novac, a i sam nije siguran da će 

ga nekada u budućnosti vratiti, 

bilo zbog svog lahkomislenog 

odnosa prema tuđim hakovima, 

bilo zbog slabog imovinskog 

stanja, ili nekog drugog 

opravdanog ili neopravdanog 

razloga, ili što je još gore uopće 

ne osjeća ni najmanju grižu 

savjesti kada prolazi pored svojih 

vjerovnika, kada ne odgovara 

na njihove pozive i kada ih 

jednostavno ‘’množi s nulom’’ 

Piše: Semir Imamović 

Ujednom 

U 

hadisu kojeg je Posla- 

Unik, sallallahu alejhi ve sellem, 

Uizrekao u kontekstu predskazanja 

(navještenja) budućih događaja, i 

korjenitih promjena koje će se desiti na 

planu ljudskog odnosa prema vjeri i njenoj 

primjeni u privatnom i javnom životu, 

kaže se da će čovjeku, na spavanju, 

biti istrgnut emanet (povjerljivost) iz srca, 

i da će ostati samo njegov blijedi trag, kao 

što iza rane ostane ožiljak na tijelu ili žulj 

od napornog rada koji se napuše a u sebi 

nema ničega, i da će ljudi međusobno 

kupovati i prodavati ali niko od njih neće 

ispunjavati preuzete obaveze, i toliko će 

nestati povjerenja (emaneta) da će jedni 

drugima prepričavati kako u tom i tom 

mjestu ima povjerljiva osoba! (op. a. tj. za 

povjerljivom osobom će se tragati kao za 

izgubljenim blagom) (Buharija, 6497.). 

Kao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

u momentu izricanja ovog hadisa, 

imao pred sobom sliku našeg vremena. 

Sličnost je toliko očita da se 

teško oteti dojmu da je Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

upravo mislio na nas. Puno je 

primjera iz naše svakodnevnice 

koji nas navode na ovakav 

uistinu poražavajući zaključak. 

“Naša” pravda 

Gotovo da nema dana a da 

u njemu ne čujemo bar jednu 

priču o pronevjeri, prevari i 

lopovluku, a ono što posebno 

zabrinjava jeste da se veliki broj tih priča 

veže za ljude koji sebe nazivaju vjernicima, 

i to ne bilo kakvim, nego onim pravim 

i dosljednim vjernicima. Lično na 

moju adresu, a vjerujem da je slična situacija 

i sa drugim daijama, učenim ljudima, 

imamima, stiglo je na desetine pisama, 

upita, zahtjeva za šerijatskim konsultacijama 

i posredovanjem, koji se tiču poslovnih 

pronevjera, neizvršenja preuzetih 

obaveza, neopravdanog odugovlačenja 

sa isplatom duga, ili negiranja postojanja 

bilo kakvog dugovanja, a kao glavni akteri, 

u većini tih pisama, spominju se vjernici. 

Jedan slučaj ostao mi je u posebnom 

pamćenju, a evo čemu se radi. Dok sam 

još bio na školovanju u Medini, dvojica 

mojih poznanika, inače trgovaca, zatražili 

Drugim 

riječima 

rečeno, bez 

samokritičnosti 

nema spoznaje 

o vlastitim 

grijesima, a 

bez spoznaje 

o vlastitim 

grijesima nema 

ni individualnog 

ni kolektivnog 

popravka. 

su od mene da im presudim u 

sporu do kojeg je došlo prilikom 

realizacije posla kojeg su 

njih dvojica ranije dogovorili. 

Prema osnovnom ugovoru 

jedna strana je bila dužna da u 

određenom vremenskom roku 

i pod povoljnim uvjetima, nabavi 

autodijelove iz Njemačke, 

a druga da, po primanju isporuke, 

plati vrijednost kupljene 

robe. Kada je roba stigla na 

odredište, kupac je, letimičnim 

pregledom samo nekoliko 

paketa, vrlo brzo utvrdio da se radi o 

autodijelovima za stare modele Mercedesa 

i Volksvagena a koji uopće više nisu u upo- 

trebi. Odmah je telefinirao svog kolegu i 

rekao mu da nije znao da se radi o starim 

i neupotrebljivim autodijelovima i 

da zbog toga odustaje od ugovora, našto 

je ovaj žustro reagirao i rekao mu da je o 

tome trebao razmišljati prilikom zaključenja 

ugovora. Pošto se nisu mogli usaglasiti, 

cijeli slučaj su prebacili na mene, 

a ja na islamske učenjake. Učenjaci su 

presudili u korist poručioca (kupca), zbog 

svjesnog prikrivanja nedostataka robe od 

strane nabavljača, kojeg je bilo nemoguće 

otklonuti i koji ugovor čin ništavnim. 

Proslijedio sam im presudu, očekujući da 

će joj se, kao vjernici, povinovati, među- 


38

tim odgovor tužene strane (nabavljača) je 

bio da je ona nepravedna i da je on očekivao 

da će Šerijat biti na njegovoj jstrani. 

Poručio sam mu da Šerijat ne može biti 

na strani onih koji varaju, nego naprotiv 

isključivo na strani istine i pravde, ali mi 

se nakon toga više nije javljao. Nisam mogao 

vjerovati da se jedan vjernik, koji je 

u spomenutom slučaju nesumnjvo bio u 

krivu, može ovako drsko ponijeti prema 

islamskim propisima i njihovim tumačima. 

Kasnije sam, vjerovatno zbog velikog 

broja sličnih slučajeva, ograjao na ovakvo 

ponašanje, da bi skoro, od jednog daije, 

čuo za slučaj koji me iznova šokirao. 

Naime, njemu se nedavno požalio jedan 

čovjek, koji je inače nov u vjeri i koji je 

prije otprilike godinu dana počeo prakticirati 

vjeru, da je svoje prvo negativno 

iskustvo u poslovanju doživio upravo sa 

tzv. džamijskim ljudima i onima kojima 

je svaka druga riječ: “Allaha mi’’ (Od ovoga 

je nastala izreka: čuvaj se onoga ko ti se 

često kune Allahom). Zahvaljujući prije 

svega svojoj dobrodušnosti, a zatim i beskrajnom 

vjerovanju “ljudima od vjere’’, 

ovaj čovjek je ostao “kratak’’ za značajna 

novčana sredstva, za koja sumnja da će ih 

ikada povratiti. Prije toga, imao je priliku 

poslovno sarađivati sa osobama koje se, 

kao ni on, nisu pridržvale vjerskih principa, 

a koje su pripadale različitim etničkim, 

nacionalnim i relegijskim zajednicama, 

ili su bili samodeklarirani ateisti i 

agnostici, i nikada ga niko od tih ljudi nije 

prevario ili na bilo koji način bio nekorektan 

prema njemu. Isti daija mi je ispričao 

da mu se, samo nekoliko dana 

poslije toga, požalio jedan drugi 

drugi čovjek, rekavši mu da 

mu “braća vjernici’’ duguju, ni 

manje ni više, nego 100.000 

KM, i da sam ne zna kako će 

ta sredstva izvući od njih, s 

obzirom da mnogi izbjegavaju 

susret s njim, ne javljaju mu se 

na telefon, ili ga jednostavno 

ignorišu. (Posebna je priča u 

svemu ovome to što se novčane 

transakcije i poslovni ugovori 

zaključuju bez prisustva svjedoka, 

pismenog ugovora i njegove 

službene ovjere od strane 

nadležnih organa na osnovu 

kojeg bi se, u slučaju da jedna strana izigra 

ugovor, moglo sudskim putem tražiti zadovoljenje 

pravde). Zamislimo samo ovu 

situaciju, ima nemali broj vjernika koji redovno 

idu u džamiju, i koji su sebi dali za 

pravo da drugima tumače i pojašnjavaju 

šerijatske propise, šta je halal a šta haram, 

a međusobno ne komuniciraju, ne nazivaju 

selam jedni drugima kada se sretnu 

na pijaci, pred džamijom ili na ulici, samo 

iz razloga što su jedan drugog prevarili u 

poslovanju, ostali jedni drugima dužni i 

zanemarili međusobno preuzete obaveze. 

Sljedbenik El-Emina (povjerljivog), a 

vara 

E sada, kako objasniti ljudima koji se 

još uvijek kolebaju kada je vjera u pitanju, 

ili onima koji su skeptični prema vjeri i 

Isti daija mi 

je ispričao da 

mu se, samo 

nekoliko dana 

poslije toga, 

požalio jedan 

drugi drugi 

čovjek, rekavši 

mu da mu 

‘’braća vjernici’’ 

duguju, ni 

manje ni više, 

nego 100 000 

KM, i da sam ne 

zna kako će ta 

sredstva izvući 

od njih 

vjernicima, i uopćeno prema 

vjerskoj filozofiji života, da su 

ovo samo izolirani slučajevi, da 

izvor takvog njihovog ponašanja 

nije vjera, da vjera zapravo 

gradi zdrave pojedince koji 

su personifikacija istine, pravednosti, 

poštenja i časti i da 

samo ona može izvesti savremenu 

civilizaciju iz živog blata 

u kojem se već godinama nalazi? 

Kako je moguće da neko 

ko sebe smatra sljedbenikom 

El-Emina, povjerljivog (ovaj 

nadimak Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, je dobio još u 

predislamskom vremenu zbog 

svog visokog stepena poštenja, vjernog 

čuvanja povjerenih mu stvari i ispunjavanja 

preuzetih obaveza), i ozbiljan je u 

tome, može od nekoga uzeti novac, a i 

sam nije siguran da će ga nekada u budućnosti 

vratiti, bilo zbog svoje lakomosti 

na novac, bilo zbog lahkomislenog odnosa 

prema tuđim hakovima, bilo zbog slabog 

imovinskog stanja, ili nekog drugog 

opravdanog ili neopravdanog razloga, ili 

što je još gore uopće ne osjeća ni najmanju 

grižu savjesti kada prolazi pored svojih 

vjerovnika, kada na odgovara na njihove 

pozive i kada ih jednostavno “množi s 

nulom’’. Zar onoga ko se ponaša na takav, 

pa možemo slobodno reći, beskrupulozan 

način, uopće ne zabrinjavaju Poslanikove 

riječi: “Onaj ko bude uzimao tuđi imetak 

s namjerom da ga vrati, Allah će mu u 

tome pomoći, a onaj ko bude uzimao tuđi 


39

imetak s namjerom da ga nikada ne vrati, 

odnosno da ga upropasti, Allah će njega 

upropastiti.’’ (Buharija). Ovdje se nameće 

jedno suštinsko pitanje. Može li neko ko 

se na ovaj način poigrava sa tuđim imetkom, 

ali i sa tuđim dostojanstvom, uopće 

biti vjernik, i ako može da li je u tom 

slučaju njegovo vjera značajno okrnjena, i 

gdje je u svemu tome unutarnji moralni 

zakon koji vjernika permanetno podstiče 

i “tjera’’ da preispituje svoje postupke, pa i 

one koji su iz domena sumnjivih stvari, a 

da na govorimo o jasnim haramima, a sve 

u skladu sa principom “obožavanja Allaha 

kao da gledamo u Njega, a ako ne možemo 

tako, onda kao da On gleda u nas.’’ 

Odgovor na ovo pitanje može biti dvojak, 

ali ni jedan ni drugi toliko dobar da bi 

ulijevao optimizam. Gora pretpostavka je 

da su ti ljudi licemjeri, koji vjeru koriste 

kao paravan za ostvarivanje svojih prljavih 

ovozemnih ciljeva, a koje je Kur’an opisao 

kao prave neprijatelje (Prijevod značenja 

El-Munafikun, 4.), kao one koji nastoje 

prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i 

ne znajući, samo sebe varaju.(Prijevod značenja 

El-Bekare, 9.), ali i one koji (lažno) 

svjedoče da je Muhammed, zaista, Allahov 

poslanik - I Allah zna da je on, zaista, Njegov 

poslanik, a zapravo Allah svjedoči da su 

oni pravi lašci. (Prijevod značenja El-Munafikun, 

1.). Ako bi se neko usprotivio i 

rekao da znanje o tome ko je licemjer a 

ko iskreni vjernik posjeduje samo Allah, 

dželle šanuhu, i da islam strogo 

zabranjuje kopanje po tuđim 

srcima i nijjetima, odgovorili 

bi mu da ovdje nije riječ o 

tome, nego o prepoznavanju 

licemjerstva u njegovim vanjskim 

znakovima i manifestacijama, 

o kojima citirani ajeti 

nedvosmisleno govore, i na 

osnovu kojih je dozvoljeno 

reći za nekoga da se licemjerno 

ponaša. Na kraju krajeva, 

zar Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, nije određene postupke 

jasno okvalificirao kao “ajete’’ 

(znakove) licemjerstva, koji prema jednoj 

verziji dostižu brojku od tri, a drugoj od 

četiri znaka. U verziji koja spominje četiri 

znaka licemjerstva, kaže se: “Onaj ko objedini 

sva četiri svojstva, on je pravi (čisti) 

licemjer, a onaj ko bude posjedovao jedno 

od tih svojstava, njegovo licemjerstvo je 

djelimično, sve dok ne ostavi to svojstvo, 

a ta svojstava su: kada mu se nešto povjeri, 

on to iznevjeri; kada govori, laže; kada 

s nekim zaključi ugovor, on ga prekrši i 

kada se prepire prelazi granice uljudnog 

govora.’’ (Hadis su zabilježili Buharija i 

Muslim u Poglavlju o vjerovanju). Blaža 

pretpostavka je da su ti ljudi slabog i krhkog 

vjerovanja, koje je nedovoljno da bi 

se oduprli izazovima dunjaluka, porivima 

duše i šejtanskim došaptavanjima, a naročito 

kada je posrijedi novac. Na njih bi se 

Emanet kojeg su 

nosili u svojim 

srcima im nije 

dozvoljavao 

da u vjeru išta 

dodaju ili da od 

nje išta oduzmu, 

i da, makar 

na trenutak, 

odustanu od 

njenih uzvišenih 

principa, i krenu 

nekim drugim 

putem. 

mogle odnositi riječi Uzvišenog: 

Neki beduini govore: “Mi 

vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete 

(čvrsto), ali recite: ‘Mi se pokoravamo!’ 

(tj. mi smo u općem 

smislu muslimani), jer u srca 

vaša prava vjera još nije ušla. A 

ako Allaha i Njegova Poslanika 

budete slušali, On vam nimalo 

neće umanjiti nagradu za djela 

vaša.” - Allah, uistinu, prašta i 

samilostan je. S druge strane, 

razlog slabosti njihove vjere 

treba tražiti u pomanjkanju 

emaneta i svijesti o vlastitoj odgovornosti 

za negativnu ili pozitivnu sliku 

o islamu, koju svojim postupcima i ponašanjem 

ostavljaju u društvu. Zato je važno 

govoriti o tome javno, i na taj način kod 

vjernika razvijati samokritičku svijest, jer 

će šejtan na sve načine pokušati da nas, 

umjesto našim vlastitim slabostima, zaposli 

tuđim, i tako udalji od suštine problema. 

Možemo se mi praviti kako je sve u 

najboljem redu, kako u našim safovima i 

džematima sve funkcionira kako treba, ali 

dokle će nas to odvesti. Do stanja kakvog 

upravo imamo. Ni milimetar dalje. A jedini 

garant za izlazak iz sveopće duhovne 

i moralne krize je samokritičnost. Ona je 

pokretač svakog dobra i promjene u i oko 

čovjeka. Drugim riječima rečeno, bez samokritičnosti 

nema spoznaje o vlastitim 

grijesima, a bez spoznaje o vlastitim grijesi- 


40

ma nema ni individualnog ni kolektivnog 

popravka. Zato Uzvišeni, učeći nas ovom 

principu, u više kur’anskih ajeta kori (kritizira) 

Svog miljenika i Njemu najdražeg 

poslanika, Muhameda, sallallahu alejhi ve 

sellem, kako niko poslije njega ne bi mogao 

reći da je izvan dometa kritike, i da se 

o njegovim grjesima i greškama ne može 

javno govoriti. Tako u suri ‘Abese (‘abese je 

prošlo vrijeme glagola ‘abese / ja’besu, što 

znači namrštiti se, naljutiti se), govoreći 

o njemu u trećem (namrštio se) umjesto 

u drugom licu (namrštio si se), Uzvišeni 

Allah na izvjestan način kori Svoga Poslanika, 

zato što je svu svoju pažnju posvetio 

kurejšijskim uglednicima, a zanemario je 

slijepog i siromašnog Ibn Ummi Mektuma, 

iako razlog takvog njegovog odnosa 

prema jednima i drugima, nije bio u tome 

što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

htjeo nekoga uvrijediti, ili, ne dao Allah, 

omalovažiti, nego zato što je to smatrao 

vjerskim prioritetom, naime, vjerovao je 

da će njihovo prihvatanje islama donijeti 

napredak i prosperitet islamu kao vjeri i 

njegovom pozivu. 

