30.08.2015 Views

Sadržaj

U za - Saff.ba

U za - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

SAFF broj 292<br />

<strong>Sadržaj</strong><br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: Usama b. Abdullah Hajjat<br />

Strpljivost je najbolji dar kojim Allah, dželle šanuhu, daruje Svoje<br />

robove<br />

Polumjesec<br />

Džihad Kovačević<br />

Političar sa izuzetnim ljudskim vrlinama<br />

Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Bošnjaci napraviše hrvatski entitet<br />

Ljudska prava<br />

Intervju: Fadil Al Hamdani<br />

Učinjen nam je veliki zulum<br />

Pogledi<br />

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (11. dio)<br />

Dejtonski ustav je imun na konvencije o ljudskim pravima<br />

Pobožnost<br />

Putevi duhovnog uzdizanja: Vrijednost vremena u islamu (ll dio)<br />

Ako dušu ne zaposliš dobrom, ona će tebe zaposliti zlom<br />

Fetve<br />

Aktuelna pitanja i dileme<br />

Allah vas neće kazniti za ono što nenamjerno učinite<br />

Svijet medija<br />

Protiv koga Amerika vodi rat?<br />

Kriminalci iz Guantanama<br />

Islambosna<br />

Kolumne<br />

U iščekivanju revolucije<br />

8<br />

10<br />

18<br />

27<br />

31<br />

36<br />

40<br />

50<br />

60<br />

29. mart - 26. džumade-l-ula<br />

3


Uvodnik<br />

Na strani zla<br />

Dvojni aršini bh. medija kada<br />

je u pitanju odnos prema<br />

vjerskim zajednicama nisu<br />

nikakva novost, jer se Islamskoj<br />

zajednici spočitava ono što se ne<br />

spočitava Pravoslavnoj i Katoličkoj<br />

crkvi i njihovim prvacima. Fratri i<br />

popovi mogu se slobodno petljati u<br />

politiku, objavljivati kolumne u tzv.<br />

građanskim medijima, biti pozivani<br />

u dijaloške tv emisije, a da sve to bude<br />

demokratska vrlina o kojoj imami ne<br />

mogu ni sanjati, jer im prijeti etiketa<br />

tzv. političkog islama. S obzirom<br />

da se javnost navikla na<br />

ovu neravnopravnost,<br />

logično je bilo da uslijede<br />

još nevjerovatnije stvari.<br />

Novost je da su bošnjački<br />

političari počeli bez imalo<br />

stida otvoreno govoriti<br />

kako Katolička crkva<br />

zaslužuje četiri puta, a<br />

Pravoslavna crkva tri puta<br />

više budžetske pomoći<br />

u odnosu na Islamsku<br />

zajednicu. Nije ni čudo,<br />

jer se u Sarajevu već godinama piše<br />

protiv obnove porušenih džamija,<br />

pa je postalo progresivno zalagati se<br />

za iste one stvari za koje se zalagao i<br />

Radovan Karadžić.<br />

Poslije pristajanja tzv. demokratskih<br />

snaga u Sarajevu uz razne oblike<br />

islamofobije, za očekivati je bilo da<br />

bošnjački političari izvale i takvu<br />

samoponižavajuću a glupost da,<br />

praktično, katolici vrijede četiri puta<br />

više od muslimana, a pravoslavci<br />

tri puta više od muslimana. Nema<br />

tu više ni načela ravnopravnosti,<br />

a kamoli uvažavanja činjenica da<br />

su islamski vjerski objekti u toku<br />

agresije rušeni višestruko više nego<br />

katolički i pravoslavni vjerski objekti<br />

zajedno. Sukladno toj logici, trebalo<br />

bi Islamskoj zajednici dati sedam<br />

puta više budžetskih sredstava za<br />

obnovu objekata, nego Katoličkoj i<br />

Pravoslavnoj crkvi. Međutim, logika<br />

dejtonske države upravo ide tragom<br />

ovakvog ponašanja bošnjačkih<br />

političara, koji svoju ideološku<br />

podobnost grade na ponižavanju<br />

muslimana i glorificiranju<br />

nemuslimanima. Zašto bi se onda<br />

kardinal Vinko Puljić ustručavao da<br />

u jednom svečanom povodu, kakav<br />

je Uskrs i uskršnje obraćanje, optuži<br />

Bošnjake da su krivi za radikalizaciju<br />

prilika u BiH i za novo paktiranje<br />

Srba i Hrvata, koji su, kardinalno<br />

smatra kardinal – ugrozili ova dva<br />

naroda. A da li bi kardinal Puljić<br />

mogao koju riječ progovoriti o<br />

činjenici da su Hrvati činili većinu<br />

na 16 odsto bh. teritorije a da danas<br />

svojim smatraju čak 27 odsto bh.<br />

teritorije, na kojima se prostire<br />

Elektroprivreda tzv. Herceg-<br />

Bosne, Hrvatske pošte i sva druga<br />

struktura okupatorske paradržave?<br />

Ko je ugrožen danas u Stocu,<br />

gdje bošnjačka većina<br />

mora zdravstvene usluge<br />

dobijati u alternativnim<br />

prostorima, dok Hrvati to<br />

mogu u Domu zdravlja,<br />

i dok bošnjačka djeca u<br />

školu ulaze kroz stražnji<br />

ulaz, a hrvatska na glavni.<br />

Smeta li kardinalu Puljiću<br />

uskršnje premlaćivanje i<br />

razbijanje glave bošnjačkog<br />

dječaka Izedina Gagule iz<br />

Čapljine, od strane ustaških<br />

huligana, koji su ga prisiljavali da<br />

izgovara “očenaš”?!<br />

O kakvoj sili bošnjačkog naroda priča<br />

kardinal, kad su Bošnjaci isključive<br />

žrtve velikosrpskih i velikohrvatskih<br />

progona, pa i kolonizacije na<br />

teritoriji gdje su većina?! Ili je ta<br />

kardinalova neistina usmjerena<br />

da se ne vidi istina?! A šta vrijedi<br />

istina o bošnjačkoj ugroženosti kad<br />

bošnjački političari forsiraju višu<br />

vrijednost katolika i pravoslavaca,<br />

što daje za pravo kardinalu Puljiću<br />

da izmisli kako Bošnjaci nekoga<br />

ugrožavaju?! Kardinal nema hrabrosti<br />

da se suoči sa činjenicama o sramnoj<br />

ulozi velikohrvatske politike u<br />

obespravljivanju Bošnjaka u krajevima<br />

gdje su Bošnjaci činili, ili čine većinu,<br />

jer bi to značilo smještanje te politike<br />

uz bok fašističkih i apartheidskih<br />

režima. Kardinal Puljić mora znati<br />

da njegova šutnja, ili sumanuto<br />

optuživanje Bošnjaka, ima dimenziju<br />

saučesništva u tjeranju jednog naroda<br />

da se osjeti poniženim i ugroženim.<br />

To što mediji u ovoj državi podržavaju<br />

islamofobiju, i što progone prvake<br />

Islamske zajednice i imame, to<br />

što bošnjački političari izigravaju<br />

gmizavce, ne daje za pravo kardinalu<br />

Puljiću da bude na strani zla.<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Zenica<br />

(KM) 1610550001210010<br />

(DV) 502012000550080<br />

swift: RZBABA2S<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić,<br />

Adem Zalihić, Nedim Makarević<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

