Sadržaj
U za - Saff.ba
U za - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
SAFF broj 292<br />
<strong>Sadržaj</strong><br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Usama b. Abdullah Hajjat<br />
Strpljivost je najbolji dar kojim Allah, dželle šanuhu, daruje Svoje<br />
robove<br />
Polumjesec<br />
Džihad Kovačević<br />
Političar sa izuzetnim ljudskim vrlinama<br />
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Bošnjaci napraviše hrvatski entitet<br />
Ljudska prava<br />
Intervju: Fadil Al Hamdani<br />
Učinjen nam je veliki zulum<br />
Pogledi<br />
Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (11. dio)<br />
Dejtonski ustav je imun na konvencije o ljudskim pravima<br />
Pobožnost<br />
Putevi duhovnog uzdizanja: Vrijednost vremena u islamu (ll dio)<br />
Ako dušu ne zaposliš dobrom, ona će tebe zaposliti zlom<br />
Fetve<br />
Aktuelna pitanja i dileme<br />
Allah vas neće kazniti za ono što nenamjerno učinite<br />
Svijet medija<br />
Protiv koga Amerika vodi rat?<br />
Kriminalci iz Guantanama<br />
Islambosna<br />
Kolumne<br />
U iščekivanju revolucije<br />
8<br />
10<br />
18<br />
27<br />
31<br />
36<br />
40<br />
50<br />
60<br />
29. mart - 26. džumade-l-ula<br />
3
Uvodnik<br />
Na strani zla<br />
Dvojni aršini bh. medija kada<br />
je u pitanju odnos prema<br />
vjerskim zajednicama nisu<br />
nikakva novost, jer se Islamskoj<br />
zajednici spočitava ono što se ne<br />
spočitava Pravoslavnoj i Katoličkoj<br />
crkvi i njihovim prvacima. Fratri i<br />
popovi mogu se slobodno petljati u<br />
politiku, objavljivati kolumne u tzv.<br />
građanskim medijima, biti pozivani<br />
u dijaloške tv emisije, a da sve to bude<br />
demokratska vrlina o kojoj imami ne<br />
mogu ni sanjati, jer im prijeti etiketa<br />
tzv. političkog islama. S obzirom<br />
da se javnost navikla na<br />
ovu neravnopravnost,<br />
logično je bilo da uslijede<br />
još nevjerovatnije stvari.<br />
Novost je da su bošnjački<br />
političari počeli bez imalo<br />
stida otvoreno govoriti<br />
kako Katolička crkva<br />
zaslužuje četiri puta, a<br />
Pravoslavna crkva tri puta<br />
više budžetske pomoći<br />
u odnosu na Islamsku<br />
zajednicu. Nije ni čudo,<br />
jer se u Sarajevu već godinama piše<br />
protiv obnove porušenih džamija,<br />
pa je postalo progresivno zalagati se<br />
za iste one stvari za koje se zalagao i<br />
Radovan Karadžić.<br />
Poslije pristajanja tzv. demokratskih<br />
snaga u Sarajevu uz razne oblike<br />
islamofobije, za očekivati je bilo da<br />
bošnjački političari izvale i takvu<br />
samoponižavajuću a glupost da,<br />
praktično, katolici vrijede četiri puta<br />
više od muslimana, a pravoslavci<br />
tri puta više od muslimana. Nema<br />
tu više ni načela ravnopravnosti,<br />
a kamoli uvažavanja činjenica da<br />
su islamski vjerski objekti u toku<br />
agresije rušeni višestruko više nego<br />
katolički i pravoslavni vjerski objekti<br />
zajedno. Sukladno toj logici, trebalo<br />
bi Islamskoj zajednici dati sedam<br />
puta više budžetskih sredstava za<br />
obnovu objekata, nego Katoličkoj i<br />
Pravoslavnoj crkvi. Međutim, logika<br />
dejtonske države upravo ide tragom<br />
ovakvog ponašanja bošnjačkih<br />
političara, koji svoju ideološku<br />
podobnost grade na ponižavanju<br />
muslimana i glorificiranju<br />
nemuslimanima. Zašto bi se onda<br />
kardinal Vinko Puljić ustručavao da<br />
u jednom svečanom povodu, kakav<br />
je Uskrs i uskršnje obraćanje, optuži<br />
Bošnjake da su krivi za radikalizaciju<br />
prilika u BiH i za novo paktiranje<br />
Srba i Hrvata, koji su, kardinalno<br />
smatra kardinal – ugrozili ova dva<br />
naroda. A da li bi kardinal Puljić<br />
mogao koju riječ progovoriti o<br />
činjenici da su Hrvati činili većinu<br />
na 16 odsto bh. teritorije a da danas<br />
svojim smatraju čak 27 odsto bh.<br />
teritorije, na kojima se prostire<br />
Elektroprivreda tzv. Herceg-<br />
Bosne, Hrvatske pošte i sva druga<br />
struktura okupatorske paradržave?<br />
Ko je ugrožen danas u Stocu,<br />
gdje bošnjačka većina<br />
mora zdravstvene usluge<br />
dobijati u alternativnim<br />
prostorima, dok Hrvati to<br />
mogu u Domu zdravlja,<br />
i dok bošnjačka djeca u<br />
školu ulaze kroz stražnji<br />
ulaz, a hrvatska na glavni.<br />
Smeta li kardinalu Puljiću<br />
uskršnje premlaćivanje i<br />
razbijanje glave bošnjačkog<br />
dječaka Izedina Gagule iz<br />
Čapljine, od strane ustaških<br />
huligana, koji su ga prisiljavali da<br />
izgovara “očenaš”?!<br />
O kakvoj sili bošnjačkog naroda priča<br />
kardinal, kad su Bošnjaci isključive<br />
žrtve velikosrpskih i velikohrvatskih<br />
progona, pa i kolonizacije na<br />
teritoriji gdje su većina?! Ili je ta<br />
kardinalova neistina usmjerena<br />
da se ne vidi istina?! A šta vrijedi<br />
istina o bošnjačkoj ugroženosti kad<br />
bošnjački političari forsiraju višu<br />
vrijednost katolika i pravoslavaca,<br />
što daje za pravo kardinalu Puljiću<br />
da izmisli kako Bošnjaci nekoga<br />
ugrožavaju?! Kardinal nema hrabrosti<br />
da se suoči sa činjenicama o sramnoj<br />
ulozi velikohrvatske politike u<br />
obespravljivanju Bošnjaka u krajevima<br />
gdje su Bošnjaci činili, ili čine većinu,<br />
jer bi to značilo smještanje te politike<br />
uz bok fašističkih i apartheidskih<br />
režima. Kardinal Puljić mora znati<br />
da njegova šutnja, ili sumanuto<br />
optuživanje Bošnjaka, ima dimenziju<br />
saučesništva u tjeranju jednog naroda<br />
da se osjeti poniženim i ugroženim.<br />
To što mediji u ovoj državi podržavaju<br />
islamofobiju, i što progone prvake<br />
Islamske zajednice i imame, to<br />
što bošnjački političari izigravaju<br />
gmizavce, ne daje za pravo kardinalu<br />
Puljiću da bude na strani zla.<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Zenica<br />
(KM) 1610550001210010<br />
(DV) 502012000550080<br />
swift: RZBABA2S<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić,<br />
Adem Zalihić, Nedim Makarević<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
5
Hutba<br />
Ruše državu da bi gradili nacionalističke torove<br />
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Ako<br />
A<br />
je suditi po planovima i<br />
Adosadašnjim vrlo ozbiljnim<br />
Apolitičkim koracima nekih<br />
srpsko-hrvatskih političkih stranaka<br />
i njihovih vođa, onda se sa sigurnošću<br />
može konstatirati da rušilačke sile u<br />
BiH, polahko al’ sigurno, ostvaruju<br />
svoj pakleni plan o rušenju države<br />
Bosne i Hercegovine. I kao što su jučer<br />
četničko-ustaški tenkovi, haubice,<br />
topovi, i ostala oruđa i oružja, u<br />
toku srpsko-hrvatske agresije na našu<br />
zemlju, rušili Bosnu i Hercegovinu,<br />
tako je danas, nesmanjenom žestinom<br />
i mržnjom, samo drugim sredstvima,<br />
pokušavaju srušiti fanatične<br />
političke vođe iz srpskog i hrvatskog<br />
naroda.<br />
Lisičija strategija<br />
Personifikacija ovih prvih je dojučerašnji<br />
ljubimac bošnjačkih komunista<br />
i njihovog medijskog satrapa,<br />
FTV-a, kao i međunarodne<br />
zajednice, Milorad Dodik, koji je iz<br />
socijal-demokrate mutirao u pobješnjelog<br />
Maxa i fanatika (što je zapravo<br />
oduvjek i bio) kojem bi i zločinac<br />
Karadžić pozavidio. Milorad Dodik<br />
pod mentorstvom Srbije, drsko i sasvim<br />
javno i otvoreno radi na rušenju<br />
Bosne i Hercegovine. Na udaru<br />
tog političkog monstruma, trenutno<br />
su se našle ključne institucije države,<br />
Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine.<br />
Zbog toga je u Narodnoj skupštini<br />
RS izglasan referendum na kojem<br />
će se građani, tj. Srbi, jer su srpskočetničke<br />
horde taj entitet u svom inkvizitorskom<br />
pohodu etnički očistili<br />
od Bošnjaka i Hrvata, izjasniti o bh.<br />
Tužilaštvu i Sudu.<br />
Drugi dio antidržavnog saveza,<br />
oličen je u političkim vođama iz<br />
dva HDZ-a, hrvatskom dvojcu bez<br />
kormilara, Draganu Čoviću i Boži<br />
Ljubiću, koji se, zbog načina djelovanja,<br />
najlakše mogu prepoznati u onoj<br />
priči o mladoj lisici. Naime, mlada<br />
lisica je pitala svoju majku: “Ima li,<br />
majko, na svijetu iko od nas pametniji?”<br />
“Ima, kćeri, oni što se našim<br />
kožama zaogrću”, odgovorila je stara<br />
lija. Zašto to kažemo? Zato što su<br />
njih dvojica u političkom i moralnom<br />
pogledu stvarni nasljednici mračne<br />
tuđ manovske nacionalističko-ustaške<br />
ideje i ideologije. U političkom, jer<br />
su gorljivi zagovornici stvaranja trećeg<br />
entiteta i oživljavanja paradržavne<br />
tvorevine Herceg-Bosne i njenog<br />
priključenja Republici Hrvatskoj.<br />
A u moralnom, jer kao i njihovi<br />
prethodnici koriste lisičiju strategiju<br />
u ostvarivanju svojih prljavih ciljeva.<br />
Taj dvojac krajnje lukavo i podlo<br />
zadaje prljave i niske udarce državi<br />
Bosni i Hercegovini. Upravo tako se<br />
ponašao i njihov vođa Franjo Tuđman<br />
i tadašnji hrvatski vojno-politički vrh<br />
koji je sa svojom armadom izvršio<br />
agresiju na Bosnu i Hercegovinu, i<br />
koji se u najtežem trenutku pridružio<br />
srpskim fašistima i tako našoj državi<br />
i narodu zabili nož u leđa. A onima<br />
koji koriste strategiju lisice, ništa<br />
ne znači faktičko stanje na<br />
terenu koje u potpunosti<br />
demantira njihove laži o<br />
ugroženosti Hrvata u BiH,<br />
odnosno u Federaciji.<br />
Važniji im prst od ruke<br />
Čović i Ljubić pokušavaju<br />
destabilizirati stanje<br />
u BiH i izazvati narodni<br />
bunt, stvarajući privid o<br />
obespravljenosti Hrvata u<br />
BiH. Negirajući pri tome<br />
nepobitne činjenice da<br />
Hrvatima niko ne uskraćuje<br />
prava u našoj državi,<br />
da su njihova vjerska, nacionalna,<br />
kulturna i ekonomska<br />
prava i slobode, i<br />
pored toga što ih ima tri<br />
puta manje od Bošnjaka,<br />
veća nego prava i slobode<br />
Bošnjaka. Za to postoje<br />
mnogobrojni dokazi.<br />
Dovoljno je spomenuti<br />
samo slučaj sela Sturba u<br />
općini Livno, u kojem su<br />
hrvatske općinske vlasti<br />
zajedno sa Crkvom i<br />
hrvatskim narodom, zabranili<br />
potpuno legalnu gradnju<br />
džamije. Zatim, politika aparthejda<br />
koju većinsko hrvatsko stanovništvo<br />
vrši nad bošnjačkom manjinom u<br />
Stocu, i mnogi drugi primjeri. Ko<br />
god hoće lahko se može uvjeriti da<br />
su Bošnjaci u skoro svakom mjestu,<br />
općini i selu, sa hrvatskom većinom,<br />
ugroženi i obespravljeni, iako na državnom<br />
nivou čine natpolovičnu većinu<br />
stanovništva, odnosno 55%. Da<br />
ne govorimo o tome da je zapadna<br />
Zar je<br />
moguće da<br />
međunarodno<br />
priznata i<br />
suverena<br />
država, Bosna<br />
i Hercegovina,<br />
nema nikakvih<br />
drugih<br />
mehanizama<br />
da zaustavi<br />
rušitelje<br />
države, osim<br />
pozivom OHR-a<br />
da zaustavi<br />
i poništi<br />
referendum?!<br />
Hercegovina etnički čista teritorija<br />
unutar države Bosne i Hercegovine i<br />
da je skoro pa ne zamislivo da se, naprimjer,<br />
muslimanke pod maramom<br />
i muslimani s bradom i bijelom kapom,<br />
prošetaju Širokim Brijegom,<br />
Grudama i drugim hercegovačkim<br />
gradovima, a kamo li da tamo žive<br />
i ostvaruju svoja prava. A o genocidnom<br />
entitetu RS da i ne govorimo.<br />
Dovoljno je kazati da Srbi<br />
u Republici Srpskoj, protuzakonito<br />
grade crkve na privatnim posjedima<br />
Bošnjaka i u tim nečasnim radnjama<br />
imaju punu podršku Dodikove<br />
vlade i Pravoslavne crkve. A da tako<br />
nešto urade Bošnjaci, digla bi se domaća<br />
i međunarodna kuka i motika,<br />
da to osujete i da ih osude<br />
za ekstremizam, nacionalizam<br />
i terorizam. Zatim,<br />
zar uopće treba spominjati<br />
da su Hrvati kao manjina<br />
najbogatiji u BiH, da kod<br />
njih biznis cvjeta i tržni<br />
centri niču ko gljive poslije<br />
kiše, i to u gradovima sa<br />
bošnjačkom većinom, da<br />
imaju posebne škole koje<br />
pohađaju samo hrvatska<br />
djeca, da na državnom<br />
nivou drže 17 pozicija, za<br />
razliku od Bošnjaka koji<br />
kao većinski narod imaju<br />
samo 11 pozicija. No i<br />
pored toga, Čović i Ljubić<br />
tvrde da su Hrvati u BiH<br />
obespravljeni.<br />
Zasljepljeni nacionalizmom<br />
i željom za vlašću,<br />
Čović i Ljubić žele sru-<br />
šiti grad, da bi napravili<br />
svoj zamak ili nacionalni<br />
tor u koji bi smjestili sve<br />
Hrvate. Nek’ su zajedno<br />
pa makar se svi pogušili.<br />
Njima je preći prst od<br />
ruke koju su im Bošnjaci<br />
i ova država svesrdno<br />
pružili i dali. Očigledno je da nisu<br />
izvukli pouku iz svega onoga što<br />
se Hrvatima u protekloj agresiji<br />
na BiH desilo, a sve zbog nacionalističke<br />
politike i lisičije strategije<br />
njihovih prethodnika. Ako ne zbog<br />
sebe, onda bi barem zbog svog naroda,<br />
trebali znati da će, nastave li<br />
sadašnji politički kurs, biti sigurni<br />
gubitnici, jer zulum i lukavština<br />
neće daleko stići i ne mogu biti konačni<br />
pobjednici.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
6
Upravo zbog Dodikovih i HDZovskih<br />
perverznih antidržavnih<br />
rabota, aktuelno stanje u Bosni i<br />
Hercegovini, od mnogih domaćih i<br />
međunarodnih analitičara, ocijenjeno<br />
je kao stanje najveće krize još od<br />
devedesetih godina prošlog stoljeća.<br />
Mnogi domaći i međunarodni politički<br />
zvaničnici i intelektualci otvoreno<br />
govore o mogućem izbijanju<br />
ponovnog rata. Dakle, trenutna politička<br />
situacija u BiH je takva, da još<br />
samo rat može biti gori od nje.<br />
Bošnjaci imaju mnogo političara, a<br />
nijednog državnika<br />
Međutim, i pored tolikih rušilačkih<br />
snaga koje atakuju na našu državu,<br />
ključno pitanje za nas jeste, kako<br />
se Bošnjaci, odnosno bošnjačka politička<br />
elita ponaša i odnosi prema svemu<br />
tome? Kako bošnjački političari,<br />
koji su dobili povjerenje Bošnjaka i<br />
preuzeli na sebe odgovornost vođenja<br />
i očuvanja države BiH, reagiraju na<br />
antidržavne i secesionističke političke<br />
poteze nekih srpsko-hrvatskih<br />
političkih krugova? Jer, političko<br />
vođstvo je vrlo važna stvar u životu<br />
jednog naroda i države i ono odražava<br />
kompletno stanje jednog naroda<br />
i države. Kolika je važnost vođstva<br />
u islamu, svjedoče i riječi Osmana,<br />
r.a.: “Allah uspostavlja sultanom<br />
(vladarom) ono što nije uspostavio<br />
Kur’anom.”<br />
Na našu veliku žalost, reakcije bošnjačkih<br />
političara na konstantne atake<br />
na Bosnu i Hercegovinu, su takve<br />
da još više hrabre separatističke snage<br />
u njihovim rušilačkim namjerama. A<br />
sve zbog toga što mi Bošnjaci imamo<br />
političare, ali nemamo vođe i državnike,<br />
a između političara i državnika je<br />
ogromna razlika. Na nju je još davno<br />
ukazao Churchill, rekavši: “Razlika<br />
između političara i državnika je u<br />
tome što državnik brine o državi, a<br />
političar samo o sljedećim izborima.”<br />
Umjesto državničkog, ozbiljnog,<br />
jedinstvenog i hrabrog odgovora svima<br />
onima koji pokušavaju udariti na<br />
temelje naše države, reakcije naših<br />
političkih vođa svode se na formalna<br />
saopćenja za javnost i pozivanje međunarodne<br />
zajednice da zaštiti Bosnu<br />
i Hercegovinu od separatista kakav<br />
je Dodik. Pozivanjem međunarodne<br />
zajednice u pomoć, bošnjački političari<br />
zapravo samo skidaju odgovornost<br />
sa sebe, a to upravo potvrđuje<br />
gornju konstataciju da mi Bošnjaci,<br />
kad je političko vođstvo u pitanju,<br />
konje za trku nemamo.<br />
Zar je moguće da međunarodno<br />
priznata i suverena država, Bosna i<br />
Hercegovina, nema nikakvih drugih<br />
mehanizama da zaustavi rušitelje države,<br />
osim pozivom OHR-a da zaustavi<br />
i poništi referendum?! U svim<br />
normalnim, pravnim državama,<br />
dodici, čovići i ostali separatisti bi<br />
davno bili iza rešetaka, što samo po<br />
sebi govori da Bosna i Hercegovina<br />
nije takva država. Zbog toga nije<br />
čudo što Klub Bošnjaka u Narodnoj<br />
skupštine RS-a nije čak posegnuo ni<br />
za vetom u pogledu referenduma<br />
protiv državnih<br />
institucija, ali su zato naši<br />
Ahmetovići i Džuve, bili<br />
spremni ko zapeta puška<br />
da pošalju brigadu do zuba<br />
naoružanih specijalaca<br />
(700 policajaca) da izvrše<br />
desant na selo Maoču, pod<br />
izgovorom da stanovnici<br />
tog sela, koje pogrdno nazivaju<br />
vehabijama, ruše državni<br />
poredak time što svoje<br />
selo sa okolnom šumom<br />
žele odcijepiti od Bosne i<br />
Hercegovine i najvjerovatnije<br />
ga (ti podaci još nisu<br />
otkriveni) pripojiti Afganistanu.<br />
I dok bošnjačka politička elita,<br />
posebno ona iz komunističkog miljea,<br />
zajedno sa FTV-om siju smutnju<br />
među Bošnjacima, izmišljaju<br />
islamski terorizam, prave montirane<br />
procese potencijalnim bošnjačkim<br />
teroristima i zavađaju vlastiti narod,<br />
dotle Dodik i njegovi istomišljenici<br />
idu korak po korak i revnosno rade<br />
na tome da Bosnu i Hercegovinu kao<br />
državu bace na koljena.<br />
Spas je u holandskom bataljonu<br />
Na osnovu rečenog, mi Bošnjaci se<br />
s pravom moramo zapitati, šta ovakvo<br />
ponašanje bošnjačke političke elite, pa<br />
na koncu konca i bošnjačkog naroda,<br />
znači za našu budućnost? Koliko nam<br />
to garantuje sigurnosti, odnosno, koliko<br />
nas takvo ponašanje čini lahkim plijenom<br />
dušmanima koji svakodnevno,<br />
Međunarodna<br />
zajednica će<br />
nas “štititi” do<br />
onog trenutka<br />
dok naš<br />
dušmanin ne<br />
postane toliko<br />
jak da poželi da<br />
nas dokrajči. A<br />
kad se to desi<br />
onda će nam<br />
biti kasno.<br />
u krvničkom zanosu uzvikuju “Nož,<br />
žica, Srebrenica”, i koji nam porućuju<br />
“Biće repriza!’’ Također, s pravom se<br />
možemo zapitati, šta nas i našu djecu<br />
očekuje sutra u Evropi u kojoj u većini<br />
država na vlast dolaze desničarske radikalne<br />
stranke koje se otvoreno bore<br />
protiv islama? Zar treba posebno naglašavati<br />
da se ovakvim ponašanjem<br />
sami svojim rukama bacamo u propast?<br />
Zar se smijemo osloniti samo na<br />
zaštitu međunarodne zajednice? Pa<br />
zar nismo izvukli pouke iz “zaštićenih<br />
zona” koje je ista ta međunarodna zajednica,<br />
koju ponovo dozivamo u pomoć,<br />
predala u ruke Ratka Mladića i<br />
njegovih krvoloka?<br />
Međunarodna zajednica će nas “štititi”<br />
do onog trenutka dok naš dušmanin<br />
ne postane toliko jak da<br />
poželi da nas dokrajči. A kad<br />
se to desi onda će nam biti<br />
kasno. Zar na to ne upućuje<br />
i trenutno ponašanje međunarodne<br />
zajednice, tačnije<br />
visokog predstavnika Incka,<br />
prema odluci Republike<br />
Srpske o referendumu protiv<br />
državnih institucija.<br />
Za razliku od njegovog<br />
odlučnog reagiranja i poništavanja<br />
nedavne odluke<br />
CIK-a, Incko je ovaj put<br />
dozvolio Dodiku da provede<br />
glasanje u Narodnoj<br />
Skupštini RS o referendumu.<br />
To jasno govori koliko je politika<br />
međunarodne zajednice licemjerna i<br />
koliko ide na ruku rušiteljima Bosne i<br />
Hercegovine. I ukoliko bi sutra neko<br />
želio poništiti rezultate referenduma,<br />
Dodik se mirne duše može pozivati<br />
na Dejtonski sporazum i kazati da je<br />
on u skladu s tim sporazumom. Jer,<br />
da nije, onda je OHR morao poništiti<br />
rezultate glasanja i proglasiti ih nevažećim,<br />
a to nije učinio. Ako je glasanje<br />
za referendum bilo regularno, onda je<br />
i sam referendum regularan i u skladu<br />
sa zakonom.<br />
Hoćemo li to ponovo nekom novom<br />
holandskom bataljonu povjeriti naše<br />
sudbine i naše živote, i našem dželatu<br />
dati sablju u ruke da nas kolje, ili ćemo<br />
se konačno osvjestiti i poslušati upozorenje<br />
našeg poslanika, Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao:<br />
“Muslimana ne smije zmija ujesti<br />
iz jedne rupe dva puta.”<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Usama b. Abdullah Hajjat<br />
Strpljivost je najbolji dar kojim Allah, dželle šanuhu, daruje Svoje robove<br />
Medina: Abdulmuhsin el-Kasim<br />
O Allahovoj<br />
svemoći<br />
i veličini<br />
Preveo i sažeo: Amir<br />
Durmić<br />
Preveo i sažeo: Semir<br />
Imamović<br />
Iskušenja<br />
I<br />
i nedaće sastavni<br />
Isu dio vjernikovog života na<br />
Iovom svijetu. Štaviše, ona su<br />
Israzmjerna njegovom vjerovanju.<br />
Najveća iskušenja imali su<br />
poslanici, a zatim ostali shodno<br />
stepenu ispoljavanja vjere. Allah<br />
Uzvišeni to potvrđuje: Elif-lammim.<br />
Misle li ljudi da će biti<br />
ostavljeni na miru ako kažu: “Mi<br />
vjerujemo!”i da u iskušenje neće<br />
biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje<br />
dovodili i one prije njih, da<br />
bi Allah sigurno ukazao na one koji govore<br />
istinu i na one koji lažu. (El-Ankebut, 1.-3.).<br />
Međutim, oni su bili strpljivi i nadali su se<br />
nagradi od Allaha, i time su zacrtali put<br />
svakom vjerniku. Iskušenja na ovom svijetu<br />
su raznovrsna. Ima ljudi koji su iskušani siromaštvom<br />
i bolešću, drugi su iskušani gubitkom<br />
imetka, a neki, pak, gubitkom svojih<br />
najdražih, kao što se ovih dana dešava<br />
diljem islamskog svijeta. Allaha molimo da<br />
porodicama poginulih podari strpljivosti,<br />
da ih obilato nagradi i smiluje se njihovim<br />
najdražim koje su izgubili. Mi vas stavljamo<br />
na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se<br />
vratiti. (El-Enbija’, 35.). Najbolje što vjernik<br />
u ovakvim momentima može uraditi<br />
jeste da se strpi i bude zadovoljan Allahovom<br />
odredbom za koju mora vjerovati da<br />
je dobra za njega, jer Allah vjerniku daje<br />
samo ono što je dobro. Allahov Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čudan li je<br />
primjer vjernika! Za razliku od drugih, njemu<br />
je u svakom slučaju dobro: ako ga zadesi<br />
Od stvari<br />
koje vjerniku<br />
olakšavaju<br />
podnošenje<br />
nedaće jeste<br />
da se prisjeti<br />
Allahovih<br />
nebrojenih<br />
blagodati<br />
koje trenutno<br />
uživa ili ih je<br />
uživao ranije,<br />
a zatim da ima<br />
na umu veliku<br />
nagradu koju<br />
je Allah obećao<br />
strpljivima.<br />
kakvo dobro, on zahvali Allahu<br />
i bude nagrađen zbog toga, a<br />
ako ga, pak, pogodi kakvo zlo<br />
i šteta, on se strpi i postojano se<br />
drži, pa mu i to donese nagradu<br />
od Allaha.’’ (Muslim). Od<br />
stvari koje vjerniku olakšavaju<br />
podnošenje nedaće jeste da se<br />
prisjeti Allahovih nebrojenih<br />
blagodati koje trenutno uživa<br />
ili ih je uživao ranije, a zatim<br />
da ima na umu veliku nagradu<br />
koju je Allah obećao strpljivima.<br />
Uzvišeni Allah kaže: Samo oni<br />
koji budu strpljivi bit će bez računa<br />
nagrađeni. (Ez-Zumer, 10.).<br />
Osim toga, mora vjerovati da nakon poteškoće<br />
dolazi olakšica, kao što Uzvišeni kaže:<br />
Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom<br />
je i last! (Eš-Šerh, 5.-6.). Dakle, jedna po-<br />
teškoća ne može pobijediti dvije olakšice.<br />
Dobro je, također, da se u takvim situacijama<br />
uči dova koju je Allahov Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, učio u teškim<br />
trenucima. Osim toga, vjernik je dužan o<br />
Allahu, dželle šanuhu, lijepo misliti i nadati<br />
se Njegovoj milosti. Strpljivost je spomenuta<br />
na devedeset mjesta u Kur’anu,<br />
što dovoljno govori o njenoj važnosti. Strpljivost<br />
je najbolji i najsveobuhvatniji dar<br />
kojim Allah, dželle šanuhu, daruje Svoje<br />
robove, kao što se to navodi u jednom hadisu.<br />
Iskušenja su dokaz Allahove dobrote<br />
prema onima koji njima bivaju pogođeni.<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:<br />
“Kada Allah Svome robu želi dobro,<br />
‘kazni ga’ ga još na ovom svijetu’’, tj. dadne<br />
mu iskušenja s kojima mu briše grijehe<br />
i podiže deredžu.<br />
Uzvišeni Allah<br />
je Svoje robove<br />
iz ničega<br />
stvorio, mnogim<br />
blagodatima<br />
ih obasuo i od njih<br />
je nevolje i poteškoće<br />
otklonio. Čiste i neiskva-<br />
rene duše u većoj su potrebi da<br />
spoznaju svoga Uzvišenog Stvoritelja<br />
nego što su potrebne da<br />
jedu i da piju. Ni na ovom a ni<br />
na budućem svijetu nije moguće<br />
ostvariti sreću i zadovoljstvo<br />
osim kroz spoznaju Uzvišenog<br />
Gospodara. Najznaniji čovjek o<br />
Allahu je onaj koji Ga se najviše<br />
boji i koji Ga na najpotpuniji<br />
način obožava. Uzvišeni Allah<br />
je savršen i bez ikakve mahane<br />
i nedostatka. Hvaleći i veličajući<br />
Allaha, Poslanik, s.a.v.s.,<br />
govorio je: “Ja nisam sposoban<br />
da Te onako kako Tebi dolikuje<br />
veličam, Ti si hvaljen onako<br />
kako si Samoga Sebe pohvalio.”<br />
(Muslim). Njega hvali sve što je<br />
na nebesima i na Zemlji, On je<br />
apsolutni Stvoritelj i Onaj koji<br />
je sve lijepo uredio i svemu mjeru<br />
odredio. On daje život i smrt<br />
i upravlja cijelim kosmosom.<br />
Onaj koga On zaštiti, takvome<br />
niko nauditi neće, a onoga<br />
koga On bez zaštitnika ostavi,<br />
takvome niko neće moći pomoći.<br />
Njegovu kaznu niko ne može<br />
otkloniti niti Njegovu blagodat<br />
kojom nekoga obaspe, neko<br />
može spriječiti. Kad bi svakome<br />
od Svojih robova dao sve ono<br />
što bi svaki od njih zatražio,<br />
to ništa od Njegove moći ne bi<br />
oduzelo osim koliko vrh igle<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
8
Kuds: Ismail Nevahide<br />
Lijep ishod pripada vjernicima<br />
Kad bi svakome<br />
od Svojih oduzme od<br />
robova dao mora onda<br />
sve ono što kada se u njega<br />
umoči. On<br />
bi svaki od<br />
njih zatražio,<br />
svako dobro<br />
to ništa od<br />
Njegove moći<br />
djelo nagrađuje<br />
od deset<br />
ne bi oduzelo<br />
osim koliko vrh do sedam stotina<br />
puta više<br />
igle oduzme<br />
od mora onda nego što ono<br />
kada se u njega istinski vrijedi,<br />
pa čak i<br />
umoči.<br />
više od toga.<br />
On je Silni i<br />
Gordi, Svemoćni<br />
i Svemogući. On mnogo<br />
prašta i milostiv je, ali On mnogo<br />
i kažnjava i gord je. Ljudi Ga<br />
ne veličaju onako kako bi trebali:<br />
Oni ne veličaju Allaha onako<br />
kako Ga treba veličati; a čitava<br />
Zemlja će na Sudnjem danu u<br />
vlasti Njegovoj biti, a nebesa će<br />
u moći Njegovoj smotana ostati.<br />
Hvaljen neka je On i vrlo visoko<br />
iznad onih koje Njemu smatraju<br />
ravnim! (Ez-Zumer, 67.). Ipak,<br />
ljudi se trebaju truditi da Uzvišenog<br />
Allaha hvale i veličaju<br />
koliko god su to više u stanju<br />
činiti, te samo Njega moliti,<br />
samo od Njega tražiti i samo<br />
Njemu vjeru istinski ispovijedati,<br />
a najveće nasilje samome<br />
sebi je učinio onaj ko upadne u<br />
bilo kakvu vrstu širka i onaj ko<br />
mimo Njega bude zaštitnika i<br />
pomagača tražio.<br />
Preveo i sažeo: Esad<br />
Mahovac<br />
Dok se ljudi naokolo<br />
nadmeću<br />
za vlašću, ugledom<br />
i obiljem na ovom<br />
svijetu, dok na sve strane<br />
hara nered i razvrat,<br />
vjernici se moraju sjećati<br />
Allahove utjehe i obećanja da budući<br />
svijet i lijep ishod na ovom<br />
svijetu pripada vjernicima. Allah<br />
Uzvišeni kaže: Taj drugi svijet<br />
dat ćemo onima koji ne žele da se<br />
na Zemlji ohole i da nered čine, a<br />
one koji se Allaha boje čeka srećan<br />
kraj. (El-Kasas, 83.). Zbog toga<br />
oni se ne trebaju žalostiti, niti<br />
gubiti nadu u Allahovu milost.<br />
Ovaj ajet Omer b. Abdulaziz je<br />
ponavljao sve do smrti, a vlast i<br />
moć koju je posjedovao nije ga<br />
odvratila od njegovog skromnog<br />
života na ovom svijetu. Jednom<br />
prilikom zatražio je od svoje supruge<br />
dirhem ili manje od toga<br />
da kupi odjeću, međutim u njegovoj<br />
kući nije bilo imetka, pa ga<br />
je supruga začuđeno upitala kakav<br />
je to on halifa, a ne posjeduje<br />
Zašto<br />
danas ne<br />
možemo naći<br />
poniznost i<br />
skromnost<br />
među običnim<br />
vjernicima, a<br />
kamoli među<br />
vladarima i<br />
vlastodršcima?!<br />
imetka ni koliko je potrebno<br />
da sebi priušti<br />
novu odjeću, pa je rekao:<br />
“Teško li se tebi!<br />
To mi je lakše nego da<br />
se otimam od užarenih<br />
lanaca na Sudnjem<br />
danu.” Ovo nije čudo<br />
za ljude koji su učili iz<br />
života svojih ispravnih<br />
prethodnika. Alija, radijallahu<br />
anhu, je svome bratu<br />
Akilu ponudio usijano gvožđe u<br />
kesici za novac nakon što je od<br />
njega tražio imetka, pa je ovaj to<br />
odbacio i upitao o razlogu takvog<br />
postupka, pa mu je rekao: “Ti ne<br />
možeš trpjeti vatru ovoga svijeta,<br />
a hoćeš da me baciš u vatru<br />
ahireta.”<br />
Allahovi robovi, gdje smo mi u<br />
odnosu na ove velikane?! Zašto<br />
danas ne možemo naći poniznost<br />
i skromnost među običnim vjernicima,<br />
a kamoli među vladarima<br />
i vlastodršcima?! Zbog čega tolika<br />
nepravda i toliki ustanci protiv<br />
silnika i da li mi ustvari zaslužujemo<br />
bolje od toga?! Allahu<br />
naš, za naše vođe postavi Svoje<br />
bogobojazne robove, a ne postavljaj<br />
one zločeste između nas!<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
9
Polumjesec<br />
Džihad Kovačević<br />
Političar sa izuzetnim<br />
ljudskim vrlinama<br />
Nisam mogao podnijeti da ja imam i<br />
plaću i paušal, a da čovjek koji je sa<br />
mnom bio na listi, borac i čestita osoba,<br />
nema ništa, kaže Džihad Kovačević profesor<br />
odbrane i sigurnosti i općinski vijećnik<br />
u Kladnju. Pojašnjenje ove izjava<br />
dao je sam Džihad Kovačević za Dnevni<br />
avaz. “Zaposlen sam u JP ‘Šume TK’<br />
Kladanj i imam kakva-takva primanja.<br />
Drugi kandidat na listi s koje sam<br />
ja ušao u OV bio je Samed Gavranović<br />
iz Stupara, 30 posto RVI, nezaposlen,<br />
otac troje djece, od kojih dvoje ide na<br />
fakultet. Nije imao nikakvih primanja<br />
osim minimalne invalidnine. Shvatio<br />
sam da bi, ako se ja odreknem vijećničkog<br />
mandata, Samed mogao doći na<br />
moje mjesto i dobivati mjesečni paušal<br />
koji sam ja primao. To je bio način da<br />
pomognem čovjeku i odmah sam donio<br />
odluku. Nisam mogao podnijeti da ja<br />
imam i plaću i paušal, a da čovjek koji je<br />
sa mnom bio na listi, borac i čestita osoba,<br />
nema ništa. Plaća koju ja dobivam<br />
za rad u ‘Šumama TK’ nije velika, ali<br />
je plaća. Znam da će se Samed u OV<br />
boriti isto kao i ja, a sredstva od paušala<br />
će mu pomoći da školuje svoju djecu”.<br />
Ovakav primjer velikodušnosti nije<br />
zabilježen u novijoj a ni u starijoj povijesti<br />
Bosne i Hercegovine. Džihad<br />
Kovačević nam je pokazao kako<br />
je lijepo biti dobar čovjek. Kada bi<br />
bošnjački političari imali makar i<br />
deset posto ljudskih vrlina Džihada<br />
Kovačevića naša budućnost bi bila<br />
sigurna i prosperitetna. Aferim ljudino,<br />
Džihade Kovačeviću!<br />
Reis dr. Mustafa ef. Cerić<br />
Pogrešno je podržavati izgradnju<br />
spomenika papi Ivanu Pavlu II<br />
Reis dr. Mustafa ef. Cerić predano<br />
i do kraja pošteno i čestito<br />
radi svoj posao. Međutim,<br />
reis dr. Mustafa ef. Cerić je najbolji<br />
dokaz da je istinita ona poznata<br />
izreka “ko radi taj i griješi”.<br />
Naime, naš uvaženi reis je ovih<br />
dana pogriješio kada je u jednom<br />
od intervjua podržao izgradnju<br />
spomenika papi Ivanu Pavlu II u<br />
Sarajevu. Odgovarajući na pitanje<br />
novinarke Associated Pressa, reis<br />
Cerić je rekao: “Papa nikada nije<br />
propustio da pozove na okončanje<br />
patnje građana BiH. Zato mislim<br />
da zaslužuje spomenik u Sarajevu”.<br />
Slažemo se i podržavamo reisovu<br />
politiku vođenja međureligijskog<br />
dijaloga. Međutim, taj međureligijski<br />
dijalog se ne smije voditi<br />
odobravanjem, odnosno podržavanjem<br />
onoga što je u islamu strogo<br />
zabranjeno. Reis dr. Mustafa ef.<br />
Cerić zna bolje od nas da su kipovi<br />
u islamu strogo zabranjeni, naročito<br />
kipovi koji se obožavaju i čijim<br />
obožavanjem se čini širk Allahu<br />
Svevišnjem. (U arhivi “Pitanja i odgovora”<br />
na Rijasetovoj<br />
web stranici u odgovorima<br />
dr. Enesa<br />
Ljevakovića, fetva-iemina<br />
Islamske zajednice<br />
u BiH navode se i<br />
odgovori o kipovima.<br />
U jednom od odgovora<br />
dr. Ljevaković decidno<br />
navodi: “Hadis<br />
se odnosi na vajarstvo<br />
i klesanje kipova, te<br />
je zabranjeno kako bi<br />
se iskorijenio širk”...<br />
“Nije dobro držati<br />
kipove u kući, čak i<br />
kada nema opasnosti<br />
od širka, odnosno<br />
obožavanja tih kipova.<br />
Opreznost u tom<br />
smislu nije na odmet,<br />
mada je sigurno da<br />
zabrana držanja kipova<br />
danas, kada nema<br />
opasnosti od otvorenog<br />
širka, nije tako<br />
intenzivna i snažna<br />
kao u vrijeme kada<br />
je ta opasnost bila<br />
očigledna.”).<br />
Sljedećih dana, tačnije 1. maja<br />
papa Ivan Pavao II biti će proglašen<br />
svecem. Ako se izgradi papin<br />
kip u centru Sarajeva imat ćemo<br />
priliku vidjeti kako će Katolička<br />
crkva, odnosno katolici obožavati<br />
kip svog sveca pape Ivana Pavla<br />
II. Osim tog vjerskog razloga reis<br />
dr. Mustafa ef. Cerić griješi ako<br />
misli da će Bošnjaci podrškom<br />
izgradnje spomenika papi Ivanu<br />
II dobiti političku ili neku drugu<br />
podršku od kršćanske Evrope<br />
i Vatikana. Nažalost, prije će biti<br />
da će papin spomenik biti razlog<br />
da Vatikan preko tog spomenika<br />
optužuje Bošnjake da su islamski<br />
fundemantalisti kao što su to uradili<br />
ovih dana u jednom od svojih<br />
izvještaja (U posljednjem izvještaju<br />
Komisije Justita et pax pobrojane<br />
su sve reakcije protiv izgradnje<br />
spomenika papi a posebno je<br />
obrađeno protivljenje jednog sarajevskog<br />
imama. Večernji list je na<br />
osnovu ovog izvještaja preko čitave<br />
naslovnice u uskršnjem trobroju<br />
objavio “Sarajevo ne želi Papu”.).<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
10
Obilježena prva godišnjica smrti generala Rasima Delića<br />
Je li se Sulejman Tihić pokajao zbog<br />
namjernog nedolaska na dženazu<br />
rahmetli generalu Rasimu Deliću<br />
Član Predsjedništva BiH Bakir<br />
Izetbegović, ministar odbrane<br />
BiH Selmo Cikotić, dopredsjedavajući<br />
Doma naroda Parlamentarne skupštine<br />
BiH Sulejman Tihić i niz drugih<br />
zvaničnika i predstavnika boračkih<br />
organizacija položili su prošle sedmice<br />
vijence i proučili Fatihu zajedno sa<br />
članovima porodice generala Rasima<br />
Delića na šehidskom mezarju Kovači<br />
u Sarajevu, na<br />
komemoraciji<br />
u povodu prve<br />
godišnjice smrti<br />
ratnog komandanta<br />
Armije<br />
BiH. Kao što<br />
vidimo među<br />
navedenim zvaničnicima<br />
bio je i<br />
Sulejman Tihić.<br />
Sjećamo se da<br />
Sulejman Tihić<br />
nije htio doći na<br />
dženazu generalu<br />
Rasimu Deliću.<br />
Taj<br />
čin<br />
sramotni<br />
Sulejmana<br />
Srpska pravoslavna crkva<br />
Licemjerni pop Vanja Jovanović<br />
L judsko<br />
mjerje ponekad<br />
nema granica.<br />
lice-<br />
Pojedini ljudi ne<br />
biraju sredstva da<br />
opravdaju svoja pokvarena<br />
djela prema<br />
drugim ljudima.<br />
Tako je ovih dana<br />
učinio sarajevski<br />
pravoslavni pop,<br />
odnosno paroh Stare<br />
pravoslavne crkve<br />
u Sarajevu Vanja<br />
Jovanović kada je<br />
u jednom sarajevskom<br />
dnevnom listu<br />
pokušao opravdati izgradnju<br />
pravoslavne crkve na privatnoj<br />
imovini, u avliji nane Fate Orlović.<br />
Odgovarajući na pitanje novinara<br />
kako je moguće da Srpska<br />
Tihića osudili su svi Bošnjaci koji u<br />
svom srcu nose ljubav prema Armiji<br />
Republike Bosne i Hercegovine.<br />
Njegov dolazak na mezar rahmetli<br />
generala Rasima Delića na prvu godišnjicu<br />
je pohvalan čin. Ovo je za nas<br />
dokaz da se Sulejman Tihić pokajao<br />
za onu sramotu koju je počinio kada<br />
je izbjegao doći na dženazu rahmetli<br />
genaralu Rasimu Deliću.<br />
pravoslavna crkva ne<br />
ukloni crkvu iz Fatine<br />
avlije, paroh Vanja<br />
Jovanović kaže.<br />
“Hajdemo razgovarati<br />
o tome da li crkva<br />
sa svojom namjenom<br />
može uopšte ikoga<br />
da vrijeđa”. Dakle,<br />
prema ovakvom tumačenju<br />
paroha Jovanovića<br />
nana Fata<br />
je još i kriva što joj<br />
smeta crkva u njenoj<br />
avliji. Treba još napomenuti<br />
da je paroh<br />
Vanja Jovanović<br />
ovu sramotnu izjavu izrekao na<br />
dan svog vaskršnjeg praznika,<br />
praznika kojeg je predstavio kao<br />
svetionik mira i dobrote prema<br />
svim ljudima.<br />
Zločin u BiH<br />
Primjeri zločina nad<br />
Bošnjacima koje ljudski<br />
razum ne može shvatiti<br />
Proteklih dana smo zabilježili<br />
dva događaja koji su po posljedicama<br />
povezani jedan s drugim.<br />
Prvo je reisu-l-ulema dr. Mustafa<br />
Cerić primio dvije nane, Naziju<br />