Emanet kao temelj uspjeha 

Ono po čemu se, prije svega, odlikovala, 

prva “zlatna’’ generacija muslimana, i 

zbog čega su oni iza sebe ostavili tako upečatljiv 

trag jeste spremnost na priznanje 

vlastitih grešaka, iako su njihove greške u 


41 

odnosu na naše kao kap vode u odnosu 

na more. Dovoljno je u tom smislu navesti 

riječi Huzejfe ibn Jemana, povjerenika 

(emīna) Poslanikove tajne: “Kada bi se zakleo 

da mi Allah na Sudnjem danu neće 

oprostiti, ne bih bio dužan da se za svoju 

zaketvu iskupim (zbog njenog kršenja).’’ 

Naravno, Huzejfe, radijallahu anhu, i 

njegovi savremenici nisu imali nikakve 

potrebe za ovakvim izjavama, koje predstavljaju 

vrhunac samounižavanja, jer su 

svojim konkretnim djelima i velikom žrtvom 

koju su podnijeli na putu promocije 

i širenja islama zaslužili Allahovu milost i 

Džennet, osim ako su htjeli, a htjeli su, 

podučiti vjernike samokritičnosti, samoukoru, 

i najboljem i najlakšem načinu borbe 

protiv vlastitog ega, samodopadljivosti 

(el-udžba), oholosti i uobraženosti, i drugim 

bolestima duše koje čovjeka sputavaju 

u sigurnom hodu putevima Božijeg 

zadovoljstva. Bez samokritičnosti nema ni 

emaneta, kao jednog od stubova zdravog 

i prosperitetnog društva, a bez emaneta se 

ne može govoriti ni o cjelovitoj i potpunoj 

vjeri, koja je temelj ovosvjetskog i onosvjetskog 

uspjeha. Zanimljivo je da je Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, u istom 

hadisu kojeg smo naveli s početka ovog 

teksta, samo nekoliko redova prije, rekao 

“da se emanet spustio na srca (duše) njegovih 

ljudi (ashaba), a zatim su oni učili 

Kur’an, a nakon Kur’ana učili su Sunnet’’, 

što znači da im je Uzvišeni Allah, podario 

emanet, i prije nego su počeli učiti 

vjeru i crpiti znanje iz Kur’ana i Sunneta, 

i prije nego su postali nosioci baklje 

islama i najbolja generacija muslimana. 

Emanet je, jednostavno, bio temelj njihovog 

uspjeha, zahvaljujući njemu naučili 

su vjeru iz njenih glavnih izvora 

(Kur’ana i Sunneta), ispravno su je razumjeli 

i primijenili u svom životu, a zatim 

je, s punom odgovornošću, prenijeli 

na buduća pokoljenja. Emanet kojeg su 

nosili u svojim srcima nije im dozvoljavao 

da u vjeru išta dodaju ili da od nje 

išta oduzmu, i da, makar na trenutak, 

odustanu od njenih uzvišenih principa, 

i krenu nekim drugim putem. Oni su 

istinski shvatili šta znači biti sljedbenik 

El-Emina (povjerljivog, odgovornog, 

iskrenog i poštenog), i koliku to odgovornost 

za sobom povlači. To je ono 

što kao pripadnici islamskog ummeta 

konačno moramo shvatiti i sa čime se 

otvoreno moramo suočiti. Ne možemo 

očekivati bilo kakav napredak, dok se 

kao sljedbenici El-Emina, ne počnemo 

ponašati u skladu sa tim imenom, i ne 

budemo kompletan svoj život (vjeru, 

politiku, ekonomiju, obrazovanje, međuljudske 

odnose) organizirali na tom 

principu. A to je i poruka Poslanikovih 

riječi: “Nema imana onaj ko nema emaneta, 

i nema dîna onaj ko se ne drži ugovora.’’ 

(Ahmed, br. 12 324, sa dobrim 

senedeom).

Islamske teme 

Žena muslimanka i borba na Allahovom putu 

Žena desnom rukom ljulja bešiku 

svoga djeteta, a lijevom ostatak čovječanstva 

Misionarskom ulogom 

pozivanja na dobro i 

odvaćanja od zla, žena 

automatski učestvuje u 

izgradnji zdravog društva 

u kojem se cijene moralna 

načela i norme. Uz duboku 

svjesnost o potrebi ispunjenja 

njene prioritetne uloge kao 

vjernice, supruge, majke i 

odgajateljice, ona pozivanjem 

na dobro i odvraćanjem od zla 

postiže punu afirmaciju svoje 

borbe na Allahovom putu 

Piše: Mersada Nuruddina Agović 

Borba na Allahovom putu 

podrazumijeva ulaganje 

krajnih napora vjernika da 

živi u skladu sa vjerom kako bi se postiglo 

Allahovo zadovoljstvo i kako bi 

Allahova Riječ u svim situacijama i 

prilikama ostala “gornja”. S obzirom 

na ulogu žene koju ona kao vjernica, 

supruga, majka, odgajateljica, “stub 

kuće i porodice”, ima u društvu, moglo 

bi se kazati da se njen vid borbe 

na Allahovom putu manifestuje kroz 

predano obavljanje dužnosti upravo 

na ovim poljima. 

Historija islama je zabilježila 

brojne primjere u kojima su se 

žene pokazale kao izuzetni misionari 

(daije) u širenju islama i odbrani 

njegovog učenja. Prvi takav primjer 

je primjer Hatidže bint Huvejlid, 

prve Poslanikove, s.a.v.s., žene koja 

je još na početku objave Kur’ana, 

a.š., bez ikakvog oklijevanja postala 

sljedbenik islama i to u trenutku 

kada je i sam Poslanik, s.a.v.s., bio 

začuđen i iznenađen onim što mu 

se dogodilo u pećini Hira. Hatidža, 

r.a., se nijednog momenta nije 

dvoumila da bezuvjetno prihvati i 

podrži Allahovog Poslanika, s.a.v.s., 

i nepokolebljivo ostane uz njega u 

svim poteškoćama koje su 

ih kasnije pratile. Trošila 

je svoj imetak na Allahovom 

putu, dostojanstveno 

prolazila kroz period 

muhadžirluka muslimana 

koji su bili primorani živjeti 

u jednoj dolini nadomak 

Mekke bez osnovnih 

životnih namirnica, te do 

svog preseljenja na ahiret 

ostala odana vjeri i tako 

stekla nagradu boravka u 

Džennetul-firdevsu. 

Žena je stub zdravog 

društva 

Također bi se 

dalo zaključiti 

da je njoj 

bolje da svom 

mužu, umjesto 

pitanja: 

“Voliš li 

me?”, postavi 

pitanje: “Jesi 

li samnom 

zadovoljan?”, 

jer muž iz 

nekog razloga 

može voljeti 

ženu (ljepota 

i sl.), a da 

ne bude 

zadovoljan sa 

njom (njenim 

imanom i 

ponašanjem). 

Žene su bile i u grupi 

muslimana koje su učinile 

hidžru u Abesiniju, zatim 

među onima koji su dali 

prisegu Poslaniku, s.a.v.s., 

na Akabi. Allah, dž.š., u Kur’anu, 

a.š., kaže: O Vjerovjesniče, kada ti 

dođu vjernice da ti polože prisegu: da 

neće Allahu nikoga ravnim smatrati 

i da neće krasti i da neće bludničiti, 

i da neće djecu svoju ubijati i da 

neće muževima tuđu djecu podmetati 

i da ti neće ni u čemu što je dobro 

poslušnost odricati, ti 

prisegu njihovu prihvati 

i moli Allaha da im oprosti; 

Allah zaista mnogo 

prašta i On je milostiv. 

(El- Mumtehine, 12.). 

Fatima bint Muhammed, 

Poslanikova, 

s.a.v.s., kćerka je još kao 

djevojčica razborito shvatila 

svoju misionarsku 

ulogu. Učestvovala je u 

borbama previjajući ranjenike, 

suprotstavljala se Ebu 

Džehlu, navode se podaci 

da je u Halepu donosila 

fetve, dijelila opskrbu siromašnima 

i onda kada joj 

je i samoj bilo potrebno, pa 

je radi načina na koji je živjela 

spomenuta u jednom 

hadisu kao jedna od odabranih 

žena. 

U odbrani vjere neke se žene nisu 

prezale latiti i oružja, poput ensarijke 

Ummu Ammar koja je sa sabljom u 

ruci učestvovala u Bici na Uhudu u 

prvim borbenim redovima. Sumejja, 

r.a., kao što je općepoznato, je prva 

žena sa šehidskom titulom u odbrani 

vjere. 


42

Kada bismo otišli i dublje u historiju 

našli bismo još mnogo primjera gdje 

su žene davale svoj doprinos u očuvanju 

vjere, poput Merjem bint Imran koja 

je prihvatila i uspješno odradila tešku 

zadaću kojom ju je Uzvišeni Allah oba- 

vezao, zatim, Asja bint Muzahim koja 

se čvrstom vjerom suprotstavila svome 

mužu, najvećem tiraninu u to vrijeme 

i mnogo takvih primjera sve do prve 

žene, Have, r.a. 

Možemo zaključiti da se i od strane 

muškarca i žene, prema datim 

mogućnostima, očekuje preuzimanje 

odgovornosti za stanje društva u vremenu 

u kojem se nalaze. Muškarac i 

žena su, prema kur’anskim propisima, 

jednako obavezani, tj. zaduženi misionarskom 

ulogom: pozivanja na dobro 

i odvraćanja od zla. Allah, dž.š., 

u Kur’anu, a.š., kaže: A vjernici i vjernice 

su prijatelji jedni drugima: traže 

da se čine dobra djela, a od nevaljalih 

odvaraćaju... (Et-Tevba, 71.). 

Misionarskom ulogom pozivanja 

na dobro i odvaćanja od zla, žena 

automatski učestvuje u izgradnji 

zdravog društva u kojem se cijene 

moralna načela i norme. Uz duboku 

svjesnost o potrebi ispunjenja njene 

prioritetne uloge kao vjernice, supruge, 

majke i odgajateljice, ona pozivanjem 

na dobro i odvraćanjem od zla 

postiže punu afirmaciju svoje borbe 

na Allahovom putu. 

Muslimanke Bošnjakinje na 

braniku vjere, časti i zdrave 

porodice 

Osim navedenih historijskih primjera 

borbe žena, dostupni su nam i 

mnogobrojni primjeri iz okoline, tj. 

društva u kojem živimo. To su primjeri 

borbe žena za pravdu i istinu, 

poput primjera Nađe Dizdarević koja 

je hrabro i odvažno branila prava 

svoga supruga, nepravedno lišenog 

slobode. Nađa je u potrebi da dokaže 

nevinost svog supruga smogla snage 

da u nikabu gostuje u TV emisijama, 

pokazujući želju da istinskim uvjerenjem 

i svojom inteligencijom iznese 

javnosti jasne argumente na osnovu 

kojih bi se njenom suprugu vratila 

nepravedno oduzeta sloboda. 

Ženama koje su, kao vjernice, 

svjesne potrebe da život žive u skladu 

sa principima vjere i svoje krajnje 

napore ulažu u tu svrhu, ne može se 

dogoditi da ih društvo degradira na 

način kako degradira žene koje ne 

drže do ovih principa. One su u svakom 

pogledu zaštićene, počevši od 

zaštite koju stiču nošenjem hidžaba 

koji je, usput rečeno, i sam jedno od 

sredstava koje žena, kao daija, koristi 

u svojoj misionarskoj ulozi. 

Doktorica Madžida Mulaosmanović-Zalihić 

se u 

obavljanju posla zdravstvenog 

radnika nije odrekla svog 

nikaba, dokazujući da kao 

vjernica i u svojoj profesiji 

ostvaruje zapažene rezultate. 

Prevodilac, lingvista Džermana 

Šeta je argumentima 

braneći pravo žene na pokrivanje 

umnogome promijenila 

mišljenje onima koji su joj 

to pravo ranije osporavali. 

Zatim, primjer Zemire 

Gornjac koji je vrijedan 

svake hvale. Naime, Zemira 

Gorinjac iz Udruženja “Solidarnost” 

iz Bihaća je muslimanka 

koja je neumorna u 

vođenju akcija pomoći ugroženim 

muslimanima u BiH 

i svijetu. Upravo je Zemira bila na čelu 

protekle ramazanske akcije prikupljanja 

sredstava za finansiranje izgradnje 

bunara u Africi za siromašne muslimane, 

i na kraju je ta akcija rezultirala 

novčanim iznosom koji je bio dovoljan 

za 15 bunara u Africi. 

Aktivistice iz Centra za edukaciju 

i istraživanje “Nahla” kontinuirano 

poduzimaju aktivnosti kojima 

ukazuju na probleme u društvu, 

nudeći ideje za njihovo rješavanje. 

Neka se ženska udruženja i organizacije 

brinu o rješavanju problema 

nezaposlenosti mladih, poput 

edukativne organizacije “Iskre” iz 

Bihaća koja organizira seminare na 

tu temu. Udruženje “Izvor Selsebil” 

iz Živinica organizira ljekarske 

konvoje u povratnička naselja, gdje 

medicinsko osoblje ukazuje pomoć 

bolesnim povratnicima. Asocijacija 

žena MIZ Tuzla u svom djelovanju 

poduzima brojne akcije edukativnog 

i socijalnog karaktera. Brojni su primjeri 

borbe žene koja se manifestuju 

kroz djelovanje ovakvih i sličnih or- 

Uz duboku 

svjesnost 

o potrebi 

ispunjenja 

njene 

prioritetne 

uloge kao 

vjernice, 

supruge, majke 

i odgajateljice, 

ona 

pozivanjem 

na dobro i 

odvraćanjem 

od zla 

postiže punu 

afirmaciju 

svoje borbe 

na Allahovom 

putu. 

ganizacija i udruženja. 

Kada je riječ o prioritetu 

načina na koji se 

žena bori, među našom 

ulemom su podijeljena 

mišljenja. j Prema hadisu: 

“Žena koja umre, a nje- 

zin muž bude zadovoljan s 

njom, ući će u Džennet.” 

(Tirmizi) 

Po ovome hadisu bi 

se dalo zaključiti da je za 

ženu vjernicu najbitniji 

odnos prema svome mužu, 

slušanje i poštivanje muža. 

Također bi se dalo zaključiti 

da je njoj bolje da 

svom mužu, umjesto pitanja: 

“Voliš li me?”, postavi 

pitanje: “Jesi li samnom 

zadovoljan?”, jer muž iz 

nekog razloga može voljeti ženu (ljepota 

i sl.), a da ne bude zadovoljan 

sa njom (njenim imanom i ponašanjem). 

A da bi ona zaslužila Džennet 

i Allahovo zadovoljstvo, muž bi trebao 

biti njome zadovoljan! 

Neki alimi u stanju potpune mobilizacije 

društva, u odbrambenom 

ratu, uprkos ženinoj slabosti, dozvoljavaju 

učešće žena u borbi, pogotovo 

ako je linija koju su držali muškarci 

iz nekog razloga “pukla”. 

Na osnovu rečenog, može se zaključiti 

da danas, kao i nekad, postoji 

mnoštvo načina da žene ravnopravno 

sa muškarcima učestvuju 

u borbi na Allahovom putu i daju 

svoj puni doprinos izgradnji društva 

u kojem vladaju pricipi i načela 

morala. A Allah ne opterećuje nikoga 

preko mogućnosti njegovih. 

Kolika je uloga žene u društvu 

govori nam i izjava Hamide Kutb, 

sestre Seida Kutba, koja je kazala: 

“Žena desnom rukom ljulja kolijev- 

ku svoga djeteta, a lijevom ostatak 

čovječanstva!” 


43

Islamske teme 

Kur’an kao preteča modernim shvatanjima 

emocionalne inteligencije 

Kur’a ur’an savjetuje 

i podstiče muslimane 

da pronikn 

roniknu u bit svojih emocija 

Kur’an nam ukazuje na 

viziju svijeta koju svaki 

musliman mora nositi 

u svojim grudima. Da, 

Kur’an nam govori kako 

svaki musliman treba 

da gleda na događaje u 

ovom prolaznom svijetu 

i na budućem, a takođe 

nam ukazuje na bitnost 

razmišljanja o njegovim 

porukama, ajetima našeg 

Gospodara 

Piše: Nedim Botić 

Koliko 

K 

mi kao vjernici razmi- 

Kšljamo o Kur’anu, koliko o 

Knjemu vodimo računa, koliki 

je udio Allahove Knjige u našim životima? 

Kako posmatramo Kur’an? Da li 

samo kao izvor propisa i dokaza, ili kao 

nešto više? 

Kur’an nam ukazuje na viziju svijeta 

koju svaki musliman mora nositi u svojim 

grudima. Da, Kur’an nam govori 

kako svaki musliman treba da gleda na 

događaje u ovom prolaznom svijetu i na 

budućem, a takođe nam ukazuje na bitnost 

razmišljanja o njegovim porukama, 

ajetima našeg Gospodara. 

Kur’an kao Allahova posljednja Objava, 

sadrži mnoštvo riječi i izraza emocionalnog 

značenja. Njihov spomen ukazuje 

na bitnost emocija unutar pojedinca kao 

jedinke, i društva u cjelini. Doista, ljudski 

život je obojen raznovrsnim emocijama 

koje utiču na njegov unutarnji bitak, 

kao i vanjsku manifestaciju u formi djela 

i radnji. 

Ukratko ćemo pokušati navesti 

osnovne oblasti psihičkog i emocionalnog 

zdravlja, uz kur’anske ajete koji ih 

dokazuju. 