ISSN 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

5


Hutba<br />

Ruše državu da bi gradili nacionalističke torove<br />

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Ako<br />

A<br />

je suditi po planovima i<br />

Adosadašnjim vrlo ozbiljnim<br />

Apolitičkim koracima nekih<br />

srpsko-hrvatskih političkih stranaka<br />

i njihovih vođa, onda se sa sigurnošću<br />

može konstatirati da rušilačke sile u<br />

BiH, polahko al’ sigurno, ostvaruju<br />

svoj pakleni plan o rušenju države<br />

Bosne i Hercegovine. I kao što su jučer<br />

četničko-ustaški tenkovi, haubice,<br />

topovi, i ostala oruđa i oružja, u<br />

toku srpsko-hrvatske agresije na našu<br />

zemlju, rušili Bosnu i Hercegovinu,<br />

tako je danas, nesmanjenom žestinom<br />

i mržnjom, samo drugim sredstvima,<br />

pokušavaju srušiti fanatične<br />

političke vođe iz srpskog i hrvatskog<br />

naroda.<br />

Lisičija strategija<br />

Personifikacija ovih prvih je dojučerašnji<br />

ljubimac bošnjačkih komunista<br />

i njihovog medijskog satrapa,<br />

FTV-a, kao i međunarodne<br />

zajednice, Milorad Dodik, koji je iz<br />

socijal-demokrate mutirao u pobješnjelog<br />

Maxa i fanatika (što je zapravo<br />

oduvjek i bio) kojem bi i zločinac<br />

Karadžić pozavidio. Milorad Dodik<br />

pod mentorstvom Srbije, drsko i sasvim<br />

javno i otvoreno radi na rušenju<br />

Bosne i Hercegovine. Na udaru<br />

tog političkog monstruma, trenutno<br />

su se našle ključne institucije države,<br />

Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine.<br />

Zbog toga je u Narodnoj skupštini<br />

RS izglasan referendum na kojem<br />

će se građani, tj. Srbi, jer su srpskočetničke<br />

horde taj entitet u svom inkvizitorskom<br />

pohodu etnički očistili<br />

od Bošnjaka i Hrvata, izjasniti o bh.<br />

Tužilaštvu i Sudu.<br />

Drugi dio antidržavnog saveza,<br />

oličen je u političkim vođama iz<br />

dva HDZ-a, hrvatskom dvojcu bez<br />

kormilara, Draganu Čoviću i Boži<br />

Ljubiću, koji se, zbog načina djelovanja,<br />

najlakše mogu prepoznati u onoj<br />

priči o mladoj lisici. Naime, mlada<br />

lisica je pitala svoju majku: “Ima li,<br />

majko, na svijetu iko od nas pametniji?”<br />

“Ima, kćeri, oni što se našim<br />

kožama zaogrću”, odgovorila je stara<br />

lija. Zašto to kažemo? Zato što su<br />

njih dvojica u političkom i moralnom<br />

pogledu stvarni nasljednici mračne<br />

tuđ manovske nacionalističko-ustaške<br />

ideje i ideologije. U političkom, jer<br />

su gorljivi zagovornici stvaranja trećeg<br />

entiteta i oživljavanja paradržavne<br />

tvorevine Herceg-Bosne i njenog<br />

priključenja Republici Hrvatskoj.<br />

A u moralnom, jer kao i njihovi<br />

prethodnici koriste lisičiju strategiju<br />

u ostvarivanju svojih prljavih ciljeva.<br />

Taj dvojac krajnje lukavo i podlo<br />

zadaje prljave i niske udarce državi<br />

Bosni i Hercegovini. Upravo tako se<br />

ponašao i njihov vođa Franjo Tuđman<br />

i tadašnji hrvatski vojno-politički vrh<br />

koji je sa svojom armadom izvršio<br />

agresiju na Bosnu i Hercegovinu, i<br />

koji se u najtežem trenutku pridružio<br />

srpskim fašistima i tako našoj državi<br />

i narodu zabili nož u leđa. A onima<br />

koji koriste strategiju lisice, ništa<br />

ne znači faktičko stanje na<br />

terenu koje u potpunosti<br />

demantira njihove laži o<br />

ugroženosti Hrvata u BiH,<br />

odnosno u Federaciji.<br />

Važniji im prst od ruke<br />

Čović i Ljubić pokušavaju<br />

destabilizirati stanje<br />

u BiH i izazvati narodni<br />

bunt, stvarajući privid o<br />

obespravljenosti Hrvata u<br />

BiH. Negirajući pri tome<br />

nepobitne činjenice da<br />

Hrvatima niko ne uskraćuje<br />

prava u našoj državi,<br />

da su njihova vjerska, nacionalna,<br />

kulturna i ekonomska<br />

prava i slobode, i<br />

pored toga što ih ima tri<br />

puta manje od Bošnjaka,<br />

veća nego prava i slobode<br />

Bošnjaka. Za to postoje<br />

mnogobrojni dokazi.<br />

Dovoljno je spomenuti<br />

samo slučaj sela Sturba u<br />

općini Livno, u kojem su<br />

hrvatske općinske vlasti<br />

zajedno sa Crkvom i<br />

hrvatskim narodom, zabranili<br />

potpuno legalnu gradnju<br />

džamije. Zatim, politika aparthejda<br />

koju većinsko hrvatsko stanovništvo<br />

vrši nad bošnjačkom manjinom u<br />

Stocu, i mnogi drugi primjeri. Ko<br />

god hoće lahko se može uvjeriti da<br />

su Bošnjaci u skoro svakom mjestu,<br />

općini i selu, sa hrvatskom većinom,<br />

ugroženi i obespravljeni, iako na državnom<br />

nivou čine natpolovičnu većinu<br />

stanovništva, odnosno 55%. Da<br />

ne govorimo o tome da je zapadna<br />

Zar je<br />

moguće da<br />

međunarodno<br />

priznata i<br />

suverena<br />

država, Bosna<br />

i Hercegovina,<br />

nema nikakvih<br />

drugih<br />

mehanizama<br />

da zaustavi<br />

rušitelje<br />

države, osim<br />

pozivom OHR-a<br />

da zaustavi<br />

i poništi<br />

referendum?!<br />

Hercegovina etnički čista teritorija<br />

unutar države Bosne i Hercegovine i<br />

da je skoro pa ne zamislivo da se, naprimjer,<br />

muslimanke pod maramom<br />

i muslimani s bradom i bijelom kapom,<br />

prošetaju Širokim Brijegom,<br />

Grudama i drugim hercegovačkim<br />

gradovima, a kamo li da tamo žive<br />

i ostvaruju svoja prava. A o genocidnom<br />

entitetu RS da i ne govorimo.<br />

Dovoljno je kazati da Srbi<br />

u Republici Srpskoj, protuzakonito<br />

grade crkve na privatnim posjedima<br />

Bošnjaka i u tim nečasnim radnjama<br />

imaju punu podršku Dodikove<br />

vlade i Pravoslavne crkve. A da tako<br />

nešto urade Bošnjaci, digla bi se domaća<br />

i međunarodna kuka i motika,<br />

da to osujete i da ih osude<br />

za ekstremizam, nacionalizam<br />

i terorizam. Zatim,<br />

zar uopće treba spominjati<br />

da su Hrvati kao manjina<br />

najbogatiji u BiH, da kod<br />

njih biznis cvjeta i tržni<br />

centri niču ko gljive poslije<br />

kiše, i to u gradovima sa<br />

bošnjačkom većinom, da<br />

imaju posebne škole koje<br />

pohađaju samo hrvatska<br />

djeca, da na državnom<br />

nivou drže 17 pozicija, za<br />

razliku od Bošnjaka koji<br />

kao većinski narod imaju<br />

samo 11 pozicija. No i<br />

pored toga, Čović i Ljubić<br />

tvrde da su Hrvati u BiH<br />

obespravljeni.<br />

Zasljepljeni nacionalizmom<br />

i željom za vlašću,<br />

Čović i Ljubić žele sru-<br />

šiti grad, da bi napravili<br />

svoj zamak ili nacionalni<br />

tor u koji bi smjestili sve<br />

Hrvate. Nek’ su zajedno<br />

pa makar se svi pogušili.<br />

Njima je preći prst od<br />

ruke koju su im Bošnjaci<br />

i ova država svesrdno<br />

pružili i dali. Očigledno je da nisu<br />

izvukli pouku iz svega onoga što<br />

se Hrvatima u protekloj agresiji<br />

na BiH desilo, a sve zbog nacionalističke<br />

politike i lisičije strategije<br />

njihovih prethodnika. Ako ne zbog<br />

sebe, onda bi barem zbog svog naroda,<br />

trebali znati da će, nastave li<br />

sadašnji politički kurs, biti sigurni<br />

gubitnici, jer zulum i lukavština<br />

neće daleko stići i ne mogu biti konačni<br />

pobjednici.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

6


Upravo zbog Dodikovih i HDZovskih<br />

perverznih antidržavnih<br />

rabota, aktuelno stanje u Bosni i<br />

Hercegovini, od mnogih domaćih i<br />

međunarodnih analitičara, ocijenjeno<br />

je kao stanje najveće krize još od<br />

devedesetih godina prošlog stoljeća.<br />

Mnogi domaći i međunarodni politički<br />

zvaničnici i intelektualci otvoreno<br />

govore o mogućem izbijanju<br />

ponovnog rata. Dakle, trenutna politička<br />

situacija u BiH je takva, da još<br />

samo rat može biti gori od nje.<br />

Bošnjaci imaju mnogo političara, a<br />

nijednog državnika<br />

Međutim, i pored tolikih rušilačkih<br />

snaga koje atakuju na našu državu,<br />

ključno pitanje za nas jeste, kako<br />

se Bošnjaci, odnosno bošnjačka politička<br />

elita ponaša i odnosi prema svemu<br />

tome? Kako bošnjački političari,<br />

koji su dobili povjerenje Bošnjaka i<br />

preuzeli na sebe odgovornost vođenja<br />

i očuvanja države BiH, reagiraju na<br />

antidržavne i secesionističke političke<br />

poteze nekih srpsko-hrvatskih<br />

političkih krugova? Jer, političko<br />

vođstvo je vrlo važna stvar u životu<br />

jednog naroda i države i ono odražava<br />

kompletno stanje jednog naroda<br />

i države. Kolika je važnost vođstva<br />

u islamu, svjedoče i riječi Osmana,<br />

r.a.: “Allah uspostavlja sultanom<br />

(vladarom) ono što nije uspostavio<br />

Kur’anom.”<br />

Na našu veliku žalost, reakcije bošnjačkih<br />

političara na konstantne atake<br />

na Bosnu i Hercegovinu, su takve<br />

da još više hrabre separatističke snage<br />

u njihovim rušilačkim namjerama. A<br />

sve zbog toga što mi Bošnjaci imamo<br />

političare, ali nemamo vođe i državnike,<br />

a između političara i državnika je<br />

ogromna razlika. Na nju je još davno<br />

ukazao Churchill, rekavši: “Razlika<br />

između političara i državnika je u<br />

tome što državnik brine o državi, a<br />

političar samo o sljedećim izborima.”<br />

Umjesto državničkog, ozbiljnog,<br />

jedinstvenog i hrabrog odgovora svima<br />

onima koji pokušavaju udariti na<br />

temelje naše države, reakcije naših<br />

političkih vođa svode se na formalna<br />

saopćenja za javnost i pozivanje međunarodne<br />

zajednice da zaštiti Bosnu<br />

i Hercegovinu od separatista kakav<br />

je Dodik. Pozivanjem međunarodne<br />

zajednice u pomoć, bošnjački političari<br />

zapravo samo skidaju odgovornost<br />

sa sebe, a to upravo potvrđuje<br />

gornju konstataciju da mi Bošnjaci,<br />

kad je političko vođstvo u pitanju,<br />

konje za trku nemamo.<br />

Zar je moguće da međunarodno<br />

priznata i suverena država, Bosna i<br />

Hercegovina, nema nikakvih drugih<br />

mehanizama da zaustavi rušitelje države,<br />