Beganović iz Đulića kod Zvornika<br />
i Havu Tatarević iz Zecova kod<br />
Prijedora, u zgradi Rijaseta u BiH.<br />
Naziji Beganović i Havi Tatarević<br />
srpski agresori ubili su muževe i<br />
po šest sinova. Ljudski razum ne<br />
može shvatiti koliku patnju preživljavaju<br />
nane Nazija i Hava.<br />
Ovakvih bošnjačkih majki ima<br />
još mnogo u Bosni i Hercegovini.<br />
One su simbol količine stradanja<br />
Bošnjaka u protekloj agresiji.<br />
Drugi događaj tiče se priznanja za<br />
ratni zločin nad Bošnjacima koje je<br />
izrekao Vlastimir Golijan, pripadnik<br />
Desetog diverzantskog odreda<br />
Vojske Republike Srpske. Golijanin<br />
je priznao da je učestvovao u ubistvima<br />
bošnjačkih zarobljenika na<br />
vojnoj ekonomiji Branjevo (opština<br />
Zvornik). “Kad smo došli na<br />
Branjevo, rečeno nam je da dolaze<br />
zarobljeni muslimani i da treba<br />
da ih strijeljamo. Učestvovao sam<br />
u ubistvima. Ne znam koliko sam<br />
ubio, od 25 do 50. Ispucao sam<br />
jedan borbeni komplet”, naveo je<br />
Golijan dodajući da je osim ubijanja<br />
zarobljenih Bošnjaka veći dio<br />
vremena dovodio zarobljene od autobusa<br />
do mjesta pogubljenja, a da<br />
je bilo oko deset autobusa.<br />
I pored ovako jasnih dokaza većina<br />
Srba u BiH i Srbiji čini sve da<br />
negiraju i umanje srpski zločin nad<br />
Bošnjacima. Prikrivanje ovakvih<br />
zločina mogu činiti samo oni koji<br />
su također zločinci i koji su spremni<br />
opet počiniti i prikriti zločin<br />
nad nama Bošnjacima.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
11
Republika Srpska<br />
Doboj pun vehabija!<br />
Na meti psihološko–propagandnog<br />
rata kojeg već duže<br />
vrijeme vode srpske političko–<br />
obavještajno–medijske armade<br />
Milorada Dodika, nakon obračuna<br />
sa državnim institucijama<br />
Sudom Bosne i Hercegovine<br />
i Obavještajno–sigurnosnom<br />
agencijom Bosne i Hercegovine,<br />
ponovo se na meti našao vehabizam.<br />
Ovaj put Dodikovi jurišnici<br />
su srpskoj javnosti otkrili šokantne<br />
podatke da je Doboj pun vehabija.<br />
Vjerovali ili ne Doboj ima<br />
i svoj vehabijski pokret. Tako su<br />
objavili Dodikovi mediji potpomognuti<br />
stručnim komentarima,<br />
a koga drugog do, Dževada<br />
Galijaševića. Dodikovi mediji su<br />
prije nekoliko dana objavili da je<br />
izvjesni Srbin iz Doboja primio<br />
prijeteće pismo od vehabija a kojem<br />
se navodi sljedeće: “Pomno<br />
te pratimo, uskoro će biti poznat<br />
datum tvog klanja. Allah je najveći<br />
i da znaš, nećeš mnogo uživati<br />
u svojoj penziji, jer mnogo<br />
je ljudi zbog tebe ostalo i gladno<br />
i žedno. Ovo ti je opomena, a<br />
samo da znaš bit ćeš preseljen na<br />
ahiret i otići ćeš Allahu. Pozdrav<br />
od Dobojskog pokreta vehabija.<br />
Allahu ekber”.<br />
Možemo razumjeti potrebu<br />
srpske propagande da se na<br />
ovakav način bave vehabijskim<br />
temama, međutim nikako ne<br />
možemo shavtiti kako ne smisle<br />
nešto pametnije, nešto što i mala<br />
djeca ne mogu odmah shvatiti da<br />
se radi o gluposti?<br />
Ludi polumjesec<br />
Dževad Galijašević podvalio srbijanskim<br />
medijima da je Halil Brzina emir<br />
mudžahida Harit al Liby<br />
Gdje god se pojavi kakva kriza<br />
u svijetu odmah se u srbijanskim<br />
medijma pojavi Dževad<br />
Galijašević sa svojim visoko<br />
– glupim analizama u kojima na<br />
svoj način pronađe vezu između<br />
te svjetske krize i Bošnjaka<br />
i Bosne i Hercegovine. Tako je<br />
bilo i ovaj put sa libijskom krizom.<br />
Naime, Dževad Galijašević<br />
je podvalio beogradskim<br />
Večernjim novostima da u Libiji<br />
ratuju, kako on kaže, iskusni<br />
mudžahedini koji su ratovali i<br />
u Bosni i Hercegovini. “Obuku<br />
pobunjenika u Bengaziju u Libiji<br />
preuzeli su iskusni mudžahedini<br />
iz ratova u Bosni i Hercegovini.<br />
Libijske službe su uspele da fotografišu<br />
i identifikuju stotine<br />
operativaca Al Kaide koje uz pomoć<br />
zapadnih zemalja pokušavaju<br />
da osvoje Libiju, a koji su<br />
se za vreme rata u BiH borili na<br />
strani Armije RBiH. U Bengaziju<br />
su se pojavili bivši komandant<br />
odreda El-Mudžahedin i<br />
nadkapetan Armije RBiH Abu<br />
el Mali, zatim bivši emir odreda<br />
i kapetan Armije RBiH Harit<br />
al Liby. Sa njima se u Libiji<br />
protiv Gadafijevih snaga bori i<br />
više stotina bivših vojnika Armije<br />
BiH, odnosno vehabija koji<br />
su u proteklom ratu na prostoru<br />
BiH bili Izetbegovićevi jurišnici”,<br />
otkriva za Novosti Dževad<br />
Galijašević, član Ekspertskog<br />
tima jugoistočne Evrope za borbu<br />
protiv terorizma, koji je proveo<br />
nekoliko dana u Libiji, prateći<br />
sa kolegama iz ove zemlje<br />
poteze vehabija i islamskih radikalnih<br />
grupa”, pišu beogradske<br />
Novosti. Uz ovaj smiješni tekst<br />
priložena je i fotografija kao dokaz<br />
Galijaševićevih laži a na kojoj<br />
se vide, kako kaže Galijašević,<br />
“Izetbegović i Abu el Mali i<br />
Emir mudžahedina Harit al Liby<br />
sa generalom Delićem. Mi u<br />
BiH, zajedno sa Galijaševićem,<br />
znamo da je na slici sa generalom<br />
Delićem Halil Brzina, bivši<br />
komandant Sedme muslimanske<br />
brigade a ne Harit al Liby koji<br />
je ubijen u Žepču krajem 1995.<br />
godine. Znamo i to da su srbijanski<br />
mediji i Galijašević toliko<br />
ogrezli u lažima i prevarama<br />
da ih nije briga što podvaljuju<br />
ovako jeftine laži. Za detaljniji<br />
uvid u laži Dževada Galijaševića<br />
posjetite http://www.novosti.rs/<br />
vesti/planeta.70.html:327685-<br />
Vehabije-iz-BiH-ratuju-u-Libiji.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
12
Karađorđevo<br />
Drska uzurpaciju prava muslimana da imaju slobodnu i autonomnu<br />
Islamsku zajednicu<br />
Služba za odnose s javnošću Rijaseta<br />
Islamske zajednice u Bosni i<br />
Hercegovini u povodu medijskih izvještaja<br />
da je na sastanku u Karađorđevu<br />
razgovarano o Islamskoj zajednici i izboru<br />
reisu-l-uleme izdala je saopćenje za<br />
javnost u kojem se kaže: “Pitanje izbora<br />
reisu-l-uleme je isključivo interno pitanje<br />
Islamske zajednice i muslimana koje se<br />
vrši u skladu sa propisanim procedurama<br />
i normativnim aktima Islamske zajednice.<br />
Svi oni koji ovo pitanje pokušavaju<br />
smjestiti u drugačiji kontekst, te oni<br />
koji skoro dvije godine prije provođenja<br />
izbora šire različite špekulacije i kreiraju<br />
ambijent tenzija i sukoba nisu dobronamjerni<br />
prema muslimanima i Islamskoj<br />
zajednici, ugrožavaju njen normalan rad<br />
i stabilnost. Bez sumnje, protagonisti<br />
takvih priča imaju nečasne ciljeve i interese,<br />
a oni koji nesvjesno učestvuju u<br />
tome ili nasjedaju na takve provokacije<br />
rade na štetu Islamske zajednice i muslimana<br />
Bošnjaka. Islamska zajednica s<br />
nevjericom prihvata medijske izvještaje<br />
da je na sastanku predsjednika država<br />
BiH, Turske i Srbije u Karađorđevu bilo<br />
riječi o Islamskoj zajednici i izboru reisul-uleme,<br />
odnosno da najviši državni i politički<br />
predstavnici tri države nisu imali<br />
važnijih i korisnijih tema za razgovor. Da<br />
Komunistička posla<br />
li je Islamska zajednica i izbor reisu-l-uleme<br />
glavno regionalno i evropsko političko<br />
i državno pitanje da to bude predmet<br />
razgovora na predsjedničkom nivou?<br />
Ako je zaista tačna ta informacija, učesnici<br />
sastanka u Karađorđevu su grubo<br />
prekršili autonomiju i slobodu Islamske<br />
zajednice, umiješali se u njena interna<br />
pitanja i pogazili temeljna prava muslimana<br />
Bošnjaka. Ako su tačni medijski<br />
izvještaji, ova činjenica izaziva duboku<br />
zabrinutost Islamske zajednice i najoštriju<br />
osudu. Bavljenje unutarnjim pitanjima<br />
Islamske zajednice bez dopuštenja<br />
muslimana kroz propisanu proceduru,<br />
predstavlja drsku uzurpaciju prava muslimana<br />
da imaju slobodnu i autonomnu<br />
Islamsku zajednicu čije najviše vjerske<br />
autoritete neće birati politički ili državni<br />
centri moći u zemlji ili inostranstvu”.<br />
Svetozar Pudarić posjetio spomen-obilježje hrvatskih žrtava<br />
u Grabovici na dan obilježavanja 19. godišnjice Armije R BiH<br />
Potpredsjednik Federacije Bosne<br />
i Hercegovine Svetozar Pudarić<br />
posjetio je 15. aprila Grabovicu gdje<br />
je položio vijenac na spomen-obilježje<br />
hrvatskim žrtvama Grabovice iz proteklog<br />
rata. Prilikom te posjete Svetozar<br />
Pudarić je rekao: “Imao sam posebnu<br />
potrebu da dođem u<br />
Grabovicu jer ovaj zločin<br />
su počinili oni koji su sebe<br />
nazivali Sarajlijama kao<br />
što sam i sam”. Tako je<br />
Svetozar Pudarić vrlo perfidno<br />
i podlo baš na dan<br />
obilježavanja godišnjice<br />
Armije Republike Bosne<br />
i Hercegovine posjetio<br />
Grabovicu i pred televizijskim<br />
kamerama izrekao<br />
citiranu izjavu. Kako to da<br />
Svetozar Pudarić baš na godišnjicu<br />
Armije Republike<br />
Bosne i Hercegovine ima posebnu potrebu<br />
da posjeti Grabovicu. Ko mu<br />
je branio da posjeti Grabovicu nekog<br />
drugog dana i izvinjava se do mile volje.<br />
Ovakvu uvredu na račun Armije<br />
Republike Bosne i Hercegovine još<br />
odavno niko nije učinio.<br />
Emir Suljagić<br />
On je drzak, ohol, voli komunizam<br />
i ateizam iznad<br />
svega i mrzi islamsku vjeronauku<br />
prije svega<br />
Emir Suljagić, ministar obrazovanja i nauke<br />
Kantona Sarajevo ima sve osobine<br />
onog starog jugoslovenskog komunističkog<br />
političkog kadra. On je drzak, ohol, voli komunizam<br />
i ateizam iznad svega i mrzi islam<br />
prije svega. On navedene osobine uopće ne<br />
krije, čak naprotiv čini sve da ga javnost baš<br />
takvog doživljava. Ovih dana Emir Suljagić<br />
je perfidno udario na vjeronauku u školama<br />
Kantona Sarajevo. Koristeći se pozicijom<br />
ministra, Suljagić je ovih dana izdao nekakvu<br />
smušenu instrukciju po kojoj uspjeh<br />
učenika, koji su se opredijelili da pohađaju<br />
predmet vjeronauke u osnovnim i srednjim<br />
školama ovog Kantona, neće ulaziti u opći<br />
uspjeh učenika. I nepismen čovjek jasno<br />
vidi šta smjera Emir Suljagić. Čovjek želi<br />
obesmisliti vjeronauku u školama misleći<br />
da će mnoga djeca sada prestati pohađati<br />
vjeronauku. Ova instrukcija je Suljagićev<br />
prvi korak u pokušaju konačnog ukidanja<br />
vjeronauke. Na početku ovog teksta naveli<br />
smo da Suljagić mrzi islam. Ovakav stav<br />
temeljimo na njegovim ranijim javnim istupima.<br />
Prije nego što će postati ministar Emir<br />
Suljagić je na web portalu Žurnal.info napisao<br />
tekst “Zašto prezirem Alijino naslijeđe”.<br />
U nastavku spomenutog teksta Suljagić<br />
objašnjava šta i zašto prezire. “Čvrsto vjerujem<br />
u to da Bosna i Hercegovina ne može<br />
prosperirati na bilo koji način dok vladavina<br />
Alije Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana<br />
među Bošnjacima. Naslijeđe njegove<br />
vladavine je tako teško da je zemlja koja<br />
je imala i više nego burnu istoriju, vjerovatno<br />
po prvi put došla ovako blizu tačke pucanja<br />
iznutra. On je uspio Bošnjake vratiti u mrak<br />
u kojem teologija caruje nad logikom”. Dakle,<br />
Suljagić ne samo da prezire nego je odlučan<br />
da to Alijino nasljeđe, kao što je naprimjer<br />
vjeronauka u školama, diskreditira među<br />
Bošnjacima. Jednostavno rečeno, čovjek<br />
sprovodi u djelo što je davno najavio.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
13
Glas bošnjačke uleme<br />
Dr. Amir ef. Karić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednica Tuzla<br />
Treba nam više odlučnosti<br />
i samopouzdanja da gradimo nove vrijednosti<br />
u društvu<br />
Islamski alimi su stub<br />
muslimanskih zajednica.<br />
BiH, odnosno bošnjački<br />
narod ima veliki<br />
broj islamskih alima,<br />
nažalost njihov glas<br />
nije dovoljno prisutan<br />
u našoj javnosti. Saff<br />
je uveo novu redovnu<br />
rubriku “Glas bošnjačke<br />
uleme”, u kojoj<br />
tretiramo najvažnije<br />
društveno – političke<br />
aktuelnosti iz BiH i<br />
islamskog svijeta. Naš<br />
sagovornik je dr. Amir<br />
ef. Karić, glavni imam<br />
Medžlisa Islamske<br />
zajednica Tuzla<br />
Razgovarao: Ezher Beganović<br />
Muftijsko<br />
vijeće<br />
Islamske za-<br />
jednice u Bosni i<br />
Hercegovini nedavno je upo-<br />
zorilo našu javnost da su mu-<br />
slimani Bošnjaci pod stalnim<br />
napadima na vjerskoj, j nacio-<br />
nalnoj, kulturnoj i instituci-<br />
onalnoj osnovi. Slažete li se<br />
sa izrečenim procjenama našeg<br />
stanja i kako biste opisa-<br />
li trenutni položaj Bošnjaka<br />
muslimana?<br />
Karić: U saopćenju koje je izdato<br />
nakon sjednice Muftijskog<br />
vijeća održane 24. marta ove<br />
godine naglašene su tri stvari.<br />
Prvo, poziva se na više uviđavnosti<br />
i političke odgovornosti<br />
prema građanima, s obzirom na<br />
nekonstituiranje vlasti dugo vremena<br />
poslije objave zvaničnih<br />
rezultata izbora. Vijeće je u tom<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
14<br />
pogledu naglasilo potrebu da se<br />
vodi računa o pravima svih građana<br />
i naroda te da se relaksiraju<br />
ukupne političke prilike u Bosni<br />
i Hercegovini. Drugo, Vijeće je<br />
ukazalo na skandalozne i klevetničke<br />
izjave penzionisanog
generala Stjepana Šibera..<br />
Podsjećam da je Šiber posebno<br />
teške optužbe bez ikakva objašnjenja<br />
iznio na račun reisul-uleme.<br />
Začuđujuće je da su izostale<br />
reakcije i da je naša javnost ostala<br />
nijema na tako ozbiljne optužbe<br />
i uvrede reisul-uleme. Šiber<br />
je, štaviše, posthumno optužio<br />
predsjednika Aliju Izetbegovića<br />
za islamski fundamentalizam,<br />
tvrdeći da je zbog toga predsjednik<br />
Izetbegović trebao odgovarati<br />
pred Međunarodnim<br />
sudom za ratne zločine u Hagu.<br />
Treće, Vijeće je ukazalo da sloboda<br />
izražavanja ne podrazumijeva<br />
toleriranje govora mržnje.<br />
U tom smislu Vijeće je pozvalo<br />
članove i pripadnike Islamske<br />
zajednice na dostojanstven i odmjeren<br />
odnos prema ovakvim<br />
pojavama. Sve tri stava su krajnje<br />
uravnotežena i upotpunosti<br />
ih podržavam.<br />
Politička situacija u Bosni<br />
i Hercegovini svakodnevno se<br />
usložnjava. Jeste li zabrinuti<br />
aktuelnom političkom situacijom<br />
u našoj zemlji, odnosno<br />
kako komentirate aktuelnu<br />
političku situaciju u BiH?<br />
Karić: Ne bih rekao da se<br />
politički odnosi neprekidno<br />
usložnjavaju. Prije bih rekao da<br />
oni osciliraju. Dolaze i<br />
prolaze, dakle smjenjuju<br />
se intervali povišenih<br />
političkih tenzija i političke<br />
saradnje. To se<br />
dešava na razini politika<br />
koje nastupaju u ime<br />
naroda, ali se dešava i u<br />
međustranačkim odnosima<br />
unutar pojedinih<br />
naroda. Ako pogledamo<br />
šta se sve dešavalo od<br />
1996. godine naovamo,<br />
zaključit ćemo da nemamo<br />
razloga biti posebno<br />
zabrinuti aktuelnom političkom<br />
situacijom, jer bilo je pa<br />
prošlo razdoblja sa složenijim i<br />
komplikovanijim političkim i sigurnosnim<br />
odnosima. Zapravo,<br />
ovo stanje bi najbolje bilo opisati<br />
kao stanje dekadence. Stvari<br />
se gibaju, ali procesi koji bi se<br />
mogli završiti za šest mjeseci<br />
traju po šezdeset i šest mjeseci.<br />
Pogledajte ova dešavanja u<br />
vezi sa zavidovićkom Krivajom.<br />
Godinama se sve vrti u krug.<br />
Institucije ne funkcioniraju, odnosno<br />
ne funkcioniraju efikasno.<br />
Stječe se povremeno dojam da<br />
mnogi žele drugima otežati posao,<br />
umjesto da olakšaju. Takvo<br />
ponašanje je ozbiljna kočnica u<br />
realno mogućem bržem razvoju<br />
Zapravo,<br />
ovo stanje<br />
bi najbolje<br />
bilo opisati<br />
kao stanje<br />
dekadence.<br />
Stvari se<br />
gibaju, ali<br />
procesi koji<br />
bi se mogli<br />
završiti za šest<br />
mjeseci traju<br />
po šezdeset i<br />
šest mjeseci.<br />
bosanskohercegovačkog<br />
društva. Poslovni ljudi<br />
ukazuju na zakonske<br />
propise koji otežavaju<br />
funkcioniranje privrede<br />
i usporavaju privredni<br />
razvoj. Niko ne osporava<br />
takva zapažanja.<br />
Međutim, izmjene i<br />
poboljšanja zakonskih<br />
propisa se dešavaju<br />
presporo i minimalno.<br />
Takva tromost je prisutna<br />
i u kantonima gdje<br />
nema nacionalnih rebusa.<br />
Jedan od razloga te tromosti i<br />
sporosti institucija u reguliranju<br />
procesa je njihova suštinska razvlaštenost,<br />
jer je cjelokupna politička<br />
moć smještena u političke<br />
stranke, odnosno njihova rukovodstva.<br />
Potrebno nam je mnogo<br />
više agilnosti, više samopouzdanja<br />
i odlučnosti da gradimo<br />
nove vrijednosti u svim sferama.<br />
Na političkoj sceni u BiH<br />
tenutno imamo izražene snage<br />
srpskog i hrvatskog separatizma<br />
i nemoćnu bošnjačku politiku.<br />
Kako biste opisali aktuelnu<br />
bošnjačku politiku?<br />
Karić: Bošnjačka politika,<br />
onako kako je ja razumijem, ima<br />
cilj izgradnju države zajednički<br />
sa drugim narodima, odnosno<br />
29. april - 26. džumade-l-ula
smatram da je njena ideja, ideja<br />
Bosne. S tog stanovišta bošnjačka<br />
je politika istovremeno i<br />
bosanska. Bez obzira na povremene<br />
nemuštosti pojedinih bošnjačkih<br />
političkih prvaka, smatram<br />
da se taj cilj ipak ostvaruje.<br />
To je najvažnije, a svojevrsna<br />
zbunjenost koja se povremeno<br />
nadaje u djelovanju bošnjačkih<br />
političkih stranaka i političkih<br />
predstavnika privremena je pojava.<br />
S druge strane destruktivne<br />
tendencije koje ste spomenuli<br />
postoje. Međutim, politička realnost<br />
je nešto drugo i ne vjerujem<br />
da se separatistički snovi<br />
mogu ostvariti.<br />
Vjerovatno pratite aktuelna<br />
događanja u arapskom svijetu.<br />
Mogu li se eventualne pozitivne<br />
promjene u arapskom svijetu<br />
odraziti na stanje u BiH i na<br />
položaj Bošnjaka?<br />
Karić: Recentna dešavanja širom<br />
arapskog svijeta mogu imati<br />
malo ili skoro nikakvog utjecaja<br />
na BiH i na položaj Bošnjaka.<br />
Dakako, ne govorim o trenutnim<br />
gubicima zbog prekida poslovih<br />
aktivnosti bh. kompanija<br />
u pojedinim arapskim zemljama<br />
i rastu cijena nafte na globalnom<br />
tržištu. Dakle, neće imati ni veći<br />
ni manji utjecaj na BiH nego li<br />
na ostale zemlje ovog regiona.<br />
Kako komentirate vjerski<br />
aspekt bošnjačkog života –stanje<br />
u Islamskoj zajednici i odnos<br />
Bošnjaka prema Islamskoj<br />
zajednici i pojave novog tumačenja<br />
islama, naročito pojavu<br />
tekfira?<br />
Karić: Vjerujem da čitaoci<br />
znaju kako funkcionira Islamska<br />
zajednica u Bosni i Hercegovini.<br />
Ona ima predstavnička i izvršna<br />
tijela u koja se biraju pripadnici<br />
i članovi Islamske zajednice<br />
od strane svih pripadnika<br />
Islamske zajednice. Središnja<br />
misija Islamske zajednice ogleda<br />
se u razvijanju islamskog<br />
obrazovanja, dakle prenošenju<br />
islamskog znanja. U tom smislu<br />
treba napomenuti da se u odgojno<br />
obrazovnom sistemu nalaze<br />
mektebi, kao oblik dobrovoljnih<br />
osnovnih, vikend-škola, medrese<br />
i fakulteti. U mektebima uče desetine<br />
hiljada polaznika uzrasta<br />
između šest i petnaest godina.<br />
Medrese su u samom vrhu srednjih<br />
škola po kvalitetu obrazovanja.<br />
Fakultet islamskih nauka<br />
u Sarajevu i Islamski pedagoški<br />
fakulteti u Bihaću i Zenici predstavljaju<br />
visokoškolske ustanove<br />
Islamske zajednice. Zatim su tu<br />
naučne i kulturne ustanove, prije<br />
svih biblioteke, u prvom redu<br />
poznata Gazi Husrev-begova biblioteka.<br />
Sve to, i monogo drugoga<br />
postoji zahvaljujući svijesti<br />
Bošnjaka. Bez članova Islamske<br />
zajednice i članarine, bez vakifa<br />
i dobrotvora, sve to ne bi moglo<br />
postojati i raditi. Što se tiče pojave<br />
koju nazivate novim tumačenjem<br />
islama želim reći da je<br />
vrlo važno isticati da je muslimanski<br />
ummet ili muslimanska<br />
zajednica kao takva u Kur’anu<br />
nazvana umjerenom zajednicom<br />
“Ummetun vesetun”. Zaista,<br />
isključivost i bilo kakvi ekstremizmi<br />
nisu svojstveni islamu<br />
niti muslimanskom biću. Pojava<br />
takozvanog tekfira je devijacija<br />
unutar muslimanskih društava.<br />
Ona je, tačnije, eksces. Ta<br />
pojava je od prije nekoliko godina<br />
prisutna ovdje i uvezena je<br />
kao i mnoge druge ideje različitih<br />
provenijencija. Međutim,<br />
potrebno je vršiti istraživanja u<br />
muslimanskom svijetu odakle je<br />
i došla da bi se došlo do njenog<br />
korijena odnosno njenog uzroka,<br />
kao i do uzroka ekstremizama<br />
koji su prisutni tamo. Koliko<br />
je meni poznato već postoje ozbiljni<br />
projekti u pojedinim muslimanskim<br />
zemljama čiji je cilj<br />
svestrano istraživati taj fenomen<br />
i artikulirati temeljite odgovore<br />
na njega u vidu široke socijalne<br />
akcije.<br />
Islamofobije ima, ali kada se na nju ukazuje treba se<br />
ustegnuti od potencijalnih simplifikacija<br />
I<br />
ma li islamofobije u BiH i ako je ima molimo Vas recite<br />
nam nešto više o tom fenomenu?<br />
Karić: U rječnicima stranih riječi izraz fobija ima dva značenja.<br />
Prvo je “mržnja”, pa bi tako izraz germanofobija na primjer<br />
značio mržnju prema Germanima. Drugo je značenje “strah”<br />
te bi npr. klaustrofobija bila strah od zatvorenog prostora.<br />
Prema tome, pojam islamofobija lingvistički bi značio mržnju<br />
prema islamu i/li strah od islama. U Zapadnom javnom<br />
diskursu ovaj izraz je smišljen kao svojevrstan odgovor na<br />
novu realnost, odnosno narastajuću diskriminaciju protiv<br />
muslimana. Ovaj izraz je prvi put upotrijebljen u izvještaju<br />
britanskog Runnymede Trust-a 1997. godine. U izvještaju koji<br />
je prezentiran na 6. sjednici Savjeta za ljudska prava UN-a<br />
2004. godine, za islamofobiju se kaže da je to neosnovano<br />
neprijateljstvo i strah vis-a-vis islama koji uzrokuju odbojnost<br />
prema svim muslimanima ili većini njih. Na Zapadu su<br />
urađena brojna istraživanja o islamofobiji, a organizacije koje<br />
rade na registriranju diskriminacije općenito registriraju i<br />
pojave islamofobije. Kod nas nema sistematičnog praćenja<br />
te pojave. O islamofobiji se govorilo isključivo u smislu<br />
odnosa pojedinih medija prema Islamskoj zajednici ili njenim<br />
autoritetima. Potrebno je pratiti kakvo je stanje u različitim<br />
oblastima, na tržištu rada na primjer. Osobno znam za<br />
nekoliko slučajeva u kojima muslimanke sa hidžabom nisu<br />
bile primljene na posao zbog hidžaba, iako su ispunjavale<br />
sve uslove. Postavimo pitanje da li žena sa hidžabom može<br />
dobiti posao u pravosudnim institucijama ili na javnoj<br />
televiziji posao spikera. Ako ne može, a znamo da ne može bez<br />
obzira na kvalifikacije, to je diskriminacija zbog religijskih<br />
razloga i u ovom slučaju se zove islamofobijom. Prema tome<br />
islamofobije ima, ali kada se na nju ukazuje treba se ustegnuti<br />
od potencijalnih simplifikacija.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
16
Društvo<br />
“Putokazi”<br />
Genocidno istjerivanje iz vjere<br />
Uorganizaciji Medžlisa<br />
IZ-e Cazin i Medrese<br />
“Džemaludin Čaušević”,<br />
u Cazinu je u petak (22. april) održana<br />
redovna tribina “Putokazi” na<br />
kojoj je mr. sc. Fatmir Alispahić govorio<br />
o islamofobiji u našoj zemlji,<br />
te predstavio svoje istraživanje na<br />
ovu temu objavljeno u knjizi “eisofobija”.<br />
Sala za predavanja u Medresi<br />
je bila mala da primi sve zainteresirane,<br />
koji su na predavanje doputovali<br />
i iz nekoliko susjednih općina<br />
Unsko-sanskog kantona, pa su se u<br />
dvoranu i u hodnike donosile stolice<br />
iz učionica. Uvodno slovo dali su direktor<br />
Medrese Enes ef. Ljubijankić<br />
i glavni imam Medžlisa IZ-e Cazin<br />
prof. Said ef. Mujakić, nakon čega je<br />
Fatmir Alispahić govorio o islamofobiji<br />
kao pokretaču genocida nad<br />
Bošnjacima.<br />
“Za bošnjački narod islamofobija<br />
nije samo manifestacija rasističke<br />
mržnje ili netrpeljivosti prema muslimanima,<br />
već mnogo više od toga,<br />
pošto je islamofobijom pripreman<br />
teren za masovne pokolje i progone<br />
Bošnjaka i za blokadu međunarodne<br />
zajednice koja u to ime nije<br />
ništa učinila da nas odbrani ili da<br />
uvaži naše pravo na samoodbranu.<br />
Islamofobija je danas u istoj funkciji,<br />
s razlikom što nam niko fizički<br />
ne ubija ljude, ali nam stalnom<br />
stigmatizacijom naše vjere, vjerskih<br />
institucija i vjerskih prvaka, nastoje<br />
poručiti da ćemo lakše živjeti<br />
ako nismo muslimani, što za konkretnu<br />
posljedicu ima razne pojave,<br />
kakva je da bošnjački roditelji u<br />
zabrinjavajućoj mjeri upisuju svoju<br />
djecu u katoličke škole i svojoj djeci<br />
nadijevaju imena koja nisu muslimanska.<br />
Radi se o deislamizaciji i<br />
istjerivanju iz vjere pod organiziranim<br />
pritiscima. Sve su to oblici<br />
genocida, jer se jedan narod tjera iz<br />
svoga identiteta, onoga što jeste, da<br />
bi bio ono što nije”, rekao je Fatmir<br />
Alispahić.<br />
U utorak, 26. aprila, Fatmir<br />
Alispahić će održati predavanje učenicima<br />
Behram-begove medrese u<br />
Tuzli.<br />
Dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta<br />
Nadahnuto predavanje Fatmira Alispahića<br />
Publika je pratila predavanje i u hodnicima Medrese<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
17
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Bošnjaci napraviše hrvatski entitet<br />
Dogodio se nevjerovatan<br />
paradoks, kakvog su bošnjački<br />
kompleksaši i zaslužili, da<br />
im lažna tzv. demokratska<br />
alternativa, oličena u SDP-u<br />
- cijepa Bosnu, dovršava<br />
projekt Mate Bobana, time<br />
učvršćuje Karadžićevu<br />
genocidnu tvorevinu<br />
Republiku Srpsku, predaje<br />
Sarajevo hegemonistima, i<br />
naposlijetku, pravi fildžanski<br />
geto od 20-tak odsto bh.<br />
teritorije u kojoj će vladati<br />
jugokomunistički zakoni i<br />
mantre u stilu “svi smo mi<br />
čika Jovo”<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Za Komšićev boravak u<br />
Predsjedništvu, u prvom,<br />
a evo i u drugom mandatu,<br />
vezane su kriminalne okolnosti<br />
u koje je navučen bošnjački narod.<br />
Komšić se bira kao Hrvat, a ne<br />
kao Bosanac. Njega trebaju birati<br />
Hrvati, a ne Bošnjaci. Jer, ako ga biraju<br />
Bošnjaci, onda je to ugrožavanje<br />
prava hrvatskog naroda da bira svoga<br />
člana Predsjedništva. A ako Bošnjaci<br />
negiraju Hrvatima to pravo, onda<br />
im istodobno legitimiraju pravo na<br />
tzv. treći entitet. Praktično, i prvi, i<br />
drugi put, Komšić u Predsjedništvo<br />
ulazi preko bošnjačkih glasova, što<br />
znači da Bošnjaci u Predsjedništvu<br />
imaju dva bošnjačka člana, a da<br />
Hrvati nemaju ni jednog. Kada su<br />
u SDP-u isturili Željka Komšića za<br />
hrvatskog člana Predsjedništva, ali<br />
ne i kandidata za bošnjačkog člana<br />
Predsjedništva, automatski su pozvali<br />
svoje birače, ali i sve druge, da<br />
ugroze pravo Hrvata da biraju svoga<br />
člana Predsjedništva, jer su bošnjačke<br />
glasove usmjerili na Željka<br />
Komšića. Riječ je o prvorazrednom<br />
političkom vandalizmu, jer se primjenjuju<br />
pravila građanske demokratije<br />
tamo gdje je pravo svakog<br />
naroda da bira svog predstavnika.<br />
Jedno je smatrati da sadašnje rješenje<br />
gdje svako bira sebi nije dobro, da<br />
bi bolje bilo da svi biraju sve, a drugo<br />
je konkretnim zahvatima udariti na<br />
jednakopravnost jednog bh. naroda,<br />
kojemu se odriče pravo da izabere svog<br />
predstavnika u Predsjedništvu BiH.<br />
Začudo, navodna demokratska<br />
javnost je ostala nijema<br />
na ovo bjelodano ugrožavanje<br />
hrvatske jednakopravnosti.<br />
Osobno sam na nekoliko<br />
skupova i kroz nekoliko medija<br />
objašnjavao Bošnjacima<br />
kako je ružno ulaziti u tuđu<br />
kuću i u toj kući uređivati<br />
stvari po svome nahođenju.<br />
Pitao sam ih – kako bi se<br />
oni osjećali da im Hrvati<br />
izglasaju bošnjačkog člana<br />
Predsjedništva?<br />
Za divno čudo, hrvatske<br />
stranke nisu dizale<br />
preveliku galamu oko<br />
ove SDP-ove hajdučije.<br />
Bilo je nekoliko HDZovih<br />
prigovora, tek toliko<br />
da se zna kako su Hrvati<br />
ugroženi, i to je sve. A<br />
ozbiljnost ovog zadiranja<br />
u hrvatsku jednakopravnost<br />
je tako velika,<br />
da je i u godinama prije<br />
zahtijevala javne rasprave<br />
i stručne ekspertize. Nije<br />
valjda da HDZ-u, i jednom<br />
i drugom, odgovara<br />
da im Bošnjaci biraju člana<br />
Predsjedništva?! Bitna<br />
je razlika između HDZovskog<br />
oglašavanja da je<br />
počinjeno izborno nasilje<br />
nad Hrvatima, i konkretnih akcija<br />
da se to nasilje spriječi. U čemu<br />
je štos? U tome što velikohrvatskoj<br />
politici odgovara legitimiranje hrvatskog<br />
prava na separatizam, na<br />
uokviravanje tzv. trećeg entiteta, a<br />
što se realizira kroz bošnjački izbor<br />
Željka Komšića. Je li onda moguće<br />
da su SDP i velikohrvatska politika<br />
u dosluhu? Naravno.<br />
Nastavljači<br />
genocida nad<br />
Bošnjacima<br />
nisu mogli<br />
zamisliti<br />
savršeniji<br />
ishod od ovog u<br />
kome Bošnjaci<br />
glasaju<br />
za svoje<br />
osvjedočene<br />
progonitelje,<br />
koji ideološko<br />
ispunjenje<br />
pronalaze<br />
u tradiciji<br />
slugovanja<br />
Beogradu i<br />
Zagrebu.<br />
Logika autodestrukcije<br />
Vjerovatno ste pomislili kako je<br />
ovaj uvodni dio napisan u povodu<br />
nedavnog održavanja Hrvatskog narodnog<br />
sabora, čija Rezolucija od 11<br />
tačaka u svojim prvim stavovima “osuđuje<br />
i odbacuje grubo kršenje izborne<br />
volje hrvatskog naroda u BiH iskazane<br />
na posljednjih općim izborima u oktobru<br />
2010. na kojima je po drugi put<br />
većinskim bošnjačkim glasovima<br />
onemogućen izbor<br />
legitimnog hrvatskog člana<br />
u Predsjedništvo BiH”, te<br />
osuđuje uspostavljanje “neustavne,<br />
nezakonite i za hrvatski<br />
narod neprihvatljive<br />
vlasti FBiH”.<br />
Na žalost, ovaj uvodni<br />
dio teksta je napisan i objavljen<br />
prije više od sedam mjeseci,<br />
8. oktobra 2010. godine.<br />
Velimo – “na žalost”<br />
– jer uprkos masi od preko<br />
200 dana niko nije razumio<br />
moj tekst pod naslovom<br />
“Bošnjaci prave hrvatski<br />
entitet” (Safff<br />
br. 277).<br />
Bošnjaci su svojim glasanjem<br />
za SDP i za Željka Komšića,<br />
a potom SDP-ovim izbacivanjem<br />
dva HDZ-a iz federalne<br />
vlasti, otjerali Hrvate<br />
u organizaciju Hrvatskog<br />
narodnog sabora iz kojeg je<br />
proistekao zahtjev za “novom<br />
upravno-teritorijalnom<br />
organizacijom zasnovanom<br />
na više federalnih jedinica,<br />
od kojih bi najmanje jedna<br />
bila sa hrvatskom većinom”.<br />
Sintagma “najmanje jedna”<br />
je strateška finta, jer je to<br />
isto kao kad bi govorili o<br />
različitim kapima vode unutar<br />
jedne čaše. Riječ je o neizrečenom<br />
obnavljanju tzv. Herceg-Bosne, samim<br />
tim što se između općina i kantona sa<br />
stvarnom ili izmišljenom hrvatskom<br />
većinom uspostavlja koordinacija,<br />
u funkciji zaživljavanja paradržavne<br />
administracije.<br />
Sada kada je taj entitet postao<br />
stvarnost, želio bih još jednom upitati<br />
javnost: A znate li ko je Hrvatima<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
18
napravio hrvatski entitet?<br />
Pošto znam da od zakupljene<br />
i zaglupljene javnosti<br />
taj odgovor neću dobiti,<br />
želim ga ponovo ponuditi:<br />
Hrvatima su hrvatski entitet<br />
napravili iskompleksirani<br />
Bošnjaci koji su glasanjem za<br />
marionetski SDP povjerovali<br />
kako glasaju za svoj put u Evropu,<br />
a zapravo su glasali za svoje getoiziranje.<br />
Formiranje hrvatskog entiteta i<br />
planirano pretvaranje Sarajeva u distrikt,<br />
od Bošnjaka će napraviti evropske<br />
Palestince, pa i gore od toga, jer<br />
će krajevima sa bošnjačkom većinom<br />
svakako vladati Srbi i Hrvati, što direktno,<br />
što preko svojih “sulejmanatihića”<br />
u Bošnjaka. Dva su razloga zbog<br />
kojih SDP bošnjačkim glasovima pravi<br />
hrvatski entitet: prvo, tom partijom se<br />
komanduje iz vana, kao u slučaju zločinačke<br />
ekstradicije tzv. alžirske grupe,<br />
montiranja procesa “Pogorelica” i<br />
mnogih drugih kršenja ljudskih prava<br />
prema Bošnjacima; drugo, ta je okoštala<br />
i iskorumpirana partijska struktura<br />
Po istom<br />
zadatku djeluju<br />
Federalna<br />
tv i magazin<br />
“60 minuta”,<br />
kada obilnim<br />
napadima<br />
na Dodika<br />
bivaju najbolja<br />
preporuka<br />
Srbima da<br />
je Dodik na<br />
pravom putu.<br />
zainteresirana da ovlada svojim<br />
fildžanom, zarad suverenijeg<br />
drpanja iz budžetskog<br />
lavora. Dogodio se nevjerovatan<br />
paradoks – kakvog<br />
su bošnjački kompleksaši i<br />
zaslužili – da im lažna tzv.<br />
demokratska alternativa,<br />
oličena u SDP-u, cijepa<br />
Bosnu, dovršava projekt Mate Bobana,<br />
time učvršćuje Karadžićevu genocidnu<br />
tvorevinu Republiku Srpsku,<br />
predaje Sarajevo hegemonistima, i<br />
naposlijetku, pravi fildžan-državicu<br />
od 20-tak odsto bh. teritorije u kojoj<br />
će vladati jugokomunistički zakoni i<br />
mantre u stilu “svi smo mi čika Jovo”.<br />
Nastavljači genocida nad Bošnjacima<br />
nisu mogli zamisliti savršeniji ishod od<br />
ovog u kome Bošnjaci glasaju za svoje<br />
osvjedočene progonitelje, koji ideološko<br />
ispunjenje pronalaze u tradiciji slugovanja<br />
Beogradu i Zagrebu. Ta ambicija<br />
iz Karađorđeva ne bi bila ni izbliza<br />
uspješna da savezništvo ne pronalazi<br />
u aktivnoj, djelatnoj i kreativnoj bošnjačkoj<br />
autodestrukciji.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
19
Teško je razumjeti logiku kolektivnog<br />
ludila. Uzmimo Nijemce u vrijeme<br />
Hitlera i Srbe u vrijeme Miloševića...<br />
To su bili narodi sa kojima se nije moglo<br />
razgovarati izvan njihove uobrazilje.<br />
Švabe su opametili bombarderi, a<br />
Srbe nije opametilo ništa. Tako se ni<br />
sa Bošnjacima ne može razgovarati na<br />
temu samozaštite, jer kritična masa<br />
misli da od stepena samouništenja ovisi<br />
stepen odobrovoljenosti Srba i Hrvata<br />
da žive u zajedništvu. ...Što nam se više<br />
smiju, što nas više gaze, više će nas voljeti,<br />
jer oni vole da nam se smiju, jer<br />
oni vole da nas gaze. Upravo je suprotno.<br />
...Što nas više gaze, apetiti su im<br />
veći. To gaženje i ismijavanje Bošnjaka,<br />
sarajevski islamofobi doživljavaju kao<br />
svoju ćaćevinu, pa se strasno i luđački<br />
obrušavaju na svakoga Bošnjaka koji<br />
ispada iz zadatog ćorkanovskog kalupa.<br />
Novost je da su i sami Bošnjaci<br />
postali bošnjački progonitelji, ili samoprogonitelji,<br />
a egzemplar je medreslija<br />
Hadžem Hajdarević, koji je svoje<br />
zastupničko mjesto u SDP-u kaparisao<br />
kad je svoj narod (?) u Dnevniku<br />
FTV (29. novembar 2009.) optužio<br />
da razbija Bosnu kao što su Srbi razbili<br />
Jugoslaviju. ...Kao da ovaj zgnječeni<br />
narod može išta razbiti osim svojih<br />
krhotina!? Danas je Hadžem uznapredovao<br />
dotle da umjesto da brani našeg<br />
velikana, akademika Muhameda<br />
Filipovića, od psovki Marka Vešovića,<br />
on se pridružuje Marku Vešoviću, kao<br />
promotor njegove knjige, odnosno, njegovog<br />
šovinizma prema Bošnjacima. A<br />
slične su ispade imali i drugi poznati<br />
Bošnjaci, pa je očekivano da i sam narod<br />
prihvati obrasce patriotskog ugursuzluka.<br />
Tako je sazreo ponovni pogrešan<br />
izbor, pobjeda SDP-a, u čije ime su<br />
Bošnjaci izgradili hrvatski entitet.<br />
Pod aurom pravednika<br />
Uopće nije sporna hrvatska samozaštita<br />
pod krovom Hrvatskog narodnog<br />
sabora. Za razliku od hajdučke epizode<br />
iz 2001. sa Antom Jelavićem, ovaj HNS<br />
ima pokriće u nasilju koje je počinjeno<br />
nad Hrvatima. Potpuno odvojeno od<br />
ove činjenice treba razmatrati činjenicu<br />
da velikohrvatima odgovara nasilje koje<br />
je počinio SDP, a čiji je glasnogovornik<br />
Zlatko Lagumdžija. Drukčije, da nije<br />
tog nasilja – nametanja Željka Komšića i<br />
izbacivanja pobjedničkih hrvatskih stranaka<br />
iz federalne vlasti – velikohrvati ne<br />
bi imali auru pravednika. Danas se nema<br />
šta prigovoriti sudionicima HNS-a, jer<br />
oni imaju pravo da se distanciraju i separiraju<br />
iz poretka u kojemu ne može<br />
sudelovati hrvatska demokratska volja.<br />
Stoga je logično uočiti kako je Zlatko<br />
Lagumdžija, kao autoritarni<br />
vlasnik SDP-a, za velikohrvate<br />
odradio posao kakav<br />