Domaći zadatak za svakog jeste da 

nakon i u toku čitanja ovog teksta razmišlja 

o ajetima koje ćemo 

navesti i da sam sebe analizira 

u njihovom svjetlu. 

Spoznaja suštine naših 

vlastitih osjećanja 

Što više poznaje svoja emoci- 

onalna stanja, osoba će biti u 

povoljnijoj poziciji da izabere 

način na koji će reagirati u pojedinim 

situacijama. 

Preduvjet koji dovodi do 

osvještavanja emocija u čovjeku, 

je mogućnost razlikovanja između 

onog što čovjek osjeća i onog što misli. 

Nakon što osoba postane svjesna svojih 

emocija, trebala bi provoditi samokontrolu 

svojih emocionalnih stanja. 

Emocionalna inteligencija se temelji 

na prepoznavanju osjećaja u trenutku 

kad je do njih došlo. U neprekidnu pažnju 

unutarnjih emocionalnih procesa, 

Svijest o samom sebi je 

jedno od najvažnijih područja 

na koje se odnosi emocionalna 

inteligencija. Poznavanje sebe 

uključuje svijest o vlastitim 

emocionalnim stanjima. Bez 

svijesti o vlastitim emocijama, 

upravljanje njima je nemoguće. 

Sve dok čovjek ne spozna 

prirodu svojih emocija, on ih 

nije sposoban razumjeti niti 

shvatiti ono što drugi osjećaju. 

j 

Emocionalna 

inteligencija 

je okretanje 

ka našim 

osjećanjma i 

ka osjećanjima 

onih oko nas. 

Ona zahtijeva 

pravilan, 

pažljiv i 

samilostan 

odgovor na 

tuđa osjećanja. 

Empatija 

znači biti u 

mogućnosti 

da sagledamo 

problem iz 

perspektive 

druge osobe. 

uključuje se i um, koji dok preispituje 

iskustvo, u to preispitivanje uključuje i 

preispitivanje emocija. 

Kur’an kao Allahova posljednja Objava 

čovječanstvu, savjetuje i podstiče muslimane 

da proniknu u bit svojih emocija, 

da ih nastoje protumačiti i prihvatiti. 

Svijest o samome sebi osnova je samopouzdanja, 

i jedna od pet temeljnih 

odrednica emocionalne inteligencije. 

U islamskom učenju 

je ona duboko integrirana, te 

na nju ukazuju brojni ajeti 

Časnog Kur’ana. 

Ajeti za razmišljanje i pouku 

Mi znamo da tebe doista 

žalosti to što oni govore. Oni, 

doista, ne okrivljuju tebe da si 

lažac, nego nevjernici poriču 

Allahove riječi. (El-En’am, 

33.) 

Ṗitanja: 

- Možemo li zamisliti 

ili osjetiti kako se je Poslanik, 

s.a.v.s., osjećao dok su ga ljudi 

optuživali i klevetali? 

- Kako se mi osjećamo 

danas kad o nama drugi ružno 

govore? 

- Kako mi reagujemo na 

tuđe ponašanje? 

- Da li uzvraćamo istom 

mjerom ili osaburamo? 

- Kako planirate popraviti vlastito 

ponašanje? 

- Da li smo u toku dana i noći 

svjesni da nas Uzvišeni vidi i zna naše 

osjećaje i stanja? 

- Kad nas zadesi kušnja, kome 

iznosimo naše jade i tugu? I zašto? 

Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti. (El- 

Kijameh, 14.). 


44

- Zašto je bitno da čovjek vodi 

računa o svojim djelima i stanjima duše 

i srca? 

- Hoće li čovjek imati opravdanja 

na Sudnjem danu, ili sva ona nestaju 

kad bude insan sam protiv sebe 

svjedočio? Šta znači svjedočenje protiv 

samih sebe? 

- Možemo li se staviti u poziciju 

onoga koji svjedoči protiv sebe, i svjestan 

je svojih grijeha i zuluma, i zna da ga čeka 

teška kazna? Možemo li osjetiti težinu 

njegovog stanja, kajanje u njegovoj duši, 

suze u očima, tamu na licu? 

- Možemo li se staviti na mjesto 

dobročinitelja na Sudnjem danu? 

Osjetiti njihovu sreću, zadovoljstvo, 

zahvalnost Uzvišenom i ljubav prema 

Njemu? 

Pa zašto oni pouku izbjegavaju? (El- 

Muddessir, 49.). 

- Zašto ljudi izbjegavaju pouku? 

Koji je uticaj okoline, porodice, imetka, 

društvenog položaja na njihovo bježanje 

od Istine i samih sebe? 

- Da li je insan u današnjem vremenu 

zaboravio sebe? 

- Kako pomoći takvim ljudima? 

Kako biti sebeb njihove upute? 

- Možemo li nekome pomoći ako 

sami nismo dovoljno vezani za Allaha, 

dž.š., i ako ne živimo islam? 

Posjedovanje istinskih 

emocija kao put ka empatiji 

Emocionalna inteligencija 

je okretanje ka našim 

osjećanjma i ka osjećanjima 

onih oko nas. Ona zahtijeva 

pravilan, pažljiv i samilostan 

odgovor na tuđa osjećanja. 

Empatija znači biti u mogućnosti 

da sagledamo problem 

iz perspektive druge osobe. 

Kur’an upućuje poziv na 

pokušaj shvatanja emocija 

drugih, i razvoj suosjećanja s 

njihovim stanjem. 

Razmislimo i o sljedećim 

ajetima: 

On se namrštio i okrenuo zato što je 

slijepac njemu prišao. (‘Abese, 1.). 

- Zašto je Uzvišeni spomenuo 

ovaj detalj iz života Poslanika, s.a.v.s., 

u suri Abese? 

- Zbog čega je to bitno i nama 

danas? 

- Kakav je naš odnos prema socijalnim 

slučajevima, slabima, nemoćnima, 

bolesnima? 

- Da li smo dobri samo s ljudima 

koji su uticajni u društvu, a izbjegavamo 

li one koji nam ne mogu obezbijediti 

kakav dunjalučki interes? 

Kur’an kao 

Allahova 

posljednja 

Objava, sadrži 

mnoštvo 

riječi i izraza 

emocionalnog 

značenja. 

Njihov spomen 

ukazuje 

na bitnost 

emocija unutar 

pojedinca 

kao jedinke, 

i društva u 

cjelini. 

- Koliko imamo lica u 

odnosu prema ljudima? Da 

li smo lijepog ahlaka samo 

među onima višeg položaja, 

a ružno se ophodimo 

prema familiji, ili bliskim 

ljudima? 

- Koliko ljude volimo 

čisto u ime Allaha ili nam 

se u nijjet upleo i neki drugi 

interes? 

Neka lica toga dana bit 

će blistava, nasmijana, radosna. 

A na nekim licima 

tog dana bit će prašina, 

tama će ih prekrivati. 

(‘Abese, 38.-41.). 

- Šta saznajemo iz 

opisa lica sretnika i nesretnika u 

ovom časnom ajetu? Šta im se vidi 

na licima? 

- Kako to znamo? 

- Možemo li na ljudima oko 

nas primijetiti kad su sretni, a kad 

tužni? Kako? 

- Da li nas to upućuje na važnost 

neverbalne komunikacije? 

- Da li smo u stanju da suosjećamo 

s emocionalnim stanjima drugih 

ljudi? 

- Kako izražavamo naše osjećaje 

prema njima? 


45

Islamske teme 

Problemi islamskog odgoja u savremenom svijetu – 

rješenje i savjeti 

Dijete e mora vidjeti i da su njegov jegovi 

roditelji sretni i zadovoljni islamom 

Mnogi od muslimana 

smatraju da su skinuli 

obavezu s sebe ukoliko rade 

8 sati i podmire materijalne 

potrebe porodice. Dapače, 

obrativši pažnju na život 

Poslanika, s.a.v.s., zar ne 

primijetimo da kod Resula, 

s.a.v.s., nije bilo radnog 

vremena, niti godišnjih 

odmora, niti vikenda? Sav 

život, sve vrijeme, sve naše 

Allahovo je. Povratkom kući, 

babe moraju biti svjesne 

da njihov istinski posao tek 

tada počinje i da ono što 

propuste u vrijeme kad su 

djeca bila mala, neće imati 

priliku nadoknaditi kad 

narastu 

Savremeno doba možemo opisati, 

između ostalog, i kao 

vrijeme društvene i odgojne 

krize, iz koje se nažalost ne nazire 

izlaz. Pogubne posljedice manjka odgoja 

u životima ljudi primijete se svuda 

oko nas, i zadiru u sve pore društva. 

Ukoliko tražimo rješenja za postojeće 

probleme, svakako je najpreče potražiti 

lijek od Onoga Koji je stvorio nebesa i 

Zemlju u skladu i harmoniji. Slažemo 

se, dakle, spas je u islamu. 

Islam, kao univerzalni model života, 

nudi naravno izlaz iz svake situacije, 

ali da bi lijek bio efektan, potrebno je 

i da se redovno i pravilno primjenjuje. 

Nije dovoljno da se naše vezanje za 

izvore islama (Kur’an i Sunnet) svede 

samo na puko memorisanje i citiranje, 

već je potrebno ulaganje napora i truda 

za primjenu islamskih načela u praksi. 

Dunjalučki život zahtijeva ulaganje 

truda i napora kako bi se ostvario 

bilo kakav vid uspjeha na 

bilo kom polju. Kakav trud 

je tek potrebno da čovjek 

uloži kako bi stekao vječne 

blagodati džennetske, neuporedivo 

vrjednije od prolaznih 

čari ovoga svijeta? 

Slično sportisti koji od malih 

nogu trenira i priprema 

se za takmičenje i, uz Božiju 

pomoć, ostvaruje rezultate. 

Kakva bi bila njegova situacija 

ukoliko ne bi svakodnevno 

trenirao? Da li bi postigao 

bilo kakav iole vrijedniji 

rezultat? Naravno da ne. 

Jesmo li se 

ikad zapitali 

kako naša 

djeca podnose 

iskušenja koja 

ih okružuju sa 

svih strana van 

roditeljskog 

doma? Kad 

odu u školu, 

problema 

imaju li? Ko na 

njih utiče od 

vršnjaka? 

Pa kako da očekujemo, ukoliko 

musliman svakodnevno ne “trenira”, 

tj. ne živi islam, kako očekivati da izađe 

neokrnjen iz dunjalučkih iskušenja 

i belaja? 

Musliman i muslimanka nemaju 

luksuz da stvari oko sebe shvataju 

olahko i površno. Nemojmo 

se zavaravati s mišlju 

da nije musibet ukoliko 

naše dijete ne podučimo 

ljepotama islama na ispravan 

način. Sve počinje od 

svijesti. Svijesti da taj mali 

dječak ili djevojčica predstavljaju 

islamski ummet 

sutrašnjice; doći će dan 

kada će oni biti nečije babe 

i mame. Stoga je greška u 

odgoju samo jednog djeteta 

gubitak čitavog jednog 

pokoljenja. Ima li većeg 

gubitka od ovoga? 

Piše: Nedim Botić 


46

Savjet: Roditelji moraju skupa, 

kao tim, živjeti islam, uživa- 

ti u islamu, oplemeniti svoj svijet 

islamom. Svakodnevno se moraju 

podsjećati da su njihova djeca po- 

klon od Milostivog i da je odgoj 

njihovog mališana ustvari kamen 

temeljac budućnosti ummeta. 

Potrebno je razviti naviku sva- 

kodnevnog zajedničkog učenja 

Kur’ana, iščitavanja islamske li- 

terature, slušanja predavanja i sl. 

jer islamski dom mora biti oaza 

džennetska na dunjaluku. 

Duško Radović je nekoć rekao: 

“Lakše bismo odgajali našu djecu 

kad bi ona imala samo uši, a ne i 

oči.” Ova izreka upućuje na izuzetno 

bitan princip ne samo u odgoju 

djece, već i u čitavom islamu. Riječi 

i djela moraju ići ruku pod ruku. 

Ukoliko sami ne živimo i ne praktikujemo 

islam, ukoliko nismo sreću 

naših života u islamu našli, ukoliko 

govorimo drugima učite Kur’an, a 

sami to ne radimo, naše riječi neće 

naći odjeka u srcima naše djece. 

Ukoliko nas i poslušaju, to je običan 

mehanički proces iz straha od babe 

ili mame, a ne iz ljubavi i poštovanja 

prema Allahu i islamu. 

Savjet: Potrebno je da roditelji 

nastoje da primijene u praksi ono 

što žele da njihova djeca praktikuju. 

Sve počinje od promjene samih 

sebe. 

Jesmo li se ikad zapitali kako 

naša djeca podnose iskušenja koja ih 

okružuju sa svih strana van roditeljskog 

doma? Kad odu u školu, problema 

imaju li? Ko na njih utiče od 

vršnjaka? Svako od nas je svjestan da 

ne može dijete zatvoriti u stakleno 

zvono i sačuvati od vanjskih uticaja. 

Čak nam ni to zvono ne bi pomo- 

glo ukoliko naše dijete nema osjećaj 

ponosa pripadnosti islamu. U dijete 

moramo usaditi osjećaj sreće što je 

musliman; ono mora svjesno biti da 

je ono što on ima vrjednije od svega 

drugog. Inače, dijete će pod pritiskom 

okoline steći komplekse manje 

vrijednosti i stida, pogotovo u današnje 

vrijeme kad je islam izložen 

napadima sa svih strana. Te stvari 

se moraju sasjeći u korijenu inače 

se može desiti da dijete kad odraste 

poklekne pred raznim iskušenjima. 

Savjet: Roditelji moraju biti tu 

za svoje dijete, moraju biti njegov 

oslonac. Naglašavam bitan uticaj 

uzora, jer dijete mora VIDJETI 

da su roditelji sretni i zadovoljni 

islamom. Ključ uspješnog odgoja 

je komunikacija. Nastojte saslušati 

i prihvatiti dječije mišljenje, i 

ponašajte se kao da je njegovo mišljenje 

bitno. 

Mnogi od muslimana 

smatraju da su skinuli 

obavezu sa sebe ukoliko 

rade 8 sati i podmire materijalne 

potrebe porodice. 

Dapače, obrativši pažnju 

na život Poslanika, 

s.a.v.s., zar ne primijetimo 

da kod Resula, s.a.v.s., 

nije bilo radnog vremena, 

niti godišnjih odmora, 

niti vikenda? Sav život, 

sve vrijeme, sve naše Allahovo 

je. Povratkom kući, 

babe moraju biti svjesne 

da njihov istinski posao 

tek tada počinje i da ono 

što propuste u vrijeme 

kad su djeca bila mala, 

neće imati priliku nadoknaditi kad 

narastu. Mnogo puta možemo čuti 

U dijete 

moramo 

usaditi osjećaj 

sreće što je 

musliman; ono 

mora svjesno 

biti da je ono 

što on ima 

vrjednije od 

svega drugog. 

Inače, dijete će 

pod pritiskom 

okoline steći 

komplekse 

manje 

vrijednosti i 

stida. 

izgovor kako se nema vremena, 

kako smo umorni 

i sl. Međutim, koliko 

vremena ustvari dnevno 

izgubimo u većinom beskorisnim 

aktivnostima 

poput Facebooka, kahve 

s prijateljima, i sl.? Analizom 

našeg vremena, uvidjet 

ćemo da usprkos poslovnim 

obavezama, imamo 

slobodnog vremena i 

na pretek. 

Savjet: Razviti svijest 

da najbitniji dio dunjalučkog 

života nije posao, 

već vjera i porodica. Nastojati 

da vrijeme koje se 

potroši uludo, utrošimo 

na Allahovom putu sa svojom porodicom 

i voljenima. 


47

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Grupa Duška Malovića 

je ubila osamnaestočlanu 

porodicu muslimana u Bijeljini 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

tokom agresije na Bosnu i 

Hercegovinu. I ova svjedočenja 

koja ćemo objaviti dogodila su 

se u sklopu sudskih procesa 

pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima nastavljamo 

svjedočenjem Milorada 

Miće Davido vića, danas penzioner 

a u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 

bio je glavni inspektor policije Saveznog 

SUP-a. “Oženjen sam i trenutno 

živim u Beogradu. Penzionisao sam 

se iz policije i trenutno sam akcionar u 

jednoj građevinskoj firmi. Imam dvoje 

odrasle djece i unučadi. Kao inspektor 

u Saveznom SUP-u, odgovornosti su mi 

bile sljedeće: Koordinacija rada raznih 

policijskih snaga u republici, Davanje 

savjeta i instrukcija republikama, koje 

su republike mogle da prihvate ili odbiju. 

Savezna Vlada je ovlastila Savezni 

SUP da održava kontakt sa republičkim 

MUP-ovima i vrši instruktivni nadzor. 

O izvršenim poslovima je Savezni SUP 

trebalo da izvijesti Saveznu Vladu. 

