Sadržaj

SAFF broj 315 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Divno li je vidjeti dobar imetak kod dobrog i poštenog čovjeka 

8 

Polumjesec 

Ludi polumjesec 

On ima direktan kontakt očima sa publikom, a kontakt očima je vrlo 

važan i u svakodnevnoj komunikaciji 

10 

Pogledi 

Bosna na zemlji krvavoj 

Sarajevska Crvena linija, srebreničke zelena i bijela 

24 

Islamske teme 

Poslanikovi savjeti i pouke 

Snaga vjernika je u njegovom imanu 

40 

Kutak za islamsku omladinu 

Sekcija za afirmaciju istinskih vrijednosti u Srednjoj školi u Jablanici 

Jablanička mladost pleminitih srca 

42 

Zelena transferzala 

Kosovo 

“Sarajevski tabut” najbolje prevedeno djelo na albanskom jeziku 

46 

Islamnet 

Engleska 

Nadbiskup Rowan Williams: Hidžab je zaštita za ženu i njenu vjeru 

48 

Islambosna 

Ožiljci vremena 

Kako su padali velovi? 

58 

20. april - 29. džumade-l-ula 

3

Uvodnik 

Bezdan zluradosti 

Dva događaja u minulim danima 

otkrili su goleme slabosti 

bošnjačkog (muslimanskog) 

društva, tamo gdje bi moralo biti najjače 

– među čuvarima i tumačima vjere: prvo, 

u pogledu kandidature sandžačkog muftije 

Muamera ef. Zukorlića za predsjednika 

Srbije, drugo, u pogledu zasijedanja Sabora 

Islamske zajednce i otvaranja procesa za 

izbor novog reisu-l-uleme. Svaki čovjek, 

a posebno svaki musliman, koji drži do 

sebe, morao bi sakrivati i sputavati mržnju 

kao najveću sramotu. Mržnja, zluradost, 

zavist, sve su to sinonimi za slabost i kukavičluk, 

nešto što ne može nikome normalnom 

služiti na ponos. Dva jednostavna 

pitanja, u poređenju 

sa reakcijama na spomenute 

događaje, otkrivaju taj bezdan 

zluradosti. Prvo pitanje: Kakvu 

štetu mogu pretrpjeti Bošnjaci 

od kandidature muftije Zukorlića 

za predsjednika Srbije, pa 

da se bez ikakvih argumenata, 

sa ateističkom floskulom o “nemiješanju 

vjere u politiku”, pokuša 

od nekih čelnika Islamske 

zajednice u startu diskreditirati 

Zukorlićeva kandidatura? Drugo pitanje: 

Ako je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić 

u nekolino navrata već govorio da mu je 

ovo posljednji mandat, zašto onda neki 

čelnici Islamske zajednice potpiruju lomaču 

sarajevskih srpsko-hrvatskih medija o 

navodnoj ambiciji dr. Cerića da dobije doživotni 

mandat? Nema drugog objašnjenja 

za reakcije na ova dva događaja, osim u 

detektiranju jednog mahalaškog rezona po 

kome svakoga ko nadmašuje našu prosječnost 

treba skratiti za glavu, treba uvrijediti 

i poniziti. A tu mjeru prosječnosti, što se 

Bošnjaka tiče, oduvijek su kreirali srpski 

i hrvatski šovinisti, a prihvatali bošnjački 

ugurzusi. U protivnom, neko bi morao 

temeljito objasniti svaku negativnu riječ 

koja je iz krila Islamske zajednice potekla 

na račun Zukorlićeve kandidature, kao i 

potpirivanje – namjesto momentalno sasijecanje 

– podvale o doživotnom mandatu 

reisu-l-uleme dr. Cerića. Istina je da 

u slučaju Zukorlićeve kandidature nema 

nikakvog miješanja vjere i politike, jer to 

na izbore ide građanin Zukorlić, čije je to 

ustavno pravo, a koji će u slučaju izbora 

napustiti dužnost muftije. Ne misli valjda 

neko da imami trebaju da budu bez ustavnih 

prava, u ime agresivnog ateizma i pogrešno 

tumačenog sekularizma (sekularna 

je država a ne društvo!)? Zar je moguće 

da u Islamskoj zajednici sjede ljudi koji 

žele, po uzusu SDP-a, getoizirati imame i 

iman? Ne, oni to ne žele, oni jednostavno 

ne razumiju šta čine, jer su ih preplavile 

negativne emocije što se u Bošnjaka – programiranih 

na klimanje glavom – pojavio 

još jedan koji nije ni mutav, ni klimoglav, 

već je uspravan, jasan, bistar i – nadprosječan. 

Zar je to toliko bolno priznati? 

Isto vrijedi i za reisu-l-ulemu dr. Cerića iz 

čije doktrine je izrastao muftija Zukorlić. 

Umjesto da se historijska uloga (odbrana 

vjere, izgradnja medresa i islamskih fakulteta, 

afirmacija tolerancije, pomoć povratnicima, 

nemjerljive zasluge na domaćem 

i svjetskom nivou) reisu-l-uleme Cerića 

čuva ka nacionalna baština, 

naročito nakon isteka njegovog 

mandata, mi doživljavamo 

jednu sasvim suprotnu situaciju 

– da pojedinci iz Islamske 

zajednice već sada pristaju uz 

hajku koja se nanovo povela 

protiv imena i djela jednog od 

najobrazovanijih reisu-l-ulema, 

a sigurno, reisu-l-uleme koji je 

u povijesti Islamske zajednice 

ostavio najdublju brazdu (Vašoj 

pažnji preporučujem posebnu 

analizu posvećenu dolazećim izborima 

u IZ-u i prljavim rabotama određenih političkih, 

medijskih i vjerskih krugova koji 

izbore vide kao priliku za ostvarivanje svojih 

ličnih (uskostranačkih) interesa ali i za 

stvaranje haosa unutar IZ-a, kao jedinog 

preostalog bastiona bošnjačkog vjerskog i 

nacionalnog ponosa i dostojanstva). 

Obje ove situacije su ispit naše nacionalne 

i vjerske zrelosti, i to tamo gdje ta 

zrelost mora biti najprimjerenija. Treba 

svim snagama podržati Zukorlićevu kandidaturu, 

kao jedan od odvažnih iskoraka 

u borbi za ljudska prava Bošnjaka u Srbiji. 

Neće Zukorlić postati predsjednik 

Srbije, ali hoće, bolje nego iko, objediniti 

Bošnjake i te glasove upotrijebiti vješto, 

menadžerski, kao što je to nekad radio 

rahmetli Spaho. Alternativa ovome je – 

bošnjačka izgubljenost, a to mogu željeti 

samo oni koji nas mrze, ili oni kojima 

je šejtan popio pamet. Treba svim snagama 

iskazati veliko poštovanje prema 

reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriću, do 

kraja mandata, i poslije mandata, jer ako 

on bude ostavljen od nas, bit ćemo i mi 

ostavljeni od Boga, po principu: “Musliman 

koji ostavi drugog muslimana na cjedilu 

(prepusti ga nepravdi, neprijateljima 

i licemjerima), ostat će bez Allahove podrške 

i pomoći onda kada mu ona bude 

najpotrebnija.’’ (Ebu-Davud, Ahmed). 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Dova i njena vrijednost 

Imam Ibn Kajjim veli: “Ukoliko 

je prilikom upućivanja dove srce 

potpuno predano, ukoliko se čini 

u vremenu kada se dova prima; - 

u zadnjoj trećini noći, za vrijeme 

ezana, između ezana i ikameta, 

nakon farz-namaza, u vremenu 

kada se imam penje na mimber 

petkom pa sve do kraja džumanamaza, 

period iza ikindijanamaza 

pred kraj dana – ukoliko 

se čini skrušeno, ponizno, okrenut 

prema Kibli, pod abdestom, 

podignutih ruku prema nebu, 

počinjući sa zahvalom Allahu, 

dž.š., i salavatom na Poslanika, 

s.a.v.s., a nakon dove udijeli 

sadaka; dova će biti primljena, 

pogotovo kada sadrži riječi 

koje je spomenuo Allahov 

poslanik, Muhammed, s.a.v.s., 

da su posebno važne, kao što je 

Allahovo uzvišeno ime.” 

Piše: Aljo ef. Cikotić 

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, 

naredio je dovu i obećao 

da će je uslišiti. Svjedočim 

da nema boga sem Allaha, Jedinog, koji 

nema sudruga. Obećao je vjernicima nagradu 

a nevjernicima kaznu. Svjedočim 

da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i 

poslanik, neka je Allahov blagoslov na 

njega, njegovu porodicu i ashabe. 

Dova je jedan od najvrjednijih ibadeta. 

Nu’man ibn Bešir, r.a., prenosi 

da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 

“Dova je ibadet.” A zatim je proučio: 

Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i 

zamolite, Ja ću vam se odazvati!” Oni 

koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – 

ući će, sigurno, u Džehennem poniženi. 

(El-Mu’min, 60.). 

U mnogim ajetima Allah, dž.š., 

naređuje da Mu se upućuje dova i obećava 

da će je primiti, pohvalio je Svoje 

vjerovjesnike i poslanike riječima: I 

odazvasmo mu se i, izliječivši mu ženu, 

Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili 

da što više dobra učine i molili su Nam 

se u nadi i strahu, i bili su prema Nama 

ponizni. (El-Enbija, 90.).. 

Uzvišeni nas obavještava da je blizu, 

da se odaziva molbi onoga koji Ga 

moli, pa kaže: A kada te robovi Moji 

za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: 

odazivam se molbi molitelja kad Me 

zamoli. Zato neka oni pozivu Mome 

udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi 

bili na Pravom putu. (El-Bekara, 186.). 

Uzvišeni Allah je naredio da Mu 

se upućuju molbe, posebno u teškim 

prilikama, jer niko drugi nije u mogućnosti 

otkloniti nedaće 

i nevolje: Onaj koji se nevoljniku, 

kad Mu se obrati, 

odaziva, i koji zlo otklanja. 

(En-Neml, 62.). 

Ukorio je one koji zapostavljaju 

dovu u teškim 

prilikama: I Mi nijednog 

vjerovjesnika u neki grad 

nismo poslali, a da stanovnike 

njegove nemaštinom i 

bolešću nismo kaznili da bi 

se pokajali. (El-‘Araf, 94.); 

A poslanike smo i narodima 

prije tebe slali i nemaštinom 

i bolešću ih kažnjavali ne bi 

li poslušni postali. Trebalo je 

da su poslušni postali kad bi 

im kazna Naša došla! Ali, 

srca njihova su ostala tvrda, 

a šejtan im je lijepim 

prikazao ono što su radili. 

(El-En’am, 42.-43.). 

U tome se ogleda milost 

i plemenitost Uzvišenog 

Allaha, koji naređuje Svojim 

stvorenjima da Ga mole 

jer su oni ovisni o Njemu, a 

On je potpuno neovisan: O 

ljudi, vi ste siromasi, vi trebate 

Allaha, a Allah je nezavisan 

i hvale dostojan. (Fatir, 

15.); Allah je bogat, a vi ste 

siromašni... (Muhammed, 

38.). U hadisi kudsi Uzvišeni kaže: 

“Robovi Moji, svi ste vi zalutali 

osim onoga koga Ja uputim, pa 

Me molite za uputu, uputit ću vas. 

Robovi Moji, svi ste vi gladni osim 

onoga koga Ja nahranim, pa Me molite 

da vas nahranim, nahranit ću 

vas. Robovi Moji, svi ste vi goli osim 

onoga koga Ja odjenem, pa tražite 

da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. 

Robovi Moji, vi zaista griješite noću 

i danju, a Ja praštam sve grijehe, pa 

tražite od Mene oprost, oprostit ću 

vam.” (Muslim). 


6 

Dova je 

najznačajnija 

za odbijanje 

nedaća a 

dobijanje 

željenog. 

Nekada izostane 

efekat dove 

zbog određenih 

slabosti; zato 

što sadrži nešto 

što Allah ne voli, 

zbog slabosti 

srca, zato što 

nije iskreno 

upućena Allahu, 

dž.š., ili nijje 

upućena u pravo 

vrijeme. 

Uzroci neprimanja dove 

Treba ispuniti uvjete da bi dova bila 

primljena. Allah, dž.š., obećava da će primiti 

dovu onome ko Ga moli, a Allah će 

ispuniti obećanje Svoje. Ukoliko se dova 

ne prima znak je da rob ima neki nedostatak 

koji treba otkloniti kako bi ispunio 

uvjete da mu dova bude primljena. 

Jedan od razloga što se dova roba ne 

prima je zato što ne izvršava Allahove propise 

kako treba a čini haram djela i grijehe. 

Sve to ga udaljava od Allaha, dž.š., a kada 

ga zadesi kakva nedaća čudi se zašto mu 

se dova ne prima. Vjerovjesnik, s.a.v.s., 

veli: “Znaj za svoga Gospodara kada si u 

dobru, znat će On za tebe kada si u nevolji.” 

(Sujuti, Albani kaže da je sahih). 

Poruka hadisa je da treba činiti 

dobra djela i voditi računa 

o Allahovim propisima kada 

smo zdravi i u dobru, tako jača 

naša veza sa Allahom, dž.š., pa 

će On znati za nas kada smo u 

nedaći, te će je otkloniti od nas. 

U hadisi kudsijji Uzvišeni 

veli: “Najdraže čime Mi se 

moj rob može približiti je 

sa farzom, onim što sam mu 

naredio. Moj rob se Meni neprestano 

približava nafilama 

- dobrovoljnim ibadetima, 

dok ga zavolim, a kada 

ga zavolim, njegova ljubav 

prema Meni preovlada pa 

njegov sluh, kojim sluša, 

bude samo radi Mene; ruka 

njegova kojom prihvata, čini 

to samo radi Mene; noga 

njegova kojom ide, ide samo 

radi Mene. Ako od Mene 

nešto zatraži, Ja mu udovoljim, 

a ako se Meni utječe, Ja 

ga zaštitim.” (Buhari). 

Ko se lijepo ophodi prema 

Allahu u periodu kada je zdrav 

i u dobru, Allah, dž.š., će mu 

biti u pomoći kada bude u 

nevolji. Uzvišeni govori o Junusu, 

a.s., kada ga je progutala 

riba: I da nije bio jedan od onih 

koji Allaha hvale, sigurno bi 

ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti 

oživljeni. (Es-Saffat, 143.-144.). Da nije 

bio poznat po dobru, po namazu i ibadetu, 

u periodu prije toga utroba ribe bi mu 

bila kabur do Sudnjega dana. 

Dobri naši preci su govorili: “Sjećajte 

se Allaha i spominjite Ga kada ste u 

dobru pa će se On sjetiti vas kada budete 

u nevolji.” Junus, a.s., je spominjao i 

hvalio Allaha, dž.š., pa kada je dospio u 

utrobu ribe Uzvišeni je rekao: I da nije 

bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno 

bi ostao u utrobi njenoj do Dana 

kad će svi biti oživljeni. (Es-Saffat, 143.-

144.). Faraon je bio nepokoran, nije spominjao 

Allaha, dž.š.: A on, kad se poče 

daviti, uzviknu: “Ja vjerujem da nema 

boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi 

Israilovi i ja se pokoravam!” Uzvišeni mu 

odgovara: Zar sada, a prije si neposlušan 

bio i razdor sijao?! (Junus, 90.-91.). 

Jedan od najvećih razloga zašto se dova 

ne prima je jedenje i pijenje harama i oblačenje 

haram odjeće. Vjerovjesnik, j s.a.v.s., 

kaže: “Čovjek dugo putuje, raščupan je i 

prašnjav, diže ruke prema nebu: ‘Gospodaru! 

Gospodaru!’ A hrana mu haram, 

piće mu haram, odjeća mu haram, othranjen 

na haramu, pa kako da mu bude 

dova primljena radi toga!?” (Muslim). 

Abdullah, sin imama Ahmeda, u 

knjizi Zuhd veli: “Zadesio je belaj sino- 

ve Israilove te su radi toga izašli izvan 

naselja da mole. Allah, dž.š., je objavio 

njihovom poslaniku da im prenese 

sljedeće: “Izašli ste na visoravan prljavih 

tijela, podižete ruke ka Meni 

uprljane krvlju i sa kojima ste svoje 

kuće napunili haramom. Sada, kada 

je Moja srdžba prema vama žestoka 

samo ćete od Mene biti još dalji.” 

Uzmimo pouku, draga braćo, prekontrolišimo 

sebe; kako stičemo imetak, 

kakvu hranu jedemo, kakvo piće 

pijemo, čime svoja tijela hranimo. Jedimo 

ono što je čisto i halal, pijmo halal 

i oblačimo se na propisan način da bi 

nam Allah, dž.š., ukabulio dove. 

Jedan od razloga što se dova ne 

prima je izostanak iskrenosti prilikom 

upućivanja dove Allahu, dž.š.: Molite se 

zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući 

vjeru – pa makar to nevjernicima bilo 

mrsko. (El-Mu’min, 14.); Džamije su 

Allaha radi, i ne molite se, pored Allaah, 

nikome! (El-Džinn, 18.). 

Onima koji se pored Allaha, dž.š., 

mole kipovima, umrlima, evlijama, dova 

neće biti primljena kada je budu Allahu 

upućivali zato što je ne čine iskreno radi 

Allaha. Uzvišeni Allah nije propisao da 

Mu se dova upućuje uz nečije posredništvo 

već da to činimo direktno Njemu: 

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, 

Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi 

molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni 

pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u 

Mene, da bi bili na pravom putu. (El-Bekara, 

186.); Gospodar vaš je rekao: “Pozovite 

Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!” 

Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju 

– ući će, sigurno, u Džehennem poniženi. 

(El-Mu’min, 60.). 

Jedan od razloga što se dova ne prima 

je i nemarnost prilikom upućivanja 

dove. Hakim bilježi predaju od Ebu 

Hurejre da je vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 

“Molite Allaha ubijeđeni da će vam 

dova biti primljena, a znajte da Allah ne 

prima dovu nemarnog srca.” 

Molite se ponizno 

Razlog odbijanja dove je odsustvo 

naređivanja dobra i odvraćanja od 

zla. Huzejfe ibnul-Jeman prenosi da je 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi 

Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete 

naređivati dobro i odvraćati od zla ili će 

vam Allah poslati kaznu pa ćete Ga moliti, 

ali vam se neće odazvati.” 

(Tirmizi, Albani ga ocjenjuje 

kao hasen.). 

Imam Šemsudin Muhamed 

bin Ebi Bekr veli: “Dova 

je najznačajnija za odbijanje 

nedaća a dobijanje željenog. 

Nekada izostane efekat dove 

zbog određenih slabosti; zato 

što sadrži nešto što Allah ne 

voli, zbog slabosti srca, zato što 

nije iskreno upućena Allahu, 

dž.š., ili nijje upućena u pravo 

vrijeme pa je poput labavog 

luka iz koga izbačena strijela 

ne odleti daleko. Razlog su i 

haram hrana, grijesi, nemarnost, 

pretjerana obuzetost 

igrom i zabavom. 

Dova je najkorisniji lijek. 

Ona je neprijatelj belajima i nevoljama, 

odagnava ih i liječi. Sprječava da se dogode 

ili ih eliminiše, umanjuje ih kada se 

dese. Ona je oružje vjernika.” 

Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, 

s.a.v.s., rekao: “Dova koristi za ono što se 

dogodilo i za ono što se još uvijek nije desilo, 

zato, Allahovi robovi, budite brižni 

prema dovi!” (Tirmizi, Albani kaže da je 

hasen). 

Dova spada u najznačajnije vidove 

ibadeta. Onaj ko je ne čini ohol je, tvrda 

srca i daleko od Allaha, dž.š., to će biti 

razlog za njegov ulazak u Džehennem: 

Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, 

Ja ću vam se odazvati! Oni koji 

iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući 

će, sigurno, u Džehennem poniženi. (El- 

Mu’min, 60.). 

Dova je uzrok za ulazak u Džennet. 

Uzvišeni kaže: I obraćat će se jedni drugima 

i jedni druge će pitati: “Prije smo među 

Dova je 

najkorisniji 

lijek. Ona je 

neprijatelj 

belajima i 

nevoljama, 

odagnava ih i 

liječi. Sprječava 

da se dogode 

ili ih eliminiše, 

umanjuje ih 

kada se dese. 

Ona je oružje 

vjernika. 

svojima strahovali” - govorit će – “pa nam je 

Allah milost darovao i od patnje u ognju 

nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, 

On je, doista, dobročinitelj i milostiv. 

(Et-Tur, 25.-28.). 

U ovim ajetima Uzvišeni govori o stanovnicima 

Dženneta koji će međusobno 

razgovarati o stanju na dunjaluku, šta su 

radili i o uzroku koji je bio presudan za 

njihov ulazak u Džennet. Jedni će kazati 

da je razlog njihovog ulaska u Džennet to 

što su se na dunjaluku bojali svoga Gospodara, 

Njegove kazne, pa su izbjegavali grijehe 

a radili dobra djela. Allah, dž.š., im je 

podario uspjeh i sačuvao ih patnje u ognju 

iz dobrote svoje. Oni su Ga na dunjaluku 

molili da ih sačuva džehennemske patnje i 

da ih uvede u Džennet. 

Molite se ponizno i u sebi 

Gospodaru svome, ne voli On 

one koji se previše glasno mole. 

I ne pravite nered na Zemlji, 

kad je na njoj red uspostavljen, 

a Njemu se molite sa strahom i 

nadom; milost Allahova je doista 

blizu onih koji dobra djela 

čine. (El-A’raf, 55.-56.). 

Imam Ibn Kajjim veli: 

“Ukoliko je prilikom upućivanja 

dove srce potpuno 

predano, ukoliko se čini u 

vremenu kada se dova prima; 

- u zadnjoj trećini noći, za 

vrijeme ezana, između ezana 

i ikameta, nakon farz-namaza, 

u vremenu kada se imam 

penje na mimber petkom pa 

sve do kraja džuma-namaza, period iza 

ikindija-namaza pred kraj dana – ukoliko 

se čini skrušeno, ponizno, okrenut 

prema Kibli, pod abdestom, podignutih 

ruku prema nebu, počinjući sa zahvalom 

Allahu, dž.š., i salavatom na Poslanika, 

s.a.v.s., a nakon dove udijeli sadaka; dova 

će biti primljena, pogotovo kada sadrži 

riječi koje je spomenuo Allahov poslanik, 

Muhammed, s.a.v.s., da su posebno važne, 

kao što je Allahovo uzvišeno ime.” 

Draga braćo i cijenjene sestre, dovimo 

da nas Allah, dž.š., oslobodi od nedaća i 

nevolja, da nam podari pobjedu nad neprijateljem. 

Upućujmo dove što više za 

sebe i za sve muslimane! Allah, dž.š., je 

blizu i prima iskrene dove. Nemojte nikome 

činiti nasilje jer se dova mazluma 

– osobe kojoj jjje počinjeno nasilje, prima. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Čuvaj se 

dove mazluma, jer između nje i Allaha 

nema zastora.” (Buhari i Muslim). 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Divno li je vidjeti dobar imetak 

kod dobrog i poštenog čovjeka 

Hatib: dr. Usama Hajjat 

Hvala Allahu koji voli 

ono što je lijepo i 

halal (dozvoljeno), 

a prezire ono što je ružno i 

haram (zabranjeno). Naša zahvala 

je ustvari molba Njemu 

da nam ukaže još više počasti i 

naklonosti i obaspe nas Svojim 

neizmjernim dobrom. Svjedočimo 

da je samo On Bog, koji 

druga nema, Njemu pripada 

sva vlast na nebesima i na Zemlji, 

Čistom od svake mahane 

i jedinom Spasitelju, i svjedočimo 

da je naš predvodnik 

i vjerovjesnik Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

Njegov pokorni sluga i poslanik, 

pečat poslanstva, najbolji 

od svih ljudi. Bože naš, smiluj 

se i spasi Svoga iskrenog roba 

i poslanika, Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve sellem, njegovu 

časnu porodicu i ashabe. 

Ljubav prema imetku, snažna 

unutarnja želja i nagon za njegovim 

sticanjem, gomilanjem 

i uvećavanjem, te stalni strah 

od njegovog gubitka, duboko 

su ukorijenjeni u prirodi 

svakog čovjeka. A o kakvoj i 

kolikoj ljubavi se radi, najbolje 

nam ilustruju sljedeći ajeti: ...i bogatstvo 

pretjerano volite (Prijevod značenja, 

El-Fedžr, 20.); i: ...i on je (čovjek), zato 

što voli bogatstvo, veliki radiša. (Prijevod 

značenja, El-Adijat, 8.), kao i Poslanikove 

riječi: “Čovjekovo srce ostari u ljubavi 

prema dvjema stvarima: dugim životom i 

imetkom.’’ (Buharija i Muslim). Čovjek 

je, zbog imetka, spreman otići i u najudaljenije 

krajeve, izvršiti najzahtjevnije 

zadatke i žrtvovati se do krajnjih granica. 

Nema te prepreke i poteškoće koju 

nije spreman savladati, kako bi ostvario 

svoje materijalne zamisli i time sebi, 

bar na neko vrijeme, osigurao ugodan 

i raskošan život. Upravo iz tog razloga, 

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, nije 

prepustio čovjeku brigu o njegovim 

vlastitim interesima, i nije ga ostavio 

samog da tumara po ovosvjetskim bespućima, 

te da, upravljajući se vlastitim 

Obraćajući 

se Amru ibn 

el-Asu, on je 

rekao: “Divno 

li je vidjeti 

dobar imetak 

kod dobrog 

čovjeka.” 

(Ahmed, Ibn 

Hibban). A da 

bi imetak bio 

dobar, on prije 

svega mora 

biti Šerijatom 

dozvoljen, a 

zatim zarađen 

na pošten i 

propisan način. 

Hatib: Dr. Abdulmuhsin ibn Muhammed 

el-Kasim 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Uzvišeni 

U 

Allah stvorio je Svoje 

Urobove s primarnim ciljem da 

Usamo Njemu robuju i da samo 

Njega obožavaju. On im je jasno ukazao 

na Pravi put i upozorio ih na put zablude. 

Onaj ko Mu bude pokoran, takav će 

postići sreću i uspjeh, a onaj ko Mu bude 

nepokoran, takvog očekuje žestoka kaznu: 

Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, 

Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da 

je i kazna Moja, doista, bolna kazna! (El- 

Hidžr, 49.-50.). Ukoliko Uzvišeni Allah 

Svoju kaznu želi poslati na jedan narod, ne 

postoji niko ko je u stanju da ga u tome 

spriječi. Zbog toga, On Svoje robove upozorava 

na Sebe, na Svoju srdžbu i na Svoju 

kaznu: A Allah vas na Sebe upozorava… 

(Ali Imran, 28.). Kažnjavanje naroda zbog 

nepokornosti Svevišnjem Allahu potvrđeno 

je pravilo i zakon koji se neće mijenjati. 

Reko je Uzvišeni: Prije vas su mnogi narodi 

bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte 

kako su završili oni koji su poslanike u 

laž ugonili. (Ali Imran, 137.). Prijašnji narodi, 

poput naroda poslanika Nuha, a.s., ili 

naroda Ad i Semud, bili bi uništeni u cijelosti: 

I zameo bi se trag narodu koji čini zlo, 

i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! 

(El-En’am, 45.). Međutim, nakon dolaska 

Musaa, a.s., Uzvišeni Allah iz Svoje milosti 

i dobrote više nije uništavao narode u cijelosti. 

U tom kontekstu, rekao je: I Mi smo 

Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne 

narode uništili... (El-Kasas, 43.). Kazao je 

šejhul-islam Ibn Tejmijje: “Prije nego što 

je objavljen Tevrat, Uzvišeni Allah bi one 

koji su Njegove poslanike poricali i u laž ih 

ugonili uništio u potpunosti tako da niko 

od njih ne bi preživio. Kazna bi došla brzo 

i takvima bi se zauvijek zameo svaki trag.’’ 

I naš Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., molio 

je svoga Gospodara da njegov ummet ne 

bude u potpunosti uništen glađu ili potopom 

pa mu je Uzvišeni tu molbu i uslišao. 

(Muslim). Veličina i žestina kazne koja 

bude poslana na jedan narod srazmjerna 

je veličini i žestini grijeha kojeg su činili, a 

prva sveopća kazna koju je Uzvišeni Allah 

poslao na Zemlju s ciljem totalnog uništeintuitivnim 

osjaćajem, pronađe 

obalu spasa, nego mu 

je postavio jasne putokaze, i 

trasirao jasne puteve koji će 

ga, ukoliko ih se bude čvrsto 

držao, odvesti pravom 

i željenom cilju. To je put 

Božije Knjige, Kur’ana i Poslanikove 

tradicije (Sunneta). 

Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, se pohvalno izrazio 

o “dobrom imetku koji se 

nalazi u vlasništvu dobrog i 

poštenog vlasnika”. Obraćajući 

se Amru ibn el-Asu, on 

je rekao: “Divno li je vidjeti 

dobar imetak kod dobrog 

čovjeka.’’ (Ahmed, Ibn Hibban). 

A da bi imetak bio dobar, 

on prije svega mora biti Šerijatom 

dozvoljen, a zatim zarađen na pošten i 

propisan način. U drugom hadisu Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, kaže: 

“O ljudi Allah je lijep i On ne prima 

osim ono što je lijepo. Allah je zadužio 

vjernike onim čime je i zadužio vjerojesnike 

rekavši: O poslanici, dozvoljenim i 

lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, 

jer Ja dobro znam što vi radite! I rekao 

je: O vjernici, jedite ukusna jela koja 

smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, 

ta vi se samo Njemu klanjate! Zatim 

je spomenuo čovjeka čije putovanje se 

oteglo. Raščupane kose, prašnjav, on je 

digao svoje ruke prema nebu i zavapio: 

‘Gospodaru moj, Gospodaru moj, uslišaj 

moje molitve!’ Kako će njegova dova 

biti uslišena kada je hrana koju jede haram, 

odjeća koju na sebi nosi je haram 

i piće kojeg pije je haram.’’ (Muslim). 

El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Kažnjavanje ljudi 

zbog nepokornosti i grijeha 

drevni je Allahov zakon 

8

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds) 

Najopasnije iskušenje je iskušenje u vjeri 

Kazao je 

šejhul-islam 

Ibn Tejmijje: 

“Prije nego što 

je objavljen 

Tevrat, Uzvišeni 

Allah bi one 

koji su Njegove 

poslanike 

poricali i u 

laž ih ugonili 

uništio u 

potpunosti tako 

da niko od njih 

ne bi preživio. 

Kazna bi došla 

brzo i takvima 

bi se zauvijek 

zameo svaki 

trag.” 

nja jeste potop. Potop 

je uništio narod 

Nuha, a.s., faraona i 

njegovu vojsku kao 

i narod koji je obitavao 

na području 

kraljevstva Sabe, a 

potopom je priprijetio 

i onima koji su 

bezbrižni i nemarni 

i koji ne strahuju 

od Njegove kazne: 

Ili, zar ste sigurni da 

vas On po drugi put 

neće na more izvesti, 

i buru na vas poslati 

i potopiti vas zbog 

toga što ste bili nezahvalni? 

(El-Isra, 69.). 

Narod Ad, Uzvišeni 

Allah uništio je vjetrom, 

narod poslanika 

Saliha užasnim 

krikom, narod Luta sa kamenom kišom, a 

Karun je zbog svoje obijesti u zemlju propao 

i tako mu se svaki trag izgubio. Svevišnji 

Allah podsjeća nevjernike i grješnike na 

Svoju kaznu pa kaže: A zar su sigurni oni 

koji ružne podmuklosti snuju – da ih Allah 

neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle 

ne mogu ni pomisliti, kazna doći. (En-Nahl, 

45.). Pored mnogobrojnih vidova kazne 

koju Allah s razlogom spusta na Svoje 

nepokorne robove, najveća i najgora kazna 

jeste skretanje sa Pravoga puta i odlazak u 

zabludu nakon što je čovjek bio na Putu 

istine i spasa, jer ukoliko čovjek namjerno 

i svjesno okrene glavu od Allahove vjere, 

Uzvišeni Allah okrene glavu od njega: I 

kad oni skrenuše u stranu, Allah učini da i 

srca njihova u stranu skrenu – a Allah neće 

ukazati na Pravi put narodu koji je ogrezao 

u grijehu. (Es-Saff, 5.). Uzvišeni Allah kazuje 

nam o događajima iz prošlosti kako bi 

mi uzeli pouku i sačuvali sebe i svoju vjeru 

u sadašnjosti. Spašen je onaj ko iskreno 

povjeruje i na putu Istine ustraje, a upropašten 

je onaj ko glavu okrene i svjesno u 

zabludu ode. 

Hatib: Muhammed Selim 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

Allahovi robovi, 

uspio je onaj ko 

bude radio da bi 

postigao Džennet, a propao 

je onaj čija je briga 

ovaj svijet i užitak na njemu, 

a nada se dobru. Onaj 

ko zapostavlja svoj namaz 

i post ili ne daje zekat na 

imetak koji mu je Allah 

darovao, kako će polagati račun 

pred Allahom na Sudnjem danu?! 

Kako će uspjeti onaj koji uznemirava 

svoje komšije i kida rodbinske veze?! 

Ko će spasiti onog ko prijateljuje sa 

nevjernicima i izdaje svoju vjeru?! 

Svi oni koji griješe i prkose Allahu 

trebaju znati da ih niko neće od 

Njega spasiti. Tvoja porodica, Allahu 

nepokorna, tvoji prijatelji i oni 

koje si Allahu ravnim smatrao neće 

ti koristiti kada se sutra zbog svojih 

grijeha strovališ u Vatru. Sudnji dan 

i ono što čeka robove na njemu je 

strašno i daleko veće od toga da bi 

se Allahu smjelo griješiti. Allahov 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

o tome kaže: “Kada bi znali ono što 

ja znam mnogo biste plakali, a malo 

se smijali i odlazili biste u pustinje 

i tamo Allaha dozivali.” Zato, Allahovi 

robovi, budite Allahu pokorni 

Ko će spasiti 

onog ko 

prijateljuje sa 

nevjernicima 

i izdaje svoju 

vjeru?! Svi oni 

koji griješe i 

prkose Allahu 

trebaju znati 

da ih niko 

neće od Njega 

spasiti. 

i pokajte se za grijehe, jer 

Allah će sve grijehe oprostiti 

izuzev širka. 

Mnogo je iskušenja 

kroz koje čovjek prolazi 

na ovom svijetu, ali ako se 

musliman pravilno postavi 

prema njima, ona će za 

njega biti dobra. Allahov 

Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, kaže: “Vjernika 

i vjernicu neće prestati 

pogađati iskušenja u njima 

samima, ili u njihovom 

imetku ili djeci sve dok ne sretnu 

Allaha bez ijednog grijeha.” Dakle 

kroz iskušenja muslimanu se brišu 

grijesi i podižu deredže. Sva iskušenja 

na ovom svijetu za vjernika su 

dobro izuzev iskušenja u vjeri koje 

je najgore iskušenje i ono će svoga 

vlasnika baciti u Vatru. Upravo zbog 

toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

je molio: “Allahu moj, ne učini 

naše iskušenje u vjeri i nemoj da 

ovaj svijet bude naša najveća briga i 

cijena našeg znanja.” 

Zaista je okretanje od Allahovog 

zakona jedno od najvećih iskušenja 

vjere. Čudimo se što nas na sve 

strane napadaju i ubijaju, ali stanje 

se neće popraviti dok za svoga sudiju 

ne prihvatimo Allaha i Njegova 

Poslanika. Do tada naša pitanja će 

“rješavati” ovi ili oni narodi, ove ili 

one nacije. 


9

Polumjesec 

Asocijacija studenata BiH u Egiptu 

Novi, 9. broj Glasnika 

Izašao je novi broj Glasnika, lista koji izdaje 

Asocijacija studenata BiH u Egiptu. 

Vrijedni studenti su se i ovaj put potrudili 

da nam prirede mnoštvo kvalitetnih 

i korisnih tekstova. “Ostvarenje jedinstva 

i sloge, te odbacivanje rascjepljivanja i razilaženja 

među muslimanima u globalu, 

i posebno među grupama koje rade za 

Allahovu vjeru je od najvažnijih ciljeva 

vjere i njenih pravila. Zato u ovom broju, 

vaša redakcija stavlja akcenat na ciljeve 

Šerijata, kroz prizmu očuvanja ljudskih 

vrijednosti, jedinstva, sloge, sigurnosti, 

zdravlja. Upoznajte egipatsku ljepoticu 

Aleksandriju, saznajte više informacija o 

rahmetli Ćamilu Avdiću, te kao posebno 

iznenađenje ovog broja je rubrika namijenjena 

svim ljubiteljima arpskog jezika 

“Učimo zajedno arapski jezik”. Činjenica 

je da su dešavanja u arapskom svijetu u 

žiži svjetske javnosti, pa tako i u našem 

listu, jer jasno je svima da ljudi ne žele tiraniju 

bilo koje vrste nad sobom. Težak 

vakat s crnim oblacima i teškim gromovima 

se nadvio nad Sirijom, Palestinom, 

dok to javnost (ne)pravednog novog 

svjetskog poretka samo gleda. Stanje ljudi 

općenito, a muslimana posebno svako 

na svoj način može popraviti. Mi, kao 

studenti, budimo najbolji, najvrjedniji, 

jer samo takve Ummet zaslužuje! Dugujemo 

izvinjenje čitaocima, te pojedinim 

autorima u prethodnom broju Glasnika, 

zbog neobjavljenih tekstova u potpunosti, 

stvar je, ipak, tehničke prirode“, piše 

urednik Glasnika, Asmir Bekrić. 

Glasnik se besplatno može pročitati na 

web stranici Asocijacije studenata BiH u 

Egiptu - www.asbih.net 

Obilježavanje Svjetskog dana knjige u Tuzli 

Promocija “Orwellanda” i projekcija “Tv Tuzlarija” 

Uponedjeljak, 23. aprila 2012., 

u 19 sati, u čast Svjetskog dana 

knjige, na velikoj sceni Bosanskog kulturnog 

centra u Tuzli, bit će upriličeno 

predstavljanje nove knjige Fatmira 

Alispahića “Orwelland i rubni eseji”, a 

poslije toga podsjećanje na prvu tuzlansku 

tv emisiju iz 1991. – Tv Tuzlarije sa 

Fatmirom Alispahićem – te projekcija 

j 

nekoliko emisija (Joldo Šinter, Tuzlanski 

hašišari, Romi iz Bankerove, Macca 

Krawich, i dr.). Ovo će biti i svojevrsni 

hepening, pošto će se na promociji 

pojaviti i “George Orwell”, odnosno, 

“Veliki Brat”. Bit će to i prva promocija 

na kojoj se publici, sa velikog ekrana, 

obraćaju promotori koji više nisu među 

živima. Uz projekciju “Tv Tuzlarija” publika 

će moći uživo vidjeti i čuti neke od 

likova koji su se prije 20 godina pojavili 

u prvoj tuzlanskoj tv emisiji. 

Prije nešto više od godinu dana je na 

istoj sceni upriličena neobična promocija 

miksmedijalnog romana Fatmira 

Alispahića “Zatočenik slike”, na kojoj 

se prodavala polovna roba, tahan-halva, 

suhomesnati proizvodi, a glavni junak 

romana Fikret Vršanin je, uz zvuke 

pjesme “Sandokan”, spušten sa krova 

BKC-a. Skraćeni snimak ove promocije 

prikazivat će se prije 19 sati, prilikom 

ulaska publike na veliku scenu BKC-a. 