oni za sebe nikad ne bi mogli<br />
odraditi. Predstava u kojoj<br />
pobjedničke hrvatske stranke<br />
ne mogu ući u federalnu vlast,<br />
pa zato legitimno prave paradržavnu<br />
koordinaciju između<br />
općina i županija sa hrvatskom<br />
većinom, izvediva je<br />
bila samo ovako – da stranka<br />
koja je dobila većinske bošnjačke<br />
glasove skrpi vlast sa<br />
minornim strankama za koje<br />
je glasalo nekoliko procenata<br />
Hrvata. Budući da je politika<br />
svakako jedan veliki teatar,<br />
logično je pretpostaviti kako<br />
je izborni inžinjering kreiran<br />
mnogo prije oktobra 2010.<br />
godine, a što se vidi po izbacivanju<br />
dr. Silajdžića, jačanju<br />
Dodika, ubacivanju Bakira Izetbegovića<br />
na ono mjesto na koje SDP nije isturio<br />
svoga bošnjačkog kandidata. To znači da<br />
je koalicija SDP-SDA bila dogovorena<br />
prije, kao svojevrsna aneksija najjače bošnjačke<br />
stranke od strane SDP-a, kako bi<br />
taj bivši bošnjački politički faktor mogao<br />
za račun velikosrba i velikohrvata realizirati<br />
postizbornu nepravdu i agoniju.<br />
SDP Zlatka Lagumdžije je mjesecima<br />
blokirao formiranje vlasti, a što je<br />
direktno jačalo Republiku Srpsku i liderske<br />
pozicije Milorada Dodika. Po istom<br />
zadatku djeluju Federalna tv i magazin<br />
“60 minuta”, kada obilnim napadima<br />
na Dodika bivaju najbolja preporuka<br />
Srbima da je Dodik na pravom putu.<br />
Velikosrbima štima formiranje hrvatske<br />
samouprave, jer se tako dodatno podupire<br />
Republika Srpska. Otud su i Beograd i<br />
Zagreb zainteresirani za SDP-ovsko nasilje<br />
nad demokratskim pravima hrvatskog<br />
naroda, jer tu otpočinje lanac dodatnog<br />
Kako je onda<br />
moguće da<br />
kompletna<br />
demokratska<br />
javnost<br />
mjesecima ne<br />
vidi ono što je<br />
logički očito?! A<br />
da li je javnost<br />
u Hitlerovoj<br />
Njemačkoj<br />
vidjela<br />
holokaust nad<br />
Jevrejima?!<br />
A da li<br />
javnost u eri<br />
globalizacije,<br />
a zapravo<br />
cionističke<br />
dominacije,<br />
vidi zločine nad<br />
Palestincima?!<br />
i nepopravljivog rasparčavanja<br />
BiH, na Republiku Srpsku<br />
(49 odsto), na hrvatsku samoupravu<br />
(27 odsto), i na manje<br />
od 20-tak odsto bh. teritorije<br />
kojim bi upravljali SDP-SDAovski<br />
Bošnjaci, budući da bi<br />
Sarajevo postalo “zajedničko”.<br />
Ovaj plan se mogao čitati iz<br />
tzv. Prudskog sporazuma, koji<br />
uprkos potpisu Sulejmana<br />
Tihića nije prošao. Ali, prošao<br />
je sada, blagodareći bošnjačkoj<br />
želji da glasanjem za SDP<br />
pobjegnu od onoga od čega se<br />
ne može pobjeći.<br />
Ono što je ključna tačka<br />
ove priče je – zavjera šutnje.<br />
Lahko je dokazati uzročnoposljedični<br />
teatar između<br />
SDP-ovih izbornih manevara<br />
i interesa RS da sebe očvrsne<br />
hrvatskim entitetom, odnosno,<br />
interesa velikohrvata da im se dogodi<br />
ugroženost kao uvjet za separatizam.<br />
Kako je onda moguće da kompletna<br />
demokratska javnost mjesecima ne vidi<br />
ono što je logički očito?! A da li je javnost<br />
u Hitlerovoj Njemačkoj vidjela holokaust<br />
nad Jevrejima?! A da li javnost u eri<br />
globalizacije, a zapravo cionističke dominacije,<br />
vidi zločine nad Palestincima?!<br />
Totalitarne javnosti i ono što vide – ne<br />
vide, jer ne smiju da vide. Svjedoci koji<br />
svjedoče bivaju skraćivani za glavu, kao<br />
u krimi filmovima.<br />
Tako danas svi znamo da postoji<br />
urotnička veza na relaciji: međunarodna<br />
zajednica – Lagumdžija – Dodik –<br />
HNS, ali niko ne smije o tome govoriti.<br />
Svi subjekti na bh. pozornici su upleteni<br />
u mrežu uništenja države BiH, kroz jačanje<br />
srpskih i hrvatskih podjela i getoiziranje<br />
Bošnjaka. Ako uopće ima rješenja<br />
iz ovog bezizlaza, ono je u vanrednim<br />
izborima i novoj šansi za Bošnjake.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
20
Društvo<br />
Almin Fočo, član Upravnog odbora Udruženja za upravljanje<br />
projektima u BiH<br />
BiH trebaju kompetentni projekt menadžeri<br />
sa međunarodno priznati<br />
riznatim certifikatima<br />
Udruženje za upravljanje<br />
projektima u BiH službeno<br />
je registrirano u mjesecu<br />
septembru 2010. godine<br />
i u proteklom periodu<br />
Udruženje je napravilo velike<br />
pomake u cilju promicanja<br />
ideje projekt menadžmenta,<br />
tako da smo uspješno<br />
okončali jedan ciklus<br />
edukacije i cerificiranja za<br />
30 projekt menadžera u BiH<br />
po programu IPMA-e. Nakon<br />
promocije prvih 30 projekt<br />
menadžera, privukli smo<br />
pažnju medijima u BiH<br />
Razgovarao: Semir Imamović<br />
Gospodine Fočo, naša<br />
javnost vas pamti iz<br />
vremena dok ste bili<br />
aktivno uključeni u društvene<br />
procese kroz NVO. Dugo<br />
vas nije bilo u javnosti. Recite<br />
nam kako ste sada i kako se<br />
odvijao vaš život u proteklom<br />
periodu?<br />
Fočo: Dozvolite mi da prvo<br />
kažem da sam ponosan što sam<br />
bio dio historije koja se pisala<br />
na ovim prostorima, a koja je<br />
bila vezana za promociju nevladinog<br />
sektora i slobode mišljenja<br />
i govora. Period o kojem me<br />
pitate je moj najdarži dio života<br />
i smatram to prednošću koju<br />
ističem na svakom koraku i koja<br />
mi je pomogla da budem danas<br />
to što jesam. U stalnom sam<br />
kontaktu sa ljudima iz svih naroda<br />
koji žive na prostorima ex<br />
Jugoslavije, i među njima sam<br />
dobio mnogo dobrih ljudi i prijatelja<br />
sa kojima svakodnevno<br />
sarađujem, posebno na polju<br />
urbanog marketinga i projektnog<br />
menadžmenta.<br />
Opredijelio<br />
sam se za ono<br />
što smatram<br />
da najbolje radim<br />
i krenuo<br />
tim putem.<br />
Diplomirao<br />
e k o n o miju,<br />
upisao<br />
p ostip<br />
loms<br />
k i<br />
studij<br />
i ,<br />
hvala Bogu, uskoro pred komisijom<br />
i svojim uvaženim mentorom<br />
akademikom Borisom<br />
Tihijem branim magistarski<br />
rad na temu “Urbani marketing<br />
u funkciji ekonomskog razvoja<br />
lokalnih zajednica u BiH”.<br />
Proteklo vrijeme sam proveo<br />
u dva poduzeća na rukovodećim<br />
mjestima na kojima sam<br />
sticao nova iskustva. Danas<br />
sam uposlen u Javnom poduzeću<br />
Željeznice Federacije BIH, a<br />
angažovan sam i u “Udruženju<br />
za upravljanje projektima u<br />
BiH” kao rukovodilac Centra za<br />
edukaciju Sarajevo, i član sam<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
21<br />
Upravnog odbora. Polako se pripremam<br />
i za doktorski<br />
studij, pa se bavim i<br />
pisanjem znanstvenih<br />
radova. Jedan<br />
sam već izlagao<br />
kao plenarni predavač<br />
u Zagrebu,<br />
na znanstvenostručnom<br />
skupu<br />
s međunarodnim<br />
učešćem<br />
u organizaciji<br />
V isoke<br />
škole za<br />
p oslovanje<br />
i<br />
upravljanje<br />
“Baltazar Adam Krčelić”,<br />
Instituta “Ruđer Bošković” i<br />
Hrvatske udruge za upravljanje<br />
projektima. U oktobru mjesecu<br />
učestvujem na jednom od<br />
najjačih marketing kongresa<br />
CROMAR u Puli, tako da,<br />
hvala Bogu, mogu biti itekako<br />
zadovoljan.<br />
Kao što ste rekli, član ste<br />
Udruženje za upravljanje projektima<br />
u BiH, odnosno vršite<br />
dužnost rukovodioca Centra za<br />
edukaciju Sarajevo, i član ste<br />
Upravnog odbora ovog udruženja.<br />
S obzirom da je ovo udruženje<br />
tek nedavno formirano,
možete li nas ukratko upoznati<br />
sa temom projekt menadžmenta<br />
i samim Udruženjem.<br />
Fočo: Udruženje za upravljanje<br />
projektima u BiH službeno<br />
je registrirano u mjesecu septembru<br />
2010. godine i u proteklom<br />
periodu Udruženje je napravilo<br />
velike pomake u cilju promicanja<br />
ideje projekt menadžmenta, tako<br />
da smo uspješno okončali jedan<br />
ciklus edukacije i cerificiranja za<br />
30 projekt menadžera u BiH po<br />
programu IPMA-e. Nakon promocije<br />
prvih 30 projekt menadžera,<br />
privukli smo pažnju medijia u<br />
BiH. O našem projektu izvještavali<br />
su naši glavni printani i elektronski<br />
mediji kao što su Dnevni<br />
avaz, vaš časopis, Dnevni list,<br />
BHT1 i Prim-Time koji radi emisiju<br />
Busines News, portali Sa-x i<br />
Okc.sana. Posljedica navedenog<br />
medijskog publiciteta su učestali<br />
pozivi pravnih i fizičkih lica,<br />
koji se interesiraju za dobijanje<br />
certifikata i podizanje vlastitih<br />
kompetencija na tržištu. Nakon<br />
prvog kruga organizirali smo<br />
dva kruga edukacije za<br />
nivo D, a pripremamo<br />
12 projekt menadžera<br />
nivoa C za certificiranje<br />
u Zagrebu, preko<br />
Udruge za upravljanje<br />
projektima Hrvatske,<br />
tako da uskoro očekujemo<br />
da broj certificiranih<br />
projekt menadžera<br />
bude mnogo veći.<br />
Predsjednik Udruženja<br />
za upravljanje projektima<br />
u BiH dr. Slobodan<br />
Lukić, je radio na pripremama<br />
2,5 godine,<br />
i nakon prvih rezultata,<br />
sa sigurnošću možemo<br />
reći da postoji ogroman interes<br />
u BiH kao i u susjednim državama<br />
za projekt menadžerima<br />
koji posjeduju internacionalne<br />
certifikate. Zahvaljujući<br />
gospodinu Danijelu Šajfeleu iz<br />
Švicarske, Aleksandri Stojanović<br />
iz Francuske, prof. dr. Mladenu<br />
Radujkoviću iz Hrvatske, prof.<br />
dr. Petru Jovanoviću iz Srbije,<br />
nama iz Udruženja za upravljanje<br />
IPMA<br />
(International<br />
Project<br />
Management<br />
Association<br />
Four Level<br />
Certification<br />
System) je<br />
vodeća svjetska<br />
neprofitna<br />
organizacija<br />
u oblasti<br />
upravljanja<br />
projektima sa<br />
sjedištem u<br />
Švicarskoj.<br />
projektima u BiH, mi<br />
nastavljamo započeti<br />
posao za kojeg će zaista<br />
trebati još mnogo truda,<br />
prije svega da opravdamo<br />
ukazano povjerenje,<br />
a zatim i da nastavimo<br />
graditi ugled koji smo<br />
do sada izgradili.<br />
Šta je to projektni<br />
menadžment?<br />
Fočo: Projektni menadžment,<br />
kao specijalizirana<br />
menadžment<br />
disciplina, nalazi se u<br />
stalnom i brzom razvoju.<br />
Mogu se uočiti<br />
četiri značajne karakteristike<br />
savremenog razvoja projektnog<br />
menadžmenta kod nas. Prvo, to<br />
je značajno širenje oblasti primjene.<br />
Od tradicionalnih oblasti<br />
koje su vezane za vojne i industrijske<br />
projekte, projektni menadžment<br />
je stigao do primjene<br />
u skoro svim oblastima privrede<br />
i neprivrede. Drugo, javljaju se<br />
novi pravci ili pristupi kao što su<br />
projektno upravljanje, program<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
22
menadžment, multiprojektno<br />
upravljanje i virtuelni projektni<br />
menadžment. Treće, projektni<br />
menadžment se povezuje sa drugim<br />
specijaliziranim menadžment<br />
disciplinama, posebno<br />
sa strateškim menadžmentom.<br />
Četvrto, sve veća tražnja za projektnim<br />
menadžmentom dovodi<br />
do povećane tražnje za projektnim<br />
menadžerima i do razvoja<br />
profesije – projektni menadžer.<br />
Generalno gledano, projektni<br />
menadžer je čovjek zadužen da<br />
projekat dovede do efikasnog završetka.<br />
Projektni menadžer je<br />
centralna figura projekta, osoba<br />
koja je zadužena i odgovorna za<br />
postizanje planiranih ciljeva projekta,<br />
znači za osiguranje da se<br />
efikasnim upravljanjem projekat<br />
realizuje sa planiranim resursima<br />
i troškovima, i u planiranom<br />
vremenu. To je čovjek koji<br />
neposredno rukovodi članovima<br />
projektnog tima. Da bi to sve postigao<br />
projektni menadžer treba<br />
da ima određene osobine i sposobnosti<br />
potrebne dobrom menadžeru.<br />
Također, treba da ima<br />
određeno iskustvo i znanje koje<br />
se stalno dopunjava praksom i<br />
treningom. I na kraju, sve to treba<br />
da bude potvrđeno određenim<br />
certifikatom koji garantira profesionalni<br />
rad i status. Udruženje<br />
za upravljanje projektima u BiH<br />
program certificiranja provodi<br />
potpuno u skladu sa svjetskim<br />
standardima u oblasti upravljanja<br />
projektima, posebno sa standardima<br />
Europske unije, pošto su<br />
skoro sve zemlje Europske unije<br />
članice IPMA.<br />
Koliko smo razumjeli<br />
IPMA je krovna asocijacija<br />
projekt menadžera, možete li<br />
nas ukratko upoznati sa tom<br />
asocijacijom.<br />
Fočo: IPMA (International<br />
Project Management Association<br />
Four Level Certification System) je<br />
vodeća svjetska neprofitna organizacija<br />
u oblasti upravljanja j projektima<br />
sa sjedištem u Švicarskoj.<br />
IPMA predstavlja više od 50 nacionalnih<br />
udruženja za upravljanje<br />
projektima sa svih kontinenata.<br />
IPMA aktivno promovira projektni<br />
menadžment u preduzećima i<br />
organizacijama širom svijeta. Radi<br />
na povećanju priznanja struke,<br />
certificiranju projekt menadžera,<br />
radi na nagrađivanju uspješnih projektnih<br />
timova i istraživačkih projekata.<br />
IPMA se proširila iz Europe<br />
u Sjevernu i Južnu Ameriku, Aziju,<br />
Afriku, Bliski istok i Australiju, a<br />
broj članica udruženja konstantno<br />
raste. IPMA postoji od 1965. godine.<br />
Njena vizija je da generira i<br />
promovira profesionalnost u upravljanju<br />
projektima.<br />
Prošlog mjeseca BiH, tačnije<br />
Udruženje za upravljanje projektima<br />
u BiH je postalo punopravna<br />
članica IPMA-e, što je veliki<br />
korak ka priključenju Europskoj<br />
uniji, ali i svakako veliko priznanje<br />
Vašem udruženju?<br />
Fočo: Prošlog mjeseca, tačnije<br />
27. marta 2011. god., u glavnom<br />
gradu Latvije, Rigi, Udruženje za<br />
upravljanje projektima u BiH zvanično<br />
je postalo članica IPMA.<br />
BiH i Udruženje za upravljanje projektima<br />
u BiH predstavio je član<br />
U.O. Damir Dračić, nakon čega<br />
je Skupština Svjetske asocijacije sa<br />
svih svojih 50 zemalja članica, među<br />
kojima su Kina, Australija, Rusija,<br />
Indija, zemlje članice Europske unije,<br />
prihvatila Udruženje za upravljanje<br />
projektima u BiH kao svoju<br />
novu članicu. Time je BiH, kao<br />
država, dobila mogućnost da promoviše<br />
svoje projekt menadžere kao<br />
novo zanimanje koje je prihvatila<br />
Europska unija. Pored ugovora o<br />
učlanjenju u međunarodnu asocijaciju,<br />
predsjednik Udruženja dr.<br />
Slobodan Lukić, u ime Udruženja,<br />
potpisao je ugovor o certificiranju<br />
sa Svjetskom asocijacijom za upravljanje<br />
projektima IPMA. Ovim,<br />
Udruženje je dobilo ovlaštenja da<br />
certificira buduće projekt mendžere<br />
na svjetskom nivou za sve nivoe (A,<br />
B, C, D), te ih pripremi za izradu<br />
projekata, upravljanje projektima,<br />
te apliciranje istih prema fondovima<br />
Europske unije i ostalim<br />
fondovama.<br />
Ovaj projekat umnogome<br />
olakšava put do novca iz fondova<br />
Europske unije. Možete li<br />
nam reći o iskustvima susjednih<br />
zemalja u povlačenju sredstava<br />
iz fondova Europske unije?<br />
Fočo: Slovenija i Hrvatska<br />
nisu bile osposobljene za potpuno<br />
korišćenje novca iz fondova<br />
Europske unije, posebno predpristupnih<br />
fondova. Naši susjedi<br />
nisu imali, i sad nemaju, dovoljno<br />
pripremljenih projekata i dovoljno<br />
osposobljenih projekt menadžera<br />
sa priznatim međunarodnim<br />
certifikatom i zato priznaju da<br />
neće izvući dovoljno koristi od<br />
europskih fondova. Oni sad razmišljaju<br />
da selekcioniraju grupu<br />
od stotinjak ljudi koji odlično<br />
znaju engleski jezik i informatički<br />
su pismeni, da bi ih poslali<br />
na intenzivno obrazovanje kako<br />
bi sljedećih godina mogli raditi<br />
na poslovima pripreme projekata<br />
za povlačenje novca iz europskih<br />
fondova. BiH iz ovih iskustava<br />
treba izvući valjane pouke, jer o<br />
obučenosti kadrova i pripremljenosti<br />
projekata zavisit će koliko<br />
će BiH dobiti novca. BiH ima<br />
vremena ako odmah krene sa<br />
obukom i certificiranjem projekt<br />
menadžera. Skupština Udruženje<br />
za upravljanje projektima u BiH je<br />
donijela program “Program 1.000<br />
+ 1.000”, koji znači 1.000 projekt<br />
menadžera – hiljadu projekata u<br />
BiH. To bi trebalo da se realizira u<br />
naredne 4 godine, i to bi po našem<br />
mišljenju trebao da bude vjetar u<br />
krila cjelokupnoj privredi Bosne<br />
i Hercegovine. To je šansa koja<br />
se ukazuje jednom i od nas i od<br />
vas kojima se upućuje ova informacija,<br />
zavisit će da li ćemo proći<br />
kao naši susjedi, jer Slovenija nije<br />
uspjela da povuče jednu milijardu<br />
eura iz predpristupnih fondova, a<br />
Hrvatska najvjerovatnije neće povući<br />
dvije milijarde.<br />
Poziv za one koji žele da budu dio velikog<br />
tima kompetentnih projekt menadžera<br />
P<br />
ozivam sve zainteresirane, pod uvjetom da imaju visoku stručnu<br />
spremu, a koji žele da budu dio velikog tima kompetentnih<br />
projekt menadžera sa međunarodno priznatim certifikatom, da nam<br />
se jave. Sve potrebne informacije mogu pronaći na našem web portalu<br />
www.uup.ba<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
23
Intervju<br />
Safet Softić, predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH<br />
Očekujem da će muslimani sami<br />
izabrati svog Vrhovnog poglavara<br />
Razgovarao: Ezher Beganović<br />
Izbor Safeta Softića za<br />
novog predsjednika Sabora<br />
Islamske zajednice u<br />
BiH izazvao je ogromnu<br />
pažnju domaće javnosti.<br />
Safet Softić ističe da je i<br />
sam iznenađen ogromnom<br />
pažnjom javnosti za njegov<br />
izbor. Međutim, njegovi<br />
dosadašnji javni nastupi<br />
pokazali su će se Safet<br />
Softić znati nositi sa svim<br />
izazovima predsjedničke<br />
pozicije Sabora IZ-a<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
24<br />
Vaš izbor za novog<br />
predsjednika Sabora<br />
Islamske zajednice u<br />
BiH izazvao je ogromnu pažnju<br />
javnosti. Kako komentirate toliku<br />
pažnju medija za izbor predsjednika<br />
Sabora Islamske zajednice<br />
u BiH?<br />
Softić: Prije svega selamim sve<br />
Vaše čitatelje, a što se tiče pažnje<br />
javnosti vezano za moj izbor, mogu<br />
kazati da sam i sam pomalo iznenađen<br />
tom činjenicom.<br />
Razumijem je kao interesovanje<br />
za Islamsku zajednicu, njene probleme<br />
i njenu budućnost.<br />
Izbori u Islamskoj zajednici su<br />
sami po sebi važan društveni događaj<br />
i imaju uticaj na cjelokupno<br />
društvo. Izbori su prošli dostojanstveno,<br />
veliki je odziv onih koji su<br />
pristupili glasanju, nema nikakvih<br />
potresa i izbori su još jednom pokazali<br />
snagu i zrelost Zajednice.<br />
Odmah nakon Vašeg izbora<br />
pojedini mediji su se intezivno<br />
počeli baviti izborom novog reisu-l-uleme<br />
Islamske zajednice u<br />
BiH. Također, spomenuti pojedini<br />
mediji su Vašu pobjedu nad<br />
Edhemom Bičakčićem predstavili<br />
kao poraz onih koji podržavaju<br />
reisa dr. Mustafu ef. Cerića. Jesu<br />
li naši mediji požurili sa tolikim<br />
interesiranjem za izbor novog<br />
reisu-l-uleme koji će biti održan<br />
krajem iduće godine i kako komentirate<br />
nastojanje pojedinih<br />
medijia da Vašu pobjedu u izboru<br />
za predsjednika Sabora predstave<br />
u navedenom kontekstu?<br />
Softić: Ne vidim nikakvu posebnu<br />
razliku u činjenici da li je<br />
za Predsjednika Sabora izabran<br />
Edhem ili ja. Mi smo zajedno čekali<br />
rezultate izbora za predsjednika<br />
Sabora IZ, Edhem je nakon<br />
mog izbora izabran za potpredsjednika<br />
Sabora i mene raduje saradnja<br />
s njim. Kakve sve špekulacije
kruže oko ovog pitanja i opredjeljenja<br />
Reisa Cerića, ne smatram pretjerano<br />
važnim.<br />
Ono što znam u vezi sa ovim<br />
je, da je Reis Cerić bio neutralan<br />
o ovom pitanju i tu odluku donose<br />
sabornici na tajnom glasanju.<br />
Interesovanje za izbor novog Reisa<br />
je prilično preuranjeno i svako ima<br />
svoje motive zašto problematizira<br />
ovo pitanje. U vezi s tim, mogu<br />
samo iskazati svoje očekivanje i<br />
vjeru da će muslimani sami izabrati<br />
svog Vrhovnog poglavara i da će<br />
to, ako Bog da, biti najbolji među<br />
nama za tako časnu obavezu.<br />
Samo nekoliko dana nakon<br />
što ste prestali biti predsjedavajući<br />
Predstavničkog doma<br />
Parlamenta Federacije BiH postali<br />
ste predsjednik Sabora IZ<br />
u BiH. Osim toga, istaknuti ste<br />
član SDA. Nakon izbora u Sabor<br />
IZ najavili ste da ćete nastojati<br />
da se iz Islamske zajednice istisne<br />
politika. Možete li biti malo konkretniji,<br />
odnosno koja i kakva je<br />
to politika prisutna u Islamskoj<br />
zajednici a koju treba izbaciti<br />
iz IZ-a, odnosno je li moguće<br />
i je li dobro za bošnjački narod<br />
da se Islamska zajednica u svom<br />
djelovanju ne bavi nikakvom<br />
politikom?<br />
Softić: Bojim se da niste dobro<br />
citirali ono što sam rekao u vezi<br />
sa ovim pitanjem. Rekao sam da<br />
se Islamska zajednica ne bi trebala<br />
petljati u dnevnu politiku, a to<br />
je značajna razlika. Osim toga ovo<br />
je i zvanični stav Zajednice u vezi<br />
sa ovim pitanjem. Imamima je od<br />
ranije zabranjeno da učestvuju na<br />
izbornim listama. Dnevna politika<br />
je svakodnevno stranačko nadmetanje,<br />
jedna arena u kojoj se koriste<br />
sredstava i metodi koji nisu primjereni<br />
jednoj vjerskoj zajednici i<br />
to naprosto nije posao Zajednice.<br />
Vi danas imate članove Islamske<br />
zajednice u svim političkim strankama<br />
i svi oni Zajednicu treba da<br />
dožive kao svoju kuću.<br />
Osim toga, u isto vrijeme sam<br />
rekao da se Zajednica treba i mora<br />
baviti politikom na nivou principa<br />
i važnih pitanja od značaja za vjeru,<br />
državu i narod. U tom pravcu<br />
Zajednica je i postavila svoj kurs u<br />
odnosu na ovo pitanje.<br />
Dugo godina ste bili u politici.<br />
Proteklih godina u domaćim<br />
medijima imali smo priliku čitati<br />
i gledati brojna neslaganja<br />
između bošnjačkih političara i<br />
predstavnika Islamske zajednice<br />
u BiH. Sjećamo se brojnih javnih<br />
prepiski između SDA i Rijastea<br />
IZ u BiH. Kkako komentirate<br />
odnos bošnjačke politike prema<br />
Islamskoj zajednici i instituciji<br />
reisu-l-uleme?<br />
Softić: Odavno se prešla granica<br />
u ovim neslaganjima. Žalosti me<br />
ova pojava i ovakvo stanje. U odgovoru<br />
na Vaše prošlo pitanje krije se<br />
dio odgovora i na ovo. Ono što ću<br />
dopuniti je potreba da svi mi koji<br />
učestvujemo u javnom životu, posebno<br />
oni koji su u politici moraju<br />
se pobrinuti da Zajednicu tretiramo<br />
kao Zajednicu svih muslimana<br />
i da je doživljavamo kao krovnu<br />
organizaciju koja je najzaslužnija<br />
za opstanak muslimana Bošnjaka<br />
na ovim prostorima. Tu njenu historijsku<br />
ulogu nikada ne smijemo<br />
izgubiti iz vida.<br />
Sada kada ste postali predsjednik<br />
Sabora IZ hoćete<br />
li se prestati baviti<br />
politikom, odnosno jeste<br />
li i hoćete li i dalje<br />
biti politički kadar i<br />
aktivista Stranke demokratske<br />
akcije?<br />
Softić: Prvo da<br />
razjasnimo poziciju<br />
predsjednika Sabora<br />
Islamske zajednice.<br />
To nije profesionalni<br />
angažman i u skladu<br />
sa Ustavom, Sabor se<br />
sastaje dva puta godišnje.<br />
Predsjednik Sabora<br />
nije uposlenik Islamske<br />
zajednice. Nisam pretjerano<br />
sretan što sam<br />
svoj život ovoliko vezao<br />
za politiku, jer politiku<br />
smatram izuzetno odgovornim<br />
i teškim poslom.<br />
Ja sam poslanik u<br />
Predstavničkom domu<br />
Parlamenta Federacije<br />
BiH i tu imam<br />
Interesovanje<br />
za izbor<br />
novog Reisa<br />
je prilično<br />
preuranjeno<br />
i svako<br />
ima svoje<br />
motive zašto<br />
problematizira<br />
ovo pitanje.<br />
U vezi s tim,<br />
mogu samo<br />
iskazati svoje<br />
očekivanje i<br />
vjeru da će<br />
muslimani<br />
sami izabrati<br />
svog Vrhovnog<br />
poglavara i da<br />
će to, ako Bog<br />
da, biti najbolji<br />
među nama<br />
za tako časnu<br />
obavezu.<br />
profesionalni angažman. S druge<br />
strane nisam član nijednog centralnog<br />
organa SDA.<br />
SDA nemam namjeru napustiti<br />
izuzev ako bi se ona potpuno<br />
udaljila od principa zbog kojih je<br />
nastala.<br />
Islamska zajednica i reisu-lulema<br />
dr. Mustafa ef. Cerić česta<br />
su tema domaćih medija. Kako Vi<br />
vidite odnoso bh. medija prema<br />
IZ-u i reisu-l-ulemi dr. Ceriću?<br />
Softić: Širok je dijapazon onoga<br />
što Vi implicirate u svom pitanju<br />
kad su u pitanju mediji i teško<br />
je dati jedinstvenu ocjenu spram<br />
ovog pitanja. Svi koji imaju javni<br />
angažman moraju biti spremni na<br />
kritiku javnosti i medija. Kada je u<br />
pitanju IZ i Reis-ulema, vrlo često<br />
ima pretjerivanja i ružnih riječi.<br />
Ima li islamofobije u Bosni i<br />
Hercegovini?<br />
Softić: Ima je u cijelom<br />
svijetu i to je jedan poseban<br />
fenomen zadnjih godina.<br />
Ima je i u BiH, ali moramo<br />
biti oprezni kada dajemo<br />
te kvalifikacije i najgore<br />
što možemo napraviti je da<br />
svoje vlastite slabosti krijemo<br />
iza islamofobije.<br />
Kojim prioritetima u<br />
radu će se Sabor IZ baviti<br />
u narednom periodu?<br />
Softić: Nažalost u<br />
Vašim prioritetima ovo pitanje<br />
je na samom kraju<br />
našeg razgovora. Moramo<br />
hitno formirati saborske<br />
komisije iz čijih će se programa<br />
rada uraditi i program<br />
rada Sabora. Izmjena<br />
Ustava IZ, pitanje Vakufa,<br />
duhovnog i materijalnog<br />
statusa IZ, predan rad na<br />
jačanju jedinstva Zajednice<br />
i mnoga druga pitanja, vjerujem<br />
da će naći mjesta u<br />
ovim programima.<br />
Kao da je ova zemlja na raskrsnici i zabrinuti smo kojim<br />
će putem krenuti<br />
Ne možemo a da Vas ne pitamo za političku situaciju u BiH. Jeste li i<br />
Vi kao većina bh. građana zabrinuti političkim stanjem u BiH i kako<br />
komentirate aktuelnu bošnjačku politiku?<br />
Softić: Trenutno stanje politike u BiH je možda najsloženije od<br />
Dejtona do danas. Kao da je ova zemlja na raskrsnici i zabrinuti<br />
smo kojim će putem krenuti. Koliko je bošnjačka politika ovakva<br />
kakva je doprinijela tome i koliko ćemo naći unutarnje snage da<br />
ovo prevaziđemo, teško je reći. Nadam se Božijoj pomoći i našoj<br />
razboritosti.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
25
Ljudska prava<br />
Intervju: Fadil Al Hamdani<br />
Učinjen nam je veliki zulum<br />
Boli me to što je ova<br />
nepravda nanesena samo<br />
nama koji smo afroazijskog<br />
porijekla i to baš nama<br />
koji smo bili pripadnici<br />
Armije Republike Bosne<br />
i Hercegovine, dok su<br />
plaćenici na srpskoj i<br />
hrvatskoj strani koji su činili<br />
zločine nad Bošnjacima<br />
postali heroji i još su za to<br />
nagrađeni<br />
Razgovarao: Ezher Beganović<br />
Fadil Al Hamdani, porijeklom<br />
Iračanin živi u Bosni<br />
i Hercegovini 32 godine.<br />
Danas ima već i unuče. Možemo<br />
reći, Fadil je sav svoj život živio u<br />
BiH, odnosno u Zenici gdje je završio<br />
fakultet, oženio se, postao dedo<br />
itd. Nikada nije učinio nijedno krivično<br />
niti prekršajno djelo u BiH.<br />
Njegov jedini „ grijeh“ je to što je<br />
bio pripadnik Armije R BiH i što<br />
je ponosno branio BiH i Bošnjake.<br />
Danas Al Hamdania i njegove kolege<br />
Arape progone upravo oni protiv<br />
kojih se borio i branio BiH tokom<br />
agresije. Zbog toga mu je oduzeto<br />
državljanstvo BiH i zbog toga je<br />
završio u zatvoru u Imigracionom<br />
centru u Lukavici. Zahvaljujući<br />
greški koju je učinila Služba za<br />
strance, Alhamdani je od prije nekoliko<br />
dana na slobodi, odnosno u<br />
kućnom pritvoru. U ovom intervjuu<br />
Al Hamdani nam objašnjava kakv je<br />
njegov status i zašto mu se sve ovo<br />
događa.<br />
Možeš li nam za početak objasniti<br />
kako si pušten na slobodu i<br />
kakav je tvoj status sada, odnosno<br />
je li ti vraćeno državljanstvo i je li<br />
tvoj slučaj konačno završen?<br />
Al Hamdani: U ime Allaha<br />
Milostivog i Samilosnog! Hvala<br />
Allahu dž.š. i neka je sallavat na<br />
Poslanika s.a.v.s.<br />
Hvalla vama! Prije nego što odgovorim<br />
na vaše pitanja želio bih se zahvaliti<br />
svima koji su pomagali meni<br />
i mojoj porodici, kako finansijiski<br />
tako i moralno, kao i na svaki drugi<br />
način. Također, volio bih se zahvaliti<br />
bratu Muderisu, imamu džamije<br />
kralj Fahd i sestri Nadži Dizdarević<br />
za sve što su učinili za mene i moju<br />
porodicu. Molim Allaha da svima<br />
onima koji su mi pomogli nekada i ja<br />
njima budem od pomoći.<br />
A sada, da bih odgovorio na vaše<br />
pitanje moram vam objasniti slijedeće.<br />
Ja sam bio stavljen pod nadzoe u<br />
Imigracioni centar za prihvat stranaca<br />
prema Zakonu o kretnju i boravku<br />
stranaca i azila član 102. Prema članu<br />
102 pod stavom 2. se kaže: ‘’Stranac<br />
ostaje pod nadzorom do trenutka<br />
prisilnog udaljenja iz zemlje ili toliko<br />
dugo koliko je potrebno za izvršenje<br />
svrhe nadzora, odnosno dok se razlozi<br />
koji su bili osnov za stavljanje stranca<br />
pod nadzor bitno ne izmjene, ali najduže<br />
do roka određenog rješenjem o<br />
stavljanju pod nadzor, odnosno rješenjem<br />
o produženju nadzora.Također,<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
26<br />
prema članu 102 pod<br />
stavom 4. nadzor se<br />
može produžiti svaki<br />
put najviše do 30 dana<br />
ukoliko postoje uslovi<br />
za određivanje stavljanja<br />
pod nadzor iz člana<br />
99. zakona, tako da<br />
ukupno trajnje nadzora<br />
stranca ne može trajati<br />
duže od 180 dana.<br />
Također, prema članu<br />
102 pod stavom 5. koji<br />
glasi: Izuzetno, u slučaju<br />
da stranac onemogućava<br />
svoje udaljenje iz<br />
zemlje ili stranac nije iz<br />
drugih razloga moguće<br />
udaljiti iz zemlje u roku<br />
od 180 dana, ukupno<br />
trajanje nadzora može<br />
se produžii i na period<br />
duži i od 180 dana.<br />
Rješenje o izuzetnom<br />
produženju nadzora donosi<br />
SLUŽBA.Također,<br />
prema članu 102 pod<br />
stavom 7. koji glasi:<br />
Služba može izmijeniti način izvršenja<br />
stavljanja stranca pod nadzor<br />
i umjesto smještaja stranca u ustanovu<br />
specijaliziranu za prihvat stranaca<br />
odrediti blažu mjeru nadzora<br />
ako se i blažom mjerom može postići<br />
svrha nadzora. Blaža mjera nadzora<br />
podrazumijeva dozvolu strancu da<br />
boravi van ustanove. Tako da sam<br />
ja svakog mjeseca dobivao rješenja o<br />
produženju nadzora. Zadnje rješenje<br />
koje sam dobio 25.02.2011.g., gdje se<br />
produžava moj nadzor u vremenu od<br />
26.02.2011.g. do 28.03.2011.g. Po<br />
zakonu treba da se uruči rješenje o<br />
produženju 7 dana prije isteka roka.<br />
U mom slučaju rješenje sam trebao<br />
dobiti najkasnije do 21.03.2011.g. ali,<br />
rješenje mi je uručeno poslije isteka<br />
roka tj., 30.03.2011.g. i to nakon što<br />
su moji punomočnici na čelu sa advokaticom<br />
Harisom Bačić podnijeli<br />
Službi za poslove sa strancima zahtjev<br />
za moje hitno i neodložno puštanje<br />
iz Imigracionog centra jer mi<br />
je mjera nadzora određena rješenjem<br />
službe istekla dana 28.03.2011.g.<br />
Ovo znači da sam nezakonito bio
lišen slobode 2 dana. Pa sam podnio<br />
tužbu Sudu BiH.Tako da je sud BiH<br />
uvažio moju tužbu i sporni akt poništio<br />
te mi odredio blažu mjeru (kućni<br />
pritvor) uz obavezno javljanje svaki<br />
dan u nadležnu organizacionu jedinicu<br />
Služba, TC Zenica, u vrijeme od<br />
13 do 14 sati. Tako sam ja ne željom<br />
službe nego njihovom greškom izašao<br />
07.04.2011g.<br />
Što se tiče mog statusa ja sam za<br />
njih stranac pod nadzorom u kućnom<br />
pritvoru sve dok Sud za ljudska prava<br />
u Strazburu ne donese konačnu odluku,<br />
jer ja sam tom sudu tužio BiH.<br />
Moj predmet u Strazburu vode advokat<br />
Osman Mulahalilović i advokatica<br />
Harisa Bačić iz Udruženja „Vaša<br />
prava“.<br />
U Bosni i Hercegovini živiš preko<br />
trideset godina, za ovu državu si dao<br />
više nego većina rođenih Bosanaca i<br />
Hercegovaca, nikada nisi učinio nijedno<br />
krivično ni prekršajno djelo.<br />
Pa ipak, odležao si skoro dvije godine<br />
dana zatvora u Imigracionom<br />
centru. Može se slobodno reći tebe<br />
su neke snage na ovaj način kaznile<br />
što si branio Bosnu i Hercegovinu,<br />
svoju porodicu i komšije Bošnjake.<br />
Kako komentiraš ovakav odnos<br />
države Bosne i Hercegovine prema<br />
tebi?<br />
Al Hamdani: Što se tiče mog učešća<br />
u odbrani Bosne i Hercegovine od<br />
agresije veoma sam ponosan na te dane<br />
i kada bi trebalo braniti ovu državu i<br />
moje Bošnjake opet bih to uradio. A za<br />
nepravdu koja mi je učinjena<br />
nek odgoavaraju oni koji su<br />
krivi. Ipak, osjećam se pomalo<br />
iznevjereno jer ja nisam u<br />
BiH od juče nego sam tu 32<br />
godine, od toga sam u braku<br />
24 godine, imam petoro<br />
djece i jednog unuka. U ovoj<br />
zemlji nisam počinio nikakvo<br />
krivično djelo niti sam i zašto<br />
ikada osuđivan. Ja sam stavljen<br />
pod nadzor 23.06. 2009.<br />
godine, iako sam u vrijeme<br />
stavljanja pod nadzor bio državljanin<br />
BiH, a ne stranac,<br />
jer je odluka o oduzimanju<br />
državljanstva postala pravosnažna<br />
03.12.2009. god.<br />
Kako je bilo robijati<br />
u Imigracionom centru,<br />
kakav je odnos službenika<br />
Imigracionog centra<br />
bio prema tebi, i kako se<br />
drže ostali iz tvoje grupe<br />
koji su još uvijek zatvoreni u<br />
Imoigracionom centru?<br />
Al Hamdani: Kako da se osjeća čovjek<br />
koji leži skoro dvije godine odvojen<br />
od svoje porodice a ne zna zbog čega,<br />
niti zna dokle će ostati tu zatvoren. Ni<br />
sada, iako sam u kućnom pritvoru sa<br />
svojom porodicom, moja supruga i djeca<br />
nisu sigurni kada odem na javljanje<br />
da ću se vratiti. Za njih je to veliki stres.<br />
Što se tiče službenika u Imigracionom<br />
centru njihov odnos je bio fer i korektan<br />
prema meni, dakle problem nije u<br />
tim ljudima nego u pravilniku. Po tom<br />
Kako da se<br />
osjeća čovjek<br />
koji leži skoro<br />
dvije godine<br />
odvojen od<br />
svoje porodice<br />
a ne zna zbog<br />
čega niti zna<br />
dokle će ostati<br />
tu zatvoren.<br />
Ni sada, iako<br />
sam u kućnom<br />
pritvoru<br />
sa svojom<br />
porodicom,<br />
moja supruga<br />
i djeca nisu<br />
sigurni kada<br />
odem na<br />
javljanje da ću<br />
se vratiti. Za<br />
njih je to veliki<br />
stres.<br />
pravilniku nemamo pravo<br />
na vikende, intimne posjete<br />
čak i za vrijeme posjeta porodica<br />
nije mogla biti sama<br />
uvijek je bio prisutan neko<br />
od osoblja. Što se tiče braće<br />
koji su ostali u centru, a to<br />
su Imad al Husin, Ammar<br />
al Hanči, Ziyad al Grtani,<br />
Noureddine Gaci i Ahmed<br />
Elfarhati, njihov iman raste<br />
svaki dan, svjesni su da nisu<br />
krivi da se oslanjaju samo<br />
na ALLAHA i da je On<br />
njihov pomagač. I njihov<br />
slučaj se vodi pred Sudom<br />
u Strazburu. Molite Allaha<br />
za nas, da sve bude hajr,<br />
jer nam je učinjen veliki<br />
zulum, Allah je svjedok da<br />
govorim istinu.<br />
Sada kada si izašao,<br />
kako živiš, odnosno od<br />
čega živiš, možeš li raditi,<br />
treba li ti neka pomoć?<br />
Al Hamdani: Pošto sam u kućnom<br />
pritvoru, naravno da nisam u situaciji<br />
da radim.<br />
Ima li nešto što ti leži na srcu sto<br />
bi volio reći?<br />
Al Hamdani: Boli me to što je<br />
ova nepravda nanesena samo nama<br />
koji smo afroazijskog porijekla i to baš<br />
nama koji smo bili pripadnici Armije<br />
Republike Bosne i Hercegovine, dok<br />
su plaćenici na srpskoj i hrvatskoj strani<br />
koji su činili zločine nad Bošnjacima<br />
postali heroji i i još su za to nagrađeni.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
27
Politika i društvo<br />
Od Karađorđa(eva) do Karađorđeva<br />
Crni krug propasti<br />
Odlazak Predsjedništva BiH,<br />
posebno bošnjačkog člana u<br />
Karađorđevo, na dvadesetu<br />
godišnjicu dogovora dvojice<br />
čelnika susjednih zemalja za<br />
podjelu Bosne, najveće je<br />
poniženje za Bosnu i Bošnjake<br />
poslije genocida i dejtonskog<br />
sporazuma, jer odlazak na<br />
noge dželatu znači konačno<br />
podpisivanje kapitulacije i<br />
negiranja herojske odbrane<br />
zemlje od srbske agresije i<br />
ogromnih ljudskih žrtava<br />
Piše: Safet Kadić (safetkadic@hotmail.com)<br />
Srbsko-bosanskim samitom na<br />
vrhu u Karađorđevu pod pokroviteljstvom<br />
Turske, Bošnjaci<br />
su još jednom prihvatili i potvrdili podjelu<br />
Bosne, koju su prije tačno dvadeset<br />
godina na tom istom mjestu tajno<br />
dogovorili Tuđman i Milošević i potom<br />
to oružjem proveli na terenu, uz svoju<br />