Liste muslimana 

Nakon što sam otišao iz Bijeljina u avgustu 

1992., SDS se reorganizovao i novi 

ljudi su postavljeni na razna mjesta. Branko 

Stević je postavljen za načelnika SUPa, 

a komandir stanice je postao Spasojević, 

poznat kao Laos. Drago Vuković je postao 

šef DB-a a Predrag Ješurić, koji se vratio, 

postao je šef Uprave za strance u MUP-u 

RS. Nakon što su ovi ljudi postavljeni, članovi 

lokalnog SDS-a su napravili plan za 

etničko čišćenje Muslimana koji su ostali 

u Bijeljini, Loparama i Zvorniku. Još uvijek 

je bilo oko 17.000 Muslimana u Bijeljini 

i 12.000 Muslimana u Janji. O ovom 

planu se razgovaralo predamnom. Optužen 

sam za to da sam ja kriv što Muslimani 

ostaju. Mauzer, Kojić i Nikić su govorili 

najviše. Lokalni SDS i Krizni štab, među 

njima dr. Vojinović, Moco Stanković, Mauzer, 

Savo Kojić, Drago Vuković, Predrag 

Ješurić i Nikić su sastavili listu imena Muslimana 

koje treba očistiti. Imena Muslimana 

su stavljena u tri kategorije. Ja sam 

bio u Bijeljini skoro svake nedelje i vidio 

liste imena kod Moce Stankovića. Drago 

Vuković i Predrag Ješurić su bili zaduženi 

za prvu fazu plana koji je trebao da počne 

u septembru/oktobru 1992. Plan je bio 

da se grad Bijeljina podijeli u tri koncentrična 

krupa, od centra prema predgrađu. 

Na jednom kraju grada ubijena je tročlana 

muslimanska porodica a na suprotnom 

kraju grada je ubijena porodica od osamnaestoro 

članova. Kuće su im opljačkane 

i vijesti o njihovoj sudbini su se brzo 

proširile kroz grad. Stvorena je atmosfera 

straha da bi se Muslimani ubijedili da 

odu pošto niko nije znao koja porodica će 

sljedeća biti ubijena. Bilo je lako ubijediti 

Muslimane da odu i da prepišu svoje kuće 

i imovinu za siguran prolaz preko granice 

za Srbiju. Grupa Duška Malovića je ubila 

osamnaestočlanu porodicu u Bijeljini. On 

je izdao naredbe svojim ljudima da izvrše 

ubistva. Ubistva su se desila krajem septembra 

1992. Bilo je javno poznato da je 

Malović odgovoran. 

Jednom kasnije sam razgovarao sa 

Malovićem u Beogradu i pitao ga zašto 

su to učinili. Rekao je da je to bila Vukovićeva 

ideja pošto su željeli da stvore 

atmosferu straha i konfuzije i tako 

natjeraju Muslimane da odu. Lokalni 

policajac u Bijeljini koji je bio u patroli 

tu noć bio je svjedok tom ubistvu od 

18 ljudi. On je vidio Dragu Vukovića 

i Malovića kako gledaju muslimansku 

kuću u Bijeljini. Sat vremena kasnije 

osamnaestoro ljudi, uključujući djecu, 

je izvedeno iz te kuće i ubijeno. 

Njegovo jg ime je Mladen Vaselić, takođe 

poznat kao Batan. Još uvijek živi 

u Bijeljini, j u penziji je. Malović i nje- 

govi ljudi su takođe ubili tročlanu po- 

rodicu nekoliko dana kasnije u Bijeljini. 

j 

Malović i njegovi jg ljudi su bili smješteni 

na tavanu SUP-a Bijeljina. j Odatle su iz- 

vršavali zadatke koje im je davao Mićo 

Stanišić dok on nije otišao u Beograd. 

Za drugu fazu su takođe bili zaduženi 

Drago Vuković i Predrag Ješurić. Skupština 

opštine je donijela odluku da svi oni 

Muslimani koji odbiju da se jave na mobilizaciju 

treba da budu otpušteni sa posla. 

Struja, voda i telefoni da im se isključe i 

trebalo je da se jave na radnu obavezu na 

kopanje rovova. Svako ko je odbio bio je 

odveden u logor Batković ili je protjeran. 

U ovom logoru je 80% zatvorenika bilo 

iz Brzovog Polja u Brčkom a 20% iz Bijeljine. 

Policija, posebno Drago Vuković, 

Predrag Ješurić, Branko Stević i Spasojević 

su znali za ova dešavanja i podržavali ih. 

Nikad ništa nisu preduzimali da spriječe 

pljačku, protjerivanje, ili odvodenje 

ljudi u logor Batković. 

Treća faza 

Treća faza se odnosila na imućne Muslimane 

i intelektualce i plan je bio da se 

oni ponize tako što su morali da rade proste 

poslove, kao što je čišćenje ulica. Čovjek 

zadužen za ovu grupu se zvao Jović i radio 

je u Sekretarijatu za narodnu odbranu. 

Ovo je bila politika SDS-a. Ideja za ovaj 

plan je bila Nikićeva, koji je bio član Opštinskog 

glavnog odbora SDS-a. Kasnije je 

postao član Republičkog glavnog odbora. 

Sjećam se da sam jednom prilikom došao 

u Bijeljinu tokom sukoba i i sreo svog 

bivšeg zamjenika, Osmu Đuzmanovića, 

Muslimana kako čisti ulice. Ovo je bio 

dirljiv susret, posebno za mene, pošto sam 

video svog kolegu i bliskog prijatelja tako 

poniženog. Sljedeći dan sam ga prevezao 

preko granice za Beograd. Moj prijatelj je 

bio sretan što je on na sigurnom ali nije 

spomenuo svoju ženu sve dok nismo došli 

u Beograd. Vratio sam se u Bijeljinu, našao 

njegovu ženu i nju odvezao takođe u 

Beograd. Onda sam im sredio vize i oni su 

uspjeli da dođu do Nemačke bezbjedno. 

Sad žive u Bijeljini. 

Jednom prilikom, sredinom 1993. 

godine, vraćao sam se u Bijeljinu i Vojkan 

Đurković me je zaustavio pored 

puta. Đurković me je pitao šta ja mislim 

ko sam da štitim Muslimane. Ovaj razgovor 

je rezultirao kratkim ali upečatljivim 

časom dobrih manira za Đurkovića, koji, 

nakon što se sabrao, u svoju odbranu pokazao 

mi je dokument, kojim se on ovlašćuje 

da protjeruje Muslimane, tj. da izvrši 

“humano preseljenje” muslimanskog 

naroda i da su policija i vojska dužni da 

mu daju potpunu podršku. Otišao sam 

da se vidim sa Draganom Mićićem, po- 


48

slanikom u Skupštini RS i rekao sam mu 

da sam vidio ovaj dokument kod Đurkovića. 

Mićić mi je rekao da je i on nezadovoljan 

sa protjerivanjem Muslimana u 

Bijeljini i da je već razgovarao sa Đurkovićem 

o situaciji. Đurković je i njemu pokazao 

isti dokument. Đurković nije krio 

činjenicu da on ima taj dokument niti od 

koga ga je dobio. 

Vojkan Đurković je radio za SDS kao 

operativac na terenu. Obećao je Muslimanima 

da će da ih prebaci preko Drine 

za novčanu nadoknadu i onda je puštao 

srpske izbjeglice da uđu u prazne kuće 

Muslimana, takođe za novčanu nadoknadu. 

Kada je neke Muslimane trebalo 

ubijediti da odu, on bi sredio da policija 

nestane sa tog područja dok su Muslimani 

zaplašivani i prijećeno im je. 

Plan SDS-a za proterivanje Muslimana 

iz Bijeljine izvršavan je simultano u tri 

stepena. Nakon prvih ubistava Muslimana 

i širenja straha ogroman broj Muslimana 

je otišao svojevoljno. Mnogi Muslimani 

su pobjegli ili svojom voljom ili 

u kuće dobronamjernih Srba a drugi su 

čekali kod svojih kuća sa spakovanim torbama 

čekajući prvu priliku da odu. Česta 

taktika je bila da se ode u kuće Muslimana 

tokom noći, da se kaže ukućanima da 

imaju 5 minuta da spakuju torbe i budu 

spremni na odlazak. Kad ih je odvodio, 

Đurković bi ih strpao u sabirni centar, u 

kojem su ljudi detaljno pretresani, žene 

su ginekološki pregledane. Tražio je novac 

ili druge vrijednosti. Nakon ovoga 

bi potrpao 100-150 ljudi na 

kamion, u kojem je temperatura 

često bila nepodnošljiva. 

Tokom nekih putovanja je 

nekoliko ljudi umrlo u kamionima. 

Muslimani su odvezeni 

na linije između srpske 

i muslimanske teritorije. Ponekad 

bi ljudi ostali tu nekoliko 

dana pošto ih Srbi ne bi 

pustili nazad a Muslimani ih 

ne bi pustili kod njih. Đurković 

je pokupio 200.000 do 

300.000 maraka svaki put 

kad bi prevezao grupu Muslimana. 

Dodatni važan faktor u 

protjerivanju Muslimana iz 

Bijeljine je bila stalna i medijska 

kampanja na televiziji i 

radiju koja je predlagala šta da 

se radi sa Muslimanima. Srbi 

su imali stalnu propagandu, 

stalno su svirali nacionalne pjesme, veličali 

srpske heroje i govorili o istorijskim 

događajima. Semberske novine i njihov 

urednik Pero Simić su bili prvi u tome. 

Ja sam bio u Bijeljini svakih 7-10 dana 

i vidio sam kako se mediji koriste za indoktrinaciju 

stanovništva i kako šire strah 

među Muslimanima. Oktobra 1992. 

Moco Stanković (član Kriznog štaba) i 

Stojan Petrović (odbornik u Skupštini opštine) 

imali su listu sa imenima Muslimana 

koje treba protjerati i kada to treba da 

se desi. Na početku su se postarali da naj- 

Dodatni važan 

faktor u 

protjerivanju 

Muslimana 

iz Bijeljine 

je bila stalna 

i medijska 

kampanja 

na televiziji i 

radiju koja je 

predlagala šta 

da se radi sa 

Muslimanima. 

Srbi su 

imali stalnu 

propagandu, 

stalno su svirali 

nacionalne 

pjesme, veličali 

srpske heroje 

i govorili o 

istorijskim 

događajima. 

starije muslimanske porodice 

ostanu u Bijeljini čisto kao 

primer. Na kraju su naravno i 

oni protjerani, međutim, ovo 

sistematično protjerivanje se 

nastavilo sve do potpisivanja 

Dejtonskog sporazuma. 

Predrag Ješurić (u Upravi 

za strance) i njegov kolega u 

MUP-u Srbije, Puzović, organizovali 

su prevoz Muslimana 

kroz Srbiju u treće zemlje. 

Problem je bio da većina 

Muslimana nije imala pasoš, 

a novi su se izdavali u Beogradu 

tokom 1992. kada su 

postojali samo jugoslovenski 

pasoši. Doći do dokumenata 

potrebnih za pasoš je koštalo 

mnogo, tako da su oni Muslimani 

koji su željeli da odu 

morali dobro da plate. SDS 

je imao liste Muslimana kojima 

je trebalo dati pasoš. To su bili bogati 

Muslimani koji su mogli da ih plate. U 

Bijeljini su Muslimani uglavnom bili dobrostojeći. 

Uglavnom su se bavili nekim 

zanatom ili su bili poslovni ljudi koji su 

se tokom godina obogatili i kupili sebi 

kuće. To ih je učinilo očiglednom metom 

pošto su bili u stanju da plate da bi bili 

prebačeni u drugu zemlju. I naravno da 

su platili pošto je Ješurić debelo naplaćivao 

“pomoć” tim Muslimanima da odu. 

Obogatio se, kao i njegov kolega Puzović 

iz DB-a Srbije. 


49

Zelena transferzala 

Novi Pazar 

Posljednja pisma šehida Hadžeta: Lebejke Allahu me lebejke! 

Od 28. 11. 1944. do 21. 1. 1945. godine komunističke 

vlasti su likvidirale preko 2.000 najuglednijih Bošnjaka 

novopazarskog, sjeničkog i tutinskog kraja i pokopale ih na 

vakufskom dobru “Mearif” na Hadžetu. Prenosimo neka od 

pisama šehida sa Hadžeta. Ova potresna pisma najbolji su svjedok 

stradanja Bošnjaka muslimana u Drugom svjetskom ratu. 

Tamo gdje u pismima naiđete na tri tačke, na tom se mjestu 

kida tekst i nije ga bilo moguće pročitati. Ali se po smislu riječi 

može sklopiti rečenica. Evo tih pisama koja su prepisana bez 

ikakve korekcije, jer original faksimile nije bilo moguće prikazati: 

Voljena Pembo, jado moja! 

“Ako si me voljela, a znam da jesi, nemoj se preudavati. Savij 

se oko naša dva malehna sina, čuvaj hi i nanoži, tako ti dina i 

imana, za Božji hatar… ćuješ lji. 

Mene će ovi ćafiri strijeljati i jemin ti činim nije me ni zehre 

strah. Strah me je, Pembo mila, da ne ostanete na nećare. Pa 

ako to bide … prod… onu našu bašću u Krivaći, nemojte se 

mućiti. I još nešto Pembo, 

kad … setiš mene 

izuči Fatihu za … dušu. 

Poljubi mi Hajrana i 

Ragiba i kad porastu 

ako mili Alah da, reci 

him … voljeo više no 

sunce koje će mi se ugasiti. 

12.dec.1944.god. 

Ramka miljena moja, 

……. igbal mi |e … 

ne sunetim mog sina jedihnika 

Muamera. Da 

ne gljedam kako raste, 

da ne doživim da ga ženim, 

unučad da vidim. 

Tebi, Ramka ostavljam 

to u amanet. Sevdahu 

moj veljiki, nikad ne prežaljeni. Ti našem sinu bidu babo i 

majka i ne zaboravi me, aman jarabi. I nauči ga da što ćešće … 

moje ime i da me po imenu pamti. 

Šaljem ti evo, dvije ljire, jednu sam dužan Hasan-agi, vrati mu 

je, nemoj smetnuti s uma, da … pod dugom …… dug je grijeh, 

a ja drugoga grijeha nemam. Halalji mi i oprosti Ramka, 

halalji ljepoto moja. 

17. XII 1944. Tvoj siroti Miraljem 

Miljena moja Ešrefa, 

Nećeš znati………… mezar gdje mi je, da mi sinove na bajram 

uputiš u zijaret, Fatihu za moju dušu da izuće. Izući …….. 

živote moj što će se brzo kao plamićak svijeće ugasiti. Kad ti 

meljajče šapne i na mene te sjeti, nemoj tugovati i plakati, nije 

đais. Nevin umirem, Ešrefa tako mi Allaha džele šanuhu. Helj 

u životu nijesam ni muhi zlo misljio. I da znaš, Eška, voljeo 

sam te od prvog dekika i voljeću te do zadnjeg, dok se sunce 

nebesko u mojim oćima ne ugasi. Haljalji mi Eška, halalji, 

aman jarabi! 

15. decem. 1944.god.Tvoj ćovek Musa 

Dragi brate, Izete, 

…….. tebi pišem ovo posljednje pismo. Helj znaš brate, da 

ga babo ni majka, a ni sestra ………………………. citati. 

Helem, snađe me beljaj i ufatiše me u ćaršiji. A dina mi i imana 

u teste sam misljio da mene nemaju rasta fatati. Helj ni za šta 

50 

nijesam kriv. Halaljite mi svi, što se sa vama poslijednji put 

… Odek ću ti brate zaljizati, strijeljaće me ………….. ovi 

ćafiri, oni nikoga ne ostave u životu ko him šaka pane. Halaljite 

mi svi, brate Izete … šta da ti prićam, aman, jarabi! 

januar 7. 1945. Godine. Vaš Hasan -Hajo! 

Ajko mila, cvijete mirisni, 

Ovu knjigu ti piše Huzer-aga naš komšija, a ja mu govorim u 

kaljem. Helj znaš da ja ne naućih harfove. Ne nauših tu zavrzlamu 

i nije ml hić žo. Ne željim da te upahnem … jado moja, 

ali ………………. evo šta ću ti rej, kad primiš ovo pismo ja 

…………… biti tamo gde me niko ne ćuje i ne vidi. Mene 

će strijeljati, Ajko moja, pa me zalud ne ćekaj. Čeka me crna ze- 

mlja umesto tebe. Halalji mi Ajka, ako imaš šta i za Boži hatar 

ćuvaj mi kćeri, nauci hi da bidu dobre domaćice i poštene žene. 

Da se … zbog … ne prevrćem u mezaru. 

Allahu ekber!11.1 1945.godine 

Draga i nikad prežaljena Rukija, 

Ovo ti prvo moje … piše ……………. tuđa ruka. 

I evo šta ću ti rej, Rukija, 

rano moja. Ćuvaj 

mi obraz tako ti Allaha 

i lijepo mi nanoži i hasijeti 

milu kćer Ajnuru. 

I još nešto, zamislji da 

sam … otišo, daljeko 

i … izgubi … nadu, 

da ću ti se vratiti. Dobra 

………………… 

Rukija, ostavljam ti 

amanet, sve prodaj i 

idi u Trnku mom bratu 

mula Mustafi. Bežte iz 

ove vlaške zemlje, proklete. 

Halalji mi i oprosti, 

rano moja lijepa. 