*** 

ORWELLAND I RUBNI ESEJI 

* Prvi bosanski rad o književnosti Georgea 

Orwella * Prvo istraživanje o utjecaju stripa 

na književnost i književnosti na kolumne 

* O bosanskom duhu u književnosti, 

od austrijskih vremena do 60-tih godina 

* Knjiga ima 200 stranica i oko 190 ilustracija, 

u vidu faksimila naslovnica, fotografije, 

stripa, filma, pozorišta, te fotografija 

autora koji su citirani * Prvi naučni 

rad ilustriran umjetničkim fotografijama 

(Emine Džambegović) na kojima se pojavljuje 

glumac u ulozi Georgea Orwella 

(Đony Džananović) *Mentori: Akademik 

prof. dr. Tvrtko Kulenović, prof. dr. 

Nirman Moranjak Bamburać, prof. dr. 

Muhamed Dželilović, prof. dr. Fahrudin 

Rizvanbegović, prof. dr. Vedad Spahić * 

Indira Kučuk Sorguč: 

“Orwelland” je svojevrstan nagovještaj 

neophodne intermedijalizacije naučnog 

teksta, ali i naučne prakse, koja u 

mnogim sferama postaje multidisciplinarna, 

te je i logično da se realizira kroz 

miksmedijalne oblike. 

Mirzet Ibrišimović: 

“Orwelland” nam suptilno izoštrava 

reflekse za vrijeme u kome će književnost 

sve manje biti autonomna estetska 

djelatnost, a sve više interžanrovska i 

intermedijalna prožetost, čija će se autohtonost 

mjeriti otvorenošću za umrežena 

pisanja i čitanja. 

10

Udruženje “Poziv u raj“ Bosne i Hercegovine 

“Poziv u raj” na druženju sa Almirom Džuvom i Sipovcima 

Kada je 2010. godine formirano 

KUdruženje “Poziv u raj” Bosne i 

KHercegovine, i kada počinju javne i u 

skladu zakona legalne aktivnosti ovog 

udruženja, započinje medijska hajka na 

članove rukovodnog tijela “Poziva u raj”. 

Cilj negativnih natpisa u medijima i televizijskih 

priloga bio je omalovažavanje 

rada udruženja, povezivanje sa terorizmom, 

optuživanje za saradnju sa svjetskim 

teroristima, regrutovanje, obuka 

i slanje djece i omladine u terorističke 

akcije. Svi ovi navodi kod normalnog 

čovjeka izazivaju strah i pokreće se automatski 

mehanizam samoodbrane iskazan 

u distanciranju od osoba koje imaju 

bilo kakve veze sa Udruženjem “Poziv u 

raj”. Udruženje “Poziv u raj” je nastojalo 

da reagira na primjeren način na sve 

medijske optužbe pisanjem demantija, 

snimanjem video klipova koji ukazuju 

na negativnosti neistinitog izvještavanja. 

U “Pozivu u raj” kažu: “Sve naše 

aktivnosti i susreti su zabilježeni kamerom, 

fotoaparatom i tekstom i redovno 

su objavljivani na našem web sajtu.” Na 

osnovu medijskih pisanja različite policijske 

strukture su vršile informativne 

razgovore sa članovima rukovodećeg 

tijela Udruženja uglavnom tražeći informacije 

sprovedenim aktivnostima. 

U povodu zadnjih medijskih napisa koji 

Udruženje, na osnovu neistinitih informacija, 

povezuju sa ubistvima u Tuluzu, 

Francuska, Upravni odbor je donio odluku 

da se uputi zahtjev za prijem kod 

čelnih ljudi svih policijskih i obavještajnih 

struktura Bosne i Hercegovine, 

Graničnoj policiji, političarima koji 

obavljaju funkcije u državno vlasti koje 

se tiču bezbjednosti, kao i pojedinim 

medijima. Cilj susreta je 

da se čuje i druga strana, 

da se spere ljaga koja 

je bačena na Udruženje, 

i da se pokuša prekinuti 

iznošenje laži i neistina. 

“Do sada, na naš poziv, 

su se odazvali predstavnici 

Obavještajne službe, 

SIPA-e, Federalnog 

MUP-a. Obavljeni su 

razgovori i od svih smo 

tražili isto. Sprječavanje 

širenja neistina i laži; Sve 

nedoumice i informacije 

oko rada Udruženje ili 

pojedinaca koji su u vezi 

sa Udruženjem da se uzimaju 

od ovlaštenih osoba 

Udruženja; 

Brisanje sa watch liste rukovodećih 

osoba Udruženja čime se omogućava 

nesmetano kretanje bez nepotrebnih 

stalnih zadržavanja i ispitivanja na 

graničnim prelazima; 

Prestanak upotreba termin “vehabija” 

koji za cilj ima etiketiranje časnih i 

poštenih Bošnjaka muslimana i stavljanje 

u isti koš sa ljudima koji krše 

zakon i čine djela terorizma; 

Imenovanje počinioca nezakonitih 

djela imenom i prezimenom samog 

počinioca, što za cilj ima sprječavanje 

generalizovanja i povezivanja sa svim 

drugima koji imaju slična fizička obilježja 

sa počinocem (brada, nogavice); 

Nažalost, moramo konstatovati da 

se još uvijek na naš poziv niko nije 

odazvao od medija ili političara. 

Nadamo se da će se i oni u skoroj budućnosti 

odazvati našem pozivu a u 

cilju iznošenja činjenica i istine druge 

strane”, zaključuju na kraju u “Poziv 

u raj”. 

Kako doznajemo, Almir Džuvo, 

direktor Obavještajno-sigurnosne 

agencije Bosne i Hercegovine i 

predstavnici Sipe bili su prijatno 

iznenađeni posjetom predstavnika 

Udruženja “Poziv u raj”. Nažalost, 

Džuvo i Sipovci su na početku druženja 

sa delegacijom “Poziv u raj” 

pokazali da je antiislamska medijska 

i svaka druga kampanja ostavila 

traga na njih. Iskreni pristup “Poziv 

u raj” pokazao je Džuvi i Sipovcima 

na kraju druženja da bi naše sigurnosne 

službe mogle biti uspješnije u 

borbi protiv terorizma samo ako bi 

imale profesionalniji pristup ovom 

problemu. 

Ludi polumjesec 

On ima direktan kontakt 

očima sa publikom, a kontakt 

očima je vrlo važan i u 

svakodnevnoj komunikaciji 

Posljednjih mjeseci Dnevni avaz svakodnevno 

objavljuje gomilu tekstova 

u kojima veliča lik i djelo Fahrudina 

Radončića. Svako ko je spreman da kaže 

ili da napiše neku veliku pohvalu na račun 

Fahrudina Radončića dobrodošao je na 

stranice Dnevnog avaza. Zanimljivo je da 

uredništvo Dnevnog avaza ne vodi previše 

računa imaju li te pohvale veze sa istinom, 

zdravom logikom i koliko su glupe, sve 

se objavljuje. Tako ispade da je Fahrudin 

Radončić svojim tekstovima spriječio Aliju 

Izetbegovića da podijeli i uništi Bosnu i 

Hercegovinu. Avaz je o Radončiću objavio 

daleko veće gluposti od navedene. 

Tako je sredinom ovog mjeseca Dnevni 

avaz objavio tekst pod naslovom “Analiza 

‘Polisa’: Radončić ulijeva povjerenje i govori 

narodnim jezikom”. U tom tekstu, koji 

potpisuje redakcija, navodi se sljedeća glupost: 

“Agencija za političko komuniciranje 

‘Polis’ analizirala je govor predsjednika 

Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudina 

Radončića na javnoj tribini u Narodnom 

pozorištu u Mostaru pod nazivom ‘Statut 

Grada Mostar...’. Može se reći da autoritativnim 

stavom ulijeva povjerenje, a gestikulacijom 

i govorom tijela ostavlja utisak 

da se pod njim trese zemlja. Govor je bio 

kratak, s dosta jakih rečenica, ali dovoljno 

dugačak da kaže najbitnije stvari”. Na 

kraju citiramo šlag na Polisovu glupost o 

govorniku Fahrudinu Radončiću. “Imao 

je direktan kontakt očima s publikom, a 

kontakt očima je vrlo važan i u svakodnevnoj 

komunikaciji, pogotovo kada se 

javno obraćamo, to je jedan od najvažnijih 

elemenata dobre komunikacije...” 

Na kraju vrijedi navesti još i ovo. Citirani 

tekst sa svim navedenim glupostima 

objavio je Dnevni avaz, dok urednici web 

portala Saveza za bolju budućnost BiH 

prenose isti tekst samo bez besmislica 

koje opisuju kako se pod Radončićem 

trese zemlja dok govori i kako gleda publiku 

očima dok im se obraća. 


11

Dokazana islamofobija u BiH 

Za sve su krive vehabije? 

Ribari su na rijeci Bosni, u blizini 

naselja Mulići (Visoko), 

prije nekoliko dana primijetili 

leš nepoznate osobe u vodi, te o 

tome obavijestili policiju. Ubrzo 

je u Visoko stigao ronilački tim 

Specijalne jedinice MUP-a, koji 

je tijelo locirao i izvukao na obalu 

te prebacio u Visoko, gdje je jučer 

obavljena obdukcija i identifikacija, 

kojom je utvrđeno da je riječ 

o Kenanu Hadžiavdiji, koji je bio 

nastanjen u vogošćanskom naselju 

Svrake - Ravne. Njegov nestanak 

su 21. marta policiji prijavili 

mladićevi roditelji, nakon što se 

oko jedan poslije ponoći iz kuće 

uputio u nepoznatom pravcu. 

Žalimo zbog ovog nesretnog događaja 

i molimo Allaha da podari 

sabura Kenanovim roditeljima. 

Nažalost, Kenanovi roditelji su 

u jednom trenutku, neposredno 

nakon nestanka njihovog sina, 

u domaćim medijima za taj nestanak 

optužili vehabije. “Kenan 

je otišao od kuće zbog bolesti ili 

zbog vehabija, nema drugog razloga”, 

rekla je majka rahmetli 

Kenana nakon što je saznala da 

joj nema sina. Vjerujemo da je 

ona više voljela da su se obistinile 

njene sumnje da je otišao kod 

vehabija, smrt je težak udarac za 

svaku majku. Međutim, ovaj slučaj 

vjerodostojno pokazuje koliko 

je islamofobija raširena u Bosni 

i Hercegovini. Nesrećna majka 

je razmišljala upravo po islamofobičnom 

šablonu a po kojem su 

vehabije unaprijed krive za sve. 

Livno 

Ustaše iz livanjskog HVO-a ovaj put neće 

moći srušiti Ćurčinicu, nije ovo 1994. 

Komisija za očuvanje nacionalnih 

spomenika BiH odbacila 

je zahtjev općine Livno da 

preispita odluku o proglašenju 

mjesta i ostataka graditeljske 

cjeline džamije Ćurčinice nacio- 

nalnim spomenikom. “Komisija 

je zaključila da ne postoji osnov 

za rekonstrukciju ovog vjerskog 

objekta po njegovom izvornom 

obliku s obzirom na to da općina 

Livno nije dostavila nove podatke 

o izvornom izgledu džamije, 

pa ostaje na snazi odobrenje 

za gradnju džamije u savremenom 

arhitektonskom 

obliku. Nacionalni 

spomenik čine mjesto 

i ostaci džamije 

Ćurčinice, te su oni 

isključivo i predmet 

zaštite. Komisija 

je dopustila gradnju 

novog objekta u 

skladu s potrebama 

vlasnika, vodeći računa 

o očuvanju cjeline 

harema džamije 

Posljednjih nekoliko 

mjeseci Elči 

Ibrahim-pašinu medresu 

u Travniku potresaju 

unutarnji sukobi i 

nesuglasice. Nažalost, 

sukobi između profesora 

u medresi izašli su u 

javnost, odnosno spomenuti 

sukobi su se raširili 

i postali prava fitna. U centru sukoba 

je čestiti hafiz Fadil Bektaš. Porodica 

hafiza Fadila Bektaša ima čak pet hafiza. 

Navedeni sukob u Elči Ibrahim-pašinoj 

medresi ovih dana poprima još žešću, 

sa većim stepenom fitne, fazu jer se rukovodstvo 

medrese odlučilo javno obračunati 

sa hafizom Fadilom Bektašem. 

i adekvatnoj prezentaciji sačuvanih 

nišana”, izjavila je predsjedavajuća 

ove Komisije Amra 

Hadžimuhamedović. Zahtjev 

spomenutoj Komisiji uputila je 

općina Livno po zaključku OV 

a na zahtjev udruženja HVO-a 

koje je tražilo zabranu izgradnje 

Ćurčinice, iste one Ćurčinice 

koju je HVO srušio 24. marta 

1994.godine. Odluka Komisija 

za očuvanje nacionalnih spomenika 

BiH konačna je potvrda da 

ustaše livanjskog HVO-a ovaj 

put neće moći srušiti Ćurčinicu. 

Travnik 

Tužne vijesti iz Elči Ibrahim-pašine medrese 

Žalosti nas što naši 

alimi iz Elči Ibrahimpašine 

medrese, pri 

tome mislimo na sve 

strane u sukobu, nisu 

uspjeli pronaći adekvatan 

odgovor na ovu 

opasnu fitnu. Pozivamo 

ih da u interesu islama 

i muslimana pronađu 

rješenje ovog problema. Elči Ibrahimpašina 

medresa je važna institucija za sve 

muslimane u BiH, profesori u medresi su 

naši uglednici koje cijenimo i poštujemo 

i tako treba da ostane a časni hafiz Fadil 

Bektaš je naš ponos kojeg moramo sačuvati 

i imati u svom društvu. Vrijeme je za 

pomirenje i za oprost. 


12

Saudijska Arabija ponovo pomaže BiH 

Iskreni prijatelji nas ne zaboravljaju 

Ambasador Saudijske Arabije u 

ABiH Eid Mohamed Althakafi 

Ainformisao je danas ministra za ljudska 

prava i izbjeglice BiH Damira 

Ljubića da je Saudijska Arabija odobrila 

18 miliona dolara pomoći BiH 

za programe povratka izbjeglica. 

Althakafi je naglasio da će Saudijski 

razvojni fond i dalje pomagati povratak 

izbjeglih i raseljenih osoba 

u BiH. Saudijska Arabija je još jednom 

pokazala svoje iskreno prijateljstvo 

prema Bosni i Hercegovini. 

Nažalost, Bosna i Hercegovina a 

naročito Bošnjaci su do sada pokazali 

nezahvalnost i nemarnost prema 

velikodušnoj pomoći i iskrenom 

prijateljstvu koje sprovodi Saudijska 

Arabija prema našoj zemlji. 

Foto polumjeseca 

Crveno - zelena koalicija 

Kako je Sulejman Tihić 

obogaljio SDA i smjestio je u 

SDP-ova invalidska kolica? 

Stavili smo BiH u invalidska kolica. 

Ukoliko ovakav budžet bude usvojen, 

njegove nedostatke vidjet ćemo u 

drugom dijelu ove godine. Na ovakav 

način se država BiH stavlja na invalidska 

kolica i njeno kretanje prema evroatlantskim 

integracijama bit će otežano”, 

kazao je Sadik Ahmetović komentirajući 

usvajanje budžeta na Vijeću ministara 

BiH. Poznato je da su se lideri SDA i 

SDP- a po ovom pitanju žestoko zakačili. 

Sulejman Tihić je optužio SDP za 

sklapanje tajnih dogovora i za rušenje 

Bosne i Hercegovine. Kako se bliže lokalni 

izbori tako se povećava pritisak na 

SDA od strane SDP-a i Federalne televizije. 

FTV po nalogu Zlatka Lagumdžije 

svaki dan vodi otvorenu i žestoku kampanju 

protiv SDA. Ko poznaje način 

rada FTV-a zna da je ovaj SDP-ov javni 

medijski servis krenuo u sprovođenje 

plana rasturanja SDA i pripremanje 

crvene SDP izborne lokalne revolucije, 

tj. pobjede na lokalnim izborima čime 

bi se zaokružila njihova vlast. S obzirom 

da je sve ovo jasno i do kraja poznato 

svakom ko imalo poznaje stanje na 

političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, 

opravdano je postaviti pitanje kakva je 

uloga Sulejmana Tihića u rušenju SDA. 

Tihić je ciljano smjestio SDA u SDP-ova 

invalidska kolica. Njegova SDA više ne 

korača, ne vodi politiku korak po korak, 

SDA se više ne može ni pokrenuti bez 

SDP-ovih invalidskih kolica. Svi to znaju 

i opet vjeruju Tihiću da je tako najbolje 

za SDA i za Bosnu i Hercegovinu. 


13

Aktuelno 

Kuda ide Islamska zajednica u BiH sa izborom novog reisa 

Koraci u neizvjesnu budućnost 

Izbori za novog reisa nisu ni 

počeli a već se osjeti da nas 

čekaju dani prepuni iskušenja. 

Nema nikakve sumnje, ovo 

su najvažniji dani za Islamsku 

zajednicu u Bosni i Hercegovini 

i muslimane Bošnjake 

Piše: Ezher Beganović 

Posljednjih deset godina 

na bosanskohercegovačkoj 

javnoj sceni vodi se 

stalna i žestoka kampanja protiv 

Islamske zajednicu u Bosni i Hercegovini, 

a naročito protiv reisa 

dr. Mustafe ef. Cerića. Reis Cerić 

i njegovi saradnici hrabro su se nosili 

sa svim navedenim izazovima 

što je imalo za posljedicu jačanje 

pozicije Islamske zajednice u Bosni 

i Hercegovini i dijaspori. Istovremeno, 

oni koji su osmišljavali, 

finansirali i vodili kampanje protiv 

Islamske zajednice u BiH nikada 

nisu odustali od svoje borbe, 

uporno su svih ovih godina čekali 

svoju priliku da zadaju odlučni 

udarac Islamskoj zajednici, reisu 

Ceriću, odnosno jedinoj instituciji 

koja danas vodi brigu o interesu 

Bošnjaka, islama i muslimana u 

Bosni i Hercegovini i dijaspori. U 

to smo se mogli uvjeriti ovih dana 

u vrijeme kada je održavana sjednica 

Sabora Islamske zajednice u 

BiH na kojoj je ozvaničen datum 

održavanja izbora novog reisa i na 

kojoj je reis dr. Mustafa ef. Cerić 

obznanio svoju odluku da se neće 

kandidirati na najavljenim izborima 

za reisa. 

Prevare se ne isplate 


14 

Prema pouzdanim informacijama 

koje posjedujemo, prije održavanja 

sjednice Sabora IZ-e u 

BiH udružena skupina nekoliko 

članova Sabora, koje kontroliraju 

vanjski politički krugovi i nekoliko 

članova Rijaseta poduzeli 

su niz aktivnosti na pripremanju 

svojevrsnog udara na reisa Mustafu 

ef. Cerića. Spomenuta družina 

je bila spremna da ponizi reisa 

Cerića i dodatno zakompliciraju 

cijelu stvar. Reis je to na vrijeme 

prozreo i zato je, u želji da spriječi 

unošenja haosa, održao govor u 

kojem je savjetovao članove Sabora 

da se prevare ne isplate. “Oni 

koji budno prate svaki naš pokret 

i pažljivo analiziraju svaku našu 

moguću namjeru za jačanje našeg 

zajedništva na Balkanu i u Europi, 

uznemireni su i zabrinuti zbog 

mogućnosti da se još iskrenije i 

još čvršće ujedinimo u vjeri, naciji, 

kulturi pa i politici. Zato pozivam 

sabornike da danas i ovdje 

pokažu visoki stupanj mudrosti i 

hrabrosti pa da ono što bi kod nas 

moglo zasmrditi ne zasmrdi toliko 

da njima, našim dušmanima zamiriše, 

da se naši dušmani naslađuju 

nad našim nesnalaženjima. Jer, oni

koji su zadnjih nekoliko dana širili 

glasine, pravili spletke pristajući 

tako da svjesno ili nesvjesno budu 

u rukama onih koji pletu mrežu 

oko našeg vrata, neka razmisle da 

li im je to bilo potrebno ako se 

zna da su mogli o svim eventualnim 

pitanjima dobiti odgovore od 

ljudi koji su pod zakletvom odgovorni 

za normativni rad svih organa 

i ustanova Islamske zajednice 

u Bosni i Hercegovini... Oni koji 

sudjeluju na sjednicama Rijaseta i 

Sabora Islamske zajednice treba da 

se sustegnu od širenja poluistina i 

neistina o radu i djelovanju ljudi 

i organa Islamske zajednice u Bosni 

i Hercegovini. Nema potreba 

za paniku; nema razloga za nervozu; 

nema smisla da se ruši ono što 

se mukotrpno gradilo sa ljubavlju 

vrijednih ljudi, koji su ostavili svoj 

cijeli život bdijući nad ugledom i 

čašću ove Zajednice koja je ostala 

i opstala uspravnom unatoč svim 

izazovima, unatoč svim napadima 

i podvalama”, poručio je reis Cerić 

kolegama sabornicima. 

Dakle, izbori za novog reisa 

nisu ni počeli a već se osjeti da 

nas čekaju dani prepuni iskušenja. 

Nema nikakve sumnje, ovo su najvažniji 

dani za Islamsku zajednicu 

u Bosni i Hercegovini i muslimane 

Bošnjake. Nakon spomenute 

sjednice Sabora, 

koja je održana u Sarajevu, 

postalo je jasno da 

je Islamska zajednica već 

zapala u teško stanje. Za 

razliku od ranijih izbora 

u IZ u BiH, ovogodišnji 

izbori se održavaju u potpuno 

drukčijim okolnostima. 

Na prošlim izborima 

reis Mustafa ef. Cerić 

je sve držao pod svojom 

kontrolom i bez obzira što 

su pojedinci iz Islamske 

zajednice zajedno sa pojedinim 

sarajevskim medijima 

vodili veoma prljavu 

predizbornu kampanju, 

pa ipak reis Cerić je uspio 

situaciju držati pod kontrolom 

i suvereno pobijediti 

i Islamsku zajednicu 

iz cijelog procesa izvesti još jačom. 

Ovaj put, već prvog dana, nakon 

ozvaničenja datuma izbora stanje 

u Islamskoj zajednici je, sudeći i 

po reisovom govoru na Saboru i po 

trenutnom razvoju odnosa, već postalo 

poprilično haotično i tužno. 

Interesne skupine unutar i izvan 

Islamske zajednice već su počele 

zauzimati startne pozicije za najavljene 

izbore. Takvo okruženje je 

Prema pouzdanim 

informacijama 

koje posjedujemo, 

prije 

održavanja 

sjednice 

Sabora IZ u 

BiH udružena 

skupina nekoliko 

članova 

Sabora, koje 

kontroliraju 

vanjski politički 

krugovi i nekoliko 

članova 

Rijaseta poduzeli 

su niz 

aktivnosti na 

pripremanju 

svojevrsnog 

udara na reisa 

Mustafu ef. 

Cerića. 

kao stvoreno za neprijatelje 

islama i muslimana u 

Bosni i Hercegovini koji 

jedva čekaju da krenu u 

napad. 

Nemili scenariji 

U citiranom govoru 

reis Mustafa ef. Cerić je 

poručio sabornicima. “... 

Ovo su, bez pretjerivanja, 

sudbonosni dani i mjeseci 

ne samo za Islamsku 

zajednicu, već i za naš 

narod, našu domovinu i 

našu državu. Stoga, svaki 

od nas će, svjesno ili nesvjesno, 

snositi povijesnu 

i moralnu odgovornost za 

svoje mišljenje, za svoju 

riječ i za svoje djelo”. 

Nadamo se da ima ko 

da čuje ove upozoravajuće riječi 

reisa Cerića. U suprotnom, nije 

teško shvatiti šta će biti od Islamske 

zajednice nakon izbora novog 

reisa, nemili scenariji već se naslućuju. 

Ranjiva Islamska zajednica danas 

je pogodna meta političkim 

mešetarima koji žele da ovu važnu 

instituciju upregnu u svoje političke 

ciljeve. Po tom pitanju najviše 


15

je zagrizla SDA koja se nada da će 

svojim utjecajem koji ima u Saboru 

Islamske zajednice uspjeti izabrati 

pogodnog reisa i na taj način 

pokušati kod naroda povratiti 

izgubljenu podršku. Naravno, ako 

SDA uspije Islamska zajednica će 

ubuduće imati mutavog reisa, lidera 

koji će šutiti i klimati glavom 

na sve političke zahtjeve svojih 

mentora. Ništa drukčija situacija 

nije sa strankama kao što su SDP. 

Za SDP je, također, važno da budući 

reis bude mutav i da se ne miješa 

kao reis Mustafa Cerić kada 

SDP-ovi minsitri krenu u ponovni 

napad na vjeronauku u školama, 

kada FTV i slični Lagumdžijini 

medijski sateliti ponovno pokrenu 

islamofobičnu ofanzivu 

na islam i muslimane u 

Bosni i Hercegovini. Za 

jalovu bošnjačku politiku 

najbolje je kada nema 

niko ko će upozoravati 

na njihov nerad, odnosno 

rad protiv interesa našeg 

naroda. Reis Mustafa ef. 

Cerić je proteklih godina 

stalno upozoravao na 

sve propuste bošnjačkih 

političara zbog čega je na 

sebe navukao gnjev političara 

kao što je Sulejman 

Tihić. Zato će SDA, 

SDP i druge bošnjačke 

političke stranke dati sve 

od sebe da izaberu mutavog 

reisa i da mirno spavaju. 

Slična je situacija i 

sa srpskim, hrvatskim i 

međunarodnim političarima 

i politikama. Svima 

njima odgovara isključivo 

mutavi reis i ništa 

drugo. 

Izbor novog reisa nudi 

odgovor hoće li Islamska 

zajednica u BiH uspjeti sačuvati 

trenutnu organizacijsku strukturu. 

Znamo da se Islamska zajednica u 

BiH organizacijski razvila i da je 

to danas jedna izuzetno složena 

zajednica. Naprimjer, ako novi reis 

bude neko ko će muftiju Muamera 

Zukorlića tretirati na drukčiji način 

od reisa Mustafe Cerića može 

li se desiti da će muftija Zukorlić 

svoj Mešihat izvući iz organizacijske 

strukture Islamske zajednice 

u BiH. Osim toga, Islamske 

zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji 

danas su respektabilne organizacije 

koje Islamska zajednica u BiH, 

na određeni način, guši i sputava. 

“Islamska zajednica u Hrvatskoj 

“Nema potreba 

za paniku; 

nema razloga 

za nervozu; 

nema smisla 

da se ruši ono 

što se mukotrpno 

gradilo 

sa ljubavlju 

vrijednih ljudi, 

koji su ostavili 

svoj cijeli život 

bdijući nad 

ugledom i 

čašću ove Zajednice 

koja je 

ostala i opstala 

uspravnom 

unatoč svim 

izazovima”, 

poručio je reis 

Cerić kolegama 

sabornicima. 

vidi snažnu potrebu redefiniranja 

zajedničkih 

organa Rijaseta i Sabora, 

jer su se oba ova organa, 

u 99% slučajeva, bavili 

pitanjima i problemima 

IZ-e Bosne i Hercegovine. 

Na to smo ne jednom 

ukazivali, ali nismo nailazili 

na razumijevanje. 

Nadamo se da će dogovorena 

rješenja na proširenoj 

sjednici Rijaseta u 

Fojnici biti poštovana”, 

kažu u Islamskoj zajednici 

u Hrvatskoj. Iz ovog 

primjera se vidi da su u 


16 

IZ Hrvatske veoma nezadovoljni 

svojim statusom. Slična je situacija 

i sa Slovenijom. Također, 

džemati Islamske zajednice BiH 

u dijaspori svakim danom podižu 

svoj nivo organiziranosti i nezavisnosti 

na veći stepen. Sve su ovo 

pitanja na koja Islamska zajednica 

u BiH mora naći pravi odgovor, a 

izbor adekvatnog reisa je najbolji 

odgovor. U suprotnom, Islamska 

zajednica može doći u situaciju da 

od velike i respektabilne organizacije, 

raširene širom svijeta, svede 

se samo na teritorij Bosne i Hercegovine. 

U tom slučaju najviše bi 

stradala naša dijaspora. Nakon što

su SDA i SDP kroz Zakon o popisu 

stanovništva izbrisali našu dijasporu, 

neuspjeh Islamske zajednice 

bio bi dodatni i možda završni 

udarac bošnjačkoj dijaspori. 

Još jedan izazov 

Tokom devetnaest godina mandata 

reis Mustafa ef. Cerić uspio 

je sačuvati jedinstvo Islamske zajednice 

a što se umnogome odrazilo 

na očuvanje vjerskog jedinstva 

Bošnjaka. Reis Cerić je spriječio 

mnoge pokušaje unošenja fitne i 

razdora vjerskog jedinstva Bošnjaka. 

Nažalost, pojedini istaknuti 

profesori i uposlenici Islamske 

zajednice u BiH konstantno su 

pokušavali unijeti razdor među 

vjernicima Bošnjacima muslimanima. 

U tome ih je spriječio mudri 

reis Cerić. Također, reis Cerić je 

svojom mudrom reisovskom politikom 

otupio oštricu tekfirskih 

ataka na naše vjersko jedinstvo. 

Sve nas je držao na okupu sa svim 

našim razlikama. Ovo je još jedno 

poglavlje koje nosi izazov za novog 

reisa. U Bosni i Hercegovini ima 

previše onih koji željno očekuju 

da se mi Bošnjaci razjedinimo na 

razne vjerske pravce. Početak kampanje 

izbora novog reisa je zabrinjavajući 

jer u sebi nosi moguću 

najavu da se Islamska zajednica u 

Reisov emanet 

Izbor novog reisa 

nudi odgovor 

hoće li Islamska 

zajednica 

u BiH uspjeti 

sačuvati trenutnu 

organizacijsku 

strukturu. 

Znamo da se 

Islamska zajednica 

u BiH 

organizacijski 

razvila i 

da je to danas 

jedna izuzetno 

složena zajednica. 

narednom periodu neće 

moći najbolje nositi sa 

ovim problemom. 

Ovo su samo neki od 

izazova sa kojima se nosio, 

još uvijek aktuelni, 

reis Mustafa ef. Cerić i sa 

kojima će se morati nositi 

njegov nasljednik. Istinu 

je rekao reis Cerić u svom 

govoru. “... Ovo su, bez 

pretjerivanja, sudbonosni 

dani i mjeseci ne samo za 

Islamsku zajednicu, već i 

za naš narod, našu domovinu 

i našu državu”. Pozivamo 

alime i uglednike 

Islamske zajednice u BiH 

da ostave po strani lične 

interese i da u ovim sudbonosnim 

danima pokažu 

svoju veličinu. U Allaha 

se uzdamo i molimo 

Ga da spriječi spletkaroše 

i da podari hrabrosti i 

iskrenosti našoj ulemi da 

iznađu najbolje rješenje 

za muslimane u Bosni i 

Hercegovini i našu jedinu 

Islamsku zajednicu. 

Naš uvaženi kolumnista Fatmir Alispahić je prije tri broja u Saffu 

ovako opisao ono što nam je reis Mustafa ef. Cerić ostavio u 

emanet: “Knjigu “Reisofobija” završio sam ovom recenicom: Bjesomučna 

kampanja protiv reisu-l-uleme, koja je eskalirala u toku 2009. godine, 

ukazuje na konačan cilj - dejtoniziranje bošnjačke politike i vjere u Bošnjaka, 

kako bi i politiku i vjeru zastupali razbošnjačeni i razmuslimanjeni 

Bošnjaci.” Onako kako smo izgubili bošnjačku politiku, kao mjesto sa 

kojeg su morali biti branjeni naši interesi, tako možemo izgubiti i model 

koji je uspostavio reisu-l-ulema Cerć, kao mjesto odakle se još jedino brane 

naši interesi. Ova govornička mreža koju je odgojio reisu-l-ulema Cerić 

realno može nestati ako za reisu-l-ulemu dođe neko ko nema snage da se 

glasno ponosi svojim narodom. Ovo što predstoji je mnogo više od izbora 

za reisu-l-ulemu, to je izbor za retorički model koji će vladati u bošnjačkom 

društvu i od kojeg će ovisiti bošnjačka spremnost da se prepoznaju i 

zastupaju svoji interesi”. 


17

Kolumna 

Borba za opstanak 

Sablast “fildžanistana” 

Ako je Fahrudin Radončić 

izračunao da će gaženjem 

uspomene na našeg prvog 

Predsjednika sebi isposlovati 

liderstvo u Bošnjaka, 

prevario se, jer je od njega 

i njegove stranke starija, i 

važnija, potreba Bošnjaka 

da Aliju Izetbegovića vide u 

lijepom svjetlu 

Piše: Fatmir Alispahić 

Prije nego što je Bakir Izetbegović 

odlučio da izigrava 

prijestolonasljednika, uspostavljen 

je u Bošnjaka jedan fini, vještački 

konsenzus o značaju prvog predsjednika 

RBiH Alije Izetbegovića. Sve 

što bi se moglo kritički opservirati u 

pogledu patriotskih lutanja i političkih 

kratkovidosti Alije Izetbegovića, fino 

je, u cilju viših interesa, pometeno pod 

tepih, kako bi se pred sudom povijesti 

izdigao lik našeg prvog Predsjednika. 

Nešto slično su uradili Hrvati u pogledu 

Franje Tuđmana, koji je za razliku 

od Alije Izetbegovića - ratni zločinac, 

kreator etničkog čišćenja Bošnjaka iz 

Hercegovine i Srba iz tzv. “srpske krajine”, 

pa Hrvatskoj ništa ne fali da se 

njime ponosi. I mi smo htjeli da se ponosimo 

našim prvim Predsjednikom, 

da ga okupamo u svjetlu naših želja, 

ali se na tom putu, poput balvana, prepriječio 

prosječni Bakir Izetbegović sa 

ambicijom da sjedi u Predsjedništvu 

BiH. Mogao je znati, ili ga je neko mudriji 

na to trebao upozoriti, da će tako 

otkriti onu dilemštinu koju smo sakrili 

pod tepih, jer će njegovi oponenti, 

čačkajući njega, koji je za Bošnjake 

nebitan, iščačkati Aliju Izetbegovića, 

koji je za Bošnjake bitan. Ali, Bakir 

Izetbegović nije mogao od svog balvana 

ugledati šumu, jer je obnevidio i za 

jednostavnije logičke operacije – kakva 

je ona da godinama odlazi u Bihać da 

na konjskim trkama najbržem konju 

daruje lentu sa imenom svoga rahmetli 

babe. A kako bi tek razumio da je u nacionalnom 

interesu Bošnjaka da se on, 

kao sin Alije Izetbegovića, drži po strani, 

radi neki lijevi posao, da se za njega 

ne čuje, e, kako on sam ne bi bio povod 

za razmontiranje simulakruma o Aliji 

Izetbegoviću?! Doduše, možda bi neko 

nekad ekshumirao Alijinu tamte-vamte 

politiku, ali to nikada ne bi bilo toliko 

bučno, koliko je bučno kada se u cilju 

srozavanja predsjednika Bakira Izetbegovića 

srozava predsjednik 

Alija Izetbegović. Od Bakira 

Izetbegovića, rekosmo, nemamo 

nikakve koristi, jer je 

i neko drugi mogao nosati 

kravatu po prijemima, ali 

imamo nacionalni interes 

od lijepog jpglika i djela svoga 

prvog Predsjednika. Činje- 

nica da Fahrudin Radončić, 

lider SBB-a, nema nikakvog 

obzira prema važnosti simulakruma 

o Aliji Izetbegoviću, 

svrstava ga uz bok 

sa Bakirom Izetbegovićem. 

Njih dvojica razlog su blaćenja 

bošnjačkog ponosa na 

Aliju Izetbegovića, prvi zato 

što je guranjem sebe od Alije 

napravio metu, a drugi zato 

što ima iracionalnu ambiciju 

da bošnjačka povijest počne 

od njega. Od njega bi jedino 

mogla početi bošnjačka 

povijest promiskuiteta, jer 

taj nema u čijem političkom 

krevetu nije bio. 

Podvala o muslimaniji 

Bakir Izetbegović je zakukao na tribini 

u Tešnju što Fahrudin Radončić, 

a misli se na Dnevni avaz, njegovog oca 

Aliju optužuje da je htio dijeliti Bosnu. 

Riječ je o feljtonu u kome su natezani 

dokazi o navodnoj spremnosti bošnjačke 

politike da na Bošnjačkom saboru 

u septembru 1993. prihvati “ženevski 

sporazum” o stvaranju unije triju etnonacionalnih 

entiteta. Po ovom feljtonu, 

Alija Izetbegović je preko svojih igrača 

pokušao “sabornike” nagovoriti da se 

BiH podijeli, da Bošnjaci dobiju što 

mogu dobiti, ali, utom su se pojavili 

heroji koji su bili protiv toga, a najveći 

među njima je “Kraljeviću Marko” u 

A razloga 

za lijepo 

viđenje Alije 

Izetbegovića 

ima mnogo 

više od ovih 

kritičkih opaski 

koje se tiču, 

uglavnom, 

njegove 

neodlučnosti i 

izgubljenosti u 

raspamećenim 

vremenima. 

čijem tadašnjem “Bošnjačkom avazu” 

su izašla dva-tri teksta protiv “ženevskog 

sporazuma” i stvaranja bošnjačko-muslimanske 

državice. Kako su 

transkripti diskusija sa Bošnjačkog sabora 

prije par godina već objavljivani u 

nekim listovima, ispada da ovaj feljton 

nije nikakva ekskluziva, i da je poslužio 

samo natezanju teze o vizionaru 

Fahrudinu Radončiću, koji je naspram 

Alije Izetbegovića, hrabro 

upozoravao da se BiH ne 

smije dijeliti, niti Bošnjaci 

sebe smiju getoizirati na bošnjačko-muslimansku 

državicu. 

Tu i tamo zasluge imaju 

Alija Isaković, Enes Duraković, 

Muhamed Filipović, Nijaz 

Duraković i nekolicina 

drugih koji su ovu ideju osujetili 

na Bošnjačkom saboru, 

ali, najveća je zasluga Fahrudina 

Radončića, durbiniste 

koji je vidio dalje od Alije 

Izetbegovića. To je poruka 

ove plitke propagandne manipulacije. 

Podvala o mogućnosti 

bošnjačkog entiteta jedna je 

od najopasnijih operacija velikosrpskih, 

velikohrvatskih 

i zapadnih obavještajaca. 

Cilj je bio navući bošnjačku 

politiku na ambiciju o mogućnosti 

formiranja muslimanske 

državice, sa teokratskim 

sadržajima, kako bi se 

legitimirale srpska i hrvatska 

separatistička vojna hunta u BiH. Čim 

su Alija Izetbegović, kao predsjednik 

države, te Haris Silajdžić, kao ministar 

vanjskih poslova, sjeli za pregovarački 

sto za zločincima i separatistima, 

degradirali su svoje državne funkcije 

i Ustav koji im to nije dozvoljavao, te 

su državne atribute sveli na “stranu u 

sukobu”. Kad je zabetonirana naša trećinska 

pozicija, namjesto državne, saznalo 

se da nema ništa od te muslimanije 

– jer Evropa to ne da! – pa su nas u 

martu 1994. smjestili u Federaciju, pod 

hrvatsku skrb. Alija Izetbegović čak 

i da je htio, nikad ne bi dobio muslimansku 

državicu, a ta ambicija kojom 

je pumpan od zapadnih i cionističkih 

hohštaplera poslužila je samo da srpske 


18

i hrvatske separatističke hunte dobiju 

mjesto za pregovaračkim stolom, ravnopravno 

sa predsjednikom države, tj. 

frtalja države. Na Bošnjačkom saboru, 

pak, ta ideja je definitivno sahranjena, 

a Bošnjacima je, pored povratka 

nacionalnog imena, definirana mapa 

nacionalnog puta, koja glasi: BiH je 

okvir bošnjačkog opstanka. Mnogi su 

pogubnost podvale o muslimanskoj 

državici shvatili tek nakon Bošnjačkog 

sabora, pa i sam Fahrudin Radončić, 

iako je još u 1992. bilo nagovještaja o 

mogućoj trojnoj podjeli BiH. 