minimalnu kolateralnu štetu, a nenadoknadive<br />
gubitke za Bošnjake. Time su<br />
Bošnjaci sami zatvorili crni krug svoje<br />
propasti, zahlupivši vrata čeličnog kafeza<br />
za sobom.<br />
Ovakav susret sa Srbijom iznosi na<br />
vidilo svu nemoć bošnjačke politike i<br />
na unutrašnjem i na vanjskom planu.<br />
Srbska diplomatija je pažljivo odabrala<br />
i mjesto i vrijeme toga dugo očekivanog<br />
susreta. Ovo živopisno bačko mjesto je<br />
srbski nacionalni i imperijalni simbol.<br />
Dobilo je ime po vođi tzv. prvog srpskog<br />
ustanka 1804. godine, Karađorđiji<br />
Petroviću, a bilo je rezidencijalna baza<br />
i zloglasnog jugoslavnenskog diktatora,<br />
kralja Aleksandra, sve dok ga u francuskom<br />
Marseju nisu ubili hrvatski<br />
nacionalisti. Taj kompleks koristio je i<br />
Tito kao svoje lovišće, a potom spomenuti<br />
prikrajači balkanskih mapa i naših<br />
sudbina. Predhodno su se polutajno<br />
sastajali Tadić i Josipović po raznim<br />
Opatijama i nešto domunđavali kao<br />
pravi nasljednici svojih idola: onovremenih<br />
Cvetkovića i Mačeka te ovovremenih<br />
Miloševića i Tuđmana. Historija<br />
je zabilježila da je Karađorđe napravio<br />
pravi pogrom Bošnjaka, koji su nastanjivali<br />
sve čaršije i kasabe i imali dominantno<br />
vlasništvo na tom dijelu Balkana,<br />
na kojem je kasnije stvorena Srbija. To<br />
je bio prvi srbski genocid nad<br />
Bošnjacima. Od tada je genocid<br />
trajao u kontinuitetu<br />
sve do posljednjeg, desetog,<br />
u protekloj srbsko-hrvatskoj<br />
agresiji na Bosnu i srbskom<br />
genocidu nad Bošnjacima<br />
od 1992. do 1995. godine.<br />
Možda član Predsjedništva<br />
BiH iz reda Bošnjaka, Bakir<br />
Izetbegović, nije znao kada<br />
je početkom ove godine spominjao<br />
godišnjicu RS-a, da<br />
se Dan borca RS i “krstna<br />
slava” vojske koja je počinila<br />
genocid obilježava istog<br />
dana kada i početak “prvog<br />
srbskog ustanka”. Nije ni<br />
mogao naučiti u školi sa antibošnjačkim<br />
programima,<br />
ali mogao je o tome nešto<br />
dokučiti iz porodične tradicije,<br />
jer su i njegovi predci<br />
protjerani sa prostora današnje<br />
Srbije. Za sva vremena će<br />
ostati ožiljak na licu Bosne i<br />
duši Bošnjaka njegova izjava<br />
tim povodom da “Bošnjake<br />
ne vrijeđa postojanje RS-a”.<br />
Zato je baš on odabran i zato<br />
je baš njemu pripala čast da<br />
bude u bosanskoj delegaciji u<br />
kojoj će imati 33 posto uticaja, odnosno<br />
nikakvog.<br />
Odlazak Predsjedništva BiH, posebno<br />
bošnjačkog člana u Karađorđevo, na<br />
dvadesetu godišnjicu dogovora dvojice<br />
čelnika susjednih zemalja za podjelu<br />
Bosne, najveće je poniženje za Bosnu i<br />
Bošnjake poslije genocida i dejtonskog<br />
sporazuma, jer odlazak na noge dželatu<br />
znači konačno podpisivanje kapitulacije<br />
i negiranja herojske odbrane zemlje<br />
od srbske agresije i ogromnih ljudskih<br />
žrtava. I da je hotio, on ne bi mogao<br />
Arogantna i<br />
nemoralna<br />
srbska politika<br />
ne gleda u<br />
Bošnjacima<br />
partnere, nego<br />
podanike, jer<br />
šta god požele<br />
ne treba im<br />
pristanak<br />
Bošnjaka,<br />
mogu to postići<br />
ucjenama<br />
preko svojih<br />
sunarodnika iz<br />
entiteta<br />
uticati na mjesto tog sastanka. Mnogi<br />
će se upitati: kako to da smo se uzpili<br />
odbraniti u ratu, a ne možemo ništa<br />
učiniti u miru. Odgovor je jednostavan:<br />
oko patriotske ideje odbrane zemlje i<br />
naroda okupili su se najbolji bosanski<br />
sinovi, a oko recentne bošnjačke politike<br />
oni ostali, velikim dijelom dezerteri<br />
i karijeristi. Simptomatično je da i najjača<br />
bošnjačka opoziciona partija tim<br />
povodom šuti k’o zalivena.<br />
Za tih dvadeset godina izmijenjena<br />
je geopolitička karta<br />
Zapadnog Balkana, Bošnjaci<br />
su desetkovani u genocidu i<br />
stjerani silom u tri-četiri enklave,<br />
a Bosna je i de facto i<br />
de iure podijeljena. Bošnjaci<br />
ni o čemu ne mogu samostalno<br />
odlučivati niti ih ko za šta<br />
pita, zahvaljujući nedorasloj<br />
bošnjačkoj politici, nesposobnosti,<br />
korupciji i izdaji.<br />
Međutim, Bakir Izetbegović,<br />
član troglavog Predsjedništva<br />
BiH iz reda Bošnjaka, misli<br />
suprotno – da je upravo to<br />
plus za Bosnu, jer baš tu,<br />
kaže, treba poništiti tu politiku<br />
i potvrditi da Bosna nije<br />
podijeljena. Ovakvim politikantskim,<br />
a nikako državničkim<br />
riječima, on im poručuje:<br />
vjerujte meni, a ne svojim<br />
očima. Slično kao poslije<br />
Daytona: ubjeđivanje razočaranog<br />
naroda da je Bosna<br />
cijela iz dva-tri dijela. Ali, ko<br />
narod za šta pita kad je tu lider<br />
da vodi politiku umjesto<br />
njega. Uostalom, kako će to<br />
on sa jednom trećinom bosanskog<br />
kapaciteta reći da Bosna nije<br />
podijeljena, onima koji su je podijelili,<br />
kada to nije mogao ni njegov otac dvadeset<br />
godina ranije sa sto posto bosanskog<br />
predsjedničkog kapaciteta. Iako to<br />
nije bošnjačko-srbski samit, on će ipak<br />
značiti odobravanje tih neprijateljskih<br />
postupaka srbske strane bez ikakve satisfakcije<br />
za Bošnjake. Srbi su se deklarisali<br />
u otvorenom genocidu kao krvni<br />
neprijatelji Bošnjaka, o čemu svjedoče<br />
bezbrojne masovne grobnice i na njima<br />
stvoren genocidni entitet. I po Božijoj<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
28
pravdi i ljudskom pravu za to<br />
moraju snositi posljedice, ali<br />
dok je Bakira ne treba da brinu,<br />
jer “Bošnjake ne vrijeđa<br />
postojanje manjeg BH entiteta”.<br />
To je odlazak na poklonjenje<br />
dželatu i dobrovoljno<br />
prihvaćanje podaništva,<br />
umjesto partnerstva i ravnopravne<br />
saradnje. Arogantna i<br />
nemoralna srbska politika ne<br />
gleda u Bošnjacima partnere,<br />
nego podanike, jer šta god<br />
požele ne treba im pristanak<br />
Bošnjaka, mogu to postići<br />
ucjenama preko svojih sunarodnika<br />
iz entiteta. Oni vode<br />
politiku svršenog čina. Što<br />
je bilo – bilo je! Idemo dalje!<br />
Ostavimo prošlost i okrenimo<br />
se budućnosti. Bez<br />
izvinjenja, bez pokajanja,<br />
bez zvanične osude i javne<br />
osude takve politike agresije<br />
i genocida.<br />
Srbija je, kao domaćin<br />
ovoga susreta, logično, odabrala<br />
najpogodnije vrijeme<br />
za sebe, a najnepovoljnije<br />
vrijeme za Bosnu i Bošnjake,<br />
tako da se on održao pod ultimatumom<br />
i “podrazumivajućom<br />
prijetnjom”. Zapravo,<br />
ona je planski projektirala<br />
takvo stanje, od podržavanja<br />
obstrukcija za formiranje vlasti<br />
u BiH nakon oktobarskih<br />
izbora i od međunarodnih<br />
potjernica za bosanskim patriotima<br />
do održavanja zajedničke<br />
sjednice vlada Srbije<br />
i RS-a u Banjaluci i drugih<br />
vrsta pritisaka i provokacija<br />
priko svog ministra spoljnih poslova.<br />
Odabrano je vrijeme mandata srbskih<br />
predstavnika na čelnim pozicijama u<br />
državnoj vlasti, nakon što su tu državu<br />
podrivali sa državnih funkcija, a podržavljivali<br />
entitet, koji sada prijeti referendumima.<br />
Pritom su ohrabrivali ekstremne,<br />
separatističke i kriminogene snage<br />
kod bosanskih Hrvata da bi Bošnjake<br />
doveli prid svršen čin. Srbija otvoreno<br />
u kontinuitetu, sa kratkim prekidom<br />
za vrijeme Đinđića, vodi neprijateljsku,<br />
umjesto dobrosusjedsku, politiku prema<br />
Bosni, posebno Bošnjacima.<br />
Turska medijacija ovoga susreta<br />
zavađenih susjeda ima i simbolički i<br />
praktični smisao. Bosansko-turskosrbske<br />
relacije imaju višestoljetnu<br />
tradiciju, počev od učešća bosanske<br />
vojske u odbrani Raške 1389. godine<br />
protiv Osmanlija. Turska je sljednica<br />
Otomanskog carstva, a kao što znamo<br />
i Bosna i Srbija su bile zajedno u sastavu<br />
Arogantna i<br />
nemoralna<br />
srbska politika<br />
ne gleda u<br />
Bošnjacima<br />
partnere, nego<br />
podanike, jer<br />
šta god požele<br />
ne treba im<br />
pristanak<br />
Bošnjaka,<br />
mogu to postići<br />
ucjenama<br />
preko svojih<br />
sunarodnika iz<br />
entiteta<br />
Mapa Bošnjaka Turske<br />
tog carstva nekoliko stoljeća.<br />
Zapravo tada Srbija nije ni<br />
postojala dok Osmanlije nisu<br />
omogućile stvaranje te<br />
prve srbske države u svom<br />
okrilju u 19. stoljeću, nakon<br />
Karađorđinog i kasnije<br />
Obrenovićevog ustanka.<br />
Samostalnost su joj dali hatišerifom<br />
iz 1867. godine,<br />
nakon čega su protjerani i<br />
preostali Bošnjaci iz Srbije<br />
u Bosnu ili u Tursku, među<br />
kojima su, vjerovatno, bili i<br />
Bakirovi predci. Isti pokret<br />
Bošnjaka za autonomiju, odnosno stvaranje<br />
svoje samostalne države na svojoj<br />
povijesnoj teritoriji Bosni, Osmanlije<br />
su u krvi ugušili i trajno onesposobili<br />
Bosnu, eliminišući kompletni vladajući<br />
sloj. Jedino opravdanje za takav postupak,<br />
tj. duple aršine, može biti taj<br />
što je Bosna bila granična otomanska<br />
pokrajina i “predziđe” islama prema<br />
kršćanskoj Evropi. Uz tursku saglasnost,<br />
na Berlinskom kongresu priznata<br />
je nezavisnost novouzpostavljenoj<br />
Kneževini Srbiji, a Bosnu, koja je imala<br />
viševjekovni državno-administrativni<br />
subjektivitet, Turci su velikodušno<br />
ustupili Austrougarskoj na upravljanje.<br />
To je bio najveći kulturno-civilizacijski<br />
lom za Bošnjake u cjelokupnoj povijesti.<br />
Naravno, Turska se rukovodila svojim<br />
državnim interesima i jednu svoju pokrajinu<br />
i narod, koji joj je služio skoro<br />
pet stoljeća, galantno ustupila drugome<br />
radi svojih podkusurivanja sa drugima.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
29<br />
Kada je došlo do globalnih previranja u<br />
Prvom svjetskom ratu, Srbi su Turcima<br />
zabili nož u leđa u balkanskim ratovima<br />
i kasnije u Prvom svjetskom ratu.<br />
U posljednoj srbskoj agresiji na Bosnu<br />
turske snage su bile u Bosni u sastavu<br />
UNPROFOR-a, kao i ruske, španske<br />
i dr. Ne treba zaboraviti da je i predsjednik<br />
Predsjedništva RBiH Alija<br />
Izetbegović, prema tvrdnjama člana<br />
toga predsjedništva Mire Lazovića,<br />
priznao RS i prihvatio to ime pod pritiskom<br />
Richarda Holbrookea (Ričard<br />
Holbruk) baš u Turskoj, prije sastanka<br />
srbske i bosanske delegacije u Ženevi 8.<br />
septembra1995. godine.<br />
Ovih nekoliko historijskih napomena<br />
bilo je potrebno iako ne igraju baš<br />
nikakvu ulogu u turskom opredjeljenju<br />
da posreduje u bosansko-srbskim odnosima,<br />
jer u politici ne igra ulogu ljubav,<br />
nego interesi. Njeni interesi su ovovremeni<br />
i vrlo konkretni. Prvo, time stiče<br />
važne diplomatske poene u međunarodnim<br />
odnosima. Ne treba zaboraviti<br />
da je Turska, i politički i ekonomski,<br />
u snažnoj ekspanziji i postala je vodeća<br />
regionalna sila. Ali mora se reći i to<br />
da to nije samo samostalni turski izbor<br />
i inicijativa. Na Balkanu se plete mreža<br />
interesa mnogih zemalja, pa i velikih.<br />
Vrlo je bitno znati da to Turska radi<br />
na američku sugestiju i uz rusku saglasnost.<br />
U tom kontekstu i EU je prepustila<br />
Turskoj vodeću ulogu na Balkanu,<br />
a Turska tu šansu hoće da izkoristi.<br />
Naravno, to su Srbi shvatili mnogo<br />
prije Bošnjaka i već značajno uvukli
tursku u saradnju na ekonomskom planu<br />
i sada je Srbija, a ne Bosna, glavni<br />
oslonac turske ekonomske ekspanzije<br />
na Balkanu i prema Europi. Primat<br />
Srbije nad Bosnom vidi se i po tome<br />
što je baš Srbija organizator prvog takvog<br />
sastanka i što Turska nije imala<br />
primjedaba na pripremu ovoga samita,<br />
pa ni na mjesto i vrijeme njegovog održavanja.<br />
Za srbsku diplomatiju mjesto<br />
i vrijeme susreta je pravi trijumf, jer šalje<br />
poruku o kontinuitetu te politike i<br />
znači njenu legalizaciju, odnosno legalizaciju<br />
rezultata postignutih agresijom<br />
i genocidom, a s druge strane, eliminaciju<br />
Bošnjaka kao političkog faktora<br />
u svojoj zemlji Bosni. I ova situacija<br />
pokazuje koliko su Bošnjaci nemoćni<br />
da slobodno i samostalno, neoktroisano,<br />
kreiraju politiku svoje zemlje. Ovo<br />
je, ujedno, američko-evropski test za<br />
Tursku i njenu diplomatiju i, možda,<br />
njen završni izpit (diplomski rad) za<br />
ulazak u Europsku Uniju. Možda je,<br />
baš, američko-evropski cilj da sve tri<br />
ove zemlje zajedno uđu u EU.<br />
Nažalost, Bosna nije znala izkoristiti<br />
tu viševjekovnu povezanost sa moćnom<br />
Turskom. I ne samo to. U Turskoj<br />
danas živi, prema nezvaničnim podacima,<br />
od šest do osam miliona Bošnjaka,<br />
odnosno naturalizovanih Turaka, porijeklom<br />
iz Bosne i kao manjina su po<br />
broju na drugom mjestu, odmah nakon<br />
Kurda. Da je bošnjačka politika bila<br />
vjerodostojnija i dalekovidija, izkoristila<br />
bi tu okolnost da od Turske zatraži<br />
uzpostavljanje specijalnih i paralelnih<br />
odnosa i dvojnog državljanstva (vjerujem<br />
da se Amerika ne bi protivila), istih<br />
onakvih kakve su uzpostavili bosanski<br />
Hrvati i Srbi sa Hrvatskom i Srbijom.<br />
To bi donijelo mnogo koristi BiH, jer bi<br />
se uzpostavila ravnoteža uticaja sa strane<br />
i danas Bosna ne bi bila u situaciji<br />
kakvoj jeste. U tom kontekstu se moglo<br />
postaviti i pitanje dvojnog državljanstva<br />
za Bošnjake Sandžaka, a ne u tv-izjavi<br />
dan uoči sastanka u Karađorđevu, što je<br />
neodmjerena politička provokacija našeg<br />
državnika. Zato su Bošnjaci, svjesni<br />
svoje nemoći, sa zebljom pratili i sa nadom<br />
izčekivali šta će se desiti na prvom<br />
bosansko-srbijanskom susretu na vrhu<br />
nakon agresije i genocida, pokušavajući<br />
odgonetnuti šta će oni konkretno dobiti.<br />
Hoće li prestati neprijateljski odnos,<br />
hoće li dobiti satisfakciju za genocid,<br />
hoće li se morati obnoviti tužba protiv<br />
Srbije i RS-a za genocid prid ICJ, hoće<br />
li Srbija platiti ratne reparacije, hoće li<br />
se poništiti rezultati agresije i genocida.<br />
Ni pokroviteljstvo Turske ne može odagnati<br />
brojne slutnje. I pored toga, da<br />
bošnjački čelnici imaju državničke mudrosti<br />
i svijesti o državnoj strategiji, oni<br />
bi na tom sastanku insistirali na ključnom<br />
pitanju za obstanak i stabilnost<br />
Bosne, koji je bio sastavni dio dogovora<br />
o podjeli Bosne, a to je diplomatski i<br />
politički malo eksploatisani dil između<br />
Miloševića i Tuđmana: Tuđman je tražio<br />
da se Srbi izsele iz Kninske krajine<br />
u Bosnu, u Bosansku posavinu, a da se<br />
Hrvati iz Bosanske posavine nasele u<br />
Kninsku krajinu. Da se izvrši razmjena<br />
stanovništva, humano preseljenje.<br />
Za uzvrat će Tuđman “urazumiti”<br />
Bošnjake da prihvate tu podjelu i podržati<br />
stvaranje i obstanak RS-a. Iako<br />
u ratu koji je nastao nije sve teklo po<br />
tom planu, prvenstveno zbog stvaranje<br />
ARBiH i nastupanju Bošnjaka kao vojnog<br />
i političkog faktora, ipak se osnovna<br />
ideja toga dogovora realizovana,<br />
što znači da su i međunarodni faktori<br />
od samog početka stajali iza te ideje,<br />
kao što stoje i danas. Samo “glupe”<br />
Bošnjake treba ubijediti da to prihvate<br />
i da prihvate svoju sudbinu kolateralne<br />
štete u globalnoj svjetskoj preraspodjeli<br />
pozicija svjetskih moćnika. Tu politiku<br />
danas nastoje da održe u životu<br />
deklarirani neprijatelji Bosne, Dodik<br />
i Čović. A poništenje tog dila upravo<br />
je ključ razpleta postjugoslavenske drame<br />
i povratka Bosne u njeno prirodno,<br />
održivo stanje. Za Bosnu i Bošnjake<br />
je najvažnije državno pitanje povratak<br />
kninskih Srba u Hrvatsku i povratak<br />
Bosnakskih Hrvata u Posavinu,<br />
u okviru povratka svih na svoje. Dok<br />
se to ne desi, Bosni nema napredka.<br />
Ako je ovo pitanje kao prioritetno uspio<br />
Izetbegović ozvaničiti na tom skupu,<br />
to bi bio najveći njegov dosadašnji<br />
doprinos Bosni i njenoj bosanskoj<br />
budućnosti.<br />
U Karađorđevu su konačno spaljene<br />
bošnjačke iluzije o slobodi u svojoj<br />
rođenoj zemlji. Ako je u Daytonu<br />
skovan tabut za Bosnu i Bošnjake,<br />
Karađorđevo je simbolički postalo njihov<br />
kabur.<br />
Ja sam rođen đe džamije nema<br />
J<br />
a sam rođen đe džamije nema/Muslimane mrzim od malena, početak je jedne aktuelne srbsko-crnogorske<br />
guslarske šovinističke pjesme koja se ori prostorom očišćenim od džamija i muslimana. A svojevremeno<br />
su prolaznici u kultnoj sarajevskoj Ferhadija ulici, izprid gradske tržnice Markale, poznate po srbskom masakru<br />
građana koji su stajali u redu za hljeb, mogli s vremena na vrijeme čuti pomalo zbunjujući prodajni slogan<br />
legendarne ratne i poratne kolporterke Zulejhe, čuvena po svojim suptilnim i višesmislenim prodajnim<br />
uzvicima i parolama, sloganima, britkim komentarima: Džaba Bosna, džaba dani, nestadoše muslimani. To se<br />
dešavalo dok su bošnjački političari pregovarali o ispunjavanju uslova za priključenje EU i zakulisnim igrama<br />
odugovlačenja. U običnoj prodavačkoj poruci sadržan je čitav mali esej, toliko je višesmislen da, čak, ne znam<br />
kako ga napisati.<br />
Prvi dio privući će kupce novina neobičnom, nesvakodnevnom ponudom: da su listovi Slobodna Bosna i Dani<br />
džabe, tj. besplatno, ali čim se doda drugi dio, otvara se mnogo širi kontekst od obične reklamne poruke i visprene<br />
dosjetke. Treba pojasniti da je u Bosni česta ova uzrečica: džaba ... kad; džaba je ovdje u značenju: nema smisla,<br />
nepotrebno je, bezvrijedno je, npr. džaba mu pare, kad nema sreće ili džaba tebi dvori i ahari, kad ja volim ašikli<br />
Omera...itd. U prvom značenjskom sloju, dok još ostaje doslovna veza prvog i drugog dijela, prije nego se smisao<br />
preseli u metaforu, može se razumiti da muslimane neće od propasti i nestanka spasiti ni postojanje jakih novina kao<br />
što su “Bosna” i “Dani”, a ako, pak, “skinemo” navodnike i napišemo Bosna i dani poruka je još gora: svejedno što<br />
postoji zemlja Bosna i što muslimani misle da će i oni postojati dokle god ona postoji, i pored toga će nestati, tj. ni<br />
zemlja Bosna, za koju su genetski prirasli, ni bezbrojni dani proživljeni u njoj muslimane neće spasiti od nestanka.<br />
Ovdje su muslimani u dvostrukom značenju: doslovnom i kao sinonim za Bošnjake. Kada se izraz muslimani uzme<br />
u izvornom značenju, dakle: vjerujući čovjek u jednog Boga, Allaha, u Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove<br />
poslanike, Njegov kadr i Sudnji dan, onda je poruka slijedeća: nije vrijedna ni Bosna ni prošlost, treba spašavati<br />
muslimane od nestanka ili od navale agresivnog ateizma.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
30
Pogledi<br />
Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (11. dio)<br />
Dejtonski ustav je imu<br />
mun<br />
na konvencije o ljudskim pravima<br />
Trik je i u tome što instrumenti<br />
zaštite ljudskih prava u<br />
Dejtonskom ustavu, koriste<br />
skretanju pažnje sa mnogo<br />
važnijih i pravno snažnijih prava<br />
kao što su državnost, ustavnost i<br />
najvažnije ljudsko pravo - pravo<br />
na kontinuitet ustavnosti (koje<br />
‘Dejton’ ukida). U domenu<br />
kontinuiteta Demokracija<br />
zahtijeva da se u državi novi<br />
ustav i amandmani donose po<br />
proceduri iz važećeg ustava, a<br />
ne aktima diskontinuiteta kao<br />
što su vojna agresija, genocid,<br />
državni udar i sl.<br />
kriva se sve što koristi obrani<br />
Republike Bosne i Hercegovine,<br />
pa i to da se famozna ljudska<br />
prava ostvaruju u okviru države i da<br />
Dejtonski ustav osigurava imunost entiteta<br />
na konvencije o ljudskim pravima,<br />
što ga dokazuje kao ustav unije država<br />
a ne ustav države. Na primjedbe da je<br />
Dejtonski ustav diskriminirajući, OSCE<br />
je decembra 1999. odgovorio da su doista<br />
“specifične norme iz tog ustava” imune<br />
na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima,<br />
čime je otkrio da on ukida suverenu<br />
jednakost građana i uspostavlja suverenost<br />
entiteta kao i to da su entitetske<br />
granice ustvari državne granice jer su kod<br />
entiteta kao i kod država, okviri unutar<br />
kojih se traži ostvarivanje ljudskih prava.<br />
Trik je i u tome što instrumenti zaštite<br />
ljudskih prava u Dejtonskom ustavu, koriste<br />
skretanju pažnje sa mnogo važnijih i<br />
pravno snažnijih prava kao što su državnost,<br />
ustavnost i najvažnije ljudsko pravo<br />
- pravo na kontinuitet ustavnosti (koje<br />
‘Dejton’ ukida). U domenu kontinuiteta<br />
Demokracija zahtijeva da se u državi novi<br />
ustav i amandmani donose po proceduri<br />
iz važećeg ustava, a ne aktima diskontinuiteta<br />
kao što su vojna agresija, genocid,<br />
državni udar i sl. U dejtonskoj BiH se instrumenti<br />
(ombdusman i zakon o ombdusmanu)<br />
odn. institucije za<br />
zaštitu ljudskih prava aktiviraju<br />
tek nakon što se iscrpe svi<br />
instrumenti birokracije unutar<br />
entiteta. U toj šovinističkoj<br />
formuli pretvaranja građanadržavljana<br />
RBiH od suverenih<br />
na cijeloj teritoriji do manjinskih<br />
u entitetima, bizarno<br />
djeluje upućivanje izbjeglica<br />
pretvorenih u manjine na institucije<br />
pravde dominantnog<br />
naroda u entitetu. U ciničnom<br />
zahtjevu da žrtva sama<br />
pristane na svoju nejednakost<br />
kao uvjetu za pokušaj ostvarivanja<br />
elementarnih ljudskih<br />
prava u entitetu, sadržan je<br />
ozakonjeni aparthejd - diskriminacija<br />
totalno primjenjivana<br />
u Republici srpskoj.<br />
Prije desetak godina je<br />
Alijansa donijela novi Izborni<br />
zakon koji je zadao žestoki<br />
udarac državnosti Bosne i<br />
Hercegovine. Novi zakon je u<br />
skladu sa Dejtonskim ustavom<br />
– a oba krše Kopenhagenški do-<br />
t<br />
p<br />
kument, referentnu evropsku konvenciju<br />
u čijem Članu 7 piše da najmanje jedan<br />
dom parlamenta (zastupnički dom) mora<br />
biti biran po principu neposrednog glasanja<br />
odn. bez etničkog ili teritorijalnog (entitetskog)<br />
kriterija. I u novom Izbornom<br />
zakonu (paragrafi 10-15) i u Dejtonskom<br />
ustavu (paragrafi 3,4 i 5), entiteti se dokazuju<br />
kao države jer je na njihovom<br />
nivou a ne na nivou BiH, definirana<br />
zakonodavna, sudska i izvršna vlast.<br />
Iako je zahtjev Demokracije da mora<br />
postojati univerzalno glasačko pravo za<br />
sve građane na cijeloj teritoriji države, u<br />
Dejtonskom ustavu i Izbornom zakonu<br />
se građanin pojavljuje samo kao građanin<br />
jednog ili drugog entiteta (države,<br />
U dejtonskoj BiH<br />
se instrumenti<br />
(ombdusman<br />
i zakon o<br />
ombdusmanu)<br />
odn. institucije<br />
za zaštitu<br />
ljudskih prava<br />
aktiviraju tek<br />
nakon što<br />
se iscrpe svi<br />
instrumenti<br />
birokracije<br />
unutar entiteta.<br />
po definiciji). To je jasno za Republiku<br />
srpsku, a slučaj Federacije nešto je kompliciraniji.<br />
Iako je zahtjev Demokracije<br />
da mora postojati pravo građana da biraju<br />
i budu birani bez diskriminacije na cijeloj<br />
teritoriji države, u Dejtonskom<br />
ustavu i Izbornom zakonu je<br />
to prekršeno raspodjelom zakonodavne,<br />
sudske i izvršne<br />
vlasti na nivo entiteta, a ne na<br />
nivo BiH. Taj Alijansin novi<br />
Izborni zakon više ne tretira<br />
BiH kao jednu izbornu jedinicu,<br />
nego uvodi dva entiteta<br />
kao dvije izborne jedinice i, još<br />
gore, posebne izborne zakone<br />
na nivou entiteta. Za pravljenje<br />
dvije (RS i FBiH) umjesto<br />
jedne (RBiH) izborne jedinice,<br />
bilo je potrebno donošenje<br />
novog zakona koji će zamijeniti<br />
zadnji legalni Izborni zakon<br />
RBiH od prije agresije,<br />
u kojemu je cijela BiH bila<br />
jedna izborna jedinica. A pošto<br />
je to bio brutalan prekršaj<br />
Internacionalnog prava, niti u<br />
ovom slučaju nisu bili dovoljni<br />
dejtonski potpisi, nego je zahtjevan<br />
pristanak same žrtve<br />
ovog projekta - građana RBiH<br />
iz zadnjeg legalnog ustava - da<br />
bi svjetska zajednica mogla<br />
kasnije u slučaju protesta oštećenih<br />
(odanih građana države BiH), sebi<br />
oprati ruke: “Mi vas nismo na to natjerali,<br />
vi ste glasanjem vaših parlamentaraca na<br />
to pristali.” Proces donošenja zakona o<br />
prestanku važenja zakona Republike BiH<br />
- kao stvarni cilj - u ovom slučaju, kao i<br />
u mnogim drugim, skrivan je serijom<br />
lažnih ciljeva (npr. način izbora članova<br />
predsjedništva, obrazac P-2 o glasanju<br />
raseljenih i sl.). Stvarni cilj Alijansinog<br />
Izbornog zakona koji je BiH pretvorio<br />
u dvije izborne jedinice (dvije države,<br />
po definiciji), je da se voljom same žrtve<br />
neutralizira zadnji legalni Izborni zakon<br />
RBiH u kojem su svi građani (i svi narodi)<br />
bili na cijeloj teritoriji BiH u jednoj<br />
izbornoj jedinici (jednoj državi, po<br />
31
definiciji). Izborni zakon je najvažniji<br />
ustavni zakon i predstavlja materijalizaciju<br />
ustava; Alijansinom izmjenom je tobožnjom<br />
voljom svih građana, Republika<br />
srpska postala posebna izborna jedinica,<br />
pa time i država, po definiciji.<br />
“Partnerski odnos” vladajućih stranaka<br />
Alijanse sa OHR-om bio je 2001-2002<br />
samo otužno sluganstvo u ukidanju države<br />
uz prateće igrokaze za obmanjivanje<br />
javnosti. Repertoar demagogije stranaka<br />
Alijanse - SDP, SBiH, BPS - je uključio<br />
nazivanje završnih procesa “početnim”,<br />
nazivanje završnih kompletnih nepromjenljivih<br />
odluka i potpisa (u korist RS,<br />
a šta drugo?!) “početnim, gradacijskim,<br />
promjenljivim” i, nada sve, “skoro nevažnim”.<br />
U retorici Alijanse su krupni koraci<br />
ka uspostavljanju Republike srpske<br />
kao države i ukidanja države BiH - kraj<br />
Bosne za sva vremena - predstavljeni kao<br />
“proces reintegracije BiH”. Svirepa obmana!<br />
Sramnu ulogu u donošenju novog<br />
Izbornog zakona, Alijansa ponavlja<br />
učešćem u pretvaranju presude Ustavnog<br />
suda BiH u “dogovor koji tek treba provesti”.<br />
Još jedna obmana koju je Alijansa<br />
upakovala u prethodnu, bila je laž “da je<br />
OHR nametnuo rješenja u oba entiteta”.<br />
Naprotiv, OHR je nametnuo rješenja<br />
Federaciji BiH, a prihvatio državotvorna<br />
rješenja (u korist) Republike srpske.<br />
Sedam godina nade (1996-2002) da<br />
će ustavne promjene poboljšati ‘Dejton’,<br />
2002. je pretvoreno u beznađe koraka<br />
ukidanja države Bosne i Hercegovine<br />
metodom “dovođenja Dejtona do kraja”.<br />
Sve prethodno dokazuje da je u<br />
Dejtonu zacrtan nestanak države Bosne<br />
i Hercegovine, a svi navedeni projekti i<br />
obmane su samo nužni koraci ka dobivanju<br />
našeg pristanka na dejtonske potpise.<br />
Stoga je za spas BiH neophodno osporiti<br />
sam ‘Dejton’ u njegovom ustavnom domenu<br />
(Aneks 4), te osporiti procese koji<br />
ga “dovode do kraja” pristankom same<br />
žrtve agresije i genocida u institucijama<br />
navodne državnosti dejtonske BiH. Nije<br />
tačna tvrdnja da osporavanjem Aneksa 4<br />
“prestaje postojati Bosna i Hercegovina”;<br />
tačno je da “dovođenjem Dejtona do kraja”<br />
žrtva pristaje da joj država nestane i da<br />
bude dokrajčena posljednjim talasom genocida,<br />
koji je u toku. Nota bene: za sarajevske<br />
novinarske legende i vedete, viša je<br />
matematika svaka operacija složenija od<br />
sabiranja, oduzimanja i tablice množenja<br />
do 100 (drugi razred osnovne škole).<br />
Dogovor kuću ruši<br />
U knjizi glavnog dejtonskog svjedoka<br />
Clintona, piše da su od šest agresorskih<br />
zahtjeva u Dejtonu, potpisnici iz Sarajeva<br />
prihvatili pet, a da se šestog<br />
zahtjeva, podjele Sarajeva -<br />
proisteklog iz prijeratnog dogovora<br />
Izetbegović-Karadžić,<br />
o dva paralelna grada Sarajeva<br />
- Milošević sam odrekao.<br />
P r e d sjed n i k<br />
Predsjedništva RBiH se već<br />
od stupanja na vlast jeseni<br />
1990., ne ponaša kao predsjednik<br />
svih građana, nego<br />
samo Muslimana - pa se na<br />
konferenciji u Lisabonu o<br />
Cutilierovom planu i mapi<br />
etničke podjele BiH, izjašnjava<br />
isključivo u ime “muslimanske<br />
strane”. Iz mape je jasno da<br />
ona velikosrpskom taboru ne odgovara,<br />
a niti velikohrvatskom. Ali nije bilo niti<br />
važno da srpska i/ili hrvatska iredenta<br />
prihvati lisabonski plan i mapu, nego<br />
samo to da predsjednik svih građana<br />
Republike BiH prihvati lisabonske<br />
ciljeve, tj. da: 1. odbaci svoj ustavom<br />
zadani status i mandat predsjednika<br />
predsjedništva jedne građanske države;<br />
2. izađe izvan svojih ustavom zadanih<br />
i ograničenih ovlaštenja; 3. sam sebe<br />
snizi na nivo isključivo predstavnika<br />
Muslimana i kao “predstavnik muslimanske<br />
strane u sukobu”, pregovara sa<br />
iredentističkim, terorističkim taborima<br />
Srba i Hrvata; 5. učini teško krivično<br />
djelo kršenja Ustava i zakona RBiH.<br />
Kad su u Lisabonu postignuti ovi stvarni<br />
ciljevi, 22.2.1992. Radovan Karadžić,<br />
Miro Lasić i Alija Izetbegović izjavljuju<br />
da pregovore nastavljaju u Sarajevu.<br />
Uspostavljen je model tri paradržave<br />
koji više nije napušten; po tom modelu<br />
su djelovali od Brijuna, preko Lisabona,<br />
Sarajeva, Londona, Ženeve, New<br />
Sve prethodno<br />
dokazuje da<br />
je u Dejtonu<br />
zacrtan<br />
nestanak<br />
države Bosne<br />
i Hercegovine,<br />
a svi navedeni<br />
projekti i<br />
obmane su<br />
samo nužni<br />
koraci ka<br />
dobivanju<br />
našeg<br />
pristanka na<br />
dejtonske<br />
potpise<br />
Yorka, Beča… do Dejtona.<br />
S time da je Republika srpska<br />
dobila status države<br />
kojoj su temelje postavili<br />
Washingtonski i Dejtonski<br />
ugovor. Pošto je Srpskohrvatski<br />
pakt dogovoren još<br />
1987. u Zagrebu, a potvrđen<br />
i razrađen u Karađorđevu<br />
i Tikvešu ranog proljeća<br />
1991., tako je taj pakt sebi<br />
pridodao treću, “muslimansku”<br />
(znaci navoda!) stranu.<br />
To je opsežna tema, ali se<br />
ovom prigodom treba naglasiti<br />
da je tako zacrtan put do<br />
Dejtona. Prije putovanja u<br />
Dejton, u Sarajevu su donijeli ‘Ustavni<br />
zakon o izmjenama i dopunama Ustava<br />
RBiH’, sličan onom za Washingtonski<br />
dogovor; svrha mu je bila razdvajanje<br />
mirovnog ugovora od ustava, zato jer bi<br />
njihovo spajanje bilo suprotno unutarnjem<br />
i Internacionalnom pravu.<br />
Iz Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama<br />
Ustava RBiH (novembar 1995.):<br />
“Član 1 – 1. Republika Bosna i<br />
Hercegovina ostvarujući svoja suverena<br />
prava može svoje unutrašnje uređenje preoblikovati<br />
u skladu sa Ustavom Bosne i<br />
Hercegovine u okviru Internacionalnog mirovnog<br />
sporazuma za Bosnu i Hercegovinu;<br />
2. Ako se Internacionalni mirovni sporazum<br />
za Bosnu i Hercegovinu i Ustav Bosne<br />
i Hercegovine ne budu provodili, Republika<br />
Bosna i Hercegovina može proglasiti nevažećim<br />
Internacionalni mirovni sporazum<br />
za Bosnu i Hercegovinu i nastaviti da djeluje<br />
kao internacionalno priznata, suverena<br />
i nezavisna država, u skladu sa Ustavom<br />
Republike Bosne i Hercegovine.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
32
Član 2 - U Ustavnom zakonu o izmjenama<br />
i dopunama Ustava Republike Bosne<br />
i Hercegovine (Službeni list RBiH broj<br />
8194), stav 3. Člana 4, briše se. Ovaj<br />
ustavni zakon stupa na snagu kada<br />
ga proglasi Skupština Republike<br />
Bosne i Hercegovine i čini sastavni<br />
dio Ustava Republike Bosne i<br />
Hercegovine”.<br />
Član 1 prihvata Dejtonski<br />
ugovor samo kao “moguće”,<br />
ali ne i kao obavezno rješenje,<br />
jer protagonisti podjele BiH<br />
iz objektivnih pravnih razloga<br />
nisu mogli zanemariti postojanje<br />
važećeg Ustava RBiH kao opcije<br />
u pregovorima. Dakle, netačna<br />
je tvrdnja bh. pregovarača da je<br />
“Dejtonski ustav bio jedino rješenje”.<br />
Ustav Republike je bio jedini “plan” za<br />
predstavnika RBiH, sa ili bez ovog amandmana.<br />
I destruktivni nezakoniti amandman<br />
je morao zadržati ustav Republike<br />
kao opciju, jer se njime trebao promijeniti,<br />
ali ne i ukinuti Ustav RBiH. I to je<br />
jedan od razloga što RBiH nije ukinuta<br />
nego je “suspendirana”, tj. još uvijek postoji.<br />
Zato Dejtonski ustav ne može biti<br />
ustav nego samo proces kojim se ilegalna<br />
agresija na RBiH zamjenjuje “dobrovoljnim”<br />
procesom zamjene pravnog poretka<br />
u institucijama (parlamentima) uspostavljenim<br />
ka legalnom ostvarivanju agresorovih<br />
ratnih ciljeva. Pozivanje na Ustav<br />
RBiH je zato legitiman i legalan stav,<br />
program i cilj, a na osnovu prava građana<br />
Republike da ‘Dejtonski proces’ provedu<br />
ili ne provedu.<br />
Osnova za preispitivanje legalnosti<br />
ustavnih zakona kojima se otvaraju vrata<br />
Washingtonskom i Dejtonskom ustavu,<br />
je i to što se Ustavni sud RBiH - iz nepoznatih<br />
razloga i suprotno svojoj obavezi<br />
- o istim nije oglasio, iako je to morao<br />
učiniti kada su organi izvršne vlasti u<br />
inostranstvu vršili protuustavne radnje<br />
priznavanja Republike srpske i zamjene<br />
Ustava RBiH sa Dejtonskim ustavom i<br />
tako svoju volju, nezakonitim putem i bez<br />
argumenata, “Svijetu” predstavljali kao<br />
volju građana Republike, a opkoljenim<br />
građanima Republike iz inostranstva donijeli<br />
tu istu svoju volju i predstavili je kao<br />
volju “Svijeta”. Time, tj. nepoštivanjem<br />
zabrana u tada važećem Ustavu, prekršajem<br />
mandata i procedure, te reinterpretacijom<br />
svoje volje kao volje “Svijeta”,<br />
izvršili su pravnu obmanu. Bečka konvencija,<br />
po kojoj i pored unaprijed od<br />
strane Predsjednika Predsjedništva RBiH<br />
prihvaćenog dogovornog g umjesto pravnog<br />
metoda, svjetski pravni sistem sebe i građane<br />
države članice UN (jedine nosioce<br />
suvereniteta) zaštitio tako što ugovore<br />
smatra<br />
ništavnim ako su rezultat nelegitimne<br />
volje koja počinje onda kada predsjednici<br />
država sudjeluju u pregovorima izvan<br />
svojeg mandata. Prema tada<br />
važećem ustavu, Predsjednik<br />
Predsjedništva RBiH nije<br />
smio kao sugovornike imati<br />
agresore-teroriste. Procedura<br />
diktira da nije smio prihvatiti<br />
pregovore o Ustavu RBiH<br />
izvan ustavom predviđene procedure<br />
(zabrana iz članova 155<br />
i 154). Ivo Komšić, bivši član<br />
Predsjedništva RBiH, rekao<br />
je da pristanak na Republiku<br />
srpsku nije prvo potpisan<br />
p<br />
u Dejtonu, već u Ženevi<br />
8.9.1995., i to upravo parafom<br />
tadašnjeg ministra inozemnih<br />
poslova Muhameda<br />
Sacirbeya, te u ‘Dnevnom<br />
avazu’ od 21.1.2011., naglasio:<br />
“Šaćirbegović je svojom<br />
reakcijom potvrdio da je tada<br />
bio u Ženevi i da je Richard<br />
Holbrooke tamo imao sastanak s njim<br />
i da su tu bili još i izaslanici iz RS,<br />
Beograda i Zagreba. Potvrdio je da je<br />
postojao dokument koji je poslužio kao<br />
osnova za Dejtonski sporazum. To što on<br />
tvrdi da nije ništa parafirano, nije tačno.<br />
Uostalom, mi smo u Dejtonu dobili taj papir<br />
koji je on parafirao. Radilo se o legalizaciji<br />
RS. Tamo se prvi put spominje RS<br />
kao dio BiH bez navodnika. Država BiH<br />
se ne spominje”. Na novinarovu opasku<br />
da Šaćirbegović tvrdi da je o temeljima<br />
za pregovore odlučivalo Predsjedništvo<br />
RBiH, u kojem je bio i on, Komšić je<br />
odgovorio: “Ono što je Šaćirbegović po-<br />
tvrdio, a što do sada nisam znao jeste da<br />
je dobio nalog od Alije Izetbegovića da to<br />
uradi, da parafira dokument. Nije tačno<br />
da je Predsjedništvo RBiH donijelo<br />
Član 1 prihvata<br />
Dejtonski<br />
ugovor samo<br />
kao “moguće”,<br />
ali ne i kao<br />
obavezno<br />
rješenje, jer<br />
protagonisti<br />
podjele BiH<br />
iz objektivnih<br />
pravnih razloga<br />
nisu mogli<br />
zanemariti<br />
postojanje<br />
važećeg Ustava<br />
RBiH kao opcije<br />
u pregovorima.<br />
odluku o tome. I to je lako provjeriti, jer<br />
su sve sjednice snimane i sve su prekucavane<br />
stenogramski. Šaćirbegović je taj<br />
dokument donio u Sarajevo”. Komšić<br />
dodatno svjedoči: “O dokumentu<br />
iz Ženeve nije se moglo rasprav-<br />
ljati na Predsjedništvu RBiH, jer<br />
su tri člana Predsjedništva bila<br />
u Londonu, dok Stjepan Kljuić<br />
nije bio u zgradi. Jedino sam ja<br />
taj dokument vidio. Navodno<br />
postoji neki zapisnik. Ako postoji,<br />
onda je to čista krivotvorina.<br />
Budući da je legalizacija RS<br />
ključno pitanje našeg rata, to se<br />
nastoji sakriti i krivotvoriti. Meni<br />
je drago što se Šaćirbegović konač-<br />
no javio i potvrdio da je to uradio po<br />
nalogu Alije Izetbegovića. To je veoma<br />
bitno”.<br />
‘Dnevni avaz’ od 26.1.2011. je objavio<br />