osim pozivom OHR-a da zaustavi<br />

i poništi referendum?! U svim<br />

normalnim, pravnim državama,<br />

dodici, čovići i ostali separatisti bi<br />

davno bili iza rešetaka, što samo po<br />

sebi govori da Bosna i Hercegovina<br />

nije takva država. Zbog toga nije<br />

čudo što Klub Bošnjaka u Narodnoj<br />

skupštine RS-a nije čak posegnuo ni<br />

za vetom u pogledu referenduma<br />

protiv državnih<br />

institucija, ali su zato naši<br />

Ahmetovići i Džuve, bili<br />

spremni ko zapeta puška<br />

da pošalju brigadu do zuba<br />

naoružanih specijalaca<br />

(700 policajaca) da izvrše<br />

desant na selo Maoču, pod<br />

izgovorom da stanovnici<br />

tog sela, koje pogrdno nazivaju<br />

vehabijama, ruše državni<br />

poredak time što svoje<br />

selo sa okolnom šumom<br />

žele odcijepiti od Bosne i<br />

Hercegovine i najvjerovatnije<br />

ga (ti podaci još nisu<br />

otkriveni) pripojiti Afganistanu.<br />

I dok bošnjačka politička elita,<br />

posebno ona iz komunističkog miljea,<br />

zajedno sa FTV-om siju smutnju<br />

među Bošnjacima, izmišljaju<br />

islamski terorizam, prave montirane<br />

procese potencijalnim bošnjačkim<br />

teroristima i zavađaju vlastiti narod,<br />

dotle Dodik i njegovi istomišljenici<br />

idu korak po korak i revnosno rade<br />

na tome da Bosnu i Hercegovinu kao<br />

državu bace na koljena.<br />

Spas je u holandskom bataljonu<br />

Na osnovu rečenog, mi Bošnjaci se<br />

s pravom moramo zapitati, šta ovakvo<br />

ponašanje bošnjačke političke elite, pa<br />

na koncu konca i bošnjačkog naroda,<br />

znači za našu budućnost? Koliko nam<br />

to garantuje sigurnosti, odnosno, koliko<br />

nas takvo ponašanje čini lahkim plijenom<br />

dušmanima koji svakodnevno,<br />

Međunarodna<br />

zajednica će<br />

nas “štititi” do<br />

onog trenutka<br />

dok naš<br />

dušmanin ne<br />

postane toliko<br />

jak da poželi da<br />

nas dokrajči. A<br />

kad se to desi<br />

onda će nam<br />

biti kasno.<br />

u krvničkom zanosu uzvikuju “Nož,<br />

žica, Srebrenica”, i koji nam porućuju<br />

“Biće repriza!’’ Također, s pravom se<br />

možemo zapitati, šta nas i našu djecu<br />

očekuje sutra u Evropi u kojoj u većini<br />

država na vlast dolaze desničarske radikalne<br />

stranke koje se otvoreno bore<br />

protiv islama? Zar treba posebno naglašavati<br />

da se ovakvim ponašanjem<br />

sami svojim rukama bacamo u propast?<br />

Zar se smijemo osloniti samo na<br />

zaštitu međunarodne zajednice? Pa<br />

zar nismo izvukli pouke iz “zaštićenih<br />

zona” koje je ista ta međunarodna zajednica,<br />

koju ponovo dozivamo u pomoć,<br />

predala u ruke Ratka Mladića i<br />

njegovih krvoloka?<br />

Međunarodna zajednica će nas “štititi”<br />

do onog trenutka dok naš dušmanin<br />

ne postane toliko jak da<br />

poželi da nas dokrajči. A kad<br />

se to desi onda će nam biti<br />

kasno. Zar na to ne upućuje<br />

i trenutno ponašanje međunarodne<br />

zajednice, tačnije<br />

visokog predstavnika Incka,<br />

prema odluci Republike<br />

Srpske o referendumu protiv<br />

državnih institucija.<br />

Za razliku od njegovog<br />

odlučnog reagiranja i poništavanja<br />

nedavne odluke<br />

CIK-a, Incko je ovaj put<br />

dozvolio Dodiku da provede<br />

glasanje u Narodnoj<br />

Skupštini RS o referendumu.<br />

To jasno govori koliko je politika<br />

međunarodne zajednice licemjerna i<br />

koliko ide na ruku rušiteljima Bosne i<br />

Hercegovine. I ukoliko bi sutra neko<br />

želio poništiti rezultate referenduma,<br />

Dodik se mirne duše može pozivati<br />

na Dejtonski sporazum i kazati da je<br />

on u skladu s tim sporazumom. Jer,<br />

da nije, onda je OHR morao poništiti<br />

rezultate glasanja i proglasiti ih nevažećim,<br />

a to nije učinio. Ako je glasanje<br />

za referendum bilo regularno, onda je<br />

i sam referendum regularan i u skladu<br />

sa zakonom.<br />

Hoćemo li to ponovo nekom novom<br />

holandskom bataljonu povjeriti naše<br />

sudbine i naše živote, i našem dželatu<br />

dati sablju u ruke da nas kolje, ili ćemo<br />

se konačno osvjestiti i poslušati upozorenje<br />

našeg poslanika, Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao:<br />

“Muslimana ne smije zmija ujesti<br />

iz jedne rupe dva puta.”<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: Usama b. Abdullah Hajjat<br />

Strpljivost je najbolji dar kojim Allah, dželle šanuhu, daruje Svoje robove<br />

Medina: Abdulmuhsin el-Kasim<br />

O Allahovoj<br />

svemoći<br />

i veličini<br />

Preveo i sažeo: Amir<br />

Durmić<br />

Preveo i sažeo: Semir<br />

Imamović<br />

Iskušenja<br />

I<br />

i nedaće sastavni<br />

Isu dio vjernikovog života na<br />

Iovom svijetu. Štaviše, ona su<br />

Israzmjerna njegovom vjerovanju.<br />

Najveća iskušenja imali su<br />

poslanici, a zatim ostali shodno<br />

stepenu ispoljavanja vjere. Allah<br />

Uzvišeni to potvrđuje: Elif-lammim.<br />

Misle li ljudi da će biti<br />

ostavljeni na miru ako kažu: “Mi<br />

vjerujemo!”i da u iskušenje neće<br />

biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje<br />

dovodili i one prije njih, da<br />

bi Allah sigurno ukazao na one koji govore<br />

istinu i na one koji lažu. (El-Ankebut, 1.-3.).<br />

Međutim, oni su bili strpljivi i nadali su se<br />

nagradi od Allaha, i time su zacrtali put<br />

svakom vjerniku. Iskušenja na ovom svijetu<br />

su raznovrsna. Ima ljudi koji su iskušani siromaštvom<br />

i bolešću, drugi su iskušani gubitkom<br />

imetka, a neki, pak, gubitkom svojih<br />

najdražih, kao što se ovih dana dešava<br />

diljem islamskog svijeta. Allaha molimo da<br />

porodicama poginulih podari strpljivosti,<br />

da ih obilato nagradi i smiluje se njihovim<br />

najdražim koje su izgubili. Mi vas stavljamo<br />

na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se<br />

vratiti. (El-Enbija’, 35.). Najbolje što vjernik<br />

u ovakvim momentima može uraditi<br />

jeste da se strpi i bude zadovoljan Allahovom<br />

odredbom za koju mora vjerovati da<br />

je dobra za njega, jer Allah vjerniku daje<br />

samo ono što je dobro. Allahov Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čudan li je<br />

primjer vjernika! Za razliku od drugih, njemu<br />

je u svakom slučaju dobro: ako ga zadesi<br />

Od stvari<br />

koje vjerniku<br />

olakšavaju<br />

podnošenje<br />

nedaće jeste<br />

da se prisjeti<br />

Allahovih<br />

nebrojenih<br />

blagodati<br />

koje trenutno<br />

uživa ili ih je<br />

uživao ranije,<br />

a zatim da ima<br />

na umu veliku<br />

nagradu koju<br />

je Allah obećao<br />

strpljivima.<br />

kakvo dobro, on zahvali Allahu<br />

i bude nagrađen zbog toga, a<br />

ako ga, pak, pogodi kakvo zlo<br />

i šteta, on se strpi i postojano se<br />

drži, pa mu i to donese nagradu<br />

od Allaha.’’ (Muslim). Od<br />

stvari koje vjerniku olakšavaju<br />

podnošenje nedaće jeste da se<br />

prisjeti Allahovih nebrojenih<br />

blagodati koje trenutno uživa<br />

ili ih je uživao ranije, a zatim<br />

da ima na umu veliku nagradu<br />

koju je Allah obećao strpljivima.<br />

Uzvišeni Allah kaže: Samo oni<br />

koji budu strpljivi bit će bez računa<br />

nagrađeni. (Ez-Zumer, 10.).<br />

Osim toga, mora vjerovati da nakon poteškoće<br />

dolazi olakšica, kao što Uzvišeni kaže:<br />

Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom<br />

je i last! (Eš-Šerh, 5.-6.). Dakle, jedna po-<br />

teškoća ne može pobijediti dvije olakšice.<br />

Dobro je, također, da se u takvim situacijama<br />

uči dova koju je Allahov Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, učio u teškim<br />

trenucima. Osim toga, vjernik je dužan o<br />

Allahu, dželle šanuhu, lijepo misliti i nadati<br />

se Njegovoj milosti. Strpljivost je spomenuta<br />

na devedeset mjesta u Kur’anu,<br />

što dovoljno govori o njenoj važnosti. Strpljivost<br />

je najbolji i najsveobuhvatniji dar<br />

kojim Allah, dželle šanuhu, daruje Svoje<br />

robove, kao što se to navodi u jednom hadisu.<br />

Iskušenja su dokaz Allahove dobrote<br />

prema onima koji njima bivaju pogođeni.<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:<br />

“Kada Allah Svome robu želi dobro,<br />

‘kazni ga’ ga još na ovom svijetu’’, tj. dadne<br />

mu iskušenja s kojima mu briše grijehe<br />

i podiže deredžu.<br />

Uzvišeni Allah<br />

je Svoje robove<br />

iz ničega<br />

stvorio, mnogim<br />

blagodatima<br />

ih obasuo i od njih<br />

je nevolje i poteškoće<br />

otklonio. Čiste i neiskva-<br />

rene duše u većoj su potrebi da<br />

spoznaju svoga Uzvišenog Stvoritelja<br />

nego što su potrebne da<br />

jedu i da piju. Ni na ovom a ni<br />

na budućem svijetu nije moguće<br />

ostvariti sreću i zadovoljstvo<br />

osim kroz spoznaju Uzvišenog<br />

Gospodara. Najznaniji čovjek o<br />

Allahu je onaj koji Ga se najviše<br />

boji i koji Ga na najpotpuniji<br />

način obožava. Uzvišeni Allah<br />

je savršen i bez ikakve mahane<br />

i nedostatka. Hvaleći i veličajući<br />

Allaha, Poslanik, s.a.v.s.,<br />

govorio je: “Ja nisam sposoban<br />

da Te onako kako Tebi dolikuje<br />

veličam, Ti si hvaljen onako<br />

kako si Samoga Sebe pohvalio.”<br />

(Muslim). Njega hvali sve što je<br />

na nebesima i na Zemlji, On je<br />

apsolutni Stvoritelj i Onaj koji<br />

je sve lijepo uredio i svemu mjeru<br />

odredio. On daje život i smrt<br />

i upravlja cijelim kosmosom.<br />

Onaj koga On zaštiti, takvome<br />

niko nauditi neće, a onoga<br />

koga On bez zaštitnika ostavi,<br />

takvome niko neće moći pomoći.<br />

Njegovu kaznu niko ne može<br />

otkloniti niti Njegovu blagodat<br />

kojom nekoga obaspe, neko<br />

može spriječiti. Kad bi svakome<br />

od Svojih robova dao sve ono<br />

što bi svaki od njih zatražio,<br />

to ništa od Njegove moći ne bi<br />

oduzelo osim koliko vrh igle<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