Siguran sam da u toku 1992. i 1993. 

svi bošnjački autori kad se saberu nisu 

napisali više tekstova od mene o opasnosti 

prihvatanja ideje o bošnjačkom 

entitetu. To znači da je mnogo prije 

Bošnjačkog sabora i “ženevskog prijedloga 

o uniji država BiH”, na 

teritoriji pod kontrolom Armije 

RBiH, proturana ideja 

o muslimanskoj državici, 

a suprotstavljanje toj ideji 

značilo je suprotstavljanje 

zvaničnoj politici i njenim 

pipcima. Prelistao sam svoje 

naslove iz tog vremena i 

našao mnoštvo tekstova u 

kojima ukazujem na ovu 

podvalu. Evo citata iz teksta 

“Islam na kršćanskom 

štitu”, od 24. maja 1993., 

odakle se vidi kako su nas 

svjetski islamomrsci navlačili 

na ideju o muslimanskoj 

državici: “(...) Progovorio je 

poznati krvožder malih naroda, 

bivši američki državni 

sekretar Henry Kissinger. 

On predlaže stvaranje 

islamske države na djeliću tla Bosne i 

Hercegovine. Vidi sad ovo!!! Ne treba 

puno pameti da bi se tu shvatilo da 

Kissingerov prijedlog znači legalizaciju 

etničkog čišćenja i genocida nad 

Muslimanima, te da u slučaju ostvarenja 

prijedloga predstavlja nastavak 

zločina – ali u svilenim rukavicama! 

Niko Muslimane u toj Kissingerovoj 

državici ne bi ubijao, ali za decenijudvije 

oni bi se sami razbježali, od neimaštine, 

trauma i straha.” 

U tekstu pod naslovom “SDA u 

paukovoj mreži političkih promašaja”, 

od 16. avgusta 1993. piše(m): “Čelni- 

ci SDA danas sa nekom morbidnom 

slašću kane uživati plodove poraza, 

više ne misleći ni na Foču, Trebinje, 

Banjaluku, Zvornik, Vlasenicu... Prognanicima 

i ne misle objasniti kako to 

da se više nikada neće vratiti na svoja 

ognjišta. Pa, tako, rekli bi, jer naš muslimanski 

interes više nije cijela BiH, 

već jedan njen komadić. A 200.000 

Šteta je što su 

SBB i njegov 

osnivač postali, 

pored SDA, 

druga filijala 

velikosrpskog i 

velikohrvatskog 

SDP-a, i što 

gube povjerenje 

na tako jasnim 

pitanjima – 

kakvo je potreba 

da čuvamo 

lijepo sjećanje 

na svoga prvog 

Predsjednika. 

Muslimana je izginulo za 

cjelovitu, a ne za komadić. 

Rat je počeo zbog suverene, a 

ne zbog ovakve. Neko mora 

dati odgovore na to, i na još 

mnogo toga, prije nego što se 

raspilavi na prijestolju fildžan-državice. 

Ratni zločinac 

Karadžić je pred rat rekao 

da će – Izetbegović žrtvovati 

milion Muslimana da bi na- 


19 

pravio muslimansku državu. Ne, u to 

nećemo da vjerujemo, ali nakon izvjesnih 

SDA-slavljeničkih pirova moramo 

konstatovati da imamo različite poglede 

na muslimanski interes. Oni ga 

vide u porazu, u muslimanima stjeranim 

u geto, u muslimanskoj državici, 

ne mareći za povratak prognanika na 

svoja ognjišta..., a mi taj interes vidimo 

sasvim drugačije. Mi želimo sa poštenim 

i bosanski opredijeljenim Srbima

i Hrvatima nastaviti (makar i političku) 

borbu za cjelovitu BiH, i tako ostvariti 

ključni muslimanski interes. (...)” 

Još tokom 1992. godine pojavili su 

se nagovještaji o mogućnosti stvaranja 

muslimanske državice, a što čitam iz 

ovog svog teksta, objavljenog 11. decembra: 

“Ako se ostvare težnje da embrion 

države BiH postane muslimanska 

zemlja, biće to zločin upravo protiv državnosti 

i suvereniteta RBiH! Bio bi to 

atentat na BiH, antidržavni čin kojim se 

negiraju Platforma Predsjedništva BiH, 

načela Armije RBiH, bio bi to ogavni 

teroristički čin kojim se obezvređuje 

hiljade mladih života, svjesno i herojski 

položenih u borbi za slobodu domovine. 

Čini se to u ime muslimana, a stva- 

ranjem muslimanskog kantona, više od 

milion prognanika zauvijek bi izgubilo 

nadu da će se vratiti u svoje domove.” 

Pipci radikalizma 

Zapisano ostaje, pa se iz ovog citata 

vidi da je neko krajem 1992. uistinu 

planirao stvoriti “muslimanski 

kanton”, zapravo entitet, i time dati 

za pravo srpskim i hrvatskim separatistima, 

a da u to vrijeme – tu me 

sjećanja ne vara! – ni jedan Bošnjak, 

osim mene, nije javno ustao protiv 

te ideje, ne jednim, već serijom tekstova 

koje sam 1996. objedinio u 

knjigu “Krv boje benzina”. Upravo 

zbog toga imam moralno pravo da 

se javno zgražavam nad pokušajem 

Fahrudina Radončića da našeg prvog 

predsjednika, Aliju Izetbegovića, 

oblati za izdaju i podjelu zemlje. 

Alija mu je trebao biti meta dok je 

bio na vlasti, a ne sada. To što je 

Radončić megaloman u podizanju 

nebodera, lijepo je i zabavno, ali, to 

što je megaloman u politici – šteta je 

za Bošnjake, koji su u SBB-u željeli 

vidjeti alternativu i šansu. Ako je 

Radončić izračunao da će gaženjem 

uspomene na našeg prvog Predsjednika 

sebi isposlovati liderstvo u Bošnjaka, 

prevario se, jer je od njega i 

njegove stranke starija, i važnija, potreba 

Bošnjaka da Aliju Izetbegovića 

vide u lijepom svjetlu. 

A razloga za lijepo viđenje Alije 

Izetbegovića ima mnogo više od ovih 

kritičkih opaski koje se tiču, uglavnom, 

njegove neodlučnosti i izgubljenosti 

u raspamećenim vremenima. To što 

nam nije ostavio nacionalne institucije, 

a mogao je (Bošnjačku akademiju, 

Muzej genocida, itd.), to što nam je u 

SDA ostavio SDP-ovca Sulejmana Tihića, 

i što bošnjačke interese nije vidio 

dalje od svoje SDA, sve su to mahane, 

ali, zato nam je Izetbegović u amanet 

ostavio ideju tolerancije koju 

je preporučivao i u toku 

rata. U tekstu od 11. avgusta 

1992. pozivam borce Armije 

RiH da ne pale srpska 

sela, jer “tada pale našu Bosnu”, 

te citiram Izetbegovića 

koji je poručio: “Svako ko 

bude radio na maltretiranju, 

omalovažavanju ili čak 

protjerivanju poštenih bh. 

Srba, najdirektnije potpomaže 

zločinačku politiku 

Radovana Karadžića!” Da 

je samo ovo javno poručio, 

predsjednik Izetbegović bio 

bi vrijedan trajnog poštovanja, 

namjesto što mu se sada 

sve zaboravlja u ime dileme 

o “ženevskom sporazumu”. 

Napose, zar Bošnjački sabor 

nije bio izraz demokratske kulture i 

historijske odgovornosti Alije Izetbegovića 

koji je, da je htio, mogao 1993. 

sam prihvatiti ugovor o tri entiteta, 

kao što je više-manje sam prihvatio i 

Dejtonski sporazum, te priznao Republiku 

Srpsku. Kakva je razlika? Zašto 

Radončiću ne smeta vašingtonska/dejtonska 

podjela na dva entiteta, a smeta 

“Svako ko 

bude radio na 

maltretiranju, 

omalovažavanju 

ili čak 

protjerivanju 

poštenih 

bh. Srba, 

najdirektnije 

potpomaže 

zločinačku 

politiku 

Radovana 

Karadžića!” Da 

je samo ovo 

javno poručio, 

predsjednik 

Izetbegović 

bio bi vrijedan 

trajnog 

poštovanja. 

mu prijedlog o tri entiteta? 

Zato što je onaj drugi, virtualni 

i nesuđeni bošnjački 

entitet, platforma za beogradsku 

propagandu o tzv. 

bošnjačkom radikalizmu, 

na kojoj posljednjih mjeseci 

jaše “lider opozicije”, a zapravo, 

pipak SDP-a. Prvo je, 

po uzoru na Lagumdžijinu 

policijsku državu iz 2001. 

godine, optužio našu policiju 

za terorizam, opetujući 

priču o kampu “Pogorelica”, 

a evo sad opet čitamo blatopis 

o nekakvom radikalizmu 

u Bošnjaka. Nema većeg 

radikalizma od optuživanja 

Bošnjaka za radikalizam, 

jer se takvo što može činiti 

samo za račun počinilaca 

genocida nad Bošnjacima! Šteta je što 

su SBB i njegov osnivač postali, pored 

SDA, druga filijala velikosrpskog i velikohrvatskog 

SDP-a, i što gube povjerenje 

na tako jasnim pitanjima – kakvo 

je potreba da čuvamo lijepo sjećanje na 

svoga prvog Predsjednika. Doduše, sve 

bi bilo drukčije da je Bakir Izetbegović 

otvorio granap. 


20

Politika i društvo 

Opći i predsjednički izbori u Srbiji 

Muftija Muamer Zukorlić 

izašao na crtu političarima 

Kandidatura muftije 

Muamera ef. Zukorlića 

za predsjednika Srbije 

izazvala je veliku 

pozornost javnosti i 

oprečne komentare, kako 

u vjerskim krugovima, 

tako i među političkom 

elitom. Jedni ovaj 

nesvakidašnji gest muftije 

Zukorlića tumače kao 

miješanje vjere u politiku i 

svojevrsni egzibicionizam 

Prirpemio: Almir Mehonić 

Anes Džunuzović, novinar 

i publicista 

Zukorlić se kandidirao kako bi 

pojačao poziciju svoje stranke 

koji ne bi trebao da 

bude svojstven jednom 

vjerskom vođi, dok drugi 

ovaj čin pravdaju kao 

legitiman način borbe 

za svoju zajednicu koja 

je napadnuta i nešto što 

se ne kosi sa principima 

islama. Pokušali smo 

dobiti argumentaciju od 

ova dva sukobljena stava 

o kandidaturi muftije 

Zukorlića 


21 

Mislim da se muftija Zukorlić 

kandidirao kako bi pojačao 

poziciju stranke zbog 

parlamentarnih i lokalnih izbora, odnosno, 

da se direktno svojom sposobnošću 

i retorikom može uključiti u kampanju, 

sa jedne strane, a sa druge što se kampanja 

u Srbiji usmjerila uglavnom na kampanju 

za predsjednika Republike. 

Što se tiče rasporeda političkih 

snaga bošnjačkih partija mislim da će 

SDA imati svojih 30-35 %, jer imaju 

konstantno biračko tijelo. SDP 10 - 

15%, jer se Rasim Ljajić posvetio srpskoj 

politici, ima čovjek dvije stranke 

i Sandžak mu nije prioritet na ovim 

izborima, ali će predizborna kampanja 

učiniti da ipak navuče ovaj procenat. 

Jedan broj Bošnjaka će glasati za 

Čedu Jovanovića, neki i za Tadića, 

znam neke i za Dinkića, uglavnom i to 

će odvući nekoliko procenata, a ostalo 

za BDZ, što će biti blizu 50%. 

Ono što će biti problem kad BDZ 

pobijedi jeste tanka kadrovska politika, 

odnosno, kadrovska rješenja. 

Nažalost, muftija je oko sebe okupio 

samo poslušne ljude, one koji će mu ići 

niz dlaku i kada očito griješi, ljude bez 

harizme i snage da mu se odupru argumentima. 

Takvi ljudi će biti i u Skupštini 

Srbije, i bojim se da neće imati 

snage i stručnosti a ni političkog znanja 

da izađu na kraj sa srpskim političarima. 

Mislim da se tu muftija morao 

ponijeti otvorenije i dozvoliti sebi da 

uključi neke ljude koji će se bolje nositi 

u Skupštini, ali i biti spremni njemu 

reći, kada smatraju da nije upravu. 

Na lokalnim nivoima, kroz primjer 

moje Nove Varoši vidim da se nije mislilo 

puno na kadrove. 

Mislim da sve ovo ne može donijeti 

ništa novo i spektakularno. Muftija 

izgovara krupne riječi, ali kada se 

one suoče sa realnošću vlasti vidjeće 

se njihova nemoć. U Novom Pazaru 

će morati graditi koaliciju sa Srbima, 

kao i u Sjenici, recimo, i šta onda, šta 

ako tamo dobiju radikali kao što su 

dobijali do sada, moraće sa njima u 

vlast?! 

Hako Duljević, predsjednik Lige 

za Sandžak 

Volan ne smiju imati ovjereni 

izdajnici

Sama kandidatura muftije Zukorlića 

za mjesto predsjednika 

Srbije nosi promjene. To je dobra 

prilika da kroz javni nastup, u 

toku predviđene kampanje, glasnije 

iznese sve ono što “muči” nas i 

sam narod. Svakako da je ovo novina. 

Mi moramo razbiti zid koji 

smeta Bošnjacima da se bave sobom 

i svojim problemima, bez obzira 

na uniformu. Raspored snaga 

će u najvećoj mjeri definirati sami 

rezultati izbora, u svakom slučaju 

volan ne smiju imati ovjereni izdajnici. 

Redžep Škrijelj, profesor historije 

na državnom Univerzitetu u 

Novom Pazaru 

Ovi izbori neće eliminirati podjele 

koje postoje 

na bošnjačke podjele u BIH, tako da 

naša situacija u Sandžaku neće biti 

ništa bolja od onoga što zaslužujemo 

Ṅa izborima će odnos snaga biti 

veoma nepredvidiv, mada se može 

očekivati da SDA i BDZ osvoje po 

30-tak i više procenata glasova, dok 

se to za SDP ne bi moglo očekivati. 

Također, možemo očekivati smanjeni 

broj bošnjačkih predstavnika na 

republičkom nivou. Privredni problemi 

i zauzetost Srbije sa evrointegrativnim 

procesima će bar na jedno 

vrijeme odložiti ponovne izbore za 

novi saziv Bošnjačkog nacionalnog 

vijeća. 

Muhamed Mahmutović, novinar 

i pisac, član Pokreta za autonomiju 

Sandžaka 

Šta god je započeo muftija 

Zukorlić je to završio sa velikim 

uspjehom 

raste sloga i povjerenje među Bošnjacima. 

To je proces koji niko ne 

može zaustaviti i sigurno će donijeti 

prosperitet cijelom bošnjačkom 

korpusu, ne samo Bošnjacima 

Sandžaka. 

Hajrudin Balić, profesor na Fakultetu 

za islamske studije u Novom 

Pazaru 

Njegova kandidatura je 

svojevrstan odgovor na sve 

pokušaje da se muslimani u 

Srbiji omalovaže, da im se na 

brutalan način oduzimaju i krše 

elementarna prava 

Ovi izbori neće donijeti ništa 

čime bi se Bošnjaci mogli posebno 

radovati. Tačnije, vrlo će teško biti 

eliminirane podjele koje postoje. 

Zabrinjava i činjenica da za tim ne 

postoji želja, a ne volja, naših “vožda”. 

Neslaganja su tako duboka 

da nadmašuju sva naša očekivanja. 

Najveći problem je u tome što bi sve 

tri opcije željele da vladaju jedna 

nad drugom, a vrhunac čitave farse 

je kandidatura Muamera Zukorlića 

za predsjednika države, one iste sa 

kojom nas zavađa duže vrijeme. To 

bi mu bilo kao kad bi za kandidata 

imali srpskog patrijarha ili nekog od 

episkopa. U tom slučaju se ne bi mogli 

nadati ničemu. 

Naše probleme će i dalje odlagati 

ad acta, jer su lični interesi preči od 

kolektivnih. Sve se preslikava i liči 

Sanadžački muftija Muamer ef. 

Zukorlić je čovjek koji je preporodio 

sandžačku vjersku, kulturnu i 

političku scenu. Dosad šta god je 

započeo završio je sa velikim uspjehom, 

a sve govori da će tako ostati i 

u buduće. 

Najvažnije što je uradio je jačanje 

veza Bošnjaka Sandžaka sa 

matičnom domovinom i svijesti 

Sandžaklija o njihovim korijenima, 

što daje već vidljive rezultate 

po svijetu, gdje umjesto sandžačkih 

džemata i klubova niču bošnjački 

kulturni centri, u kojima 


22 

Kandidatura muftije Zukorlića 

predstavlja iskorak u političkom 

životu muslimana-Bošnjaka 

u Srbiji, Balkanu, pa možda i šire. 

Ona, već od kako je najavljena 

izaziva veliku pažnju, kako domaće 

tako i međunarodne javnosti. 

Pažnja tih razmjera će doprinijeti 

da se za muslimane u Srbiji 

na daleko čuje, što će, nadam se, 

ubrzati rješavanje nagomilanih 

problema i ostvarivanje ljudskih 

prava koja su im sada dobrim dijelom 

ugrožena. Ako analiziramo, 

unazad nekoliko godina prilike u 

Srbiji, vidjet ćemo povećan pritisak 

centralnih vlasti nad Bošnjacima, 

Albancima, kao i ostalim 

pripadnicima etničkih zajednica. 

Primjetno je, također, i uključivanje 

Islamske zajednice u društveno-političke 

tokove u Srbiji, posebno 

nakon pokušaja osnivanja 

paratvorevine-pandama Islamskoj 

zajednici koju predvodi muftija 

Zukorlić.

Njegova kandidatura je svojevrstan 

odgovor na sve pokušaje 

da se muslimani u Srbiji omalovaže, 

da im se na brutalan način 

oduzimaju i krše elementarna 

prava. 

Svih ovih godina Zukorlića 

opružuju da prijeti integritetu 

Srbije, na ovaj način on potvrđuje 

svoje stavove da ne želi srušiti 

integritet Srbije, već da želi doprinijeti 

boljoj j organizacije cjelokupnih 

prilika u njoj. Čak je i 

pokret za autonomiju Sandžaka 

inicijativa koja doprinosi boljoj 

organizaciji Srbije. 

Muftija je ugledan, kako u 

svom narodu, tako i šire. On taj 

ugled uspješno koristi. Ako se ne 

prestane sa diskriminacijom, koja 

se ogleda u napadima na Islamsku 

zajednicu, na Internacionalni 

univerzitet, na vakufsku imovinu, 

isključivanje vjeroučitelja iz državnih 

škola, diskriminatorskom 

zapošljavanju u državnim institucijama, 

gdje pripadnici srpskog 

naroda imaju primat, za očekivat 

je još koraka muftije Zukorlića 

koji će imati za cilj otklanjanje i 

rješavanje ovih pitanja. 

Od ishoda izbora zavisit će budući 

raspored snaga na političkoj 

sceni u Sandžaku. Ono što je evidentno, 

cjelokupna politička elita 

se podijelila u dva tabora. Jedan 

koji čine sve stranke, kako one 

velike tako one male, koje su na 

direktan ili indirektan način povezane 

sa strankama u Beogradu, 

to je takozvani beogradski blok. 

Druga struja je struja koju 

predvodi BDZ, stranka nastala iz 

okrilja bloka koji predvodi muftija 

Zukorlić. Dakle, postoji sandžačka 

i beogradska opcija. Kako 

će se snage dalje usmjeravati vidjećemo 

nakon izbora. 

Ono što ja očekujem od ovih 

izbora je svakako da se Bošnjaci 

oprijedele za sandžački blok koji 

će zasigurno značiti i preokret. 

Beogradski blok stranaka je na 

vlasti već dvadesetak godina i 

njih narod u Sandžaku krivi za 

sve neuspjehe i poraze koji su im 

se dešavali. Mislim da je vrijeme 

da se Bošnjaci poput Mađara, Albanaca 

i drugih etničkih zajednica 

u Srbiji okrenu sebi, da njihova 

prava zastupaju njihovi predstavnica 

a ne da budu sateliti neke 

beogradske opcije koja na kraju 

uvijek presudi u korist Beograda 

a na štetu Sandžaka i naroda koji 

u njemu živi. 

Fahrudin Kladničanin, Akademska 

inicijativa Forum 10 

Bošnjaci su navikli da imaju lidera 

Kandidatura je usmjerena na polarizaciji 

bošnjačkog biračkog tijela 

i želje da se muftija nametne kao 

neprikosnoveni lider Sandžaka, u 

svakom smislu, a političkom posebno. 

Muftija nije želio da prepusti 

slučaju ovaj izborni proces, ponešen 

rezultatima izbora za Bošnjačko nacionalno 

vijeće od prije dvije godine i 

pretpostavkama da uživa maksimalnu 

podršku u bošnjačkom korpusu, 

on se nametnuo u ovom izbornom 

procesu. 

Uvažavajući činjenicu da se 

kadrovi stranaka koju podržava blijedi 

i politički neiskusni i svjestan 

mogućih rezultata, muftija se namerno 

kandidovao i sada njegovu 

kandidaturu predstavlja kao svojevrsni 

referendum između njega i 

tzv. “beogradskog režima” oličenog 

prije svega u ministru Ljajiću. Zato 

je njegova kandidatura želja da BDZ 

dobije što veći broj glasova na lokalnom 

i parlamentarnom nivou, 

odnosno svojevrsna borba muftije 

Zukorlića za osvajanje lokalne vlasti. 

Bošnjaci su navikli da imaju 

lidera, čovjeka koji će da zastupa 

njihove interese, kao što je to bilo 

90-tih, kada je Ugljanin bio neprikosnoveni 

bošnjački lider, to 

sada pokušava da uradi i muftija sa 

malim kozmetičkim promjenama u 

retorici. Ali, cio nastup, medijski, 

kampanjski, liči na politički folklor 

sandžačkih političkih prvaka u 

vremenu njihovog političkog puberteta 

ranih 90-tih. Zukorlić će imati 

određenu političku snagu, međutim, 


23 

ne dovoljnu da vlada, ali dovoljnu da 

bude prisutan u političkom životu 

Sandžaka, po mom mišljenju kao 

opozicija. 

Jakub Dorgut, publicista, šef resora 

za medije Bošnjačke kulturne 

zajednice u Crnoj Gori 

Najvažnije je da Bošnjaci u Sandžaku 

dobiju samopouzdanje 

Najvažnije je da Bošnjaci u 

Sandžaku dobiju samopouzdanje, a 

ovo je najbolje rješenje u ovom trenutku. 

Bošnjački narod će se slobodnije 

osjećati i biće ispunjen pozitivnom 

energijom jer će prisustvom promocijama 

po sandžačkim gradovima ili 

putem medija razlučiti ono što je za 

njega dobro, a šta nije. Mnogo važna 

stvar će biti sučeljavanja, TV dueli ili 

muftijino gostovanje na RTS i drugim 

značajnijim TV stanicama jer 

na tom polju muftija je neprikosnoven. 

Naročito će biti važni TV dueli 

na RTS-u da Bošnjaci iz ovog dijela 

Sandžaka mogu izravno čuti muftijine 

poruke, da ih ne dobijaju preko posrednika. 

Nije slučajno što su granice kroz 

Sandžak izuzetno tvrde, to je još jedan 

vid pritiska na Bošnjake iz ovog 

dijela da “zaborave” da su jedan te isti 

narod, isto kao što su nas podijelili na 

Bošnjake i Muslimane u crnogorskom 

dijelu. Zašto nikada nije uspostavljena 

autobuska linija između Pljevalja i Prijepolja, 

dva najbliža susjedna grada (30 

km) nije teško odgonetnuti. Zašto nikada 

nije bila autobuska linija između 

Pljevalja i Novog Pazara, Rožaja ili Plava 

ili drugih sandžačkih gradova. Da je 

toga ranije bilo siguran sam da danas 

ne bi bili podijeljeni. Zato smatram 

koliko god je muftijina kandidatura 

važna za Bošnjake u Srbiji, gotovo isto 

toliko je važna i za Bošnjake u Crnoj 

Gori. Očekujem da će BDZ imati bar 

jednog poslanika u Skupštini Srbije, a 

to je za početak sasvim dovoljno.

Pogledi 

Sarajevska Crvena linija - od Vječne vatre do Alipašine džamije 

Bosna na zemlji krvavoj 

Sarajevska Crvena linija, 

srebreničke zelen 

elena i bijel 

ijela… 

Previsoka je cijena plaćena 

da bi se bh. patrioti olahko 

odricali vlastite domovine i time 

nipodaštavali sve žrtve pale za 

njenu odbranu. Zalud bi u tom 

slučaju bila sarajevska Crvena 

linija, čije će stolice biti stalna 

postavka u budućem spomen 

parku opkoljenom Sarajevu i BiH. 

Zalud bi bile i srebreničke zelene 

i bijele linije tabuta i nišana 

8372 pobijenih Srebreničana i 

drugih Podrinjaca, satjeranih 

u Potočare, u “zaštićenu 

enklavu” , u kojoj su, naočigled 

međunarodnih vojnih snaga 

i svjetske javnosti pobijeni, u 

najstrašnijem genocidu nakon 

Drugog svjetskog rata 

Piše: Ale Kamber, Livno 

07.04.2012.god. 

Šta to radiš, sine? / Sanjam, 

majko. Sanjam, majko, 

kako pjevam, a ti me pitaš, 

u mom snu: Šta to činiš, sinko? / O 

čemu, u snu, pjevaš, sine? / Pjevam, 

majko, kako sam imao kuću. A sad 

nemam kuće. O tome pjevam, majko. 

Kako sam, majko, imao glas, 

i jezik svoj imao. A sad ni glasa, 

ni jezika nemam. Glasom, koga 

nemam, u jeziku, koga nemam, o 

kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu, 

majko.”/ (A.Sidran: “Mora”). 

Oni su tu… 

Sarajlije i drugi bh. patrioti 

su ove godine na dostojan i veoma 

dojmljiv način obilježile 6. 

april, Dan grada Sarajeva, 550. 

rođendan grada, Dan oslobođenja 

Sarajeva u Drugom svjetskom ratu 

i 20-godišnjicu početka fašističke 

opsade Sarajeva u posljednjem ratu, 

koja je trajala 44 mjeseca, ili 1425 

dana, što je najduža opsada nakon 

Drugog svjetskog rata. Sjećanje na 

dane kad je Sarajevo bilo najveći 

koncentracioni logor na svijetu, 

u kojem je ubijen 11541 civil, od 

čega 1601 dijete, uz prigodne programe, 

obraćanje prisutnih, vijence 

i odavanje počasti žrtvama, 

obilježeno je i na veoma originalan 

način, postavljanjem 11541 crvene 

stolice (za svakog ubijenog Sarajliju 

po jedna) na potezu od Vječne vatre 

do Alipašine džamije, u dužini 

od 800 metara, te postavljanjem 

velike table na zgradi iznad Vječne 

vatre sa upisanim brojem pobi- 

24

Potočari - bijeli nišani u nizu 

jenih sarajevskih civila, 

među kojima su 5. aprila 

1992. godine, uoči Dana 

oslobođenja Sarajeva od 

fašizma!!!, prve stradale 

djevojke Suada Dilberović 

i Olga Sučić, od hitaca 

novih fašista, i na Bajram, 

čime se zapravo snajperski 

već pokušalo ubiti 

zajednički život Sarajlija 

i BiH kao multietničku 

i međunarodno priznatu 

državu. Što nisu 

uradili snajperi uradili 

su na najsvirepiji način 

minobacači, topovi, tenkovi… 

Ali Sarajevo je 

opet pobijedilo. Pobijedila 

je i BiH, uprkos 

umišljanju njenih djelitelja 

da je već podijeljena 

i faktički kao takva nestala. Previsoka 

je cijena plaćena da bi se bh. 

patrioti olahko odricali vlastite 

domovine i time nipodaštavali sve 

žrtve pale za njenu odbranu. Zalud 

bi u tom slučaju bila sarajevska 

Crvena linija, čije će stolice biti 

stalna postavka u budućem spomen 

parku opkoljenom Sarajevu 

i BiH. Zalud bi bile i srebreničke 

zelene i bijele linije tabuta i nišana 

8372 pobijenih Srebreničana i 

drugih Podrinjaca, satjeranih u 

Potočare, u “zaštićenu enklavu”, u 

kojoj su, naočigled međunarodnih 

vojnih snaga i svjetske javnosti pobijeni, 

u najstrašnijem genocidu 

nakon Drugog svjetskog rata. Zalud 

bi bile i sve druge bosanske i 

bošnjačke crvene linije ispisane 

krvlju šehida i ostalih palih za 

njenu odbranu širom BiH, i zalud 

bi bila sva bijela šehitska mezarja 

na kapijama dženetskim. Ali, uzalud 

nije bilo ni ovoga puta. BiH je 

tu, a “i oni, šehidi, su tu samo što 

Gledaju nas 

sa sarajevske 

Crvene linije, 

sa Kovača, 

od Zetre, 

iz Krajine, 

Hercegovine, 

Livna, Tuzle, 

Zenice, 

Bijeljine, od 

Srebrenice… 

gledaju nas 

tabutima 

zelenim i 

nišanima 

bijelim iz 

mahala 

bosanskih 

i kapija 

dženetskih. 

to vi ne znate…” Oni nas 

i vide i čuju i znaju šta 

radimo. Gledaju nas sa 

sarajevske Crvene linije, 

sa Kovača, od Zetre, iz 

Krajine, Hercegovine, 

Livna, Tuzle, Zenice, 

Bijeljine, od Srebrenice… 

gledaju nas tabutima 

zelenim i nišanima bijelim 

iz mahala bosanskih i 

kapija dženetskih. Gledaju 

nas iz avlija ćilimima 

zastrtim… 

Bosna je ćilimom zastrta 

“Bosna, to je jedna 

dobra zemlja/ Kad plače 

klobuču kiseljaci/ Sagni 

se i pij, niko se ne ljuti/ U 

Bosni ima jedna tišina/ U 

tišini jedna njiva/ U toj njivi obeharalo 

stablo/ Zimi Bosna po svu noć 

srebrom zvoni/ Bosna ima Bosanca/ 

Kad Bosanac liježe na počinak/ On 

polako glavu spušta na zemlju/ Da 

zemlju ne povrijedi/ Bosna ima majku/ 

Majka se popne na brdo iznad 

pruge/ Pa mahne mašinovođi/ Majka 

mahne mašinovođi, a lokomotiva 

vrisne/ Bosna ima kuću/ U kući 

živi starica/ Njen smijeh je ajet o 

dženetu/ Skloni obuću kad prelaziš 

Unu/ Savu/ Drinu/ Operi noge u 

rijekama/ Bosna je ćilimom zastrta”/ 

(N.Ibrišimović “Bosna”). 

“…Tamo na Uni zlatno zrnce/ 

a na Drini zora plava/ U Neretvi 

spava sunce/ niz ravnine se razlila 

Sava/ Krene li dušman ti na zide/ 

u san starih mezarova/ udariće 

na šehide/ što krv će liti za brda 

ova/ Mila, sura i žestoka/ Bosna na 

zemlji krvavoj/ Čuvam Tebe kao i 

dva oka/ Ja sin sam tvoj, zemljo/ Ja 

sin sam tvoj!”/ 

sam tvoj”). 

(N.Latić: “Ja sin 

11541- Sarajevska Crvena linija 

Potočari-8372 

Potočari-spisak žrtava 

Potočari-zelena linija 


25

Društvo 

Tomislavgrad (Duvno) panorama 

Prođoh Hercegovinom kroz gradove: Duvno na tromeđi 

Bosanski Sedidžedid sa Županj potoka 

Kao i u Livnu, ili Kupresu, tako je i u 

Tomislavgradu većina ulica, trgova 

i ustanova sa hrvatskim nazivima. 

Zastava i grb općine ničim ne 

svjedoče postojanje drugih 

etničkih skupina osim hrvatske. Na 

crveno-bijeloj, hrvatskoj podlozi 

grba, kruna je hrvatskog Kralja 

Tomislava sa konturama katoličkog 

samostana. Nastavni planovi i 

program kao i jezik u školama su 

hrvatski. Hrvatski je službeni jezik 

i u ustanovama, institucijama, na 

kulturnim manifestacijama, premda 

je izborena u Zakonu u osnovnom 

i srednjem školstvu ravnopravnost 

jezika, ali su i roditelji i učenici 

uglavnom svikli na kroatizaciju i 

više se skoro i ne bune 

Tomislavgradska je općina 

površine 966 kilometara 

kvadratnih, smještena u jugozapadnom 

dijelu BiH na tromeđi 

Bosne, Hercegovine i Dalmacije, sa 

Tomislavgradom kao najvećim i centralnim 

naseljem od njih 66, a koji 

je ime dobio po hrvatskom Kralju 

Tomislavu, za kojeg se u ovom kraju 

vjeruje da je i krunisan na Duvanjskom 

polju davne 925. godine. Rimski 

naziv za ovaj grad je Delminium, 

a korijen imena (Dumno = pašnjak 

i Delma = ovca) seže do Ilira koji 

su naseljavali ovaj kraj i bavili se 

ovčarstvom u prostranom “Dumnu/ 

Delmnu”. U vrijeme hrvatskih i bosanskih 

srednjevjekovnih j vladara 

grad se zove Županjac po mjestu 

stanovanja upravnika župe Duvno, 

a i po potoku Županjcu koji i danas 

presijeca grad. 


26 

Nova tvrđava 

U vrijeme turske vladavine ovim 

krajem grad dobiva ime Sedidžedid 

(Nova tvrđava) i Župan potok, da bi 

u vrijeme Austrougarske ponovo vratio 

ime Županjac. Na 1000-godišnjicu 

krunisanja Kralja Tomislava 1925. godine 

i na prijedlog srpsko-hrvatskoslovenskog 

(SHS) kralja Aleksandra 

Karađorđevića, u okupiranoj BiH, 

grad ponovo dobiva ime Tomislavgrad 

i to će ime zadržati do oslobodilačke 

1945. godine kad ponovo postaje Duvno 

i to ostaje do 1989. godine kad 

ga i socijalističko-komunističke vlasti 

također imenuju “kraljevskim gradom” 

-Tomislavgradom kako se i danas zove. 

Grad je smješten na istočnim padinama 

Tušnice na sjeverozapadu Duva njskog 

polja dimenzija 20x12 kilometara i 

nadmorske visine 860-900 metara.

Džamija u Omerovićima 

Polje je okruženo planinama 

Tušnicom, Jelovačom, 

Ljubušom, Vranom, Libom, 

Gvozdom i Midenom, te ispresjecano 

rijekom Šujicom 

i nekolicinom potoka. Na 

istočnom dijelu između 

Vrana i Čvrsnice je Blidinje 

jezero (4 km kvadratna), a 

na zapadnom dijelu rječica 

Ričina nastala od ponornice 

Šujice i Buško jezero (57,7 

km kvadratnih)u kojeg se 

ulijeva. 

Najstariji stanovnici Duvna 

su ilirsko pleme Delmati 

koje pokoravaju Rimljani 

i drže pod vlašću sve do dolaska 

hrvatskog kraljevstva 

koje vlada do druge polovine 

13. stoljeća kad dolazi 

na vlast bosanski vladar 

Stjepan II Kotromanić 

1325. godine. Kotromanići 

će vladati sve do dolaska Turaka koji 

će ostati nekoliko stoljeća da bi ih 

naslijedila Austro-Ugarska do 1918. 

godine, a potom Kraljevina SHS, pa 

jedno vrijeme kvislinška NDH i na 

kraju od 1945. do 1991. godine Duvno 

je dio RBiH u sklopu SFRJ, a potom 

dio međunarodno priznate BiH. Od 

svog postanka i Duvno je kao i BiH 

plemenski i etnički šaroliko sa ostacima 

uticaja svakog novog gospodara. I 

danas je šaroliko. Geografski je 100% 

bosansko, dodvorničkim mentalitetom 

dobrog dijela Hrvata “hervegovačko”, 

a zbog blizine Dalmacije, dvojnog 

državljanstva, ikavice u govoru i kuća 

s obje strane granice i “dalmatinsko”. 

Po posljednjem popisu stanovništva 

1991. godine općina je imala 29.261 

stanovnika od čega 25.976 ili 87% 

Hrvata, 3.148 ili 11% Bošnjaka i oko 

Duvanjski 

Bošnjaci žive 

i vjerski život 

praktikuju 

u sedam 

džemata, u 

kojima je 

pet džamija, 

jedan mesdžid 

i nekoliko 

mekteba. 

Prema 

evidenciji MIZ 

Tomislavgrad, 

gradski džemat 

ima 350 

domaćinstava 

i oko 290 

redovnih 

članova, te 

centralnu 

džamiju, 

Džudža 

Džaferovu. 

800 ili 2% Srba i ostalih. 

Nakon posljednjeg rata 

Srba više nema, Bošnjaka 

je manje barem za 600-700 

koji su iselili širom svijeta, 

ali je smanjen i broj Hrvata, 

barem za oko 8.000, 

pošto i oni, koristeći dvojno 

državljanstvo, a i tradicionalni 

odlazak u pečalbu, 

sve više postaju gastarbajteri 

i dijaspora. Bošnjaci 

žive najvećim dijelom u 

samom gradu, potom u selima 

Stipanjići, Omerovići, 

Oplećani, Blažuj, Mokronoge, 

Šujica i u još par za- 

selaka drugih naselja. U vrijeme 

turske vladavine bili su 

znatno teritorijalno rasprostranjeniji. 

Kroatizacija 

Kao i u Livnu, ili Kupresu, tako 

je i u Tomislavgradu većina ulica, 

trgova i ustanova sa hrvatskim nazivima. 

Zastava i grb općine ničim ne 

svjedoče postojanje drugih etničkih 

skupina osim hrvatske. Na crvenobijeloj, 

hrvatskoj podlozi grba, kruna 

je hrvatskog Kralja Tomislava sa konturama 

katoličkog samostana. Nastavni 

planovi i program kao i jezik 

u školama su hrvatski. Hrvatski je 

službeni jezik i u ustanovama, institucijama, 

na kulturnim manifestacijama, 

premda je izborena u Zakonu 

u osnovnom i srednjem školstvu 

ravnopravnost jezika, ali su i roditelji 

i učenici uglavnom svikli na kroatizaciju 

i više se skoro i ne bune. To im je 

postalo normalno kao dugogodišnjem 

zatvoreniku zatvor bez kojeg ne može 

i u kojeg poželi da se katkad vrati. 


27 

Džamija i dženaza, Oplećani 

Na žalost i roditelji djece, pokazujući 

djeci zadaću na hrvatskom jeziku, godinama 

i sami počnu govoriti hrvatski 

jezik bolje čak i od Hrvata iz Zagorja, 

zaboravljajući prekrasni bosanski 

jezik sa elementima ikavice kojim su 

stoljećima govorili i ovdašnji Hrvati i 

Srbi. Posljednih godina Bošnjaci slobodnije 

dišu u Tomislavgradu, premda 

su daleko od ravnopravnosti, pogotovo 

kad se tiče zapošljavanja i rukovodnih 

mjesta. Više ih se ne ometa u vjerskim 

sadržajima niti u obnovi vjerskih 

oblekata, radu Merhameta, ili KUD 

“Duvanjski biseri” i “Preporod”. Ne 

radi više ni Merhametova kuhinja 

koju su godinama, od njenog osnivanja 

nakon rata, velikodušno sponzorirali 

i imućniji duvanjski Hrvati, 

poput vlasnika Prodexa, Bakovića, 

Papića i drugih. “Jedva smo opstajali i 

režije za kuhinju pokrivali. A potrebe 

za narodnim kuhinjama ima svakim 

danom sve više. Posljednjih godina 

uglavnom najugroženijima dijelimo 

prehrambene i higijenske artikle kad 

dođemo do istih iz Centrale ili naših 

donatora. Radimo koliko možemo u 

okolnostima koje su sve teže za sve veći 

broj građana, ne samo Bošnjaka”, kaže 

predsjednik duvanjskog Merhameta 

Halil Hadžić. 