11. januar 1945.godin, 

Began – Bećko 

Dragi moj babo i majko, 

Odgajiste me, kao što golub i golubica gaje tiće… … u gnijezdu. 

Neka vam Alah milostivi podari najljepši dar … one bašće 

dženetske, gdje ću vas … dočekati, helj tamo idem prije vas. 

Vaš kahar je goljem, a moj je još veći, a ne znam … to tako 

bilo suđeno? Ovo pismo vi piše daidža Salih – aga, dok obojica 

ljijemo suze, kojima ne … po tragu. Helj su one, sahi, ono što 

nara je ot svega ostalo. 

Halaljite mi, mili moji roditelji i sabur prigrljite, kao što ćemo 

nas dvojica grliti crnu zemlju. 

jan.1945. godine, Vaš sin Hakija, s kojima ste gljedali svijeta 

obadva. 

Draga i mila majko, 

Ne dadoše mi ćafiri ni da te zagrljim i s tobom se -halaljim, 

da Bog da hi teški beljaj ufatio. A ti mi majko mila halalji i 

………… te prvi put u životu ne poslušah i ne … dok sam 

mogao, no me ufatiše. Nijesam pobegao, helj sam misljio majko, 

da nemam radi čega bežati. Ništa …… zijan nijesam ućinio 

dari dunja. Pričuvaj … sirotu moju djecu i ženu, ti … znaš 

kako ćeš. I jemin ti činim ne kahri se mlogo, i ne plaći za mi je 

nesrećni igbal tako odredio. I, još nešto, majko, poslije namaza 

izuči Fatihu za moju smirenu dušu. 

23. januvar 1945. Lebejke Allahu me lebejke! Tvoj sin Irfet, 

rob Božji ponizni. 

7. septembar - 20. ševval

Kosovo 

Školske učionice na Kosovu pretrpane - u jednom odjeljenju i do 60 učenika 

Iove školske godine u osnovnim i srednjim školama na Kosovu 

postoji isti problem - učionice su pretrpane velikim 

brojem učenika. U pojedinim školama, u jednoj učionici 

nastavu će pohađati i do 60 učenika, što onemogućava normalnu 

nastavu. No državu to izgleda ne brine. Iz Centra za 

obrazovanje na Kosovu kažu da na osnovu standarda broj 

učenika u jednom odjeljenju treba biti 25. Halim Hyseni iz 

ovog centra ističe da oni koji najviše ispaštaju od velikog broja 

učenika je nastavno osoblje koje je, zbog nemogućnosti da 

normalno odvijaju nastavu, prinuđeno sniziti kvalitet kontrole 

učenika. I u Ministarstvu za obrazovanje kažu da ovakve 

cifre prevazilaze dozvoljene standarde, ali dodaju da se radi na 

rješavanju ovog problema. Nehat Mustafa, zamjenik ministra 

za obrazovanje, navodi da u poređenju sa 2008. godinom, situacija 

je nešto bolja, ali nije na poželjnom nivou. On dodaje 

da je i od opštinskih organa zatraženo da se ne dopusti da u 

jednom odjeljenju bude više od 37 učenika: “Broj je smanjen 

zahvaljujući izgradnji škola, posebno u velikim opštinama, 

gdje je broj učenika ogroman. Zatražili smo i od opštinskih 

organa da poštuju kriterijume ministarstva i da se u jednom 

odjeljenju dozvoli maksimalno 37 učenika. Kada govorimo 

Sandžak 

Starinska imena sve popularnija u Novom Pazaru 

51 

o tome, mislimo uglavnom na škole koje su atraktivne, kao 

što je klasična gimnazija.” Ali, bez obzira na ovaj problem, 

zvaničnici kosovskog Ministarstva za obrazovanje kažu da je 

sve spremno za početak nove školske godine. U preko 1.000 

osnovnih i srednjih škola, nastavu će pohađati oko 46.000 

učenika, a novina ove godine je ta što će učenici prvog razreda 

osnovnih škola koristiti zajednički Bukvar (Abetara) Kosova 

i Albanije. 

Imena koja smo do nedavno mogli čuti samo u serijama, sada sve češće, 

čujemo i na novopazarskim ulicama. 

Imena iz turskih serija: Ali Riza, Mehmed, Sulejman su ona za koja se 

Novopazarci nerijetko odlučuju. Iako, za ove prostore, pomalo neobično 

zvuče, imena sa dvije riječi su zakonom dozvoljena. “Ima imena sa dvije 

riječi, kao što su Abdul Kerim, Mehmed Fatih, Ali Riza, Mehmed Alija, 

.. Nama je po zakonu dozvoljeno da ime može da se sastoji od tri riječi sa 

prezimenom. Znači, dvije riječi u imenu, sa prezimenom”, kaže matičar 

novopazarske Matične službe, Harun Dugopoljac. Ono što je, prema riječima 

Dugopoljca, sve upečatljivije u posljednje vrijeme kod oba većinska 

naroda u našem gradu su starinska imena, što ukazuje na povratak korjenima. 

“Kod Bošnjaka se javljaju stara imena kao što su: Ahmed, Mehmed, 

Ibrahim, Omer, Amir, Emin, Osman, Redžep, Sulejman, Hamza, Elmaz, 

Ilmaz, Šemsudin… Stara ženska, kao: Zejna, Emina, Azra, Ajša, Merima, Zehra, Vildana, .. Kod pravoslavaca: Lazar, 

Stefan, Jovan, Mihajlo, Nikola, Miloš, Vladimir, Pavle, Dušan… Zagorka, Emilija, Sofija, Anka, Branka, Aleksandra, 

Vera, Magdalena..” (www.sandzacke.rs) 

Prizren 

Zatvorena vrata za prvake u nastavi na bosanskom 

Paralelne strukture školstva u Gori, koje podržava Vlada 

Srbije, i dalje su odlučne u nastojanjima da ne dozvole 

izvođenje nastave na bosanskom prema planovima i programima 

Kosova. O tome govori i primjer prvaka šestogodišnje 

Dženete Hamza iz Gornjeg Krstaca kojoj nastavnici iz nastave 

na srpskom, isturenog odjeljenja osnovne škole “9. maj” iz 

Rapče, Vebija Sejrani, Mensur Sejrani i Feim Salji nisu dozvolili 

pristup u školi jer je željela da školu pohađa na bosanskom 

jeziku. Ova tri nastavnika koji imaju ukupno šest učenika 

oglušili su se i na zahtjev opštinske uprave obrazovanja u Dragašu 

i da stvar bude još kompliciranija drugog dana školske 

godine zaključali su vrata škole i otišli u Prizren. 


Islamnet 

Japan 

U Japanu živi deset 

hiljada Japanaca 

muslimana 

Japan ima oko 130 miliona 

stanovnika. U toj 

mnogoljudnoj zemlji živi oko 

100 hiljada muslimana, a među 

tih 100 hiljada muslimana ima 

10 hiljada muslimana rođenih 

Japanaca, kaže Amin K. Tokumasu, 

predsjednik Asosijacije 

muslimana Japana. Amin K. 

Tokumasu navodi da je cilj 

njegove asocijacije povećanje 

broja Japanaca muslimana. 

U ovoj zemlji živi veliki broj 

muslimana stranaca, uglavnom 

Arapa i drugih muslimana iz 

Jugoistočne Azije. Japanski 

muslimani su bili veoma aktivni 

tokom velikih poplava koje 

je Japan doživio prošle godine. 

Tadašnji angažman japanskih 

muslimana u humanitarnom 

zbrinjavanju ugroženih Japanaca 

u poplavi imao je pozitivne 

posljedice u smislu povećanja 

interesa japanskog društva za 

islam i muslimane. Predsjednik 

Amin K. Tokumasu kaže da će 

Asocijacija muslimana Japana 

u narednom periodu povećati 

napore na boljem informiranju 

japanske javnosti o islamu i 

muslimanima. 

Francuska 

Turska otvara teološki fakultet u Francuskoj 

Očekuje se da će fakultet u Strazburu 

početi sa radom ovog mjeseca, javlja 

agencija TRT. Imat će status specijalnog 

instituta u nadležnosti Teološkog fakulteta 

Univerziteta u Istanbulu. 

Dozvolom Općine Strazbur, fakultet će 

ponuditi obrazovanje studentima od 25 

i više godina, sa srednjoškolskom diplomom. 

Njegovo je osnivanje provedeno 

uz podršku i odobravanje 

Turske islamske unije za 

vjerska pitanja. 

Fakultet će biti smješten u 

zgradi koja je ranije bila sjedište 

pošte, u distriktu Haute- 

Pierre, a ove godine će biti primljeno 

30 kandidata. Iako je 

smješten u Strazburu, nastava 

na fakultetu provodit će se na 

turskom jeziku, a po njenom 

završetku, diplomu će izdati 

Univerzitet u Istanbulu. 

Saudijska Arabija 

Naglo bogaćenje Saudijaca 

Prema izvještaju svjetskog istraživačkog 

Centra Frank Najt Saudijska 

Arabija se popela na šesto mjesto po visini 

nacionalnoga dohotka (BDP). Prema 

tom izvještaju svaki Saudijac godišnje 

privredi za 93.311 američkih dolara. 

Prijašnjih godina Saudijska Arabija nije 

bila ni među prvih dvadeset zemalja po 

nacionalnom dohotku. Naglom bogaćenju 

Saudijaca ima se zahvaliti golemoj 

proizvodnji nafte. Već skoro godinu 

dana ova zemlja proizvodi dnevno od 10 

Dugoročni cilj projekta je postići saglasnost 

francuskih institucija da izdaju 

diplome ove vrste, te otvaranje specijalnih 

obrazovnih insttucija za školovanje 

islamskog vjerskog kadra u Francuskoj. 

Turska islamska unija za vjerska pitanja 

trenutno okuplja 236 imama, angažiranih 

širom Francuske. U cijeloj Europi, 

ova brojka dostiže dvije hiljade. 

do 11 miliona barela. Prema istraživanjima 

ovog instituta bogatstvo se polako 

ali sigurno sa Zapada seli u druge krajeve 

svijeta. Europa trenutno ima 14.000 

milijardera, Amerika 17.000, dok Jugoistočna 

Azija, Kina i Japan imaju 18.000 

milijardera. Centar nije precizirao koliko 

milijardera ima na području Zaljeva, 

ali se pretpostavlja da 90% prihoda od 

nafte uživa oko 170.000 osoba. Najbrže 

bogaćenje zabilježeno je u Hong Kongu, 

Tajvanu i Singapuru.(Š.O.) 


52

Sinaj 

Džundul-Šeri’ah 

ada je sredinom ramazana na Sinaju, 

Kna K graničnom prijelazi između Egipta, 

Izraela i pojasa Gaze ubijeno 16 egipatskih 

vojnika, čitava regija se digla na 

noge, naročito Egipat. Egipatski vojnici 

su ubijeni na veoma podmukao način, 

napadači su ih napali i ubili u vrijeme 

kada su iftarili. Prema dosadašnjim istragama 

sve upućuje da iza navedenog napada 

na egipatske vojnike stoje egipatski 

tekfirovci koji su se u januaru ove godine 

organizirali u posebnu vojnu grupu, kada 

su se zakleli na vjernost Al Kaidi i Ejmenu 

ez-Zawahiriju. Ova grupa se zove 

“Džundul-Šeri’ah” (Vojska Šerijata). U 

svom prvom saopćenju za javnost egipatski 

ogranak Al Kaide navodi: “Vojska 

Šerijata” je formirana od strane Egipćana 

koji traže uspostavljanje islamskog zakona 

u cijelom Egiptu. Skupina se protivi 

političkim procesima. Neki od nas su bili 

prisutni u arenama džihada na Istoku i 

Zapadu, jer znamo da Allahov Šerijat 

neće nikada biti implementiran pomoću 

kafirskog, zapadnog sistema, ali će biti 

implementiran prije ili kasnije, sa džihadom 

i žrtvovanjem 

vlastitih 

života i imetka. 

Dok su neki od 

nas bili raspoređeni 

da vode džihad 

protiv tirana 

u Egiptu iznutra, 

u dolini rijeke 

Nila i na Sinaju, 

kojeg smatramo 

blagoslovljenim 

Jemen 

Djeca u Jemenu umiru od gladi 

dijelom Levanta.” 

Džundul-Šeri’ah je uputila pet ultima- 

tivnih zahtjeva egipatskoj vladi i Americi: 

“Uspostavljanje islamskog zakona 

u cijelom Egiptu, počevši sa Sinajem, 

oslobađanje svih zarobljenih i zatvorenika 

kojima se sudi radi džihada, da snage 

sigurnosti obustave sve aktivnosti protiv 

mudžahida i fokusiraju se na implementaciju 

Šerijata i borbu protiv židova, 

oslobađanje muslimanki iz krstaških manastira 

i povlačenje američkih mirovnih 

snaga iz Sinaja”. 

Kada su egipatski islamisti pobijedili na 

izborima i kada je hafiz Muhamed Mursi 

postao predsjednik Egipta milioni muslimana 

u Egiptu i širom svijeta su to vidjeli 

kao veliku i dugo očekivanu pobjedu islama 

i muslimana. Prvi korak u toj borbi 

uspješno je savladan. Pojava tekfirovaca 

koji ubijaju egipatske vojnike u vrijeme 

dok oni iftare dokaz je da će egipatski 

politički islamisti imati težak zadatak, da 

će drugi korak biti daleko teži od političke, 

izborne borbe.Tekfirovci iz grupe 

Džundul-Šeri’ah kažu da im je cilj uspo- 

stava Šerijata u 

cijelom Egiptu. 

Koje li ironije, 

na taj svoj put 

egipatski tekfirovci 

krenuli su 

borbom protiv 

hafiza predsjednika 

i ubijanjem 

vojnika 

muslimana dok 

su iftarili. 

Dok na jednoj strani pojedine arapske 

zemlje postaje bogatije na 

drugoj strani, u njihovom susjedstvu 

Jemen se guši u teškoj krizi. Ova zemlja 

polahko postaje druga Somalija. Jemen 

prolazi kroz teška iskušenja. Danas se 

u Jemenu ne zna ko na koga puca i ko 

koga ubija. Prije nekoliko dana jemenska 

vlada je, kako kažu, greškom ubila 

14 civila kada su na njihovo vozilo ispalili 

raketu iz aviona. Jemenska vlada, 

Amerikanci, Al Kaida, šiitska plemena, 

svi oni ratuju jedni protiv drugih. Između 

njih se nalazi siromašno stanovništvo 

koje polahko doživljava katastrofu. 

Deset miliona žitelja Jemena na ivici je 

egzistencije jer nemaju ni za koru hljeba. 

Situacija je stravična, a najmlađi 

najviše pate i skoro svakodnevno umiru 

od gladi. Stravične slike iz jedne od 

najsiromašnijih zemalja muslimanskog 

svijeta obišle su planetu, a statistike govore 

da je tamo čak svako treće dijete 

neuhranjeno. 


53 

Turska 

U sirijskim izbjegličkim 

kampovima rođeno 340 

beba i sklopljeno 69 

brakova 

Siriji traju žestoki ratni okršaji 

u kojima mnogi Sirijci U 

svakodnevno gube živote. Zbog 

rata iz Sirije do sada je izbjeglo desetine 

hiljada Sirijaca. Najveći sirijski 

izbjeglički kamp nalazi se u 

Turskoj, na granici između Turske 

i Sirije. Iako u ovom tužnom naselju 

ima mnogo razloga za žalost, 

ipak se ovdje događaju mnoge radosne 

stvari, rađa se novi život, 

sklapaju se novi brakovi. U Turskoj 

se danas nalazi oko 12 hiljada 

sirijskih izbjeglica. U izbjegličkim 

kampovima sirijske izbjeglice pokušavaju 

uspostaviti normalan život. 

Tako se do danas u izbjegličkim 

kampovima sklopilo ukupno 

69 brakova. Osim ženidbi i udaja 

u sirijskim izbjegličkim kampovima 

rađa se novi život. Do danas 

je rođeno 340 beba. Turska vlada 

daje sve od sebe da olakša život 

sirijskim izbjeglicama. Sve rođene 

bebe su uredno zdravstveno zbrinute 

a za sklopljene brakove organizirane 

su svadbene ceremonije. 

Na kraju vrijedi navesti da među 

novorođenim bebama u sirijskim 

izbjegličkim kampovima najviše 

je onih sa imenima Tayyip, Recep, 

Abdullah, Emine i Tenzile.

Izrael 

Jevrejski doseljenici sve 

češće napadaju kršćane u 

Palestini 

Početkom ovog mjeseca jevrejski 

doseljenici oskrnavili 

su jedan katolički samostan 

koji se nalazi između 

Jerusalema i Tel Aviva. Jevrejski 

doseljenici su zapalili vrata 

na samostanu i ispisali uvredljive 

grafite po zidovima. Kako 

i doliči suludim jevrejskim 

doseljenicima oni su nakon 

paljenja samostanskih vrata 

na zidu napisali da je Isus 

majmun. Nije ovo jedini napad 

na kršćane u Jerusalemu i 

okolnim mjestima. U proteklih 

dvije sedmice jevrejski doseljenici 

još su izveli dva napada na 

katoličke crkvene objekte. Ovi 

napadi su dokaz da jevrejski 

ekstremisti ne biraju između 

muslimana i kršćana, za njih 

su svi nejevreji neprijatelji, 

pitanje je samo prioriteta, odnosno 

koga će prvo napasti. 