8


Kuds: Ismail Nevahide<br />

Lijep ishod pripada vjernicima<br />

Kad bi svakome<br />

od Svojih oduzme od<br />

robova dao mora onda<br />

sve ono što kada se u njega<br />

umoči. On<br />

bi svaki od<br />

njih zatražio,<br />

svako dobro<br />

to ništa od<br />

Njegove moći<br />

djelo nagrađuje<br />

od deset<br />

ne bi oduzelo<br />

osim koliko vrh do sedam stotina<br />

puta više<br />

igle oduzme<br />

od mora onda nego što ono<br />

kada se u njega istinski vrijedi,<br />

pa čak i<br />

umoči.<br />

više od toga.<br />

On je Silni i<br />

Gordi, Svemoćni<br />

i Svemogući. On mnogo<br />

prašta i milostiv je, ali On mnogo<br />

i kažnjava i gord je. Ljudi Ga<br />

ne veličaju onako kako bi trebali:<br />

Oni ne veličaju Allaha onako<br />

kako Ga treba veličati; a čitava<br />

Zemlja će na Sudnjem danu u<br />

vlasti Njegovoj biti, a nebesa će<br />

u moći Njegovoj smotana ostati.<br />

Hvaljen neka je On i vrlo visoko<br />

iznad onih koje Njemu smatraju<br />

ravnim! (Ez-Zumer, 67.). Ipak,<br />

ljudi se trebaju truditi da Uzvišenog<br />

Allaha hvale i veličaju<br />

koliko god su to više u stanju<br />

činiti, te samo Njega moliti,<br />

samo od Njega tražiti i samo<br />

Njemu vjeru istinski ispovijedati,<br />

a najveće nasilje samome<br />

sebi je učinio onaj ko upadne u<br />

bilo kakvu vrstu širka i onaj ko<br />

mimo Njega bude zaštitnika i<br />

pomagača tražio.<br />

Preveo i sažeo: Esad<br />

Mahovac<br />

Dok se ljudi naokolo<br />

nadmeću<br />

za vlašću, ugledom<br />

i obiljem na ovom<br />

svijetu, dok na sve strane<br />

hara nered i razvrat,<br />

vjernici se moraju sjećati<br />

Allahove utjehe i obećanja da budući<br />

svijet i lijep ishod na ovom<br />

svijetu pripada vjernicima. Allah<br />

Uzvišeni kaže: Taj drugi svijet<br />

dat ćemo onima koji ne žele da se<br />

na Zemlji ohole i da nered čine, a<br />

one koji se Allaha boje čeka srećan<br />

kraj. (El-Kasas, 83.). Zbog toga<br />

oni se ne trebaju žalostiti, niti<br />

gubiti nadu u Allahovu milost.<br />

Ovaj ajet Omer b. Abdulaziz je<br />

ponavljao sve do smrti, a vlast i<br />

moć koju je posjedovao nije ga<br />

odvratila od njegovog skromnog<br />

života na ovom svijetu. Jednom<br />

prilikom zatražio je od svoje supruge<br />

dirhem ili manje od toga<br />

da kupi odjeću, međutim u njegovoj<br />

kući nije bilo imetka, pa ga<br />

je supruga začuđeno upitala kakav<br />

je to on halifa, a ne posjeduje<br />

Zašto<br />

danas ne<br />

možemo naći<br />

poniznost i<br />

skromnost<br />

među običnim<br />

vjernicima, a<br />

kamoli među<br />

vladarima i<br />

vlastodršcima?!<br />

imetka ni koliko je potrebno<br />

da sebi priušti<br />

novu odjeću, pa je rekao:<br />

“Teško li se tebi!<br />

To mi je lakše nego da<br />

se otimam od užarenih<br />

lanaca na Sudnjem<br />

danu.” Ovo nije čudo<br />

za ljude koji su učili iz<br />

života svojih ispravnih<br />

prethodnika. Alija, radijallahu<br />

anhu, je svome bratu<br />

Akilu ponudio usijano gvožđe u<br />

kesici za novac nakon što je od<br />

njega tražio imetka, pa je ovaj to<br />

odbacio i upitao o razlogu takvog<br />

postupka, pa mu je rekao: “Ti ne<br />

možeš trpjeti vatru ovoga svijeta,<br />

a hoćeš da me baciš u vatru<br />

ahireta.”<br />

Allahovi robovi, gdje smo mi u<br />

odnosu na ove velikane?! Zašto<br />

danas ne možemo naći poniznost<br />

i skromnost među običnim vjernicima,<br />

a kamoli među vladarima<br />

i vlastodršcima?! Zbog čega tolika<br />

nepravda i toliki ustanci protiv<br />

silnika i da li mi ustvari zaslužujemo<br />

bolje od toga?! Allahu<br />

naš, za naše vođe postavi Svoje<br />

bogobojazne robove, a ne postavljaj<br />

one zločeste između nas!<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

9


Polumjesec<br />

Džihad Kovačević<br />

Političar sa izuzetnim<br />

ljudskim vrlinama<br />

Nisam mogao podnijeti da ja imam i<br />

plaću i paušal, a da čovjek koji je sa<br />

mnom bio na listi, borac i čestita osoba,<br />

nema ništa, kaže Džihad Kovačević profesor<br />

odbrane i sigurnosti i općinski vijećnik<br />

u Kladnju. Pojašnjenje ove izjava<br />

dao je sam Džihad Kovačević za Dnevni<br />

avaz. “Zaposlen sam u JP ‘Šume TK’<br />

Kladanj i imam kakva-takva primanja.<br />

Drugi kandidat na listi s koje sam<br />

ja ušao u OV bio je Samed Gavranović<br />

iz Stupara, 30 posto RVI, nezaposlen,<br />

otac troje djece, od kojih dvoje ide na<br />

fakultet. Nije imao nikakvih primanja<br />

osim minimalne invalidnine. Shvatio<br />

sam da bi, ako se ja odreknem vijećničkog<br />

mandata, Samed mogao doći na<br />

moje mjesto i dobivati mjesečni paušal<br />

koji sam ja primao. To je bio način da<br />

pomognem čovjeku i odmah sam donio<br />

odluku. Nisam mogao podnijeti da ja<br />

imam i plaću i paušal, a da čovjek koji je<br />

sa mnom bio na listi, borac i čestita osoba,<br />

nema ništa. Plaća koju ja dobivam<br />

za rad u ‘Šumama TK’ nije velika, ali<br />

je plaća. Znam da će se Samed u OV<br />

boriti isto kao i ja, a sredstva od paušala<br />

će mu pomoći da školuje svoju djecu”.<br />

Ovakav primjer velikodušnosti nije<br />

zabilježen u novijoj a ni u starijoj povijesti<br />

Bosne i Hercegovine. Džihad<br />

Kovačević nam je pokazao kako<br />

je lijepo biti dobar čovjek. Kada bi<br />

bošnjački političari imali makar i<br />

deset posto ljudskih vrlina Džihada<br />

Kovačevića naša budućnost bi bila<br />

sigurna i prosperitetna. Aferim ljudino,<br />

Džihade Kovačeviću!<br />

Reis dr. Mustafa ef. Cerić<br />

Pogrešno je podržavati izgradnju<br />

spomenika papi Ivanu Pavlu II<br />

Reis dr. Mustafa ef. Cerić predano<br />

i do kraja pošteno i čestito<br />

radi svoj posao. Međutim,<br />

reis dr. Mustafa ef. Cerić je najbolji<br />

dokaz da je istinita ona poznata<br />

izreka “ko radi taj i griješi”.<br />

Naime, naš uvaženi reis je ovih<br />

dana pogriješio kada je u jednom<br />

od intervjua podržao izgradnju<br />

spomenika papi Ivanu Pavlu II u<br />

Sarajevu. Odgovarajući na pitanje<br />

novinarke Associated Pressa, reis<br />

Cerić je rekao: “Papa nikada nije<br />

propustio da pozove na okončanje<br />

patnje građana BiH. Zato mislim<br />

da zaslužuje spomenik u Sarajevu”.<br />

Slažemo se i podržavamo reisovu<br />

politiku vođenja međureligijskog<br />

dijaloga. Međutim, taj međureligijski<br />

dijalog se ne smije voditi<br />

odobravanjem, odnosno podržavanjem<br />

onoga što je u islamu strogo<br />

zabranjeno. Reis dr. Mustafa ef.<br />

Cerić zna bolje od nas da su kipovi<br />

u islamu strogo zabranjeni, naročito<br />

kipovi koji se obožavaju i čijim<br />

obožavanjem se čini širk Allahu<br />

Svevišnjem. (U arhivi “Pitanja i odgovora”<br />

na Rijasetovoj<br />

web stranici u odgovorima<br />

dr. Enesa<br />

Ljevakovića, fetva-iemina<br />

Islamske zajednice<br />

u BiH navode se i<br />

odgovori o kipovima.<br />

U jednom od odgovora<br />

dr. Ljevaković decidno<br />

navodi: “Hadis<br />

se odnosi na vajarstvo<br />

i klesanje kipova, te<br />

je zabranjeno kako bi<br />

se iskorijenio širk”...<br />

“Nije dobro držati<br />

kipove u kući, čak i<br />

kada nema opasnosti<br />

od širka, odnosno<br />

obožavanja tih kipova.<br />

Opreznost u tom<br />

smislu nije na odmet,<br />

mada je sigurno da<br />

zabrana držanja kipova<br />

danas, kada nema<br />

opasnosti od otvorenog<br />

širka, nije tako<br />

intenzivna i snažna<br />

kao u vrijeme kada<br />

je ta opasnost bila<br />

očigledna.”).<br />

Sljedećih dana, tačnije 1. maja<br />

papa Ivan Pavao II biti će proglašen<br />

svecem. Ako se izgradi papin<br />

kip u centru Sarajeva imat ćemo<br />

priliku vidjeti kako će Katolička<br />

crkva, odnosno katolici obožavati<br />

kip svog sveca pape Ivana Pavla<br />

II. Osim tog vjerskog razloga reis<br />

dr. Mustafa ef. Cerić griješi ako<br />

misli da će Bošnjaci podrškom<br />

izgradnje spomenika papi Ivanu<br />

II dobiti političku ili neku drugu<br />

podršku od kršćanske Evrope<br />

i Vatikana. Nažalost, prije će biti<br />

da će papin spomenik biti razlog<br />

da Vatikan preko tog spomenika<br />

optužuje Bošnjake da su islamski<br />

fundemantalisti kao što su to uradili<br />

ovih dana u jednom od svojih<br />

izvještaja (U posljednjem izvještaju<br />

Komisije Justita et pax pobrojane<br />

su sve reakcije protiv izgradnje<br />

spomenika papi a posebno je<br />

obrađeno protivljenje jednog sarajevskog<br />

imama. Večernji list je na<br />

osnovu ovog izvještaja preko čitave<br />

naslovnice u uskršnjem trobroju<br />

objavio “Sarajevo ne želi Papu”.).<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