Kulturni život duvanjskih Bošnjaka 

se uglavnom svodi na druženje po 

kafićima i rijetko prisustvovanje mevludskim 

svečanostima u vrijeme ramazana, 

Bajrama ili otvaranja obnovljenih 

džamija. Tu i tamo se ode na koju rijetku 

predstavu u Dom kulture i to je sve. 

I firme su privatizirane, uglavnom od 

strane hrvatskih i slovenskih vlasnika 

pa u njima tokom rata i nekoliko godina 

nakon rata nije bilo mjesta za nehrvate. 

Sada radi u Prodexu i KAPIS-u, 

kao glavnim poslodavcima, približno

Džudža Džaferova džamija - 

rad na kupoli 

Merhamet TG 

Predsjednik Merhameta TG Halil Hadžić 

Merima Jerlagić 

onoliki procenat Bošnjaka koliko ih je 

i u duvanjskoj populaciji i, osim par 

izuzetaka, svi na običnim radničkim 

mjestima. Slično je i u organima vlasti, 

ustanovama i institucijama. Čak i gore 

po Bošnjake, jer ih je tu tek nekolicina, 

Mokronoge - panorama 

a nijedan na rukovodnom 

mjestu. Zbog svega su se 

većina Bošnjaka okrenuli 

stočarstvu i poljoprivredi, 

a nekolicina ugostiteljskoturističkim 

djelatnostima i 

obrtu. 

“Posebno je teško za 

mlade u Tomislavgradu, a 

pogotovo za Bošnjake. Niti 

ima kakvih adekvatnih 

kulturnih sadržaja, niti se 

njihove potrebe zadovoljene 

po pitanju ravnopravnosti u 

obrazovanju, pa je sve više 

onih koji razmišljaju da kad 

odu na studije izvan Tomislavgrada 

da se u njega i ne 

vraćaju jer će teško doći do 

posla, ili se nose mišlju da 

odu sasvim iz BiH jer je u državi kao 

cjelini nezavidna situacija po pitanju 

mladih. Eto i ja sam apsolvirala Bosanski 

jezik ali gdje da ga ovdje predajem 

i kome?”, zapitala se svršenica Mostarske 

medrese i profesorica Bosanskog 

jezika Merima Jerlagić, mlada Mostarka 

udata za Duvnjaka, sretna da joj 

barem muž Admir radi. Pokušavali su 

vlastiti obrt sa pržionicom kafe, ali nije 

se moglo u okruženju giganata koji se 

bave istim poslom i kod silnog uvoza. 

Duvnjaci su se i ranije rasipali širom 

svijeta u potrazi za poslom ili afirmacijom, 

ali ih se mještani ne odriču. Naprotiv, 

s ponosom se sjećaju rahmetli 

prof. Hamida Begića, njegove “Sehare” 

objavljene u Njemačkoj u izbjeglištvu, 

njegovog poslijeratnog rada u BZK 

“Preporod” u Sarajevu, Abida 

Jarića, Dževada Karahasana, Nermina 

Đonlagića, Seada Redžepagića, 

Stari Omer 

Bešlaga, otac 

ubijenog 

Huseina, je 

svjedočio kako 

su ležali kad ih 

je on pronašao 

iznad sela i uz 

njih mnoštvo 

čahura od 

automatskih 

pušaka i 

puškomitraljeza. 

Bili su popadali 

u polumjesec 

kracima 

okrenutim selu 

i haremu u 

kojem je danas 

devet jednakih 

bijelih nišana. 

Ešrefa Selimovića, Muje 

Musagića, Saliha Isaka, 

svog hafiza i ratnog hodže 

i mujezina rahmetli Osmana 

Musagića, stare rahmetli 

hafize Lejle Selimović, 

doktora Mirsada Đuguma, 

atletičara Đuguma… 

Sedam džemata i pet 

imama 

Duvanjski Bošnjaci žive 

i vjerski život praktikuju u 

sedam džemata, u kojima je 

pet džamija, jedan mesdžid 

i nekoliko mekteba. Prema 

evidenciji MIZ Tomislavgrad, 

gradski džemat ima 

350 domaćinstava i oko 

290 redovnih članova, te 

centralnu džamiju, Džudža 

Džaferovu, koja je bila minirana u 

proteklom ratu, pa obnovljena, nakon 

čega je umjesto krova na četiri vode 

dobila kupole. Uz džamiju su omanji 

harem sa značajnim nišanima i nakon 

rata izgrađeno turbe-česma džematliji 

Ilijasu Đugumu. Džamija ima i 

prekrasnu vitku munaru neobične 

visine za duvanjsku buru. Glavni 

imam je Edin ef. Kukić, učenik 

generacije Visočke medrese 2000. 

godine i apsolvent FIN-a. Ovom 

džematu pripadaju i džematlije iz 25 

domaćinstava obližnjeg Blažuja, koji 

ima lijep mesdžid, obnovljen 2001. 

godine i koji nema stalnog imama, već 

samo za ramazan, kao i najudaljenija 

Šujica, čija je džamija u posljednjem 

ratu bila do temelja sravnjena sa 

zemljom, a Bošnjaci iz dvadesetak 

domaćinstava uglavnom prognani, 

ili izbjegli. U Šujici je trenutno 15 


28

Predsjednik OV TG Mate Kelava 

zatražio oprost 

Blidinje 

bošnjačkih domaćinstava i imaju, od 

prije nekoliko godina, na samoj obali 

Šujice, na temeljima stare, obnovljenu 

prekrasnu džamiju sa munarom i 

starim haremom uz nju, sa nišanima iz 

turskog vakta, među kojima je i nišan 

Fatime Huseinove rođene u Turskoj, 

o čemu nam je besjedio jedan od 

najstarijih džematlija Smail Đonlagić, 

čiji je dio familije u Šujici, a dio rasut 

po svijetu nakon posljednjeg rata. 

U najbrojnijem duvanjskom seoskom 

džematu, u Stipanjićima, je 66 

domaćinstava i osamdesetak članova 

IZ. Sve do miniranja munare stare 

džamije 15.03.1997. godine, od strane 

hrvatskih, nikad otkrivenih terorista, 

klanjalo se u njoj, pa čak i nakon toga, 

uz oprez, jer je bila jako oštećena. A 

onda su se džematlije odlučile: umjesto 

da zaplašeni miniranjem džamije 

isele, odlučile su se na izgradnu sasvim 

nove džamije, nedaleko od stare, 

ali daleko veće i sadržajnije, što su i 

ostvarili. Nova džamija je otvorena 

2004. godine. Uz ove dvije džamije 

džemat ima i mekteb kao vakuf. 

Imaju stalnog imama. U džematu 

Omerovići je 46 domaćinstava. I njihova 

je džamija u ratu oštećena podmetanjem 

požara i pucnjavom, ali je 

sanirana 2007. godine, a uz džamiju 

je dograđen i imamski stan za stalnog 

imama sa mektebom. Slično 

je i u džematu Oplećani, koji ima 

džamiju od 1975. godine, mekteb, 

60 domaćinstava i stalnog imama. 

I džemat Mokronoge ima džamiju, 

imamski stan, te stalnog imama i 35 

domaćinstava. Džemat Mokronoge, 

uz posljednji rat, na žalost, pamti i 

najveći zločin počinjen u Tomislav- 

blizanci Emir i Emira Bešlaga (1973.), 

njihove sestre Subha (1970.) i Sinha 

(1968.) udata Đuliman, rođak Hugradu 

nad bošnjačkim civilima kad 

je pobijeno devetero članova iz porodica 

Bešlaga, Tiro i Đuliman. Zbog 

ovog zločina na Kantonalnom sudu u 

Livnu je Ivan Baković krajem 2004. 

godine osuđen kao stariji maloljetnik 

maksimalnom kaznom od 15 godina 

zatvora, a umro je 2010. godine na 

izdržavanju kazne u Zenici. Bakoviću, 

ali i osumnjičenima Albertu Topiću i 

Petru Majiću, koji su bili u bjekstvu, 

se sudilo i na Županijskom sudu u 

Hrvatskoj gdje slučaj nije okarakteriziran 

ratnim zločinom već ubistvom. 

Devet duvanjskih istina 

Ratnom zločinu u Tomislavgradu 

prethodilo je mjesec dana ranije 

razoružavanje svih Bošnjaka koji su 

skupa sa Hrvatima branili svoj grad 

i svoja sela. Razoružavanje se desilo 

bez insceniranih sukoba, poput onih 

koji su prethodili razoružavanju 

livanjskih Bošnjaka, kako bi se imao 

alibi za ubiti nekolicinu civila u cilju 

zastrašivanja i bržeg iseljavanja. “Demobilizacija” 

dojučerašnjih saboraca 

u Tomislavgradu nije dovela do žrtava, 

ali su žrtve uslijedile ubrzo nakon toga 

čina. Zločin nad devetero Bošnjaka iz 

Mokronoga desio se na način da su, 

kako je navedeno u optužnicama u 

Hrvatskoj i na Kantonalnom sudu u 

Livnu, gdje su se vodili odvojeni procesi, 

tokom noći 10/11. avgusta 1993. 

godine Ivan Baković, komšija pobijenih 

i kum porodice Sadike Bešlaga, 

te Albert Topić-Poglavnik i Petar 

Majić, naoružani upali u kuću Sadike 

Bešlaga gdje su žrtve prije ubistva sjedile: 

majka Sadika (1949.) sin i kćer 


29 

Smail Đonlagić uz stare nišane u Šujici 

Stipanjići - mahala sa džamijom 

Šuička džamija na obali Šuice

sein Bešlaga (1968.) i komšije Tire: 

Muharem (1967.), Ibrahim (1971.) i 

Mustafa (1970.). Tada devetogodišnja, 

najmlađa Sadikina kćer Amela, koja 

danas ima 28 godina i živi u Švedskoj, 

(udata Mujkić) i koja je prepoznala 

“komšiju Bakovića” i kritične noći i 

na suđenju, je preživjela masakr, jer 

se sklonula u potkrovlje u dječju sobicu 

kod malih sestrića odakle je vidjela 

vani još dvije siluete i odvođenje 

najmilijih, te čula pucnje, o čemu je 

kasnije na rekonstrukciji događaja i 

na sudovima i svjedočila. Pratio sam 

i rekonstrukciju u Mokronogama 

i suđenje u Livnu. Plakala je, tada 

tek punoljetna Amela u svojoj kući, 

koja je od dana zločina bila prazna 

i zaključana, a skamenila se na lokaciji 

iznad sela, zvanoj Ćula, gdje 

je pobijeno devetero njenih najbližih 

i komšija, pedesetak metara od kote 

979 i Mrcinovog groblja na kojeg 

seljani bacaju strvine, te samo nekoliko 

stotina metara od sela u kojem 

je, nedaleko od džamije i kuća pobijenih 

i kuća zločinca Bakovića, čiji 

se otac ubrzo nakon zločina objesio. 

Stari Omer Bešlaga, otac ubijenog 

Tomislavgrad - mahala 

Huseina, je svjedočio kako su ležali 

kad ih je on ujutro pronašao iznad 

sela i uz njih mnoštvo čahura od automatskih 

pušaka i puškomitraljeza. 

Bili su popadali u polumjesec kracima 

okrenutim selu i haremu u kojem 

je danas devet jednakih bijelih 

nišana. Na mjestu zločina, dvanaest 

godina kasnije je podignut spomenik-bijeli 

obelisk sa mjesecom i zvijezdom 

i uklesanim imenima žrtava, 

zbog kojih se posljednjih godina, na 

godišnjicama zločina, u svoje ime 

i ime poštenih duvanjskih Hrvata 

izvinjavao i predsjednik OV Tomislavgrad 

prof.Mate Kelava: “Zar se 

mogao i smio desiti takav kukavički 

zločin u našem junačkom Duvnu 

da se pobiju, uz ostale, i mladići i 

djevojke koje sam i sam učio? Zar 

se mogao desiti zločin da se pobije 

devetero nedužnih civila, devetero 

anđela ili meleka? Niste u boli sami, 

vjerujte mi. Ja sam se zgrčio do bola 

saznavši za zločin, a takvih je većina 

duvanjskih Hrvata. Ja se u ime svoje 

i njihovo izvinjavam i izražavam 

suosjećanje sa vama, a posebno sa 

članovima obitelji pobijenih i neka 


30 

se obilježava ovaj događaj u nadi 

da se ovako više nikada nikome ne 

ponovi”, izjavio je na 17. godišnjici 

obilježavanja zločina u Mokronogama 

10.08.2010. godine Mate Kelava. 

Lani to nije imao priliku jer se 

obilježavanje odvijalo isključivo u 

džamiji zbog ramazana. 

“Oni su i dalje živi, samo što mi 

to ne osjećamo. Oni su ovdje, sa 

nama. Čuju što govorimo i znaju šta 

radimo. Na ovom mjestu užasa njima 

su otvorena vrata Dženeta. Ovo 

obilježje će svjedočiti generacijama o 

pomračenom umu i nedostatku vjere 

kod zločinaca. Mi u njihovo ime ne 

možemo oprostiti, ali spomenik je 

potreban da opominje da se ovako 

nešto nikome nikada više ne desi. I 

Staro Evanđelje kaže za onog ko ubije 

jednog nedužnog čovjeka kao da 

je pobio cijeli svijet. A ovdje je ubijeno 

devet svjetova, devet duvanjskih 

cvjetova i devet istina duvanjskih”, 

istakao je na 12. godišnjicu zločina, 

10.08.2005. godine, a u povodu otvaranja 

spomen-obilježja žrtvama 

zločina u Mokronogama, naibu-reis 

Ismet ef. Spahić.

Društvo 

Posljednji livanjski Šerijatski sud 

Zarobljeni dragulj 

u Velića kuli 

Premda je još uvijek u dobrom 

stanju, dio zgrade u kojoj 

je bio posljednji livanjski 

Šerijatski sud sami vlasnici, i 

pored najbolje volje ne mogu 

stručno održavati, a to iziskuje 

i određena sredstva, zbog čega 

postepeno taj arhitektonski 

dragulj ipak propada. Uz 

natpis na ploči i spomenute 

ornamente, naziru se i drugi 

oslikani detalji, a sačuvan je 

i natpis na arapskom pismu 

u kojem se kaže da 

“nema drugog boga 

osim Allaha”, te da je 

“vlasnik objekta hadži 

Mehmed-aga, sin 

haži Ismail-age” 

Piše: Ale Kamber, Livno 

14.04.2012.god. 

Livno kao jedan 

od najstarijih 

bh. gradova je, s 

obzirom na svoj izuzetno 

značajan geostrateški položaj, 

te prirodna bogatstva i ljepote, 

stoljećima bilo interesantno 

brojnim carstvima i 

osvajačima koji su se otimali 

za njega, paleći ga, pljačkajući 

i rušeći, ali i ostavljajući 

određene, često veoma vrijedne, 

kulturno-historijske 

znamenitosti u nasljeđe Livnjacima. Još 

se u gradu i okolini nailazi na mnoštvo 

tragova rimske, srednjovjekovne, otomanske, 

austrougarske, te kasnijih kultura. 

Turski sud 

Uprkos nemaru Livnjaka i često 

svjesnom zatiranju ostataka najprisutnije 

osmanske kulture, počevši od austrougarske 

vlasti, preko vlasti monarhističke 

Velića kuća u 

kojoj je nekada 

bio Šerijatski 

sud je njima 

došla u posjed 

1939. godine 

kad su je 

kupili od Ive 

Tadića. Ne zna 

se kad su je 

Tadići kupili 

od livanjskih 

aga Šćeta čiji 

je predak bio 

i prvobitni 

vlasnik hadži 

Mehmed-aga, 

koji je umro 

1873/74. 

i socijalističke Jugoslavije, pa 

do današnje “hercegbosanske” 

vlasti u, od BiH zapostavljenom 

Livnu, još je mnoštvo 

tragova iste kulture, posebno 

arhitektonske, kamo spadaju 

i potkupolne džamije, po 

kojima je Livno bilo odmah 

iza Sarajeva, potom tragovi 

nekadašnje Medrese, vodovoda, 

česmi, utvrda, vrijedni 

nišani na brojnim haremima, 

stari most na Dumanu, još 

dosta sačuvanih kuća iz turskog 

vakta, ili obnovljenih 

u tom stilu… Među bar 

donekle sačuvanim arhitek- 

g j j p j j 


32 

Velića kuća - Šerijatski sud 

tonskim dragocjenostima je i posljednji 

livanjski Šerijatski sud, zapravo njegovi 

arhitektonski ostaci i lokacija u Velića 

kuli, koja se nalazi u Gornjem gradu, na 

spoju pj ulica Fra. Anđela Kaića, Turbaša i 

Ante Starčevića i preko puta Činčilove 

(Jurkića) kule. Sud je smješten u prizemlju 

Velića kule, koje vlasnici koriste kao 

ostavu trudeći se da sačuvaju arhitektonske 

detalje suda što je moguće originalnijim, 

dok je na katu stambeni dio. Sud je 

davno prestao sa radom, a njegova arhiva 

je ili svjesno uništena, ili nesvjesno, 

odnosno nemarom, zagubljena. Zgrada 

u kojoj je nekada funkcionirao Šerijatski 

sud je znatno izmijenila svoj prvobitni 

izgled a pogotovo namjenu. “Turski 

sud” kako su ga svojevremeno Livnjaci 

zvali, zarobljen je u unutrašnjosti 

zgrade u dvjema prostorijama koje su 

činile sud i pritvor. Te prostorije danas 

služe za skladište drva, starih i suvišnih 

stvari, te za drugu ostavu porodice Velić. 

Ni država, ni federalna, ni kantonalna, 

ni lokalna vlast ne vode brigu o ovom 

dragulju bošnjačke kulture i historije, 

premda je, prema našim saznanjima, 

pod zaštitom države. Zgrada je ostala bez 

originalnog krova i fasade, te originalnih 

prozora. Dvije velike arkade na tri stuba 

su zazidane i sastavni su dio podruma. 

Do danas se ulazi na originalna, velika 

kovana metalna vrata, koja imaju dva 

velika originalna ključa u funkciji. Stariji 

Livnjaci se sjećaju da su im preci pričali 

da je nakon odlaska Turaka zgrada jedno 

vrijeme služila kao trgovina, potom kao 

sirara, pa stambeni objekat, da bi danas 

bila pomoćna prostorija vlasnicima 

kuće, koja bi komotno mogla biti muzej, 

makar u prizemlju, kad bi se adapti-

Šerijatski sud - natpis 

iznad portala 

rala i njena arhiva pronašla i složila. U 

unutrašnjosti nekadašnjeg suda su do 

danas ostali izrazito lijepo ukrašeni nosivi 

kameni stubovi, među kojima je i 

jedan drveni. Prostori oko vrata i stubova 

su i danas bogato ukrašeni cvjetnim 

motivima i biljnim ornamentima. Iznad 

vrata je sačuvana ploča sa natpisom: 

“Uzvišeni Bože, čuvaj ovu zgradu od 

požara, krađe i svih mogućih nedaća, 

blagoslovi je i napuni blagostanjem, 

1274. h.g (1857/58.).” 

Premda je još uvijek u dobrom 

stanju, dio zgrade u kojoj jje bio posljednji 

livanjski Šerijatski sud sami vlasnici 

i pored najbolje volje ne mogu stručno 

održavati, a to iziskuje i određena sredstva, 

zbog čega postepeno taj arhitektonski 

dragulj ipak propada. Uz natpis na ploči 

i spomenute ornamente, naziru se i drugi 

oslikani detalji, a sačuvan je i natpis 

na arapskom pismu u kojem se kaže da 

“nema drugog boga osim Allaha”, te 

da je “vlasnik objekta hadži Mehmedaga, 

sin hadži Ismail-age”. 

Zadužbina aga Šćeta 

Velića kuća u kojoj jjje nekada bio 

Šerijatski sud je njima došla u posjed 

1939. godine kad su je kupili od Ive 

Tadića. Ne zna se kad su je Tadići kupili 

od livanjskih aga Šćeta čiji je predak 

bio i prvobitni vlasnik Hadži Mehmed-aga, 

koji je umro 1873/74. i koji je 

ukopan u livanjskom haremu džamije 

Ćurčinice, gj gdje su se inače ukopavale 

Šćete i druge ugledne livanjske poro- 

dice, među kojima i vakifi spomenute 

džamije, koja se upravo obnavlja nakon 

miniranja u posljednjem ratu od strane 

ekstremista HVO-a. Posljednji j livanjski 

Šerijatski sud, s obzirom na splet okol- 

nosti, vjerovatno će na svoju restauraciju 

Posljednja šerijatska sudnica 

Šerijatski sud u Velića kući 

i konzervaciju još dugo čekati. Sva je 

sreća da je kuća privatno vlasništvo pa se 

održava, inače bi se sudu davno zameli 

tragovi, poput tragova brojnih livanjskih 

džamija, mekteba, medrese, kula i starih 

bosanskih kuća, kojih je iz dana u dan u 

Livnu sve manje, čak i u Staroj čaršijispomeniku 

kulture pod zaštitom države, 

u čijoj jjblizini je i Velića kula sa ostacima 

Šerijatskog suda. 


33

Duplerica 

Društvena mreža FACEBOOK 

Parama možeš kupiti kuću ali ne i dom 

I 

među Bosancima i Hercegovcima sve je 

više korisnika društvene mreže Facebook. 

Na različite načine se koristi ova društvena 

mreža. Neki su tu radi upoznavanja, neki radi 

razmjene iskustava i podataka, neki radi plasiranja 

obavještenja, nekima je ovo dobra mogućnost 

komuniciranja sa rodbinom i prijateljima, neki su 

tu radi mogućnosti reklame, a neki jednostavno 

žele da sa drugima podijele svoja razmišljanja, 

svoje stavove i slično... 

U ovom broj donosimo izbor nekoliko 

zanimljivih statusa korisnika facebooka. 


34


35

Islamske teme 

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj (III dio) 

U vjerničkom srcu ne mogu se spojiti iman i očaj 

Mnogobrojni su primjeri hrabrih 

junaka, mudžahida, prije i poslije 

Ahmeda Jasina, o kojima se, kao 

o legendarnim junacima, s koljena 

na koljeno prepričavaju priče, ali je 

malo onih čije je ime na svijetlim 

stranicama povijesti na takav način 

ovjekovječeno, kao što je ime 

Ahmeda Jasina. Za njega se u jednoj 

rečenici može kazati ono što bi 

svaki vjernik poželio da se, na kraju 

dunjalučkog puta, za njega kaže: 

živio je kao mudžahid, a preselio 

je kao šehid. Na kapiju njegovog 

mudžahidskog života, očaj nikada 

nije mogao ući 

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf 

Bušatlić 

Uosvit 

U 

zore, 2. safera, 1425. 

Ugodine po Hidžri, ili 22. 

Umarta, 2004. godine po miladu, 

neustrašivi mudžahid najavio je svoj 

odlazak sa ovoga svijeta, pa je razvijeni i 

visoko uzdignuti bajrak džihada morao 

predati novim generacijama mudžahida, 

onima koji ga neće ispuštati dok ne oslobode 

svetu zemlju Palestinu. Mjesto 

primopredaje zastave bilo je tamo gdje 

je ispustio svoju čistu i plemenitu dušu, 

predavši je Tvorcu nebesa i Zemlje, u 

mubareć sabahsko vrijeme, na čistom i 

mubareć mjestu, na džamijskoj kapiji. 

Tog jutra je, po običaju, hrabri mudžahid, 

Ahmed Jasin klanjao sabah u džamiji, i 

neposredno nakon namaza, preselio je 

kao šehid. Stiglo ga je ono o čemu je cijeli 

život sanjao i za čim je čeznuo. 

A ko je bio Ahmed Jasin? Bio je čovjek 

koji je bolovao od paralize. Svaki njegov 

organ bio je nepokretan osim glave i 

istinoljubivog srca koje je tako snažno 

i životno kucalo u skoro mrtvom tijelu. 

Nije mogao sjediti osim u svojim kolicima, 

niti je mogao jesti osim uz pomoć 

drugih ljudi. Mogao je umrijeti od žeđi 

gledajući čašu hladne vode pored sebe, a 

ne bi je mogao prinijeti svojim usnama 

bez tuđe pomoći. Allah ga je iskušao onako 

kako iskušava iskrene vjernike. Milostivi 

Allah ih voli, pa ih iskušava. Potpuna 

oduzetost koja inače druge ljude veže za 

takve bolesnike i praktično paralizira život 

mnogih ljudi, a ne samo dotičnog bolesnika. 

Paraliza života, kako to strašno zvuči! 

Je li Ahmed Jasin pristao na to? Je li očaj 

savladao njegovu dušu i je li se predao 

valovima koji su mu prijetili potopom? 

Je li klonuo duhom i izgubio samopouzdanje, 

nijemo i nemoćno posmatrajući 

sve ono što se oko njega dešava? Subhannallah! 

Zar to možete i pomisliti!? 

Posmatrajte tu vjerničku dušu kako 

hrabro ratuje protiv očaja, 

kako je razumno i mirno prihvatila 

Allahovu odredbu i kako 

je bila zadovoljna njome! Da, 

njegova duša se u potpunosti 

predala Allahovoj odredbi, 

ali se nikada nije predala defetizmu, 

puzavosti, očaju i 

odustajanju od borbe. Šehid 

Ahmed Jasin je veličanstven 

primjer borca, mudžahida, 

koji nam je pokazao i dokazao 

da je veličina čovjeka u njegovoj 

iskrenoj vjeri u Allahovu 

odredbu, u vjeri koju ne može 

oslabiti nepokretno tijelo i 

život u kolicima. Kao takav 

on je bio vođa mudžahida i 

njegova hrabrost ni jednog 

momenta nije bila dovedena 

u pitanje, niti se predao 

mirovanju koje je zahtjevala 

takva bolest. On je bio čovjek 

onakvog kova kakvog je pjesnik 

opisao, rekavši: “Teško je tijelima 

izdržati s velikim dušama koje streme 

visinama.’’ 

Ahmed Jasin nije očajavao ni onda 

kad se našao iza zatvorskih zidina, jer je 

i iz njihove unutrašnjosti izbijala svjetlost 

imana koja je bila ispunila njegovu 

dušu. A do te imanske svjetlosti tamnički 

okovi nikada ne mogu dosegnuti. Šehid 

Ahmed Jasin je svojim životom svjedočio 

istinsko čudo i keramet u povijesti borbe 

za slobodu. Jer, povijest ne pamti da je 

paraliziran čovjek, čovjek u kolicima, 

predvodio borbu svog naroda za slobodu, 

osim Ahmeda Jasina, koji je predvodio 

svoj narod u borbi za slobodu Palestine. 

Ovaj mudžahid živio je s ubjeđenjem da 

prava oduzetost i potpuna nemoć stanuju 

u dušama očajnika koji su izgubili nadu u 

Allahovu milost, i da se u vjerničkom srcu 

nikada ne mogu spojiti iman u Allaha i 

očaj u pogledu Allahove milosti. Šehid 

Ahmed Jasin u duši je stremio visinama 

i nimalo nije strahovao ni očajavao onda 

kada su ga ruke silnika i lešinara u ljudskom 

liku, hapsile, jer on, sve da je i htio, 

Uz istinsko 

pouzdanje 

u Allaha, 

Dobročinitelja, 

Blagog, 

Samilosnog, 

Uzvišenog, 

Plemenitog, 

koji čini ono što 

hoće, vjernik 

živi s nadom 

koja nema 

granica. Njega 

održava duh 

optimizma, on 

na život gleda 

drugačijim 

očima od onoga 

koji ne vjeruje 

u Boga. 

nije mogao pobjeći. Znao je on dobro 

da je bježanje rezervisano za kukavice i 

očajnike koji nisu u stanju da se suoče sa 

stvarnošću. 

Zato, pogledajte šta je uradila iskrena 

vjera, potpuno zadovoljstvo sa Allahovom 

odredbom i uzvišene težnje i ambicije, s 

nepokretnim čovjekom. Mnogobrojni 

su primjeri hrabrih junaka, mudžahida, 

prije i poslije Ahmeda Jasina, o 

kojima se, kao o legendarnim 

junacima, s koljena na koljeno 

prepričavaju priče, ali je malo 

onih čije je ime na svijetlim 

stranicama povijesti na takav 

način ovjekovječeno, kao što je 

ime Ahmeda Jasina. Za njega 

se u jednoj rečenici može kazati 

ono što bi svaki vjernik poželio 

da se, na kraju dunjalučkog 

puta, za njega kaže: živio je 

kao mudžahid, a preselio je 

kao šehid. Na kapiju njegovog 

mudžahidskog života, 

očaj nikada nije mogao ući. 

Zbog toga svakom očajniku 

preporučujemo da pročita biografiju 

Ahmeda Jasina i da na 

kraju kaže: Subhanallah! Neka 

je slavljen Allah! 

“Glupi” student – dobitnik 

Nobelove nagrade 

Ova priča dogodila se na Univerzitetu 

u Kopenhagenu u Danskoj. Naime, na 

ispitu iz fizike, profesor je, između ostaloga, 

postavio i ovo pitanje: “Napišite 

kako se barometrom (sprava za mjerenje 

vazdušnog pritiska) može izmjeriti visina 

nebodera?’’ Jedan student je napisao 

odgovor koji je do te mjere zaprepastio i 

naljutio profesora da mu je dao ocjenu 

‘’0’’, i isključio ga sa svojih predavanja, 

prognozirajući mu potpuni krah na 

fakultetu. 

Student je na postavljeno pitanje ovako 

odgovorio: “Oko vrha barometra zavezat 

ću dugi konopac i onda barometar 

polahko spuštati dok ne dodirne zemlju. 

Dužina konopca uvećana za dužinu 

barometra je zapravo dužina nebodera.’’ 

Nakon što je oboren na ispitu, student se 

žalio upravi fakulteta i tražio je nezavisnu 

komisiju da ga ispita, potpuno siguran u 

sebe i svoje poznavanje fizike. Na kraju je 

njegov zahtjev uvažen i odobrena mu je 

komisija, s tim što je svoj usmeni odgovor 

morao dati u roku od šest minuta. Kada 


36

se obreo pred komisijom, nakon postavljenog 

pitanja, student je pet minuta 

šutio. Predsjednik komisije upozorio ga 

je da ima još samo jedan minut za svoj 

odgovor. Tada je student ustao i rekao: “Ja 

imam više različitih odgovora na ovo pitanje, 

pa ne znam koji bih odabrao.’’ Predsjednik 

komisije mu je rekao da iznese sve 

odgovore. Onda je student počeo: “Kao 

prvo, mogli bismo uzeti barometar i 

baciti ga s vrha nebodera i mjeriti vrijeme 

koje mu treba da dotakne zemlju. U tom 

slučaju visina nebodera bila bi H = 0,5g x 

t na kvadrat. Jedino što bi se u tom slučaju 

barometar razbio. 

Drugo, u slučaju da je vedro i da 

grije sunce, mogli bismo izmjeriti dužinu 

barometra, pa ga onda postaviti okomito 

i izmjeriti visinu njegove sjenke, zatim 

izmjeriti visinu sjenke nebodera i proporcionalnom 

aritmetikom izmjeriti visinu 

nebodera. 

Treće, mogli bismo zavezati kraći konopac 

na kraj barometra i pustiti ga da 

se klati poput klatna, najprije na dnu, a 

zatim na vrhu nebodera. Visina nebodera 

odgovarala bi odstupanju gravitacione sile 

koja djeluje j na tako napravljeno klatno. 

Četvrto, u slučaju da neboder ima 

požarne stepenice, mogli bismo izmjeriti 

svaki sprat stepeništa u dužinama 

barometra i na vrhu samo sabrati 

izmjerene dužine. 

I peto, što je i najjednostavnije, mogli 

bismo otići kućepazitelju nebodera i reći 

mu: “Dat ću ti na poklon novi barometar 

ako mi kažeš koliko je visok ovaj neboder 

oko kojeg se ti brineš.’’ 

Oni koji ne znaju o kome s radi, 

vjerovatno će s nevjericom prihvatiti 

činjenicu da je zapravo taj student, koji 

je pred komisijom istaknutih profesora 

fizike, dao ovako “iscrpne’’, ali u isto vrijeme 

i nesuvisle odgovore, niko drugi do 

Niels Bor. Danski učenjak koji se svojom 

kvantnom teorijom svrstao među utemeljitelje 

moderne atomske fizike i koji 

je za naučno djelo iz te oblasti dobio Nobelovu 

nagradu, 1922. godine. Zato, ako 

ti neko nekada rekne da si intelektualno 

ograničen i glup, a ti u svojoj duši osjećaš 

da nije tako, ne vjeruj mu, pa makar on 

bio i univerzitetski profesor, već budi siguran 

u sebe. Jer, ko zna, možda ćeš jednog 

dana dobiti Nobelovu nagradu za naučno 

djelo isto kao i “glupi’’ student Niels Bor, 

koji nikad nije gubio samopouzdanje i 

vjeru u sebe. 

U čemu je tajna vjerničkog optimizma i 

nevjerničkog očaja? 

Kakva se tajna krije u tome da vjernik 

nikad ne gubi nadu, a da nevjernik očajava 

i gubi nadu? Tajna je u tome što vjernik 

vjeruje da postoji Jedan Bog, Allah, koji 

je Milostiv i koji se odaziva na 

molbe nevoljnika, koji odagnava 

tugu, pokriva sramote, 

oprašta grijehe, prima pokajanje. 

Milostivi Gospodar, koji 

je milostiviji prema ljudima od 

majke prema svome djetetu i 

veći dobročinitelj prema njima 

nego što su to oni sami prema 

sebi. On je Onaj koji pruža 

Svoju ruku noću da oprosti 

onima koji su griješili danju, 

i pruža Svoju ruku danju da 

oprosti onima koji su griješili 

noću. Onaj koji se raduje pokajanju 

grješnika više nego što 

se obraduje čovjek koji je usred pustinje 

izgubio devu na kojoj je bila njegova hrana 

i voda, pa je, nakon što je bio izgubio 

svaku nadu, odjednom ugleda, i više se 

raduje pokajanju grješnika nego odsutni 

kada se nakon dugog izbivanja vrati svojoj 

porodici, i nego žedan čovjek koji nakon 

nesnosne žeđi utaži žeđ. On je Bog koji 

dobro djelo nagrađuje od deset do sedamdeset 

puta, a loše djelo kažnjava sukladno 

njegovoj težini, ili ga pak oprašta. Njemu 

se ljudi obraćaju za pomoć i On im se 

odaziva, govoreći: “Ja sam uz mišljenje 

Moga roba o Meni. Ja sam sa Svojim 

robom kad god Me spomene. Ako Me 

spomene u sebi i Ja njega spomenem u 

Sebi, ako Me spomene u skupini ljudi, Ja 

njega spomenem u boljem društvu, ako 

Mi se približi pedalj, Ja se njemu približim 

za hvat, ako se on Meni približi za hvat, 

Ja se njemu približim za korak, ako Mi 

se približava idući, Ja mu idem u susret, 

žureći.’’ On je Bog koji je podijelio dane 

među ljudima, Onaj koji dane straha zamjenjuje 

danima sigurnosti, koji nakon 

slabosti i nemoći, daje snagu, koji nakon 

tjeskobe daje razgalu, koji iz svake brige 

daje izlaz, a poslije teškoće daje olakšanje. 

Zbog toga vjernik polaže nadu u Njega, 

jer je On izvor nade. Uz istinsko pouzdanje 

u Allaha, Dobročinitelja, Blagog, 

Samilosnog, Uzvišenog, Plemenitog, koji 

čini ono što hoće, vjernik živi s nadom 

Šehid Ahmed 

Jasin u duši 

je stremio visinama 

i nimalo 

nije strahovao 

ni očajavao 

onda kada su 

ga ruke silnika 

i lešinara u 

ljudskom liku, 

hapsile, jer on, 

sve da je i htio, 

nije mogao 

pobjeći. 

koja nema granica. Njega 

održava duh optimizma, on 

na život gleda drugačijim 

očima od onoga koji ne vjeruje 

u Boga. Vjernik na život 

ne gleda namršteno, očima 

zloslutnosti i očaja. Kad je u 

borbi on je siguran da će ga 

Allah pomoći, jer je Allah sa 

njim i On pomaže vjernike, 

kao što stoji u sljedećem ajetu: 

I oni će biti, doista, potpomognuti, 

i vojska naša će zacijelo pobijediti. 

(Es-Saffat, 172.-173.). 

Vjernik, kad se razboli, nimalo 

ne gubi nadu u ozdravljenje, 

jer se pouzdaje u Onoga: “Koji me je 

stvorio i na Pravi put uputio, i koji me hrani 

i pj poji, i koji me, kad se razbolim, liječi.’’ 

(Eš-Šuara, 78.-80.). Kada počini grijeh 

ili neki prijestup, vjernik ne gubi nadu u 

Allahov oprost ma koliki grijeh bio, jer je 

Allahov oprost mnogo veći od bilo kojeg 

grijeha, na što aludiraju Allahove riječi: 

Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi 

ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! 

Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, 

doista, mnogo prašta i On je milostiv.’’ (Ez- 

Zumer, 53.). Kada je u teškoj situaciji, 

kad mu se umanji opskrba i postane mu 

tijesno u grudima, vjernik opet ne gubi 

nadu u Allaha, i njegov iman se u takvoj 

situaciji ne smanjuje, već se povećava, svjestan 

Allahovih riječi: Ta, zaista, s mukom 

je i last, zaista, s mukom je i last! (Inširah, 

5.-6.). Kada ga snađe nevolja, kad doživi 

težak udarac sudbine, on ni tada nimalo 

ne očajava niti gubi nadu. Kako se to 

može desiti? Zar i nakon smrti djeteta, i 

nakon što mu kuća izgori, i nakon što sav 

imetak izgubi? Da, vjernik ne gubi nadu u 

Allahovu milost i nagradu za svoju strpljivost 

na nevolji koja će svakako proći. Eto, 

u tome je tajna zašto vjernik ne očajava 

i ne pada u depresiju, jer, njegova nada 

je povezana sa Stvoriteljem, a kod koga 

je takvo stanje, on je uspio, on je sretan 

i spašen, i on je zauvijek odagnao očaj iz 

svoga života. 


37

Čudo zvano Helen Keller! 

Helen Keller rođena je u gradu Tuscumbia, 

Alabama, SAD, 1880. godine. 

Od djetinjstva je bila slijepa i gluha. 

Ona je postala simbol invalida koji je 

uspio prebroditi svoju hendikepiranost 

i napraviti čudo u naučnoj karijeri. 

Nakon dugotrajnog procesa uspjela je 

naučiti sporazumijevati se sa okolinom, 

te završiti školu. 

Njena prva učiteljica bila je njena 

majka, koja je uložila mnogo truda i 

napora pokušavajući je naučiti slova 

i riječi koristeći njene ruke i praveći 

njima određene znakove, tako da je na 

kraju uspjela da je nauči da rukama 

objasni nešto od onoga što je riječima 

trebalo izraziti. Nakon toga, u šestoj godini 

njenog života, otac ju je upisao na 

Koledž za slijepe, zamolivši direktora da 

je dodijeli dobroj i iskusnoj učiteljici. 