izjavu bivšeg predsjednika Skupštine<br />
RBiH i člana Proširenog predsjedništva<br />
RBiH, Mire Lazovića, da Predsjedništvo<br />
RBiH nikada nije dalo suglasnost<br />
na uspostavu Republike<br />
srpske. Time je odbacio navode<br />
bivšeg ministra vanjskih<br />
poslova i ambasadora RBiH u<br />
UN, Muhameda Sacirbeya,<br />
da mu je Predsjedništvo RBiH<br />
dalo suglasnost da se u Ženevi<br />
8.9.1995. praktično prizna<br />
Republika srpska. Lazović<br />
svjedoči: “Predsjedništvo<br />
RBiH nikada nije na svojoj<br />
sjednici razmatralo prijedlog o<br />
prihvaćanju imena Republika<br />
srpska. Informacija koju je<br />
Šaćirbegović plasirao da je nje-<br />
ga Alija Izetbegović informirao<br />
o tome da Predsjedništvo<br />
stoji iza te odluke, ne može<br />
se potvrditi odlukom<br />
Predsjedništva. Ako postoji<br />
nekakav zapisnik, onda je<br />
on, sigurno, sumnjive prirode.” Lazović<br />
je dodao da je prema izjavi diplomate<br />
Hajrudina Somuna, Izetbegović priznao<br />
Republiku srpsku u Turskoj tokom razgovora<br />
sa Richardom Holbrookom.<br />
Naime, Holbrooke je prije sastanka u<br />
Ženevi razgovarao s Miloševićem i za-<br />
tim kazao da je njegov uvjet za sazivanje<br />
mirovne konferencije da se prihvati ime<br />
Republika srpska. Lazović je rekao da je<br />
Izetbegović dao nalog Šaćirbegoviću da<br />
potpiše akt koji je omogućio sazivanje<br />
mirovne konferencije i dodao da su pregovori<br />
u Dejtonu krenuli s problematiziranjem<br />
imena Republika srpska, te da<br />
je i on postavio to pitanje, ali da su zaustavljeni<br />
tvrdnjom da je ta stvar završena<br />
prije Dejtona i da mogu praviti ustav BiH<br />
samo prenoseći ovlasti entiteta na državu.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
33
Islamsko misionarstvo<br />
Prepreke (pogreške) na putu poziva u Allahovu vjeru<br />
Korak napred, dva unazad<br />
Divno je rekla Aiša, r.a:<br />
“Prvo što je objavljeno<br />
iz Kur’ana bio je govor o<br />
Džennetu i Džehennemu.<br />
Kad su ljudi počeli<br />
prihvatati islam, počela<br />
je objava o dozvoljenim<br />
i zabranjenim stvarima.<br />
Da je objava počela<br />
riječima: ‘Nemojte piti’,<br />
ljudi bi rekli: ‘Nećemo<br />
ostaviti piće nikada’, isto<br />
tako da je objava počela<br />
sa riječima: ‘Nemojte<br />
blud činiti’, ljudi bi rekli:<br />
‘Nećemo nikad napustiti<br />
blud’”<br />
Piše: Hafiz Imad el-Misri<br />
Zahvala pripada Allahu,<br />
dž. š., i neka je salavat<br />
na Njegovog miljenika<br />
Muhameda, s. a. v. s. Zaista jedna<br />
od najvećih smutnji u današnjem<br />
dobu jeste ukidanje islamskog hilafeta,<br />
a samim tim i ukidanje islamskog<br />
zakona (Šerijata). Zamislite stado<br />
bez pastira, a u isto vrijeme vukovi<br />
vrebaju sa svih strana. Mnogi dobri<br />
ljudi, koji su istinski ljubomorni prema<br />
svojoj vjeri, su, ili pojedinačno,<br />
ili u grupama, svako shodno svojoj<br />
mogućnosti, krenuli da spase sebe i<br />
ummet od te smutnje (fitne) i da povrate<br />
hilafet. Parolu “povrat hilafeta”<br />
stavili su ispred sebe kao glavni cilj.<br />
Počeli su odmah nakon pada hilafeta,<br />
1924. godine. Međutim, niti ima pobjede,<br />
niti uspjeha. Razlog neuspjeha<br />
je u njima samima. Allah, dželle šanuhu,<br />
je obećao, a Njegovo obećanje<br />
je istina, kazavši u suri Er-Rum, 47.<br />
ajet: ...a dužnost Nam je bila vjernike<br />
pomoći, tako da čovjek kad ne dobije<br />
pomoć nakon uloženog truda, nek’<br />
razlog traži u samom sebi i nek’ se<br />
pita: “Da li sam zaista slijedio Šerijat<br />
kako treba, ili da li sam uistinu bio<br />
iskren?”<br />
Kad napravimo jedan korak napred, vratimo<br />
se dva unazad, zašto? Nećemo sami<br />
sebe zavaravati, nego ćemo staviti stvarni<br />
razlog na sto, staviti ruku na ranu, tamo<br />
gdje uistinu boli, i analizirati naše greške<br />
kao pametni ljudi. Mnogi<br />
misle da su baš oni radnici za<br />
islam, ali ustvari oni su zapreka<br />
napretku islama, čak ga<br />
vode ka dekadenci. Nije mi<br />
namjera iznositi puke kritike,<br />
nego pomoći u otklanjanju<br />
pogreški. Pokušat ću u kratkim<br />
crtama objasniti neke<br />
greške i zapreke u radu na<br />
Allahovom putu.<br />
1. Pogrešno ili nedovoljno<br />
shvatanje Poslanikove životne<br />
biografije (sîre), kao<br />
i biografije njegovih ashaba<br />
Ako se osvrnemo na život<br />
Poslanika, s.a.v.s., i njegovih<br />
ashaba, vidjet ćemo da<br />
su prošli kroz različite etape.<br />
Zapazit ćemo doba kad su<br />
bili slabi, doba kad su tajno<br />
pozivali u islam, doba kad su<br />
bili tlačeni, protjerani, doba<br />
kad su htjeli da se bore, pa<br />
im je Poslanik, s.a.v.s., rekao<br />
da još nema naredbe za<br />
borbu, pa poslije toga doba<br />
hidžre, kad su napustili rodnu<br />
grudu, rodbinu, imetak, i<br />
to sve zbog islama, pa poslije<br />
toga doba gradnje islamske<br />
države, pa doba borbi, pa<br />
osvajanja itd. Radnik, daija<br />
na Allahovom putu, koji<br />
ne poznaje etape kroz koje<br />
su prolazili Poslanik, s.a.v.s., i ashabi,<br />
napravit će promašaj i dosta grešaka u<br />
svome radu za islam. Naprotiv, ako želi<br />
uspjeh u svome radu, treba dobro procijeniti<br />
u kojoj fazi se nalazi njegova da’va<br />
i njegov rad za islam, te da ih uporedi sa<br />
fazama Poslanikovog poziva, i da uzme<br />
pouke i poruke. Činjenica je da ne možemo<br />
fazu u kojoj su muslimani, u doba<br />
Poslanika, s.a.v.s., bili u snazi, uzeti kao<br />
vodilju za današnju fazu slabosti islamkog<br />
ummeta, ili obrnuto.<br />
U našem životu<br />
držimo se<br />
kodeksa koji<br />
glasi ‘radimo<br />
zajedno na<br />
onome u čemu<br />
smo saglasni,<br />
a opravdavamo<br />
jedni druge u<br />
onome što nam<br />
je različito’<br />
kao i kodeksa<br />
‘prihvatimo<br />
savjet bez<br />
obzira od koga<br />
i na koji način<br />
nam je upućen,<br />
a savjetujmo<br />
druge na<br />
najbolji mogući<br />
način’.<br />
Analizirajući sîru, vidjet ćemo da put<br />
da’ve i rada na Allahovom putu nije udoban,<br />
niti ravan, nego je krivudav, težak i<br />
pun raznih iskušenja. Sjetimo se nakon<br />
koliko godina je Allah, dželle šanuhu,<br />
počastio Poslanika, s.a.v.s., pobjedom,<br />
koliko je truda uložio, kroz koliko je poteškoća<br />
prošao, a on je Njegov miljenik?<br />
Šta onda očekujemo mi, obični smrtnici.<br />
Onaj ko nije naučio da je ovaj<br />
put prekriven poteškoćama,<br />
i da na njemu treba dosta strpljenja,<br />
neće moći nastaviti<br />
dalje kada naiđe na neku od<br />
tih poteškoća, ali kada uporedi<br />
svoje sa stanjem kroz koje<br />
je prošao Poslanik, s.a.v.s., i<br />
ashabi, to će mu dati snagu i<br />
smiraj, koji će mu pomoći da<br />
nastavi tim putem, jer to je<br />
Allahov zakon koji važi za sva<br />
Njegova stvorenja. Kada vidi<br />
da dugo vremena čini da’vu,<br />
a nema mnogo pristalica,<br />
neće se razočarati i odustati,<br />
nego će se podsjetiti da su i<br />
Muhamed, s.a.v.s., i drugi poslanici<br />
bili ustrajni u da’vi iako<br />
nisu u početku, a neki ni ni na<br />
kraju, imali veliki broj pristalica.<br />
Nakon gore navedenog<br />
znat će vrijednost poznavanja<br />
sîre, u njoj će naći mnogo odgovora<br />
i rješenja na putu da’ve<br />
na Allahovom putu.<br />
2. Nepoznavanje i nepoštivanje<br />
etičkih kodeksa<br />
u komunikaciji sa<br />
neistomišljenicima<br />
Razmimoilaženje među učenjacima,<br />
daijama, učenicima<br />
u raznim šerijatskim pitanjima<br />
ili metodama, programima<br />
same da’ve i sl. prisutno<br />
je u svim generacijama i svim historijskim<br />
etapama islamskog ummeta, to je<br />
nešto što se nužno mora desiti, jer Allah,<br />
dželle šanuhu, je stvorio ljude različite<br />
pameti, različitih mogućnosti u poimanju<br />
i razumijevanju stvari i pojava. Neki<br />
mudraci su kazali: “Allah, dželle šanuhu,<br />
je dodijelio opskrbu svakom čovjeku, a<br />
oni njome nisu zadovoljni, i dao je svakom<br />
od njih razum (pamet), no svaki<br />
od njih vjeruje da je najpametniji”. Ako<br />
budemo razumjeli da je razmimoilaženje<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
34
konstanta, koja datira još od vremena<br />
prvih generacija muslimana, nećemo<br />
zbog toga klonuti duhom, niti ćemo<br />
imati loš odnos prema onima koji nisu<br />
našeg mišljenja. Vratit ćemo se na praksu<br />
Poslanika, s.a.v.s., i ashaba i vidjeti kako<br />
su se oni ophodili prema neistomišljenicima.<br />
Treba znati da u islamu ima<br />
nekih pitanja i shvatanja koja ne smiju<br />
biti razlog našeg međusobnog udaljavanja,<br />
naprotiv, prihvatit ćemo svakog<br />
onakvim kakav je. U našem životu držimo<br />
se kodeksa koji glasi “radimo zajedno<br />
na onome u čemu smo saglasni,<br />
a opravdavamo jedni druge u onome<br />
što nam je različito”, kao i kodeksa “prihvatimo<br />
savjet bez obzira od koga i na<br />
koji način nam je upućen, a savjetujmo<br />
druge na najbolji mogući način”. U razilaženju<br />
ne smije biti omalovažavanja,<br />
jer to samo pogoršava situaciju, šejtan u<br />
tome vidi svoju priliku, počne se širiti<br />
krug protivnika, dolazi do nemilih<br />
situacija, naravno neprimjerno ponašanje<br />
je tada neizostavno, štaviše, sve to<br />
može prerasti u sukob i sl. Ne smije se<br />
desiti da zbog nesuglasica ne nazivamo<br />
selam jedni drugima, ili se jedni drugima<br />
ne odazivamo na poziv, ili se zbog<br />
toga gledamo preko očiju, ogovaramo<br />
jedni druge ili javno omalovažavamo<br />
ili sramotimo one koji ne misle kao mi.<br />
To su sve posljedice pogrešnog rada na<br />
Allahovom putu. Braćo, mi moramo<br />
čuvati naše bratstvo i pravo muslimana,<br />
bez obzira bili jedinstveni u<br />
nekom pitanju ili ne, onako<br />
kako nas je učio naš Poslanik,<br />
s.a.v.s.<br />
3. Nepoznavanje mentaliteta<br />
i specifičnosti naroda<br />
koje pozivamo u Allahovu<br />
vjeru<br />
Svaki narod ima svoje običaje,<br />
tradiciju, brige, probleme,<br />
vrline, mahane, pa daija ili<br />
radnik na Allahovom putu<br />
neće postići uspjeh sve dok<br />
ne bude znao sve o narodu,<br />
kojeg poziva Allahovoj vjeri.<br />
Tek nakon što se daija detaljno<br />
upozna sa običajima i kulturom<br />
nekog naroda, znat će<br />
koji metod da’ve će primijeniti<br />
u datom trenutku, i može se<br />
nadati bilo kakvom uspjehu,<br />
jer je to najkraći put njihovih srca. I obrnuto,<br />
ko ne bude vodio računa o ovom<br />
važnom elementu, naići će na neuspjeh,<br />
pa čak i kontraefekat.<br />
4. Davanje prednosti manje bitnom<br />
nad onim što je važnije i prioritenije<br />
Čudno je kad daija daje prednost sitnicama,<br />
a u isto vrijeme zapostavlja važne<br />
stvari, insistira na prakticiranju pohvalnih<br />
(mustehab) stvari u islamu, a zanemaruje<br />
nešto što je stroga vjerska dužnost.<br />
Zaboravio je podučiti ljude tevhidu<br />
(Božijoj jednoći), kako da očiste svoja srca<br />
od mnogih grijeha i zabluda. Naravno,<br />
Razmimoilaženje<br />
među<br />
učenjacima,<br />
u raznim<br />
šerijatskim<br />
pitanjima ili<br />
metodama,<br />
programima<br />
same dave i<br />
sl. je nešto što<br />
se nužno mora<br />
desiti, jer Allah,<br />
dželle šanuhu,<br />
je stvorio<br />
ljude različite<br />
pameti, različitih<br />
mogućnosti<br />
u poimanju i<br />
razumijevanju<br />
stvari i pojava.<br />
slabo podučeni čim naiđu<br />
na neku poteškoću u vjeri, ili<br />
neku smutnju ili neki pritisak,<br />
napuštaju sve, i to upravo iz<br />
razloga što nemaju jako ubjeđenje,<br />
koje je razlog čvrstoće<br />
na Allahovom putu. Ako daija<br />
želi uspjeti u pozivu, njegov<br />
prioritetni zadatak mora<br />
biti podučavanje ljudi tevhidu<br />
(Božijoj jednoći, jednosti), njihovo<br />
upoznavanje sa Božijom<br />
veličinom i uzvišenošću, te<br />
sa Njegovim neprikosnovenim<br />
pravom na obožavanje,<br />
upozoriti ih na tešku patnju<br />
koju je Allah, dželle šanuhu,<br />
pripremio za Svoje nepokorne<br />
robove, podučiti ih stubovima<br />
islama, važnosti prakticiranja<br />
islamskih propisa, pojasniti<br />
im razliku između malih i velikih (teških)<br />
grijeha i kako se udaljiti od njih. Ashabi<br />
su govorili: “Naučili smo šta je to iman.<br />
Potom smo naučili Kur’an, koji nam je<br />
povećao iman”. Divno je rekla Aiša, r.a:<br />
“Prvo što je objavljeno iz Kur’ana bio je<br />
govor o Džennetu i Džehennemu. Kad su<br />
ljudi počeli prihvatati islam, počela je objava<br />
o dozvoljenim i zabranjenim stvarima.<br />
Da je objava počela riječima: ‘Nemojte<br />
piti’, ljudi bi rekli: ‘Nećemo ostaviti piće<br />
nikada’, isto tako da je objava počela sa<br />
riječima: ‘Nemojte blud činiti’, ljudi bi<br />
rekli: ‘Nećemo nikad napustiti blud’.”<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
35
Pobožnost<br />
Putevi duhovnog uzdizanja: Vrijednost vremena u islamu (II dio)<br />
Ako dušu ne zaposliš dobrom,<br />
ona će tebe zaposliti zlom<br />
Čovječe, kako ćeš se radovati<br />
dunjaluku kad njegovi dani<br />
upropaštavaju njegove<br />
mjesece, a njegovi mjeseci<br />
upropaštavaju njegove godine,<br />
a njegove godine ruše cijeli<br />
život. Kako će se radovati onaj<br />
kojeg vrijeme vodi u nestanak,<br />
a život u smrt”<br />
Piše: Muhamed Nasirudin el-Uvejd<br />
Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />
Nasuf Bušatlić<br />
Na osnovu onoga što smo<br />
do sada kazali o važnosti<br />
vremena u islamu,<br />
može se konstatirati da je suštinska<br />
poruka islama da se vrijeme<br />
mora iskoristiti u dobru i pokornosti<br />
Allahu, ukoliko čovjek želi<br />
sretan život na dunjaluku i vječnu<br />
nagradu na ahiretu. Posebno se to<br />
odnosi na period mladosti, kada<br />
je čovjek u naponu fizičke snage<br />
i fizičkog i mentalnog zdravlja.<br />
Poznati islamski učenjak, Hafsa<br />
bint Sirin, govorila je: “O omladino,<br />
radite dok ste mladi, jer ja ne<br />
znam bolje vrijeme za rad i aktivnost<br />
od mladosti!” A imam Ahmed<br />
je govorio: “Mladost se najbolje<br />
može uporediti sa zalogajem koji<br />
čovjek stavi u usta pa mu ispadne.”<br />
Imam Ahmed je htio reći da cijeli<br />
ljudski život brzo prođe, a posebno<br />
mladost. Na to aludira i hadis<br />
koji prenosi Abdullah ibn Omer, u<br />
kojem je Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, rekao: “Budi na dunjaluku<br />
kao stranac ili putnik”, a Ibn<br />
Omer je govorio: “Kad omrkneš ne<br />
očekuj svanuće, a kad osvaneš ne<br />
očekuj smrknuće. Uzmi od svoga<br />
zdravlja za svoju bolest, a od života<br />
za smrt.” (Buharija)<br />
Mudri ljudi su kazali: “Čovječe,<br />
kako ćeš se radovati dunjaluku<br />
kada njegovi dani upropaštavaju<br />
njegove mjesece, a njegovi mjeseci<br />
upropaštavaju godine, a godine<br />
ruše cijeli život. Kako će se radovati<br />
onaj kojeg vrijeme vodi ka nestanku,<br />
a život na dunjaluku završava<br />
smrću.”<br />
Prenosi se da je Fudajl ibn Ijad<br />
upitao jednog čovjeka: “Koliko<br />
imaš godina?” Odgovorio je:<br />
“Šezdeset.” Onda mu je<br />
Fudajl rekao: “Ti već šezdeset<br />
godina ideš ka svome<br />
Gospodaru. Sumnjaš<br />
li možda da nećeš stići<br />
i da se nećeš sresti s<br />
Njim?” Čovjek je odgovorio:<br />
“A gdje je onda<br />
izlaz i u čemu je spas?”<br />
Fudajl ibn Ijad mu je odgovorio:<br />
“Popravi ono što<br />
ti je ostalo od života, bit<br />
će ti oprošteno ono što je<br />
prošlo, a ako ne popraviš<br />
ono što ti je ostalo, bit<br />
ćeš kažnjen za ono što ti<br />
je prošlo i za ono što ti je<br />
ostalo od života.”<br />
Jedanput je kod Omera ibn<br />
Abdul-Aziza, došao izrazito mršav<br />
čovjek, pa ga je halifa Omer ibn<br />
Abdul-Aziz upitao: “Zašto si toliko<br />
mršav?” Odgovorio je: “Kušao<br />
sam slasti dunjaluka i zaključio da<br />
su zapravo njegovi plodovi gorki.<br />
Zbog toga sam se posvetio noćnom<br />
bdijenju i postu u toku dana, a sve<br />
to je malo i beznačajno u odnosu<br />
na Allahovu nagradu i kaznu.”<br />
Primjeri iskorištavanja vremena<br />
Prve generacije muslimana su<br />
vodile računa o vremenu i trudile<br />
se da ga iskoriste u dobru<br />
i pokornosti Allahu. Za njih je<br />
vrijeme bilo nešto najdragocjenije<br />
i najskuplje i bili su svjesni<br />
Rekao je<br />
Abdullah ibn<br />
Mes’ud: “Ni<br />
zbog čega se<br />
nisam toliko<br />
kajao kao zbog<br />
dana koji prođe<br />
i u kojem se<br />
smanji moj<br />
životni vijek,<br />
a ne povećaju<br />
se moja dobra<br />
djela.”<br />
da bogatstvo dunjalučko dođe i<br />
nestane, zaradi se i izgubi, a vrijeme<br />
kada prođe više se ne vraća.<br />
Rekao je Abdullah ibn Mes’ud:<br />
“Ni zbog čega se nisam toliko<br />
kajao kao zbog dana koji prođe<br />
i u kojem se smanji moj životni<br />
vijek, a ne povećaju se moja<br />
dobra djela.” Također je rekao:<br />
“Najmrže mi je vidjeti besposlenog<br />
čovjeka, koji se ne bavi ni<br />
dunjalučkim ni ahiretskim poslom.”<br />
Ibnul-Kajjim el-<br />
Dževzi je kazao: “Kada<br />
Allah želi čovjeku dobro<br />
pomogne ga vremenom.<br />
Kad god ga duša tjera<br />
na stagnaciju i besposličarenje,<br />
vrijeme mu pomogne<br />
da se aktivira.”<br />
Neko je pitao poznatog<br />
učenika Abdullaha ibn<br />
Omera, en-Nafia: “Šta<br />
je radio Ibn Omer u<br />
toku dana?” Odgovorio<br />
je: “Abdestio je za svaki<br />
namaz, a između svakog<br />
abdesta i namaza učio je<br />
Kur’an.” Prenosi se da<br />
je Ma’ruf el-Kerhi obavljao<br />
umru, pa je nakon toga otišao<br />
kod brice da mu obrije glavu<br />
i skrati brkove. Dok ga je brico<br />
brijao i potkraćivao mu brkove,<br />
Ma’ruf je zikrio i ponavljao riječi<br />
“subhanallah”, pa mu je brico rekao:<br />
“Šuti, mogao bih ti umjesto<br />
brkova odsjeći usnu”, a on mu je<br />
odgovorio: “Ti radi svoj posao, a<br />
ja ću svoj.”<br />
Imam Šafija je rekao: “Iz dru-<br />
ženja sa sufijama ostala mi je jedna<br />
izreka kojom sam se okoristio:<br />
‘Vrijeme je sablja, ako je ne iskoristiš<br />
ona će te posjeći, a ako dušu<br />
ne zaposliš dobrom, znaj da će ona<br />
tebe zaposliti zlom’.”<br />
U nastavku ćemo navesti primjere<br />
istaknutih islamskih učenjaka<br />
koji su svojim životom i<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
36
izvanrednim naučnim doprinosom<br />
ostavili praktični primjer kako<br />
muslimani trebaju iskoristiti svoje<br />
vrijeme.<br />
Hamad ibn Seleme<br />
Rekao je ibn Mehdi: “Da je<br />
neko Hamadu ibn Selemi rekao<br />
da će sutra umrijeti, on ne<br />
bi imao šta dodati na svoja dobra<br />
djela.” A Musa ibn Ismail<br />
je kazao: “Kada bih vam rekao<br />
da nikada u životu nisam vidio<br />
Hamada da se smije, istinu bih<br />
vam rekao. On je uvijek bio zauzet<br />
nečim korisnim, ili je držao<br />
predavanje, ili je čitao, ili je<br />
klanjao, ili je zikrio.” Junus el-<br />
Muedib prenosi da je Hamad ibn<br />
Seleme umro na namazu.<br />
Ibn Džerir et-Taberi<br />
Koliko je Ibn Džerir et-Taberi<br />
držao do vremena i koliko ga<br />
je iskorištavao u dobru, najbolje<br />
svjedoče njegova pisana djela. I<br />
da za njega vrijeme nije bilo vrjednije<br />
od novca i drugog dunjalučkog<br />
blaga, sigurno ne bi uspio<br />
naučiti i sakupiti toliko znanje<br />
i napisati tolika djela. Hatib<br />
el-Bagdadi prenosi da je Ibn<br />
Džerir rekao svojim studentima:<br />
“Hoćete li da vam diktiram,<br />
a da vi zapišete<br />
tefsir ili znanje iz tefsira<br />
koje sam sakupio?”<br />
Oni su upitali: “A koliko<br />
stranica će imati tvoj<br />
tefsir?” Odgovorio je:<br />
“Trideset hiljada.” Na<br />
to su mu studenti rekli:<br />
“Ako to prihvatimo potrošit<br />
ćemo cijeli život<br />
pišući tefsir.” Kada je<br />
vidio da oni nemaju veliku<br />
volju za tim, Ibn Džerir je<br />
svoj tefsir skratio i sabrao na tri<br />
hiljade stranica koje su danas sabrane<br />
u trideset tomova. Da su<br />
njegovi student bili revnosni kao<br />
njihov profesor, danas bi umjesto<br />
trideset imali trista tomova<br />
Taberijevog tefsira. Zatim ih je<br />
pitao: “Da li ste voljni da učite<br />
i zapisujete povijest svijeta, od<br />
Adema, a.s., do našeg vremena?”<br />
Studenti su postavili isto pitanje<br />
kao i za tefsir, pa kada im je rekao<br />
da bi i povijest mogla imati<br />
trideset hiljada stranica, odustali<br />
su. Tada je on izgovorio svoje<br />
poznate riječi: “Svi smo Allahovi<br />
i Njemu se vraćamo! Uistinu su<br />
umrle ambicije i uzvišene težnje<br />
kod muslimana.” Na kraju je i to<br />
djelo sabrao u trideset tomova i<br />
poznato je kao Tarih et-Taberi.<br />
Poznati<br />
islamski<br />
učenjak, Hafsa<br />
bint Sirin,<br />
govorila je:<br />
“O omladino,<br />
radite dok ste<br />
mladi, jer ja<br />
ne znam bolje<br />
vrijeme za rad<br />
i aktivnost od<br />
mladosti!”<br />
Ebu Hatim er-Razi i<br />
njegov sin Abdurrahman<br />
Prenosi se da je Ebu<br />
Hatim er-Razi rekao:<br />
“Pitali smo El-Ka’nebija<br />
da učimo pred njim<br />
Malikovu Muvettu, pa<br />
je rekao: “Dođite poslije<br />
doručka.” Rekli<br />
smo: “Tada imamo predavanje<br />
kod profesora<br />
Hadžadža”, a on je rekao:<br />
“Onda dođite kada završite predavanje<br />
kod Hadžadža”. Odgovorili<br />
smo: “Ali, nakon njega dolazi profesor<br />
Muslim ibn Ibrahim.” Rekao<br />
je: “Kada završite kod njega, onda<br />
dođite kod mene.” Rekli smo:<br />
“Šejh, tada nastupa podne-namaz,<br />
a nakon podne-namaza imamo<br />
predavanje kod Ebu Huzejfe”<br />
Odgovorio je: “Onda dođite poslije<br />
ikindije”, a mi smo kazali da poslije<br />
ikindije imamo predavanje kod<br />
profesora Arima. Na kraju je on<br />
rekao: “Ako je tako, onda dođite<br />
poslije akšama”, i mi smo kod njega<br />
redovno odlazili na noćna predavanja.”<br />
Ahmed ibn Ali je pitao<br />
Abdurrahmana ibn Ebi Hatima:<br />
“Šta je uzrok tvog stalnog slušanja<br />
hadisa od tvog oca i mnogobrojnih<br />
pitanja koja si mu postavljao<br />
na temu hadisa?” Odgovorio je:<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
37
“Uzrok treba tražiti u tome što<br />
sam ja njemu morao čitati hadise<br />
čak i dok je on jeo, dok bi putovali<br />
i u svakoj situaciji je tražio od<br />
mene da mu čitam hadise, a onda<br />
bi ih on objašnjavao.”<br />
Sa’lebe en-Nahvi Ahmed ibn<br />
Jahja el-Bagdadi<br />
Prenosi se da se Sa’lebe en-Nahvi<br />
rijetko kad odvajao od knjige,<br />
i ako bi ga neko pozvao na gozbu,<br />
on bi mu postavljao uvjet da mu<br />
obezbijedi dva mjesta, jedno za<br />
njega, a drugo za knjigu iz koje će<br />
čitati dok bude sjedio s ljudima.<br />
Ibn Akil el-Hanbeli<br />
Njegovo puno ime je Ebul-<br />
Vefa Alij ibn Akil el-Hanbeli el-<br />
Bagdadi (umro 513. godine po<br />
Hidžri). Za njega je Ibn Tejmijje<br />
rekao: “Ibn Akil je jedan od najvećih<br />
islamskih učenjaka uopće.”<br />
Njegov naučni opus i u našem<br />
vremenu mnogim učenjacima,<br />
a kamoli običnim smrtnicima,<br />
izgleda nestvarno. Naime, on je<br />
napisao 800 knjiga koje predstavljaju<br />
sabrana djela ovog učenjaka,<br />
a kojima je dao naslov “El-Funun”<br />
(naučne discipline). U njima su<br />
sadržana djela iz tefsira, hadisa,<br />
usuli fikha, akaida, gramatike<br />
arapskog jezika, povijesti i<br />
drugih naučnih disciplina. Neki<br />
tomovi su autorski radovi koji<br />
sadrže njegove originalne ideje,<br />
razmišljanja i komentare. Njegov<br />
student, Ibnul-Dževzi, o njemu je<br />
rekao: “Ibn Akil je bio intelektualac<br />
i islamski mislilac bez premca.<br />
Bavio se istraživanjem zakučastih<br />
pitanja koja je obradio u svom naučnom<br />
opusu koji je nazvao ‘El-<br />
Funun’. Onaj ko se upozna sa njegovim<br />
djelom shvatit će veličinu<br />
i dubinu njegove naučne misli.”<br />
Govoreći o sebi, Ibn Akil je, između<br />
ostalog, kazao: “Ja nisam dozvolio<br />
da mi jedan trenutak života<br />
prođe a da svoj jezik ne iskoristim<br />
učenjem, ponavljanjem i raspravljanjem<br />
sa drugim učenjacima, a<br />
svoje oči posmatranjem Allahovih<br />
stvorenja. Kada bih legao u postelju,<br />
ako bi mi naumpala neka<br />
misao, ustajao sam da je zapišem.<br />
Ja sam u osamdesetoj godini života<br />
imao veći entuzijazam i elan<br />
za učenjem nego u dvadesetim.<br />
Trudio sam se da vrijeme provedeno<br />
u jelu maksimalno skratim, pa<br />
sam prakticirao da hljeb polijem<br />
vodom kako bi ga lakše i brže pojeo,<br />
da bi se nakon toga posvetio<br />
nauci. Smatrao sam da je vrijeme<br />
najvažnija stvar u životu. To je<br />
kapital u kojem se krije prilika za<br />
mnogo čitanja, mnogo pisanja i<br />
učenja napamet.”<br />
Ibnul-Dževzi<br />
On je bio učenik Ibn Akila.<br />
Njegov unuk, Ebul-Muzaffer,<br />
rekao je: “Čuo sam svoga dedu,<br />
Ibnul-Dževzija, kada je pred kraj<br />
života, sa minbere govorio: ‘Sa<br />
ova svoja dva prsta napisao sam<br />
i prepisao preko hiljadu knjiga.<br />
Bio sam uzrok da se dvjesta hiljada<br />
muslimana iskreno pokaje i<br />
vrati vjeri, a preda mnom je islam<br />
primilo dvadeset hiljada kršćana<br />
i židova. Ovo nije hvala, već isticanje<br />
blagodati koje mi je Allah<br />
podario. Kada bih vam rekao da<br />
sam pročitao i prostudirao dvadeset<br />
hiljada knjiga, znajte da to<br />
nije sve i da je njihov broj veći.<br />
Mnogo sam se okoristio čitajući te<br />
knjige, razmišljajući o prijašnjim<br />
generacijama i njihovim amibicijama,<br />
ibadetu, nauci i ogromnom<br />
naučnom opusu koji su ostavili<br />
iza sebe, a čiju vrijednost i veličinu<br />
može spoznati samo onaj ko<br />
pročita te knjige.’” Ibn Tejmijje je<br />
o njemu rekao: “Ibnul-Dževzi je<br />
bio veliki učenjak i muftija koji<br />
je napisao mnogo djela iz različitih<br />
oblasti. Ja sam izbrojao više<br />
od hiljadu knjiga koje je on napisao.”<br />
A imam Ez-Zehebi je kazao:<br />
“Ne znam ni jednog učenjaka da<br />
je napisao toliko djela kao Ibnul-<br />
Dževzi. On nije ostavio ni jednu<br />
naučnu disciplinu, a da o njoj nije<br />
napisao djelo. Neka do tih djela<br />
imaju i po dvadeset tomova, a<br />
neka su opet kratke studije.”<br />
Ibnul-Dževzi spada među učenjake<br />
o kojima je rečeno: “Istinski<br />
učenjak kada nešto nauči on radi<br />
po onome što je naučio, a kada<br />
radi onda se tome potpuno posveti,<br />
a kada se posveti poslu onda<br />
stalno traga za novim saznanjima<br />
i novim djelima, a kada traga za<br />
novim spoznajama, onda pobjegne<br />
od dunjaluka i besposličarenja.”<br />
U svojoj knjizi Sajdul-hatir,<br />
Ibnul-Dževzi je napisao: “Obaveza<br />
je svakog čovjeka da spozna veličinu<br />
i vrijednost vremena i da ne<br />
potroši ni jednu sekundu osim u<br />
djelima koja približavaju Allahu,<br />
da dadne prednost djelima koja<br />
su vrjednija nad manje vrijednim.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
38<br />
Neka njegov nijet i namjera budu<br />
konstantno činjenje dobra, bez popuštanja,<br />
oklijevanja i nemara na<br />
koji ga duša često navodi. Prve generacije<br />
muslimana su se utrkivale<br />
s vremenom.”<br />
Ibn Tejmijje<br />
Šejhul-islam Ibn Tejmijje spada<br />
u red islamskih učenjaka koji<br />
su sav život posvetili proučavanju<br />
islamskih nauka i pisanju knjiga.<br />
Njegove knjige odlikuje originalnost<br />
i uglavnom su autorski rad, za<br />
razliku od drugih učenjaka kod kojih<br />
je, uz vlastita djela, bilo mnogo
prepisivanja onoga što<br />
su čuli od svojih profesora,<br />
a onda to sabrali u<br />
knjige. Imam Ez-Zehebi<br />
tvrdi da je Ibn Tejmijje<br />
napisao više od petsto<br />
knjiga. Zanimljivo je<br />
spomenuti razloge koji<br />
su mu omogućili da napiše<br />
tako mnogo djela<br />
u svom kratkom životu,<br />
a koje je naveo njegov<br />
učenik Ibnul-Kajjim<br />
el-Dževzi. Naime, u<br />
djelu El-Vabil es-sajb, nabrajajući<br />
koristi zikra, Ibnul-Kajjim<br />
je rekao: “Šezdeset i prva korist<br />
Jednom<br />
učenom i<br />
pobožnom<br />
muslimanu<br />
došli su<br />
prijatelji<br />
u posjetu<br />
u vrijeme<br />
njegove smrtne<br />
bolesti, i<br />
zatekli su ga na<br />
namazu, pa su<br />
mu rekli: “Zar u<br />
ovakvom stanju<br />
da klanjaš?”,<br />
a on im je<br />
odgovorio: “Da,<br />
jer sada se<br />
zatvara knjiga<br />
mojih djela.”<br />
zikra: on daje snagu čovjeku da<br />
čini djela koja nikako ne bi mogao<br />
učiniti bez zikra. Ja sam bio<br />
svjedok snage Ibn Tejmijje u njegovom<br />
govoru, ponašanju, hodu<br />
i pisanju. To su jednostavno bili<br />
kerameti. On je mogao za jedan<br />
dan napisati koliko drugi učenjak<br />
za sedmicu dana.” Na drugom<br />
mjestu, Ibnul-Kajjim veli:<br />
“Jedanput sam klanjao u džematu<br />
sabah sa Ibn Tejmijjom, a nakon<br />
toga on je sjedio na mjestu<br />
gdje je klanjao i zikrio sve do<br />
pred podne. Zatim se okrenuo<br />
prema meni i reko mi: ‘Ovo je<br />
moja hrana, ako je redovno ne<br />
uzimam nestat će moje snage.’”<br />
O vrijednosti zikra svjedoči i<br />
sljedeća predaja. Naime, Haris<br />
el-Eš’ari prenosi da je Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:<br />
“Allah je naredio Jahjau,<br />
sinu Zekerijaovom pet stvari da<br />
ih radi i da pozove Izraelčane<br />
da ih izvršavaju, pa kao da je on<br />
zakasnio sa dostavljanjem tih<br />
poruka. Onda je Allah objavio<br />
Isau, a.s.: ‘Ili će on da ih obznani<br />
Izralečanima ili to ti uradi.’<br />
Nakon toga, Isa, a.s., je otišao<br />
kod Jahja, a.s., i rekao mu: ‘Tebi<br />
je Allah naredio pet stvari da ih<br />
radiš i da narediš Izraelčanima<br />
da ih rade, pa ili ćeš ih ti o tome<br />
obavijestiti ili ću ja?’ Jahja, a.s.,<br />
mu je odgovorio: ‘Bojim se, ako<br />
me ti u tome pretekneš, da me<br />
ne stigne Allahova kazna.’<br />
Zatim je okupio<br />
Izraelčane i rekao im:<br />
‘A llah mi je naredio pet<br />
stvari da ih izvršavam i<br />
da vama naredim da ih<br />
izvršavate. Naredio mi<br />
je da samo Njega obožavam<br />
i da Mu nikoga<br />
kao druga ne pripisujem,<br />
naredio mi je da<br />
klanjam namaz, da postim<br />
i dajem zekat’, a<br />
onda je spomenuo petu<br />
stvar, rekavši: ‘Naredio<br />
mi je da Ga veličam i<br />
da mnogo zikr činim,<br />
jer primjer onoga koji<br />
čini zikr je kao primer<br />
čovjeka kojeg progoni<br />
neprijatelj. I kada su ga<br />
skoro bili stigli, on se<br />
zatvorio u utvrđenje u<br />
koje oni nisu mogli ući.<br />
Čovjek je najviše zašti-<br />
ćen od šejtana onda kada mnogo<br />
spominje i veliča Allaha.’”<br />
(Tirmizi)<br />
Imam es-Su juti<br />
Imam es-Sujuti je bio poznat<br />
po nadimku “Sin knjiga”.<br />
Naime, njegov otac se također<br />
bavio naukom i imao je bogatu<br />
privatnu biblioteku. Jedne prilike<br />
je rekao svojoj ženi da mu donese<br />
jednu knjigu i ona je otišla<br />
u biblioteku, pa su je tu snašli<br />
porođajni bolovi, i u biblioteci<br />
je rodila sina koji je dobio nadimak<br />
“Sin knjiga”, a koji je nedugo<br />
zatim dobio nadimak “Otac<br />
knjiga”, jer je svoj život posvetio<br />
nauci i pisanju tako da je napisao<br />
preko šesto knjiga.<br />
Džemaludin el-Kasimi<br />
Poznati islamski učenjak,<br />
Džemaludin el-Kasimi, živio je<br />
svega pedeset godina, a napisao je<br />
toliko knjiga da, kada bi se podijelile<br />
na pedeset učenjaka bilo bi<br />
dosta. Iako je njegov život bio sav<br />
u znaku učenja i prenošenja znanja,<br />
opet je govorio: “Eh, kad bi<br />
se vrijeme moglo kupiti, pa da sav<br />
novac za to potrošim.”<br />
Hatib el-Bagdadi<br />
Za Hatiba el-Bagdadija njegovi<br />
savremnici su govorili: “Nismo<br />
nikada vidjeli Hatiba bez knjige u<br />
rukama.” Imam Es-Subki je rekao:<br />
“Hatib el-Bagdadi je mnogo vodio<br />
računa o svom vremenu. Nije dozvoljavao<br />
da mu ijedan trenutak<br />
prođe beskorisno, ili je pisao, ili je<br />
držao predavanja studentima ili je<br />
čitao.”<br />
Fahrudin er-Razi<br />
Fahrudin er-Razi je govorio: “Ja<br />
sam uvijek žalio za vremenom koje<br />
provedem u jelu, jer mi to oduzima<br />
vrijeme za učenje, a vrijeme kod<br />
nas ima neprocjenjivu vrijednost.”<br />
Jednom učenom i pobožnom<br />
muslimanu došli su prijatelji u<br />
posjetu u vrijeme njegove smrtne<br />
bolesti, i zatekli su ga na namazu,<br />
pa su mu rekli: “Zar u ovakvom<br />
stanju da klanjaš?”, a on im je odgovorio:<br />
“Da, jer sada se zatvara<br />
knjiga mojih djela.”<br />
Zbog svega toga, vjernici se<br />
trebaju truditi da smrt dočekaju<br />
u pokornosti Allahu, da se knjiga<br />
njihovih djela zatvori sa dobrim<br />
djelima i da vrijeme iskoriste u<br />
djelima koja će im obezbijediti sevabe<br />
i nagradu nakon smrti.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
39
Fetve<br />
Aktuelna pitanja i dileme<br />
Allah vas neće kazniti za ono<br />
što nenamjerno učinite<br />
Saff redovno prenosi fetve<br />
eminentnih islamskih<br />
učenjaka iz različitih pravnih<br />
i drugih islamskih naučnih<br />
oblasti i cjelina<br />
Ponavljanje pogrešno urađenog<br />
djela<br />
Kakav je status djela koje je čovjek,<br />
zbog nepoznavanja propisa,<br />
pogrešno uradio? Ako je, primjera<br />
radi, uzeo mesh po mestvama, koje<br />
je obukao prije nego je uzeo abdest,<br />
i obavio namaz u takvom stanju,<br />
da li je dužan, nakon što sazna<br />
da je to pogrešno, ponoviti namaz?<br />
Dr. Muhammed ibn Salih<br />
el-Munedžid<br />
Hvala Allahu i neka je mir<br />
i spas na posljednjeg poslanika<br />
Muhammeda, sallallahu alejhi ve<br />
sellem. Da bi mesh po mestvama<br />
ili čarapama bio ispravan, potrebno<br />
je prije njihovog oblačenja uzeti abdest,<br />
što potvrđuje hadis Mugire ibn<br />
Šu’beta, radijallahu anhu, u kome se<br />
kaže da je on jednom prilikom, dok<br />
je bio sa Poslanikom, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, na putovanju, htio skinuti<br />
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
mestve, kako bi oprao noge, i<br />
time upotpunio abdest, a Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao<br />
da to ne radi jer je obukao mestve<br />
poslije abdesta, te da će on, zahvaljujući<br />
toj pretpostavci, uzeti mesh.<br />
(Buharija, 206., Muslim, 274.). Ako<br />
se desi da čovjek, ne znajući za ovaj<br />
propis, uzme mesh po mestvama, a<br />
da prije toga nije oprao noge (tj. nije<br />
uzeo abdest), i obavi namaz, on, prema<br />
ispravnijem mišljenju, nije obavezan<br />
ponoviti namaz nakon što bude<br />
upoznat sa propisom, ali je ipak bolje<br />
i sigurnije da to uradi. Rekao je<br />
Ibn Tejmijje: “Da li je osoba koja iz<br />
neznanja propusti izvršiti obavezno<br />
čišćenje (taharet), naprimjer ne uzme<br />
abdest nakon konzumiranja devinog<br />
mesa, ne uzme abdest nakon doticanja<br />
spolnog organa, klanja u toru u<br />
kojem su boravile deve, dužna, nakon<br />
što sazna za propis, ponoviti namaz<br />
koji je obavila u takvom stanju?<br />
Ispravnije mišljenje je da, u svim spomenutim<br />
primjerima, nije obaveza<br />
ponoviti namaz, jer Allah, dželle šanuhu,<br />
prašta ono što čovjek greškom<br />
i iz zaborava uradi. U Kur’anu se<br />
kaže: Mi nijedan narod nismo kaznili<br />
dok mu poslanika nismo poslali. Za<br />
onoga ko ne poznaje određeni propis,<br />
ne može se reći da prema tom propisu<br />
ima ikakvih obaveza, i to je razlog što<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
nije naredio Omeru i Ammaru da<br />
ponove namaz, kada su se njih dvojica<br />
odžunupili na putovanju a nisu<br />
imali vode da se okupaju, pa je Omer<br />
ostavio namaz, a Ammar klanjao sa<br />
tejemmumom koji je uzeo tako što<br />
se uvaljao u prašinu kao što se uvalja<br />
životinja, nije naredio Ebu Zerru da<br />
ponovi namaz kada je, zbog džunupluka,<br />
više dana ostavio namaz i nije<br />
naredio ashabima koji su pogrešno<br />
razumjeli kur’anske riječi Jedite i pijte<br />
sve dok ne budete mogli razlikovati<br />
bijelu nit od crne niti zore i sehurili<br />
sve dok nisu mogli razlikovati bijelo<br />
od crnog užeta, da naposte dane koje<br />
su sa takvim razumijevanjem postili.<br />
Takav je slučaj i sa ženom koja u vrijeme<br />
istihaze (konstantnog istjecanja<br />
krvi) ostavi namaz, ubijeđena da je<br />
to ispravno. Stav je nekih islamskih<br />
učenjaka da ona, nakon što sazna<br />
propis, nije dužna naklanjati propuštene<br />
namaze, jer Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, nije naredio ženi<br />
koja mu se požalila da joj u velikoj<br />
količini istječe krv, i da ona sve vrijeme<br />
istjecanja, nije klanjala i postila,<br />
da naklanja i naposti propuštene<br />
dane, nego ju je podučio kako će postupiti<br />
u budućnosti.” (Medžmu’ulfetava,<br />
21/101.). Musliman je dužan<br />
naučiti sve ono što mu je potrebno<br />
za ispravno vršenje vjerskih obreda,<br />
poslovnih transakcija i čuvanje od<br />
grijeha. Stoga još jednom naglašavam<br />
da je bolje i opreznije u sličnim<br />
situacijama ponoviti djelo. Ako ne<br />
znaš o kolikom broju namaza se radi,<br />
dozvoljeno ti je postupiti po preovladavajućim<br />