10


Obilježena prva godišnjica smrti generala Rasima Delića<br />

Je li se Sulejman Tihić pokajao zbog<br />

namjernog nedolaska na dženazu<br />

rahmetli generalu Rasimu Deliću<br />

Član Predsjedništva BiH Bakir<br />

Izetbegović, ministar odbrane<br />

BiH Selmo Cikotić, dopredsjedavajući<br />

Doma naroda Parlamentarne skupštine<br />

BiH Sulejman Tihić i niz drugih<br />

zvaničnika i predstavnika boračkih<br />

organizacija položili su prošle sedmice<br />

vijence i proučili Fatihu zajedno sa<br />

članovima porodice generala Rasima<br />

Delića na šehidskom mezarju Kovači<br />

u Sarajevu, na<br />

komemoraciji<br />

u povodu prve<br />

godišnjice smrti<br />

ratnog komandanta<br />

Armije<br />

BiH. Kao što<br />

vidimo među<br />

navedenim zvaničnicima<br />

bio je i<br />

Sulejman Tihić.<br />

Sjećamo se da<br />

Sulejman Tihić<br />

nije htio doći na<br />

dženazu generalu<br />

Rasimu Deliću.<br />

Taj<br />

čin<br />

sramotni<br />

Sulejmana<br />

Srpska pravoslavna crkva<br />

Licemjerni pop Vanja Jovanović<br />

L judsko<br />

mjerje ponekad<br />

nema granica.<br />

lice-<br />

Pojedini ljudi ne<br />

biraju sredstva da<br />

opravdaju svoja pokvarena<br />

djela prema<br />

drugim ljudima.<br />

Tako je ovih dana<br />

učinio sarajevski<br />

pravoslavni pop,<br />

odnosno paroh Stare<br />

pravoslavne crkve<br />

u Sarajevu Vanja<br />

Jovanović kada je<br />

u jednom sarajevskom<br />

dnevnom listu<br />

pokušao opravdati izgradnju<br />

pravoslavne crkve na privatnoj<br />

imovini, u avliji nane Fate Orlović.<br />

Odgovarajući na pitanje novinara<br />

kako je moguće da Srpska<br />

Tihića osudili su svi Bošnjaci koji u<br />

svom srcu nose ljubav prema Armiji<br />

Republike Bosne i Hercegovine.<br />

Njegov dolazak na mezar rahmetli<br />

generala Rasima Delića na prvu godišnjicu<br />

je pohvalan čin. Ovo je za nas<br />

dokaz da se Sulejman Tihić pokajao<br />

za onu sramotu koju je počinio kada<br />

je izbjegao doći na dženazu rahmetli<br />

genaralu Rasimu Deliću.<br />

pravoslavna crkva ne<br />

ukloni crkvu iz Fatine<br />

avlije, paroh Vanja<br />

Jovanović kaže.<br />

“Hajdemo razgovarati<br />

o tome da li crkva<br />

sa svojom namjenom<br />

može uopšte ikoga<br />

da vrijeđa”. Dakle,<br />

prema ovakvom tumačenju<br />

paroha Jovanovića<br />

nana Fata<br />

je još i kriva što joj<br />

smeta crkva u njenoj<br />

avliji. Treba još napomenuti<br />

da je paroh<br />

Vanja Jovanović<br />

ovu sramotnu izjavu izrekao na<br />

dan svog vaskršnjeg praznika,<br />

praznika kojeg je predstavio kao<br />

svetionik mira i dobrote prema<br />

svim ljudima.<br />

Zločin u BiH<br />

Primjeri zločina nad<br />

Bošnjacima koje ljudski<br />

razum ne može shvatiti<br />

Proteklih dana smo zabilježili<br />

dva događaja koji su po posljedicama<br />

povezani jedan s drugim.<br />

Prvo je reisu-l-ulema dr. Mustafa<br />

Cerić primio dvije nane, Naziju<br />

Beganović iz Đulića kod Zvornika<br />

i Havu Tatarević iz Zecova kod<br />

Prijedora, u zgradi Rijaseta u BiH.<br />

Naziji Beganović i Havi Tatarević<br />

srpski agresori ubili su muževe i<br />

po šest sinova. Ljudski razum ne<br />

može shvatiti koliku patnju preživljavaju<br />

nane Nazija i Hava.<br />

Ovakvih bošnjačkih majki ima<br />

još mnogo u Bosni i Hercegovini.<br />

One su simbol količine stradanja<br />

Bošnjaka u protekloj agresiji.<br />

Drugi događaj tiče se priznanja za<br />

ratni zločin nad Bošnjacima koje je<br />

izrekao Vlastimir Golijan, pripadnik<br />

Desetog diverzantskog odreda<br />

Vojske Republike Srpske. Golijanin<br />

je priznao da je učestvovao u ubistvima<br />

bošnjačkih zarobljenika na<br />

vojnoj ekonomiji Branjevo (opština<br />

Zvornik). “Kad smo došli na<br />

Branjevo, rečeno nam je da dolaze<br />

zarobljeni muslimani i da treba<br />

da ih strijeljamo. Učestvovao sam<br />

u ubistvima. Ne znam koliko sam<br />

ubio, od 25 do 50. Ispucao sam<br />

jedan borbeni komplet”, naveo je<br />

Golijan dodajući da je osim ubijanja<br />

zarobljenih Bošnjaka veći dio<br />

vremena dovodio zarobljene od autobusa<br />

do mjesta pogubljenja, a da<br />

je bilo oko deset autobusa.<br />

I pored ovako jasnih dokaza većina<br />

Srba u BiH i Srbiji čini sve da<br />

negiraju i umanje srpski zločin nad<br />

Bošnjacima. Prikrivanje ovakvih<br />

zločina mogu činiti samo oni koji<br />

su također zločinci i koji su spremni<br />

opet počiniti i prikriti zločin<br />

nad nama Bošnjacima.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

11


Republika Srpska<br />

Doboj pun vehabija!<br />

Na meti psihološko–propagandnog<br />

rata kojeg već duže<br />

vrijeme vode srpske političko–<br />

obavještajno–medijske armade<br />

Milorada Dodika, nakon obračuna<br />

sa državnim institucijama<br />

Sudom Bosne i Hercegovine<br />

i Obavještajno–sigurnosnom<br />

agencijom Bosne i Hercegovine,<br />

ponovo se na meti našao vehabizam.<br />

Ovaj put Dodikovi jurišnici<br />

su srpskoj javnosti otkrili šokantne<br />

podatke da je Doboj pun vehabija.<br />

Vjerovali ili ne Doboj ima<br />

i svoj vehabijski pokret. Tako su<br />

objavili Dodikovi mediji potpomognuti<br />

stručnim komentarima,<br />

a koga drugog do, Dževada<br />

Galijaševića. Dodikovi mediji su<br />

prije nekoliko dana objavili da je<br />

izvjesni Srbin iz Doboja primio<br />

prijeteće pismo od vehabija a kojem<br />

se navodi sljedeće: “Pomno<br />

te pratimo, uskoro će biti poznat<br />

datum tvog klanja. Allah je najveći<br />

i da znaš, nećeš mnogo uživati<br />

u svojoj penziji, jer mnogo<br />

je ljudi zbog tebe ostalo i gladno<br />

i žedno. Ovo ti je opomena, a<br />

samo da znaš bit ćeš preseljen na<br />

ahiret i otići ćeš Allahu. Pozdrav<br />

od Dobojskog pokreta vehabija.<br />

Allahu ekber”.<br />

Možemo razumjeti potrebu<br />

srpske propagande da se na<br />

ovakav način bave vehabijskim<br />

temama, međutim nikako ne<br />

možemo shavtiti kako ne smisle<br />

nešto pametnije, nešto što i mala<br />

djeca ne mogu odmah shvatiti da<br />

se radi o gluposti?<br />

Ludi polumjesec<br />

Dževad Galijašević podvalio srbijanskim<br />

medijima da je Halil Brzina emir<br />

mudžahida Harit al Liby<br />

Gdje god se pojavi kakva kriza<br />

u svijetu odmah se u srbijanskim<br />

medijma pojavi Dževad<br />

Galijašević sa svojim visoko<br />

– glupim analizama u kojima na<br />

svoj način pronađe vezu između<br />

te svjetske krize i Bošnjaka<br />

i Bosne i Hercegovine. Tako je<br />

bilo i ovaj put sa libijskom krizom.<br />

Naime, Dževad Galijašević<br />

je podvalio beogradskim<br />

Večernjim novostima da u Libiji<br />

ratuju, kako on kaže, iskusni<br />

mudžahedini koji su ratovali i<br />

u Bosni i Hercegovini. “Obuku<br />

pobunjenika u Bengaziju u Libiji<br />

preuzeli su iskusni mudžahedini<br />

iz ratova u Bosni i Hercegovini.<br />

Libijske službe su uspele da fotografišu<br />

i identifikuju stotine<br />

operativaca Al Kaide koje uz pomoć<br />

zapadnih zemalja pokušavaju<br />

da osvoje Libiju, a koji su<br />

se za vreme rata u BiH borili na<br />

strani Armije RBiH. U Bengaziju<br />

su se pojavili bivši komandant<br />

odreda El-Mudžahedin i<br />

nadkapetan Armije RBiH Abu<br />

el Mali, zatim bivši emir odreda<br />

i kapetan Armije RBiH Harit<br />

al Liby. Sa njima se u Libiji<br />

protiv Gadafijevih snaga bori i<br />

više stotina bivših vojnika Armije<br />

BiH, odnosno vehabija koji<br />

su u proteklom ratu na prostoru<br />

BiH bili Izetbegovićevi jurišnici”,<br />

otkriva za Novosti Dževad<br />

Galijašević, član Ekspertskog<br />

tima jugoistočne Evrope za borbu<br />

protiv terorizma, koji je proveo<br />

nekoliko dana u Libiji, prateći<br />

sa kolegama iz ove zemlje<br />

poteze vehabija i islamskih radikalnih<br />

grupa”, pišu beogradske<br />

Novosti. Uz ovaj smiješni tekst<br />

priložena je i fotografija kao dokaz<br />

Galijaševićevih laži a na kojoj<br />

se vide, kako kaže Galijašević,<br />

“Izetbegović i Abu el Mali i<br />

Emir mudžahedina Harit al Liby<br />

sa generalom Delićem. Mi u<br />

BiH, zajedno sa Galijaševićem,<br />

znamo da je na slici sa generalom<br />

Delićem Halil Brzina, bivši<br />

komandant Sedme muslimanske<br />

brigade a ne Harit al Liby koji<br />

je ubijen u Žepču krajem 1995.<br />

godine. Znamo i to da su srbijanski<br />

mediji i Galijašević toliko<br />

ogrezli u lažima i prevarama<br />

da ih nije briga što podvaljuju<br />

ovako jeftine laži. Za detaljniji<br />

uvid u laži Dževada Galijaševića<br />

posjetite http://www.novosti.rs/<br />

vesti/planeta.70.html:327685-<br />

Vehabije-iz-BiH-ratuju-u-Libiji.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