Direktor ju je dodijelio učiteljici Anni 

Sullivan, koja je u ranoj mladosti i sama 

bila izgubila vid. U četrnaestoj godini 

upisala je koledž i u toku školovanja i 

rehabilitacije vid joj se malo vratio. 

Sullivan je nakon završetka školovanja 

primljena za učiteljicu na istom tom 

koledžu i tu se eto upoznala sa Helen 

Keller da bi s njom krenula na dugo, 

uzbudljivo i čudesno putovanje koje ih 

je dovelo do izvanrednih ostvarenja na 

području podučavanja i rehabilitacije osoba 

s invaliditetom. Anne Sullivan je najprije 

podučavala Helen da piše slova prstima 

po dlanu druge ruke. Zatim je koristila 

komad kartona na koji je pisala slova, a 

onda je uzimala Heleninu ruku i rukom 

joj pokazivala oblik slova, da bi nakon 

toga Helen vrlo brzo sama naučila pisati 

slova i sastavljati rečenice. Kažu da je imala 

izrazito lijep rukopis. Nakon toga upisala 

je Cambridge Colledge, odsjek samo za 

djevojke. I tamo je njen nerazdvojni pratilac 

bila učiteljica Anne Sullivan, koja je 

sjedila pored nje kako bi joj prenosila lekcije 

koje su učili. I trud se isplatio! Slijepa 

i gluha djevojka, Helen Keller, završila je 

studij, 1940. godine, i dobila fakultetsku 

diplomu sa navršene 24. godine života. 

Uskoro je postala poznata u cijeloj 

Americi. Dobijala je mnoštvo zahtjeva da 

drži predavanja, kao i ponude da piše tekstove 

za razne novine i časopise. Nakon 

završenog fakulteta, Helen je odlučila sav 

svoj trud posvetiti radu sa slijepima, pa 

je tako sudjelovala u njihovoj edukaciji, 

pisala knjige i pokušavala pomoći ljudima 

sa invaliditetom što je više moguće. 

U slobodno vrijeme bavila se vezenjem 

i čitanjem knjiga. Osim toga naučila 

je plivati i upravljati kočijom. Naučila 

je nekoliko stranih jezika, a u učenju je 

pokazala izvanredan smisao za književni 

i znanstveni rad. To potvrđuju i njene 

briljantne knjige: Priča mog 

života, Iz tmine i Dnevnik Hel- 

en Keller. 

Međutim, bajkovita i 

čudesna priča o slijepoj i 

gluhoj ženi, Helen Keller, 

doživjela je svoj vrhunac onda 

kada je ona, napravivši nevjerovatan 

poduhvat, odbranila 

doktorski rad iz filozofije na 

Radcliffe Colledgeu. 

Tridesetih godina prošlog 

stoljeća, Helen se bila posvetila 

turnejama diljem svijeta 

agitirajući u korist osoba 

sa invaliditetom i prikupljajući dobrotvorne 

priloge i sredstva potrebna za rad 

sa invalidima. Također je mnogo radila 

na otvaranju fakulteta za osobe sa invaliditetom. 

Dobila je mnoštvo priznanja 

i počasnih titula i njeno ime se našlo na 

spisku deset najuspješnijih žena svijeta. 

Ova poznata američka književnica i aktivistica, 

umrla je 1968. godine u 88. 

godini života. 

Neke izreke Helen Keller 

“Oni koji me posmatraju iz visokih 

loža života koji je u znaku potpunog 

zdravlja, sažalijevaju moje stanje, ali, bez 

obzira koliko moj put u njihovim očima 

izgledao mračan, ja u svom srcu nosim 

čudesnu svjetlost. Meni moja vjera osvjetljava 

puteve kojima se krećem.’’ 

“Plakala sam što nisam imala cipele, 

dok nisam srela čovjeka koji nije imao 

nogu.’’ 

“Kušala sam naslade života i uživala u 

njegovoj ljepoti.’’ 

“Kad nam sreća zatvori jedna vrata, 

često nam otvori i druga, ali mi ponekad 

znamo predugo gledati u ona zatvorena i 

ne vidimo ona otvorena vrata.’’ 

Znaj, o ti koji 

si iskušan, 

da ti Allah 

ne uskraćuje 

osim da bi ti 

dao bolje od 

onoga što ti je 

uskratio, niti te 

iskušava osim 

da bi te očistio. 

Iskušava te 

darovanim 

blagodatima, a 

ukazuje ti naklonost 

izlažući 

te iskušenjima 

i belajima. 

“Karakter se ne može razviti kroz 

lahkoću i blagostanje. Jedino kroz 

iskušenja i patnju duša se može ojačati, 

vizija pojasniti, ambicija inspirirati i 

uspjeh postići.’’ 

“Ne hodaj kroz život pognute glave 

zbog životnih problema i iskušenja, već 

podigni glavu i tada će pred tobom sve 

biti dobro i potaman.’’ 

“Posrćem, padam, ustajem... Teškom 

mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed... 

Sve sam znatiželjnija i sve se više 

penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka 

je borba - pobjeda.” 

Vjerovatno će se očajnici 

koji budu čitali ovu priču, postidjeti 

ove žene – heroja koja 

je i pored krupnih tjelesnih 

nedostataka, u životu otkrila 

i vidjela svu njegovu ljepotu, 

koju očajnici ne mogu da 

vide i osjete iako imaju i sluh 

i vid i moć govora. Pa, neka je 

slavljen Allah, Gospodar svih 

svjetova! 

Takav je dunjaluk 

Dunjalučki život je 

popločan teškoćama, tugom, 

tegobama, strahovima, 

preprekama i različitim 

iskušenjima. On je poput 

vrućine i hladnoće koje se 

neprestano smjenjuju i koje 

se naprosto ne mogu izbjeći. 

Ovako nam Kur’an opisuje 

dunjalučki život: Mi ćemo vas dovoditi u 

iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i 

time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. 

A ti obraduj strpljive. (El-Bekare, 155.). 

Iskušenja su prilika da se pokaže iskrenost 

u vjeri i ustrajnost na putu Istine, ili pak 

da se pokaže licemjerstvo i hipokrizija, na 

šta aludira kur’anski ajet: Misle li ljudi da 

će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, 

i da u iskušenje neće biti dovedeni? 

(El-Ankebut, 2.). Ljudska duša se ne može 

očistiti bez istinske katarze i pročišćenja. 

Ibnul-Dževzi je govorio: “Onaj ko želi da 

provede dug život u zdravlju i rahatluku i 

da ga nikad iskušenje ne snađe, on nije shvatio 

značenje ni odgovornosti ni pokornosti 

Allahu.’’ Prema tome, svaki čovjek 

mora kušati bol, svejedno bio on vjernik 

ili nevjernik, jer je ljudski život na dunjaluku 

utemeljen na poteškoćama i problemima, 

tako da iskušenje i bol ne može 

niko izbjeći. U ljudskom životu se smjenjuju 

tuga i radost, izobilje i neimaština, 

blagostanje i iskušenja. Adem, a.s., je živio 

u takvom blagostanju i s takvim počastima 

od Allaha, da su mu u jednom trenutku 

meleki sedždu učinili, a u drugom trenutku, 

onda kad je kušao zabranjeno voće, 

istjeran je iz Dženneta. Međutim, valja 


38

znati da Allah vjernike stavlja na iskušenje 

radi prevaspitavanja, a ne radi kažnjavanja, 

i u tom kontekstu i dobro i zlo se smatraju 

iskušenjem, kao što stoji u sljedećem 

ajetu: I u dobru i zlu smo ih provjeravali 

da bi se opametili. (El-‘Araf, 168.). Nekada 

se, u onome što preziremo, krije dobro za 

nas, a u onome što volimo i želimo, krije 

se zlo za nas. Zato ne budi siguran da se u 

dobru koje te je snašlo ne krije neka šteta, 

i ne očajavaj zbog iskušenja i tegobe, jer 

možda se u njoj krije dobro za tebe, kao 

što nam to poručuje sljedeći kur’anski 

ajet: Ne volite nešto, a ono može biti dobro 

za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. 

Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216.). 

Znaj, o ti koji si iskušan, da ti Allah ne 

uskraćuje osim da bi ti dao bolje od onoga 

što ti je uskratio, niti te iskušava osim da 

bi te očistio. Iskušava te darovanim blagodatima, 

a ukazuje ti naklonost izlažući te 

iskušenjima i belajima. Ebu Derda, r.a., je 

rekao: “Allah, dž.š., prezire dunjaluk, a ta 

prezrenost se ogleda u tome što ljudi ne 

čine grijehe osim zbog dunjaluka, i što se 

ne može postići i dobiti ono što je kod Allaha, 

osim ostavljanjem i odricanjem od 

dunjaluka.’’ 

Sama u pustinji 

Tamo, daleko, u neplodnoj mekanskoj 

pustinji, gdje nema nikakvih tragova 

života, bez saputnika i prijatelja, ostavio 

ju je muž sa tek rođenim djetetom i 

zavežljajem hrane i vode. Zatim se okrenuo 

i bez ijedne riječi otišao od njih. Nju 

je obuzela jeza kad je vidjela da je ostala 

sama sa djetetom u pustinji. Preplašenim 

glasom ga je zovnula: “Ibrahime! Kuda 

ćeš? Zar ćeš nas ostaviti same u ovoj 

pustinji bez igdje ičega?!’’ On se nije okretao. 

Bio je siguran u ono što mu je Allah 

obećao i znao je da Allah neće iznevjeriti 

Svoje obećanje. Kao da je i njegova supruga 

shvatila zašto se on ne okreće, pa je 

upitala: “Ibrahime, je li ti ovo Allah naredio?’’ 

“Da’’, kratko je odgovorio, ali se 

opet nije okretao. No, sad ona više nije 

bila uznemirena. Njegov odgovor ju je 

potpuno smirio, jer je čvrsto vjerovala u 

Allaha, dž.š., i razumjela je poslaničku 

misiju svoga muža kojem je željela biti 

podrška u svakoj situaciji. Zato je bez 

imalo oklijevanja izgovorila riječi kojima 

je izrazila svoje čvrsto vjerovanje i pouzdanje 

u Allaha. Rekla je samoj sebi: “Ako 

je tako, onda nas Allah neće ostaviti.’’ 

Kada se udaljio toliko da ga supruga 

ne može vidjeti, Ibrahim, a.s., je zastao, 

okrenuo se prema mjestu gdje je ostavio 

suprugu i sinčića, i učio dovu: “Gospodaru 

naš, ja sam neke potomke svoje naselio 

u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga 

Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu 

obavljali; zato učini da srca nekih 

ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim 

plodovima da bi zahvalni bili. Gospodaru 

naš, Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na 

javu iznosimo. Allahu ništa nije skriveno ni 

na Zemlji ni na nebu.’’ (Ibrahim, 37.-38.). 

Ubrzo je nestalo hrane i vode i brižna 

majka nije imala čime napojiti ni nahraniti 

svoje dijete, koje je bespomoćno ležalo 

na pustinjskom pijesku i plakalo od gladi 

i žeđi. Majčino srce se cijepalo od tuge 

gledajući uplakano dijete kojem nije mogla 

pomoći. Onda se popela na obližnji 

brežuljak Safu ne bi li u daljini ugledala 

nekog ko bi nju i dijete izbavio iz nevolje. 

Ali, sve je bilo uzalud, nikog nije vidjela 

ni čula. I pored toga ona se nije predavala. 

Sišla je u dolinu, pa se onda žurno popela 

na brežuljak Mervu, na suprotnoj strani, 

ali opet nije vidjela nikoga i ništa što bi je 

smirilo i obradovalo. Ponovila je to sedam 

puta, sve dok je umor nije savladao. I baš 

tada kad joj je ponestalo snage i kad se 

činilo da će pasti u očaj, Allah, dž.š., je 

poslao meleka Džibrila koji je svojim krilom 

zakopao u pijesak pored djeteta i iz 

pijeska je šiknula voda. Majka je osjetila 

i vidjela da se nešto čudno dešava oko 

njenog djeteta, pa je potrčala da spasi plod 

svoga srca. Kad je došla imala je šta i vidjeti, 

pored nogu njenog sinčića provrio je 

izvor vode koji je šikljao u jakom mlazu 

tako da se ona pobojala za svoje dijete, 

pa je prišla i rukama zaustavljala vodu, 

uzvikujući: “Zem! Zem! – Stani! Stani!’’ 

Zbog toga je taj izvor nazvan Zemzem. O 

tom događaju i postupku brižne majke, 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, 

rekao je: “Neka se Allah smiluje majki 

Ismailovoj, da je pustila Zemzem da teče 

sad bi on bio rijeka.’’ (Buharija). 

Ta žena, majka Ismailova i supruga 

Allahovog poslanika, Ibrahima a.s., zvala 

se Hadžer. Nju je egipatski vladar poklonio 

Ibrahimovoj suprugi Sari prilikom 

njihove hidžre u Egipat. Nakon što je 

Sara ostarila i pomislila da više nema nikakve 

nade da može roditi dijete, ona je 

Hadžer poklonila svom mužu Ibrahimu, 

a.s., da je oženi ne bi li mu Allah sa njom 

podario potomstvo. Ibrahim, a.s., je prihvatio 

taj velikodušni poklon i oženio 

je Hadžer. Nije prošlo puno vremena, a 

Hadžer je osjetila da je u blaženom stanju. 

Bila je trudna sa svojim sinom Ismailom. 

Međutim, onoga dana kada je Hadžer rodila 

Ismaila, u Sarino srce se uselila ljubomora 

koja joj nije davala mira. Kao da je 

osjetila da je izgubila mjesto u srcu muža 

Ibrahima, a.s., koje je nekada imala. Zbog 

toga je tražila od njega da Hadžer odvede 

što dalje od nje. Tako je Ibrahim, a.s., odveo 

Hadžer i malog Ismaila, a po Allahovoj 

odredbi, u mekansku pustinju u kojoj 

nije bilo žive duše, a koja će kasnije postati 

centar i kibla muslimana i najposjećenije 

mjesto na svijetu. 


39 

Dani u pustinji sporo su prolazili i 

ništa se posebno nije dešavalo, sve dok 

jednog dana do Zemzema nisu svratili 

ljudi iz plemena Džurhum koji su, 

nakon što su ugledali vodu tamo gdje 

je nikad nije bilo, tražili dozvolu od 

Hadžer da tu ostanu i da se nasele pored 

Zemzema. Ona im je to dozvolila, pa je 

tako njen sin Ismail odrastao u skupini 

Arapa uz koje je naučio izvorni arapski 

jezik. Kada je dostigao muževnu dob, 

Ismail se oženio djevojkom iz plemena 

Džurhum i s njom izrodio potomstvo iz 

kojeg potiče i posljednji Allahov Poslanik, 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. 

Eto to je priča o Hadžer, majci Ismailovoj, 

koja je bila primjer čedne i poslušne 

supruge, brižne majke, vjernice snažnog 

imana, kojoj je Allah, dž.š., nakon što je 

potvrdila svoju iskrenost onda kada je bez 

pogovora i bez očajavanja ostala sama u 

pustinji sa tek rođenim djetetom, strah 

zamijenio sigurnošću i opskrbio je odakle 

se nije ni nadala. Osim toga, njeno ime 

je ovjekovječeno i time što je Allahovom 

naredbom, njeno trčanje između Safe i 

Merve, postalo jedan od sastavnih obreda 

hadždža. Pa, pogledaj kako Allah izbavlja 

iskrene vjernike iz nevolje i kako im brigu 

i tugu zamjenjuje radošću i konačnim uspjehom. 

Kad se spotakneš, ustani! 

Kad se spotakneš, ustani! I ne očekuj 

ni od koga da ti pruži ruku pomoći. 

Otresi prašinu sa svoje odjeće, skupi snagu, 

stegni kaiše na svojoj obući i nastavi 

putovanje, jer put je dug i trebat će ti još 

mnogo vremena do cilja. 

Kad se spotakneš, ustani! Ta, neuspjeh 

ne znači propast svijeta, jer ako se samo 

malo bolje zainteresuješ naći ćeš u svijetu 

koji te okružuje mnoštvo lijepih stvari 

zbog kojih vrijedi krenuti iz početka. 

Kad se spotakneš, ustani! Ugasi svijeću 

očaja čija sjenka se poigrava po zidovima 

tvoga života. Puhni u nju odlučno i 

snažno tako da se zauvijek ugasi, a onda 

smireno zapali fitilj u kandilu nade. 

Kad se spotakneš, ustani! Rastrgni 

mrežu tuge koju konac očaja plete oko 

tvoga srca, i znaj da će tvoje vezivanje 

uz nadu upotpunosti rasplesti tu mrežu, 

samo budi ustrajan! 

Kad se spotakneš, ustani! Polupaj kumire 

brige koje si sagradio u svom srcu 

i pogledaj u raskošnu ljepotu ruža oko 

tebe. Namiriši se njihovog miomirisa i 

vidi kako se ponose na svoju ljepotu i 

pored mnoštva bodljikavih iglica koje ih 

okružuju. 

Kad se spotakneš, ustani! Jer će ti ustajanje 

omogućiti da kušaš slast pobjede i 

naučit će te da se ponovo pridigneš kad 

god posrneš i padneš.

Islamske teme 

Poslanikovi savjeti i pouke 

Snaga vjernika je u njegovom imanu 

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 

anhu, da je Allahov Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“Jak vjernik je bolji i draži Allahu 

od slabog vjernika, ali u obojici 

je dobro. Teži za onim što će ti 

koristiti, traži pomoć od Allaha 

i nemoj klonuti! Ako te nešto 

zadesi, ne reci: ‘Da sam uradio 

to i to, bilo bi to i to’, nego reci: 

‘To je Allahova odredba i On 

čini šta hoće’, jer ‘da sam’ otvara 

vrta šejtanu.” (Muslim, 2664, Ibn 

Madže, 79, Ahmed u Musnedu, 

2/366, 370) 

Snaga i moć pojedinca, a time i 

zajednice, jedan je od glavnih 

faktora opstanka i napretka. 

Kako u životinjskim zajednicama, tako 

i u ljudskoj zajednici, opstaju samo oni 

koji su najjači i najmoćniji. To je Allahova 

zakonitost u ovome dunjalučkom 

životu. Imajući u vidu tu Božiju zakonitost, 

islam od svojih sljedbenika traži da 

se na putu Istine i Pravde okite snagom, 

kako duhovnom, tako i materijalnom. 

U tom kontekstu su i mnogi kur’anski 

ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi 

ve sellem. U različitim prilikama Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, podsticao 

je muslimane da budu snažni i jaki. Jedan 

od tih hadisa je i ovaj hadis koji smo 

naveli. Vjernik koji zaslužuje potpunu 

Allahovu ljubav i naklonost je snažan i 

jak vjernik. 

U čemu je istinska snaga vjernika 

Mnogi će razumjeti da se u ovome 

hadisu misli na fizičku snagu, međutim, 

pojam jakog i snažnog vjernika ima 

mnogo šire značenje. Fizička ili tjelesna 

snaga je samo jedan elemenat ili segment 

koji sačinjava sveukupnu snagu 

jednog vjernika muslimana. Istinska i 

iskonska snaga leži u iskrenom i čvrstom 

vjerovanju-imanu. Pod jakim i snažnim 

vjernikom, prije svega, podrazumijeva 

se musliman koji čvrsto i nepokolebljivo 

vjeruje, koji je odlučan, koji se bori 

protiv svojih hirova i nagona sve dok ih 

ne nadvlada, onaj koji se suprotstavlja 

šejtanu sve dok ga 

ne porazi. Istovremeno, takav 

vjernik vodi brigu i o svome 

tijelu i fizičkoj snazi, kako bi 

bio jak i sposoban da uspješno 

i kvalitetno obavlja vjerske 

dužnosti, marljiv i aktivan u 

ibadetima, hrabar u borbi za 

Istinu i Pravdu, odvažan u 

suzbijanju zla i promoviranju 

dobra, te izdržljiv u podnošenju 

različitih poteškoća na 

Allahovom putu. 

Ovo je profil vjernika 

koji je potreban islamskom 

ummetu u njegovoj renesansi, 

progresu, borbi i opstanku. 

Prema tome, ovo je pravo i 

ispravno razumijevanje snage 

vjernika u hadisu, gdje se prije svega 

misli na snagu imana-vjerovanja iz koje 

proizilaze i duševna snaga, i odlučnost, i 

nepokolebljivost i visoke ambicije, pa čak 

i fizička snaga. 

Neraskidiva veza između duhovne i 

tjelesne snage 

Nema sumnje da postoji čvrsta veza 

između snage imana, duševne snage, 

znanja i snage tijela. Iman ili čvrsto vjerovanje 

je osnovna snaga koja pokreće 

sve druge snage; i mentalnu i tjelesnu i 

Suštinska 

razlika između 

jakog i slabog 

vjernika je baš 

u jačini imana. 

I jedan i drugi 

posjeduje 

dobro, a to 

je imanvjerovanje, 

s tim što to 

vjerovanje 

nije isto jako 

i čvrsto kod 

jednog i kod 

drugog. 

znanstvenu i spoznajnu. Sve 

što je iman jači, jače su i druge 

snage u čovjeku. Kada je 

iman jak, jaka je i duša, koja 

snažno teži svemu onome u 

čemu je za nju hajr i na ovome 

i na onome svijetu. Kreće 

putem znanja, aktivnosti i žrtve, 

a ostavlja lijenost, nemar 

i tromost. Tako kada nestane 

lijenosti i tromosti, tijelo se 

aktivira i jača, i čovjek nastoji 

da svoju tjelesnu snagu što 

više ojača, kako bi mu bila ispomoć 

na putu činjenja dobra 

i postizanja Allahova zadovoljstva. 

Jak vjernik je onaj čija je 

pripadnost islamu duboko 

prožeta islamskim učenjem, 

do te mjere da stavlja sebe i svoj imetak 

na raspolaganje islamu i njegovim principima. 

Ovakav vjernik je čvrst u svome 

vjerovanju, egzistenciji i aktivnostima 

na putu vjere. On je bogobojazan i odgovoran 

u svemu onome što radi. Svoju 

tjelesnu snagu ne stječe kako bi se time 

hvalisao i uzdizao, niti je koristi kako bi 

tlačio slabašne i nad njima svoju snagu 

ispoljavao. Ako tako postupa, on gubi 

snagu imana, a kada izgubi snagu imana, 

izgubio je svako dobro i tada mu 

snaga njegova tijela kod Allaha ništa ne 

vrijedi. Poslanik, sallallahu alejhi ve se- 


40

llem, je rekao: “Na Sudnjem danu doći 

će velik i debeo čovjek, kod Allaha neće 

vrijediti ni koliko je krilo mušice.” Snaga 

tijela neće biti od koristi ako nije popračena 

snagom duše, koja upravlja i vlada 

tijelom. U protivnom, insan će postati 

razjareni i bijesni hajvan, kao što je slučaj 

sa bezbožnicima i zalutalima. Uzvišeni 

Allah je uništio mnoge silnike i snagatore 

koji su zaboravili na Allaha i pobunili 

se protiv Njega, zaboravivši da sva moć 

i snaga samo Allahu pripadaju. Uzvišeni 

Allah za takve navodi primjer u Kur’anu 

i kaže: Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj 

sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, 

puna palata na stubovima, kojima ravna 

ni u jednoj zemlji nije bilo; i Semudom 

koji je u dolini stijene klesao, i faraonom 

koji je šatore imao- koji su na zemlji zulum 

provodili i poroke na njoj umnožili, pa je 

Gospodar tvoj bič patnje na njih spustio, 

jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. (El- 

Fedžr, 6.-14.). 

Na ovo je ukazao i sam Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji 

prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, 

da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve 

sellem, rekao: “Nije snažan onaj koji je 

vješt hrvač, nego je snažan onaj koji vlada 

sobom u srdžbi.” 

Tako se snaga imana-vjerovanja međusobno 

isprepliće sa snagom duše, znanja 

i tijela, pa zajedno čine ličnost jakog 

vjernika, kojeg Uzvišeni Allah voli. 

Razlika između jakog i slabog vjernika 

Suštinska razlika između jakog i 

slabog vjernika je baš u jačini imana. 

I jedan i drugi posjeduje dobro, a to je 

iman-vjerovanje, s tim što to vjerovanje 

nije isto jako i čvrsto kod jednog i 

kod drugog. Jak vjernik je onaj koji je 

toliko prožet imanom-vjerom u Allaha 

da i sebe i svoj imetak stavlja na raspolaganje 

na putu uvjerenja i ideologije 

kojoj pripada, dok se slab vjernik koleba 

između onoga što pruža ovaj svijet 

i žrtvovanja koje traži konstruktivna 

vjera da podnese u njeno ime. Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, nije osporio 

da je i pri slabom vjerniku dobro, 

jer on posjeduje osnovu imana. Stablo 

imana je zasađeno u njegovom srcu i 

na njemu je samo da ga zalijeva duhovnošću 

i uzgaja, dok ne ojača, kada će i 

on postati jakim vjernikom. Slab vjernik, 

njegovo dobro se svodi samo na 

njega, on je stalo isložen opasnostima 

po iman, jer on svoj iman nije zaštitio i 

utvrdio i nije ga napojio kako bi porastao 

i ojačao. Takav je vrlo često slab i 

nemoćan pred iskušenjima i strastima. 

Sam Kur’an iznosi razliku između jakog 

i slabog vjernika i mjesta i jednog i 

drugog kod Allaha. 

Zar smatrate da je onaj koji 

hadžije vodom napaja i koji 

vodi brigu o Mesdžidul-Haramu 

ravan onome koji u Allaha 

i onaj svijet vjeruje i koji se na 

Allahovom putu bori? Nisu oni 

kod Allaha jednaki. A Allah 

neće ukazati na Pravi put onima 

koji sami sebi nepravdu 

čine. (Et-Tevba, 19.). 

Uzvišeni Allah kroz formu 

upitne rečenice negira 

da je vjernik koji se brine o 

hadžijama i Bejtullahu, ravan 

onome ko vjeruje u Allaha i 

Sudnji dan, a uz to se bori na 

Allahovom putu svojim imetkom 

i životom. Borba na Allahovom 

putu znači podnošenje različitih poteškoća 

i žrtvovanje, ne samo imetka, nego 

i onoga što je najvrjednije kod čovjeka, a 

to je njegov život. 

Napajanje hadžija i održavanje Kabe 

su primjer djela slabijih vjernika, dok su 

hidžra i borba na Allahovom putu imetkom 

i životom obilježje jakih vjernika. 

Ovo se može uzeti kao jedno opće pravilo 

za sve druge aktivnosti i djela. Djela i 

aktivnosti koje zahtijevaju veći napor, žrtvu 

i odricanje, obilježja su jakih i čvrstih 

vjernika, dok djela koja traže manje odricanja 

i žrtve, obilježje su slabijih vjernika. 

Kako postati jakim vjernikom 

Nakon što je ukazao na razliku između 

jakog i slabog vjernika, Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, upućuje nas 

na lijek protiv bolesti slabosti, koja može 

pogoditi neke od segmenata snage ili sve 

njih zajedno. Slabost može podjednako 

pogoditi pg vjernika i u njegovom jg imanu i 

u duši i znanju i tijelu. Šta mu je činiti? 

Prema tome, 

ovo je pravo 

i ispravno 

razumijevanje 

snage vjernika u 

hadisu, gdje se 

prije svega misli 

na snagu imanavjerovanja 

iz 

koje proizilaze i 

duševna snaga, 

i odlučnost, i 

nepokolebljivost 

i visoke 

ambicije, pa čak 

i fizička snaga. 

Uputu za ovo stanje nam 

je u drugom dijelu hadisa dao 

lično Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem. 

- Teži za onim što će ti 

koristiti,-tj. Nastoj da budeš 

pokoran Allahu Uzvišenom, 

jer u tome je najveća korist za 

čovjeka. Pokornost je ta koja 

jača iman, pomaže pri čišćenju 

i odgoju duše i odagnava slabost 

i malaksalost. A dunjalučku 

korist za sebe traži u onome 

što je dozvoljeno i što će ti pomoći 

u pokornosti Allahu. 

- Traži pomoć od Allaha 

- samo od Allaha pomoć 

traži, skrušeno Mu se moli da popravi 

tvoje stanje, budi iskren u djelima pa ćeš 

postići sreću oba svijeta. Nemoj misliti 

da si sa svojom snagom i moći neovisan 

od Allaha i Njegove pomoći, jer ako te 

Allah bez pomoći ostavi, propao si. 

- I nemoj klonuti! - Nemoj popuštati 

u traganju za dobrom, koje će ti 

biti od koristi i na dunjaluku i na ahiretu, 

i nemoj biti lijen pa da izgubiš svoju 

snagu. Prenosi Muslim da je Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu 

moj, utječem Ti se od nemoći i lijenosti.” 

- Ako te nešto zadesi, ne reci: 

“Da sam uradio to i to, bilo bi to i to”, 

nego reci: “To je Allahova odredba i 

On čini šta hoće”, jer “da sam” otvara 

vrta šejtanu. - Ovo je poslanički lijek i 

naputak za muslimana kako da se pomiri 

sa odredbom i da se ne žali na nevolje 

koje ga zadese, jer nema koristi žaliti za 

onim što se desilo i što je prošlo. To otvara 

vrata šejtanu koji će preko tog žaljenja 

ubaciti svoje otrove i misli, te ugroziti 

iman, kao najveći i osnovni izvor snage i 

moći jednog muslimana. 


41

Kutak za islamsku omladinu 

Sekcija za afirmaciju istinskih vrijednosti u Srednjoj školi u Jablanici 

Jablanička mladost plemenitih srca 

Nakon saznanja da porodica, koju čine samohrana majka i 

dvoje djece, oskudijeva sa hranom zbog teške finansijske 

situacije, članovi sekcije (riječ je o Sekciji za afirmaciju istinskih 

vrijednosti koja od školske 2010/11. godine djeluje u okviru 

predmeta islamska vjeronauka u Srednjoj školi u Jablanici) odlučili 

su priteći u pomoć. Dana, 18. aprila 2012. godine, učenici 

Hodžić Vedad i Ravnjak Amir su sa profesorom vjeronauke 

kupili osnovne životne namirnice i dostavili ih ovoj porodici. 

Dostavljene namirnice bile su u vrijednosti 68 KM, što će, nadamo 

se, makar malo ublažiti tešku situaciju u kojoj žive. S 

obzirom da je ovo već drugi put da članovi sekcije pomažu ovu 

Sanski Most 

H.O. “Dirhem” i OKC “Atis” podijelili 500 kg brašna 

Humanitarna organizacija “Dirhem” i Soc. odsjek OKC-a “Atis” su organizirali humanitarnu 

akciju podjele brašna za najugroženije kategorije stanovništa u Sanskom Mostu. 

Ukupno je podijeljeno 500 kg brašna, a primaoci pomoći su bili samohrane majke, višečlane 

porodice bez stalnih primanja, demobilisani borci i druge socijalno ugrožene kategorije. 

Radosni što smo ih se i ovog puta sjetili, primaoci pomoći su nam se srdačno zahvalili, tim 

više što su uglavnom prepušteni samima sebi i što ih se rijetko ko sjeti na ovakav način. Mi 

se ovom prilikom zahvaljujemo donatoru koji je omogućio ovu humanitarnu akciju, pozivajući 

sve one koji su u mogućnosti da se i oni uključe u naš humanitarni rad. 

“Prosvjetitelj – mualim” Srebrenica 

Uokviru ciklusa seminara o zdravlju pod nazivom 

“Nahlina linija zdravlja” u subotu, 7. aprila 2012. 

godine u multimedijalnoj sali CEI “Nahla” održan je 

besplatan seminar “Seksualnost i seksualno zdravlje žene 

s aspekta islama”. Program seminara sadržavao je teme: 

42 

porodicu na isti način, 

vidjeli smo da 

se stanje nije nimalo 

popravilo od našeg 

prošlog dolaska, čak 

se i pogoršalo, te se 

nadamo da će njihov 

slučaj naići i na 

razumijevanje šire zajednice. Porodici smo uputili i nekoliko 

riječi utjehe, moleći Uzvišenog Allaha da im olakša stanje i podari 

nafaku koja im je potrebna za normalan život. 

Okupljeni uz halku Kur’ana nastavljaju pomagati siromašne 

Članovi “Prosvijetitelja” okupljeni u halku učenja Kur’ana 

nastavljaju sa svojim humanim aktivnostima. Ranije 

smo informisali o humanosti ovih 

mladih ljudi koji imaju dovoljno 

za život, a sve ono što im je viška 

daju drugima. Nastavili su se obilasci 

porodice Delalić u Baricima 

kod Živinica. Porodica Delalić je 

u izuzetno teškom materijalnom 

stanju i zamolili su članove “Prosvijetitelja” 

da pomognu u nabavci 

školske opreme za njihovu djecu, 

ukoliko postoji mogućnost da se 

pmogne. Mladi Bošnjaci, koji se ne 

mogu pohvaliti svojim materijalnim 

statusom, uspjeli su za manje od dva 

Nahla 

Nahlina linija zdravlja - seminar o seksualnom 

zdravlju žene s aspekta islama 

dana iskupiti školski pribor, ruksake, sveske, olovke, gumice, 

pribor za crtanje i bojenje, lenjire i slično, te malo slatkiša 

za djecu što im može biti dovoljno 

u narednom periodu. Porodici Muminović 

iz Rainaca koja živi u nehumanim 

uvjetima, dodijeljena je 

pomoć u vidu prehrambenog paketa 

vrijednosti 95 KM. 

274. ajet iz sure El-Bekare: Oni koji 

udjeljuju imanja svoja i noću i danju, 

tajno i javno, dobit će nagradu od 

Gospodara svoga; i ničega se oni neće 

bojati i ni za čim oni neće tugovati, 

glavni je pokretač ideje koja vodi 

ove mladiće kroz druženja i njihove 

živote. 

“Značaj seksualnosti 

u islamu”, 

“Dozvoljeno i zabranjeno u seksualnim odnosima kroz 

Kur’an i hadis, kontracepcija i abortus”. Seminar je bio 

otvoren samo za žene. 

20. april - 29. džumade-l-ula

Sanski Most 

Bošnjaci iz Švedske u saradnji sa 

H.O. “Dirhem” donirali novčanu 

donaciju za časopis “Saff’’ 

Humanitarna organizacija “Dirhem” prepoznatljiva je po 

svome dugogodišnjem humanom radu. Ono po čemu 

je ova organizacija karakteristična, jeste i sistem rada. Naime, 

svaku pomoć, paket, akciju i aktivnost, koju ova organizacija 

inicira i realizira, uredno se argumentira video i foto 

zapisima, koji se zatim uz pismeni izvještaj postavljaju na 

internet stranicu www.dirhem.org i na taj način se javnosti u 

potpunosti daje na uvid rad ove organizacije. Svake sedmice 

“Dirhem” upriliči nekoliko posjeta ugroženim kategorijama, 

te tom prilikom im uruči porodične pakete sačinjene od 

BZK “Preporod“ Goražde 

Posjeta djeca sa invaliditeom Turskoj 

Na poziv ministra za porodicu i socijalnu politiku Republike 

Turske 18 djece sa invalidetom, pet fudbalera i 7 

članova Uprave FK “Gazije Goražde” 18. aprila otputovali 

su u petodnevnu posjetu Turskoj. U toku svoje posjete posjetit 

će Ankaru gdje će ih primiti lično ing. Fatma Sahin 

ministar za porodicu i socijalnu politiku Republike Turske 

u Ankari. Drugi dan posjete će otputovati u Konju gdje će 

učestvovati na 34. festivalu djeteta koji se održava u ovom 

gradu. Ova posjeta je rezultat saradnje i vrijednog rada FK 

“Gazije Goražde“ i njegovih članova. Posebna zasluga za ovu 

posjetu pripada pomoćniku načelnika općine Kečioren iz 

Ankare gosp. Rešatu Ozačanu koji je veliki prijatelj Goražda 

najelementarnijih j namirnica za život. Dirhem je ovih dana, 

putem dobrih Bošnjaka Švedske, donirao novčanu donaciju 

časopisu Saff, f kao i nekoliko paketa odjeće i obuće nami- 

jenjene ugroženim kategorijama u našem društvu. Lepeza 

aktivnosti humanog karaktera ove institucije je zaista široka. 

Ona omogućuje svima nama da uzmemo učešće u radu 

ove organizacije, te na taj način pomognemo one kojima je 

pomoć najpotrebnija. Na kraju, “Dirhem” vas poziva da i Vi 

budete dio tima... www.dirhem.org 

i BiH. Ovom 

posjetom će se 

pokušati obezbijediti 

pomoć 

u rješavanju 

problema sa kojim 

se susreću 

djeca sa invalidetom. Pomoć Turske i njena pažnja prema 

BiH, a posebno prema Goraždu je svakim danom 

sve veća. A za to posebno ima velike zasluge FK “Gazije 

Goražde” i BZK “Preporod” Goražde koji imaju stalnu 

saradnju sa Turskom. 

Tuzla 

Mladi čovjek - vjernik 

Na redovno druženje Omladinskog kruga u posjetu 

su došli predstavnici ŽEC “Misao” iz 

Tuzle. Njihova direktorica prof. Lutvija Alibašić 

ukratko je predstavila organizaciju te nas upoznala 

s njihovim planom rada i aktivnostima. Održala je 

predavanje na temu “Mladi čovjek - vjernik” koje 

je bilo jako interesantno za naše članove koji su 

interaktivno sudjelovali. Između ostalih, citirani 

su prvih deset ajeta sure Mu’minun koji u prevodu 

glase: “ U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ono 

što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju 

ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, 

i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta 

svoja čuvaju - osim od žena svojih ili onih koje su u 

posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju - a 

oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju 

- i koji o povjerenim im amanetima i obavezama 

svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme 

obavljaju - oni su dostojni nasljednici. Profesorica je 

nastojala da pojasni ove ajete te da predstavi jednu 

sliku, kakav to treba da bude mladi čovjek-vjernik, 

dopunjujući svoja objašnjenja drugim kur’anskim 

ajetima. Tokom predavanja bilo je mnogo pitanja 

te primjera iz života mladih danas. Uz podsjećanje 

na našu dosadašnju saradnju, izrazili smo obostranu 

želju da se ista nastavi te da se međusobno pomažemo 

pri radu i djelovanju u društvu. 


43

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Osjećala se kao da je njegovo vlasništvo 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

tokom agresije na Bosnu i 

Hercegovinu. I ova svjedočenja 

koja ćemo objaviti dogodila su 

se u sklopu sudskih procesa 

pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima nastavljamo 

svjedočenjem Dragana 

Zelenovića, rođenog 12. februara 1961. 

u Foči, u istočnoj Bosni i Hercegovini. 

Prije 1992. radio je kao električar u Miljevini. 

Dragan Zelenović je bio pripadnik 

“jedinice Dragan Nikolić”, vojne 

jedinice u Foči koja je na početku rata 

bila dio TO bosanskih Srba, a od ljeta 

1992. nadalje dio Vojske Republike Srpske. 

Zelenović je bio vojnik i, de facto, 

vojni policajac. “Dragan Zelenović je 

obavijestio Pretresno vijeće da je počeo 

da osjeća kajanje kad je protiv njega podignuta 

Optužnica 1996. godine. Međutim, 

tada se nije dobrovoljno predao 

Međunarodnom sudu. Godine 2000. ili 

2001. pobjegao je iz Foče u Rusiju, gdje 

su ga 2005. uhapsile ruske vlasti. Odatle 

je 10. juna 2006. prebačen na Menunarodni 

sud, preko Bosne i Hercegovine. 