mišljenjem.” (Izvor: www.<br />
islam-qa.com).<br />
Nagrada za učinjenu uslugu<br />
Es-selamu alejkum! Prijatelj<br />
me zamolio da mu pomognem da<br />
se zaposli. I ja sam obećao da ću<br />
učiniti šta mogu. Onda mi je rekao<br />
da će me častiti određenom svotom<br />
novca. Ja sam sad u velikoj dilemi.<br />
Prljavo mi je da nekom pomažem a<br />
da se motiv novca u to uopšte upetljava<br />
s jedne strane, a s druge strane<br />
i sam sam u materijalnim dugovima.<br />
Šta je ispravno a šta nije?<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Es-selamu alejkum! Međusobno<br />
pomaganje u dobru i bogobojaznosti<br />
je više nego poželjno ponašanje muslimana<br />
na temelju kur’anskog ajeta:<br />
Sarađujte u dobru i bogobojaznosti, a<br />
nemojte sarađivati u grijehu i neprijateljstvu!<br />
(El-Maida,2.). Lice kome je<br />
učinjeno neko dobro treba se zahvaliti<br />
dobročinitelju i uzvratiti dobrim na<br />
prikladan način, shodno kur’anskom<br />
ajetu: Zar nagrada za dobro učinjeno<br />
djelo može biti nešto drugo do dobro?!<br />
(Er-Rahman, 60.). Poslanik, a.s., u<br />
jednom hadisu kaže: “Ko vam učini<br />
neko dobro, nagradite ga”. Da bi se<br />
Vaša pomoć dotičnom čovjeku tretirala<br />
dobročinstvom, djelo mora biti<br />
po sebi dozvoljeno, zakonito i oslobođeno<br />
nanošenja nepravde ili štete<br />
drugim licima. Prema tome, ne bi<br />
bilo uredu da ako ste pomogli dotičnom<br />
licu da se zaposli na to radno<br />
mjesto nezakonito, tj. ako ne ispunjava<br />
potrebne uvjete ili ako ste nezakonito<br />
i nepravedno eliminirali druge<br />
osobe koje možda imaju prednost<br />
u odnosu na tu osobu. Tada bi i Vaša<br />
pomoć oko tog zaposlenja i njegova<br />
protuusluga predstavljali jednu vrstu<br />
korupcije. A ona je, kao što je poznato,<br />
zabranjena u islamu, jer predstavlja<br />
saradnju u grijehu i nepravdi.<br />
Ako je spomenuto zaposlenje realizirano<br />
na dopušten i ispravan način,<br />
tada je protuusluga za posredovanje<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
40
prilikom zaposlenja načelno dozvoljena,<br />
kao jedan vid hedije za uloženi<br />
trud. Međutim, s obzirom da motiv<br />
pomoći u spomenutom slučaju može<br />
biti obavijen, pa i potisnut motivom<br />
za zaradom novca i zato što može<br />
gurati osobe na put korupcije i mita,<br />
smatramo da bi bilo bolje, moralnije<br />
i sigurnije za Vas da se odreknete te<br />
hedije. Prije ili kasnije, dotična osoba<br />
može prigovoriti Vama ili nekom<br />
drugom kako Vam je platila za posredovanje<br />
u zaposlenju, čime Vaš<br />
moralni integritet može biti ugrožen<br />
i doveden u pitanje. O tome musliman<br />
treba voditi računa. Uzvišeni<br />
kaže: ...a onome koji se Allaha boji,<br />
On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle<br />
se i ne nada... (Et-Talak, 2.). (Izvor:<br />
www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)<br />
Izostavljanje sehvi-sedžde<br />
Ako klanjač, obavljajući namaz<br />
samostalno ili u džematu, izostavi<br />
sehvi-sedždu, koju je bio dužan<br />
učiniti zbog nenamjernog (nesvjesnog)<br />
propusta u namazu, šta treba<br />
uraditi?<br />
Dr. Muhammed ibn Salih<br />
el-Munedžid<br />
Hvala Allahu i neka je mir i spas na<br />
posljednjeg poslanika Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem.<br />
Ukoliko je do izostavljanja sehvisedžde<br />
došlo namjerno, namaz onoga<br />
koji tako postupi smatrat će se<br />
nevažećim (neispravnim), kao što<br />
je u slučaju namjernog izostavljanja<br />
bilo kojeg namaskog vadžiba (prelazni<br />
tekbiri, izgovaranje riječi subhane<br />
rabbijel-azim na ruku’u i subhane<br />
rabbijel-e’ala na sedždi i sl.). Ako<br />
je razlog izostavljanja sehvi-sedžde<br />
bio zaborav, propis je sljedeći: osoba<br />
koja se, neposredno nakon selama,<br />
sjetila da je propustila sehvi-sedždu,<br />
ovu obavezu izvršit će naknadno,<br />
dok osoba koja je tek nakon prolaska<br />
izvjesnog vremenskog perioda ili<br />
izlaska iz džamije postala svjesna da<br />
joj se desio ovaj propust, nije dužna<br />
naknadno učiniti sehvi-sedždu i<br />
njen namaz je ispravan. (Pogledaj:<br />
Fetava Ibn Usejmin, 14/50.). Ako<br />
imam izostavi sehvi-sedždu, muktedija<br />
nema obavezu da, neovisno o<br />
tome kako je postupio njegov imam,<br />
to sam učini, niti mu je takvo što<br />
propisano, njegova je dužnost da,<br />
nakon što se završi namaz, upozna<br />
imama sa propustom koji se desio,<br />
i, ukoliko imam prihvati njegovu<br />
sugestiju, zajedno s njim obavi<br />
sehvi-sedždu. A Allah najbolje zna!<br />
(Izvor: www.islam-qa.com).<br />
Čuvanje matičnih ćelija<br />
Es-selamu alejkum!<br />
Zanima me pitanje skupljanja,<br />
tj. uzimanja matičnih<br />
ćelija iz pupčanika<br />
novorođene bebe. S obzirom<br />
da mi se približava<br />
termin poroda željela bih<br />
znati da li je dozvoljeno<br />
da pokrenemo taj proces<br />
ili ne. Da li je, u slučaju<br />
potrebe, dopušteno od<br />
tih multipotentnih ćelija “praviti”<br />
druge ćelije, za šta zapravo i služe<br />
te matične ćelije. Da li se na taj način<br />
petljamo u Božiji posao? Da li<br />
se ovim postupkom gubi tevekkul?<br />
S druge strane, Gospodar je ostavio<br />
te ćelije da kada spoznamo<br />
kako da ih koristimo vjerovatno i<br />
koristimo, a Allah, dž.š., najbolje<br />
zna...<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Es-selamu alejkum! Osnovni šerijatski<br />
princip koji se odnosi na slična<br />
pitanja (koja nisu čisto ibadetskog<br />
karaktera) jeste princip izvorne dopustivosti,<br />
osim ako postoji poseban<br />
dokaz koji u konkretnom slučaju<br />
ukazuje na zabranjenost. U navedenom<br />
slučaju ne postoji jasan dokaz<br />
koji zabranjuje uzimanje i pohranjivanje<br />
matičnih ćelija koje se nalaze<br />
u pupčaniku novorođenčeta u svrhu<br />
liječenja eventualnih kasnijih bolesti<br />
koje mogu zadesiti novorođenče.<br />
Budući da se radi o relativno novoj<br />
metodi i tehnici o čijoj uspješnosti<br />
i opravdanosti nemamo dovoljno<br />
dokaza i pokazatelja, ne možemo<br />
preporučiti njenu primjeni ili odbacivanje.<br />
Neka svako odluči po svojoj<br />
Ispravnije<br />
mišljenje je<br />
da, u svim<br />
spomenutim<br />
primjerima,<br />
nije obaveza<br />
ponoviti namaz,<br />
jer Allah, dželle<br />
šanuhu, prašta<br />
ono što čovjek<br />
greškom i iz<br />
zaborava uradi.<br />
savjesti i na vlastitu odgovornost.<br />
Stanovita rezerviranost<br />
i oprez nisu na odmet.<br />
(Izvor: www.rijaset.<br />
ba, Pitanja i odgovori).<br />
(Ne)rezanje noktiju<br />
određenim danima<br />
Es-selamu alejkum!<br />
Zanima me još Vaš stav<br />
po pitanju, kako je to<br />
kod nas u Bosni običaj<br />
reći, “babinih gatki” - ovdje<br />
konkretno mislim na rezanje<br />
noktiju naveče, čuvati se ogledala<br />
uveče (da se ne bi ograisalo) i<br />
sl. Ima li ovo utemeljenje u vjeri<br />
i da li neki vjerodostojan hadis<br />
govori o ovim stvarima? Ukoliko<br />
ima utemeljenje, koje knjige preporučujete<br />
po tom pitanju da se<br />
pročitaju?<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Razlog upozoravanja na štetnost<br />
rezanja noktiju naveče koje su<br />
činili stariji praktične je (higijensko-zdravstvene)<br />
naravi. Naime, u<br />
ranijem vremenu, kada se prostorija<br />
osvjetljavala slabim svjetlom, lampom,<br />
fenjerom ili svijećom, a nokti<br />
se sjekli makazama ili nožem,<br />
postojala je opasnost povređivanja<br />
ili da nokat dospije u hranu, a što<br />
bi moglo prouzrokovati inficiranje<br />
sebe ili drugog. Kada je riječ<br />
o izbjegavanju gledanja u ogledalo<br />
navečer da se ne bi ograisalo,<br />
to nema ni racionalno ni vjersko<br />
utemeljenje. Prema tome, riječ je<br />
o pretpostavci i nagađanju na koje<br />
se ne treba posebno osvrtati. (Izvor:<br />
www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
41
Zelena transferzala<br />
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba – kratki<br />
prikaz socijalno–kulturnog stanja Bošnjaka<br />
Bošnjaci u Zagrebu<br />
Vijeće bošnjačke nacionalne<br />
manjine Grada Zagreba<br />
je za potrebe popisa<br />
stanovništva 2011. godine<br />
uradilo projekat anketiranja<br />
bošnjačkog stanovništva<br />
u Zagrebu a sve s ciljem<br />
upoznavanja Bošnjaka sa<br />
značajem izjašnjavanja kao<br />
Bošnjak a ne kao Musliman.<br />
Kao rezultat spomenute<br />
ankete urađena je odlična<br />
studija, prikaz socijalno–<br />
kulturnog stanja Bošnjaka u<br />
Zagrebu. Najvažnije dijelove<br />
te studije prenosimo u ovom<br />
tekstu<br />
Autor: Mr.sc. Alija Hodžić<br />
Sve do 1992. godine<br />
Bošnjaci u Zagrebu žive u<br />
istoj državi punih 114 godina<br />
zajedno sa svojim sunarodnjacima<br />
iz Bosne i Hercegovine.<br />
Život na granici dvaju velikih<br />
carstava, život u krajinama, zamijenjen<br />
je zajedničkim životom<br />
pod istim zakonima. Počelo je s<br />
Austro-Ugarskom, a završilo sa<br />
socijalističkom Jugoslavijom. U<br />
čitavom tom periodu oni se zajedno<br />
sa svojim sugrađanima,<br />
Zagrepčanima, i sunarodnjacima<br />
u Bosni i Hercegovini mijenjaju,<br />
poprimaju nova obilježja u skladu<br />
s vremenom u kojem žive, ali<br />
i zadržavaju, ponekad i u teško<br />
prepoznatljivim oblicima, neke<br />
svoje stoljećima stvarane osobine<br />
(mentaliteti se sporo stvaraju,<br />
ali i sporo razgrađuju) - pa<br />
čak i onda kada uslijed raznih<br />
životnih okolnosti i djelovanja<br />
raznih ideologija u novoj sredini<br />
bivaju i asimilirani. Formirana<br />
kao posebna zajednica u okvirima<br />
Osmanskog carstva, ona se<br />
od jedne vjerske i unutar sebe<br />
heterogene zajednice, u kojoj<br />
prevladava izrazito stabilan i<br />
tradicionalan način života njenih<br />
članova, postupno preobražava<br />
u dinamičnu i modernu naciju<br />
evropskog tipa. Taj formativni<br />
period bio je za stvaranje bošnjačke<br />
nacije obilježen proturječnim<br />
okolnostima, ne uvijek povoljnim<br />
za njeno oblikovanje.<br />
Kao i druge nacionalne zajednice<br />
i ona se formira u suodnosu<br />
s već formiranim nacionalnim<br />
zajednicama ili onima koje su, s<br />
manjim ili većim zakašnjenjem<br />
u odnosu na glavne evropske tokove,<br />
i same bile u procesu svog<br />
formiranja, a prije svega kroz<br />
suodnos s hrvatskom i srpskom<br />
zajednicom, s kojima je, nekad<br />
u suradnji a nekad kroz sukob,<br />
i dijelila i razgrađivala neke od<br />
temelja zajedničkog historijskog<br />
iskustva.<br />
Dugotrajan život u istoj državi<br />
omogućio je njeno formiranje na<br />
širem teritoriju od onoga koji se<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
42<br />
može smatrati njenim “matičnim”<br />
teritorijem. Tako su i stanovnici<br />
Zagreba bošnjačke nacionalnosti<br />
i u vremenu nestanka zajedničke<br />
države ostali dio šire (bošnjačke)<br />
zajednice, a mnoge među njima<br />
je rođenje i dugogodišnji život u<br />
Zagrebu učinio autohtonim stanovnicima<br />
grada.<br />
Premo podacima dobivenim<br />
anketom bošnjačke populacije u<br />
gradu Zagrebu (ukupno ih je obuhvaćeno<br />
9.443) podjednak je udio<br />
članova bošnjačkih kućanstava koji<br />
su rođeni u Bosni i Hercegovini<br />
(46,01%) i onih koji su rođeni u<br />
Hrvatskoj (47,06%). Oko 4% ih<br />
je rođeno u Srbiji i Crnoj Gori, a<br />
izvan teritorija u kojem su tradicionalno<br />
nastanjeni bilo je rođenih<br />
svega 2,04%. Rezultat je to dugogodišnjeg<br />
života u zajedničkoj<br />
državi i prevladavajućeg tipa prostorne<br />
pokretljivosti stanovništva:<br />
seobe iz južnih u sjeverna područja<br />
i seobe iz manjih u veća naselja,<br />
u ovom slučaju seobe u veliki<br />
grad, privredni i kulturni centar<br />
ne samo Hrvatske već i šire regije.<br />
Zagreb je, uslijed dugogodišnjeg<br />
naseljavanja, postao zavičaj
za nekoliko generacija Bošnjaka,<br />
mjesto u kome se formiraju prva,<br />
važna i snažna mladalačka iskustva.<br />
Ova zavičajnost, međutim, ni<br />
kod njih nije poništila vezu sa zemljom<br />
porijekla njihovih predaka.<br />
Svakako, i u novonastalim okolnostima,<br />
u uvjetima gubljenja više od<br />
jednog stoljeća zajedničke države,<br />
Zagreb će kao regionalni centar i<br />
dalje biti i mjesto useljenja i mjesto<br />
rođenja mnogih Bošnjaka pa bi<br />
daljnja institucionalna izgradnja<br />
ove zajednice trebala biti podrška<br />
kako njihovom opstojanju tako i<br />
njihovoj sveukupnoj integraciji u<br />
život velikog grada.<br />
Integracija<br />
Bošnjaci su u Zagrebu, prema<br />
podacima ove ankete, dobro integrirani<br />
u društvo grada u kome<br />
žive. Po svojim socijalnim karakteristikama<br />
oni se značajnije ne<br />
razlikuju od ostalih stanovnika<br />
grada. Tako, njihova su kućanstva<br />
tipična kućanstva modernog društva,<br />
i po broju članova i po međugeneracijskom<br />
sastavu, a po tome<br />
se značajnije ne razlikuju od kućanstava<br />
grada Zagreba.<br />
Prema broju članova, prevladavaju<br />
manje brojčana kućanstva:<br />
samačkih kućanstava je oko 12%,<br />
a 72,31% je kućanstava koja imaju<br />
do 4 člana (dvočlanih kućanstva<br />
je 23,85%, tročlanih 23,81%, a<br />
četveročlanih 24,65%). U anketiranim<br />
kućanstvima (u njih 2.966)<br />
živi 9.443 njihovih članova, pa<br />
je veličina prosječnog kućanstva<br />
nešto više od tri člana. Među kućanstvima<br />
su najzastupljenija ona<br />
koja čine bračni par s djecom u kućanstvu<br />
(49,36%), te kućanstva s<br />
bračnim parom bez djece u kućanstvu<br />
(17,53%) i samačka kućanstva<br />
(11,90%). Samo 10-ak posto kućanstava<br />
je višegeneracijskog sastava.<br />
U najvećem se broju slučajeva<br />
radi, dakle, o kućanstvima koja su<br />
tipična za obiteljski život modernog<br />
društva.<br />
To su kućanstva koja su napustila<br />
tradicionalnu organizaciju obiteljskog<br />
života, a s tim, u pravilu,<br />
i tradicionalne bračne i međugeneracijske<br />
odnose. To su kućanstva u<br />
kojima dominira nuklearna obitelj<br />
(49,36%), te kućanstva u kojima<br />
nema djece (29.43%) bilo do su samačka<br />
iii se radi o bračnom paru<br />
bez djece u kućanstvu. Članovi<br />
bošnjačkih kućanstava, sudeći<br />
prema oblicima njihove<br />
obiteljske organizacije,<br />
vode suvremen gradski<br />
život, ne razlikujući se u<br />
tome od ostalih stanovnika<br />
grada Zagreba. Da<br />
su se Bošnjaci relativno<br />
dobro socijalno smjestili<br />
u Zagreb, to jest da se<br />
značajnije ne razlikuju<br />
od njegovih ostalih stanovnika<br />
(a što znači do se<br />
i oni unutar sebe u socijalnom<br />
pogledu razlikuju<br />
kao njihovi ostali sugrađani)<br />
pokazuju ovom<br />
anketom dobiveni podaci o njihovim<br />
obilježjima iz područja rada<br />
i obrazovanja (vrsta aktivnosti,<br />
Među onima<br />
koji su rođeni<br />
u Bosni i<br />
Hercegovini,<br />
73,53% je onih<br />
koji se imenuju<br />
kao “Bošnjaci’<br />
(samoimenovanih<br />
“Muslimana”<br />
je 26.47%), a<br />
među rođenim<br />
u Hrvatskoj,<br />
52,37% je<br />
“Bošnjaka”<br />
naspram 47,63”<br />
“Muslimana”.<br />
grana djelatnosti, zanimanje,<br />
školska sprema,<br />
korištenje interneta).<br />
Prema vrsti aktivnosti<br />
najviše je zaposlenih članova<br />
kućanstva (40,47%).<br />
Među njima je ponajviše<br />
posloprimaca - 33,50%.<br />
Onih koji samostalno<br />
obavljaju djelatnost -<br />
koji su samozaposlenije<br />
4, 15%, a poslodavaca<br />
je 2,82%. Nezaposlenih<br />
je 10,15%, umirovljenika<br />
19,53%, a izdržavanih<br />
članova kućanstva je<br />
27,92% (učenika je 13,47%, studenata<br />
5,42, a predškolske djece<br />
5,68% i domaćica 3,35,%). Dakle,<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
43
zaposlenih je dvostruko više nego<br />
umirovljenika, svaki četvrti član<br />
kućanstva je predškolsko dijete ili<br />
se školuje, a zapaža se i relativno<br />
mali udio domaćica. Članovi anketiranih<br />
kućanstava su zaposleni<br />
u svim vrstama djelatnosti: najviše<br />
u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu<br />
(26,35%) i građevinarstvu i<br />
industriji (20,5%). U obrazovanju,<br />
kulturi i znanosti zaposleno ih je<br />
7,10%, isto toliko i u zdravstvu i<br />
socijalnoj zaštiti, a nešto manje<br />
u financijama, osiguranju i sl.<br />
(5,52%) i u raznim državnim organizacijama<br />
(5,67%). U ostalim djelatnostima<br />
zaposleno ih je 9,04%.<br />
I ovi podaci sugeriraju da se radi o<br />
relativno dobroj radnoj integraciji<br />
bošnjačke populacije u Zagrebu:<br />
ne radi se samo o raznolikosti djelatnosti<br />
već i o tome da je svaki<br />
peti (19,73%) zaposlen u školstvu,<br />
zdravstvu i financijama- djelatnostima<br />
koje prednjače u strukturi<br />
djelatnosti suvremenog društva.<br />
Po zanimanju bošnjačku populaciju<br />
najčešće čine radnici (među<br />
zaposlenima ih je ukupno 49,11%<br />
- kvalificiranih i visokokvalificiranih<br />
je 41,16%, a nekvalificiranih<br />
i polukvalificiranih 7,95%).<br />
Stručnjaka je 13,99%, administrativnog<br />
osoblja, 13,68%, a rukovodilaca<br />
(raznih razina) 9,09%.<br />
S ostalim zanimanjima ih je 11,67<br />
%. Relativno mali udio nekvalificiranih<br />
i polukvalificiranih radnika<br />
(7, 95%), značajan udio stručnjaka<br />
i rukovodilaca (skoro svaki<br />
četvrti - 23,08) i prevladavajući<br />
udio kvalificiranih i visokokvalificiranih<br />
radnika (41,16%) pokazuje<br />
da i u kategoriji zanimanja bošnjačka<br />
populacija u Zagrebu najvećim<br />
djelom zauzima bolje stojeće<br />
radničke položaje, niže srednje,<br />
srednje i više društvene položaje<br />
(rukovodioci) i time se uklapa u<br />
socijalnu strukturu Grada.<br />
Svaki peti Bošnjak visoko<br />
obrazovan<br />
Položaji u zanimanju su u modernom<br />
društvu u velikoj mjeri povezani<br />
sa školskom spremom. Viši se<br />
društveni položaji najvećim dijelom<br />
ostvaruju višim i visokim obrazovanjem.<br />
Premo dobivenim podacima<br />
skoro svaki peti član anketiranih<br />
bošnjačkih kućanstava (među<br />
onima koji imaju 15 i više godina)<br />
posjeduje višu i visoku školsku spremu:<br />
ukupno ih je 18,61%, od čega je<br />
onih s višim obrazovanjem 6,80%,<br />
a onih s visokim 11.81%. Nije sasvim<br />
zanemariv ni broj onih članova<br />
kućanstva koji su magistri ili doktori<br />
znanosti. I među pripadnicima<br />
bošnjačke zajednice ima, dakle, ako<br />
je suditi prema školskoj spremi aktera<br />
koji učestvuju u višim oblicima<br />
kulturnog djelovanja u gradu. Sa<br />
srednjom školom, uključujući u ovu<br />
grupu i ranije zanatske škole, ukupno<br />
je 57,71%, a zanemariv je udio<br />
onih članova bošnjačkih kućanstava<br />
koji su bez škole (0,81%) ili su s nezavršenom,<br />
tj. nepotpunom osnovnom<br />
školom (3,73%).<br />
Podaci dobiveni ovom anketom<br />
pokazuju do bošnjačka populacija<br />
u Zagrebu ima relativno povoljnu<br />
obrazovnu strukturu, mada je relativno<br />
velik udio onih sa srednjom<br />
školskom spremom, a u suvremenim<br />
uvjetima zapošljavanja čini i podosta<br />
izloženu nepovoljnim trendovima<br />
na tržištu radne snage, jer je<br />
upravo ta grupacija najviše pogođena<br />
nezaposlenošću.<br />
Bošnjačka populacija u Zagrebu,<br />
prema prikazanim podacima, dijeli<br />
sudbinu sa svojim sugrađanima.<br />
Nezaposlenost njenih pripadnika,<br />
kao i ostalih građana, njen je najistaknutiji<br />
socio-ekonomski problem.<br />
lstovremeno, dobiveni podaci<br />
otkrivaju i značajne potencijale ove<br />
zajednice.<br />
Veze sa BiH<br />
Među njenim pripadnicima je<br />
znatan broj poslodavaca i stručnjaka<br />
u raznim područjima društvenog života<br />
(znanost, financije, zdravstvo,<br />
obrazovanje i kultura i td.) koji bi<br />
svojim angažmanom u zajednici<br />
mogli doprinijeti poboljšanju stanja<br />
u raznim područjima rada same<br />
zajednice kao i poboljšanja životnih<br />
prilika njenih pripadnika: rad na<br />
kulturnom unapređenju zajednice i<br />
poboljšanju veza njenih pripadnika<br />
s Bosnom i Hercegovinom (posebno<br />
kada su u pitanju mladi uzrasti),<br />
solidarnost sa socijalno ugroženim<br />
pripadnicima zajednice (posebno s<br />
ostarjelim i osamljenim pripadnicima<br />
zajednice sa lošim ekonomskim<br />
položajem), pomoć pri zapošljavanju,<br />
organiziranje zavičajnih klubova,<br />
organiziranje izleta, ljetovanja i<br />
zimovanja u Bosnu i Hercegovinu<br />
(posebno za mlade kako bi je bolje<br />
upoznali) itd. Time bi bošnjačka<br />
zajednica (i u njoj socijalno osjetljivi<br />
angažirani pojedinci koji se<br />
ističu povećanim sposobnostima,<br />
znanjima i vještinama) podupirući<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
44<br />
i pomažući svoje pripadnike, obavljala<br />
značajne socijalne i kulturne<br />
funkcije: postizanje bolje povezanosti<br />
svojih pripadnika i bolje njihove<br />
integracije u aktivnosti lokalne<br />
sredine. U sve nestabilnijem i uznemiravajućem<br />
svijetu, angažman u<br />
zajednici smanjuje široko raširene<br />
osjećaje nesigurnosti, izgubljenosti<br />
i napuštenosti. Zagrebački Bošnjaci,<br />
kako pokazuju podaci dobiveni<br />
ovom anketom, relativno su dobro<br />
vezani za Bosnu i Hercegovinu, odnosno<br />
svoje zavičaje i zavičaje svojih<br />
predaka - prostore koje nastanjuju<br />
kroz dugo vremensko razdoblje. Te<br />
veze su višestruke. One su i rodbinske,<br />
i kulturne i političke. Od<br />
ukupnog broja ispitanika tek ih je<br />
109 (3,67%) koji nemaju rodbinu na<br />
teritoriju u kojem su tradicionalno<br />
nastanjeni.<br />
Nacionalna opredjeljenost<br />
Postoji značajna razlika izmedu<br />
članova anketiranih kućanstava<br />
koji su rođeni u Bosni i Hercegovini<br />
i onih koji su rođeni u Hrvatskoj,<br />
a kada se radi o imenovanju njihove<br />
nacionalne pripadnosti. Među<br />
onima koji su rođeni u Bosni i<br />
Hercegovini, 73,53% je onih koji se<br />
imenuju kao “Bošnjaci” (samoimenovanih<br />
“Muslimana” je 26,47%),<br />
a među rođenim u Hrvatskoj,<br />
52,37% je “Bošnjaka” naspram<br />
47,63 “Muslimana”. Oni koji su<br />
rođeni u Bosni i Hercegovini više<br />
slijede promjene, bar kada se radi<br />
o nacionalnom imenovanju, od<br />
onih rođenih u Hrvatskoj. Može<br />
se pretpostaviti da će se vremenom<br />
udio onih koji se samoimenuju kao<br />
“Muslimani” u bošnjačkoj populaciji<br />
Zagreba smanjivati (samoimenuju<br />
- zato što to više nije službeno<br />
imenovanje, ono koje je bilo u<br />
SFRJ) i da će u nekom doglednom<br />
vremenu i nestati - što promjenom u<br />
imenovanju sadašnjih “Muslimana”<br />
što generacijskim smjenama, čime<br />
će se konačno uvesti sasvim jasna<br />
razlika između nacionalne i vjerske<br />
pripadnosti. Mi, naime, ni individualno<br />
ni kolektivno, nismo samo<br />
ono što sami mislimo o sebi i kako<br />
se imenujemo. Uvijek smo i ono što<br />
drugi misle o nama i kako nas imenuju<br />
i gdje nas, u svojim podjelama,<br />
svrstavaju. Jasnim razlikovanjem<br />
vjerske (muslimani) i nacionalne<br />
pripadnosti (Bošnjaci) značajno bi<br />
se smanjila razlika u tome kako<br />
Bošnjaci sebe vide i imenuju i kako<br />
ih drugi vide i imenuju.
Tragom skrivanog zločina - “Napad na Miosku 1918.”<br />
Krvavo kolo u Mioskoj<br />
Vijeće bošnjačke nacionalne<br />
manjine Grada Zagreba<br />
je za potrebe popisa<br />
stanovništva 2011. godine<br />
uradilo projekat anketiranja<br />
bošnjačkog stanovništva<br />
u Zagrebu a sve s ciljem<br />
upoznavanja Bošnjaka sa<br />
značajem izjašnjavanja kao<br />
Bošnjak a ne kao Musliman.<br />
Kao rezultat spomenute<br />
ankete urađena je odlična<br />
studija, prikaz socijalno –<br />
kulturnog stanja Bošnjaka u<br />
Zagrebu. Najvažnije dijelove<br />
te studije prenosimo u ovom<br />
tekstu.<br />
Piše: Almir Mehonić<br />
Mioska je malo mjesto na<br />
ulazu u Prijepolje. Nalazi<br />
se uvučena u kanjon istoimene<br />
rijeke, koja prolazi kroz ovu<br />
mahalu i ulijeva se nekoliko stotina<br />
metara niže u Lim. Od tog mjesta<br />
pa do same prijepoljske čaršije ima<br />
negdje oko 4 kilometra. Uzvodno,<br />
na mjestu gdje se danas nalazi jedno<br />
od najvećih prijepoljskih p j naselja<br />
- Velika Župa, Bošnjaci Mioske<br />
su imali svoje livade i njive, koje su<br />
koristili za ispašu stoke i uzgajanje<br />
raznih žitarica, pretežno pšenice i<br />
kukuruza.<br />
Prve pisane dokaze o ovoj mahali<br />
nalazimo u turskim defterima davne<br />
1477. godine. Mioska će kasnije dobiti<br />
vrlo značajnu ulogu zbog samog<br />
geografskog položaja, odnosno kroz<br />
nju će voditi putevi za Kamenu Goru,<br />
Kozicu, pljevaljsku opštinu i dalje za<br />
Crnu Goru. Stanovništvo Mioske<br />
su činili Bošnjaci-muslimani i to u<br />
najvećem broju familija Mehonića,<br />
koja se na ovo područje doselila<br />
iz Šahovića, tačnije Grančareva,<br />
najvjerovatnije<br />
negdje oko<br />
1700. godine,<br />
kada se u<br />
Crnoj Gori<br />
dešavaju veliki<br />
progoni mus<br />
limanskog<br />
stanovništva<br />
poznati kao<br />
“istraga poturica”.<br />
Pored<br />
Meh onića,<br />
Miosku su<br />
nasel javali<br />
i porodice<br />
Kujovića,<br />
B u k ovica,<br />
L uinovića,<br />
Habibovića.<br />
Naziv ovog<br />
sela mogao bi<br />
se vezati za<br />
stari narod<br />
Mijane, čije<br />
postojanje i<br />
življenje na širim<br />
prostorima<br />
Sandžaka<br />
potvrđ uju<br />
h istorijsk i<br />
d oku menti.<br />
Prema njegovom<br />
imenu,<br />
prostor gdje<br />
oni žive označen je kao<br />
Mijanska, što je u kasnijem<br />
izgovoru dobilo oblik<br />
Mioska. U svakom slučaju<br />
naziv Mioska predstavlja<br />
leksički raritet, odnosno<br />
rijetkosti i ukazuje na neku<br />
bitnu, raniju, jezičku karakterističnost<br />
ovog prostora.<br />
Ime sela bi se moglo<br />
vezati i za osnovu mil, mijo<br />
- drag, cijenjen, pitom, a<br />
ovim terminom je mogao<br />
biti označen prostor koji je<br />
povoljan za življenje, rodan prostor i<br />
slično, pa bi tako Mioska bila “plodna,<br />
pitoma”. Najstarije historijsko<br />
spominjanje Mioske, kao što smo rekli,<br />
nalazi se u hercegovačkom defteru<br />
1477. godine, u kojem se na tri<br />
mjesta spominje selo Mioska.<br />
Ostalo je<br />
upamćeno da je<br />
Jusuf Mehonić<br />
osvetio ubijene,<br />
tako što je<br />
uhvatio Sretena<br />
Nikolića,<br />
načelnika<br />
žandarmerije<br />
u Prijepolju<br />
i jednog<br />
od glavnih<br />
organizatora<br />
zločina.<br />
Činom ujedinjenja 1.<br />
decembra 1918. godine<br />
Sandžak se našao u kraljevini<br />
SHS kao siromašna<br />
i nerazvijena regija. Stanje<br />
javne sigurnosti i lične bezbjednosti<br />
Bošnjaka bila je<br />
kritična pogotovo u jesen<br />
1918. godine. Napad na<br />
živote i imovinu Bošnjaka<br />
bila je uobičajena i realna<br />
slika Kraljevine SHS.<br />
Ustvari, ovakve stvari se<br />
počinju dešavati odmah<br />
poslije povlačenja austrougarskih<br />
trupa iz Sandžaka. Posljedica<br />
toga su bila masovna fizička istrjebljenja,<br />
nasilna prevođenja u pravoslavlje,<br />
kao i protjerivanje i otimanje kuća i<br />
imanja Bošnjaka. Ubijanja i pljačkanja<br />
su vršile manje grupe sastavljene<br />
od nekoliko ljudi, koji su prvo ubijali<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
45
viđenije Bošnjake. Zanimljivo je da<br />
su spiskove sa imenima Bošnjaka,<br />
koje je trebalo likvidirati najčešće<br />
dobijali od najviših opštinskih funkcionera.<br />
Ubistva su se obično izvodila<br />
noću, kada su ljudi bili kod svojih<br />
kuća i u krugu svojih porodica.<br />
Pored ubistava vršena su i pljačke stoke,<br />
žita i svega što je bilo i najmanje<br />
vrijednosti.<br />
Istraživanjima nekih historičara<br />
utvrđeno je da je u vremenu od 1912.-<br />
1921. (Balkanski i Prvi svjetski rat)<br />
iseljeno negdje oko 100.000 Bošnjaka.<br />
Jedan od mnogobrojnih zločina iz<br />
tog perioda izvršen je i u Prijepolju u<br />
spomenutom selu Mioska, gdje je ubijeno<br />
8 nedužnih Bošnjaka. Ovaj zločin<br />
je vremenom zataškan uz simbolične<br />
kazne samo nekim vinovnicima ovog<br />
krvavog pira.<br />
Posebnog povoda za napad na<br />
Miosku nije bilo, ali je razloga bilo<br />
nekoliko. Osnovni razlog je bio sandžački<br />
gazija Jusuf Mehonić, odnosno<br />
veza Mehonića Mioske i Jusufa, kako<br />
rodbinska, tako i komitska. Sam Jusuf<br />
Mehonić je vrlo često prilikom svojih<br />
akcija utočište nalazio u Mioskoj, kod<br />
svojih rođaka. Među njima se isticao<br />
Zifo Mehonić, koji je zbog pružanja<br />
utočišta ovom sandžačkom sinu, osuđen<br />
u prijepoljskom sudskom procesu<br />
protiv komitskih jataka.<br />
Drugi razlog napada na Miosku je<br />
bio njen geografski položaj. Naime,<br />
kroz Miosku je vodio veoma važan<br />
put koji je trebao da bude osiguran<br />
od eventualnog napada komita Jusufa<br />
Mehonića.<br />
Cilj napada na Miosku je bio pohvatati<br />
i naočigled svih pobiti najviđenije<br />
Bošnjake i tako zastrašiti sve ostale<br />
i natjerati ih na muhadžirluk. Postojala<br />
su dva čovjeka koji su očigledno bili u<br />
planu za odstrijel. To je bio već spomenuti<br />
Zifo Mehonić, kao i Halil<br />
Mehonić. Pored Zife, Halil je bio veoma<br />
ugledan i uticajan čovjek. Postao<br />
je kmet nad cjelokupnim bošnjačkim<br />
življem sela Ninčića, Gračanice, Velike<br />
Župe, Mioske, Žitina, Hrta. Ova kme-<br />
tija se zvala Pranjci.<br />
Razoružaj, pa pobij<br />
Sam načelnik žandarmerije<br />
Sreten Nikolić i Todo Lazarević su<br />
pripremali napad na Miosku. Oni<br />
su u više navrata dolazili u Miosku<br />
sa pričom kako neće biti nikakvog<br />
napada o kome se tih dana pričalo,<br />
kako danas kažu neki stari Bošnjaci<br />
Mioske, od Tare do Lima. Ovo<br />
ukazuje da su i najviši vrhovi<br />
vlasti učestvovali u<br />
ovom zločinu. Suvišno je<br />
reći da su Bošnjaci Mioske<br />
svoje dželate dočekali goloruki,<br />
jer je odmah poslije<br />
okupacije 1912. godine<br />
bošnjačko stanovništvo<br />
razoružano duž cijelog<br />
Sandžaka.<br />
Na prostorima prijepoljske<br />
opštine vođeni su sporovi<br />
oko uspostavljanja vlasti<br />
između Srbije i Crne Gore.<br />
Tu je došlo do spora oko uspostavljanja<br />
j vlasti u selima Kamena Gora,<br />
Mataruge, Velika Župa, Mioska,<br />
Vukodol, Zvijezd. Komadant mjesta<br />
srpske vojske u Prijepolju kapetan I<br />
klase, Svetozar Hadžić, izdao je naređenje<br />
10. novembra 1912. godine, da<br />
seljaci tih sela predaju oružje i donesu<br />
ga u Prijepolje, a da Periša Marković,<br />
oficir crnogorske vojske nije nadležan<br />
da vrši razoružavanja u selima<br />
Prijepolja. Kapetan Hadžić je o tome<br />
izvijestio i Komandu pljevaljske posade<br />
crnogorske vojske, na što mu je<br />
komadant posade Nikola Pejović, odgovorio<br />
da njegova komanda smatra<br />
teritoriju spomenutih sela kao svoju i<br />
da ljudi iz tih područja treba da predaju<br />
oružje samo crnogorskoj posadi,<br />
“a nikako Vašoj”, i da “svaki pokušaj<br />
protivan ovome, ova će komanda<br />
smatrati kao povredu njenog prava i<br />
silom silu će odbiti, smatrajući povredu<br />
te teritorije, kao povredu državnih<br />
granica Kraljevine Crne Gore i njenog<br />
stanovnistva.”<br />
O ovom sporu izvijestio je komadant<br />
Javorske brigade Milivoje<br />
Anđelković Vrhovnu komandu srpske<br />
vojske 18. novembra 1912. godine.<br />
Šabana<br />
Kujovića na<br />
zvjerski način<br />
je ubio isto<br />
njegov kum<br />
Milika (H)<br />
Rvo. On mu je<br />
sjekao komad<br />
po komad mesa<br />
i tjerao ga<br />
da jede svoje<br />
sopstveno<br />
meso.<br />
Ovaj spor srpske i crnogorske<br />
vojske i utrkivanje<br />
ko će razoružati stanovništvo<br />
prijepoljskih sela nam<br />
pokazuje da je razoružavanja<br />
zaista bilo. Međutim,<br />
stvarno su razoružani samo<br />
Bošnjaci, kako bi se nova<br />
vlast što lakše razračunala<br />
sa njima. Tako je jesen 1918.<br />
godine zatekla Bošnjake<br />
Mioske potpuno bespomoćne<br />
i razoružane.<br />
Napad na Miosku bio<br />
je dobro pripremljen. Vođa napada<br />
bio je poznati crnogorski komita<br />
Milun Sokić. Srbi i Crnogorci su se<br />
organizovali od Vukova Brda, Ljutića,<br />
Strmećice, Kozice, Kamene Gore,<br />
Mihana...<br />
Napadači su sa sobom poveli i žene<br />
koje su bile zadužene za pljačkanje i<br />
otimanje zlata, garderobe, žita, stoke i<br />
svega što je i najmanje vrijednosti.<br />
Ta dobro naoružana rulja na<br />
putu za Miosku, nedaleko od mjesta<br />
Lipovac, počela je svoj krvavi ritual. Iz<br />
čista mira ubili su Hamida Bašovića,<br />
koji je išao svojoj kući ne znajući šta<br />
se događa. Danas se to mjesto zove<br />
Hamidov grob. Napad na Miosku<br />
se desio po noći, kada su svi bili kod<br />
svojih kuća. Napadači su prvo opkolili<br />
Miosku dobro naoružanim ljudima,<br />
dok je ostala rulja krenula ka centru<br />
sela. Rasporedili su se na svaku kuću,<br />
lupajući na vrata i dozivajući Halila<br />
i Zifa Mehonića. Opazivši krvoloke<br />
Zifo je uspio pobjeći niz rijeku koja<br />
protiče kroz samu Miosku, dok se<br />
Halil uspio sakriti ispod štale u uzanom<br />
prostoru. Kada je Šerif Mehonić<br />
čuo da razbojnici lupaju na njegova<br />
vrata, iskočio je kroz prozor u avliju<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
46
i probio se kroz tu<br />
razularenu gomilu<br />
držeći kolac u rukama<br />
i uzvikivajući<br />
lozinku koju je<br />
predhodno uspio<br />
čuti “Sveti Vuk”.<br />
Pošto je bila noć,<br />
napadači nisu prepoznali<br />
Šerifa, a<br />
od kolca su mislili<br />
da je puška i da je<br />
to jedan od njih.<br />
Tek kada je skočio<br />
u rijeku shvatili su<br />
da je to neko od<br />
Mioštana. Kada<br />
im nije pošlo za<br />
rukom da uhvate<br />
Halila i Zifa<br />
Mehonića, ova banda je<br />
krenula sa krvavim pirom,<br />
ubijajući i pljačkajući sve<br />
na šta bi naišli. Ljude koje<br />
su uspjeli uhvatiti, najprije<br />
su vezali i tako ih dovodili<br />
na središte sela. Hvatani<br />
su uglavnom stari, bolesni<br />
i bespomoćni. Braću Temu<br />
i Selmu Delendžića, kao<br />
i Šabana Kujovića, vezali<br />
su zajedno i dok su čekali<br />
sasvim izvjesnu smrt<br />
Selmo Delendžić se uspio<br />
odvezati, međutim, nije mogao<br />
pomoći ni bratu ni Šabanu, pobjegao<br />
je i sakrio se ispod pruća, koje<br />
su Mioštani donosili za ograđivanje<br />
imanja. Na drugoj strani su vezali<br />
Ragiba i Gazu Mehonića i Adila<br />
Delića, koji je kao radnik radio na<br />
imanju Mehonića, a inače je bio<br />
iz Durtovića kod Pljevalja. Gazi i<br />
Adilu je konopac na rukama uspjela<br />
presjeći Đula Mehonić, žena Avde<br />
Mehonića i tako ih spasiti. Dječaka<br />
od 13 godina, Zeću Mehonića, grupa<br />
razbojnika je uhvatila. Prijetili su<br />
da će mu usijanom žicom izvaditi<br />
oči ako ne kaže gdje su pare i zlato.<br />
U kući Zife Mehonića su naši bolesnog<br />
i iznemoglog Adema Mehonića,<br />
brata Zifina, ali ubicama to nije ništa<br />
značilo, iznijeli su u ćebetu bolesnog<br />
i iznemoglog Adema i onda<br />
ga ubili. Ubio ga je Ilija Kijanović.<br />
Inače, u ovom pohodu kumstvo je<br />
došlo do izražaja. Ragiba Mehonića<br />
je ubio kum Mlađen Čović. Mlađen<br />
mu je prvo ponudio cigaretu sa riječima:<br />
“Uzmi kume biće ti zadnja”.<br />
Iz drhtavih ruku je ispala posljednja<br />
cigareta, onda ga je Čović počeo<br />
tući govoreći: “Uzima Turčin, a<br />
neće da puši”. Zatim je uzeo pušku i<br />
ubio ga. Šabana Kujovića na zvjerski<br />
Bošnjaci<br />
Mioske nisu<br />
krenuli u<br />
egzodus.<br />
Ostali su na<br />
svojim kućnim<br />
pragovima,<br />
prkoseći<br />
sumornim<br />
vremenima<br />
koje su<br />
zadesile<br />
Sandžak i<br />
Prijepolje.<br />
način je ubio isto njegov<br />
kum Milika (H)Rvo. On<br />
mu je sjekao komad po<br />
komad mesa i tjerao ga da<br />
jede svoje sopstveno meso.<br />
Kada su došli do kuće Ibre<br />
i Muje Kujovića, razbojnici<br />
su naletjeli na zaključana<br />
vrata. U kući je bila samo<br />
djevojčica Zifa Kujović,<br />
koja je bila već legla na<br />
spavanje. Zifa se više nije<br />
probudila. Zločinci su je<br />
ubili na spavanju, pucajući<br />
iz avlije kroz prozor u djevojčicu.<br />
Kada su završili ubijanja i<br />
pljačkanje, razbojnici su se ponapijali.<br />
Pijani monstrumi su uz pjesmu zaigrali<br />
kolo preko ubijenih Bošnjaka,<br />
koji su bili razbacani po putu. Ovaj<br />
krvavi pohod se završio u samu zoru,<br />
svađom pijanih razbojnika oko podjele<br />
plijena.<br />
Srpkinja “svisnula s pameti” kada<br />
je vidjela izmasakrirana tijela<br />
Bošnjaka<br />
Vijest o zločinu u Mioskoj brzo<br />
se proširio po cijelom Prijepolju. U<br />
Miosku su počeli dolaziti ljudi iz<br />
Velike Župe, Ratajske, Čaršije, da bi<br />
se uvjerili u istinitost vijesti koja je<br />