12


Karađorđevo<br />

Drska uzurpaciju prava muslimana da imaju slobodnu i autonomnu<br />

Islamsku zajednicu<br />

Služba za odnose s javnošću Rijaseta<br />

Islamske zajednice u Bosni i<br />

Hercegovini u povodu medijskih izvještaja<br />

da je na sastanku u Karađorđevu<br />

razgovarano o Islamskoj zajednici i izboru<br />

reisu-l-uleme izdala je saopćenje za<br />

javnost u kojem se kaže: “Pitanje izbora<br />

reisu-l-uleme je isključivo interno pitanje<br />

Islamske zajednice i muslimana koje se<br />

vrši u skladu sa propisanim procedurama<br />

i normativnim aktima Islamske zajednice.<br />

Svi oni koji ovo pitanje pokušavaju<br />

smjestiti u drugačiji kontekst, te oni<br />

koji skoro dvije godine prije provođenja<br />

izbora šire različite špekulacije i kreiraju<br />

ambijent tenzija i sukoba nisu dobronamjerni<br />

prema muslimanima i Islamskoj<br />

zajednici, ugrožavaju njen normalan rad<br />

i stabilnost. Bez sumnje, protagonisti<br />

takvih priča imaju nečasne ciljeve i interese,<br />

a oni koji nesvjesno učestvuju u<br />

tome ili nasjedaju na takve provokacije<br />

rade na štetu Islamske zajednice i muslimana<br />

Bošnjaka. Islamska zajednica s<br />

nevjericom prihvata medijske izvještaje<br />

da je na sastanku predsjednika država<br />

BiH, Turske i Srbije u Karađorđevu bilo<br />

riječi o Islamskoj zajednici i izboru reisul-uleme,<br />

odnosno da najviši državni i politički<br />

predstavnici tri države nisu imali<br />

važnijih i korisnijih tema za razgovor. Da<br />

Komunistička posla<br />

li je Islamska zajednica i izbor reisu-l-uleme<br />

glavno regionalno i evropsko političko<br />

i državno pitanje da to bude predmet<br />

razgovora na predsjedničkom nivou?<br />

Ako je zaista tačna ta informacija, učesnici<br />

sastanka u Karađorđevu su grubo<br />

prekršili autonomiju i slobodu Islamske<br />

zajednice, umiješali se u njena interna<br />

pitanja i pogazili temeljna prava muslimana<br />

Bošnjaka. Ako su tačni medijski<br />

izvještaji, ova činjenica izaziva duboku<br />

zabrinutost Islamske zajednice i najoštriju<br />

osudu. Bavljenje unutarnjim pitanjima<br />

Islamske zajednice bez dopuštenja<br />

muslimana kroz propisanu proceduru,<br />

predstavlja drsku uzurpaciju prava muslimana<br />

da imaju slobodnu i autonomnu<br />

Islamsku zajednicu čije najviše vjerske<br />

autoritete neće birati politički ili državni<br />

centri moći u zemlji ili inostranstvu”.<br />

Svetozar Pudarić posjetio spomen-obilježje hrvatskih žrtava<br />

u Grabovici na dan obilježavanja 19. godišnjice Armije R BiH<br />

Potpredsjednik Federacije Bosne<br />

i Hercegovine Svetozar Pudarić<br />

posjetio je 15. aprila Grabovicu gdje<br />

je položio vijenac na spomen-obilježje<br />

hrvatskim žrtvama Grabovice iz proteklog<br />

rata. Prilikom te posjete Svetozar<br />

Pudarić je rekao: “Imao sam posebnu<br />

potrebu da dođem u<br />

Grabovicu jer ovaj zločin<br />

su počinili oni koji su sebe<br />

nazivali Sarajlijama kao<br />

što sam i sam”. Tako je<br />

Svetozar Pudarić vrlo perfidno<br />

i podlo baš na dan<br />

obilježavanja godišnjice<br />

Armije Republike Bosne<br />

i Hercegovine posjetio<br />

Grabovicu i pred televizijskim<br />

kamerama izrekao<br />

citiranu izjavu. Kako to da<br />

Svetozar Pudarić baš na godišnjicu<br />

Armije Republike<br />

Bosne i Hercegovine ima posebnu potrebu<br />

da posjeti Grabovicu. Ko mu<br />

je branio da posjeti Grabovicu nekog<br />

drugog dana i izvinjava se do mile volje.<br />

Ovakvu uvredu na račun Armije<br />

Republike Bosne i Hercegovine još<br />

odavno niko nije učinio.<br />

Emir Suljagić<br />

On je drzak, ohol, voli komunizam<br />

i ateizam iznad<br />

svega i mrzi islamsku vjeronauku<br />

prije svega<br />

Emir Suljagić, ministar obrazovanja i nauke<br />

Kantona Sarajevo ima sve osobine<br />

onog starog jugoslovenskog komunističkog<br />

političkog kadra. On je drzak, ohol, voli komunizam<br />

i ateizam iznad svega i mrzi islam<br />

prije svega. On navedene osobine uopće ne<br />

krije, čak naprotiv čini sve da ga javnost baš<br />

takvog doživljava. Ovih dana Emir Suljagić<br />

je perfidno udario na vjeronauku u školama<br />

Kantona Sarajevo. Koristeći se pozicijom<br />

ministra, Suljagić je ovih dana izdao nekakvu<br />

smušenu instrukciju po kojoj uspjeh<br />

učenika, koji su se opredijelili da pohađaju<br />

predmet vjeronauke u osnovnim i srednjim<br />

školama ovog Kantona, neće ulaziti u opći<br />

uspjeh učenika. I nepismen čovjek jasno<br />

vidi šta smjera Emir Suljagić. Čovjek želi<br />

obesmisliti vjeronauku u školama misleći<br />

da će mnoga djeca sada prestati pohađati<br />

vjeronauku. Ova instrukcija je Suljagićev<br />

prvi korak u pokušaju konačnog ukidanja<br />

vjeronauke. Na početku ovog teksta naveli<br />

smo da Suljagić mrzi islam. Ovakav stav<br />

temeljimo na njegovim ranijim javnim istupima.<br />

Prije nego što će postati ministar Emir<br />

Suljagić je na web portalu Žurnal.info napisao<br />

tekst “Zašto prezirem Alijino naslijeđe”.<br />

U nastavku spomenutog teksta Suljagić<br />

objašnjava šta i zašto prezire. “Čvrsto vjerujem<br />

u to da Bosna i Hercegovina ne može<br />

prosperirati na bilo koji način dok vladavina<br />

Alije Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana<br />

među Bošnjacima. Naslijeđe njegove<br />

vladavine je tako teško da je zemlja koja<br />

je imala i više nego burnu istoriju, vjerovatno<br />

po prvi put došla ovako blizu tačke pucanja<br />

iznutra. On je uspio Bošnjake vratiti u mrak<br />

u kojem teologija caruje nad logikom”. Dakle,<br />

Suljagić ne samo da prezire nego je odlučan<br />

da to Alijino nasljeđe, kao što je naprimjer<br />

vjeronauka u školama, diskreditira među<br />

Bošnjacima. Jednostavno rečeno, čovjek<br />

sprovodi u djelo što je davno najavio.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

13


Glas bošnjačke uleme<br />

Dr. Amir ef. Karić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednica Tuzla<br />

Treba nam više odlučnosti<br />

i samopouzdanja da gradimo nove vrijednosti<br />

u društvu<br />

Islamski alimi su stub<br />

muslimanskih zajednica.<br />

BiH, odnosno bošnjački<br />

narod ima veliki<br />

broj islamskih alima,<br />

nažalost njihov glas<br />

nije dovoljno prisutan<br />

u našoj javnosti. Saff<br />

je uveo novu redovnu<br />

rubriku “Glas bošnjačke<br />

uleme”, u kojoj<br />

tretiramo najvažnije<br />

društveno – političke<br />

aktuelnosti iz BiH i<br />

islamskog svijeta. Naš<br />

sagovornik je dr. Amir<br />

ef. Karić, glavni imam<br />

Medžlisa Islamske<br />

zajednica Tuzla<br />

Razgovarao: Ezher Beganović<br />

Muftijsko<br />

vijeće<br />

Islamske za-<br />

jednice u Bosni i<br />

Hercegovini nedavno je upo-<br />

zorilo našu javnost da su mu-<br />

slimani Bošnjaci pod stalnim<br />

napadima na vjerskoj, j nacio-<br />

nalnoj, kulturnoj i instituci-<br />

onalnoj osnovi. Slažete li se<br />

sa izrečenim procjenama našeg<br />

stanja i kako biste opisa-<br />

li trenutni položaj Bošnjaka<br />

muslimana?<br />

Karić: U saopćenju koje je izdato<br />

nakon sjednice Muftijskog<br />

vijeća održane 24. marta ove<br />

godine naglašene su tri stvari.<br />

Prvo, poziva se na više uviđavnosti<br />

i političke odgovornosti<br />

prema građanima, s obzirom na<br />

nekonstituiranje vlasti dugo vremena<br />

poslije objave zvaničnih<br />

rezultata izbora. Vijeće je u tom<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