Prilikom drugog ponovnog pristupanja 

Sudu 14. jula 2006. Zelenović se izjasnio 

da nije kriv. Zatim je nastavio da 

osporava Optužnicu i učestvuje u postupku 

u skladu sa zahtjevom podnijetim 

u skladu s pravilom 11bis. Strane 

u postupku su tek 14. decembra 2006. 

dostavile Sporazum o izjašnjavanju o 

krivici i Zelenović se 17. januara 2007. 

zvanično potvrdno izjasnio o krivici”. 

Zelenović se složio sa Tužilaštvom da su 

krivična djela i propusti koje je on počinio 

bili dio široko rasprostranjenog ili 

sistematskog napada na civilno stanovništvo, 

naročito na muslimansko stanovništvo 

opštine Foča. Na kraju, Zelenović 

je priznao da mu je bila poznata 

činjenica da su u toku oružani sukob i 

široko rasprostranjen ili sistematski napad 

na nesrpsko, prije svega muslimansko, 

civilno stanovništvo, kao i činjenica 

da je on postupao u okviru tog napada 

i da mu je doprinio. Zelenović je izjavio 

da je kriv za podržavanje i pomaganje 

krivičnog djela silovanja FWS-75 i za silovanje 

FWS-87 kao mučenje i silovanje 

kao zločine protiv čovječnosti (tačke 5 

i 6), za saizvršenje silovanja FWS-87 i 

dvije neidentifikovane žene, za trostruko 

silovanje FWS-75 i trostruko silovanje 

FWS-87 kao mučenje i silovanje 

kao zločine protiv čovječnosti (tačke 

13 i 14). Dragan Zelenović se izjasnio 

krivim i za silovanje kao zločine protiv 

čovječnosti. 

Nastavljamo drugi dio svjedočenja 

Bošnjakinja koje se navode u ovom tekstu 

pod šiframa a koje je silovao Dragan 

Zelenović. 

Svjedočenje FWS-191 

Prije rata FWS-191, kći FWS-192, u 

vrijeme događaja stara oko sedamnaest 

godina, živjela je sa svojom porodicom 

u Gackom. Napustili su Gacko oko 

20. juna i otišli prvo u Borac, a kasnije 

do Zelengore. Sa Zelengore su bježali 

kroz šume u pravcu Konjica, no 4. jula 

1992. zarobljeni su na području Uloga. 

FWS-191 je izjavila da je prvo odvedena 

u školu u Ulogu i, nakon što je tamo 

provela dva ili tri dana, odvedena je 7. 

jula 1992. u školu u Kalinoviku, gdje 

su držali 130-140 civila Muslimana iz 

Gackog, a među njima i njenu majku. 

Tamo je ostala do 2. augusta 1992. Toga 

dana vojnici u maskirnim uniformama 

odveli su je iz škole zajedno sa sedam ili 

osam drugih djevojaka, medu kojima su 

bile J.G., FWS-186 i FWS-190. Kasnije 

je doznala da su ljudi koji su je izveli 

bili Dragoljub Kunarac zvani “Žaga” i 

“Gaga”, koji je imao još i nadimak “Crnogorac”. 

Kada je zamolila jednog od 

stražara u školi da ih zaštiti, on je kazao 

da ništa ne može učiniti jer da “Žaga” 

nad svim ima kontrolu. U automobilu 

“Gaga” i “Žaga” su sjedili na prednjim 

sjedištima, a sve djevojke na stražnjem 

sjedištu. Vozili su se 10-15 minuta, 

prošli kroz Kalinovik, i nakon toga su 

premještene u jednu hladnjaču, koja ih 

je na kraju odvezla do Foče. Stigle su u 

naselje Aladža, što svjedokinja u to vrijeme 

nije znala, no kasnije je doznala 

razgovarajući sa drugim ženama. Kada 

su stigle, čekali su ih vojnici, no ne sjeća 

se da li je u to vrijeme prisutan bio i 

Dragoljub Kunarac. Imala je dojam da 


44 

su vojnici bili Srbi ili Crnogorci i sjetila 

se da se jedan od njih zvao Jure Ivanović. 

Tridesetak minuta ili jedan sat kasnije 

vratio se “Žaga” zajedno sa DP 6 

i vojnici su obojicu pozdravili sa poštovanjem, 

iz čega je svjedokinja j zaključila 

da je “Žaga” bio zapovjednik. U toj kući 

ih nisu maltretirali. “Žaga” je FWS-191, 

FWS-186 i J.G. rekao da ponovo uđu 

u automobil i odveo ih je u “Partizan”. 

Dragoljub Kunarac je izašao iz automobila 

i proveo 5-10 minuta razgovarajući 

sa jednom ili dvije djevojke, nakon čega 

se vratio u automobil. Od “Partizana” su 

se odvezli do jedne kuće u Trnovačama, 

za koju se FWS-191 sjeća da se radilo o 

kući DP 6. “Žaga” je otišao na četrdese- 

tak minuta ili jedan sat, a kada se vratio, 

u kući su bile tri djevojke, Dragoljub 

Kunarac, DP 6 i “Gaga”. DP 6 je svima 

rekao gdje će ko spavati. J.G. je otišla sa 

“Gagom” na prvi sprat. FWS-186 je sa 

DP 6 otišla na drugi sprat. Djevojke su 

poslušale svaku zapovijed koja im je bila 

upućena i učinile sve što im je bilo naređeno. 

“Žaga” je došao u sobu u kojoj 

se ona nalazila i predstavio se. FWS-191 

mu je kazala da je djevica, a Dragoljub 

Kunarac je rekao da će joj onda on biti 

prvi. Skinuo je sa sebe odjeću i naredio 

joj da učini to isto, što je ona i uradila. 

Na stol je stavio bajonet, što je svjedokinju 

jako uplašilo. Kunarac je pokušao 

penetrirati vaginu FWS-191, no u tome 

nije u potpunosti uspio, zato što se ona 

ukočila od straha. Ostatak noći proveli 

su zajedno u toj sobi. FWS-186 joj je 

ispričala da je DP 6 izvukao pištolj i 

stavio ga pokraj njih prije no što ju je 

silovao. J.G. je rekla da je “Gaga” nije 

silovao zato što je imala menstruaciju. 

Kada se “Žaga” predstavio FWS-191, 

pokazao joj je i pločicu na kojoj je bilo 

njegovo ime. Hvalio se svjedokinji da 

je prije rata bio u Francuskoj, gdje je 

živio od krađa po buticima. Rekao joj 

je takođe da je u jednom trenutku bio 

ovisan o drogi. Rekao joj je da se borio 

na frontu u Hrvatskoj jprije no što je došao 

u Foču. Čini se da je prije rata bio 

zaposlen u nekoj farmaceutskoj firmi. U 

kući u Trnovačama svjedokinja j je provela 

pet do šest mjeseci. Žaga ju je silovao 

tokom prvih mjesec ili mjesec i po dana. 

Opisala ga je na sljedeći način: “Visok, 

mršav, a kosa mu nije bila jako kratka, 

bila je poduža. Mislim da je imao grubo 

lice, velike oči. Kosa mu je bila smeđa.”

Nakon što ju je iz kuće u 

Trnovačama odveo njen budući 

suprug, više nije nikada 

razgovarala sa “Žagom”, iako 

je on jednom prilikom tražio 

od njenog supruga da je vidi, 

što je ona odbila. Međutim, 

kasnije ga je viđala u razdoblju 

poslije rata, budući da 

su njena i njegova djeca išla 

u istu školu u Foči. Posljednji 

ga je put vidjela neposredno 

prije no što se predao 

Sudu. FWS-191 je izjavila 

da je “Žaga” dolazio u kuću 

u Trnovačama do kraja septembra. 

Svaki put kada je 

došao, silovao ju je. Pokušao 

ju je jednom silovati analno, 

no morao je odustati, jer je 

to za svjedokinju bilo previše 

bolno. Osjećala se kao da je njegovo vlasništvo. 

FWS-186 morala je imati spolni 

odnos sa DP 6 kad god je on bio u kući, 

a to je trajalo do ljeta 1993., kada više 

nisu bili u kući. FWS-191 je uvjerena da 

je “Žaga” isto tako bio svjestan toga što 

se događalo između DP 6 i FWS-186. 

Obje djevojke nisu mogle ići kamo su 

htjele, iako su u jednom trenutku dobile 

ključeve kuće. Bile su prisiljene koristiti 

srpska imena i raditi kućanske poslove. 

Zapravo su zamolile DP 6 da im bude 

dozvoljeno da ostanu u toj kući, jer su 

se jako bojale toga da ih odvedu u Karamanovu 

kuću i onoga što bi im se tamo 

moglo desiti. Nakon nekog vremena 

FWS-191 je dopušteno da napiše pismo 

U tom razdoblju 

njen budući 

suprug odveo je 

nju i FWS-186 

u jedan stan 

u Foči, gdje 

ju je sakrio 

od Kunarca. 

Iako ju je 

Kunarac nakon 

toga pokušao 

pronaći i 

kontaktirati, 

nije više 

uspio sa njom 

razgovarati. 

Premda je 

mogla biti 

razmijenjena 

na Palama, 

svjedokinja 

je odbila 

razmjenu. 

majci, FWS-192. U kuću bi 

dolazili vojnici DP 6 i Dragoljuba 

Kunarca. Dragoljub 

Kunarac lično je priznao 

svjedokinji da je zapovjednik 

jedne izviđačke jedinice, no 

ona je imala dojam da je DP 

6 bio od njega viši po činu, 

te da je njegova jedinica bila 

jača od jedinice Dragoljuba 

Kunarca. 

“Žaga” 

Negdje gj tokom prve polovice 

augusta 1992. “Žaga” 

je u kuću doveo druge djevojke, 

odnosno FWS-175 i 

MK (RK). Obje su silovane 

u kući u Trnovačama. Te je tamo doveo 

DP 1. FWS-191 se sjeća da je “Žaga” 

doživio nesreću, ona misli s oklopnim 

transporterom, negdje tokom septembra 

1992. Slomio je ruku, a vjerojatno i 

rebro. Jedna poznanica Dragoljuba Kunarca, 

žena po imenu Jadranka, došla je 

u kuću i odvela je u bolnicu da bi posjetila 

“Žagu”. Tom prilikom on ju je takođe 

pokušao silovati, no zaustavili su ga 

DP 6 ili Jadranka. Usprkos ozljedama 

nastavio ju je silovati kada se vratio u 

kuću. FWS-191 procjenjuje da ju je u 

razdoblju od augusta 1992. do septembra 

1992. Dragoljub Kunarac silovao 

više od dvadeset puta. Silovao ju je takođe 

i DP 6 i jedan drugi vojnik po 


45 

Dragoljub Kunarac zvani “Žaga” 

imenu Zoran Nikolić. Ovaj posljednji 

ju je silovao dva puta, jednom kada je 

u kući bio “Žaga”, a DP 6 ju je silovao 

jednom. I drugi su je vojnici pokušavali 

silovati. Nakon otprilike dva mjeseca, 

krajem septembra, Dragoljub Kunarac 

je na pet do sedam dana otišao u 

Crnu Goru. U tom razdoblju njen budući 

suprug odveo je nju i FWS-186 

u jedan stan u Foči, gdje ju je sakrio 

od Kunarca. lako ju je Kunarac nakon 

toga pokušao pronaći i kontaktirati, 

nije više uspio sa njom razgovarati. 

Premda je mogla biti razmijenjena na 

Palama, svjedokinja je odbila razmjenu 

jer je bila u drugom stanju i nije htjela 

napustiti supruga. Čula je osim toga da 

će je prisiliti da izvrši abortus ukoliko 

ode u Sarajevo. Trnovače je napustila u 

januaru 1993., a Foču 23. aprila 1998. 

FWS-191 je svjedočila da je u različitim 

prilikama za vrijeme svog boravka 

u Foči sretala Radomira Kovača zvanog 

“Klanfa”. Prema svjedokinjinim riječima 

on je bio u “jedinici DP 2”, a svjedokinja 

je ranije bila dobra prijateljica 

DP 2, vođe te jedinice. Znala je osim 

toga da je Radomir Kovač živio u zgradi 

“Brena”. Otišla je u njegov stan da bi 

uzela svoju odjeću koja je tamo odnesena 

u oktobru 1992., kada više nije bila 

sa “Žagom”. Tom prilikom je vidjela 

tri djevojke u stanu Radomira Kovača, 

uključujući FWS-87. FWS-191 nije se 

mogla sjetiti da li se tamo nalazila i neka 

četvrta djevojka.

Zelena transferzala 

Kosovo 

“Sarajevski tabut” 

najbolje prevedeno djelo na 

albanskom jeziku 

rajem prošle godine u Prištini je, u izdanju izdavačke 

Kkuće K “Rozafa”, na albanskom jeziku objavljena zbirka 

poezije Abdulaha Sidrana “Tabuti Sarajevas” (Sarajevski 

tabut). Krajem marta, prevodilac ovog djela Smajl Smaka, 

dobio je godišnju nagradu za književnost Ministarstva 

za kulturu, omladinu i sport, za najbolje prevedeno djelo, 

za prevođenje knjige Abdulaha Sidrana “Sarajevski tabut”. 

U tekstu obrazloženja žirija, pored ostalog se kaže: “Autor 

donosi pred čitaoce jedno posebno pjesničko djelo, jednim 

prirodnim prevodom i bogatim kreativnim jezikom. Sačuvani 

su duh i karakteristična umnost historijskog i duševnog 

Bihor 

Bihorci traže spisateljskog nasljednika 

Ćamila Sijarića 

Zavičajne staze – Bihor 2012” raspisuje nagradni konkurs za pripovijetku 

inspirisanu Bihorom Ćamila Sijarića i drugih velikana sa ovog 

prostora. Cilj je podsticanje i promocija autora koji savremenim rukopisom 

mogu ući u krug spisateljskih sljedbenika Ćamila Sijarića i drugih 

velikana sa ovog prostora. Za jednu od tri nagrade mogu konkurisati neobjavljeni 

književni radovi. Nagrađeni i odabrani radovi bit će štampani 

u zborniku manifestacije. Novčani dio nagrade: I 500eura, II 300e, III 

200 eura. 

Sandžak 

Takmičenje iz bosanskog jezika za maturante medresa 

u IZ u BiH: Enes Kačapor iz Novog Pazara najbolji 

Na ovogodišnjem, petom po redu, Takmičenju 

iz bosanskog jezika za maturante medresa, 

prvo mjesto osvojio je Enes Kačapor, učenik 

“Gazi Isa-beg” medrese iz Novog Pazara, osvojivši 

maksimalnih 100 bodova, a na ekipnom plasmanu 

medresa “Gazi Isa-beg” zauzela je 4. mjesto. 

Takmičenje je održano 16. aprila u “Behram-begovoj” 

medresi u Tuzli. Učestvovalo je svih 7 medresa 

sa po 3 učenika. Podsjećamo da je učenik 

Enes Kačapor prošle hefte osvojio drugo mjesto 

na takmičenju iz arapskog jezika. 

46 

ambijenta, kreativnog i književnog konteksta djela. Prevodilac 

je majstorski prodirao u svijet ovog djela, u njezinom 

kreativnom modeliranju i u umnost kulturnog života odakle 

je djelo. On je u cijelosti sačuvao njezinu umjetničku i 

jezičku vrijednost. Sačuvao je njezin pjesnički svijet, kako 

u pogledu strukture stvaranja tako i aktuelne poruke koje 

djelo izražava”. 

20. april - 29. džumade-l-ula

Crna Gora 

Etnokuća Redžepagića: Sačuvali i mangal star 400 godina 

astavivši tradiciju svoje porodice Šućo Redžepagić vri- 

čuva porodično blago i blago plavsko-gusinjskog 

Njedno 

kraja u svom etnomuzeju, kojeg čini preko 2.500 vrijednih 

eksponata. 

Nakon što su njegov 

otac i djed sakupljali i 

čuvali vrijedne predmete 

iz tog kraja, Redžepagić 

je 1991. godine i 

zvanično otvorio muzej 

u svom porodičnom 

domu. Redže pagić potpuno 

sam održava eksponate, 

a uz pomoć 

braće koja ne žive u Plavu, 

kupuje nove predmete 

koji mogu biti interesantni 

za posjetioce 

tog privatnog muzeja, 

u kojem je ulaz besplatan. 

“Većinom predmete 

moramo kupiti, jer 

narod slabo poklanja, a 

često im vrijedne stvari, 

koje sada ne koriste 

Novi Pazar 

Obilježena dvogodišnjica Škole Kur’ana 

Uponedjeljak, j 9. aprila, u prepunoj p sali sportova svečano 

je obilježena dvogodišnjica Škole Kur’ana časnoga 

te predstavljeno 5 novih hafiza i to: Hilmija Redžić, Amar 

Muderizović, Hako Omeragić, Šemsa Dacić i Safeta Đon- 

dić. Priznanje hafizima je dodijelio direktor Škole Kur’ana 

časnoga hfz. Irfan Malić. Direktor Malić je tom prilikom 

naglasio da “Ummet koji poštuje Kur’an nikada nije na gubitku”. 

On je istakao da je preko 450 učenika škole prošlo 

kroz fazu učenja Kur’ana u skladu sa svim pravilima. On 

je naglasio da su ujedno otvorena i nova odjeljenja i to: 

Ribariće, Sjenica, Delimeđe i Tutin a da su u pripremnoj 

čame u nekim ostavama ili podrumima.” Pored brojnih eksponata, 

posjeduje i “Alaturko” sobu, karakterističnu za tadašnje 

porodice Plava i Gusinja. Redžepagić ističe da je za 

njega i njegovu porodicu 

najvrjedniji eksponat 

mangal, koji je koristila 

njegova porodica, dok 

ostale ne odvaja, jer svaki 

eksponat podjednako 

voli, čuva i održava. 

“Mangal se koristio za 

pravljenje kafe i čaja, te 

zagrijavanje sobe. Ovaj 

koji je u mojem posjedu 

je koristila moja porodica, 

i star je od 350 do 

400 godina. Mangal je 

1912. godine bio ukraden 

iz naše porodične 

kule, ali je moj otac uspio 

da ga nakon određenog 

vremena pronađe, 

doduše ne kompletnog, 

jer mu je falio poklopac”, 

kazao je Šućo. 

fazi Prijepolje jp j i Ljeskova. Svečana priznanja donatorima 

Škole Kur’ana je dodijelio Nedžad Hasanović. Među do- 

natorima je bilo Turaka, Iranaca i Sandžaklija. Na samom 

kraju skupa se obratio i Glavni muftija Islamske zajednice 

u Srbiji koji je tom prilikom rekao da je Kur’an nešto što 

nema konkurencije. “On je rahmet (milost) za sve svjetove, 

on može ono što niko ne može”, i dodao: “Potvrdili smo 

da Kur’an može da nas digne iz pepela. Šta smo bili prije 

20 godina? Tamo gdje ima hafiza – Allah čuva taj narod. 

Hafizi čuvaju Kur’an a Allah čuva narod u kojem se oni 

nalaze”, riječi su muftije. 


47

Islamnet 

Saudijska Arabija 

U Medžlis Šuri šokirani 

visinom plaće direktora 

saudijske nogometne 

reprezentacije Franka 

Rajkarda 

Saudijski Medžlis Šura (Parlament) 

rijetko se kada do sada 

oglašavao u javnosti zbog činjenice 

da je jedna od rijetkih zemalja koja 

nema Ustav i koja svoje zakonodavstvo 

crpi iz Šerijata. Međutim, 

otkako je arapski svijet zahvatila 

svojevrsna kriza ljudskih prava i 

sloboda i saudijski Medžlis se sve 

više uključuje u politički i društveni 

život. Tako je član Medžlisa Ihdar 

El-Mal zatražio od glavnog sekreterijata 

za mlade da podnese izvještaj 

o stanju u sportu, a posebice u 

nogometu gdje se po njegovom 

mišljenju ulažu golemi novci, a rezultati 

su nikakvi ili mršavi. On je u 

svom izlaganju rekao da u zemlji ne 

postoji zakon koji bi regulirao ovu 

važnu stranu države i društva pa se 

sport financira na način kako tko 

hoće, naročito ako su na njegovom 

čelu utjecajni prinčevi kao što je 

slučaj s nogometom. On je članove 

Medžlisa zaprepastio podatkom 

da tehnički direktor saudijske nogometne 

reprezentacije Nizozemac 

Frank Rajkard ima mjesečnu 

plaću u visini deset ministarskih 

plaća. Prema nekim podacima 

ministri imaju plaću od 40 hiljada 

američkih dolara, pa onda možemo 

doći do podatka kolika je Rajkardova 

mjesečna plaća. 

Članovi Medžlisa su konstatirali da 

se u saudijski sport ulažu golema 

sredstva a da su rezultati mršavi, a 

posebno kada je u pitanju nogometna 

reprezentacija koja posljednjih 

godina nije polučila nijedan vidan 

rezultat. (priredio: www.islamskazajednica.hr) 

Španija 

Real Madrid izbacio krst iz grba zbog navijača muslimana 

Najpoznatiji španski kraljevski fudbalski 

klub Real Madrid redizajnirao 

je svoj grb sa kojeg je izbacio 

krst. Prema izvještavanju ruske televizije 

“Russia Today”, Real Madrid se na 

ovaj potez odlučio radi pridobijanja i 

potvrđivanja navijačke podrške među 

brojnim muslimanskim navijačima širom 

svijeta. 

Real Madrid je osnovan 1902. godine. 

Real je najbogatiji klub. Krst na Realovom 

grbu nalazi se od 1920. godine 

kada je kralj Alfonso XIII postao 

glavni sponzor ovog kluba. Paralelno 

sa izbacivanjem krsta sa klupskog grba 

počela je izgradnja Realovog sportskog 

centra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 

a za čiju izgradnju će se potrošiti 

milijarda dolara. O izbacivanju krsta 

sa klupskog grba i izgradnji sportskog 

centra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 

u Realu kažu: “Ovo je odlučan 

i strateški korak koji će ojačati naš 

klub na Bliskom istoku i Aziji, ključnim 

regionima u kojima imamo veliki 

broj navijača”. 

OIC 

55 miliona muslimana žrtve prirodnih katastrofa 

Organizacija islamske konferencije 

je na humanitarnoj konferenciji u 

Dubaiju objavila izvještaj o prirodnim 

katastrofama u 2011. godini i o broju 

muslimana koji su pogođeni spomenutim 

prirodnim katastrofama. “U 2011. 

godini, 38 zemalja, članica Organizacije 

islamske konferencije, odnosno 55 miliona 

ljudi bilo je izloženo prirodnoj katastrofi. 

U isto vrijeme i zbog spomenutih 

prirodnih katastrofa, 38 zemalja, članica 

Organizacije islamske konferencije pretrpjelo 

je ukupnu materijalnu štetu u iznosu 

od oko 68 milijardi dolara”, navodi se 

u izvještaju OIC-a. “U muslimanskom 

svijetu sada imamo mnogo prirodnih 

katastrofa”, kaže Atta Elmanan Bakhit, 

pomoćnik sekretara OIC.a. 


48

SAD 

Milion hidžaba za Shaimu 

Nedavno brutalno ubistvo 32-godišnje 

muslimanke iračkog porijekla 

Shaime Alawadi, majke petoro 

djece, koje se desilo u američkom 

gradiću El Cajon u Okrugu San 

Diego, izazvalo je brojne reakcije u 

Americi, ali i širom 

svijeta. Ovih dana se 

putem društvene mreže 

Facebook vodi akcija 

“Milion hidžaba 

za Shaimu”. U sklopu 

ove akcije milion žena 

širom svijeta, većinom 

nemuslimanki, će se 

fotografisati sa hidžabom 

i svoje fotografije 

postaviti na Facebook 

kao znak globalne podrške 

ubijenoj Shaimi, 

odnosno osude brutalnog 

ubistva žene 

zbog nošenja hidžaba. 

Južna Koreja 

Korejski muslimani 

Odnosi između Južne Koreje i Sjeverne 

Koreje stalna su tema svjetskih 

medija. U obje Koreje živi nekoliko 

stotina hiljada muslimana. Nažalost, 

u Sjevernoj Koreji nisu dozvoljene vjerske 

slobode pa zbog toga postoji veoma 

mali broj informacija o islamu i muslimanima 

u ovoj zemlji. Prema nezvaničnim 

informacijama u Sjevernoj j Koreji 

živi oko dvije hiljade muslimana. Što 

se tiče Južne Koreje stanje je potpuno 

drukčije. Muslimani u Južnoj Koreji 

Osim ove akcije u Americi se održavaju 

protestni skupovi u kojima studenti 

na američkim univerzitetima 

dižu svoj glas za prava ispoljavanja 

vjerskih osjećanja i prava nošenja 

vjerske odjeće. 

uživaju u slobodi, međutim i u ovoj zemlji 

mediji su zaraženi islamofobijom. 

Muslimani u Južnoj Koreji imaju svoju 

vjersku organizaciju Muslimanska federacija 

Koreje, koja je osnovana davne 

1967. godine. Prema podacima ove organizacije 

u Južnoj Koreji živi između 

120 i 130 hiljada muslimana od čega 

su 45 hiljada Korejanci, ostatak čine 

muslimani iz Pakistana i Bnagladeša 

koji žive i rade u Južnoj Koreji. U Seulu 

postoji samo jedna džamija. 

Mali 

Naš rat nije za nezavisnost, 

nego je za islam 

Koristeći se haosom zbog 

iznenadnog vojnog udara u 

prijestolnici Bamako, pobunjenici 

iz plemena Tuareg koje se 

nalazi na sjeveru Malija u saradnji 

sa pripadnicima pokreta Ensaru-l-Din 

pojačali su najnoviju, 

višemjesečnu ofanzivu protiv državne 

armije (reprizu pobuna iz 

1963., 1990. i 2006.). Tuarezi i 

Ensaru-l-Din “na blic” su osvojili 

gradove Kidal, Gao i Timbuktu 

i preuzeli kontrolu nad većim 

dijelom Malija, zonama gdje su 

inače vodeća nalazišta zlata, uranijuma 

i nafte te saharske zemlje. 

Različiti su ciljevi Tuarega – ratobornih 

nasljednika nekadašnjih 

sprovodnika transsaharske 

trgovine solju, zlatom i robovima 

i pokreta Ensaru-l-Din. U intervjuu 

za katarsku televiziju “Al 

Jazeera” emir pokreta Ensaru-l- 

Din Omar Hamaha kaže: “Naš 

rat nije za nezavisnost, nego je za 

islam. Naš rat je džihad i on je 

legitimni rat u islamu. Mi smo 

protiv pobunjeničkih pokreta i 

secesije. Mi smo protiv svih revolucija 

koje nisu pod imenom 

islama. Mi smo došli da prakticiramo 

islamske obrede u ime 

Allaha. Ono što mi hoćemo nije 

Azavad, nego islam. Nezavisnost 

je islam. To je prava nezavisnost. 

To je prakticiranje Šerijata od 

zore do zalaska sunca. Ne radi se 

o tome jesi li Arap ili Tuareg, crn 

ili bijel. Radi se o tome da si pod 

imenom islama”. 


49

SAD 

Pulicerova nagrada za 

dokumentarni film o 

praćenju i prisluškivanju 

muslimana u New Yorku 

Afganistan 

Hamid Karzai: Ako Amerikanci žele ostati do 

2024. godine svake godine nam trebaju plaćati 

najmanje dvije milijarde dolara 

Hamid Karzai, proamerički predsjednik 

Afganistana uputio je 

ovih dana zanimljivu poruku Sjedinjenim 

Američkim Državama. Naime, 

Hamid Karzai je Amerikancima 

poručio da, ako žele uspješno sprovesti 

svoj plan ostanka u Afganistanu 

do 2024. godine, svake godine moraju 

njemu i njegovoj administraciji 

plaćati najmanje dvije milijarde dolara. 

Navedeni zahtjev Hamid Karzai 

je izrekao prije putovanja u Ameriku 

gdje ga očekuju pregovori sa Barackom 

Obamom oko produžetka ostanka 

američke vojske u Afganistanu do 

2024. godine. Ovakav zahtjev Hamida 

Karzaia otkriva svu složenost afganistanskog 

slučaja. 

Agencija “Associated Press” 

je dobitnik ovogodišnje 

Pulicerove nagrade 

za novinarstvo i to za 

dokumentarni film u kojem je 

prikazan istraživački novinarski 

rad o prisluškivanju muslimana 

u New Yorku, naravno 

od strane policije u ovom gradu, 

popularno nazvane NYPD. 

Novinari agencije “Associated 

Press”, Matt Apuzzo, Adam 

Goldman, Eileen Sullivan i 

Chris Hawley istražili su i 

prikazali sve strane ove priče. 

Spomenuti dokumentarni film, 

koji ima više dijelova ili serija, 

pokazuje kako je policija u 

New Yorku u saradnji sa CIAom 

organizirala jedinstven i 

agresivan program praćenja i 

prisluškivanja muslimanske zajednice 

u New Yorku. Tako se 

može vidjeti kako policija sistematično 

prisluškuje džamijske 

aktivnosti, muslimanske 

biznismene, kuće i sve ostalo 

što pripada i može se nazvati 

muslimankim imenom. Mnogi 

muslimani su praćeni i prisluškivani 

iako se utvrdilo da nisu 

imali niti imaju ikakve veze sa 

terorizmom. 

Engleska 

Nadbiskup Rowan Williams: 

Hidžab je zaštita za ženu i 

njenu vjeru 

Nadbiskup od Canterburyja i 

vođa engleske Anglikanske crkve 

Rowan Williams poznat je kao 

iskreni borac za poštivanje prava i 

izbora vjernika muslimana u Engleskoj. 

Nadbiskup Rowan Williams 

ovih je dana stao u otvorenu zaštitu 

muslimanki koje nose hidžabe. Prije 

toga je digao svoj glas protiv uvođenja 

zabrane nošenja nikaba. Prema 

nadbiskupu Rowanu Williamsu 

hidžab štiti muslimanku i njenu 

vjeru i istovremeno joj dozvoljava 

da učestvuje i bude aktivna u multietničkom 

i multikulturalnom društvu. 

U intervjuu za Sunday Times, 


50 

nadbiskup Rowan Williams objašnjava 

kako muslimanke koje nose 

hidžab uspješno pohađaju katoličke 

škole u Engleskoj. “Jedna učenica 

mi je objasnila kako joj hidžab omogućava 

da pohađa časove na kojima 

izučava kršćanstvo u školama. Ona 

na taj način upoznaje drugu vjeru, 

kršćanstvo, a istovremeno svojim 

hidžabom štiti sebe i svoje vjerovanje. 

Naši pogledi na žene koje nose 

hidžab prepuni su stereotipa i predrasuda”, 

kaže nadbiskup Rowan 

Williams.

Singapur 

Prvi molitveni kalkulator za vazdušni saobraćaj 

Foto islamneta 

Afganistanka u burki na odvikavanju od droge 

edna singapurska kompanija izradila 

Jje prvi svjetski molitveni kalkulator 

za vazdušni saobraćaj koji će pomoći 

muslimanima da na vrijeme obavljaju 

molitve u avionima tokom dugih letova. 

Spomenuti kalkulator sadrži sve potrebne 

informacije o mjestima, vremenskim 

zonama i slično. “ Znam koliko 

je muslimanima bilo teško snalaziti se 

oko obavljanja molitve tokom putovanja 

avionima. Nažalost, do sada niko 

nije nastojao da riješi ovaj problem”, 

kaže Fazal Bahardeen, autor prvog molitvenog 

kalkulatora za vazdušni saobraćaj. 

Fazal Bahardeen planira da razvije 

sličnu aplikaciju za mobilnu telefoniju. 

Muslimanski putnici su oduševljeni 

Bahardeenovom aplikacijom, odnosno 

molitvenim kalkulatorom za vazdušni 

saobraćaj. “Ovaj kalkulator je dobar 

za duga putovanja avionom jer putujemo 

kroz različite vremenske zone i tada 

imamo velikih problema sa određivanjem 

namaskih vremena”, kaže Shiraz 

Sideek, vicepredsjednik u “Abu Dhabi 

Islamic Bank”. 

Provincija Nejat: Ova Afganistanka narkomanka dokaz je koliko je 

ovo zlo rašireno u Afganistanu 

Uzbekistan 

Tajna sterilizacija žena 

Uzbekistanska vlada sprovodi 

tajni program sterilizacije 

žena bez njihovog znanja 

kako bi kontrolirali rast populacije, 

izvještava BBC koji se poziva 

na izvore iz uzbekistanske 

vlade. “Svaki doktor ginekolog 

ima tačno određeni broj žena 

koje mora sterilizirati prilikom 

ginekoloških pregleda”, kaže 

jedan ginekolog za BBC. Ovaj 

monstruozni dekret propisao 

je lično predsjednik Uzbekistana. 

Dakle, svaka Uzbekistanka 

koja ide na ginekološki pregled 

ili se mora liječiti od neke druge 

bolesti postaje potencijalna 

meta tajnog programa steriliziranja. 

One ne znaju da je 

svrha tih pregleda sprovođenje 

tajnog programa sterilizacije. 

“Postoji kvota. Moja mjesečna 

kvota je da steriliziram četiri 

žene. Ima doktora koji sedmično 

moraju sterilizirati čak 

osam žena“. Sukhrob Ismailov, 

jedan od rijetkih boraca 

za ljudska prava u Uzbekistanu, 

navodi da je uzbekistanska 

vlada u 2010. godini sterilizirala 

80 hiljada Uzbekistanki. 

Adolat, jedna od Uzbekistanki 

koja je žrtva tajne sterilizacije, 

svjedoči za BBC kako je u 

nemogućnosti da rodi treće 

dijete potražila pomoć kod ginekologa, 

koji joj je rekao da 

je sterilizirana. “Ostala sam 

šokirana, upitala sam ga kako 

je to moguće. On mi je odgovorio 

da je takav zakon”. 

Uzbekistan ima 28 miliona stanovnika. 

Apsolutnu većinu čine 

muslimani. 


51

Islamski svijet 

Djela bošnjačkih autora u egipatskoj izdavačkoj kući “Daru-s-selam” 

Knjige Alije Izetbegovića 

najčitanije u arapskom svijetu 

Izdavačka kuća “Daru-s-Selam” je 

dosada u svojoj štampi objavila 

devet knjiga bošnjačkih autora, a 

u njenim knjižarama se može kupiti 

sveukupno dvanaest knjiga 

bošnjačkih autora 

Piše: Jusuf Džafić 

Uglobalnoj 

U 

atmosferi u kojoj 

Uje Bosna, nažalost, poznata 

Usamo po ratu, pa tako jedni 

smatraju da je Bosna negdje u Africi, drugi 

da je Bosna tamo negdje na Kavkazu 

pored Čečenije, a treći nemaju nikakvu 

predstavu gdje bi mogla biti Bosna, lijepo 

je čuti da ipak ima nekoga koji eto koliko-toliko 

pozitvno promovira Bosnu. 

Jedan od tih “nekih” pozitivnih primjera 

je i primjer egipatske izdavačke kuće 

“Daru-s-Selam”. Naime, izdavačka kuća 

“Daru-s-Selam” je dosada u svojoj štampi 

objavila devet knjiga bošnjačkih autora, a 

u njenim knjižarama se može kupiti sveukupno 

dvanaest knjiga bošnjačkih autora. 

Izdavačka kuća “Daru-s-Selam” za 

štampanje, izdavanje, distribuciju i prijevod, 

kako glasi njeno puno ime, važi za 

jednu od najjačih i najkvalitetnijih izdavačkih 

kuća ne samo u Egiptu, nego u čitavom 

arapskom svijetu. Izdavačka kuća 

“Daru-s-selam” je osnovana davne 1973. 

godine. Bavi se pored štampanja i izdavanja, 

što spada u osnovne funkcije svake 

izdavačke kuće, i distribucijom, kroz 

svoje tri knjižare i oficijelnu web stranicu 

(www.dar-alsalam.com 

), te prevođenjem, 

čime se posebno ističe i odlikuje među 

drugim izdavačkim kućama. Pa tako u 

njenim knjižarama pored knjiga na arapskom 

jeziku, mogu se kupiti knjige na 

engleskom, njemačkom, francuskom, 

španskom, malajskom... 

Knjige naših autora koje je izdala kuća 

“Daru-s-Selam”, te knjige naših autora 

koje su izdale druge kuće, a koje se mogu 

kupiti u knjižarama kuće “Daru-s-Selama”, 

možemo podijeliti u četiri kategorije: 

- Engleski prijevodi knjiga na bosanskom 

jeziku: 4 knjige 

- Arapski prijevodi knjiga na bosanskom 

jeziku: 6 knjiga 

- Njemački prijevodi knjiga 

na bosanskom jeziku: 1 

knjiga 

- Knjige na arapskom jeziku: 

1 knjiga. 

U uvom broju ćemo 

ukratko predstaviti engleske 

prijevode naših knjiga, a u 

sljedećem njemačke i arapske 

prijevode, dok ćemo knjizi 

našeg autora na arapskom 

jeziku, tačnije doktorskoj disertaciji 

hfz. Safveta Halilovića 

posvetiti poseban članak. 

Engleski prijevodi knjiga na 

bosanskom jeziku 

Hifz. Memorization of the 

Qur’an, dr. Safwat M. Halilovic, 

Dar Al-Salam, Cairo, 

2006. (Hifz, učenje Kur’ana 

napamet, Safvet M. Halilović, 

Dar es-Selam, Kairo, 2006). 

Prijevod djela “Hifz – učenje 

Kur’ana napamet”, dr. hfz. 

Safveta Halilovića. Knjigu 

je preveo s bosanskog na engleski 

Tajib Pašanbegović, 

marljivi imam islamskog 

centra “Gazi Husrev-beg” u 

Torontu, Kanada. Kako saznajemo od 

Safveta Halilovića, autora knjige, za svoje 

prevođenje Tajib ef. Pašangegović nije 

htio primiti nikakvu nadoknadu. Izdanje 

knjige je formata 20x12 cm, mehki povez. 

Knjiga ima 112 stranica. Izdata je u 

Kairu 2006. godine. 

Zanimljivo je da za ovaj prijevod na 

engleski jezik nisam čuo od Bosanca, 

već od jednog Etiopljanina iz Velike Britanije! 

Naime, nakon što smo se upoznali, 

dotični me je upitao znam li dr. Safveta 

Halilovića i njegovu knjigu o hifzu. Kad 

sam mu potvrdno odgovorio, rekao mi 

je da postoji njen prijevod na engleski 

U svom uvodu, 

Muhammed 

Ades, između 

ostalih riječi 

hvale za knjigu 

i njenog autora, 

navodi kako je 

od 1994. godine 

do 2009. 

godine, arapski 

prijevod knjige 

“Islam između 

Istoka i Zapada” 

izašao u 

dva izdanja, te 

da je prodan u 

više od 29.000 

primjeraka. 

jezik u izdanju “Daru-s-Selama”, koji je 

on pročitao, te je preporučuje svakome 

kao korisnu knjigu, pogotovo onima koji 

hoće da nauče Kur’an napamet. 

Islam and the West. From 

Asad’s Point of View, Safwat M. 

Halilovic, Dar Al-Salam, Cairo, 

2005. (Islam i Zapad. Iz Asadove 

tačke gledišta, Safvet M. 

Halilović, Dar es-Selam, Kairo, 

2005). Još jedan prijevod dr. 

Safveta Halilovića na policama 

knjižara izdavačke kuće 

“Daru-s-Selam”. U pitanju 

je prijevod djela “Islam i Zapad 

u Asadovoj perspektivi 

mišljenja”. Prijevod sa bosanskog 

na engleski je uradio mr. 

Muhamed Pašanbegović, sin 

Tajiba ef. Pašanbegovića. Kratak 

osvrt na knjigu poznatog 

njemačkog muslimanskog 

mislioca Murada Hofmana 

(Hofmann) se nalazi na 

poleđini knjige. Knjiga je izašla 

u mehkom povezu, u formatu 

20x14 cm. Broj stranica knjige 

je 160. Ovo prvo izdanje je 

izašlo 2005. godine. 