U prošlom broju pisali smo o 

zajedničkoj inicijativi kršćana 

i muslimana u Palestini zaštiti 

svetog muslimanskog mesdžida 

Al Aqsa. Kršćani koji žive u Palestini 

znaju da će oni kad-tad 

doći na udar jevrejskih doseljenika. 

Navedeni napadi dokaz 

su da su potpuno u pravu. 

Turska 

Turska vlada uhapsila devet iranskih špijuna 

Egipat 

Porastao broj Egipćana za 9 miliona 

Turski elektronski mediji otkrili 

su prošle sedmice da su turske 

sigurnosne snage razotkrile iransku 

obavještajnu mrežu na istoku Turske. 

Prema sakupljenim dokumentima i 

prikupljenim drugim informacijama 

iranski špijuni su prikupljali obavještajne 

podatke o turskoj vojsci i njenim 

položajima na istoku zemlje. Također, 

turske sigurnosne službe otkrile su da 

Iran aktivno pomaže kurdske teroriste 

iz organizacije PKK. Pored saradnje sa 

kurdskim teroristima iranski špijuni su 

prikupljali podatke o sirijskim disidentima 

i njihovim pozicijama u Turskoj. 

Na njihovu nesreću turska obavještajna 

služba MIT uspjela ih je uhvatiti 

sa svim dokumentima, fotografijama, 

mapama i skupljenim obavještajnim 

izvještajima koje su namjeravali proslijediti 

u Iran. 

Biro za statistiku Egipta objavio je 

proteklih dana informaciju da je 

broj stanovnika Egipta porastao i da 

danas u Egiptu živi 81 milion stanovnika. 

Broj stanovnika je porastao za 9 

miliona u odnosu na period kada su 

vršene posljednje provjere i kada je u 

Egiptu živjelo 72 miliona stanovnika. 

Od 91 milion stanovnika njih 50,7 

posto su muškarsi 49,3 posto su žene. 

Najveća gustoća stanovništva je u Kairu 

gdje na kilometru kvadratnom živi 

46.349 stanovnika, druga je Giza sa 

5.902 stanovnika. Najmanja gustoća 

naseljenosti je na južnom Sinaju gdje 

na kvadratnom kilometru živi 9 stanovnika. 

Gustina naseljenosti daje signal 

vladi za razvojne projekte u ekonomiji 

i uslužnim djelatnostima. Tako 

je investiranja u edukaciju, zdravstvo, 

transport, proizvodnju hrane i odjeće 

naročito povećano u Kairu i Gizi, dok 

je ulaganje u razvoj najmanji u provinciji 

Sinaj. 

Iran 

Tepih dug 133 a širok 48 metara i težak 48 tona 

Džinovski tepih iranskih majstora 

uvršćen je u Ginisovu 

knjigu rekorda kao najveći tepih 

ručne proizvodnje na svijetu. 

Direktor Iranske 

kompanije za proizvodnju 

tepiha (Iran Carpet Company) 

Mohameda Reze 

Abeda rekao je za kanal 

Pres TV da je tepih ukrašen 

tradicionalnim persijskim 

motivima i da se sada 

nalazi u jednoj džamiji u 

Abu Dabiju. Dužina tepiha, 

istkanog u gradu Nišapuru 

u provinciji Horasan 

uz pomoć 1.200 ljudi, iznosi 133 

metra, širok je blizu 48 metara, a 

težak 48 tona. 


54

Liban 

Sayyed Muhammad Hasan Al-Amin: Šiiti trebaju 

podržati sirijsku revoluciju 

Sayyed Muhammad Hasan Al- 

Amin, uticajni šiitski imam iz 

Libana pozvao je ovih dana svoje 

sljedbenike, kao i sve ostale pripadnike 

šiizma da se priključe pokretu otpora 

protiv sirijskog zločinca Bashara 

Asada. “Podržavanje diktatora potkopava 

principe šiizma. Šiiti moraju 

ustati protiv tiranina. 

Sirijska revolucija će 

donijeti novu Siriju 

koja će biti ugodno 

mjesto življenja za sve 

njene građane”, rekao 

je Sayyed Muhammad 

Hasan Al-Amin za 

agenciju Anadolija 

dodajući da šiiti nisu 

jedinstveni u pogledu 

rata u Siriji. “Pogrešno 

je reći da su šiiti jedna 

grupa. Šiiti mogu 

donijeti svoju odluku 

a da se ona ne slaže sa 

političkim odlukama 

Foto islamneta 

zemlje kao što je Iran ili grupa kao što 

su Hesbolah i Amal koje pokušavaju 

držati monopol u Libanu.” Na kraju 

je imam Sayyed Muhammad Hasan 

Al-Amin zaključio da u Libanu ima 

mnogo šiitskih grupa koje podržavaju 

sirijsku revoluciju i nadaju se padu 

Basharovog režima. 

Čovjek kojem je namaz - molitva radost oka njegova 

Velika Britanija 

Terorističke ideje 

Andersa Breivika postaju 

sve popularnije među 

Europljanima 

Kršćanski terorista Anders 

Breivik, Norvežanin koji je 

ubio 77 ljudi osuđen je na 21 

godinu zatvora. Sudski proces 

protiv Andersa Breivika, odnosno 

Breivik je završio gdje mu 

je i mjesto, međutim njegovo 

monstruozno djelo dobiva sve 

više popularnosti među mnogim 

Europljanima. Pripadnici 

europskih ekstremnih pokreta, 

brojni političari i ekstremne političke 

stranke, književnici, novinari 

i drugi ne ustručavaju se 

da otvoreno pohvaljuju Andersa 

Breivika i njegovo zločinačko 

djelo. Engleska odbrambena liga 

(EDL) slavi norveškog teroristu 

i navode ga kao inspiraciju i model. 

Čak su članovi ovog pokreta 

proteklih dana pokušavali organizirati 

potpisivanje peticije. I u 

drugim zemljama u Europi slavi 

se lik i djelo Andersa Breivika. 

Nažalost, europske vlade mirno 

posmatraju širenje ekstremnih 

ideja. 

Nakon izricanja presude Andersu 

Breiviku, ugledni francuski 

književnik Richard Millet 

napisao je kolumnu, koju je 

objavio list L’Express a u kojoj 

on navodi da je Anders Breivik 

Norveškoj dao ili učinio ono 

što je ova zemlja i zaslužila. Rađanje 

novih Breivika u Europi 

odavno je počelo. 


55

Svijet medija 

Intervju sa publicistom i orijentalistom Navidom Kermanijem 

povodom odluke njemačkog suda o zabrani obrezivanja muške 

djece kod Jevreja i muslimana 

“Materijalistički pogled na svijet” 

Frankfurter Rundschau 04.07.2012 

Prijevod s njemačkog: Senada 

Mešanović 

G. Kermani, uprkos protestima 

Židova i muslimana, većina Nijemaca 

podržava zabranu obrezivanja. Da li vas 

to iznenađuje? 

Ne. Ovdje na scenu stupaju 

stereotipi koji su stoljećima 

duboko urezani u kolektivnu 

svijest. Ne smijemo zaboraviti da se 

evropska kultura historijski konstituirala 

diferenciranjem od židovstva i kroz 

antisemitizam. I pri tome je predrasuda 

da je obrezivanje “barbarski čin” od 

samog početka bila jedan od glavnih 

motiva. Naravno, ne želim reći da je 

svako ko želi zabraniti obrezivanje antisemit. 

Želim istaknuti da su određene 

društvene reakcije, ali i precepcije tih 

reakcija, utemeljene na niskim, pa čak 

i nesvjesnim kulturalnim uvjerenjima. 

Koja su to uvjerenja? 

Predstava o besramnim činovima 

Židova i muslimana oduvijek pripada 

evropskoj pristranosti. U SAD-u, gdje 

se tradicija antisemitizma nije na isti 

način odrazila na kulturu, obrezivanje 

se ne dovodi u vezu s nasiljem, inače 

tamo ne bila većina kršćanskih muškaraca 

obrezana. Tamo se obrezivanje 

smatra malim zahvatom iz zdravstvenih 

ili higijenskih razloga. Ili je to tamo 

jednostavno stvar ukusa. 

Možda je za postmodernog čovjeka 

iritirajuće da se bebe traktiraju skalpelom 

na spolnom organu? 

I kod ovog gpitanja se osjeti pristranost. 

Židovi ili muslimani, koji su kao bebe 

obrezani, ne smatraju se zbog toga traumatiziranim, 

pogotovo jer je zahvat sve 

lakši što se ranije uradi, također i fizički. 

Šta to znači na primjer za tursku tra- 

diciju, gdje su dječaci prilikom obrezivanja 

malo stariji? 

Psihološki proces je tu zasigurno 

drastičan, ali svijest o boli je kompenzirana 

svim mogućim okolnostima cijele 

ceremonije u kojoj je dječak u centru 

pažnje. No, debata se svakako ne bavi 

takvim diferenciranjima. 

“Gesta pedagoške velikodušnosti” 

s “prosvijetljenim” predrasudama o Ži- 

dovima, kada su navođeni potpuno isti 

agrumenti protiv arhaične 

različitosti. Većina društva 

želi ubijediti Židove i muslimane 

da su svi oni – manjeviše 

– bolesni, da su “udareni” 

ali to ne primijete. I to je 

Već? 

Radi se o samom obrezivanju, radi 

se o jasnim, čak namjerno prouzrokovanom 

fizičkom manifestacijom različitosti 

koja se mora napraviti problemom, 

da bi se taj problem u gestama 

pedagoške velikodušnosti mogao suzbiti. 

Meni ovo liči na na vožnju expres 

vozom nazad u 19. stoljeće, u vrijeme 

potpuno uredu ako oni tako 

misle, sve dokle zakon ostaje 

neutralan. 

Je li to diktatura sekularizma? 

Sekularizam, onakav 

kako je shvaćen u Njemačkoj, 

prema religiji nije 

neprijateljski nastorjen. 

Samo “ljudski razum” koji 

je sam sebi kamen spoticanja, 

zahtijeva totalnu pokornost 

religioznih normi 

vlastitim zahtjevima. Zato 

presuda suda u Kölnu, kao 

i društvena saglasnost za 

ovu presudu, nadmašuju 

predrasude o židovstvu i 

islamu, ova presuda pobija 

akceptiranje vjerskih 

uvjerenja. To se osjeti i u 

crkvama, zbog toga i one 

protestiraju. 

Protiv onoga što vi nazivate 

“vulgarnim racionalizmom”? 

Da, to je fundamentalizam ovosvjetskog 

pogleda koji je fiksiran na 

“ovdje i sada”, koji ne prihvata ništa 

što leži van njegovog uskog vidnog 

polja. Potpuno su nesposobni relativizirati 

vlastite poglede. Kada dođu 

u sukob s religijom suzbijaju je ljutito, 

s agresivnošću koja je tipična 

Sekularizam, 

onakav kako 

je shvaćen u 

Njemačkoj, 

prema 

religiji nije 

neprijateljski 

nastorjen. 

Samo „ljudski 

razum“ 

koji je sam 

sebi kamen 

spoticanja, 

zahtijeva 

totalnu 

pokornost 

religioznih 

normi vlastitim 

zahtijevima. 

osobina religioznih fundamentalista. 

Vidim, također, da je pravnik 

čije vještačenje su suci iz Kölna uzeli 

kao osnovu svoje presude, sada izložen 

uvredama i prijetnjama. To je 

užasno i neprihvatljivo. Ali također 

vidim i ljutite, ponekad opasne reakcije 

kojima su izloženi oni koji su 

kritizirali presudu. Upitajte samo 

jednom židovska ili muslimanska 

udruženja kakvu oni poštu dobivaju, 

a i ja sam imam iskustva s tim. 

To je jedan vrlo agresivni, egoistični 

ton kakvog odlično poznajem 

iz Egipta ili Irana. 

Oba fundamentalizma, 

religijski ili antireligijski motivisani, 

nespojivi su s bitnim 

karakteristikama zapadne 

demokratije, a to je naime 

da većina ne smije manjinu 

jednostavno nadglasati i biti 

dominantna, te da postoje 

određeni segmenti koji su 

izuzeti od većinskih odluka. 

Ako religije zahtijevaju 

da se njihove norme uzmu u 

obzir, ne bi li se sporazumije- 

vanje na niovu univerzalnih 

vrijednosti moralo smatrati 

nemogućim poduhvatom? 

To se mora odvagati. 

Kada se pod izgovorom religije 

opravdava nasilje, onda 

se to pravo mora odbiti. To 

važi, na primjer, za genitalno 

sakaćenje djevojčica. Ali, 

obrezivanje je sasvim druga 

stvar. Problem koji se konstruira 

pogledom na hlače nepoznatog 

muškarca, postoji 

prvenstveno kao projekcija 

onih koji su neobrezani. 

“Zahvat pri krštenju je mnogo veći” 

Sud u Kölnu ne interesiraju muškarci, 

već djeca koja se ne pitaju da li oni pristaju 

na obrezivanje. 

Tu važi isto. I to se mora odvagati. 

Ja obrezivanje ne smatram tjelesnom 

povredom u kaznenom smislu. I sam 


56

zahvat na autonomiji djeteta, na šta je 

ukazuje i teolog Klaus Berger, je pri 

krštenju mnogo veći, i ako idemo do 

kraja šta krštenje simbolizira, odnosno 

samu srž raspinjanja, danas bi se to 

moglo nazvati „lažnim smaknućem“. 

Pozivate se na Pavla ili Luthera 

gdje potapanje krštenika explicitno 

predstavlja “utapanje”, prije nego se 

ono ponovo rađa u “novom Kristovom 

životu” i postaje članom crkvene zajednice. 

Ja to uopće ne kritiziram, kao što 

i ne poričem da obrezivanje ima arhaično 

porijeklo. Ovakvi rituali su 

prenošenje, može se čak reći humaniziranje 

mitskog procesa, gdje u oba 

slučaja imamo fizički ostatak izvornog 

djela. Zasigurno se od toga može 

ograditi i reći “to je sve barbarstvo, to 

ljudi ne trebaju”. Ja poštujem kritičare 

obrezivanja iz židovskih ili muslimanskih 

redova, ali nešto sasvim 

drugačije je kada autsajderi takve kritike 

nameću upravo onima koji teže 

povratku prethistorijskih početaka 

svog vjerovanja i svoje kulture. 

Ali ovakva priča se ipak smije kritizirati. 

Ako se praksa religije treba mijenjati, 

onda impuls treba da dođe 

iznutra. Ali da ljudi izvana kažu “nešto 

poput p obrezivanja ne bi smjelo biti 

kod vas”, oduzimajući tako Židovima 

i muslimanima temeljni ritual njihove 

religije, i uzimajući u 

obzir antisemitističku historiju 

ove predrasude, to 

može uzrokovati samo zlo, 

potrebu odbrane, strah i 

dezintegraciju. I za vrijeme 

rimskog cara su Židovi 

živjeli u strahu da moraju 

pokazivati da li su obrezani 

i zbog toga biti progonjeni 

iz društva. I ja još uvijek 

ne mogu da vjerujem da se 

nepunih 70 godina nakon 

Holokausta tradicionalni, 

židovski način življenja u 

Njemačkoj ponovo kriminalizuje 

i tako gura u ilegalu. 

To me plaši više kao 

njemačkog državljanina 

nego kao muslimana. 

Mogućnost posredovanja 

države odbijate nazivajući 

to “miješanjem u unutarnje 

poslove”? 

Nije zadatak države da 

se miješa u religijska učenja i njihova 

prakticiranja, osim ako ona direktno 

krše ljudska prava. Katolička crkva, 

na primjer, smatra isključenje žena 

iz svećeništva Božijom odredbom. 

Iz emancipacijske prerspektive bilo 

bi poželjno da i žene budu svećenici. 

Društveno-politički gledano, isključenje 

žena iz svećeništva ima mnogo 

veće posljedice od obrezivanja dječa- 

Predstava o 

besramnim 

činovima 

Židova i 

muslimana 

oduvijek 

pripada 

evropskoj 

pristranosti. 

U SAD-u, gdje 

se tradicija 

antisemitizma 

nije na isti 

način odrazila 

na kulturu, 

obrezivanje 

se ne dovodi 

u vezu s 

nasiljem, 

inače tamo 

ne bila većina 

kršćanskih 

muškaraca 

obrezana. 

ka. Ja to mogu formulirati 

kao svoje lično mišljenje i o 

tome knjige napisati, ipak, 

meni kao autsajderu ne priliči 

da ja tu donosim pravne 

promjene. To moraju katolici 

samo da urade. 

Je li dostignuta tačka 

gdje se Židovi i muslimani 

u Njemačkoj moraju osjećati 

neugodno? 

Razlog za neugodnost 

nije nastao tek sada. Ako 

se stranci redom ubijaju, 

a čuvari Ustava ne prepoznaju 

etničko-nacionalne 

motive, to je već dovoljno 

opasno. No, istina je, presuda 

suda u Kölnu ima 

novi kvalitet. Do sada se 

radilo o mišljenjima i stavovima. 