kružila gradom. Leksa Ćubić je bila<br />
jedna od onih koja je došla u Miosku<br />
da se svojim očima uvjeri o novoj vijesti.<br />
Kada je vidjela prizor izmasakriranih<br />
ljudi, razbacanih po seoskom<br />
putu, Leksa Ćubić je “svisnula s pameti”.<br />
Ovo je samo jedan detalj, koji<br />
pokazuje kako je bio stravičan prizor<br />
pobijenih Bošnjaka Mioske, kao i kolika<br />
je bila mržnja ovih zločinaca, koji<br />
su mogli učiniti ono što jedan ljudski<br />
um nije mogao da podnese. Srpkinja,<br />
Leksa Ćubić je do kraja svog života<br />
ostala psihički poremećena osoba,<br />
vidjevši epilog zločina<br />
kojeg su počinili<br />
pripadnici<br />
njenog naroda.<br />
Za ovaj zločin,<br />
samo neki zlikovci<br />
su simbolično<br />
kažnjeni. Te presude<br />
su sasvim<br />
slučajno nađene<br />
nakon završetka<br />
II svjetskog rata u<br />
Okružnom sudu<br />
u Novom Pazaru.<br />
Tačnije, presude<br />
su nađene na tavanu<br />
suda, prilikom<br />
traženja papira za<br />
pisaće mašine. Te<br />
presude, za koje<br />
nikada niko nije izdržavao kaznu,<br />
pronašao je Drago Malešić, sa nekim<br />
svojim “drugovima”. Naravno da oni<br />
koji su bili organizatori ovog masakra<br />
u Mioskoj, nisu htjeli kazniti svoje zlikovce,<br />
koje su unajmili za krvavi pohod<br />
na Miosku.<br />
Ostalo je upamćeno da je Jusuf<br />
Mehonić osvetio ubijene, tako što je<br />
uhvatio Sretena Nikolića, načelnika<br />
žandarmerije u Prijepolju i jednog od<br />
glavnih organizatora zločina. Uz riječi:<br />
“Sretene jadane, ti si našao da mi<br />
oslobađaš braću”, Jusuf Mehonić je<br />
likvidirao Nikolića.<br />
Bošnjaci Mioske nisu krenuli u<br />
egzodus. Ostali su na svojim kućnim<br />
pragovima, prkoseći sumornim<br />
vremenima koja su zadesila<br />
Sandžak i Prijepolje. Za vrijeme II<br />
svjetskog rata, organizovani u jedinice<br />
Muslimanske milicije, Bošnjaci<br />
Mioske su dali veliki doprinos braneći<br />
bošnjačko stanovništvo Prijepolja.<br />
Na njihovom čelu i tada su bili hrabri<br />
Zifo i Halil Mehonić. Nažalost,<br />
Halil nije doživio kraj rata. Partizani<br />
su ga 1943. godine ubili na Seljašnici,<br />
kod Prijepolja.<br />
Zločin u Mioskoj 1918. godine<br />
je samo jedan od mnogobrojnih zločina<br />
koji su skriveni i samo jedan<br />
od onih koji su uz šapat pričali stari<br />
Bošnjaci, bojeći se da će vrijeme ubijanja<br />
Bošnjaka ponovo zakucati na<br />
njihova vrata. Ovi redovi su prvi javni<br />
govor o ovom zločinu koji je odnio 8<br />
nevinih ljudskih života. Neka nevine<br />
žrtve napada na Miosku 1918. ostanu<br />
zauvijek zapisane: Ragib Mehonić,<br />
Adem Mehonić, Šaban Kujović, Zifa<br />
Kujović, Temo Delendžić, Redžo<br />
Lujinović, Ibro Bukovica, Hamid<br />
Basović.<br />
* Za tekst korišćena svjedočenja<br />
starih Bošnjaka Mioske<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
47
Zločin<br />
Uloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH<br />
Sve nade SPC bile su položene u “tri K”<br />
(Karadžića, Krajišnika i Koljevića)<br />
Nakon što smo u više<br />
brojeva obradili ratne<br />
zločine protiv Bošnjaka<br />
u općinama Pounja i u<br />
općini Kotor Varoš napravit<br />
ćemo malo zaokret i<br />
početi se baviti ulogom<br />
Srpske pravoslavne crkve u<br />
zločinima i agresiji u BiH<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Iako je Srpska pravoslavna crkva<br />
imala veliku ulogu u pripremama<br />
i izvođenju agresije na<br />
Republiku Bosnu i Hercegovinu ova<br />
tema je do sada veoma malo obrađena.<br />
Također, ni nadležne sudske institucije<br />
u BiH se uopće ne bave ulogom SPC<br />
u agresiji na BiH, odnosno ni jedan<br />
“velikodostojnik” SPC-a nije pozvan<br />
na odgovornost niti je potezano pitanje<br />
njihove odgovornosti. Najpotpunije<br />
istraživanje o zločinačkoj ulozi Srpske<br />
pravoslavne crkve u huškanju srpskog<br />
naroda na borbu za “Veliku Srbiju”<br />
uradio je Milorad Tomanić, koji je<br />
svoja istraživanja sabrao u djelo naslovljeno<br />
“Srpska crkva u ratu i ratovi<br />
u njoj”. U narednih nekoliko brojeva<br />
prenijet ćemo najzanimljivije dijelove<br />
Tomanićevog istraživačkog djela, dijelove<br />
koji su vezani za agresiju na BiH.<br />
Ćutanje i prećutkivanje<br />
U ovom poslu ćutanja i prikrivanja<br />
književnicima su se pridružili i<br />
episkopi Srpske pravoslavne crkve. U<br />
saopštenju sa vanrednog zasjedanja<br />
Svetog arhijerejskog sabora, održanog<br />
u decembru 1992. godine, oni<br />
su odbacili optužbe na račun Srba<br />
u BiH da “drže u logorima 40.000<br />
žena Muslimanki za svoje iživljavanje<br />
i silovanje”. “U ime pravde Božje, na<br />
osnovu svjedočenja naše sabraće arhijereja<br />
iz Bosne i Hercegovine i drugih<br />
pouzdanih svjedočenja, izjavljujemo<br />
sa punom moralnom odgovornošću<br />
da takvih logora u Republici Srpskoj<br />
Bosne i Hercegovine, kao ni u Srpskim<br />
Krajinama, niti je bilo niti ima.”<br />
Ali zato, “što se tiče žrtava nasilja na<br />
srpskoj strani, posjedujemo mnogobrojna<br />
provjerena svjedočenja o pojedinačnim<br />
i grupnim silovanjima i<br />
nasiljima nad ženama, čak i devojčicama.<br />
Najstrašniji su, za moralnu odgovornost<br />
i ljudsku savjest samih žrtava i<br />
svih nas, mnogi slučajevi žena Srpkinja<br />
koje su pod takvim nasiljem ostale u<br />
drugom stanju.” Takođe, sve zločine u<br />
Bosni koje su činili pripadnici srpskih<br />
oružanih jedinica episkopi su objašnjavali<br />
gnevnom osvetom, izbezumljenošću<br />
i raspamećenošću pojedinaca (vladika<br />
Atanasije Jevtić) i ostrvljenošću<br />
pojedinaca (patrijarh Pavle). Međutim,<br />
u ruskom listu “Izvestija” od 25. novembra<br />
1992. godine objavljen je tekst<br />
o jednom Rusu plaćeniku koji je u trenažnom<br />
kampu u Erdutu prošao obuku<br />
pod vođstvom Željka Ražnatovića<br />
Arkana, a uz podršku srpske policije.<br />
“Filozofija brutalnosti je utuvljivana<br />
u glave boraca - ‘Srpski patriota je<br />
nemilosrdan prema neprijateljima, on<br />
nema pravo da poštedi njihovu djecu,<br />
žene, ili starce’ - zgražavao se naš (ruski)<br />
bandit”, kaže Evgenij Vostrukov u<br />
svom tekstu “Umreti u Jugoslaviji”.<br />
Prećutkivano je i da je u Banjaluci,<br />
gradu na čijem području nije bilo<br />
ratnih dejstava, srušeno svih 16 džamija<br />
i pet turbeta (mauzoleja), kao<br />
i Sahat kula, prvi javni sat u Bosni i<br />
Hercegovini. Ovakva dešavanja nagovještena<br />
su i prije početka rata u<br />
Bosni. Krajem februara 1992. godine<br />
bačen je eksploziv i oštećeni su najvrednija<br />
banjalučka džamija Ferhadija<br />
i obližnje Ferhad-pašino turbe. Ovo<br />
je, međutim, bila samo uvertira. Pravo<br />
rušenje je počelo 9. aprila 1993. godine<br />
paljevinom džamije u Podpećinama. A<br />
onda su na red došle i dvije najpoznatije<br />
džamije, Ferhadija i Arnaudija, od<br />
kojih je Ferhadija bila prava ljepotica i<br />
nalazila se pod zaštitom UNESCO-a.<br />
Banjalučani su je smatrali najljepšom<br />
džamijom u BiH, ponajviše zbog<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
48<br />
njenog vitkog minareta. Obje su srušene<br />
miniranjem u zoru 7. maja 1993.<br />
godine. Posljednje džamije spaljene su<br />
6. i 8. septembra 1993. i tako je za manje<br />
od pola godine svih 16 banjalučkih<br />
džamija bilo zbrisano sa lica zemlje.’’<br />
U novembru 1994., u takvoj “čistoj<br />
i bezminaretnoj” Banjaluci okupili su<br />
se srpski arhijereji i održali vanredno<br />
zasjedanje Svetog arhijerejskog sabora.<br />
U poruci koja je objavljena nakon zasjedanja,<br />
episkopi su nas podsjetili da<br />
je Banja luka “mučenički grad stradanja<br />
Sveštenomučenika Platona’’ anđela<br />
Crkve Božije banjalučke, čiji je Saborni<br />
hram prije 50 godina takođe stradao,<br />
kao i mnogi drugi u ovim krajevima<br />
sa hiljadama pravoslavnih vjernika”.<br />
Pedeset godina kasnije na banjalučkim<br />
prostorima nisu stradavali pravoslavne<br />
crkve ni srpsko pravoslavno stanovništvo.<br />
Ali zato, džamije i muslimansko<br />
stanovništvo jesu. Oni su, međutim,<br />
kao i u drugim zvaničnim dokumentima<br />
Srpske pravoslavne crkve, i u<br />
ovoj poruci bili bezimeni. Episkopi su<br />
smatrali da je sasvim dovoljna jedna<br />
uopštena, toliko puta ponovljena fraza<br />
kojom se osuđuje “razaranje svetinja i<br />
bogomolja, pravoslavnih, rimokatoličkih<br />
i muslimanskih”.<br />
“Tri A” i tri „ K“<br />
Ogradivši se od rukovodstva u<br />
Srbiji, vrh SPC je postao izuzetno blizak<br />
sa rukovodstvom bosanskih Srba<br />
na Palama. Sve nade Srpske pravoslavne<br />
crkve, posebno “tri A” (mitropolita<br />
Amfilohija, vladike Atanasija<br />
i vladike Artemija), bile su položene<br />
u “tri K” (Karadžića, Krajišnika i<br />
Koljevića) i, naravno, Biljanu Plavšić,<br />
“novu Kosovku djevojku”, kako je nazva<br />
mitropolit Amfilohije. Dragomir<br />
Ubiparović, sveštenik iz Sarajeva, u jednom<br />
od brojeva časopisa “Hrišćanska<br />
misao”, opisao je kakav je bio odnos<br />
Crkve u ratnim godinama prema čelnicima<br />
Srba iz Bosne: “Crkvene prostorije<br />
i svečanosti su poslužile za promociju<br />
čelnih ličnosti SDS-a i njihovu<br />
preporuku narodu. U toj bezmjernoj
podršci se najbolje iskazala naša sklonost<br />
ka pretjerivanjima. Išlo se dotle<br />
daleko, da su se i sami prvaci stranke<br />
zbunjivali ukazanom pažnjom i previše<br />
laskavim ocjenama o njima samima<br />
- o tobože Bogom predodređenim im<br />
mesijanskim ulogama. Kako i ne bi<br />
kad su im se sveštena lica obraćala sa<br />
nečuvenim slavopojima u kojima ih<br />
tu pred narodom podsjećaju: ‘da ih je<br />
sami Bog poslao da spasu rod srpski’...<br />
Takvo neodmjereno služenje Crkve<br />
politici i pomoć Crkve da ta politika<br />
zadobije povjerenje naroda, ta previše<br />
vidljiva simbioza i taj zajednički rad<br />
na istom polju, apsolutno podrazumjeva,<br />
nakon svih događaja, i zajedničku<br />
podjelu uspjeha i neuspjeha! Stoga je<br />
za očekivati da Crkva od novih vlasti<br />
bude i obilato nagrađena. Ali ako se<br />
povede pitanje odgovornosti za ratne<br />
posljedice (razaranja i žrtve) pored političkih<br />
i vojnih subjekata, za očekivati<br />
je da bude spomenuta i Crkva.”<br />
“Laskave ocjene” i “nečuveni slavopoji”<br />
sveštenih lica i velikodostojnika<br />
SPC na račun prekodrinskih Srba<br />
i njihovih rukovodstava ostavljali su<br />
traga na mnogim srpskim dušama,<br />
posebno onim mladim, još nedozrelim.<br />
Pod uticajem pojedinih svojih<br />
profesora na Bogoslovskom fakultetu,<br />
kao što su mitropolit Amfilohije,<br />
vladika Atanasije Jevtić, vladika<br />
Atanasije Rakita i drugi, studenti su<br />
slavopoje pretvorili u obožavanje, a<br />
kritike na račun drugih naroda i njihovih<br />
prvaka u rasnu netrpeljivost. To<br />
se dobro videlo i iz časopisa studenata<br />
Bogoslovskog fakulteta “Logos”. U<br />
tekstu “Herojska borba Srba”, urednik<br />
Predrag Milošević između ostalog je<br />
pisao: “Stratezi novog svjetskog poretka<br />
u Vašingtonu i Njujorku i njihovi<br />
lakeji izdajnici Evrope iz Evropske<br />
unije su dali mig austrougarskim slugama,<br />
Hrvatima, da krenu u stvaranje<br />
ustaške države do Zemuna. Međutim,<br />
srpski krajišnici su pomrsili račune<br />
ustašama i njihovim mentorima te u<br />
istrajnoj i junačkoj borbi stvorili srpsku<br />
državu Republiku Srpsku Krajinu<br />
koja zaokružuje vjekovne srpske prostore.<br />
Hrvatska je umjesto NDH do<br />
Zemuna dobila komičan izgled banane.<br />
Vašingtonski potpaljivači ratova su<br />
svoje nade da zagospodare ovim prostorima<br />
i opljačkaju bogatstva pokušali<br />
da realizuju preko bosanskih muslimana-poturčenjaka,<br />
pa su im obećali<br />
islamsku džamahiriju i na srpskim teritorijama,<br />
na tlu drevne Evrope. Aprila<br />
1992. EZ i SAD su priznali ‘suverenu’<br />
državu BiH, a islamski fanatik Alija<br />
Izetbegović je naredio opšti oružani<br />
napad na srpski narod. Povampirile su<br />
se ustaške horde i handžardivizija.<br />
Kako Hrvati i<br />
Muslimani nikad nisu mogli<br />
izaći na kraj sa srpskim<br />
borcima oni su se sadistički<br />
iživljavali nad srpskim civilima,<br />
upadali bi u sela, klali,<br />
silovali, derali i palili žive<br />
ljude, nikoga nisu štedjeli,<br />
ni žene, ni starce, ni djecu,<br />
pa čak ni bebe. U svojim<br />
logorima imaju razvijene čitave<br />
sisteme mučenja, tako<br />
da žrtva izdrži dnevno i po<br />
10 sati mučenja da ne umre.<br />
U Sarajevu su decu bacali<br />
izgladnjelim lavovima u zoološkom<br />
vrtu. Sadizam i zverstva su osobine tih<br />
podljudskih vrsta koji hoće svoje ‘suverene<br />
države’, a jedino su sposobni da se<br />
obračunavaju sa djecom i starima preko<br />
70 godina, koje uhvate i svežu. Srbi<br />
su naprotiv stvorili Republiku Srpsku<br />
koja je snažna i vitalna država.” (Ovo<br />
je objavljeno samo nekoliko mjeseci<br />
pre totalnog raspada Republike Srpske<br />
Krajine i gubitka velikog dijela teritorije<br />
Republike Srpske.)<br />
Radujući se iskreno što “u borbama<br />
uvijek pogine deset puta više<br />
muslimana nego Srba”, mladi autor<br />
teksta hvali generala Mladića, cijeli<br />
oficirski kadar vojske RS i srpske<br />
vojnike. “Danas u doba sentimentalizma<br />
i humanizma koji truju masovno<br />
ljudske duše i ljude pretvaraju u<br />
mlitave čovečuljke, još ima ljudi sa<br />
gvozdenom voljom, bistrim umom<br />
i usredsređenim pogledom od kojih<br />
drhti zlo i haos. To su borci Republike<br />
Srpske i Republike Srpske Krajine za<br />
koje možemo slobodno reći da su<br />
plemići, vitezovi i heroji. Njih ništa<br />
ne može pokolebati i omesti, ni<br />
Crkvene<br />
prostorije i<br />
svečanosti<br />
su poslužile<br />
za promociju<br />
čelnih ličnosti<br />
SDS-a i njihovu<br />
preporuku<br />
narodu. U toj<br />
bezmjernoj<br />
podršci se<br />
najbolje<br />
iskazala naša<br />
sklonost ka<br />
pretjerivanjima.<br />
brojnije snage neprijatelja,<br />
ni besomučna arlaukanja<br />
beogradskih pacifista. I<br />
ranije smo imali te srpske<br />
izrode i izdajnike zvane<br />
pacifisti koji su pljuvali<br />
po srpskim vojnicima i<br />
pravednom ratu. Danas su<br />
se zaista nakotili i postali<br />
još bezobrazniji i ciničniji.”<br />
“Oni neće da priznaju<br />
da mir nastupa pobjedom<br />
jednih i porazom drugih.<br />
Oni hoće da mir nastupi<br />
srpskom kapitulacijom i<br />
pristajanjem na ropstvo.<br />
Mir na Balkanu bi odavno bio da<br />
Alijini i Franjini mentori neprestano<br />
ne huškaju ustaše i poturčenjake na<br />
Srbe. Ovako, mir će nastupiti potpunom<br />
pobjedom Srba i stvaranjem jedinstvene<br />
slobodne srpske nacionalne<br />
i pravoslavne države”, zaključio je<br />
student Bogoslovskog fakulteta.<br />
Dakle, i ovako su razmišljali budući<br />
sveštenici, možda i episkopi, oni<br />
koji bi trebalo da podučavaju djecu<br />
vjeronauci po školama Srbije i da<br />
prenose drugima Hristovu nauku.<br />
Ali, i da im usput objasne da postoje i<br />
“podljudske vrste”, da se neki “kote”,<br />
poput srpskih pacifista, a posebno da<br />
ih nagovore na odbacivanje razuma<br />
i logičnog razmišljanja. Jer, svakome<br />
razumnom bilo je jasno šta će se desiti<br />
u RSK i RS, tj. da će tok događaja<br />
biti suprotan onome u šta je student<br />
Bogoslovskog fakulteta pokušao da<br />
ubijedi svoje čitaoce. Puna krivica za<br />
stavove iznijete u citiranom tekstu ne<br />
ide samo na dušu ovog mladog čoveka.<br />
Sve se to moglo čuti i od episkopa<br />
Srpske pravoslavne crkve, ali u nešto<br />
rafiniranijoj formi.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
49
Svijet medija<br />
Raphael Bonelli, Institut za psihijatriju i psihoterapiju<br />
Kada islamofobija prelazi<br />
u bolest<br />
Upravo su mladi<br />
naraštaji muslimana<br />
nadareni, inteligentni<br />
i imaju budućnost.<br />
Antireligiozni efekat je<br />
nastao iz narcističkog<br />
razočarenja da<br />
vjera nije nestala u<br />
postmodernoj dobi.<br />
Ti ljudi doživljavaju<br />
islam kao prijetnju jer<br />
muslimani vjeruju u Višu<br />
Silu, kaže Bonelli<br />
Izvor: Wiener Zeitung 26.4.2011<br />
Prijevod s njemačkog: Sejfuddin<br />
Dizdarević<br />
Razgovarao: Stefan Beig<br />
Wiener Zeitung: U za-<br />
Wdnje vrijeme istražu-<br />
Wjete islamofobiju. Da<br />
li je ona medicinski pojam?<br />
Raphael Bonelli: Islamofobija<br />
nije, ali fobija jeste. Pod njom podrazumijevamo<br />
neurotički strah<br />
od nečega konkretnog. Kao što<br />
je strah od zmija, od visine ili od<br />
socijalnih kontakata. U međunarodnim<br />
klasifikacijama nedostaje<br />
ksenofobija (strah od stranog),<br />
ali ona ima psihološku pozadinu.<br />
I ona označava strah od vanjskog<br />
stimulusa – stranca zbog kojeg se<br />
osjećamo ugroženim.<br />
Da li su sve forme islamofobije<br />
i ksenofobije bolesne?<br />
Ne same po sebi. Bolesne postaju<br />
kada strah postane potpuno<br />
iracionalan, kada izgubi ravnotežu<br />
i kada prestane imati bilo<br />
kakvu vezu sa stvarnošću. Što<br />
manje analizirate vaše strahove,<br />
oni vas više vode ka agresivnom<br />
ponašanju: jer vam sopstveni<br />
motivi nisu poznati niste u stanju<br />
da kontrolišete taj strah i ne<br />
znate kako da se ophodite prema<br />
njemu.<br />
Koji su psihološki uzroci<br />
islamofobije?<br />
Po mojim istraživanjima<br />
ona se crpi iz klasične<br />
ksenofobije ali i iz<br />
generalne mržnje prema<br />
vjeri. Nekada prevagne<br />
jedna, nekada druga<br />
strana. Konzervativne<br />
osobe prije naginju ka<br />
ksenofobiji.<br />
Zbog čega?<br />
Jer se drže slike svijeta<br />
u kojem žive i svaku<br />
promjenu<br />
doživljavaju<br />
j<br />
kao prijetnju. Činjenica<br />
je da se Beč promijenio<br />
i da će se i dalje mijenjati.<br />
Ali Beč je uvijek bio<br />
podložan promjeni. Ko<br />
to smatra prijetećim to<br />
kod njega vodi ka agresiji<br />
i ogorčenju. Ovdje igraju<br />
ulogu i rasistički motivi<br />
koje sam sebi neće da<br />
prizna. Centralni motiv<br />
kod fobije je lična pogođenost:<br />
“Mene je strah<br />
da će mi stranci oduzeti radno<br />
mjesto.” Karakteristična je i ogorčenost<br />
nestankom voljene domovine.<br />
I pri tome ti ljudi sebe vide<br />
kao žrtve.<br />
Kritičari islama koriste<br />
argumente. Da li su i oni<br />
iracionalni?<br />
Oni navode realne događaje,<br />
ali njima nisu važni argumenti<br />
nego oni time pravdaju lične<br />
predrasude. Iracionalno je u<br />
svakom muslimanu koji živi u<br />
Austriji vidjeti opasnost samo<br />
zbog toga jer su muslimani ubili<br />
nekoliko kršćana u Egiptu. Isto<br />
tako su i kršćani ubijali muslimane.<br />
Naravno da postoje prepreke<br />
u suživotu ali ovdje se namjerno<br />
napuhavaju negativnosti<br />
samo da bi se islam predstavio<br />
kao opasnost.<br />
Za nekoga ko<br />
sanja o kraju<br />
svih vjera,<br />
on doživljava<br />
prijetećom<br />
činjenicu da<br />
jedan mladi<br />
čovjek klanja<br />
pet puta na<br />
dan.<br />
Takvim argumentima se koriste<br />
i katolici?<br />
Imate katolika koji se busaju u<br />
prsa svojom vjerom, i daju izjave<br />
koje su oprečne katoličkom učenju<br />
i izjavama pape. Nevjerovatno je sa<br />
kakvim fanatizmom zloupotrebljavaju<br />
katoličko učenje samo da bi<br />
opravdali sopstvenu islamofobiju<br />
i da ne bi morali<br />
sebi priznati političke<br />
motive koji se kriju iza<br />
svega. I to je iracionalno.<br />
Upravo su zadnja dvojica<br />
papa nedvojbeno izrazili<br />
zajedničke tačke sa islamom<br />
i zalagali su se za<br />
toleranciju.<br />
Po Vama je drugi<br />
izvor islamofobije generalna<br />
mržnja prema<br />
vjeri?<br />
Za nekoga ko sanja o<br />
kraju svih vjera, on doživljava<br />
prijetećom činjenicu<br />
da jedan mladi<br />
čovjek klanja pet puta<br />
na dan. Upravo su mladi<br />
naraštaji muslimana<br />
nadareni, inteligentni<br />
i imaju budućnost.<br />
Antireligiozni efekat je<br />
nastao iz narcističkog<br />
razočarenja da vjera nije<br />
nestala u postmodernoj dobi. Ti<br />
ljudi doživljavaju islam kao prijetnju<br />
jer muslimani vjeruju u Višu<br />
Silu. Kada musliman slijedi svoju<br />
vjeru i u javnosti, to još više pojačava<br />
osjećaj ugroženosti jer to<br />
znači da vjera nije puki sentimentalni<br />
osjećaj. Za takve je posebno<br />
iritirajuće da su se mladi ljudi iz<br />
svoje volje odlučili za vjerski život.<br />
Pogotovo za one koji u vjeri vide<br />
formu ugnjetavanja.<br />
Sigmund Freud je vjeru nazvao<br />
kolektivnom neurozom<br />
koja je zbog psihoanalize postala<br />
nepotrebna.<br />
Vjera je komprimirana mudrost<br />
kako da se uredi sopstveni život u<br />
kojoj se ogleda životno iskustvo<br />
stotina generacija. U međuvremenu<br />
postoje naučni dokazi da je vjera<br />
dobra po čovjeka.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
50
Protiv koga Amerika vodi rat?<br />
Kriminalci iz Guantanama<br />
Način na koji su ljudi<br />
završavali na Guantanamu<br />
ukazuje na dvije stvari. Kao<br />
prvo da se Amerika naspram<br />
ljudskih prava odnosila kao<br />
čistačica naspram dosadnih<br />
propisa o higijeni – da nije<br />
tako strašno ako se ne<br />
poštuju ukoliko vas niko<br />
ne vidi. I kao drugo da<br />
Amerika uopće nema pojma<br />
protiv koga se bori, ko im<br />
je protivnik kome su 2001.<br />
godine objavili rat. I da se<br />
ovo stanje do danas nije<br />
promijenilo<br />
Piše: Stefan Sasse<br />
Prijevod s njemačkog: Sejfuddin<br />
Dizdarević<br />
Izvor: spiegelfechter.com, 26.04.2011<br />
Ovih dana je Wikileaks objavio<br />
brojne dokumente koje<br />
Oim je dostavio američki vojnik<br />
Bradley Manning i iz kojih javnost<br />
dobija uvid u prilike koje su vladale na<br />
Guantanamu od 2002. – 2006. godine.<br />
Njemačke novine pišu da se većina zatvorenika<br />
tamo nalazi iz krajnje obskurnih<br />
razloga. Među njima je i jedan 84-godišnji<br />
senilni starac koji je navodno posjedovao<br />
sumnjive telefonske brojeve ili jedan imam<br />
iz Kandahara, koji je po prirodi svoga<br />
“zanata” morao biti informisan o talibanima.<br />
Način na koji su ljudi završavali na<br />
Guantanamu ukazuje na dvije stvari. Kao<br />
prvo da se Amerika naspram ljudskih prava<br />
odnosila kao čistačica naspram dosadnih<br />
propisa o higijeni – da nije tako strašno<br />
ako se ne poštuju ukoliko vas niko ne vidi.<br />
I kao drugo da Amerika uopće nema pojma<br />
protiv koga se bori, ko im je protivnik<br />
kome su 2001. godine objavili rat. I da se<br />
ovo stanje do danas nije promijenilo.<br />
Da bi dobili informacije od zarobljenika<br />
koje su uhapsili pod krajnje sumnjivim<br />
okolnostima, Amerikanci su primjenjivali<br />
metode saslušavanja koje su po svim međunarodnim<br />
standardima ilegalni i koje bi<br />
očekivali od neke bliskoistočne despotske<br />
države a ne od Amerike koja za sebe tvrdi<br />
da je pravna država. Ovo je tim prije začuđujuće<br />
jer je općepoznata stvar da priznanja<br />
iznuđena mučenjem ne vrijede ništa.<br />
Tajne službe su znale da zatočeni nisu opasni<br />
teroristi iz kojih bi mogli izvući važne<br />
informacije.<br />
Zarobljavanje ljudi u Afganistanu,<br />
Pakistanu ili bilo gdje drugdje od kojih se<br />
Amerika nada da posjeduju bilo kakve informacije<br />
o talibanima, pokazuje da američke<br />
tajne službe tapkaju u mraku. Većina<br />
zarobljenih do 2008. godine su uhapšeni iz<br />
pukog očaja. To znači da Amerikanci, barem<br />
dotada, uopće nisu znali protiv koga<br />
se bore. Ko su talibani? Vjerski fanataci?<br />
Politička stranka? Paravojna formacija?<br />
Narodni pokret? Teroristička organizacija?<br />
Mi o njima nemamo pojma, a očigledno<br />
ni Amerika. Možemo sa sigurnošću reći da<br />
CIA od 2008. godine nema novih saznanja<br />
na ovom polju.<br />
Ali ako je to uistinu tako,<br />
onda je cijela politika oko vojnog<br />
mandata u Afganistanu<br />
čisto bacanje prašine u oči.<br />
Vojnici su tamo - znači mora<br />
se nešto i poduzeti. O neprijatelju<br />
protiv koga se borimo ne<br />
znamo skoro ništa, pa i koncept<br />
borbe protiv njega je apsurdan.<br />
Ali ako već tajne službe ne znaju<br />
ništa o protivniku, šta onda<br />
reći o običnin vojnicima koji u<br />
Afganistanu vode borbe? Šta<br />
Ali ako je<br />
to uistinu<br />
tako, onda je<br />
cijela politika<br />
oko vojnog<br />
mandata u<br />
Afganistanu<br />
čisto bacanje<br />
prašine u oči.<br />
Vojnici su<br />
tamo - znači<br />
mora se nešto i<br />
poduzeti.<br />
im njihovi nadređeni govore? Na koji način<br />
odlučuju ko je protivnik, ko je neutralan<br />
a ko je prijatelj? I ne čudi onda da su se<br />
njemački vojnici u Kunduzu zabarikadirali<br />
u svoju bazu i iz nje izlaze samo teško naoružani.<br />
Kada ne znate ništa o neprijatelju,<br />
njegovu organizaciju niti u šta vjeruje niti<br />
kako funkcioniše, onda se ne možete ni boriti<br />
protiv njega.<br />
Rat u Afganistanu je dugogodišnji<br />
poraz čija konačna kapitulacija se samo<br />
produžava. Teoretski to produženje može<br />
biti beskonačno. Gledano objektivno “talibani”<br />
(kao zajedničko ime za sve oružane<br />
snage koje se bore protiv NATO-a) nemaju<br />
mogućnosti da vojno poraze NATO, isto<br />
kao što ni Vietkong u vijetnamskom ratu<br />
nije bio stanju da vojno porazi SAD. Ali to<br />
nije ni potrebno. Ovaj rat se ne odvija po<br />
vojnim nego po političkim pravilima, iako<br />
mnogi njegovi učesnici ovo ne žele priznati.<br />
Zbog toga, povlačenje iz Afganistana neće<br />
uslijediti nakon vojne situacije<br />
na terenu nego onda kada se<br />
zemljama učesnicama taj rat<br />
ne bude više isplatio i ne bude<br />
imao podršku društva. Kada<br />
štampa bude u središte svojih<br />
izvještaja stavljala kovčege u<br />
kojima se vojnici vraćaju u svoje<br />
zemlje, kada počnu demonstracije<br />
protiv rata i kada on bude<br />
dominirajuća tema predizbornih<br />
kampanja. Onda će se<br />
NATO povući iz Afganistana.<br />
A nikako prije.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
51
Islamnet<br />
Europa<br />
Najviše nevjernika ima<br />
u Francuskoj, Švedskoj,<br />
Belgiji i Britaniji<br />
Afganistan<br />
Reciklirali Kur’an u toaletni papir<br />
Afganistanka policija uhitila<br />
je u predgrađu Kabula direktora<br />
tvornice papira i dvojicu<br />
njegovih zamjenika za koje<br />
se tvrdi da su reciklicirali stare<br />
primjerke Kur’ana u toaletni<br />
papir, priopćeno je iz službenog<br />
izvora vlade. U tvornicu su prodrli<br />
brojni vjernici i napravili<br />
popriličnu štetu. Unutar tvornice<br />
je prethodno nađen veliki<br />
broj primjeraka Kur’ana, no<br />
nije precizirano o kojoj količini<br />
je tačno riječ. Nakon 11. septembra<br />
2001. godine u svijetu<br />
su zabilježeni brojni primjeri<br />
skrnavljenja islamskih svetinja.<br />
Međutim, ovaj afganistanski<br />
primjer je posebno bizaran. Nažalost,<br />
navedeno svetogrđe počinili<br />
su Afganistanci, ljudi koji<br />
nose muslimanska imena.<br />
Agencije Reuters i Ipsosa<br />
napravile su istraživanje<br />
o vjernicima i nevjernicima u<br />
svijetu, odnosno u šta ljudi danas<br />
vjeruju i gdje najviše ima<br />
vjernika a gdje najviše nevjernika.<br />
“Pedeset i jedan posto<br />
od 18.829 ljudi iz 23 zemlje<br />
svijeta, koliko ih je sudjelovalo<br />
u anketi, uvjereno je da postoji<br />
Bog i da postoji zagrobni<br />
život, dok ih 18 posto ne vjeruje<br />
u Boga, a 17 posto ih nije<br />
sigurno. Mnogima izgleda da<br />
živimo u svjetovnom svijetu,<br />
ali ovo istraživanje pokazuje<br />
koliko je duhovni život važan<br />
stanovnicima planete, jer ih<br />
više od pola vjeruje u Vrhovno<br />
biće, a isti je postotak onih<br />
koji smatraju da postoji ovakav<br />
ili onakav oblik zagrobna<br />
života”, rekao je direktor<br />
agencije Ipsos Bobby Duffy.<br />
Prema rezultatima navedenog<br />
istraživanja Indonezija, Turska<br />
i Brazil imaju najviši postotak<br />
ljudi koji su sigurni u<br />
postojanje Boga, dok 24 posto<br />
stanovnika Indije, 14 posto<br />
Kineza i 10 posto Rusa vjeruje<br />
u više bogova. Na drugom kraju<br />
spektra, najviše nevjernika<br />
ima u Francuskoj, Švedskoj,<br />
Belgiji i Britaniji.<br />
Ukrajina<br />
Najbogatiji evropski musliman stan u Londonu<br />
platio 156 miliona funti<br />
Rinat Ahmetov, najbogatiji<br />
Ukrajinac proteklih dana<br />
bio je glavna medijska atrakcija<br />
jer je za stan u Londonu<br />
platio čitavih 156 miliona funti.<br />
Stan koji je kupio Ahmetov<br />
ima tri sprata i za renoviranje<br />
istog Ahmetov će potrošiti<br />
još 60 miliona funti. Prema<br />
podacima američkog magazina<br />
Forbes, bogastvo Rinata<br />
Ahmetova iznosi oko 20 milijardi<br />
dolara. Rinat Ahmetov je<br />
poznat i po tome što je vlasnik<br />
popularnog ukrajinskog fudbalskog<br />
kluba “Šahtar”. Također,<br />
magazin Forbes za Rinata<br />
Ahmedova navodi da je musliman<br />
praktičar.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
52
Australija<br />
Poslije engleskog u Australiji se najviše govori<br />
arapskim jezikom<br />
Australijska vlada je anketirala<br />
260 hiljada djece –<br />
prvačića o tome kojim jezikom<br />
govore kod kuća, gdje su rođena<br />
i slično. Ovo istraživanje<br />
je pokazalo da 18 posto djece<br />
uz engleski govori i druge jezike.<br />
Najviše djece koja govore<br />
druge jezike osim engleskog<br />
dolazi iz arapskog govornog<br />
područja. Iako Arapi nisu najbrojnija<br />
imigrantska nacija u<br />
Australiji, arapska djeca su pokazala<br />
da najviše drže do svog<br />
jezika. Nakon Arapa dolaze<br />
Vijetnamci, pa Grci, Kinezi i<br />
Hindusi. Osim toga, ovo istraživanje<br />
je pokazalo da je Australija<br />
zemlja sa najviše nacija<br />
u svom društvenom sastavu.<br />
SAD<br />
Pastor Franklin Graham:<br />
Povratak Krista moći će<br />
se pratiti putem mobitela<br />
a praćenje tog događaja<br />
preuzet će sve društvene<br />
mreže, od Facebooka do<br />
YouTube<br />
Pakistan<br />
Uz muško i žensko, Pakistan priznao i treći spol!<br />
Vrhovni sud Pakistana donio je<br />
Vodluku da se u Pakistanu zva-<br />
Vnično priznaje treći spol. Naime,<br />
Vrhovni sud Pakistana uvažio je zahtjeve<br />
transvestita i evnuha da im se<br />
omogući da se ne izjašnjavaju ni kao<br />
muškarci ni kao žene<br />
već kao treći spol. Za<br />
sada pakistanski sud je<br />
treći spol nazvao hijra<br />
(pod pripadnošću zajednici<br />
hijra u Pakistanu<br />
se podrazumijevaju<br />
osobe koje su evnusi i<br />
transvestiti). Pod novim<br />
spolnim određenjem<br />
hijre će dobiti<br />
lična dokumenta, kao<br />
takvi moći će glasati i<br />
ostvarivati druga prava<br />
koja uživaju ostali<br />
građani Pakistana.<br />
Također, hijre će moći<br />
ostvarivati pravo nasljedstva, što je<br />
posebno istaknuto pri donošenju navedene<br />
odluke. Na kraju, treba istaći<br />
da je ovim činom Pakistan postao<br />
prva muslimanska zemlja koja je priznala<br />
treći spol.<br />
Moderna tehnologija sve više<br />
utiče na vjerovanje ljudi. Najoriginalniji<br />
primjer takve vrste jeste<br />
američki pastor Franklin Graham<br />
koji je proteklih dana u intervjuu za<br />
američku tv-mrežu ABC svom evangelističkom<br />
puku prenio svoja uvjerenja<br />
da će povratak Isaa, a.s., ili kako<br />
to on kaže Isusa Krista, moći pratiti<br />
svi koji to žele i to putem mobitela i<br />
da će praćenje tog događaja preuzeti<br />
sve društvene mreže, od Facebooka<br />
do YouTube. “U Bibliji je zapisano<br />
da će Kristov povratak vidjeti svi<br />
te da će on sići s neba”, objasnio je<br />
Graham u intervjuu za američku tvmrežu<br />
ABC. “Kako će ga svi uspjeti<br />
istodobno vidjeti? Ne znam, osim<br />
ukoliko svi u jednom trenutku ne<br />
uzmu svoje mobilne telefone, aktiviraju<br />
opciju fotografiranja i potom<br />
njegove fotografije pošalju u svijet.<br />
I društvene mreže mogle bi odigrati<br />
značajnu ulogu tokom tog događaja”,<br />
smatra Franklin Graham.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
53
Afganistan<br />
Afganistansko polje smrti<br />
za Natovce<br />
Afganistanski pilot Gul Ahmad<br />
je na kabulskom aerodoromu<br />
ubio devet vojnika<br />
NATO snaga, javljaju novinske<br />
agencije iz Afganistana. Afganistanac<br />
je Natovce pobio nakon<br />
kraće prepirke. Također,<br />
spomenuti pilot je poginuo u<br />
okršaju sa Natovcima. Afganistanska<br />
vlada nema odgovor<br />
zašto je njihov pilot napravio<br />
masakr nad vojnicima NATOa.<br />
Prema njihovom mišljenju<br />
postoje samo dvije opcije – ili<br />
je bio lud ili je bio prikriveni<br />
taliban. Prema zvaničnim informacijama<br />
NATO snaga u<br />
posljednje dvije godine u Afganistanu<br />
je na sličan način ubijeno<br />
42 NATO vojnika. Afganistanski<br />
vojnici, policajci, a evo<br />
sada i piloti često potežu svoje<br />
oružje na strane vojnike. Ovoliki<br />
broj incidenata razlog je što<br />
se NATO vojnici boje afganistanskih<br />
vojnika i policajaca.<br />
Veoma često se desi da Amerikanci<br />
ili Britanci potroše milone<br />
dolara da obuče nekog od<br />
Afganistanaca a da na kraju taj<br />
isti Afganistanac uzme kalašnjikov<br />
i pobije svoje instruktore i<br />
druge strane vojnike. Zanimljivo<br />
je primijetiti i to da se ovakav<br />
slučaj nigdje nije događao.<br />
Samo se u Afganistanu događa<br />
da vojnici i policajci lojalni svojim<br />
okupatorima ovako često<br />
potežu svoje oružje i nemilice<br />
ubijaju svoje kolege iz okupatorskih<br />
redova.<br />
Norveška<br />
Šejh Qaradawi će živjeti jedno vrijeme u Norveškoj<br />
kako bi pomogao u određivanju namaskih vremena<br />
Šejh Yusuf al Qaradawi će živjeti<br />
jedno vrijeme u Norveškoj<br />
kako bi pomogao muslimanima<br />
da naprave vaktiju, odnosno<br />
da odrede namaska vremena.<br />
Šejh Yusuf al Qaradawi i njegov<br />
tim će nakon detaljnog praćenja<br />
kretanja sunca, odnosno nakon<br />
detaljnog praćenja smjene dana<br />
i noći pokušati napraviti vaktiju<br />
za ovaj dio naše planete. Poznato<br />
Maroko<br />
Arapska revolucija zapljuskuje Magrib<br />
Arapska revolucija se polahko<br />
ali sigurno razliva na sve strane,<br />
od mašrika do magriba. Talas<br />
arapske revolucije već zapljuskuje<br />
Magrib, tačnije Maroko. Posljednjih<br />
dana na ulicama Maroka<br />
se okupljaju hiljade pristalica<br />
arapske revolucije. Marokanci<br />
su odlučni da i oni svrgnu<br />
svog diktatora. Za sada marokanski<br />
kralj se drži veoma<br />
mudro i ne poduzima nasilje<br />
protiv demonstranata. Bez obzira<br />
na tu činjenicu u Maroku<br />
je svakim danom sve veći broj<br />
onih koji žele promjene. Naredni<br />
mjeseci su krucijalni za<br />
Marokance. Da je red došao i<br />
je da skandinavske zemlje Norveška,<br />
Švedska, Finska i područje<br />
Aljaske imaju specifične vremenske<br />
zone. Naprimjer, u sjevernoj<br />
Norveškoj sunce padne ispod<br />
zenita 19/20. novembra a vrati<br />
se 19. januara. U ta dva mjeseca<br />
sunce nikako ne izlazi, odnosno<br />
sunce samo vrhove planina obasja<br />
i nebo je plavo kada je vedar<br />
dan, ali sunčevih zraka nema na<br />
zemlji. Dužina dana tada traje<br />
oko pet sati. Međutim, tokom<br />
ljeta, od 20. maja do 20. avgusta<br />
u ovim krajevima iznad Polarnika,<br />
dan traje puna 24 sata. Noći<br />
uopće nema.<br />
na Maroko najbolji pokazatelj je<br />
to što je Al Džezira počela praviti<br />
specijalne emisije i donositi svakodnevne<br />
izvještaje o demonstracijama<br />
u Maroku.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
54
Libija<br />
Kuvajt dijeli zaostale plaće stanovnicima pobunjenog istoka Libije<br />
Kuvajt će Libijskom nacionalnom<br />
pobunjeničkom vijeću<br />
pomoći uplatom svote u iznosu od<br />
177,2 miliona američkih dolara,<br />
kako bi se omogućila isplata plaća<br />
zaposlenicima istočnog dijela zemlje,<br />
zahvaćenog silovitim sukobima.<br />
“Kuvajtski emir ponudio nam<br />
je financijsku pomoć u vrijednosti<br />
od 177,2 miliona američkih dolara.<br />
Ova će nam svota omogućiti<br />
isplatu plaća<br />
zaposlenicima<br />
koji je<br />
nisu primili<br />
već dva mjeseca.<br />
Njome<br />
ćemo pokriti<br />
40 posto<br />
u k upnih<br />
potreb a.<br />
Hitno nam<br />
je potrebna<br />
pomoć”, rekao<br />
je Abdel<br />
Džalil na<br />
konferenciji<br />
za novinare<br />
održanoj u<br />
Foto islamneta<br />
Kuvajtu. Kuvajt je 4. aprila, nakon<br />
Katara, postao druga arapska država<br />
koja je priznala Libijsko nacionalno<br />
pobunjeničko vijeće. Abdel<br />
Džalil je kazao je kako su libijski<br />
ustanici dobili i oružje od svojih<br />
“prijatelja i saveznika”. Međutim,<br />
iako nije precizirao o kojim je državama<br />