Knjiga se bavi mišlju 

Muhammeda Asada (1900.- 

1992.), Jevreja Leopolda 

Weissa koji je u svojoj 26 godini 

primio islam. On je, kako 

Murad Hofman kaže u svom 

osvrtu na ovu knjigu, najutjecajniji musliman 

XX stoljeća. U knjizi se autor Safvet 

Halilović osvrće na Asadov pogleda na 

odnos islam-Zapada, tj. odnos između 

zapadne i islamske civilizacije. 

The Story of Srebrenica. A Novel about 

the War of Bosnia, Isnam Taljic, Dar Al- 

Salam, Cairo, 2006. ( Priča o Srebrenici. 

Roman o ratu u Bosni, Isnam Taljić, 

Dar es-Selam, Kairo, 2006). Prijevod 

djela “Roman o Srebrenici”, uvaženog 

bosanskohercegovačkog književnika Isnama 

Taljića. Prijevod sa bosanskog na engleski 

je načinio Muhamed Pašanbegović, 

a predgovor je napisao dr. Mehatir 


52

Muhammed, bivši premijer Malezije i 

osvjedočeni prijatelj Bosne i Hercegovine. 

Knjiga je izašla u mehkom povezu, 

formata 24x17 cm. Knjiga ima sveukupno 

286 stranica. Ovaj engleski prijevod 

romana je izdat u Kairu 2006. godine. 

Inače, ovo izdanje “Daru-s-Selama” predstavlja 

drugo izdanje Taljićevog romana 

na engleskom jeziku. Kako doznajemo, 

uvaženi doktor Safvet Halilović je bio sebeb 

da se roman Isnama Taljića pojavi na 

policama knjižara “Daru-s-Selama”. 

Wives of Prophet Muhammad and Reasons 

for his Multiple Marriages, dr. Safvet 

Halilović, Dar Al-Salam, Cairo, 2011. 

(Supruge vjerovjesnika Muhammeda i 

razlozi za njegove višestruke brakove, dr. 

Safvet Halilović, Dar Es-Selam, Kairo, 

2011). Ovaj prijevod rada “Poslanikove 

supruge i razlozi njegovog višeženstva”, dr. 

Safveta Halilovića predstavlja ujedno i najnovije 

izdanje nekog bošnjačkog autora 

u izdavačkoj kući “Daru-s-Selam”, pošto 

je izdanje izašlo prošle godine. Prijevod je 

uradio Tajib Pašanbegović. Knjiga je izašla 

u mehkom povezu, čiji je format 17x10 

cm. Knjiga ima 56 stranica. 

Njemački prijevodi knjiga na 

bosanskom jeziku 

Der Islam und der Westen. Aus der 

Perspektive Muhammad Asads, Safwat M. 

Halilovic, Dar Al-Salam, Kairo, 2006. 

(Islam i Zapad. Iz perspektive Muhammeda 

Asada, Safvet M. Halilović, 

Daru-s-Selam, Kairo, 2006). Njemački 

prijevod djela “Islam i Zapad u Asadovoj 

perspektivi mišljenja”, dr. Safveta 

Halilovića. Prijevod s bosanskog izvornika 

su odradile Aida Muzaferija i Emina 

Čorbo, Bošnjakinje iz Štutgarta, dok su 

još bile na studijama (2005.). Predgovor 

je napisao Murad Hofman, njemački 

mislilac. Knjiga je izašla 2006. godine, 

u mehkom povezu, formata 20x14 cm. 

Ima 160 stranica. Ovaj prijevod je zasad 

jedina naša knjiga na njemačkom dostupna 

u Daru-s-Selamu, a možda i jedini naš 

prijevod na njemački jezik dostupan u 

čitavom arapskom svijetu. 

Arapski prijevodi knjiga na bosanskom 

jeziku 

El-Islam bejne eš-Šerk ve el-Garb, 

Alijj Izzetbedžuvitš, Mektebe El-Imam el- 

Buhari, el-Kahira, 2009. (Islam između 

Istoka i Zapada, Alija Izetbegović, Mektebe 

El-Imam el-Buhari, Kairo, 2009). 

Knjiga predstavlja skraćeni prijevod kapitalnog 

i svjetski poznatog djela “Islam 

između Istoka i Zapada”, rahmetli Alije 

Izetbegovića. Knjigu je sa engleskog (Islam 

between East and West) na arapski 

jezik preveo još davne 1994. godine Muhammed 

Jusuf Ades, poznati egipatski 

mislilac, koji se specijalizirao u izučavanju 

misli Alije Izetbegovića. Ovaj skraćeni 

prijevod upravo je načinio on kako bi je 

približio širim masama. Knjiga je izašla 

u izdanju izdavačke kuće “Mektebe el- 

Imam el-Buhari” 2009. godine. Format 

knjige je 20x14 cm, broj njenih stranica je 

112. Knjiga je izašla u mehkom povezu. 

U svom uvodu, Muhammed Ades, 

između ostalih riječi hvale za knjigu i 

njenog autora, navodi kako je od 1994. 

godine do 2009. godine, arapski prijevod 

knjige “Islam između Istoka i Zapada” 

izašao u dva izdanja, te da je prodan u 

više od 29.000 primjeraka, a to je nepoznat 

broj u distribuiranju arapskih knjiga, pošto 

distribucija 3.000 štampanih primjeraka 

knjige se smatra zapaženim uspjehom. Tako 

da prema Adesu knjiga Alije Izetbegovića 

“Islam između Istoka i Zapada”, spada 

u najprodavanije knjige u arapskom svijetu. 

Ako k tome dodamo i treće izdanje 

izdavačke kuće “Daru-š-Šuruk”, te ovaj 

skraćen prijevod Muhammeda Adesa, taj 

broj je itekako veći. 


53 

El-I’lan el-islamijj, Alijj Izzetbedžuvitš, 

Mektebe El-Imam el-Buhari, el-Kahira, 

2009. (Islamska deklaracija, Alija 

Izetbegović, Mektebe El-Imam el-Buhari, 

Kairo, 2009.). Arapski prijevod djela “Islamska 

deklaracija”, autora rahmetli Alije 

Izetbegovića. Tačnije, ova knjiga predstavlja 

drugo izdanje, objavljeno 2009. godine 

u izdanju izdavačke kuće “Mektebul-Imam”. 

Prvo izdanje je objavljeno 1996. 

godine. Knjigu je sa engleskog na arapski 

preveo Muhammed Ades. Knjiga ima 

mehki povez. Format knjige je 24x16,5 

cm. Knjiga ima 160 stranica. 

Autor djela, rahmetli Alija Izetbegović, 

želi svojom knjigom da pozove muslimane 

da se islamiziraju, tj. da se vrate tom iskonskom 

putu islama – srednjem putu. To će 

postići tako što će se kloniti dvije krajnosti: 

lijeve – modernisti i desne – konzervativci, 

te držati sredine, a to je povratak i gajenje 

tradicionalnih islamskih vrijednosti sa 

kojima je došao islam. Muzekkerat, 

Alijj 

Izzetbedžuvitš, Mektebe El-Imam el-Buhari, 

el-Kahira, 2009. (Sjećanja, Alija Izetbegović, 

Mektebe El-Imam el-Buhari, Kairo, 2009). 

Skraćeni prijevod Muhammeda Adesa 

autobiografskog djela Alije Izetbegovića 

“Sjećanja”. Knjigu je izdala kuća “Mektebel-Imam 

el-Buhari” 2009. godine. Knjiga je 

izašla u mehkom povezu, formata 20x14 

cm. Broj stranica knjige je 112. Slično kao

i njegov skraćeni prijevod knjige “Islam 

između Istoka i Zapada”, Muhammed 

Ades je uradio skraćen prijevod ovog 

djela, kako bi i njega približio široj 

arapskoj javnosti. Predgovor je također 

napisao gospodin Ades. 

Ono što, prema Muhammedu Adesu, 

kako nam kaže u svom uvodu, ovo autobiografsko 

djelo čini jedinstvenim među 

autobiografskim djelima je to što autor 

nije tražio opravdanja za počinjene greške, 

kao što je to većina uradila. 

Kissatu Srebrenica. Rijave an el-harb 

ala el-Busna, Isnam Talitš, Dar Es-Salam, 

el-Kahira, 2007. ( Priča Srebrenice, Roman 

o ratu protiv Bosne, Isnam Taljić, Dar Es- 

Salam, Kairo, 2007). Prijevod svjetski 

poznatog romana “Roman o Srebrenici”, 

književnika Isnama Taljića na arapski 

jezik. Tačnije, knjiga predstavlja arapski 

prijevod Sahba’ Muhammeda Bunduka 

s engleskog prijevoda Muhammeda 

Pašanbegovića. Tako se u “Daru-s-Selamu” 

može naći i arapski i engleski prijevod 

Taljićevog romana “Roman o Srebrenici”. 

Pored prevedenog engleskog uvoda 

Mehatira Muhammeda, u prijevodu na 

arapski jezik se nalazi i preveden članak 

Elide Taljić, bosanskohercegovačke novinarke, 

o Srebrenici. Arapski prijevod je 

izašao u formatu 24x17 cm. Knjiga ima 

480 strana. Treba napomenuti da je dizajn 

korica arapskog prijevoda skoro pa 

isti kao i dizajn korica engleskog prijevoda. 

Isto je u pitanju mehki povez, doduše 

malo tvrđi. Izdata je 2007. godine. 

Ono što nas je posebno dojmilo i dirnulo 

u srce je posveta prevodioca Sahba’ 

Muhammeda, neka ga Svevišnji Bog nagradi, 

koja se nalazi na početku knjige: jg 

Šehidima čije duše još uvijek kruže oko 

Srebrenice, tražeći ko ih je iznevjerio! 

Et-Tedhijetu li-z-zi’b, Mirsad 

Sinanufitš, Dar Es-Salam, El-Kahire, 2010. 0 

(Žrtvovanje 

vuku, Mirsad Sinanović, Dar 

Es-Selam, Kairo, 2010). 0) Direktan arapski 

prijevod romana “Žrtvovanje vuku”, 

našeg književnika Mirsada Sinanovića. 

Ovo djelo ima posebnu važnost za nas 

bosanskohercegovačke studente u Kairu 

i našu Asocijaciju studenata, pošto je ovo 

djelo s bosanskog na arapski jezik preveo 

hfz. Ahmed Bukvić, svršenik Univerziteta 

el-Azhar, i još k tome, u to doba, član 

naše Asocijacije. Predgovor je napisao dr. 

Muhammed ed-Dusuki, Knjiga je izašla 

u formatu 24x17 cm. Sadrži ukupno 

200 stranica. Izašla je u mehkom povezu. 

Ova knjiga je jedini prijevod na arapski 

jezik od 6 postojećih u “Daru-s-Selamu” 

koji je preveden sa bosanskog izvornika, 

te tako ne predstavlja prijevod prijevoda, 

odnosno prijevod na arapski sa engleskog 

prijevoda, što sigurno nudi čitaocima bliže 

saživljavanje sa djelom. 

Treba naglasiti da su korice knjige u 

obilježju Bosne i Hercegovine, s obzirom 

da se geografska skica Bosne nalazi i na naslovnoj 

strani i na poleđini, zastava Bosne 

između, a sve je to u znaku plave i žute boje. 

Roman se bavi ratnim dešavanjima u 

Foči, tačnije gnusnim četničko-fašističkim 

zločinima počinjenim u ime Velike Srbije. 

Roman “Žrtvovanje vuku” je jedan od 

najčitanijih bosanskohercegovačkih romana 

u Bosni, pa i šire. Doživio je sedam 

izdanja: pet na bosanskom, te po jedno na 

engleskom i arapskom jeziku. 


54 

El-Islam ve el-Garb. Ru›je Muhammed 

Esed, sabikan Leopold Weiss, dr. Safvet 

Mustafa Halilufitš, Dar Es-Salam, El- 

Kahire, 2007. (Islam i Zapad, dr. Safvet 

Mustafa Halilović, Dar Es-Selam, Kairo, 

2007). Prijevod djela “Islam i Zapad u 

Asadovoj perspektivi mišljenja”, dr. Safveta 

Halilovića na arapski jezik. Ovo je 

nakon engleskog i njemačkog, treći prijevod 

ovog djela na strani jezik štampan u 

“Daru-s-Selam”. Prijevod je izašao 2007. 

godine. Knjiga je arapski prijevod preveden 

sa engleskog prijevoda Muhameda 

Pašanbegovića. Prijevod je uradila dr. Hedir 

Ebu Nedžah, profesorica na Fakultetu 

za prevođenje i strane jezike Azharovog 

univerziteta. Doktorica Hedir je inače 

doktorila anglistiku, a radila je i u SAD-u 

i Saudijskoj Arabiji. 

U izdanju Daru-s-Selama trebala 

bi uskoro da izađe još jedna knjiga čiji 

je autor Bošnjak. U pitanju je knjiga 

“Šta Kur’an kaže o čovjeku. Uvod u 

kur’ansku antropologiju”, odnosno njen 

prijevod na engleski jezik - “What the 

Qur’an Says About the Human Being. 

Introduction to Qur’anic Anthropology”. 

Knjiga prestavlja opširnu studiju 

dr. hfz. Safveta Halilovića koja se bavi 

temom čovjeka u Kur’anu, tj. obrađuje 

kur’anske ajete koji se odnose na čovjeka. 

Knjigu je na engleski prevela Nejla 

Kalajdžisalihović, viša asistentica na Odsjeku 

za engleski jezik na Sarajevskom 

univerzitetu. Zasigurno, ova knjiga će 

oplemeniti već postojeći izbor knjiga 

bošnjačkohercegovačkih autora ne samo 

u “Daru-s-Selamu”, nego i u Egiptu, pa 

i šire u arapskom svijetu.

Knjige 

“100 najvećih bitaka” (koje su promijenile svijet; od Kadesha do danas), (II dio) 

Krstaški krvavi pir u Jerusalemu 

Ipak, sredinom jula krstaši 

zasipaju kišom kamenja, zapaljivih 

sredstava i strijela zidove Svetog 

grada. Tornjevi i tzv. “mačke“ 

(snažne podloge na točkovima 

kojima se prebacuje pješadija) 

prelaze preko jaraka koje su 

krstaši uspjeli zatrpati i dolaze do 

zidova samog grada. Napada se 

direktno kod vrata “Tempelberga“ 

kao i kod tzv. “Marijinih vrata”, 

i krstaški vojnici uspijevaju 

prodrijeti u grad. Uprkos apelima 

nekih kršćanskih vođa da se samo 

zauzme grad, krstaši ubijaju sve 

muslimane, Jevreje i lokalne 

kršćane 

Poitiers (732.) 

Pokušaj prodora Arapa u Evropu 

sa Iberijskog poluostrva 

zaustavljen je u blizini grada 

Toursa. Arapskoj taktici napada sa lahkom 

konjicom, kao glavnim probojnim 

snagama, suprotstavljaju se jedinice pod 

komandom franačkog Karla Martela. 

On protiv arapske taktike koristi jednu 

odlučnu, organizovanu i čvrstu odbranu. 

711. godine Arapi iz sjeverne Afrike 

osvajaju Iberijsko poluostrvo. Šest 

godina poslije pod komandom španskog 

namjesnika Abd er-Rahmana, 

muslimanska vojska prelazi Pirineje i 

prodire duboko u Francusku. Muslimanska 

armija zauzima Akvitaniju, 

nakon pobjede nad Hercogom Eudom, 

rođakom Karla Martela. Hercog 

se upućuje u pravcu Pariza, da bi tamo 

osposobio vojsku koja bi bila u stanju 

da se suprotstavi muslimanskoj armiji. 

732. maršira franačka armija (čiji se 

broj danas procjenjuje na oko 30.000 

vojnika) u pravcu Toursa, kod kojeg 

bi trebala da se suprotstavi Abd er-Rahmanu. 

Muslimanska vojska je imala 

dosta ratnog plijena, tako da je njihovo 

kretanje bilo otežano. S druge strane 

dobro naoružana franačka vojska koja 

nija imala dosta konjanika, ali istovremeno 

nisu nosili veliki teret, brže je 

napredovala. Uzimali su samo ono što 

im je neophodno trebalo na licu mjesta. 

Abd er-Rahmanova vojska se ulogorila 

u blizini Poitiersa, na jugu grada Toursa. 

Jednu sedmicu su se vojske posmatrale, 

dok u međuvremenu Arapi pokušavaju 

da sklone ratni plijen na sigurno. 

Ne postoje tačni detalji ove bitke, a od 

jednog anonimnog očevica (Španca) 

dolaze iskazi da su vjerovatno Arapi naoružani 

kopljima i krivim sabljama 10. 

oktobra započeli borbu jurišom svojih 

trupa. Franačka vojska se suprotstavlja 

formirana u “kornjaču”, tzv. “oklop 

tvrd kao željezo”. Vojnici Karla Martela 

su naoružani teškim mačevima, 

kratkim kopljima za bacanje, ratnim 

sjekirama i malim lukovima (tzv. “Franciska”). 

Neuspješnim jurišima Arapa 

su se Franci suprotstavljali tako dugo 

dok Hercog Eudo nije primijetio pravi 

trenutak za prelazak u protivnapad. 

Po islamskim izvorima, među 

muslimanima se raširila glasina 

da ratnom plijenu prijeti 

opasnost od Franaka. Mnogi 

konjanici su zbog toga 

napustili bojno polje da bi 

osigurali ratni plijen. Preko 

noći se jedan dio muslimanske 

vojske sa dijelom ratnog 

plijena povukao. U samo svitanje 

narednog dana, franačka 

vojska dolazi do napuštenog 

neprijateljskog logora. 

Oko bitke kod Poitiersa 

ništa nije dokazano historijski, 

sve što se smatra kao 

“sigurna” dokumentacija 

je nepotpuna i djelimično 

tačna. Sve što se veže uz ovu bitku je 

obavijeno maglom “sukoba kultura”. 

Ono što se danas zna je to da otada nikad 

više muslimanska vojska nije došla 

u Francusku i da su evropske vojske sve 

više radile na poboljšanju svoje ratne 

konjice. 

Al – Quds (Jerusalem) (1099.) 

Zauzimanje Qudsa (Jerusalema) 

između 9. juna i 18. jula od strane 

krstaša predstavlja epilog u Prvom 

krstaškom ratu. Nakon nekoliko propalih 

pokušaja, krstaši probaju napasti 

“jurišom” i uz upotrebu tadašnjeg 

inžinjerijskog znanja; koriste se katapulti 

i pokretni tornjevi za opsjedanje, 

slamaju muslimanski otpor, 

i tako uspijevaju prodrijeti u grad. 

Šest godina 

poslije pod 

komandom 

španskog 

namjesnika 

Abd er- 

Rahmana, 

muslimanska 

vojska prelazi 

Pirineje i 

prodire duboko 

u Francusku. 

U drugoj polovini 11. stoljeća u Evropi 

je pokrenut Prvi krstaški pohod, da 

bi se odazvalo na pozive u pomoć Bizantiji 

koja je bila ugrožena od strane 

turske vojske. Namjera je bila pomoći 

Bizantu tako da će se “osigurati” putevi 

u pravcu Orijenta i da se “oslobodi” 

grad od muslimana u kojem se nalazi 

“sveti grob”. To je jedan vjerski rat, 

podstaknut i organizovan od tadašnjeg 

pape. Od samog početka pohodu su se 

priključili mnogi dobrovoljci koji su 

stajali pod zapovjedništvom Gottfrieda 

od Bouillona. Nakon raznih osvajanja 

u Libanu i Siriji, krstaška vojska 1099. 

dolazi pred Quds (Jerusalem). Njihov 

vojni logor se nalazi na jednom isušenom 

mjestu na otvorenom, direktno 

izložen suncu, okolni bunari su zatrovani 

od strane branilaca (fatimidski 

Egipćani pod vođstvom 

emira Iftikhara), a svo drveće 

je posječeno tako da se ne 

mogu praviti ratna oruđa. 

Dva pokušaja zauzimanja 

grada samo uz upotrebu 

konjice i pješadije (7. i 13. 

juna) su odlučno odbijeni. 

Krstaška vojska započinje 

17. juna sa gradnjom opsadnih 

tornjeva i katapulta. Tog 

dana su u Joppe doplovili iz 

Đenove braća Promo i Guglielmo 

Ebriaco, konstruktori 

katapulta, njihove dvije 

galiere se razlažu na dijelove 

da bi se došlo do potrebnog 

materijala za gradnju potrebnih 

katapulta i opsadnih tornjeva. 

Zbog predstojećih napada uz upotrebu 

ratnih mašina, muslimanski branioci 

izlaze van utvrđenja i otvoreno napadaju 

krstašku vojsku da bi spriječili daljnju 

gradnju katapulta i ostale mašinerije. 

Ipak, sredinom jula krstaši zasipaju 

kišom kamenja, zapaljivih sredstava i 

strijela zidove Svetog grada. Tornjevi i 

tzv.“mačke” (snažne podloge na točkovima 

kojima se prebacuje pješadija) prelaze 

preko jaraka koje su krstaši uspjeli 

zatrpati i dolaze do zidova samog grada. 

Napada se direktno kod vrata “Tempelberga” 

kao i kod tzv. “Marijinih vrata”, 

i krstaški vojnici uspijevaju prodrijeti u 

grad. Uprkos apelima nekih kršćanskih 

vođa da se samo zauzme grad, krstaši 

ubijaju sve muslimane, Jevreje i lokalne 

kršćane. 


55

Las Navas de Tolosa (1212.) 

Zbog slabih priprema i opremljenosti 

samo lahkim naoružanjem čitave 

armije emira An-Nasira, njegove 

jedinice trpe poraz protiv saveza Alfonsa 

VIII. Kršćanska konjica doprinosi 

historijskoj pobjedi, koja predstavlja 

početak kraja arapske vladavine 

u Španiji. 

U 11. i 12. stoljeću provode Kastilijanska 

i druge kršćanske kraljevine 

reconquistu: ponovno osvajanje 

Iberijskog poluostrva, koje 

se nalazilo pod vlašću Almohada. 

Na nagovor pape Innocenca III stupaju 

u savez kastiljski kralj Alfons VIII, 

Peter II od Aragona i Sancho VII od 

Navare. S pojačanjem iz Portugala, 

Francuske i Austrije, kreću u vojni 

pohod i marširaju iz Toleda u pravcu 

Almohadskog carstva (Južna Španija 

koja je pod vlašću berberskog emira 

Muhameda an-Nasira). Bitka se vodila 

16. jula u Las Navas de Tolosi kod 

Jaena. Obje armije raspolažu oklopljenim 

konjima, lukovima i strijelama, 

malim lukovima s kundacima, kao i 

kopljima i dvosjeklim mačevima. Na 

emirovoj strani se nalazi još i lahka 

konjica koja je opremljena kopljima i 

lukovima. Lahko su pokretljivi i unose 

paniku u neprijateljske linije. Muslimanska 

armija je brojčano jača i u 

njihovim redovima se nalaze i dobrovoljci 

regrutovani iz lokalnih mjesta, 

kao i teško naouružani crnci. Emir je 

posmatrao bojno polje s jednog brežuljka 

na kojem su lično za 

njega napravili jedno malo 

utvrđenje. Kršćanske trupe 

započinju bitku frontalnim 

jurišom kojem slijedi 

napad na krila uz podršku 

konjice, čiji zadatak je opkoliti 

protivnika. Do podneva 

su muslimanske linije 

probijene. Lijevo krilo, sastavljeno 

uglavnom od Berbera, 

je sa strane opkoljeno 

jednom baskijskom jedinicom i tako 

bivaju savladani, jedan dio uspijeva 

pobjeći. Ostaje samo jedan odred 

nubijskih kopljanika koji se bore 

još neko vrijeme, dok i oni ne bivaju 

savladani. Muslimani se povlače 

u svoje glavno utvrđenje i ofanziva 

kršćanske pomoćne vojske zadaje 

zadnji udarac muslimanskoj vojsci. 

Emirova tjelesna garda biva pobijena, 

i emiru ne preostaje ništa drugo 

do bijega u pravcu Seville. Obeshrabljeni 

muslimanski vojnici također 

bježe ostavljajući svoje oružje na bojnom 

polju. Plijen koji su pronašli u 

muslimanskoj vojnoj bazi usporava 

kršćansku potjeru muslimana, a ovaj 

poraz najavljuje j j kraj muslimanske 

vlasti u Španiji. 

Narbonski nadbiskup koji je bio u 

pratnji ovog vojnog pohoda izvještava 

da su nakon bitke u neprijateljskoj 

bazi pronađene ogromne zalihe strijela, 

tako da je bilo potrebno preko dvije 

hiljade tovarnih životinja da bi se 

one transportovale. 

Namjera je bila 

pomoći Bizantu 

tako da će se 

“osigurati” 

putevi u pravcu 

Orijenta i da se 

“oslobodi” grad 

od muslimana u 

kojem se nalazi 

“sveti grob”. 

Istanbul (Carigrad) (1453.) 

U februaru i martu odredi 

turskog sultana kreću u 

odlučujući napad na Carigrad. 

Nakon žilavog otpora, 

masovnom upotrebom artiljerije 

i pomoću izvanrednih 

izuma na polju vojne tehnike, 

pada bizantijski glavni 

grad. Polumjesec je razvijen 

nad starim kontinentom. 

Sredinom 15. stoljeća od onog što je nekad 

bilo Istočno rimsko carstvo, ostalo 

je samo poluostrvo, na kojem se danas 

nalazi Istanbul. Nekadašnja imperija 

je sa svih strana bila okružena Turskim 

carstvom što je ostvareno nevjerovatnim 

širenjem. 1452. naredbom sultana 

Mehmeda II ( El-Fatih), na čitavom 

Bosforu su sagrađene utvrde koje su 

sprječavale bilo kakvu vezu između kršćanskih 

gradova. Za komandanta bizantijskog 

utvrđenja je postavljen Đenovljanin 

Giovanni Giustiniani, koji je bio 

na dobrom glasu zbog uspješne odbrane 

mnogih utvrđenih evropskih gradova. 

Bizantijci su spremno dočekali opsadu, 

imajući dovoljno zaliha hrane i ostalih 

potrepština. Luka je osigurana ogromnim 

lancem kojeg na površini drže 

drveni splavovi. Na taj način se turski 

brodovi drže na potrebnom odstojanju i 

nemaju mogućnost direktnog napada na 

grad. Sultan međutim upotrebljava svoju 

inovativnu inžinjeriju (tako što su svi brodovi 

prevučeni preko kopna), i 18. aprila 

na veliko iznenađenje Bizantijaca se po- 


56

javljuju pred samim gradom. 

Ponudu da kapitulira, bizantijski 

car Konstantin XI odlučno 

odbija. Turci su se ulogorili 

na istočnoj strani pored 

gradskih zidova, i na tom mjestu 

između 7. i 18. aprila teška 

artiljerija pravi ogromne rupe 

na utvrdama i zidovima, kroz 

koje bezuspješno pokušavaju 

da prođu odabrane jedinice 

pješadije. 7. maja dolazi do 

sveopćeg juriša oko 25.000 

vojnika (Basci-Buzuka, Anadolaca 

i Janjičara), ali nakon 

tri sata teških borbi se povlače. 

12. maja počinje drugi napad 

u blizini gradske četvrti Blaharneje, ovaj 

napad odbija lična Konstantinova garda. 

Sultan namjerava minirati gradske zidine 

do kojih su prokopani podzemni 

prolazi, ali i ovaj pokušaj prodora (od 

ukupno 14) u grad biva osujećen, što 

je zasluga njemačkog artiljerijskog eksperta 

i vojnog tehničara Johana Granta. 

Nakon toga Turci pokušavaju izvršiti 

napad pomoću jednog pokretnog tornja 

Stanovništvo 

grada već 

gladuje, a 

Sultan Mehmed 

II el-Fatih 

naređuje da se 

pređe u napad 

kod kapije 

“Sv. Romana”. 

Taj napad je 

uslijedio u nizu 

kroz tri vala 

juriša i upravo 

je on odlučujući. 

Turci ulaze u 

grad, kršćani 

su u općem 

metežu. 

kod Charisius kapije, ali Bizantijci 

ih presreću van kapija 

grada i potiskuju ih nazad. Stanovništvo 

grada već gladuje, 

a sultan Mehmed II el-Fatih 

naređuje da se pređe u napad 

kod kapije “Sv. Romana”. Taj 

napad je uslijedio u nizu kroz 

tri vala juriša i upravo je on 

odlučujući. Turci ulaze u grad, 

kršćani su u općem metežu. 

Otkrićem jednih skrivenih 

vrata, juriš se koncentriše na 

njih. Dok se pronosi glasina 

da je Guistiniani ranjen, na 

ulicama se očajnički i dalje 

bore ostaci kršćanskih jedinica, 

praktično jedan ratnik stoji protiv 

stotinu turskih. Iskrvavljeni i iscrpljeni 

grad je zauzet i ostaje do današnjeg 

dana turski. 

“Urbanove bombarde” 

Kratko pred opsadu Carigrada u 

službi bizantijskog cara je bio i jedan 

kršćanin iz Sahsena ili Transilvanije. 

On dezertira i prelazi na stranu sultana 

i nudi mu svoje znanje. Urban je 

vješti livničar topova i sultan El-Fatih 

mu predlaže da izlije jednu “Bombardu” 

(superteški top), da bi njom probili 

moćne gradske zidove. Dezerteru Urbanu 

je trebalo tri mjeseca da napravi 

oružje pred kojim ne ostaje nijedan 

zid. Prilikom prve probe “Bombarde”, 

ona skoro potapa čitav evropski brod 

koji je bio jako udaljen. Zadovoljan 

tim učinkom, sultan naređuje livenje 

dvostruko većeg topa. Urban potom 

pravi ogromnu bronzanu “Bombardu” 

(koja ispaljuje 600 kg tešku đulad, 

a njen kalibar je 800 mm). Za 

njen transport i vatrenu pripremu je 

potrebno 60 volova i 400 artiljeraca. 

Izlivena je i isprobana je u Adrianopolju. 

Njena grmljavina se čuje kilometrima 

daleko, a ispaljuje ogromne 

kamene kugle koje lete 1,5 km i prave 

krater dubok 2 metra. Nakon što je 

prebačena na položaj u blizini kapije 

“Sv. Romana” u pravcu utvrđenog 

Carigrada (Istanbula), eksplodirala je 

drugog dana upotrebe. 


57

Ožiljci vremena 

Kako su padali velovi? 

Titova nesvrstana politika nakon 

raskida sa Staljinom in- 

Ttenzivirala je višestruke kontakte 

Jugoslavije sa islamskim zemljama. 

Promjena političkog odnosa prema 

Bošnjacima (Muslimanima) uslijedila je 

promjenom režimske politike: raskid sa 

Staljinom i uspostavljanje kontakata sa 

islamskim zemljama. Tako su, između 

Konferencije nesvrstanih zema lja 1955. 

godine u Bandungu (Indonezija) i Islamske 

revolucije 1979. godine u Iranu, 

Bošnjaci (Muslimani) živjeli euforično 

razdoblje, vjersku, političku i kulturnu 

renesansu. 

Zakon o zabrani nošenja zara i 

feredže 

ČLAN 1. Izražavajući želje narodnih 

masa, radnih kolektiva i masovnih 

organizacija, a u cilju da se otkloni 

vjekovna oznaka potčinjenosti i zaostalosti 

žene muslimanke, da se olakša 

ženi muslimanki puno korištenje prava 

izvojevanih u Narodno-oslobodilačkoj 

borbi i socijalističkoj izgradnji zemlje i 

da joj se obezbjedi puna ravnopravnost 

i šire učešće u društvenom, kulturnom 

i privrednom životu zemlje zabranjuje 

se nošenje zara i feredže i svako pokrivanje 

lica žene; 

ČLAN 2. Zabranjuje se prisiljavanje 

ili nagovaranje žene da nosi zar i feredžu, 

odnosno pokriva lice, kao i svaka druga 

radnja usmjerena na podržavanje nošenja 

zara i feredže i pokrivanja lica žene; 

ČLAN 3. Kaznit će se do 3 mjeseca 

lišenja slobode ili novčanom kaznom do 

20 000 dinara: a) ko nosi zar ili feredžu, 

odnosno pokriva lice, b) ko od svojih 

ukućana zahtijeva da nosi zar ili feredžu, 

odnosno pokriva lice; 

ČLAN 4. Kazniće se lišenjem slobode 

sa prinudnim radom do 2 godine 

ili novčanom kaznom do 50 000 dinara: 

a) ko silom, prijetnjom, ucjenom ili 

drugim sličnim sredstvima nastoji da se 

nosi zar i feredža, odnosno pokriva lice 

žene, b) ko, zloupotrebljavajući vjerska 

osjećanja, koristeći predrasude i zaostalost 

ili na bilo koji drugi način, vrši propagandu 

da se nosi zar i feredža, odnosno 

pokriva lice žene; 

ČLAN 5. Administrativni-kazneni 

postupak za prekršaje iz člana 3 ovog 

zakona vodi u prvom stepenu Izvršni 

odbor sreskog, gradskog (reonskog) narodnog 

odbora; 

ČLAN 6. Za postupak po krivičnim 

djelima člana 4 ovog zakona nadležan je 

sreski sud; 

ČLAN 7. Ovaj zakon stupa na snagu 

tridesetog dana nakon objavljivanja 

u “Službenom listu NR BIH”; 

U broj 33, Sarajevo, 29 septembra 

1950 godine; 

Prezidijum Narodne skupštine NR 

BiH 

Sekretar, Muhidin Begić, s.r., 

Predsjednik, Vlado Šegrt, s.r. 

Ulaskom u novi historijski tok, 

poslije 1945. godine, brzo su prevladane 

poteškoće u zbližavanju 

komunističkog režima i Islamske vjerske 

zajednice (IVZ). Glavni odbor 

Vakufskog sabora kapitulirao je pred 

komunistima 5. augusta 1947. godine 

izrazivši svoju spremnost na saradnju 

sa novim režimom. Vakufska skupština 

IVZ u FNRJ uslužno se udvarala 

novom režimu: Prva je Jugoslavija 

svrstana u neprijatelje naroda, nova 

religijska politika zajedno s rastavom 

vjere i države pozdravljena, bratstvo i 

jedinstvo pohvaljeno i konačno, kao 

sukladno islamu protumačeno i u 

izgled stavljeno otkrivanje muslimanskih 

žena. 

Stvarna se saradnja između 

komunističkog režima i službenih predstavnika 

IVZ počela razvijati 1950. 

godine, kada je ponovo počeo izlaziti 

list Glasnik Islamskog vrhovnog 

starješinstva i bilo osnovano Udruženje 

ilmije u Narodnoj Republici BiH. Režim 

je kooperativnost honorirao financijskom 

potporom između 1945. i 1951. 

sa 23 miliona dinara i dopuštanjem 

vjerskih aktivnosti koje su do raskida sa 

Staljinom ostale vrlo restriktivne. 

U ovoj fazi su preovladavala 

ograničenja i zabrane: 

- Godine 1946. dokinuti su šerijatski 

sudovi i zatvorena je Viša islamska 

šerijatsko- teološka škola u Sarajevu. 

- Godine 1948. zabranjena je vjerska 

nastava u školama. 

- Godine 1950. zabranjeno je pokrivanje 

žena. 

- Godine 1952. zatvorene su 

kur’anske škole (mektebi) a vjerske pouke 

dopuštene su samo u džamijama; 

raspuštene su sve tekije na teritoriji Bosne 

i Hercegovine. 

Titova nesvrstana politika nakon 

raskida sa Staljinom intenzivirala je 

višestruke kontakte Jugoslavije sa islamskim 

zemljama. Promjena političkog 

odnosa prema Bošnjacima (Muslimanima) 

uslijedila je promjenom 

režimske politike: raskid sa Staljinom i 

uspostav ljanje kontakata sa islamskim 

zemljama. Tako su, između Konferencije 

nesvrstanih zemalja 1955. godine u 

Bandungu (Indonezija) i Islamske revolucije 

1979. godine u Iranu, Bošnjaci 

(Muslimani) živjeli euforično razdoblje, 

vjersku, političku i kulturnu renesansu. 

Unutarpolitička popuštanja uslijedila su 

poslije 1966. godine; vidljivo su intenzivirani 

odnosi sa islamskim zemljama 

uzajamnim delegacijama, razmjenom 

studenata i hodočašća u Mekku. Između 

1967. i 1983. Mekku je hodočastilo 

preko 20.000 muslimana Jugoslavije, a 

od toga 1/3 iz Bosne i Hercegovine. Godine 

1978. studiralo je 150 jugoslovenskih 

muslimana i muslimanki na islamskim 

fakultetima u arapskim zemljama. 

Do sredine 70- tih godina podignuto je 

oko 500 džamija u Drugoj Jugoslaviji. 

Preporod islama u Jugoslaviji dosegnuo 

je svoj vrhunac osnivanjem Islamskog 

fakulteta u Sarajevu 1977. godine. 

Deset godina kasnije, 1987. godine u 

Zagrebu je svečano otvorena moderna 

džamija uz prisustvo velikog broja gostiju 

iz cijele Jugoslavije i mnogih islamskih 

zemalja. 

U službi novoj religijskoj politici 

Kao što ste vidjeli u citiranom, Zakon 

o zabrani nošenja zara i feredže nastupio 

je na snagu krajem 1950. godine 

a među prvim agitatorima i sprovodiocima 

našli su se, pored nadležnih sudskih 

i policijskih organa vlasti, imami koji 

su, odajući poslušnost komunističkom 

vrhu a zarad očuvanja vlastitih interesa 

i položaja, i iz straha od političkog pritiska, 

naređivali i propagirali otkrivanje 

djevojaka i žena, pravdajući svoj čin, 

da je “po zakonskom putu došlo i da se 

mora poštovati” te muževi porodica koji 

su, u službi novoj religijskoj politici, slijedili 

komunističke zakonitosti. 

Knjiga “Zarozavanje zara” -Podgorica, 

2000.- autorice Semihe Kačar 

govorio o autentičnim ispovijestima 

sandžačkih žena nakon prisilnog skidanja 

zara i feredže početkom 50-tih 

godina prošlog stoljeća. Ispovijesti 

govore o duševnim patnjama i traumama 

kroz koje su prolazile. Tako 

je u ovoj knjizi sačuvane ispovijesti 

Zube, Derve, Amire i drugih koje su 

živjele u vremenu komunističkog razaranja 

bošnjačkog društva i njegovog 


58

1945. godina Slika iz 1946. godine, urađena u amfiteatru Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku 

temeljnog stuba - žene. Između ostalog, 

posvjedočile su, kako je, protivno 

islamu, ulema bila sklona posrtanju 

i javnoj kolaboraciji sa vladajućim 

komunističkim režimom. 

Zuba priča: “Pozvali su hodže i naredili 

im da nam kažu da skinemo. 

Govorilji su nam da je to po zakonskom 

putu došlo i da mora da se 

poštuje. (...) Bio je neki Ahmet, milicajac 

iz Luga, on bi ti žene nasred uljice, 

skido koju bi god zatek’o sa feredžom. 

Imalo je žena što nisu dugo godina 

izašlje iz kuće. Neke i nikad. (...) Smail 

efendija Filibarić iz Luga, on nije šćeo da 

se potpiše da se skine peča. Na njega su 

veljiki zulum vršili. Dali su mu roka do 

sutradan. On uveče dovu činio i tu noć 

tesljim bidi. Umre uveče, a oni se čudili: 

kako, mi ga pozvali, a on da umre? No, 

Allah mu ukabuljio dovu. On je jedini, 

aslji, bio hodža kako treba. Njegova žena 

poslje njegove smrti nije nikako izlazila. 