Svako ima pravo 

da misli šta želi, i upravo 

muslimanski svijet pruža 

uvijek nove prilike da 

se na islam gleda skeptično. Ali, u 

Njemačkoj i i većem dijelu Evrope 

je zakon bio bedem protiv apsolutizma 

većine. Manjine sada moraju 

postati nervozne jer ih protiv predrasuda 

većine ne štiti zakon. Ovo 

je sada njemačka zabrana minareta, 

doduše sa dalekosežnijim praktičnim 

i simboličkim posljedicama, ukoliko 

odluka suda ostane na snazi. 


57

Duplerica 

Društvena mreža FACEBOOK 

Slušaj čovjeka kada je ljut, 

jedino ćeš tada čuti istinu 

Imeđu Bosancima i Hercegovcima 

sve je više korisnika društvene mreže 

Facebook. Na različite načine se 

koristi ova društvena mreža. Neki su tu radi 

upoznavanja, neki radi razmjene iskustava i 

podataka, neki radi plasiranja obavještenja, 

nekima je ovo dobra mogućnost komuniciranja 

sa rodbinom i prijateljima, neki su tu radi 

mogućnosti reklame, a neki jednostavno žele 

da sa drugima podijele svoja razmišljanja, svoje 

stavove i slično... 

U ovom broju donosimo izbor nekoliko 

zanimljivih statusa korisnika facebooka. 


58


59

Kutak za islamsku omladinu 

Srebrenica 

Nastavlja se hair inicijativa momaka okupljenih oko halke 

učača Kur’ana iz Udruženja “Prosvijetitelj” 

Mladići koji su uglavnom studenti na Univerzitetu u 

Tuzli, početkom ove godine pokrenuli su hajr inicijativu 

pomaganja onima koji su ugroženiji od njih i kojima 

je pomoć neophodna. U skladu sa vlastitim mogućnostima 

ovih momaka za početak akcije izdvojili su vlastita sredstva, 

koja izgledaju skromna ali kada su se ukrupnila, onda je to 

već bilo dovoljno da se najugroženije porodice koliko-toliko 

pomognu. Nečijih 10, ili 20 KM koje bi se potrošile na kahve 

po kafićima i tome slične besposlice pomogle su onim 

ugroženijim od studenata da prežive do kraja mjeseca, a svoju 

djecu nahrane pravim ručkom. Posljednji dan ramazana, 

ovi mladići su posjetili 6 siromašnih porodica i uručili djeci 

bogate bajramske paketiće, te uz svaki paketić po ta’limul 

islam i skroman novcani poklon da imaju uz Bajram. Ovim 

hairli postupkom obradovani su najmlađi koji proveli Bajram 

slično kao i ostala djeca koja se ne susreću sa ovakvim 

problemima. Cilj ovih vijesti nije promoviranje ovih momaka, 

nego se nadamo da će probuditi želju drugim ljudima da 

učestvuju i pomažu siromašnijim od sebe. Zaista, osmijeh 

koji vidimo na licima ovih ljudi daje nam snagu i želju da se 

i dalje borimo za njih i da im pomažemo. 

“Najteže mi je bilo kada smo došli kod jedne porodice koja 

je udaljena od grada i najbližeg sela toliko da vam se čini da 

putujete na kraj svijeta. U trošnoj kući živi višečlana porodica 

kojoj je cijeli svijet tri četiri kuće koje se nalaze u komšiluku 

a čiji žitelji nisu puno boljeg materijalnog stanja. Kada 

Sanski Most 

60 

smo se pojavili sa paketićima domaćica nam je rekla: ‘Hvala 

vam što ste došli i da ne nosite ništa! Ima više od mjesec 

nismo ni s kim progovorili. Za Bajram od vas je dosta što 

ste nas posjetili i sjetili se kada niko drugi neće.’” Riječi su 

jednog od učesnika ove hajr inicijative. 

Svi oni koji bi željeli učestvovati u ovim aktivnostima, mogu 

se javiti na broj telefona: 061/809-430. 

H.O. “Dirhem” u proteklom ramazanu podijelila 325 

prehrambenih paketa 

Uproteklom ramazanu, mjesecu kada se srca ljudi smekšaju 

i postanu milostivija, Humanitarna organizacija “Dir- 

Uhem” je realizirala brojne humanitarne projekte kroz koje je 

pomogla na stotine socijalno ugroženih porodica. 

Uz kvalitetne pripreme, organizaciju i mrežu volontera, za 

naše materijalno ugrožene sugrađane smo uspjeli obezbijedititi 

ukupno 320 vrijednih prehrambenih paketa. 

U nekoliko navrata, paketi su dijeljeni u mnogim gradovima 

u BiH, među kojima su Sarajevu, Zenica, Maglaj, Sanski 

Most, Prijedor, Prnjavor; a primaoci pomoći su bili povratnici, 

samohrane majke, stare i iznemogle osobe, invalidi... 

U cilju što uspješnije realizacije ovih aktivnosti, ostvarili 

smo saradnju sa Humanitarnom organizacijom “Budućnost” 

iz Sarajeva i Asocijacijom svjetske muslimanske omladine 

“WAMY-NEDWA” kao donatorima, te Medžlisom 

IZ-a Sanski Most, Omladinskim kulturnim centrom “Atis”, 

Udruženjem “AKOS” iz Sanskog Mosta, nevladinom organizacijom 

“Feniks”, mjesnim imamima i drugima, s kojima smo 

realizirali spomenute aktivnosti. 

Svakako, i brojni pojedinačni donatori, koji su se odazvali na 

naše apele kroz novčane donacije, doprinijeli su da se ove aktivnosti 

u ovolikom obimu ostvare. 

Na kraju, naše ramazanske aktivnosti smo krunisali podjelom 

50 bajramskih paketića našim najmlađima, koje smo, uz ugodan 

bajramski program, okupili u našim prostorijama, gdje 

smo im uručili pakete. 

Svjesni da uvijek može više i bolje, mi smo ipak više nego 

zadovoljni ostvarenim, i molimo Uzvišenog da ukabuli svima 

onima koji su dali svoj doprinos u realizaciji ovih aktivnosti. 


AKOS 

Ljetno druženje djevojaka u Begovom Hanu 

omunikacija je jedna od najosnovnijih funkcija u bilo kojoj or- 

Kganizaciji, K društvu ili poslu, i njena važnost se ne može dovoljno 

naglasiti. To je proces prijenosa informacija, ideja, stavova, mišljenja 

između različitih osoba. Odnosi među ljudima nisu mogući bez komunikacije, 

tako je dobra i efikasna komunikacija neophodan dio, 

kako ljudskih odnosa tako i funkcioniranja društva uopće. Zbog 

važnosti komunikacije tema ovogodišnjeg ljetnog druženja za djevojke, 

održanog u Begovom Hanu u periodu od 27.08-29.08.2012. 

godine, bila je “Uspješna komunikacija”. Ovom druženju su prisustvovale 

52 djevojke iz različitih područja i to: Sarajevo, Zenica, 

Tuzla, Visoko. Prvo predavanje održala je naša članica Lejla Bekrić 

na temu “Komunikacija u društvu”, gdje nam je pružila osnovne 

podatke o komunikaciji, te odnosu sugovornika. Drugo predavanje 

na temu “Lijepa riječ gvozdena vrata otvara” održala je hfz. Amina 

Begić. Tom prilikom je istakla da ljudi treba da govore drugima lijepe 

riječi jer na taj način govore o sebi, te da je čovjek jedino biće 

kojega je Allah, dž.š., počastio govorom i da su nam poslanici, s.a.v.s., 

uzori u ophođenju sa ljudima. Drugi dan našeg programa predavanje 

je držao Ahmed ef. Purdić imam džamije u Starom Ilijašu. Ef. 

Purdić nam je govorio na temu “Kakvu komunikaciju treba da posjeduje 

daija”. Tokom predavanja Purdić ef. nam je naveo tri važne 

karakteristike koje daija treba da posjeduje i to: blagost, sabur i znanje. 

Nakon predavanja i uspješno održane radionice djevojke su se 

Medina 

“Bošnjaci i Drugi svjetski rat - tokovi i posljedice” 

osvježile odlaskom na bazen. Uvečer smo održale prigodno druženje 

uz film “Medina”. Trećeg dana predavanje je održao mr. Muharem 

Adilović na temu “Komunikacija muškaraca i žena”. Profesor je nastojao 

da ukaže na karakteristike koje posjeduju muškarci i žene i 

da se poštivanjem tih karakteristika dovodi do bolje komunikacije 

između njih. Na kraju ovog druženja sumirale smo ovu temu, uvidjele 

važnost dobre komunikacije, i dale obećanje da ćemo nastojati 

primjenjivati ono što smo naučile 

Spisak primljenih studenata iz Bosne i Hercegovine na Islamski 

univerzitet u Medini u Saudijskoj Arabiji 

Islamski univerzitet u Medini u Saudijskoj Arabiji objavio 

je ovih dana spisak primljenih studenata na prvu godinu 

studija ovog Univerziteta. Na tom spisku nalazi se 

i imena 11 Bosanaca i Hercegovaca. Među primljenima 

nalaze se: Sulejman Čolaković, Aladin Hasić, Guja Ri- 

jad, Jasmin Čehić, Jasmin Jahja Pezer, Abdullah Tričić, 

Mladi muslimani 

izdanju Udruženja “Mladi muslimani’’ iz štampe je izašao 

Uzbornik U radova sa međunarodnog naučnog skupa “Bošnjaci 

u Drugom svjetskom ratu’’ koji je održan 24. decembra 2011. 

godine u hotelu Evropa u Sarajevu, pod generalnim pokroviteljstvom 

Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva 

BiH. Ovaj naučni skup održan je povodom 70 godina od antifašističkih 

rezolucija građanske hrabrosti koje su tadašnji bošnjački 

prvaci organizirali zahtijevajući od NDH vlasti da prestane 

sa torturom koju izvodi nad Srbima, Romima, Jevrejima. 

Zbornik pod nazivom “BOŠNJACI I DRUGI SVJETSKI 

RAT – tokovi i posljedice’’ sadrži 11 članaka od eminentnih 

historičara iz BiH, Hrvatske i Sandžaka (Srbija). Ovim zbornikom 

obuhvaćene su neke od bitnih tema o ulozi i položaju koji 

su Bošnjaci imali tokom Drugog svjetskog rata, te neposredno 

nakon njega, i razbijene neke više decenija prisutne predrasude. 

Između ostalih u zborniku su se našli radovi prof. dr. Safeta 

Bandžovića (Sarajevo): “Bošnjački antifašizam: Rezolucije građanske 

hrabrosti i odgovornosti (1941.)’’; prof. dr. Adnana Ja- 

Adnan Čolo, Sulejman Džanić, Muhamed 

Brkić, Durkić Ajdin i Bjelić 

Kenan. 

Svim primljenim Bosancima i Hercegovcima 

na Islamski univerzitet u 

Medini želimo uspješno studiranje. 

hića (Tuzla): “Pismo hfz. Muhameda 

ef. Pandže hfz. Aliji 

Traki oktobra 1943. godine’’; 

dr. sci. Zlatka Hasanbegovića 

(Zagreb): “Iza ‘antifašističke’ 

kulise. Muslimanska građanska 

politika u BiH u žrvnju 

komunističke revolucije’’; doc. 

dr. Adnana Velagića (Mostar): 

“Četnički pokret i pozicija 

Muslmana u Hercegovini’’; dr. 

sci. Admira Mulaosmanovića 

(Sarajevo): “Sjećanje pripadnika 

‘Handžar divizije’’’; Idriza 

Duranovića (Travnik): “‘Mladi muslimani’ u Drugom svjetskom 

ratu’’: doc. dr. Admira Mulaosmanovića (Novi Pazar): 

“Stradanje Bošnjaka Sandžaka za vrijeme Drugog svjetskog rata 

- politika zločina u kontinuitetu’’. 


61

Iz Bosne 

Smije li se sa liste za reisa izbaciti 

kandidat sa ovakvim referencama? 

Usubotu, 8. septembra 

2012., zasjeda Sabor Islamske 

zajednice u BiH. Glavna 

tačka ovog zasjedanja je određivanje 

trojice kandidata za budućeg reisu-lulemu. 

Poznato je da je od peterice evidentiranih 

kanidata koji su predloženi 

sa terena jedan odustao, a to je zenički 

muftija Ejub-ef. Dautović. Ostala su 

četverica: tuzlanski muftija Husein-ef. 

Kavazović , dr. hafiz Halil-ef. Mehtić, 

profesor na IPF-u u Zenici (drugi po 

broju nominacija), travnički muftija 

Nusret-ef. Abdibegović (treći po broju 

nominacija) i sarajevski muftija Smajić 

(sa najmanje nominacija). Prema važećem 

Pravilniku o izboru reisu-l-uleme, 

Sabor treba kandidate svesti na trojicu. 

Zašto na trojicu, ako ih ima više i 

ako su svi prihvatili kandidature i ponudili 

svoje programe, odgovor na to 

pitanje niko ne zna, mada je svima jasno 

da se u takvoj izbornoj proceduri 

otvara mogućnost za “lov u mutnom”, 

i da se “nepoželjni” kandidat može eliminisati 

tu, u užem i kontrolisanom 

krugu, mimo šireg biračkog tijela. S 

obzirom da se posljednjih dana sve češće 

govori da će sabornici “izbaciti” sa 

liste kandidata dr. hafiza Halila Mehtića, 

smatram, kao muslimanski alim i 

član Vijeća povjerenika Svjetske unije 

islamskih učenjaka, koji je dužan da 

ukaže na svaku uočenu opasnost i štetu 

koja se može nanijeti islamu i muslimanima, 

na nekoliko važnih segmenata u 

vezi s ovim pitanjem. 

Doktora hafiza Halil-ef. Mehtića 

poznajem dugi niz godina. Još kao dječak, 

skoro prije trideset godina, dolazio 

sam na njegova nadahnuta predavanja i 

vazove koje je držao u Zenici, a koja su 

bila veoma posjećena. Sjećam se da su 

ljudi iz drugih gradova mahsuz dolazili 

u Zenicu, u Čaršijsku džamiju, da slu- 

šaju njegove vazove i hutbe. Međutim, 

hafiz je tada zasmetao komunističkom 

režimu i njegovim doušnicima koji su 

ga strapali u zatvor, u kojem je proveo 

gotovo dvije godine i gdje je, Božijom 

milošću, naučio Kur’an napamet. Za 

vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 

hafiz Halil je među prvima bio 

na braniku Dina i Domovine, i u tom 

pogledao dao je ogroman doprinos. 


62 

Jedan je od glavnih osnivača Islamske 

pedagoške akademije u Zenici, kasnije 

Islamski pedagoški fakultet, koji je postao 

respektabilna islamska odgojnoobrazovna 

institucija i rasadnik vjeroučiteljskog 

kadra. 

Kao osoba koja poznaje hafiza 

Mehtića skoro tri decenije, i kao njegov 

mlađi kolega (zajedno smo u istom 

kabinetu gotovo deset godina), u prilici 

sam da o hafizu Halilu Mehtiću posvjedočim 

i iznesem sljedeća zapažanja: 

* Hafiz Halil Mehtić je, prije svega, 

jedna prefinjena mu’minska duša, 

koja ima poseban senzibilitet za vjeru 

i vjerske sadržaje. Često, kada se govori 

o islamu, pa se citiraju ajeti ili hadisi, 

hafiza Halila obliju suze, pa onda zna 

rasplakati i one koji se nalaze u njegovom 

okruženju. Ako se ovo ima u vidu, 

postaje jasno zašto su njegovi vazovi i 

predavanja toliko suptilni, prefinjeni i 

inspirativni; onaj ko nešto ne posjeduje 

to ne može ni dati, a arapska poslovica 

kaže “da svaka posuda miriše na ono 

što se u njoj nalazi”. Možemo samo zamisliti 

koja bi to bila ljepota da nam 

budući reisu-l-ulema bude osoba koja 

je ispunjena takvom suptilnošću i koja 

u svojim vazovima pobuđuje imanska 

osjećanja i rad za dobrobit islama i svih 

ljudi! 

* Hafiz Mehtić je izuzetno poštovan 

od strane širokih muslimanskih 

masa, njegov telefon stalno zvoni, ljudi 

ga zovu sa svih strana, i iz Bosne i 

iz dijaspore. Jedni hoće da im dođe u 

džemate, drugi traže savjete ili pomoć 

za rješavanje svojih životnih i egzistencijalnih 

problema, treći hoće da se s 

njim vide a uvaženi hadži-hafiz Halil za 

sve njih ima vremena i svima izlazi u 

susret. Ova osobina je izuzetno važna 

za budućeg reisa, pogotovo ako se ima 

u vidu da je danas vrijeme žurbe, kada 

niko ni za kog nema vremena, a reisul-ulema 

bi svakako morao imati vremena, 

prije svega, za svoje imame, hatibe, 

muderise i džematlije! 