ili organizacijama riječ jasno<br />
se raspoznaje da se radi o Kuvajtu<br />
i Kataru.<br />
Kroz jedan tunel i za jednu noć pobjeglo 500 talibana<br />
Afganistan: Afganistanski policajac radoznalo posmatra<br />
tunel kroz koji je iz kandaharskog zatvora pobjeglo 500<br />
talibana<br />
Palestina<br />
Izrael pokazao da se najviše<br />
plaši palestinskog<br />
jedinstva!<br />
Fatah i Hamas postigli su dogovor<br />
oko formiranja prijelazne<br />
vlade i utvrđivanja datuma<br />
generalnih izbora, prenose egipatski<br />
obavještajni izvori. “Obje<br />
strane su potpisale inicijalne<br />
smjernice dogovora. Sve prepreke<br />
su nadvladane”, izjavio je Tahir<br />
el-Nunu, glasnogovornik Hamasa<br />
u Gazi. Dodao je da će službeni<br />
Kairo uskoro pozvati obje<br />
strane na ceremoniju potpisivanja<br />
dogovora. Ova radosna vijest<br />
obradovala je cijeli palestinski<br />
narod. Stanovništvo Palestine<br />
se već sprema za proslavu izmirenja,<br />
a viši zvaničnik Hamasa,<br />
Mahmud el-Zehar, je izjavio da<br />
će svi zatvorenici, koji nisu kriminalci,<br />
biti pušteni na slobodu.<br />
Najava palestinskog jedinstva<br />
odmah je stvorila paniku u Izraelu.<br />
Izraelski zvaničnici na čelu<br />
sa Benjaminom Natanjuhom su<br />
odmah zaprijetili Palestincima<br />
da nema mira ako se uspostavi<br />
palestinsko jedinstvo. Ovakva<br />
reakcija Izraela jasan je pokazatelj<br />
i dokaz svakom Palestincu ko<br />
ima najviše koristi od njihovog<br />
nejedinstva. Najavljeno jedinstvo<br />
se nije još počelo ni uspostavljati<br />
a Izrael se već počeo tresti. Šta bi<br />
bilo da su Palestinci jedinstveni<br />
u svojoj odlučnosti da odbrane<br />
svoju zemlju? Naravno da tada<br />
Izrael ne bi uopće bio u poziciji<br />
u kojoj je danas.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
55
Islamski svijet<br />
Dr. Jasir Berhami, jedan od vodećih egipatskih selefijskih autoriteta<br />
Zašto su selefije promijenile stav<br />
prema političkom angažmanu (II)<br />
Tekst kojeg<br />
objavaljujemo je pisani<br />
oblik intervjua koji je<br />
šejh Jasir Berhami dao<br />
televizijskom kanalu<br />
El-Halidžijja. Pošto je<br />
poprilično opširan, a<br />
tretira iznimno važnja<br />
pitanja iz oblasti<br />
islamskog aktivizma i<br />
političkog djelovanja,<br />
odlučili smo objaviti ga u<br />
dva dijela. Ovo je drugi<br />
dio intervjua<br />
Izvor: Internet portal<br />
Savtu-s-sel ef<br />
Prijevod: Mustafa Prljača<br />
Egipatska revolucija i turski model<br />
Turski model nije postignut<br />
revolucijom. Turska<br />
je bila žrtvom veoma velike<br />
nedaće. Neki turski model<br />
predstavljaju kao put prema umjerenom<br />
političkom islamu, prihvatljivom<br />
Zapadu, nešto najviše o<br />
čemu su ljudi u Turskoj mogli sanjati,<br />
budući da je islam u Turskoj<br />
bio žestoko proganjan, možda kao<br />
ni u jednoj drugoj zemlji. Tamo se<br />
laicizam nametao narodu ognjem<br />
i mačem. U Turskoj su još uvijek<br />
na snazi neki zakoni kojima se<br />
eksplicitno naznačava da će svaki<br />
onaj koji bude zagovarao uspostavu<br />
islamskog šerijata dobiti kaznu<br />
zatvora u trajanju od osam godina,<br />
a ako je takva osoba član neke<br />
organizacije, dobit će kaznu doživotnog<br />
zatvora, a za onoga ko svoju<br />
djecu podučava Kur’anu mimo<br />
Također se<br />
stalo na put<br />
i pokušajima<br />
da se aktivira<br />
navodno<br />
postojeća međukonfesionalna<br />
netrpeljivost.<br />
Selefije su<br />
javno kazali<br />
da će oni stati<br />
u odbranu<br />
života i imovine<br />
kršćana isto<br />
onako kako<br />
brane živote<br />
i imovinu<br />
muslimana.<br />
školskog programa<br />
predviđena je kazna od<br />
tri godine zatvora. To<br />
je turski narod dovelo u<br />
situaciju da ne razumije<br />
mnoga iznimno važna<br />
pitanja.<br />
Primjera radi, turski<br />
parlament u kojemu<br />
dominira većina iz<br />
Partije pravde, bio je<br />
izložen snažnom evropskom<br />
pritisku da donese<br />
zakon kojim će se<br />
dokinuti kažnjavanje<br />
bluda – ukoliko se žele<br />
priključiti Evropskoj<br />
uniji – premda je i dotadašnje<br />
kažnjavanje<br />
u suštini bilo krnjavo, odnosilo<br />
se samo na osobe u braku. Ako<br />
bi pak neudata žena, koja bi bila<br />
starija od osamnaest godina, počinila<br />
blud koji ne bi bio prostituisanje,<br />
niti učinjen pod prisilom,<br />
ne bi bila kažnjena za to. I pored<br />
toga, ni takav zakon Evropljanima<br />
nije bio po volji, pa su od turskog<br />
parlamenta zahtijevali da<br />
to izmijene i jasno naznače<br />
da se blud ne smatra kažnjivim<br />
činom.<br />
Ono što je navelo turski<br />
parlament, u kojem većinu<br />
ima stranka sa islamskom<br />
pozadinom, da usvoji jedan<br />
takav zakon jeste da to<br />
pitanje kod njih nije krupno<br />
pitanje. To znači da<br />
ga oni nisu dovoljno izučili,<br />
da nisu stekli potrebno<br />
znanje o njemu, da ne znaju<br />
da stajalište po kojem<br />
blud nije kažnjiv čin predstavlja<br />
dopuštanje nečega<br />
što je Uzvišeni Allah označio<br />
strogo zabranjenim, što<br />
je nevjerstvo. Oni pak ne znaju da<br />
je to tako. Najviše o čemu su oni<br />
sanjali bilo je da studentica sa hidžabom<br />
može ući na univerzitet,<br />
ili se slobodno kretati ulicom, jer<br />
je nošenje hidžaba bilo zabranjeno!<br />
Naša pak situacija, bez sumnje,<br />
nije takva. Egipatski narod je kroz<br />
čitavu povijest uspio sačuvati svoju<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
56
pobožnost, premda su brojne snage<br />
nastojale narod privesti laicizmu.<br />
Narod se tome ipak ophrvao, naročito<br />
kad se pojavio pokret islamskoga<br />
buđenja prije četrdesetak<br />
godina, koji je promijenio mnoga<br />
mjerila i narod u velikoj mjeri<br />
povratio njegovoj izvornosti, njegovoj<br />
biti, njegovom kolektivnom<br />
duhu, njegovom vjerovanju i njegovom<br />
islamu.<br />
Alžirsko iskustvo u političkom<br />
angažmanu devedesetih godina<br />
Okolnosti su danas, nesumnjivo,<br />
mnogo povoljnije od onih<br />
kakve su bile ranije. Na izborima<br />
nema falsifikovanja, i svako se<br />
može slobodno izraziti. Nema diktata<br />
sa strane. Dio tih snaga promijenio<br />
se i u Egiptu i u čitavoj regiji<br />
iako su odnosi snaga još uvijek<br />
osjetljivi, kao i u čitavome svijetu.<br />
Mi to, svakako, uzimamo u obzir<br />
i potpuno smo svjesni činjenice da<br />
postoji velik nesrazmjer između<br />
onoga što želimo i čemu težimo i<br />
onoga čime raspolažemo. U tome se<br />
držimo načela: Bojte se Allaha koliko<br />
god možete! (Et-Tegabun, 16.).<br />
Ne možemo, dakle, očekivati da će<br />
se sve o čemu sanjamo i ispuniti,<br />
pa ipak molimo Uzvišenog Allaha<br />
i gajimo nadu da će se Allahova<br />
vjera proširiti svuda po svijetu.<br />
Uostalom, to je i Allahovo obećanje.<br />
Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s.,<br />
rekao je: “Islam će, posigurno, doprijeti<br />
sve do tamo dokle dopiru<br />
noć i dan! Allah neće ostaviti nijednu<br />
kuću, ni u gradu ni u selu, a<br />
da u nju neće unijeti ovu vjeru...!”<br />
(Hadis bilježi Ahmed, a Albani ga<br />
ocjenjuje kao vjerodostojan).<br />
Prema tome, islam će se proširiti<br />
posvuda i sva će se Zemlja ispuniti<br />
njime, no to će se događati u različitim<br />
vremenima. Uzvišeni Allah<br />
kaže: On je poslao Poslanika Svoga<br />
s uputstvom i pravom vjerom da bi<br />
je izdigao iznad ostalih vjera, makar<br />
to ne bilo po volji idolopoklonicima!<br />
(Et-Tevbe, 33.).<br />
Uzvišeni je još u Mekki objavio:<br />
On je cijelom svijetu opomena! Prema<br />
tome, internacionalnost islama isticana<br />
je već od samog početka, još<br />
dok je Božiji Poslanik, s.a.v.s., strahovao<br />
za svoj i za život svojih ashabae.<br />
Mora se dakle uzimati u obzir<br />
šta je trenutno moguće, ali i vjerovati<br />
u ono što je dužnost učiniti.<br />
Mi težimo Uzvišenom Allahu, ali<br />
vodimo računa o aktuelnom stanju<br />
i, s obzirom na trenutnu situaciju,<br />
izvršavamo ono što možemo. Time<br />
opće stanje činimo boljim, u granicama<br />
mogućnosti. Bojte se Allaha<br />
koliko god možete!<br />
Mislim da sada imamo vrlo<br />
povoljnu priliku da, uz Allahovu<br />
pomoć, učinimo veliki korak naprijed<br />
u pravcu popravljanja stanja<br />
i pridonošenja sreće egipatskom<br />
narodu. To možemo učiniti primicanjem<br />
postupanju po Božijem<br />
propisu, što je u interesu i muslimana<br />
i nemuslimana Egipta.<br />
Hoće li selefije osnovati političku<br />
stranku ili neku organizaciju koja će<br />
braniti njihova stajališta<br />
To je još uvijek otvoreno pitanje,<br />
u fazi je razmatranja i nije isključeno<br />
da će do toga doći. Međutim,<br />
naš prioritet i naše viđenje stvarne<br />
promjene jeste – kako sam rekao<br />
– izgradnja cjelovite muslimanske<br />
ličnosti, tako da ćemo se fokusirati<br />
na aktivnosti po džamijama i pozivanju<br />
ljudi Allahu, mudro i lijepim<br />
savjetom, raspravljajući s ljudima<br />
na najljepši način u pravcu formiranja<br />
takve ličnosti. Potom imamo<br />
cilj izgraditi vjerničku skupinu ljudi,<br />
vjernički kolektiv, kadar da ispunjava<br />
sve kolektivne obaveze koje<br />
je propisao Uzvišeni Allah, što bi<br />
trebalo biti jezgro sistemima islamskoga<br />
života. Prema tome, nastojat<br />
ćemo od toga ostvariti ono što<br />
mognemo.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
57<br />
Naš prioritetni cilj jest zaštita<br />
vjere i odgajanje ljudi na načelima<br />
vjerodostojnog vjerskog učenja,<br />
ispravnog obredoslovlja i zdravog<br />
morala. To je osovina našega rada.<br />
Što se pak tiče onog dijela koji se<br />
odnosi na političko angažiranje,<br />
bilo na individualnoj razini ili formiranjem<br />
neke stranke, to je za sada<br />
otvoreno pitanje, no i time ćemo,<br />
isto tako, ići za tim da popravimo<br />
što se može popraviti uz pokornost<br />
Uzvišenom Allahu i bogobojaznost,<br />
u granicama mogućega. Sredstva i<br />
stepen tog angažmana upravo su<br />
sada predmet razmatranja i bit će,<br />
ako Bog da, obznanjena kad za to<br />
dođe vrijeme.<br />
Vraćanje međusobnog povjerenja<br />
Mi smo mišljenja da se mora<br />
otvoriti nova stranica. Prije svega<br />
ponašanje mora biti drukčije od<br />
onog kakvo je ranije bilo. Zapažamo<br />
da se kod nas u Aleksandriji rukovodstva<br />
snažno okreću promjeni,<br />
da se onima kojima je ranije na bilo<br />
koji način učinjena nepravda dadne<br />
kompenzacija, na šta oni, bez sumnje,<br />
imaju pravo. Mi sa svoje strane<br />
sve ljude nastojimo podstaknuti<br />
da se drže riječi Uzvišenog Allaha:<br />
Neka im oproste i ne zamjere! (En-<br />
Nur, 22.), uz zadržavanje prava koje<br />
imaju, jer se s tim pravom niko ne<br />
smije kockati. Kažemo: Hajde da<br />
otvorimo novu stranicu!, i sa svoje
strane nastojimo učiniti sve da se to<br />
povjerenje ponovo vrati. Trenutno<br />
vršimo pripreme za održavanje jedne<br />
zajedničke konferencije na kojoj<br />
bi sudjelovala braća koja ljude pozivaju<br />
vjeri, azharski učenjaci i rukovodni<br />
ljudi vojske i policije, kako<br />
bi se otvorila nova stranica, uz<br />
Allahovu pomoć. Također mislim<br />
da bi trebalo zamijeniti i persone<br />
koje su nekim ljudima nepravedno<br />
nanijele bol u prošlosti i namjesto<br />
njih imenovati druge ljude.<br />
Što se tiče mog viđenja budućeg<br />
Egipta, nadam se da će on biti bolji<br />
od prethodnog, ako Bog da!<br />
Poruka narodu Libije<br />
Stalno Uzvišenom Allahu upućujem<br />
dovu za libijski narod – da ga<br />
izbavi iz nevolje u kojoj se našao, da<br />
ih riješi te brige i da ih ujedini protiv<br />
nasilja i agresije; da ostanu dokraja<br />
ustrajni u očuvanju integriteta<br />
zemlje i onemoguće upad bilo čijih<br />
stranih trupa na njeno tlo. Molim<br />
Allaha da ih razriješi te brige i rastereti<br />
ih nasilničke vlasti koju sada<br />
imaju.<br />
Poruka Jemenu<br />
Bože, čuvaj muslimane na svakom<br />
mjestu! Prolijevanje krvi, sasvim<br />
sigurno, svuda za sobom povlači<br />
i razaranje. Nijedan vladar<br />
ne može biti snažan, niti može biti<br />
stabilna ona vlast koja prolijeva krv<br />
svoga naroda. Masakri koji su se<br />
desili neće doprinijeti stabilizaciji<br />
situacije. Prolijevanje krvi znači<br />
dolijevanje ulja na vatru, pojačavanje<br />
plamena. Samo dan nakon<br />
Revolucije, dakle 26. januara, napisao<br />
sam članak u kojemu sam<br />
kazao da bi bilo koja naredna žrtva<br />
samo još više pobudila revoluciju, a<br />
ne bi je zaustavila. Stoga, vojno, ili<br />
policijsko rješenje, ne može biti rješenje.<br />
Mora se istinski odazvati zahtjevima<br />
za suštinskom reformom.<br />
Pod hitno se mora obustaviti prolijevanje<br />
krvi i pristupiti mirnom<br />
rješavanju krize.<br />
Poruka vjerskim televizijskim<br />
kanalima<br />
Televizijski kanali trebaju okrenuti<br />
novu stranicu i ići za događajima,<br />
te ne podilaziti nikojoj struji;<br />
trebaju zastupati istinu i ugošćavati<br />
svakog pozivača u vjeru pa da tako,<br />
uz Allahovu pomoć, istina dopre<br />
do svih ljudi, akobogda.<br />
Narod Egipta pokazao je visok nivo svijesti, masovno se<br />
odazvavši pozivu da se unutrašnji front održi pod kontrolom<br />
Za vrijeme dok je trajala revolucija bio sam zabrinut i veoma uplašen s<br />
obzirom na iskustva s ranijim revolucijama. Jako me žalostilo što se<br />
to kod nas događalo. Mislim da je tu neko želio uloviti u mutnom i da bi se<br />
to i dogodilo da Allah nije dao Svoju milost! Evo vidimo šta se sada događa<br />
u Libiji. Moglo se desiti da i kod nas krv potocima poteče, onako kako sada<br />
teče u Libiji, a broj libijskog stanovništvo predstavlja tek desetinu egipatskog.<br />
Da je, dakle, došlo do takvog nasrtaja na stanovništvo, broj šehida i ubijenih<br />
kod nas bio bi enormno velik. Iz tog razloga bio sam veoma zabrinut, kao<br />
što sam bio zabrinut i u srcu osjećao zebnju od moguće anarhije koja je lahko<br />
mogla zahvatiti zemlju nakon što se policije povukla sa javne scene.<br />
Mi smo bili, Bogu hvala,<br />
prvi koji su formirali narodne<br />
komitete, koji su odigrali veoma<br />
pozitivnu ulogu, i koji su<br />
ljude pozivali bogobojaznosti<br />
bez njihova prisiljavanja na<br />
to ili nametanja nekih obavezujućih<br />
stvari. Naprotiv,<br />
nastojali smo djelovati samo<br />
na svijest i srca ljudi.<br />
Hvala Uzvišenom Allahu,<br />
sve je prošlo kako treba, spriječeno<br />
je prolijevanje krvi,<br />
a vojska je podržala narod i<br />
poštivala njegovu volju.<br />
Narod Egipta pokazao je visok nivo svijesti, masovno se odazvavši pozivu<br />
da se unutrašnji front održi pod kontrolom.<br />
Također se stalo na put i pokušajima da se aktivira navodno postojeća međukonfesionalna<br />
netrpeljivost. Selefije su tada javno kazali da će oni stati u odbranu<br />
života i imovine kršćana isto onako kako brane živote i imovinu muslimana.<br />
Rekli su da bi onaj ko bi provalio u dućan nekog kršćanina isto tako provalio i u<br />
radnju nekog muslimana. Vojska je tada uputila zahvalnicu selefijskoj zajednici<br />
u Arišu zato što su onemogućili neke baltadžije da izvrše napad na tamošnju<br />
crkvu, čime su odigrali veoma pozitivnu ulogu u očuvanju međukonfesionalnih<br />
odnosa. Neki istaknuti koptski predstavnici općenito su se pohvalno izrazili o<br />
ovakvim gestama, što selefije oslobađa sumnje da oni stoje iza miniranja crkve u<br />
Aleksandriji. Lično sam vidio neke ljude koji su prije nekog vremena bili “baltadžije”<br />
kako su se priključili narodnim komitetima i zajedno s drugima učestvovali<br />
u zaštiti ljudi – mislim da je to bio pouzdan znak da su oni koji su željeli<br />
izazvati anarhiju i krvoproliće doživjeli neuspjeh, hvala Allahu.<br />
U Bahrejnu je na sceni sektaška (šiijska) pobuna kojom<br />
se pokušava uspostaviti režim lojalan Iranu<br />
O<br />
no što se događa<br />
u Bahrejnu nije<br />
poput revolucija u Egiptu,<br />
Jemenu i drugim zemljama.<br />
Tamo je na sceni<br />
sektaška revolucija, šiijska<br />
pobuna. Bahrejn se pokušava<br />
razdrobiti. Nastoji se<br />
uspostaviti režim naklonjen<br />
Iranu, upotrebom<br />
bahrejnskih šiija.<br />
To je vrlo opasna stvar, naime da šiijsko stanovništvo ima uvjerenje da<br />
mu je frakcijska vjernost ispred vjernosti zemlji u kojoj živi. Time bi mogli<br />
izgubiti sve, pa molim Uzvišenog Allaha da u Bahrejnu zavlada mir, te<br />
da u njemu ne bude uspostavljen režim koji će postupati mimo sunijske<br />
orijentacije.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
58
Apel za pomoć<br />
Mahiru Ramić<br />
amiću potrebno o 20.000 000<br />
eura za liječenje u Švicarsko<br />
vicarskoj<br />
Imenovani je bio liječen u<br />
našim ustanovama gdje<br />
je operisan 2003. godine<br />
u Sarajevu. Poslije operacije<br />
je vidio samo na jedno oko, i to<br />
svega 3 %. Početkom 2011. godine,<br />
stanje mu se naglo pogoršava<br />
i od tada ne vidi nikako.<br />
Nakon konsultovanja naših doktora,<br />
predloženo mu je liječenje<br />
u Švicarskoj. Pregledom obavljenim<br />
u Švicarskoj ustanovljena je<br />
mogućnost operacije. Za navedenu<br />
operaciju Mahiru je potrebno<br />
20.000 eura, što on sam nije u<br />
mogućnosti obezbijediti. Ovim<br />
putem pozivamo sve dobre ljude<br />
da mu iziđu u suret i uzmu učešće<br />
u akciji “Pomozimo da se našem<br />
Mahiru vrati vid”.<br />
Broj žiroračuna na koji se<br />
mogu vršiti uplate u KM je:<br />
3386702502624860<br />
Broj deviznog žiroračuna je:<br />
3386702833385645<br />
Kontakt telefon: 00387 61<br />
605 773<br />
Ko učini dobro djelo, dobit će veliku<br />
nagradu za njega i bit će straha na<br />
Sudnjem danu pošteđen. (Prijevod<br />
značenja, En-Neml, 89.).<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
59
Kolumne<br />
U iščekivanju revolucije<br />
IslamBosna.ba - Revolucije<br />
se dešavaju širom svijeta.<br />
Kulturne, vjerske, političke,<br />
ostale. Dok čekamo da se<br />
nama desi nešto lijepo, udahnimo<br />
duboko i pogledajmo se<br />
u ogledalo.<br />
Dok smo studenti, opravdavamo<br />
se da nemamo vlastitih primanja<br />
i da nam je sada prioritet<br />
završiti studij da bismo kao<br />
izgrađene ličnosti i uspješni<br />
poslovni ljudi ili ljudi na pozicijama<br />
mogli svojim novcem,<br />
kontaktima, idejama pomoći<br />
ummet. Sada neka to rade ljudi<br />
koji imaju riješeno stambeno<br />
pitanje i posao. Njima je mnogo<br />
lakše da pomognu islam<br />
nego nama.<br />
Dok radimo na slabo plaćenom<br />
radnom mjestu, sa hiljadu problema<br />
sa sto strana, reći ćemo:<br />
i izlazak da se porodici osigura<br />
ospkrba je izlazak na Allahovom<br />
putu. Dok se ja patim da<br />
zaradim koricu hljeba i eventualno<br />
ljetovanje na najeftinijem<br />
dijelu jadranske obale, neki<br />
drugi muslimani zarađuju hiljade!<br />
Neka oni malo pritegnu<br />
kaiš i pomognu ovaj ummet,<br />
nije valjda na nas miskine spalo<br />
da spasavamo ummet?! Vremena<br />
svakako nemam, čak i da<br />
hoću da pomognem.<br />
Dok smo svršenici fakulteta, sa<br />
friškom diplomom i novim radnim<br />
mjestom, mi moramo da se uhodamo<br />
na novom radnom mjestu,<br />
da zaslužimo ostanak na njemu,<br />
da se pokažemo. Samo tako ćemo<br />
biti sposobni da svojim novcem i<br />
utjecajem za koju godinu, akobogda-inšallah,<br />
budemo u mogućnosti<br />
da pomognemo islam i muslimane.<br />
Sada je prioritet zadržati radno<br />
mjesto i čekati povoljan trenutak.<br />
A svakako na izlazu iz džamije<br />
skoro uvijek udijelim nekoliko<br />
maraka prosjacima. Kad malo bolje<br />
proračunam - pa ja udjeljujem<br />
skoro 5% svoje zarade! Od 1.000<br />
KM svoje plate, ja mjesečno udjeljujem<br />
50! A vrijeme za neke druge<br />
aktivnosti jednostavno - nemam!<br />
Kuća-pos’o, pos’o-kuća, malo televizija,<br />
roštilj, sijelo - jednostavno<br />
se dodatnog vremena ne može naći<br />
da ga avaxom tražiš.<br />
Dok radimo na dobrom radnom<br />
mjestu, sa višegodišnjim iskustvom<br />
i reputacijom inteligentna<br />
i razborita insana, dobrom platom<br />
i još boljom ženom/boljim čovjekom,<br />
pravdat ćemo se da nam je<br />
sada glavni cilj podići tu djecu,<br />
izvesti ih na pravi put i održavati<br />
red i harmoniju u porodici. Jer<br />
šta islam ima od mog zalaganja za<br />
ummet, kad mi je porodica rasturena?<br />
Osim toga, ne očekuje se valjda od<br />
jednog inžinjera, magistra, doktora,<br />
da se spušta na nivo srednjoškolaca<br />
i studenata i da svoje<br />
dragocjeno vrijeme, koje treba da<br />
iskoristi u svome stručnom angažmanu,<br />
troši na činjenje manje<br />
vrijednih stvari, poput lijepljenja<br />
plakata, odnošenja paketa pomoći<br />
29. april 26. džumade-l-ula<br />
60<br />
potrebnim porodicama, prevođenja<br />
tekstova na nekoj islamskoj<br />
internet-stranici itd. itd.?<br />
Nije valjda da od mene to neko<br />
očekuje? Za takve stvari valjda<br />
imaju studenti, srednjoškolci,<br />
zanatlije, službenici (ovi gore<br />
već spomenuti)... Od mene se<br />
očekuje nešto veće, revolucionarno,<br />
neka opća korist, neka<br />
mudrost... A šta konkretno?<br />
Moram razmisliti još malo.<br />
I naravno, nikome od nas neće<br />
pasti na pamet kur’anski ajet:<br />
“O Musa”, rekoše (Israilci), “dok<br />
god su u Svetoj zemlji oni, u nju<br />
nećemo ulaziti mi. Idi ti i tvoj<br />
Gospodar pa se borite vi, a mi<br />
ćemo ovdje ostati.” (El-Ma’ide,<br />
24.).<br />
Niti da ovakvim svojim stavom<br />
ne potpadamo u vjernike iz<br />
ajeta: Allah je od vjernika kupio<br />
živote njihove i imetke njihove u<br />
zamjenu za Džennet koji će im<br />
dati.<br />
Šejtan nas obmanjuje iz dana u<br />
dan, iz godine u godinu, šapuće<br />
nam i udaljava nas od korisnog<br />
rada za islam, koji Allah,<br />
dž.š., višestruko nagrađuje, a<br />
uljepšava nam lijenost, besposlicu<br />
i zabavu.<br />
I dok mi, bezbrižni, gledamo<br />
filmove, utakmice ili surfamo<br />
po vascijeli dan, dok trošimo<br />
svoje imetke na skupe odmore,<br />
auta i mobitele, odlučni da ničim<br />
ne pomažemo zajednicu iz protesta<br />
i inata jer to ne rade oni koji bi trebali,<br />
dotle par jednih te istih studenata<br />
odvaja svoje vrijeme i žrtvuje se<br />
za islam, prije i poslije svoje diplome,<br />
uključuje se u organizaciju svake hairli<br />
aktivnosti u svome okruženju,<br />
par jednih te istih službenika, i zanatlija<br />
izgara od želje da donese prosperitet<br />
ummetu i posvećuje 6 svojih<br />
dana u sedmici za islam, par jednih<br />
te istih intelektualaca lijepe plakate<br />
i obavljaju “manje vrijedne” poslove.<br />
Jer Allahu, dž.š., je dovoljno vrijedno<br />
svako dobro djelo koje je<br />
učinjeno u Njegovo ime i za njih<br />
nagrađuje Džennetom! A mi sjedimo<br />
i dalje i čekamo pogodnu priliku<br />
za neki “hajr”, koji je “vrijedan<br />
našeg skupocjenog truda”.<br />
Halil Senusija
Politika<br />
Kačavendino blagosiljanje genocida<br />
halil.senusija@gmail.com<br />
Patriotska liga BiH, nakon Slobodana<br />
Vaskovića i Snježana Lalovića,<br />
objavila je još jedan snimak iz Srebrenice<br />
na kojem se nalazi episkop zvorničko<br />
tuzlanski Vasilije Kačavenda, u<br />
BiH poznatiji kao “Đavolji vladika” zbog<br />
ozbiljnih sumnji da je umiješan u ratne<br />
zločine nad bošnjačkim stanovništvom.<br />
Na snimku, koji je objavljen u magazinu<br />
“60 minuta” vidi se vladika Kačavenda<br />
koji dolazi u Srebrenicu 13. jula, u vrijeme<br />
kada se već dešavaju egzekucije<br />
Srebreničana u okolini, a nesrećne žene<br />
i djecu kamionima i autobusima odvoze<br />
na teritoriju koju kontroliše Armija BiH.<br />
Kačavenda ponosno šeta Srebrenicom,<br />
da bi ga nakon toga vidjeli kako govori<br />
vojnicima, na prvom mjestu, danas generalpotpukovniku<br />
u penziji, Milenku<br />
Živanoviću, koji je na snimci pogrešno<br />
naveden kao Miodrag. Živanović je u<br />
periodu između jeseni 1992. i jula 1995.<br />
bio na poziciji komandanta Drinskog<br />
korpusa vojske bosanskih Srba, imajući<br />
u svojoj “zoni odgovornosti” područje<br />
čitave istočne Bosne, od Goražda do<br />
Bijeljine. U zoni odgovornosti Drinskog<br />
korpusa izvršen je genocid u Srebrenici<br />
za koji je Živanovićev naslednik na čelu<br />
tog korpusa, general Radislav Krstić osuđen<br />
u Hagu za genocid i dobio kaznu od<br />
40 godina zatvora.<br />
Na snimci se čuje Živanović koji pojašnjava<br />
kako je došao do Srebrenice i dodaje:<br />
“Ugledao sam minaret pod nebesa,<br />
on bi trebao da je do sad poravnat”, da<br />
bi okupljeni u sobi isto konstatovali uz<br />
osmijeh.<br />
Kačavenda uzima riječ kako bi čestitao<br />
“hrabrom generalu i srpskim Obilićima”,<br />
te dodao da nije bez razloga što i Hrvati<br />
kukaju što Srebrenica postaje ponovo<br />
srpska. A onda počinje pozivanje na krv<br />
i osvetu.<br />
“Krv vapije za osvetom. Sveteći se, srpski<br />
narod rušio je najmoćnije srpske imperije.<br />
I, evo, dočekujemo radosne dane,<br />
polako se približavajući onom trenutku<br />
kada će se ponovo poslije Kosovske bitke<br />
ujediniti i vaspostaviti srpska država. Da<br />
li će biti velika ili mala uopšte nije važno,<br />
neka bude onolika kolika je potrebna<br />
da Srbi na njoj mogu slobodno da žive,<br />
da slobodno dišu, da slobodno rade (...)<br />
Bože, daj da mi braći Grcima uzvratimo<br />
da oslobode Kipar od Turaka, da oslobode<br />
Konstantinopolis, da bude ponovo<br />
onaj centar, ona žiža pravoslavne duhov-<br />
nosti”, zaključuje Kačavenda aludirajući<br />
na dobrovoljce iz Grčke koji su učestvovali<br />
u napadu na Srebrenicu i svemu što<br />
je poslije uslijedilo.<br />
Kačavenda je poslije toga održao liturgiju<br />
u crkvi, da bi ponovo širio mržnju i pozivao<br />
na linč.<br />
“Našem narodu bog se približio, a nebo<br />
je postalo nikada bliže kao sada. Mi osjećamo<br />
da je bog sa nama, mi osjećamo<br />
da božja ruka vodi nas, jer zar nije čudo<br />
božje, braćo i sestre, da poslije tolikih<br />
žrtava samo oko Srebrenice, stare srpske<br />
prestonice Uroša Nejakoga, zar nije čudo<br />
i milost božja da evo za tri dana da oslobode<br />
hrabri srpski borci srpsku zemlju<br />
okupiranu od Osmanlija, da tamo gdje je<br />
časni krst sijao postavili su ruglo od polumjeseca”,<br />
rekao je Kačavenda na snimku.<br />
Patriotska liga prije godinu dana objavila<br />
je i duži snimak na kojem Živanović de-<br />
taljnije govori o “oslobađanju Srebrenice”<br />
Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
Iran spašava Assada jer se Ahmadinedžad<br />
boji revolucije<br />
Jelko Kacin počasni građanin Kantona<br />
Sarajevo<br />
Tekstovi<br />
Da li čitate horoskop?<br />
Naša muslimanska budućnost<br />
i onom što će uslijediti, te još nekoliko<br />
snimaka sa tog sastanka.<br />
Živanović nikada nije odgovarao za ge-<br />
nocid u Srebrenici niti za zločine na području<br />
koje je kontrolisao, a Vasilije Kačavenda<br />
uživa u svojim dvorima od zlata<br />
u Bijeljini, kupuje Hugo Boss garderobu<br />
po Beogradu i, sa važnog mjesta, i dalje<br />
poziva na mržnju. Srebrenica je još uvijek<br />
pod njegovom ingerencijom u SPC.<br />
U tom svjetlu, počeo je poviše Memorijalnog<br />
centra Potočari, gdje su sahranjenje<br />
žrtve genocida, i u blizini jedne od masovnih<br />
grobnica bespravnu gradnju nove crkve,<br />
koja služi isključivo kao provokacija,<br />
jer u jednom od najsiromašnijih gradova<br />
u RS postoje već dvije pravoslavne crkve,<br />
više nego dovoljne za vjernike tog kraja. U<br />
njima radi sveštenik koji otvoreno negira<br />
genocid i ispred ulaza u crkvu prodaje<br />
knjige o “herojima srpskog naroda Radovanu<br />
Karadžiću i Ratku Mladiću”.<br />
Policija RS, umjesto da provede zabranu,<br />
čuva radnike koji izvode ilegalne<br />
radove na nelegalnoj crkvi u Potočarima.<br />
Opštinski inspektor Petar Đokić<br />
još je u novembru 2010. godine uputio<br />
rješenje Srpskoj crkvenoj opštini Srebrenica<br />
i Odjeljenju za urbanizam Opštine<br />
Srebrenica u kojem se nalaže da se obustavi<br />
gradnja crkve. “U postupku inspekcijskog<br />
nadzora i pregleda po službenoj<br />
dužnosti 25. 11. 2010. godine izlaskom<br />
na lice mjesta u naselje Dugo Polje opštine<br />
Srebrenica utvrdio sam da je Crkvena<br />
opština Srebrenica započela izgradnju crkve<br />
na parceli k.č. 214/335 KO Potočari,<br />
a uvidom u Odjeljenju za prostorno uređenje<br />
Opštine Srebrenica utvrdio sam<br />
da isti nemaju odobrenje za građenje.<br />
Od radova je urađeno iskop temelja i<br />
betoniranje temelja na crkvi”, napisao<br />
je tada Đokić, a navodi “Oslobođenje”.<br />
ŽARKA RADOJA<br />
21.04.2011.<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Razaranje porodice i društva:<br />
Utjecaj medija na odgoj djece<br />
Alkohol uzrok pojave raka kod<br />
muškaraca i žena<br />
IB TV<br />
IslamBosna TV: Šejh Muhammed<br />
Hassan - Predavanje o smrti<br />
Videovijesti: Sirijski vojnici se<br />
snimaju dok zlostavljaju civile<br />
29. april 26. džumade-l-ula<br />
61
No comment<br />
Žive među pacovima<br />
Pale: U zapuštenom domu, kojeg čine<br />
dve ruševne sobice i WC bez vrata, zajednički<br />
za sve stanare, njen otac, starac<br />
od 87 godina, sedamnaestogodišnji sin<br />
i bolesna Ranka žive sa pacovima, koji<br />
skaču po njima dok spavaju.<br />
Blic, 28. april 2011.<br />
Tito je još 1962. godine<br />
izrazio sumnju u opstojnost<br />
Jugoslavije<br />
Iz knjige hrvatskog povjesničara<br />
Dušana Bilandžića: Sumnju u opstojnost<br />
Jugoslavije prvi je javno izrazio<br />
upravo on, njezin tvorac, Josip<br />
Broz Tito. I to još davne 1962. godine!<br />
Argumente za tezu da je raspad<br />
Jugoslavije počeo u Titovo doba, još<br />
početkom 60-ih, našao sam u zapisniku<br />
sa sjednice Izvršnog komiteta CK<br />
SKJ održane od 15. do 17. ožujka 1962.<br />
Jutarnji list, 26. april 2011.<br />
Građani Srbije su za<br />
protekle svoje uskršnje<br />
praznike pojeli oko 32<br />
miliona farbanih jaja<br />
Alo, 26. april 2011.<br />
Dok smo se mi borili za<br />
svinjetinu, oni su nam<br />
napravili novu podvalu i<br />
izostavli srpsku salatu -<br />
to neće moći<br />
Iz menija restorana Parlamenta BiH<br />
izbačena je srpska salata, a srpski poslanici<br />
i delegati smatraju da to nije<br />
slučajno i da je riječ o osveti i podvali<br />
Bošnjaka. Oni smatraju da je to svojevrsna<br />
poruka koja im se na prizeman<br />
način šalje iz Sarajeva. Poslanik<br />
u Predstavničkom domu Parlamenta<br />
BiH Drago Kalabić rekao je da je riječ<br />
o novoj ujdurmi iz Sarajeva.<br />
Srna, 21. april 2011.<br />
Baka na pijaci zarađuje<br />
punih 76 godina<br />
Staka Senek (82) iz sela Jošikova Voda<br />
na banjalučkoj tržnici prodajući poljoprivredne<br />
proizvode za život zarađuje<br />
punih 76 godina.<br />
Nezavisne novine, 29. april 2011.<br />
Mostu dali ime – Putin<br />
Mještani sela Ljubomir kod Trebinja<br />
podigli su na rječici Brovi most i dali<br />
mu ime po premijeru Rusije Vladimiru<br />
Putinu.<br />
San, 25. april 2011.<br />
Profesor Pero Šarčević<br />
imao seksualne odnose<br />
sa učenicom<br />
Doboj: Policija uhapsila profesora geografije<br />
* Dvije maloljetnice pokušao<br />
obljubiti * Jednu učenicu navodio na<br />
seksualni odnos u zamjenu za pitanja<br />
za odbranu maturskog rada * Još jednu<br />
maloljetnicu pokušao poljubiti.<br />
San, 28. april 2011.<br />
Udario ga grom dva puta, sve<br />
snimila nadzorna kamera<br />
Snimke nadzornih kamera prikazuju<br />
muškarca koji šeta ulicom i koga<br />
odjednom udari grom. Muškarac je<br />
ustao, ali nakon nekoliko sekundi<br />
grom ga je ponovno udario.<br />
Depo.ba, 29. april 2011.<br />
Dječak pronašao torbu s<br />
50.000 eura, pa častio<br />
drugove sa po 500 eura<br />
Četrnaestogodišnji osnovnoškolac iz<br />
Sinja pronašao 50.000 eura. Dječak<br />
je novac skrio u blizini stanice za tehnički<br />
pregled vozila, a dan poslije svoje<br />
školske drugove “počastio” je novčanicama<br />
od 500 eura.<br />
Fena, 21. april 2011.<br />
Sudski policajac iz “mercedesa”<br />
ispalio 12 hitaca<br />
u zrak<br />
Drvar: Policija uhapsila policajca A.<br />
B. sudskog policajca iz Livna.<br />
Dnevni avaz, 24. april 2011.<br />
Pitaju mene Srbi<br />
Župnik župe sv. Juraja u Derventi, Filip<br />
Maršić: Pitaju mene Srbi ... kažu smeta im<br />
zvono. Rek’o, vi ste došli iz šume, naučili<br />
ste slušati međede i vukove. Ja, rek’o, vas<br />
razumim, ali ovo je grad, ili se priviknite<br />
na gradski život, ili ajte nazad u šumu..<br />
Večernje novosti, 25. april 2011.<br />
Ljubo Ćesić zvani Rojs<br />
zaprijetio Srbima<br />
Bivši hrvatski general Ljubo Ćesić zvani<br />
Rojs zaprijetio Srbima u RS-u: Ako<br />
nas budete provocirali opet ćemo formirati<br />
snage i osloboditi Banjaluku, jer<br />
ionako historijski pripada Hrvatskoj.<br />
Srna, 26. april 2011.<br />
Učenik pretučen u zapadnom<br />
dijelu Mostara<br />
jer nije znao “Očenaš”<br />
Izedina Gagulu iz Čapljine, učenika prvog<br />
razreda Strojarske škole u Mostaru, danas<br />
su dvije nepoznate osobe presrele na putu<br />
do škole i nanijele mu ozlijede glave. Kako<br />
je kazao, na putu od autobuske stanice do<br />
škole presrele su ga dvije nepoznate osobe,<br />
koje su ga pitale kako se zove, te ga tjerale<br />
da izmoli “Očenaš”. Kada je on to odbio,<br />
udaljile su se, a potom ponovo presrele par<br />
stotina metara dalje i izudarale ga.<br />
Onasa, 25. april 2011.<br />
Hazim Raković apsolutni<br />
pobjednik sa rakijom BK<br />
Apsolutni pobjednik ovogodišnje turističke<br />
manifestacije “Zdravofest” u<br />
Bosanskoj Gradišci je Hazim Raković.<br />
Njegova rakija je najbolja rakija od šljive.<br />
Dnevni avaz, 24. april 2011.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
64
Nauka<br />
Crijevne flore u zavisnosti od krvne grupe Roditelji djecu moraju<br />
crijevna flora dijeli<br />
poticati na aktivnosti<br />
Ljudska Lse u tri kategorije u zavisnosti<br />
od krvne grupe<br />
(A, B, O ili AB),<br />
pokazali su rezultati<br />
novog istraživanja.<br />
Konzorcijum evropskih<br />
istraživača objavio<br />
je da se 100.000<br />
milijardi bakterija<br />
koje nastanjuju ljudska<br />
crijeva dijele u tri velike kategorije<br />
kojima je dat naziv po<br />
najzastupljenijim porodicama<br />
mikroba u<br />
svakoj od njih - “bakteroidna”,<br />
“prevotela”<br />
Razvili osmi citrus u posljednjih 10 godina<br />
ili “ruminokokna”.<br />
Naučnici su došli do<br />
tog otkrića analizom<br />
svih gena iz crijevne<br />
flore.<br />
Naučnici s kalifornijskog<br />
univerziteta razvili su<br />
osmi citrus u posljednjih 10 godina,<br />
nazvan KinnowLS. Voće je<br />
malo veće od<br />
mandarine, s<br />
tankom, vrlo<br />
glatkom korom,<br />
a svaki<br />
komad sadrži<br />
10 do 11 mesnatih<br />
dijelova<br />
i tek 2 ili 3 sjemenke,<br />
umjesto<br />
uobičajenih<br />
15 do 30.<br />
Glavna mu je<br />
prednost slatkoća,<br />
te mogućnost<br />
uzgoja<br />
u pustinjskim<br />
područjima jer<br />
dobro podnosi<br />
vruću klimu. Obična Kinnow<br />
mandarina najvažnija je u Indiji<br />
i Pakistanu, gdje čini 80 posto<br />
agruma.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Djeca u dobi od 6 do 7<br />
godina koja dugo gledaju<br />
TV već imaju uže krvne<br />
vene u stražnjem dijelu očiju,<br />
po istraživanju Univerziteta u<br />
Sydneyju. Takvo stanje kasnije<br />
povećava opasnost od srčanih<br />
bolesti, visokog pritiska<br />
i dijabetesa. Prosječno, djeca<br />
provode gotovo 2 sata na dan<br />
ispred televizije, a svega 36<br />
minuta dnevno baveći se nekom<br />
tjelesnom aktivnošću.<br />
Umro najstariji muškarac na svijetu<br />
Najstariji muškarac na svijetu, Amerikanac Walter Breuning<br />
umro je u 114. godini. Bio je najstariji poznati muškarac<br />
na svijetu. Breuning se<br />
jednom ženio, ali mu je<br />
supruga umrla mlada,<br />
1957. godine. Djece<br />
nisu imali. Roditelji su<br />
mu umrli 1915. i 1917.<br />
godine, a u nedavnom<br />
intervjuu za američke<br />
medije rekao je da su<br />
mu prva sjećanja vezana<br />
uz djeda koji mu je<br />
pričao priče iz Američkog<br />
građanskog rata.<br />
Piling stopala pomoću riba<br />
Usvijetu je sve popularnija<br />
metoda pilinga stopala pomoću<br />
specijalne vrste riba, koje<br />
mogu preživjeti u toploj vodi<br />
zagrijanoj i do 37ºC i hrane se<br />
izumrlim ćelijama kože ljudi. To<br />
nisu obične ribice, već specijalna<br />
vrsta zvana garra rufa. Međutim,<br />
neki zdravstveni stručnjaci<br />
smatraju da postoji mogućnost<br />
širenja infekcije. Japansko ministarstvo<br />
zdravlja odobrilo je<br />
upotrebu “ribica-doktora” u medicinske<br />
svrhe, a osim u toj, one<br />
se mogu naći i u još 15 zemalja<br />
širom svijeta.<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
65