14<br />

pogledu naglasilo potrebu da se<br />

vodi računa o pravima svih građana<br />

i naroda te da se relaksiraju<br />

ukupne političke prilike u Bosni<br />

i Hercegovini. Drugo, Vijeće je<br />

ukazalo na skandalozne i klevetničke<br />

izjave penzionisanog


generala Stjepana Šibera..<br />

Podsjećam da je Šiber posebno<br />

teške optužbe bez ikakva objašnjenja<br />

iznio na račun reisul-uleme.<br />

Začuđujuće je da su izostale<br />

reakcije i da je naša javnost ostala<br />

nijema na tako ozbiljne optužbe<br />

i uvrede reisul-uleme. Šiber<br />

je, štaviše, posthumno optužio<br />

predsjednika Aliju Izetbegovića<br />

za islamski fundamentalizam,<br />

tvrdeći da je zbog toga predsjednik<br />

Izetbegović trebao odgovarati<br />

pred Međunarodnim<br />

sudom za ratne zločine u Hagu.<br />

Treće, Vijeće je ukazalo da sloboda<br />

izražavanja ne podrazumijeva<br />

toleriranje govora mržnje.<br />

U tom smislu Vijeće je pozvalo<br />

članove i pripadnike Islamske<br />

zajednice na dostojanstven i odmjeren<br />

odnos prema ovakvim<br />

pojavama. Sve tri stava su krajnje<br />

uravnotežena i upotpunosti<br />

ih podržavam.<br />

Politička situacija u Bosni<br />

i Hercegovini svakodnevno se<br />

usložnjava. Jeste li zabrinuti<br />

aktuelnom političkom situacijom<br />

u našoj zemlji, odnosno<br />

kako komentirate aktuelnu<br />

političku situaciju u BiH?<br />

Karić: Ne bih rekao da se<br />

politički odnosi neprekidno<br />

usložnjavaju. Prije bih rekao da<br />

oni osciliraju. Dolaze i<br />

prolaze, dakle smjenjuju<br />

se intervali povišenih<br />

političkih tenzija i političke<br />

saradnje. To se<br />

dešava na razini politika<br />

koje nastupaju u ime<br />

naroda, ali se dešava i u<br />

međustranačkim odnosima<br />

unutar pojedinih<br />

naroda. Ako pogledamo<br />

šta se sve dešavalo od<br />

1996. godine naovamo,<br />

zaključit ćemo da nemamo<br />

razloga biti posebno<br />

zabrinuti aktuelnom političkom<br />

situacijom, jer bilo je pa<br />

prošlo razdoblja sa složenijim i<br />

komplikovanijim političkim i sigurnosnim<br />

odnosima. Zapravo,<br />

ovo stanje bi najbolje bilo opisati<br />

kao stanje dekadence. Stvari<br />

se gibaju, ali procesi koji bi se<br />

mogli završiti za šest mjeseci<br />

traju po šezdeset i šest mjeseci.<br />

Pogledajte ova dešavanja u<br />

vezi sa zavidovićkom Krivajom.<br />

Godinama se sve vrti u krug.<br />

Institucije ne funkcioniraju, odnosno<br />

ne funkcioniraju efikasno.<br />

Stječe se povremeno dojam da<br />

mnogi žele drugima otežati posao,<br />

umjesto da olakšaju. Takvo<br />

ponašanje je ozbiljna kočnica u<br />

realno mogućem bržem razvoju<br />

Zapravo,<br />

ovo stanje<br />

bi najbolje<br />

bilo opisati<br />

kao stanje<br />

dekadence.<br />

Stvari se<br />

gibaju, ali<br />

procesi koji<br />

bi se mogli<br />

završiti za šest<br />

mjeseci traju<br />

po šezdeset i<br />

šest mjeseci.<br />

bosanskohercegovačkog<br />

društva. Poslovni ljudi<br />

ukazuju na zakonske<br />

propise koji otežavaju<br />

funkcioniranje privrede<br />

i usporavaju privredni<br />

razvoj. Niko ne osporava<br />

takva zapažanja.<br />

Međutim, izmjene i<br />

poboljšanja zakonskih<br />

propisa se dešavaju<br />

presporo i minimalno.<br />

Takva tromost je prisutna<br />

i u kantonima gdje<br />

nema nacionalnih rebusa.<br />

Jedan od razloga te tromosti i<br />

sporosti institucija u reguliranju<br />

procesa je njihova suštinska razvlaštenost,<br />

jer je cjelokupna politička<br />

moć smještena u političke<br />

stranke, odnosno njihova rukovodstva.<br />

Potrebno nam je mnogo<br />

više agilnosti, više samopouzdanja<br />

i odlučnosti da gradimo<br />

nove vrijednosti u svim sferama.<br />

Na političkoj sceni u BiH<br />

tenutno imamo izražene snage<br />

srpskog i hrvatskog separatizma<br />

i nemoćnu bošnjačku politiku.<br />

Kako biste opisali aktuelnu<br />

bošnjačku politiku?<br />

Karić: Bošnjačka politika,<br />

onako kako je ja razumijem, ima<br />

cilj izgradnju države zajednički<br />

sa drugim narodima, odnosno<br />

29. april - 26. džumade-l-ula


smatram da je njena ideja, ideja<br />

Bosne. S tog stanovišta bošnjačka<br />

je politika istovremeno i<br />

bosanska. Bez obzira na povremene<br />

nemuštosti pojedinih bošnjačkih<br />

političkih prvaka, smatram<br />

da se taj cilj ipak ostvaruje.<br />

To je najvažnije, a svojevrsna<br />

zbunjenost koja se povremeno<br />

nadaje u djelovanju bošnjačkih<br />

političkih stranaka i političkih<br />

predstavnika privremena je pojava.<br />

S druge strane destruktivne<br />

tendencije koje ste spomenuli<br />

postoje. Međutim, politička realnost<br />

je nešto drugo i ne vjerujem<br />

da se separatistički snovi<br />

mogu ostvariti.<br />

Vjerovatno pratite aktuelna<br />

događanja u arapskom svijetu.<br />

Mogu li se eventualne pozitivne<br />

promjene u arapskom svijetu<br />

odraziti na stanje u BiH i na<br />

položaj Bošnjaka?<br />

Karić: Recentna dešavanja širom<br />

arapskog svijeta mogu imati<br />

malo ili skoro nikakvog utjecaja<br />

na BiH i na položaj Bošnjaka.<br />

Dakako, ne govorim o trenutnim<br />

gubicima zbog prekida poslovih<br />

aktivnosti bh. kompanija<br />

u pojedinim arapskim zemljama<br />

i rastu cijena nafte na globalnom<br />

tržištu. Dakle, neće imati ni veći<br />

ni manji utjecaj na BiH nego li<br />

na ostale zemlje ovog regiona.<br />

Kako komentirate vjerski<br />

aspekt bošnjačkog života –stanje<br />

u Islamskoj zajednici i odnos<br />

Bošnjaka prema Islamskoj<br />

zajednici i pojave novog tumačenja<br />

islama, naročito pojavu<br />

tekfira?<br />

Karić: Vjerujem da čitaoci<br />

znaju kako funkcionira Islamska<br />

zajednica u Bosni i Hercegovini.<br />

Ona ima predstavnička i izvršna<br />

tijela u koja se biraju pripadnici<br />

i članovi Islamske zajednice<br />

od strane svih pripadnika<br />

Islamske zajednice. Središnja<br />

misija Islamske zajednice ogleda<br />

se u razvijanju islamskog<br />

obrazovanja, dakle prenošenju<br />

islamskog znanja. U tom smislu<br />

treba napomenuti da se u odgojno<br />

obrazovnom sistemu nalaze<br />

mektebi, kao oblik dobrovoljnih<br />

osnovnih, vikend-škola, medrese<br />

i fakulteti. U mektebima uče desetine<br />

hiljada polaznika uzrasta<br />

između šest i petnaest godina.<br />

Medrese su u samom vrhu srednjih<br />

škola po kvalitetu obrazovanja.<br />

Fakultet islamskih nauka<br />

u Sarajevu i Islamski pedagoški<br />

fakulteti u Bihaću i Zenici predstavljaju<br />

visokoškolske ustanove<br />

Islamske zajednice. Zatim su tu<br />

naučne i kulturne ustanove, prije<br />

svih biblioteke, u prvom redu<br />

poznata Gazi Husrev-begova biblioteka.<br />

Sve to, i monogo drugoga<br />

postoji zahvaljujući svijesti<br />

Bošnjaka. Bez članova Islamske<br />

zajednice i članarine, bez vakifa<br />

i dobrotvora, sve to ne bi moglo<br />

postojati i raditi. Što se tiče pojave<br />

koju nazivate novim tumačenjem<br />

islama želim reći da je<br />

vrlo važno isticati da je muslimanski<br />

ummet ili muslimanska<br />

zajednica kao takva u Kur’anu<br />

nazvana umjerenom zajednicom<br />

“Ummetun vesetun”. Zaista,<br />

isključivost i bilo kakvi ekstremizmi<br />

nisu svojstveni islamu<br />

niti muslimanskom biću. Pojava<br />

takozvanog tekfira je devijacija<br />

unutar muslimanskih društava.<br />

Ona je, tačnije, eksces. Ta<br />

pojava je od prije nekoliko godina<br />

prisutna ovdje i uvezena je<br />

kao i mnoge druge ideje različitih<br />

provenijencija. Međutim,<br />

potrebno je vršiti istraživanja u<br />

muslimanskom svijetu odakle je<br />

i došla da bi se došlo do njenog<br />

korijena odnosno njenog uzroka,<br />

kao i do uzroka ekstremizama<br />

koji su prisutni tamo. Koliko<br />

je meni poznato već postoje ozbiljni<br />

projekti u pojedinim muslimanskim<br />

zemljama čiji je cilj<br />

svestrano istraživati taj fenomen<br />

i artikulirati temeljite odgovore<br />

na njega u vidu široke socijalne<br />

akcije.<br />

Islamofobije ima, ali kada se na nju ukazuje treba se<br />

ustegnuti od potencijalnih simplifikacija<br />

I<br />

ma li islamofobije u BiH i ako je ima molimo Vas recite<br />

nam nešto više o tom fenomenu?<br />

Karić: U rječnicima stranih riječi izraz fobija ima dva značenja.<br />

Prvo je “mržnja”, pa bi tako izraz germanofobija na primjer<br />

značio mržnju prema Germanima. Drugo je značenje “strah”<br />

te bi npr. klaustrofobija bila strah od zatvorenog prostora.<br />

Prema tome, pojam islamofobija lingvistički bi značio mržnju<br />

prema islamu i/li strah od islama. U Zapadnom javnom<br />

diskursu ovaj izraz je smišljen kao svojevrstan odgovor na<br />

novu realnost, odnosno narastajuću diskriminaciju protiv<br />

muslimana. Ovaj izraz je prvi put upotrijebljen u izvještaju<br />

britanskog Runnymede Trust-a 1997. godine. U izvještaju koji<br />

je prezentiran na 6. sjednici Savjeta za ljudska prava UN-a<br />

2004. godine, za islamofobiju se kaže da je to neosnovano<br />

neprijateljstvo i strah vis-a-vis islama koji uzrokuju odbojnost<br />

prema svim muslimanima ili većini njih. Na Zapadu su<br />

urađena brojna istraživanja o islamofobiji, a organizacije koje<br />

rade na registriranju diskriminacije općenito registriraju i<br />

pojave islamofobije. Kod nas nema sistematičnog praćenja<br />

te pojave. O islamofobiji se govorilo isključivo u smislu<br />

odnosa pojedinih medija prema Islamskoj zajednici ili njenim<br />

autoritetima. Potrebno je pratiti kakvo je stanje u različitim<br />

oblastima, na tržištu rada na primjer. Osobno znam za<br />

nekoliko slučajeva u kojima muslimanke sa hidžabom nisu<br />

bile primljene na posao zbog hidžaba, iako su ispunjavale<br />

sve uslove. Postavimo pitanje da li žena sa hidžabom može<br />

dobiti posao u pravosudnim institucijama ili na javnoj<br />

televiziji posao spikera. Ako ne može, a znamo da ne može bez<br />

obzira na kvalifikacije, to je diskriminacija zbog religijskih<br />

razloga i u ovom slučaju se zove islamofobijom. Prema tome<br />

islamofobije ima, ali kada se na nju ukazuje treba se ustegnuti<br />

od potencijalnih simplifikacija.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

