Sadržaj

More documents

Recommendations

Info

Islamske teme Feljton: Tako se pobjeđuje očaj (III dio) U vjerničkom srcu ne mogu se spojiti iman i očaj Mnogobrojni su primjeri hrabrih junaka, mudžahida, prije i poslije Ahmeda Jasina, o kojima se, kao o legendarnim junacima, s koljena na koljeno prepričavaju priče, ali je malo onih čije je ime na svijetlim stranicama povijesti na takav način ovjekovječeno, kao što je ime Ahmeda Jasina. Za njega se u jednoj rečenici može kazati ono što bi svaki vjernik poželio da se, na kraju dunjalučkog puta, za njega kaže: živio je kao mudžahid, a preselio je kao šehid. Na kapiju njegovog mudžahidskog života, očaj nikada nije mogao ući Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić Uosvit U zore, 2. safera, 1425. Ugodine po Hidžri, ili 22. Umarta, 2004. godine po miladu, neustrašivi mudžahid najavio je svoj odlazak sa ovoga svijeta, pa je razvijeni i visoko uzdignuti bajrak džihada morao predati novim generacijama mudžahida, onima koji ga neće ispuštati dok ne oslobode svetu zemlju Palestinu. Mjesto primopredaje zastave bilo je tamo gdje je ispustio svoju čistu i plemenitu dušu, predavši je Tvorcu nebesa i Zemlje, u mubareć sabahsko vrijeme, na čistom i mubareć mjestu, na džamijskoj kapiji. Tog jutra je, po običaju, hrabri mudžahid, Ahmed Jasin klanjao sabah u džamiji, i neposredno nakon namaza, preselio je kao šehid. Stiglo ga je ono o čemu je cijeli život sanjao i za čim je čeznuo. A ko je bio Ahmed Jasin? Bio je čovjek koji je bolovao od paralize. Svaki njegov organ bio je nepokretan osim glave i istinoljubivog srca koje je tako snažno i životno kucalo u skoro mrtvom tijelu. Nije mogao sjediti osim u svojim kolicima, niti je mogao jesti osim uz pomoć drugih ljudi. Mogao je umrijeti od žeđi gledajući čašu hladne vode pored sebe, a ne bi je mogao prinijeti svojim usnama bez tuđe pomoći. Allah ga je iskušao onako kako iskušava iskrene vjernike. Milostivi Allah ih voli, pa ih iskušava. Potpuna oduzetost koja inače druge ljude veže za takve bolesnike i praktično paralizira život mnogih ljudi, a ne samo dotičnog bolesnika. Paraliza života, kako to strašno zvuči! Je li Ahmed Jasin pristao na to? Je li očaj savladao njegovu dušu i je li se predao valovima koji su mu prijetili potopom? Je li klonuo duhom i izgubio samopouzdanje, nijemo i nemoćno posmatrajući sve ono što se oko njega dešava? Subhannallah! Zar to možete i pomisliti!? Posmatrajte tu vjerničku dušu kako hrabro ratuje protiv očaja, kako je razumno i mirno prihvatila Allahovu odredbu i kako je bila zadovoljna njome! Da, njegova duša se u potpunosti predala Allahovoj odredbi, ali se nikada nije predala defetizmu, puzavosti, očaju i odustajanju od borbe. Šehid Ahmed Jasin je veličanstven primjer borca, mudžahida, koji nam je pokazao i dokazao da je veličina čovjeka u njegovoj iskrenoj vjeri u Allahovu odredbu, u vjeri koju ne može oslabiti nepokretno tijelo i život u kolicima. Kao takav on je bio vođa mudžahida i njegova hrabrost ni jednog momenta nije bila dovedena u pitanje, niti se predao mirovanju koje je zahtjevala takva bolest. On je bio čovjek onakvog kova kakvog je pjesnik opisao, rekavši: “Teško je tijelima izdržati s velikim dušama koje streme visinama.’’ Ahmed Jasin nije očajavao ni onda kad se našao iza zatvorskih zidina, jer je i iz njihove unutrašnjosti izbijala svjetlost imana koja je bila ispunila njegovu dušu. A do te imanske svjetlosti tamnički okovi nikada ne mogu dosegnuti. Šehid Ahmed Jasin je svojim životom svjedočio istinsko čudo i keramet u povijesti borbe za slobodu. Jer, povijest ne pamti da je paraliziran čovjek, čovjek u kolicima, predvodio borbu svog naroda za slobodu, osim Ahmeda Jasina, koji je predvodio svoj narod u borbi za slobodu Palestine. Ovaj mudžahid živio je s ubjeđenjem da prava oduzetost i potpuna nemoć stanuju u dušama očajnika koji su izgubili nadu u Allahovu milost, i da se u vjerničkom srcu nikada ne mogu spojiti iman u Allaha i očaj u pogledu Allahove milosti. Šehid Ahmed Jasin u duši je stremio visinama i nimalo nije strahovao ni očajavao onda kada su ga ruke silnika i lešinara u ljudskom liku, hapsile, jer on, sve da je i htio, Uz istinsko pouzdanje u Allaha, Dobročinitelja, Blagog, Samilosnog, Uzvišenog, Plemenitog, koji čini ono što hoće, vjernik živi s nadom koja nema granica. Njega održava duh optimizma, on na život gleda drugačijim očima od onoga koji ne vjeruje u Boga. nije mogao pobjeći. Znao je on dobro da je bježanje rezervisano za kukavice i očajnike koji nisu u stanju da se suoče sa stvarnošću. Zato, pogledajte šta je uradila iskrena vjera, potpuno zadovoljstvo sa Allahovom odredbom i uzvišene težnje i ambicije, s nepokretnim čovjekom. Mnogobrojni su primjeri hrabrih junaka, mudžahida, prije i poslije Ahmeda Jasina, o kojima se, kao o legendarnim junacima, s koljena na koljeno prepričavaju priče, ali je malo onih čije je ime na svijetlim stranicama povijesti na takav način ovjekovječeno, kao što je ime Ahmeda Jasina. Za njega se u jednoj rečenici može kazati ono što bi svaki vjernik poželio da se, na kraju dunjalučkog puta, za njega kaže: živio je kao mudžahid, a preselio je kao šehid. Na kapiju njegovog mudžahidskog života, očaj nikada nije mogao ući. Zbog toga svakom očajniku preporučujemo da pročita biografiju Ahmeda Jasina i da na kraju kaže: Subhanallah! Neka je slavljen Allah! “Glupi” student – dobitnik Nobelove nagrade Ova priča dogodila se na Univerzitetu u Kopenhagenu u Danskoj. Naime, na ispitu iz fizike, profesor je, između ostaloga, postavio i ovo pitanje: “Napišite kako se barometrom (sprava za mjerenje vazdušnog pritiska) može izmjeriti visina nebodera?’’ Jedan student je napisao odgovor koji je do te mjere zaprepastio i naljutio profesora da mu je dao ocjenu ‘’0’’, i isključio ga sa svojih predavanja, prognozirajući mu potpuni krah na fakultetu. Student je na postavljeno pitanje ovako odgovorio: “Oko vrha barometra zavezat ću dugi konopac i onda barometar polahko spuštati dok ne dodirne zemlju. Dužina konopca uvećana za dužinu barometra je zapravo dužina nebodera.’’ Nakon što je oboren na ispitu, student se žalio upravi fakulteta i tražio je nezavisnu komisiju da ga ispita, potpuno siguran u sebe i svoje poznavanje fizike. Na kraju je njegov zahtjev uvažen i odobrena mu je komisija, s tim što je svoj usmeni odgovor morao dati u roku od šest minuta. Kada 20. april - 29. džumade-l-ula 36
se obreo pred komisijom, nakon postavljenog pitanja, student je pet minuta šutio. Predsjednik komisije upozorio ga je da ima još samo jedan minut za svoj odgovor. Tada je student ustao i rekao: “Ja imam više različitih odgovora na ovo pitanje, pa ne znam koji bih odabrao.’’ Predsjednik komisije mu je rekao da iznese sve odgovore. Onda je student počeo: “Kao prvo, mogli bismo uzeti barometar i baciti ga s vrha nebodera i mjeriti vrijeme koje mu treba da dotakne zemlju. U tom slučaju visina nebodera bila bi H = 0,5g x t na kvadrat. Jedino što bi se u tom slučaju barometar razbio. Drugo, u slučaju da je vedro i da grije sunce, mogli bismo izmjeriti dužinu barometra, pa ga onda postaviti okomito i izmjeriti visinu njegove sjenke, zatim izmjeriti visinu sjenke nebodera i proporcionalnom aritmetikom izmjeriti visinu nebodera. Treće, mogli bismo zavezati kraći konopac na kraj barometra i pustiti ga da se klati poput klatna, najprije na dnu, a zatim na vrhu nebodera. Visina nebodera odgovarala bi odstupanju gravitacione sile koja djeluje j na tako napravljeno klatno. Četvrto, u slučaju da neboder ima požarne stepenice, mogli bismo izmjeriti svaki sprat stepeništa u dužinama barometra i na vrhu samo sabrati izmjerene dužine. I peto, što je i najjednostavnije, mogli bismo otići kućepazitelju nebodera i reći mu: “Dat ću ti na poklon novi barometar ako mi kažeš koliko je visok ovaj neboder oko kojeg se ti brineš.’’ Oni koji ne znaju o kome s radi, vjerovatno će s nevjericom prihvatiti činjenicu da je zapravo taj student, koji je pred komisijom istaknutih profesora fizike, dao ovako “iscrpne’’, ali u isto vrijeme i nesuvisle odgovore, niko drugi do Niels Bor. Danski učenjak koji se svojom kvantnom teorijom svrstao među utemeljitelje moderne atomske fizike i koji je za naučno djelo iz te oblasti dobio Nobelovu nagradu, 1922. godine. Zato, ako ti neko nekada rekne da si intelektualno ograničen i glup, a ti u svojoj duši osjećaš da nije tako, ne vjeruj mu, pa makar on bio i univerzitetski profesor, već budi siguran u sebe. Jer, ko zna, možda ćeš jednog dana dobiti Nobelovu nagradu za naučno djelo isto kao i “glupi’’ student Niels Bor, koji nikad nije gubio samopouzdanje i vjeru u sebe. U čemu je tajna vjerničkog optimizma i nevjerničkog očaja? Kakva se tajna krije u tome da vjernik nikad ne gubi nadu, a da nevjernik očajava i gubi nadu? Tajna je u tome što vjernik vjeruje da postoji Jedan Bog, Allah, koji je Milostiv i koji se odaziva na molbe nevoljnika, koji odagnava tugu, pokriva sramote, oprašta grijehe, prima pokajanje. Milostivi Gospodar, koji je milostiviji prema ljudima od majke prema svome djetetu i veći dobročinitelj prema njima nego što su to oni sami prema sebi. On je Onaj koji pruža Svoju ruku noću da oprosti onima koji su griješili danju, i pruža Svoju ruku danju da oprosti onima koji su griješili noću. Onaj koji se raduje pokajanju grješnika više nego što se obraduje čovjek koji je usred pustinje izgubio devu na kojoj je bila njegova hrana i voda, pa je, nakon što je bio izgubio svaku nadu, odjednom ugleda, i više se raduje pokajanju grješnika nego odsutni kada se nakon dugog izbivanja vrati svojoj porodici, i nego žedan čovjek koji nakon nesnosne žeđi utaži žeđ. On je Bog koji dobro djelo nagrađuje od deset do sedamdeset puta, a loše djelo kažnjava sukladno njegovoj težini, ili ga pak oprašta. Njemu se ljudi obraćaju za pomoć i On im se odaziva, govoreći: “Ja sam uz mišljenje Moga roba o Meni. Ja sam sa Svojim robom kad god Me spomene. Ako Me spomene u sebi i Ja njega spomenem u Sebi, ako Me spomene u skupini ljudi, Ja njega spomenem u boljem društvu, ako Mi se približi pedalj, Ja se njemu približim za hvat, ako se on Meni približi za hvat, Ja se njemu približim za korak, ako Mi se približava idući, Ja mu idem u susret, žureći.’’ On je Bog koji je podijelio dane među ljudima, Onaj koji dane straha zamjenjuje danima sigurnosti, koji nakon slabosti i nemoći, daje snagu, koji nakon tjeskobe daje razgalu, koji iz svake brige daje izlaz, a poslije teškoće daje olakšanje. Zbog toga vjernik polaže nadu u Njega, jer je On izvor nade. Uz istinsko pouzdanje u Allaha, Dobročinitelja, Blagog, Samilosnog, Uzvišenog, Plemenitog, koji čini ono što hoće, vjernik živi s nadom Šehid Ahmed Jasin u duši je stremio visinama i nimalo nije strahovao ni očajavao onda kada su ga ruke silnika i lešinara u ljudskom liku, hapsile, jer on, sve da je i htio, nije mogao pobjeći. koja nema granica. Njega održava duh optimizma, on na život gleda drugačijim očima od onoga koji ne vjeruje u Boga. Vjernik na život ne gleda namršteno, očima zloslutnosti i očaja. Kad je u borbi on je siguran da će ga Allah pomoći, jer je Allah sa njim i On pomaže vjernike, kao što stoji u sljedećem ajetu: I oni će biti, doista, potpomognuti, i vojska naša će zacijelo pobijediti. (Es-Saffat, 172.-173.). Vjernik, kad se razboli, nimalo ne gubi nadu u ozdravljenje, jer se pouzdaje u Onoga: “Koji me je stvorio i na Pravi put uputio, i koji me hrani i pj poji, i koji me, kad se razbolim, liječi.’’ (Eš-Šuara, 78.-80.). Kada počini grijeh ili neki prijestup, vjernik ne gubi nadu u Allahov oprost ma koliki grijeh bio, jer je Allahov oprost mnogo veći od bilo kojeg grijeha, na što aludiraju Allahove riječi: Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’’ (Ez- Zumer, 53.). Kada je u teškoj situaciji, kad mu se umanji opskrba i postane mu tijesno u grudima, vjernik opet ne gubi nadu u Allaha, i njegov iman se u takvoj situaciji ne smanjuje, već se povećava, svjestan Allahovih riječi: Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (Inširah, 5.-6.). Kada ga snađe nevolja, kad doživi težak udarac sudbine, on ni tada nimalo ne očajava niti gubi nadu. Kako se to može desiti? Zar i nakon smrti djeteta, i nakon što mu kuća izgori, i nakon što sav imetak izgubi? Da, vjernik ne gubi nadu u Allahovu milost i nagradu za svoju strpljivost na nevolji koja će svakako proći. Eto, u tome je tajna zašto vjernik ne očajava i ne pada u depresiju, jer, njegova nada je povezana sa Stvoriteljem, a kod koga je takvo stanje, on je uspio, on je sretan i spašen, i on je zauvijek odagnao očaj iz svoga života. 20. april - 29. džumade-l-ula 37
Page 3: SAFF broj 315 Sadržaj Hutbe iz tri
Page 6 and 7: Hutba Dova i njena vrijednost Imam
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida El-Mes
Page 10 and 11: Polumjesec Asocijacija studenata Bi
Page 12 and 13: Dokazana islamofobija u BiH Za sve
Page 14 and 15: Aktuelno Kuda ide Islamska zajednic
Page 16 and 17: je zagrizla SDA koja se nada da će
Page 18 and 19: Kolumna Borba za opstanak Sablast
Page 20 and 21: i Hrvatima nastaviti (makar i polit
Page 22 and 23: Sama kandidatura muftije Zukorlića
Page 24 and 25: Pogledi Sarajevska Crvena linija -
Page 26 and 27: Društvo Tomislavgrad (Duvno) panor
Page 28 and 29: Džudža Džaferova džamija - rad
Page 30: sein Bešlaga (1968.) i komšije Ti
Page 33 and 34: Šerijatski sud - natpis iznad port
Page 35: 6. april - 15. džumade-l-ula 35
Page 39 and 40: znati da Allah vjernike stavlja na
Page 41 and 42: llem, je rekao: “Na Sudnjem danu
Page 43 and 44: Sanski Most Bošnjaci iz Švedske u
Page 45 and 46: Nakon što ju je iz kuće u Trnova
Page 47 and 48: Crna Gora Etnokuća Redžepagića:
Page 49 and 50: SAD Milion hidžaba za Shaimu Nedav
Page 51 and 52: Singapur Prvi molitveni kalkulator
Page 53 and 54: Muhammed, bivši premijer Malezije
Page 55 and 56: Knjige “100 najvećih bitaka” (
Page 57 and 58: javljuju pred samim gradom. Ponudu
Page 59 and 60: 1945. godina Slika iz 1946. godine,
Page 61 and 62: Bošnjačka dijaspora Posjeta Bošn
Page 63 and 64: potrošača”, napisao je James St
Page 65: Nauka Pečurke korisne kao prevenci

Sadržaj

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?