* Pored toga što je veoma nadaren 

kao vaiz i predavač, hafiz Halil je divan 

učač Kur’ana i vrstan hafiz. Možemo 

samo zamisliti kako bi bilo lijepo 

da nam budući reis, kad negdje dođe, 

zauči Kur’an onako kako to hafiz Halil 

zna i umije!! Nema sumnje da bi to 

pribavilo poseban respekt i korist muslimanima 

i ulemi Bosne i Hercegovine 

diljem svijeta. 

* Dr. hafiz Halil Mehtić, bez imalo 

dvojbe, posjeduje stručne i, što je 

posebno važno, naučne/ulemanske 

kompetencije za funkciju reisu-l-uleme, 

dovoljno je samo pogledati naslove 

njegovih knjiga i mnogobrojnih radova 

koji su objavljivani proteklih decenija u 

našoj periodici. Pored toga, on je obavljao 

sve funkcije u hijerarhiji IZ-e, bio 

je imam, hatib, glavni imam, muftija, 

rukovodilac Mešihata IZ-e, koji je u 

to vrijeme bio legitimni organ IZ-e na 

ovim prostorima, ima dobro iskustvo 

u radu sa džematom, posebno omladinom, 

univerzitetski je profesor sa 

naučnim zvanjem. Ukratko, radi se o 

čovjeku koji je, što naš svijet kaže “hem 

ilumli hem kalemli”, i koji ima obraz te 

lijep islamski ahlak i ponašanje. Sve su 

to osobine koje treba da krase jednog 

muslimanskog lidera. 

* Hafiz Mehtić je, kada je prihvatio 

kandidaturu za funkciju reisu-l-uleme, 

ponudio izuzetno kvalitetan Program 

rada, koji su dužni pažljivo pročitati svi 

oni koji će odlučivati o kandidatima za 

budućeg reisu-l-ulemu. Posebna vrijednost 

Mehtićevog Programa je nastojanje 

da se afirmiše duhovnost i posveti 

velika pažnja jačanju imamskog poziva, 

koji je, nažalost, u sadašnjoj Islamskoj 

zajednici uveliko degradiran. Imamski 

poziv, iako je to najvažnije što se ima, 

u ovakvoj zajednici postao je “deveta 

rupa na svirali”. Također, njegov Program 

je ponudio veoma važne sadržaje 

u radu sa dijasporom i drugim područjima 

djelovanja. 

Ako se imaju u vidu navedene 

činjenice koje idu u prilog kandidaturi 

dr. hafiza Mehtića, što ne znači 

da ostali kandidati, naročito muftija 

Kavazović, nisu kompetentni, možemo 

zamisliti kolika bi nepravda 

bila učinjena, ne samo hafizu Halilu 

Mehtiću, već islamu i muslimanima 

na ovim prostorima, kada bi se, 

nedajbože, na predstojećem Saboru 

IZ, koji se treba održati u subotu, 

8. septembra 2012., eliminisao 

sa liste za reis-ulemu kandidat koji

ima tako visoke reference!? U izbornoj 

proceduri za reisa, nažalost, ima 

i ova mogućnost, da sabornici, među 

kojima ima ne mali broj onih koji ničim 

ne zaslužuju da budu članovi tako 

važnog organa IZ (a o tome čime se 

pojedini sabornici sve bave nećemo 

sada govoriti!), dakle, sabornici biraju 

trojicu kandidata za reisu-l-ulemu 

čija imena idu pred šire biračko tijelo. 

Zašto trojicu ako ih ima više i ako su 

svi prihvatili kandidature i ponudili 

svoje programe, odgovor na to pitanje 

niko ne zna, mada je svima jasno da 

se u takvoj izbornoj proceduri otvara 

mogućnost za “lov u mutnom”, i da se 

“nepoželjni” kandidat može eliminisati 

tu, u užem i strogo kontrolisanom 

krugu, mimo šireg biračkog tijela. 

Ukoliko be se to desilo, smatram da 

bi to bila velika nepravda (zulum) i da 

bi time bila nanesena ogromna šteta ne 

samo islamu i muslimanima na ovim 

prostorima već i budućem reisu-l-ulemi, 

jer bi to bila mrlja koja se ne može 

oprati, a nema sumnje da je i za budućeg 

reisu-l-ulemu najvažnije da ima 

autoritet i poštovanje od strane svojih 

imama i njihovih džematlija. Zato, kao 

muderis, ali i redovni član Islamske zajednice, 

apelujem na svijest sabornika da 

imaju u vidu da će svako biti pitan kod 

Allaha, Koji je jedini vječan i Kojem se 

svi vraćamo, za svoj glas – kome ga je i 

zbog čega dao! Smatram da bi najpoštenije 

bilo da Sabor potvrdi trojicu kandidata 

koji su imali najviše kandidatura, 

dakle, muftiju Kavazovića, dr. hafiza 


63 

Mehtića i muftiju Abdibegovića, pa da 

onda šire izborno tijelo izabere budućeg 

reisu-l-ulemu, koji bi na taj način imao 

puni legitimitet. To bi, doista, bilo fer, 

jer prema sadašnjoj proceduri, jedan od 

četverice kandidata mora ispasti. Ukoliko 

bi sabornici – a o tome se posljednjih 

dana sve češće govori – izbacili prof. 

dr. hafiza Halila Mehtića, koji ima tako 

visoke i jake reference, to bi bio zulum 

koji se ničim ne može opravdati, a poznato 

je da Allah Uzvišeni, pored širka, 

neće oprostiti ni zulum (nepravdu) niti 

će Svoju pomoć dati zulumćarima. 

Allaha Uzvišenog molim da nam 

za budućeg reisa podari osobu koja će 

najviše raditi na putu afirmaciju islama 

i islamskih vrijednosti na prostorima 

gdje žive Bošnjaci, u Bosni i Hercegovini 

i dijaspori, i koja će imati snage i 

mudrosti da tu odgovornu funkciju 

vrši onako kako je Allah Uzvišeni zadovoljan! 

A da se radi o veoma složenim i 

za Bošnjake vrlo teškim vremenima, u 

kojima sile zla i dalje rade na tome da 

se Bošnjaci desetkuju ili protjeraju sa 

svojih vjekovnih ognjišta, više je nego 

očito. Zato, danas, tri dana prije zakazane 

sjednice Sabora, činim ovu dovu 

Allahu Uzvišenom i molim Ga: Allahumme 

velli umurena hijarena, ve la 

tuvelli umurena širarena, vela tu’ahizna 

bima fe’ales-sufeha’u minna! (Allahu, 

vlast podari onima među nama koji su 

najbolji, a ne daj je onima koji su loši! I 

nemoj nas, o Allahu, uništiti zbog onoga 

što rade naši maloumnici! 

Autor: Dr. Safvet Halilović 

Autor je član Vijeća povjerenika 

Svjetske unije islamskih učenjaka 

Čitajte i gledajte na 

IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

Emir Kusturica i poricanje genocida 

Sirija: Kad ubica ušeta na dženazu 

onih koje je ubio! 

Tekstovi 

Četnici su bili i ostali zločinci! 

Zaista se djela cijene po njihovom 

završetku 

Nauka i zanimljivo 

Rodila blizanke s različitom bojom 

kože 

Video: 

Videovijesti: Tužba zbog 

objavljivanja knjige o Bin Ladinu? 

Videovijesti: Kako je oboren 

helikopter iznad Damaska

No comment 

Vladika valjevski upozorava 

grješnike da se ne mole 

previše kako ne bi došlo 

do poplava 

Vladika valjevski Milutin pozvao je sve 

vjernike da se se u nedelju 26. avgusta 

okupe u Hramu Hristovog Vaskrsenja 

u ovom gradu, kako bi molitvom 

prizvali kišu. Episkop je u zvaničnom 

pozivu naveo kako su ljudski grijesi 

krivi za sušu. Tom prilikom je istakao 

da “grešnici ipak ne bi trebali baš 

previše da se mole kako ne bi došlo do 

poplava i elemantarnih nepogoda”. 

Njuz.net, 27. avgust 2012. 

Lopovi mu ukrali tele, 

policija mu vratila june 

Slobodan Mirković, zvani Cabo, 

privrednik iz kotorvaroškog sela 

Grabovica, bio je veoma iznenađen 

kada mu je policija umjesto teleta, koje 

su mu lopovi ukrali u novembru prošle 

godine, nedavno vratila odraslu junicu. 

Pa policija je pronašla punu štalu 

ukradene stoke. Brzo smo prepoznali 

naše tele iako je odavno prevazišlo tu 

“kategoriju”. Ma kakvo tele, bila je to 

junica. Kada je ukradeno, tele je imalo 

oko 200 kilograma, a ova junica, koju 

su nam pokazali, bila je duplo teža - 

tvrdi Mirković. 

Press, 30. avgust 2012. 

Punac ubio zeta jer je 

bio lijen 

Ubio sam ljenjivca jer nije bio sposoban 

živjeti i uzdržavati moju kći i unuka. 

Samo je jeo i spavao, rekao je na 

prvom saslušanju Carl Spoeri, koji je u 

američkoj državi Illinois nasmrt pretukao 

Srbina Bojana Žigića. 

Blin, 1. septembar 2012. 

Trgovina radnim mjestima 

u Srbiji cvjeta: Mijenjam 

bikove za državnu službu 

Press, 1. septembar 2012. 

Pridružila se potrazi ne 

znajući da traže upravo 

nju 

Turistkinja iz Azije učestvovala je u 

potrazi za nestalom ženom dok je bila 

u posjeti Islandu, a tek kasnije je shvatila 

da traže upravo nju. 

Klix.ba, 6. septembar 2012. 

Davila sam muža kablom 

i udarala tegom. 

Zatim sam ga odvukla 

i bacila u kreč, a onda 

prekrila džakovima 

Istražni sudija odredio je pritvor do 

30 dana Vesni B. (53) zbog sumnje 

da je ubila svog muža Ladislava (58). 

Podsjetimo, zločin se dogodio prošlog 

četvrtka u njihovoj porodičnoj kući u 

Somboru. Vesna je profesor sociologije 

u nekoliko škola, dok je Ladislav 

bio poljoprivredni inženjer. Imaju 

troje odrasle dece. Vesnine kolege u 

Srednjoj medicinskoj školi “Dr Ružica 

Rip” kažu da su još u šoku. 

Kurir, 5. septembar 2012. 

Oni moji seljaci bulje k’o 

telad 

Milorad Dodik: Ja odem u Bileću i 

počnem pričati o reformi zdravstva, a 

oni moji seljaci bulje k’o telad. Onda 

ja viknem: ‘Mi nećemo dati Republiku 

Srpsku!’, a oni u d elirij. 

Radiosarajevo.ba, 5.septembar 2012. 

Direktor škole zaposlio 

cijelu porodicu “jer su 

veliki stručnjaci” 

Sin postao šef računovodstva, snaha je 

psiholog i predaje ruski jezik i građansko 

vaspitanje, a supruga je bibliotekar, 

nastavnica biologije, hemije i po tvrdnjama 

meštana, direktorica škole. 

Bosnjak-ks.info, 5. septembar 2012. 

Muškarci i žene zaista 

stvari vide drugačije 

Istraživanje urađeno na Univerzitetu 

u New Yorku je pokazalo da muškarci 

i žene zaista na različite načine vide 

stvari. Naime, mozak muškaraca i 

žena na različit način procesuira boje. 

To znači da ukoliko muškarac i žena 

gledaju u narandžastu boju, njemu će 

ona izgledati crvenija. Slično tome, 

trava izgleda zelenija ženama. 

Klix.ba, 6. septembar 2012. 

Jedna škola - dva direktora 

Osnovna škola Rapatnica kod 

Srebrenika ima dva direktora. Ne 

zna se ko upravlja školom koja ima 

oko 500 učenika. Jedna škola, a dva 

direktora pod istim krovom. “Ja sam 

direktor ove škole od 2002. godine 

pa evo do sada”, kaže Hamid Ibrić, 

direktor Osnovne škole Rapatnica 

kod Srebrenika. “Ja sam imenovan za 

direktora, ali trenutno je status kvo. 

Imamo dva direktora, ali izgleda da 

nemamo nijednog - takvo je činjenično 

stanje”, kaže v.d. direktor ove škole 

Muhamed Mujedinović. 

Vijesti.ba, 6. septembar 2012. 

Američkog vojnika tokom 

inicijacije udarali maljem 

Phillip Roach, američki vojnik iz 

Michigana, nakon što je promovisan 

u narednika zadobio ozbiljne povrede 

glave i napadaj padavice. On je, naime 

zadobio udarac drvenim maljem u 

prsa tokom inicijacije od svojih kolega 

u bazi Fort Bragg. Phillip je od siline 

udarca izgubio svijest i pri padu udario 

glavom o beton. 

Avaz, 5. septembar 2012. 

Ubio suprugu oklagijom 

i zakopao je pored štale 

Policija je uhapsila Savana Simića (60) 

iz Gornjeg Zableća, kod Ribnika, 

osumnjičenog da je 1. septembra ove 

godine nakon kraće svađe mučki ubio 

suprugu Jelu Simić (51) udarcem oklagijom 

u glavu. 

Nezavisne novine, 5. septembar 2012. 


64

Nauka 

Fenomen plavog mjeseca 

lavi mjesec je fenomen koji se događa otprilike 

jednom u dvije i po godine. To je 

pojava kad Mjesec ne poprimi plavu boju, već je to 

izraz koji se koristi kad se puni Mjesec pojavi dva 

puta u jednom kalendarskom mjesecu. Zadnji put ova pojava je zabilježena 2011. 

godine, a sljedeći put imat ćemo ga priliku vidjeti 2015. godine. 

Naučnici napravili prvo kiborško tkivo 

Naučnici s Harvardskog univerziteta napravili 

su prvo kiborško tkivo, koje koristi žive 

ljudske ćelije i organske polimere. U budućnosti bi 

se moglo koristiti u farmaceutskoj industriji, na 

način da se neki lijekovi ne bi morali testirati na 

ljudima već na umjetnoj koži. Ovom tehnologijom 

po prvi put može se raditi na istom nivou na kojem 

radi biološki sistem, a da ga se ne ometa. 

Rezerve podzemnih voda previše iscrpljene 

Gotovo četvrtina stanovnika 

planete, oko 1,7 milijardi ljudi, 

živi u područjima u kojima su rezerve 

podzemnih voda previše iscrpljene, 

rezultati su novog istraživanja. Među 

državama koje su posebno ugrožene 

Dramatične promjene nastale 

sječom šuma u Amazoniji 

NASA je nedavno objavila sate- 

Nlitske snimke amazonske kišne 

šume snimljene 1975. i 2012. godine, 

a njihovo upoređivanje otkriva dramatične 

promjene nastale sječom šuma 

zbog cesta i poljoprivrednih zemljišta u 

tom dijelu Brazila. Iako je sječa stabala 

u kišnoj šumi pala za 80 posto, stručnjaci 

tvrde da brzina sječe stabala nije 

ključan faktor u opstanku šume. Tako 

navode se SAD, Indija, 

Kina, Pakistan, 

Iran, Saudijska Arabija 

i Meksiko, istakao je 

jedan od autora istraživanja. 

Masline već milenijima poznate kao lijek 

se ističe da čak i u vrlo sporom tempu 

sječe stabala utjecaj na biološku raznolikost 

može biti razarajući. 

Drvo masline poznato je već 7.000 godina i 

spada među prve biljke koje je čovjek počeo 

uzgajati. Utvrđeno je oko 1.000 aktivnih spojeva 

koji se nalaze u maslinama. Među njima su i 

oni koji razrjeđuju krv i sprječavaju bolesti srca i 

krvnih žila. Maslinovo ulje posebno se preporučuje 

osobama koje imaju povišene masnoće u krvi jer 

snižava loš holesterol, a istovremeno potiče povećanje 

dobrog, HDL holesterola. Zbog dragocjenih polifenola to je ulje prirodni 

antioksidans koji ljudski organizam gotovo potpuno iskorištava. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Uskoro nećete više morati 

prati automobil 

Naučnica Catarina Esteves sa 

Tehničkog univerziteta Eindhoven 

u Holandiji, razvila je premaz s 

površinom koja se sama popravlja 

nakon oštećenja. Ovaj novi premaz 

ima mnoštvo potencijalnih primjena. 

Nakon što premažete automobil 

ovim hemijskim spojem, nikada ga 

više nećete morati oprati, mobilni 

telefoni mogli bi uvijek biti čisti od 

otisaka prstiju, dok bi avione znatno 

rjeđe trebalo farbati. Sve površinske 

ogrebotine na automobilu same bi se 

popravile, a kapljice vode jednostavno 

bi skliznule s automobila odnoseći 

sa sobom i sve nečistoće. 

Srce i porodična historija 

bolesti 

Stručnjaci instituta “Statens serum” 

u Kopenhagenu utvrdili su da su 

oni koji imaju jednog od roditelja ili 

rođenog brata ili sestru koji su rano 

umrli od srca, pod dvostruko većim 

rizikom da prerano obole od koronarne 

srčane bolesti ili ventrikularne 

aritmije, često fatalnog poremećaja 

srčanog ritma. Čak i kada je srod- 

stvo nešto dalje - nane, dede, dajdže, 

amidže, tetke, polubraća, polusestre 

- rizik od prerane koronarne bolesti 

srca je veći 43 posto. 


65

Poštovani čitatelji!

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?