I ona je kratko vrijeme živela iza njega. 

Umrije odma’. Sebet him bi peča te 

umriješe. Allah im se smilov’o. Imalo je 

mlogo žena koje nisu više nikad izlazile. 

I umrle su, a nisu izašlje. Iz straha listom 

se išlo za Tursku. Strah brate. Strah i visoki 

porezi. Strahovalo se da se nešto još 

strašnije ne desi. Mlogo je otišlo. Valha 

hi, nije niko ni zaustavlj’o.” 

Derva priča: “Ono behu gori naši no 

oni, Allahami! Behu samo da se skine 

peča. Pokupi nam ljude, pa him dadi 

strahobu! (...) Allahami, ni hodžama 

ne verujem od taput. Vala, sve su hodže 

pristale da se skine, sem Smail efendije. 

Rek’o im je: Ostavite me do ujutru da 

razmislim. I on umro. A njima krivo: 

kako da umre? Pa zadruge po selu, sve 

kupili ljude i govorili im, demek, Tito 

taput to naredio! A, vala, su ga hajali, a 

on je gore čineo no svi. A sve potuljno. 

(...) Vala Muslimani nemaju nikaku slobodu 

ni pravo. To, aman jarabi, bratstvo-jedinstvo, 

a isteruj, a mi šuti. Đe ko 

koga ufati nasamo – ubi.” 

Amira je rođena 1925. godine u Sjenici; 

njen otac je iste godine rasprodao 

nekretnine namjeravajući sa porodicom 

krenuti za Tursku. Međutim, njihov 

put se zatvorio, tako, da su odselili u 

selo Rašno. Njen otac bio je hodža i 

služio je u Rašljanskoj džamiji. Amira 

je tu živjela sve do petnaeste godine, da 

bi se sa petnaest godina udala u Novi 

Pazar. Tada se pokrila, odnosno, njeno 

lice u javnosti pokrivao je veo (feredža). 

Poslije oslobođenja Jugoslavije i dolaska 

komunističke vlasti, Amirin muž 

tražio je da skine veo, pošto je slijedio 

komunističku ideologiju. Tada su nastale 

i nevolje u braku. Puno su se svađali 

oko ovog pitanja. “Bio je, brate, u crvene, 

eto to da ti ne krijem ništa. Ja neću, 

a on hoće da mi skine feredžu pa hoće, 

čare nema. Ondar, nije mog’o da iziđe 

na kraj pa me ispratio u Baljetinj, u blizini 

Mitrovice, kod njegove sestre. 

Ona je izašla iz Mitrovice i sedela u 

kulu Baljetinaca, jer je njihova kuća bila 

zapaljena i ona ti je njima bila poverena 

na čuvanje. E, on ti je mene pratio tamo 

u tu kulu da se maknem, da bi zavar’o 

trag što ne skidam feredžu. Stalno je 

tražio da je skinem. On traži – a ja neću.” 

Amiri su nudili da radi u prodavnici 

iako je bila nepismena žena. “Pa hajde, 

Amira, kad oni traže, da ih ne ljutimo, 

ja ću ti pomoć.- Ja opet neću. Neću i 

ne smijem to da primam, ja sam nepismena 

žena. A vala ni feredžu ne šćedoh 

skinut. E, kad sve žene poskidaše, tad 

sam i ja pristala i pošla. Tad moradoh. 

Nikako nisam šćela da bidem u prve. 

Bogu ti fala, kako sam se osećala! Sram 

me bilo. Ali kad sam videla da ima još 

žena malko sam se oslobodila. Meni je 

bilo mlogo teško kad smo izašli, bila mi 


59 

je zava sa mnom. Mlogo je nezgodno, 

neobično je, sramota te. Čini mi se, svi 

u mene gledaju. A bilo je toga. Sa strane 

su te gledali i prezirali. Kao da vele: ene, 

Salih skin’o ženi feredžu i sestri Fatimi. 

A imalo je žena koje nisu skinule. Moja 

svekrva i čovekova mi hala nikad je nisu 

skinule. Njih moj čovek nije ni pritisk’o 

niti ih je ter’o. Sada bi je ponovo neke 

žene nosile i voljele bi da se vrati. I ja 

bi’ voljela. Odozdo si mogo bindrehu 

obuć, ako hoćeš, ne vidi se. Odozgo ti je 

lijep ćaršav i sve pokrije, ništa se ne vidi. 

A vala ima i onih koje je ne bi ni za živu 

glavu više obukle, taman da ih strijeljaš. 

Mnoge bošnjačke porodice tada su selile 

za Tursku. Amiri su nudili da radi 

u Antifašističkom frontu žena, na što 

je odbila. Njen muž stalno je dobijao 

naređenje da skupi žene u komšiluku 

kako bi došle na konferencije. 

Zatim, i od Amire je tražio da ide 

po komšiluku i saziva žene. Međutim, 

Amira je odbijala te je slala djecu, na što 

bi, kad bi je upitaj da li je sazvala žene, 

ona odgovori da jeste i tako bi prolazila. 

Priređivane su manifestacije na koje 

su dolazili beogradski vrhovi. Trebalo je 

tada da žene nose parole. “Moj čovek 

meni veli: Amira, uzmi ovu parolu; a 

ja izašla i živa neću da je uzmem. Nije 

mi neki zulum činio, ali mene je to bilo 

mrsko da nosim tu parolu i hajd. Neću 

da je uzmem i gotovo. Nazim Tokalić bi 

se smij’o, uzmi je, Amira, još kad te je 

zapalo da je nosiš.» Amira je pohadžala 

tečaj za opismenjavanje a zatim je učila 

Ilmihal. “Eh, a koje su radile kako se 

na njih gledalo loše. Šta mu šćede da 

zaposli ženu, ‘prokurvaće’ mu se. Devojke 

su zvali ‘fabrikuša’ i govorile bi: 

ne bi je uzela za sina taman da bi ost’o 

neoženjen. Bilo je svašta. A, Boga mi, se 

kasnije usladi, neće da se oženi sa onom 

koja ne radi. Više su bile na cijeni poslje

koje su radile. A i te su plate učinele dosta 

razvoda i jada. Imam svoj dinar, neću 

da trpim zulum, i neću nikakav zapt i 

hajd. Svako svojim putem. U zdravlje da 

se gledamo, diko!” 

Nakon oslobođenja započinje nova 

faza u razvoju procesa opće emancipacije 

žene, a time i muslimanke. Kada su 

u pitanju muslimanke, vidljiv je aktivan 

rad na ukidanju nošenja feredže i 

zara. Godine 1945. Islamska zajednica 

podržala je opći revolucionarni trend o 

skidanju zara i feredže, a tadašnji reisululema 

Ibrahim ef. Fejić izjasnio se za 

ukidanje zara i feredže. Dosta vremena 

vlasti su držale otvorenim pitanje da li će 

se emancipacija muslimanske žene provesti 

političkom akcijom ili donošenjem 

zakona. Pri Glavnom odboru 

Antifašističkog fronta žena osnovan je 

Zemaljski odbor za otkrivanje muslimanki 

a organizirana akcija za skidanje 

zara i feredže započela je 1947. godine. 

U izvještajima partijskih komisija koje 

su obilazile srezove, spominje se davanje 

kolektivnog otpora, jak utjecaj kuće kao 

i najoštrije reakcije muškaraca koji su 

htjeli da žene ostanu u kući. 

Glavni razlozi za ove akcije bili 

su uglavnom vezani za potrebu 

izjednačavanja svih ljudi, što je bilo 

nemoguće dok god je bilo razlikovanja 

po pitanju narodne nošnje jer je 

to služilo kao oznaka drugačije nacionalnosti. 

Također, muslimanska žena 

predstavljala je neiskorišteni privredni 

potencijal te se ovom akcijom sa jedne 

strane potpomagala emancipacija žene, 

ali sa druge dobijala dodatna radna snaga 

kako za sopstveno privređivanje tako 

i za radne akcije i slične aktivnosti. Tako 

Narodna skupština Narodne republike 

Bosne i Hercegovine 29. septembra 

1950. godine donosi Zakon o zabrani 

nošenja zara i feredže. 

Priređivane su javne manifestacije 

u kojima se žena u zaru penje na binu, 

odbacuje zar i time pokazuje svoju 

svijest, svoj stepen lične emancipacije. 

Poseban segment ovog procesa je ono 

što se zbivalo u duši žene koja je u svemu 

ovome iskazala itekako visok stepen 

lične hrabrosti. Iako je vidljivo da 

su muškarci muslimani bili ti koji su 

se glasno protivili ovakvom Zakonu 

strahujući od raspada porodice i gubitka 

moći i autoriteta, i da je dosta muslimanki 

vlasti tim primjerom pokazalo da 

podržavaju navedeni Zakon, ipak nije se 

isključivo upravu da je “samo skidanje 

zara, u opštem smislu, za muslimansku 

ženu značilo da je postala slobodan 

čovjek, da je progledala”, odnosno 

da je to što se zbivalo u duši žene bilo 

isključivo samo osjećanje zadovoljstva 

i oslobođenja. Zaostalost i neobrazo- 

vanost žena nisu rezultat nošenja zara, 

nego samo indikator određenih rodnih 

odnosa u društvu i muslimanskoj porodici 

koji nisu ženi omogućavali obrazovanje 

i prisustvo u sferi javnog. U 

drugačijim okolnostima i žena sa zarom 

mogla bi funkcionirati kao akterka 

udruštvenom životu. Vrhunac “lične 

emancipacije” zasigurno ne bi trebalo 

biti, kako se to ovdje sugerira, skidanje 

feredže,nego stvaranje uvjeta u kojima 

će svi imati jednake prilike. 

Semihe Kačar u djelu “Zarozavanje 

zara” u kojoj je prikupila vrijedna 

iskustva žena koje su doživjele uvođenje 

ovog Zakona vidimo i to da je bilo u to 

vrijeme i žena koje su objeručke prihvatile 

skidanje zara (velika većina njih i 

islamske nošnje uopće), ali da je bilo i 

onih koje su se protiv toga borile, smatrale 

to svojim pravom i sastavnim dijelom 

svoga identiteta. Otkrivanje žene 

bez njene volje jednako je bolno iskustvo 

kao i takvo pokrivanje. Nekima od 

njih zar i feredža predstavljali su samo 

uniformu koja se nosi u javnosti, ali nekima 

je to bilo direktno povezano sa dubokim 

vjerskim osjećanjima i osjećajem 

vjerske dužnosti. 

Umjesto zaključka 

Bliska prošlost predstavlja period 

zaostalosti i ne želimo da se vraćamo u 

nju jer je žena u tom periodu, nažalost, 

bila izolirana i u neznanju. Izolirana je 

iz života, dunjaluka. Muž mlade žene 

bio je dužan da je poučava, a otac je 

bio dužan da poučava i obrazuje svoju 

kćerku ako ona nije bila udata. Dešavalo 

se da otac nije poučavao svoju kćerku, 

a i kako bi kad je i njemu samom trebao 

učitelj?! Ono čega je lišen ne može 

ni dati! Ni otac, ni brat, a ni muž nisu 

mogli da poučavaju ženu. A njoj je bio 

uskraćen odlazak u školu ili džamiju 

gdje bi slušala predavanja, vazove i hutbe. 

Ovo sve je značilo da je žena ostala 

izolirana i u neznanju. Međutim, 

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

Američki vojnici pozirali nad raskomadanim 

tijelima afganistanskih gerilaca 

U Cazinu razbijen međunarodni lanac 

trgovine djevojkama 

Tekstovi 

Jedini čovjek koji se rodio unutar 

Ka’be 

Historija strašnih zločina genocida 

nad Bošnjacima se ponavlja 

iako tada izolovana od obrazovanja, 

vanjskog svijeta i spoljašnjeg uticaja, 

žena je zračila smirenošću, tihošću i 

skomnošću i ta njena smirenost, tišina 

i skromnost bila je neka posebna vrsta 

zida oko muslimanskih kuća koja je 

štitila ovaj svijet muslimanski od mnogih 

neugodnih. Bošnjačke kuće bile 

su zatvorene za ljude iz drugog svijeta. 

Žena je davala bošnjačkoj muslimanskoj 

kući tajanstvenost, egzotičnost 

i intimu; nešto “unutrašnje” sasvim 

različito od spoljnjeg svijeta; nešto što 

je bošnjačku kuću ispunjavalo mirom 

i sigurnošću. Majke su učile djecu dostojanstvu 

i ponosu. Energiju su koristile 

na izgrađivanje svoje nutrine, 

duše, ženstvenosti i materinstva; svoju 

duševnu snagu i energiju trošile su samo 

na to. Za njih je bio stran život žene na 

Zapadu, zainteresovane za društveni, socijalni 

i kulturni život u njemu. 

Velovi su pali i bosanska žena prošla 

je “kulturnu reorganizaciju”. Bošnjaci 

i Bošnjakinje su iz komunističkog poretka 

izašli isprofilirani u više kategorija 

što je imalo vidnog odraza na sudbinu 

islama. Žena izlazi iz kuće, odlazi u 

školu, na fakultet, ide na pijacu, posao, 

u kino, na različita mjesta. Ali jedino 

mjesto gdje ne ide kao što bi trebala 

je džamija! Sve žene svijeta idu u svoja 

svetišta: hrišćanka ide u crkvu, Jevrejka 

u sinagogu, Hinduskinja u hram, svaka 

vjernica ide ka mjestu njenog ibadeta. 

Ali naša žena, Bošnjakinja, ne ide 

u džamiju. Zašto? Ona živi u svijetu 

domaćih životinja: zaboravu Boga, moralne 

posrnulosti, zarobljenosti materijom, 

čulni užici, duhovne i intelektualne 

zapuštenosti. 

Raspao se tradicionalni sustav 

vrijednosti i tradicionalna forma 

ljudskog duha. Moral je postao stran 

savremenoj ženi. Ona je ogoljena i 

opustošena. Sve je pripremljeno za njeno 

sataniziranje jer “boga nema” i sve je 

dopušteno. 

Naida Kovačević 

Nauka i zanimljivo 

Počinje Međunarodni sajam 

knjige i učila, obećani veliki 

popusti 

Američke tinejdžere šokirala 

spoznaja da je Titanic bio stvaran 

Videovijesti i IslamBosna TV 

Videovijesti: Talibani će uskoro 

zauzeti cijeli Afganistan 


60

Bošnjačka dijaspora 

Posjeta Bošnjačkom islamskom centru Gazi Husrev-beg u 

Torontu – Kanada 

Džemat darežljivih, 

bistrih i gostoprimljivih ljudi 

Tada je u Torontu postojala 

organizacija poznata pod 

imenom “Islamska bratska 

zajednica muslimana iz 

Jugoslavije” (IBZMJ), koja je u 

početku okupljala samo naše 

ljude. Kad su u nju poslije 

počeli ulaziti i drugi, mnogi naši 

muslimani su se distancirali od 

nje. Oni što su se izjašnjavali 

kao “Bošnjaci” nisu nikad 

ni pristupili IBZMJ jer nisu 

odobravali njenom rukovodstvu 

veze sa ambasadom i 

konzulatom SFRJ, zatim praksu 

nuđenja alkoholnih pića na 

skupovima i neke druge stvari. 

U takvim sam vidio budući 

nukleus džemata, pa sam s 

njima i pokrenuo inicijativu 

džematskog formiranja 

Pripremila: Aiša Purak 

Nakon dugotrajnog planiranja 

i dogovaranja o 

mojoj posjeti bošnjačkom 

džemata u Torontu sa Tajib 

ef. Pašanbegović, glavnim imamom 

Islamske zajednice Bošnjaka Kanade 

i dugogodišnjim imamom Bošnjačkog 

centra Gazi Husrev-beg u 

Torontu, napokon je planiranje 

urodilo plodom. Sredinom aprila, 

2012. godine, i meni je provrila 

nafaka da ozijaretim ovaj uzoriti 

džemat. Već dugo vremena je 

u meni buktala želja da posjetim 

bošnjački džemat u Torontu. 

Možda zbog same blizine Toronta 

i grada u kome trenutno živim ali 

možda i iz želje da bolje upoznam 

džemat i imama o kojima sam još 

u Bosni dosta dobra čula. Slušala 

sam kazivanje o bošnjačkom imamu 

koji je prije tridesetak godina, 

pun energije, znanja i volje, nagizdan 

mudrošću i saburom, krenuo u 

daleku Kanadu, zemlju u kojoj su 

mnogi nevoljnici nalazili svoj novi 

dom, da kroz islam učvrsti temelje 

bošnjaštva. Kao i priče o džematu 

koji svojim humanitarnim akcijama 

i donacijama ozaruje lica mnogih 

ugroženih Bošnjaka. Naravno, po 

mom dolasku u Ameriku 

priče i divljenje prema Tajib 

ef. Pašanbegović, i njegovom 

džometnom džematu 

ne prestaju nego se i 

dalje kontinuirano nizaju. 

Mnogi Bošnjaci naseljeni 

u gradu Ročesteru države 

Nju Jork (Rochester, NY) 

punih usta su govorili o 

Tajib ef. i njegovom džematu. 

Bošnjački islamski 

centar Gazi Husrev-beg u 

Torontu je već dugo godina 

na samom vrhu džemata 

donatora iz dijaspore. 

Ovaj džemat s ponosom 

Druženje sa 

Uvaženim 

džematlijkama 

Toronta me 

obogatilo za još 

jedno nezaboravno 

iskustvo. 

Ove prekrasne 

hanume, pune 

topline, ljubavi 

prema svojoj 

vjeri, svojoj 

domovini su 

moja inspiracija. 

i opravdanjem nosi ime 

velikog bošnjačkog sina i 

vakifa, Gazi Husrev-bega 

Nakon tri sahata vožnje stižemo 

u Toronto, u Bošnjački centar 

Gazi Husrev-beg. Lokacija centra je 

fantastična. Centar je smješten na 

uglu ulica East Mall i North Queen 

St. broj 122. Odmah uz centar nalazi 

se i fudbalsko igralište koje je 

sastavni dio centra. Ljubitelji košarke 

nisu zanemareni jer su dva koša 

postavljena uz sami centar. Po ulasku 

u centar susrećemo grupu mladih 

djevojaka i mladića koji veselo 

ćaskaju što u potpunosti opravdava 

fudbalsko igralište i koševe postavljene 

uz sami centar. U kratkom 

razgovoru s njima saznajemo da 

dolaze iz različitih etničkih grupacija. 

Komunikacija među njima se 

naravno vodi na engleskom jeziku. 

Ubrzo nam se pridružuje i Tajib ef. 

i nakon razmjene toplih selama i srdačne 

dobrodošlice, Tajib ef. nam 

s ponosom pokazuje Bošnjački centra 

Gazi Husrev-beg. Upoznaje nas 

i s projektom gradnje munare i naglašava 

da će se ovaj centar uskoro 

nagizdati i prelijepom munarom. 

Uz mirisnu i jaku bosansku 

kahvu, djelo vrijednog 

i neumornog Mirsada 

Smajića; Bošnjaka, bistrog 

razuma, darežljivog na riječima 

a lahkog na nogama, 

počinjemo razgovor 

o samom centru, Bošnjacima, 

historijatu džemata 

o čemu nam je Tajib ef., 

između ostalog, rekao: 

“Davne 1977. godine, 

tačnije 15 novembra, 

Bošnjačka islamska zajednica 

Gazi Husrev-beg je 

registrovana pod imenom 

“Association of Islamic 

Community Gazi Husrev-beg”. 

Bilo je to oko 

par mjeseci nakon mog 

boravka u Torontu za vrijeme ramazani-šerifa. 

Allahovom pomoći 

uspio sam za tako kratak period 

snimiti stanje kod našeg naroda 

i sa grupom najsvjesnijih Bošnjaka 

organizirati Skupštinu za osnivanje 

džemata. Tada je u Torontu 

postojala organizacija poznata pod 

imenom “Islamska bratska zajednica 

muslimana iz Jugoslavije” (IBZ- 

MJ), koja je u početku okupljala 

samo naše ljude. Kad su u nju poslije 

počeli ulaziti i drugi, mnogi 

naši muslimani su se distancirali 


61

od nje. Oni što su se izjašnjavali 

kao “Bošnjaci” nisu nikad ni pristupili 

IBZMJ jer nisu odobravali 

njenom rukovodstvu veze sa ambasadom 

i konzulatom SFRJ, zatim 

praksu nuđenja alkoholnih pića na 

skupovima i neke druge stvari. U 

takvim sam vidio budući nukleus 

džemata, pa sam s njima i pokrenuo 

inicijativu džematskog formiranja. 

Na Skupštini smo dobili podršku 

da se džemat zove po velikom 

sinu Bosne Gazi Husrev-begu, iako 

je bilo prijedloga da u imenu bude 

pridjev jugoslovenski ili bosanskohercegovački. 

Bili smo odlučni da 

po svaku cijenu izbjegnemo prvi 

pridjev, a pošto nismo bili zadovoljni 

ni drugim, jer ne bi uključio 

muslimane Sandžaka i drugih 

dijelova tadašnje zemlje, učinili 

smo sve da prođe pripredlog koji je 

nas nekoliko već bilo pripremilo. 

Plan Odbora je bio da ja dođem 

za imama već za sljedeći Kurbanbajram, 

ali je kampanja protivnika 

osnovanog džemata usporila 

stvari. Ipak, džemat je djelovao 

zahvaljujući nekolicini entuzijasta, 

iako u ograničenom obimu. 

Do mog konačnog dolaska 19. 

juna 1982., dva naša imama, rahmetli 

Ibrahim ef. Džananović 

i današnji hercegovački muftija 

Seid ef. Smajkić, su na određeno 

vrijeme radili u džematu i osjetno 

doprinijeli njegovom razvoju. 

Kad sam ja konačno ipak došao 

za imama, počeli smo okupljanja 

u tuđim prostorijama. Uporedo sa 

ograničenim vjerskim aktivnostima, 

redovno (u prosjeku jedan put 

mjesečno) smo održavali sijela.” 

Utjecaj medija, šta je to? 

Nažalost, ugodan muhabet 

morali smo prekinuti zbog planiranog 

programa. Prvo seminar 

a zatim moje predavanje za žene. 

Seminar koji je pripremio Tajib 

ef. na temu “Odgoj djece i utjecaj 

medija”. Seminaru su prisustovali 

roditelji polaznika vjeronauke. 

U svom uvodnom izlaganju Tajib 

ef. je istakao: “Kur’an objašnjava 

da ljudski rod ima povlaštenu ulogu 

među Allahovim stvorenjima na 

Zemlji. Čovjek je izabran kao ha- 

lifa, namjesnik i zastupnik i odgovoran 

je za vođenje brige o ostalim 

Allahovim stvorenjima. Svakom 

pojedincu dat je ovaj zadatak u 

vidu ukazanog Božijeg povjerenja. 

j 

Čovjek je stvoren u najboljem obli- 

ku/stanju i u potpunosti je opremljen 

za funkciju halife na 

zemlji. Ali će isto tako biti 

testiran na razne načine od 

Allah SWT. 

Kad je riječ o djeci”, nastavio 

je Tajib ef. u svom daljnjem 

izlaganju, “ona nam 

mogu biti izvor radosti ili 

tuge. Ako su hairli, djeca su 

jedan od najvećih blagodati 

oba svijeta. Oni su ukras na 

dunjaluku (Kur’an, 18:46), a 

mogu biti i iskušenje. (64:15). 

U ovom životu; oni su ili 

izvor roditeljske sreće i ponosa, 

ili izvor roditeljske bijede 

i sramota. Na ahiretu djeca 

mogu biti naši glavni optuživači 

i uzrok patnje, ili sebeb 

nagrade i rahatluka za roditelje. 

Prema Kur’anu i Sunnetu, 

djeca su nam data kao 

amanet (povjerenje): (Kur’an, 

66:6). Na svijet dolaze nevina 

i spremna za oblikovanje 

– odgoj. Dužnost roditelja je 

da se brinu o dobrobiti svoje 

djece u najširem smislu riječi, 

kako bi se osiguralo njihovo 

odgovarajuće fizičko i psihičko 

stanje, obrazovni i duhovni 

razvoj. 

Utjecaj medija i šta se podrazumijeva 

pod tom riječju? 

Sada dalekih 1950-ih, 1960- 

ih i 1970-ih godina, djeca su 

živjela u mnogo sigurnijem 

medijskom okruženju. Tih 

godina jedino javno šire dostupno 

medijsko sredstvo je 

bila televizija koja je bilo 

mnogo više porodično orijentirana, 

što zbog državnih 

propisa što zbog drugih razloga 

koji su diktirali familijarno 

orjentirani televiziski programa. 

Za roditelje je bilo lahko 

kontrolirati tadašnje medije 

jer je to prvenstveno bio TV, 

za razliku od savremenih medija 

koja su dostupna djeci 

a koje je gotovo nemoguće 

kontrolisati. Još jedan bitan 

faktor je išao na ruku roditelja. 

Naime, roditelji su bili 

manje zaokupljeni radom, 

obavezama, i bili su aktivno 

uključeni u život i odgoj svoje 

djece. Danas imamo mnogo 

više medija koja su pristupačna 

našoj djeci i koja na žalost 

mnogo više štete djeci pa i odraslima 

nego što je to bio slučaj 50-ih, 60-ih, 

70-ih godina. Država nema gotovo 

nikakvog utjecaja na današnje medije, 

u potpunosti su neovisni i usmjereni 


62 

prvenstveno na zaradu novaca, a roditelji 

su preokupirani radom i borbom 

za život, i zbog toga manje oprezni i 

aktivni u životu svoje djece. “Djeca 

se spominju gotovo isključivo u smislu 

njihove novčane vrijednosti kao

potrošača”, napisao je James Steyer u 

svojoj knjizi “Drugi roditelj” - James 

Steyer sažima ulogu koju mediji igraju 

danas, govoreći: “Za milione američke 

(kao i druge) djece, mediji su im 

‘drugi roditelj’. Mediji su trenutno 

nezaustavljiva sila koja oblikuje dječiju 

stvarnost, postavlja njihova očekivanja, 

diktira njihovo ponašanje, definira 

njihovu sliku o njima samima 

i diktira svoje interese, određuje šta 

će se jesti, piti, oblačiti, kako komunicirati 

itd. Prema riječima Berrija 

Brazeltona, stučnjaka za razvoj djece 

“mediji (kao ‘drugi roditelj’) je naš 

najveći konkurent u borbi za osvajanje 

dječijih srca i umova”. Mediji su 

svarnost, nalaze se svugdje i agresivno 

atakiraju na umove i srca naše djece. 

Nemoguće ih je izbjeći a još teže kontrolirati.” 

Deset upustava 

I na kraju seminara Tajib ef. je preporučio 

prisutnim roditeljima deset 

koraka za roditelje koje je preporučio 

James Steyer u svojoj knizi “Drugi 

roditelj”. Ovi koraci su analizirani i 

preporučeni od strane sručnjaka za razvoj 

djece, stručnjaka poput dr. Berry 

Brazelton, i oni se smatraju jednostavnim 

mjerama koje svi roditelji mogu 

poduzeti kako bi pomogli u stvaranju 

sigurnijeg medijskog okruženja za svoju 

djecu. 

Radi se o sljedećim upustvima: 

1. Uspostaviti dobre medijske navike 

za djecu još u ranom djetinstu. 

2. Lokacija, lokacija, lokacija: NI- 

KADA ne stavljati TV ili internet u 

dječiju sobu – bez određene kontrole. 

3. Postaviti pravila korištenja TV 

i interneta i pridržavati ih se. 

4. Učiti dijete da traži dozvolu za 

korištenje medija. 

5. Gledati i slušati programe sa 

svojom djecom, onda im reći što mogu 

a šta ne mogu gledati ili slušati i zašto. 

6. Postaviti jasna pravila šta dijete 

može gledati ili slušati kod svojih 

prijatelja. 

7. Uključiti dječijeg pedijatra - 

pitati ga za savjet šta je preporučeno 

za djecu da gledaju u tim godinama a 

šta je štetno za njihov razvoj. 

8. Educirati djecu o medijima u 

školama i kod kuće. 

9. Čitati sa svojom djecom i upoznavati 

ih sa medijskom pozitivnom 

stranom. 

10. Isključiti TV ili internet. 


63 

I na kraju seminara, Tajib ef. je citirao 

kur’anski ajet is sure Et-Tahrim, 

ajet 6.: O vi koji vjerujete, sebe i porodice 

svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i 

kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i 

snažni brinuti, koji se onome što im Allah 

zapovijedi neće opirati, i koji će ono što 

im se naredi izvršiti. 

Nakon klanjanja ikindija-namaza 

Tajib ef. je nastavio sa drugom fazom 

seminara kojoj su prisustovali muškarci 

dok su hanume prisustovale mome predavanju 

na temu: “Međusobna prava i 

dužnosti supružnika”. Inšallah, drugom 

prilikom bit će govora o spomenutom 

predavanju. Na kraju bih se još jednom 

zahvalila Tajib ef. na pozivu i na divnom 

muhabetu kao i Mirsadu Smajiću 

za topao doček . Druženje sa uvaženim 

džematlijkama Toronta me obogatilo 

za još jedno nezaboravno iskustvo. 

Ove prekrasne hanume, pune topline, 

ljubavi prema svojoj vjeri i svojoj domovini 

su moja inspiracija. Impresionirala 

me jačina njihove vjere, njihove želje da 

postignu Allah, dž.š., zadovoljstvo, njihovo 

pomno slušanje predavanja. Čini 

mi se da je svaka moja riječ našla mjesto 

u njihovim srcima. Riječi su izlazile iz 

mog srce i slivale se u njihova srca. Divan 

osjećaj za predavača ali i za slušaoca. 

Iskreno se nadam da ću biti u prilici da 

ponovno budem u društvu ovih divnih 

hanuma. Molim Allah, dž.š., da nam 

ovo druženje u Njegovo ime ukabuli i 

upiše u naša dobra djela.

No comment 

Bugarska: 92-godišnjaku 

nikli novi zubi 

Jednom 92-godišnjem Bugarinu iz 

gradića Nedelino nikla su četiri nova 

zuba. 

Vitalni starac Kančo Vidinski iz gradića 

Nedelino objasnio je bugarskim novinarima 

da ga je zaboljelo nešto oko zuba i da je 

pomislio da je to zbog starosti, ali da su se 

nakon nedjelju dana pojavili novi zubi. 

Klikx.ba, 18. april 2012. 

Brčko: Esad Atić, predsjednik 

SDP-a Brčko odao 

počast oslobodiocima sa 

žvakom u ustima i zabranio 

učenje Fatihe 

Bportal, 7. april 2012. 

BiH uvozi 12.000 šlepera piva 

Pivari su tokom razgovora u Tuzli, 

iznijeli porazne podatke, koji se zasnivaju 

na zvaničnim podacima Uprave 

za indirektno oporezivanje, a koji kažu 

da se u Bosnu i Hercegovinu godišnje 

uveze oko 12.000 šlepera piva, odnosno 

1,4 miliona hektolitara (HL), što 

našu zemlje stavlja na čelo evropske 

liste uvoznika piva. Izraženo u novcu, 

BiH godišnje uveze piva u vrijednosti 

preko 130 miliona maraka. S ovim količinama 

pokriva se oko šezdeset procenata 

domaćih potreba. 

Bportal, 18. april 2012. 

Pretukli starca na smrt, 

pa mu na glavu stavili 

partizansku kapu sa 

petokrakom 

Srbin Momčilo Španović /75/ ubijen je 

ispred svoje kuće u mjestu Krstinja u 

Hrvatskoj, pretučen je na smrt i zadavljen. 

Hrvatski mediji nazivaju bizarnim 

ovaj zločin počinjen uz pravoslavni 

Vaskrs i citiraju izjave očevidaca da je mrtvom 

starcu na glavu bila stavljena partizanska 

kapa sa zvijezdom petokrakom. 

Vijesti.ba, 18. april 2012. 

Janje s dvije glave u 

Tomislavgradu 

U Tomislavgradu se ojanjilo dvoglavo 

janje. Prema pisanju lokalnih medija 

za neobični događaj “kriva je” ovca s 

farme Alagušić iz sela Grabovica kraj 

Tomislavgrada. 

Bitno.ba, 18. april 2012. 

Komad baklave u 

Dubrovniku košta 14 KM 

Depo, 18. april 2012. 

Najsmješnija prezimena 

Hercegovine 

Prezimena Ćuk, Zec, Zvijer, Zlikovac, 

Likokur, Golub, Golo, Grebo, Oroz, Bitanga, 

Pelikan, Pištalo, Palikuća, Popara, Rikalo, 

Šutalo, Tupanjac, Trutina, Toljaga, Divljan, 

Derikučka, Vreća, Motika, Mutilović, 

Čutura, Prdavac, Palikuća, Krtolica, Kukolj, 

Kokot, Koljibaba, Koljivrat. 

Samo u najjužnijoj regiji RS bi se tako 

moglo desiti da načelnik opštine bude 

Lažetić, a zamjenici Mutilović i Dangubić, 

da policijom komanduje Batinić, a javni 

red kontroliše Remetić, dok narod prilaže 

žalbe i molbe kod Slijepčevića, da poslove 

blagajnika obavlja Manjak, a za odbranu i 

zaštitu bude zadužen Kukavica... 

Pomenuti humorista je predlagao da za 

direktora pilane u njegovom kraju treba 

postaviti Bukvića, a za šumara Drvendžiju. 

Po njemu, upravom puteva bi trebao da 

diriguje Okuka, a mjesto prvog čovjeka 

lokalnog vodovoda zaslužuje Suša. I 

zdravstvo je pokriveno. Glavni hirurg je 

Parović, a asistira mu Buconjić. Specijalisti 

za uvo, grlo i nos su Nosović, Šmrkić, 

Gluvović i Bjelogrlić, internista je Grčić, 

a očni ljekari Škiljević i Ćorić. Ortoped je 

Kostić, a glavni ginekolozi Kuljić i Babić. 

Mondo, 10. april 2012. 

Ljudožderska sekta u 

Brazilu od ljudskog mesa 

pravila “pite” koje su 

prodavali komšijama 

Žrtve su ubijali u svojoj kući, a zatim su 

njihovo meso jeli i koristili kao fil za pite. 

Dnevni avaz, 16. april 2012. 

Prodaje fakultetsku diplomu 

u oglasima jer mu ništa 

ne vrijedi 

Mladić Mersad Gušić iz Sarajeva 

već izvjesno vrijeme bezuspješno 

pokušava pronaći posao. Iz očaja, 

odlučio je prodati fakultetsku diplomu, 

jer, kako tvrdi, od nje nema 

nikakve koristi. Oglas je postavio 

na popularni bh. internet-oglasnik 

Market.ba. 

Market.ba, 13. april 2012. 

Tuča u Trebinju zbog 

nedostatka jaja u trgovinama 

Na području istočne Hercegovine već 

dva dana u prodavnicama nema jaja, 

a tamo gdje ih ima skuplja su i do 40 

odsto. U velikim prodajnim objektima 

kažu da je juče došla manja količina 

jaja, a da je potražnja bila nezapamćena, 

zbog čega je dolazilo i do tuče 

među kupcima. 

Nezavisne novine, 14.april 2012. 

Lukavac: Ukrali točkove 

i ‘Passat’ ostavili na komadima 

siporeksa 

Nisu ukrali automobil, ali su ga ostavili 

bez točkova. Nepoznate osobe su 

u ponedjeljak navečer na parkingu u 

Milerovoj ulici u Lukavcu skinule aluminijske 

felge sa ‘Passata’ u vlasništvu 

T. J.. Vozilo je ostavljeno na komadima 

siporeksa. 

Bportal, 18.april 2012. 

Ko je protiv njemu 

srednji prst 

Z. S. iz Općinskog vijeća Kalesija na 

posljednjim sjednicama bio je jedan od 

najaktivnijih za govornicom. Tako je 

nedavno, hvaleći izvještaj o radu općinskog 

načelnika za prošlu godinu, podigao 

desnu ruku i rekao da tom rukom 

daje svoj glas za načelnikov izvještaj, a 

onda je podigao lijevu ruku s ispruženim 

srednjim prstom rekavši: “Ovo je 

za one koji su protiv ovog izvještaja”. 

Dnevni avaz, 14. april 2012. 


64

Nauka 

Pečurke korisne kao prevencija i terapija mnogih bolesti 

Naučnici su posvetili veliku 

pažnju istraživanju pečurki i 

procijenjeno je da mogu biti vrlo korisne 

kao prevencija i terapija za brojne 

zdravstvene probleme, uključujući 

poremećaje imuniteta, virusne infekcije, 

visok holesterol, bolesti jetre, 

kancera i druga oboljenja. Stručnjaci 

preporučuju p da je najbolje j konzumirati 

Šitake, Hrastovu sjajnicu i Mai- 

take pečurke. 

Zašto Pluton više nije planeta? 

Od 2006. godine Sunčev sistem 

ima osam planeta, a 

Pluton je definitivno “izbačen” iz 

planetske porodice. Međunarodno 

udruženje astronoma je 2006. godine 

odlučilo da Plutonu službeno 

ukine status planete, zbog otkrića 

nebeskih tijela van Neptunove putanje 

koja nisu bila mnogo manja 

od Plutona, a jedno takvo tijelo je 

Eris. Tako su Pluton i Eris dobili 

status patuljaste planete. 

Letenje nije opasno za srčane bolesnike 

Dugo sjedenje opasno po zdravlje 

Novo istraživanje pokazalo je da su 

ljudi koji mnogo vremena provode 

sjedeći u većem riziku od smrtnosti od 

svih uzroka u poređenju sa ljudima koji 

manje vremena provode u ovom položaju. 

U poređenju sa osobama koje sjede najviše 

četiri sata dnevno, osobe koje sjede 

osam sati imaju veći rizik od smrtnosti za 

15 posto, dok je kod sjedenja u trajanju 

od 11 sati rizik viši za čak 40 posto. 

Unovim smjernicama koje je 

izdalo britansko Društvo 

za kardiovaskularne bolesti stoji da 

letenje ne predstavlja rizik 

za zdravlje srca i krvnih 

sudova. Smjernice se 

zasnivaju na postojećim 

dokazima i mišljenjima 

ljekara koji se bave kardiologijom, 

pulmologijom i 

medicinom letenja. Autori 

smernica istakli su da nivo 

kiseonika u krvi za vrijeme 

letenja ima malo ili nimalo 

utjecaja na krvne sudove, naročito 

na kratkim do umjereno dugim 

letovima. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Ženama teže ostaviti cigarete? 

Prema najnovijem istraživanju 

stručnjaka ženama je teže da 

prestanu pušiti nego muškarcima. 

Njihovo istraživanje je ukazalo na 

postojanje razlika u pogledu aktiviranja 

receptora u mozgu koji se vežu uz 

nikotin i tako jačaju zavisnost. Stručnjaci 

vjeruju da su uočene razlike 

među polovima posljedica djelovanja 

hormona progesterona. 

Opasno mljeveno meso 

Pink slime” se pravi od onoga 

što od govečeta preostane 

kada se u klaonici odvoje meso, 

koža, kosti i iznutrice. Riječ je 

uglavnom o vezivnom tkivu, sa 

salom i tragovima mesa, dakle o 

otpacima koji su se nekad ili bacali 

ili koristili za pravljenje hrane 

za kućne ljubimce. Konačni 

proizvod je jedna ružičasta masa 

u obliku štapića koja se zamrzava 

i šalje pakerima mesa da je pomiješaju 

za mljevenom govedinom. 

“Pink slime” je dodatak u 

70 posto mljevenog mesa koje se 

prodaje u američkim samoposlugama 

ili se koristi u restoranima 

brze hrane. 


65

Sadržaj

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?