16


Društvo<br />

“Putokazi”<br />

Genocidno istjerivanje iz vjere<br />

Uorganizaciji Medžlisa<br />

IZ-e Cazin i Medrese<br />

“Džemaludin Čaušević”,<br />

u Cazinu je u petak (22. april) održana<br />

redovna tribina “Putokazi” na<br />

kojoj je mr. sc. Fatmir Alispahić govorio<br />

o islamofobiji u našoj zemlji,<br />

te predstavio svoje istraživanje na<br />

ovu temu objavljeno u knjizi “eisofobija”.<br />

Sala za predavanja u Medresi<br />

je bila mala da primi sve zainteresirane,<br />

koji su na predavanje doputovali<br />

i iz nekoliko susjednih općina<br />

Unsko-sanskog kantona, pa su se u<br />

dvoranu i u hodnike donosile stolice<br />

iz učionica. Uvodno slovo dali su direktor<br />

Medrese Enes ef. Ljubijankić<br />

i glavni imam Medžlisa IZ-e Cazin<br />

prof. Said ef. Mujakić, nakon čega je<br />

Fatmir Alispahić govorio o islamofobiji<br />

kao pokretaču genocida nad<br />

Bošnjacima.<br />

“Za bošnjački narod islamofobija<br />

nije samo manifestacija rasističke<br />

mržnje ili netrpeljivosti prema muslimanima,<br />

već mnogo više od toga,<br />

pošto je islamofobijom pripreman<br />

teren za masovne pokolje i progone<br />

Bošnjaka i za blokadu međunarodne<br />

zajednice koja u to ime nije<br />

ništa učinila da nas odbrani ili da<br />

uvaži naše pravo na samoodbranu.<br />

Islamofobija je danas u istoj funkciji,<br />

s razlikom što nam niko fizički<br />

ne ubija ljude, ali nam stalnom<br />

stigmatizacijom naše vjere, vjerskih<br />

institucija i vjerskih prvaka, nastoje<br />

poručiti da ćemo lakše živjeti<br />

ako nismo muslimani, što za konkretnu<br />

posljedicu ima razne pojave,<br />

kakva je da bošnjački roditelji u<br />

zabrinjavajućoj mjeri upisuju svoju<br />

djecu u katoličke škole i svojoj djeci<br />

nadijevaju imena koja nisu muslimanska.<br />

Radi se o deislamizaciji i<br />

istjerivanju iz vjere pod organiziranim<br />

pritiscima. Sve su to oblici<br />

genocida, jer se jedan narod tjera iz<br />

svoga identiteta, onoga što jeste, da<br />

bi bio ono što nije”, rekao je Fatmir<br />

Alispahić.<br />

U utorak, 26. aprila, Fatmir<br />

Alispahić će održati predavanje učenicima<br />

Behram-begove medrese u<br />

Tuzli.<br />

Dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta<br />

Nadahnuto predavanje Fatmira Alispahića<br />

Publika je pratila predavanje i u hodnicima Medrese<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

17


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Bošnjaci napraviše hrvatski entitet<br />

Dogodio se nevjerovatan<br />

paradoks, kakvog su bošnjački<br />

kompleksaši i zaslužili, da<br />

im lažna tzv. demokratska<br />

alternativa, oličena u SDP-u<br />

- cijepa Bosnu, dovršava<br />

projekt Mate Bobana, time<br />

učvršćuje Karadžićevu<br />

genocidnu tvorevinu<br />

Republiku Srpsku, predaje<br />

Sarajevo hegemonistima, i<br />

naposlijetku, pravi fildžanski<br />

geto od 20-tak odsto bh.<br />

teritorije u kojoj će vladati<br />

jugokomunistički zakoni i<br />

mantre u stilu “svi smo mi<br />

čika Jovo”<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Za Komšićev boravak u<br />

Predsjedništvu, u prvom,<br />

a evo i u drugom mandatu,<br />

vezane su kriminalne okolnosti<br />

u koje je navučen bošnjački narod.<br />

Komšić se bira kao Hrvat, a ne<br />

kao Bosanac. Njega trebaju birati<br />

Hrvati, a ne Bošnjaci. Jer, ako ga biraju<br />

Bošnjaci, onda je to ugrožavanje<br />

prava hrvatskog naroda da bira svoga<br />

člana Predsjedništva. A ako Bošnjaci<br />

negiraju Hrvatima to pravo, onda<br />

im istodobno legitimiraju pravo na<br />

tzv. treći entitet. Praktično, i prvi, i<br />

drugi put, Komšić u Predsjedništvo<br />

ulazi preko bošnjačkih glasova, što<br />

znači da Bošnjaci u Predsjedništvu<br />

imaju dva bošnjačka člana, a da<br />

Hrvati nemaju ni jednog. Kada su<br />

u SDP-u isturili Željka Komšića za<br />

hrvatskog člana Predsjedništva, ali<br />

ne i kandidata za bošnjačkog člana<br />

Predsjedništva, automatski su pozvali<br />

svoje birače, ali i sve druge, da<br />

ugroze pravo Hrvata da biraju svoga<br />

člana Predsjedništva, jer su bošnjačke<br />

glasove usmjerili na Željka<br />

Komšića. Riječ je o prvorazrednom<br />

političkom vandalizmu, jer se primjenjuju<br />

pravila građanske demokratije<br />

tamo gdje je pravo svakog<br />

naroda da bira svog predstavnika.<br />

Jedno je smatrati da sadašnje rješenje<br />

gdje svako bira sebi nije dobro, da<br />

bi bolje bilo da svi biraju sve, a drugo<br />

je konkretnim zahvatima udariti na<br />

jednakopravnost jednog bh. naroda,<br />

kojemu se odriče pravo da izabere svog<br />

predstavnika u Predsjedništvu BiH.<br />

Začudo, navodna demokratska<br />

javnost je ostala nijema<br />

na ovo bjelodano ugrožavanje<br />

hrvatske jednakopravnosti.<br />

Osobno sam na nekoliko<br />

skupova i kroz nekoliko medija<br />

objašnjavao Bošnjacima<br />

kako je ružno ulaziti u tuđu<br />

kuću i u toj kući uređivati<br />

stvari po svome nahođenju.<br />

Pitao sam ih – kako bi se<br />

oni osjećali da im Hrvati<br />

izglasaju bošnjačkog člana<br />

Predsjedništva?<br />

Za divno čudo, hrvatske<br />

stranke nisu dizale<br />

preveliku galamu oko<br />

ove SDP-ove hajdučije.<br />

Bilo je nekoliko HDZovih<br />

prigovora, tek toliko<br />

da se zna kako su Hrvati<br />

ugroženi, i to je sve. A<br />

ozbiljnost ovog zadiranja<br />

u hrvatsku jednakopravnost<br />

je tako velika,<br />

da je i u godinama prije<br />

zahtijevala javne rasprave<br />

i stručne ekspertize. Nije<br />

valjda da HDZ-u, i jednom<br />

i drugom, odgovara<br />

da im Bošnjaci biraju člana<br />

Predsjedništva?! Bitna<br />

je razlika između HDZovskog<br />

oglašavanja da je<br />

počinjeno izborno nasilje<br />

nad Hrvatima, i konkretnih akcija<br />

da se to nasilje spriječi. U čemu<br />

je štos? U tome što velikohrvatskoj<br />

politici odgovara legitimiranje hrvatskog<br />

prava na separatizam, na<br />

uokviravanje tzv. trećeg entiteta, a<br />

što se realizira kroz bošnjački izbor<br />

Željka Komšića. Je li onda moguće<br />

da su SDP i velikohrvatska politika<br />

u dosluhu? Naravno.<br />

Nastavljači<br />

genocida nad<br />

Bošnjacima<br />

nisu mogli<br />

zamisliti<br />

savršeniji<br />

ishod od ovog u<br />

kome Bošnjaci<br />

glasaju<br />

za svoje<br />

osvjedočene<br />

progonitelje,<br />

koji ideološko<br />

ispunjenje<br />

pronalaze<br />

u tradiciji<br />

slugovanja<br />

Beogradu i<br />

Zagrebu.<br />

Logika autodestrukcije<br />

Vjerovatno ste pomislili kako je<br />

ovaj uvodni dio napisan u povodu<br />

nedavnog održavanja Hrvatskog narodnog<br />

sabora, čija Rezolucija od 11<br />

tačaka u svojim prvim stavovima “osuđuje<br />

i odbacuje grubo kršenje izborne<br />

volje hrvatskog naroda u BiH iskazane<br />

na posljednjih općim izborima u oktobru<br />

2010. na kojima je po drugi put<br />

većinskim bošnjačkim glasovima<br />

onemogućen izbor<br />

legitimnog hrvatskog člana<br />

u Predsjedništvo BiH”, te<br />

osuđuje uspostavljanje “neustavne,<br />

nezakonite i za hrvatski<br />

narod neprihvatljive<br />

vlasti FBiH”.<br />

Na žalost, ovaj uvodni<br />

dio teksta je napisan i objavljen<br />

prije više od sedam mjeseci,<br />

8. oktobra 2010. godine.<br />

Velimo – “na žalost”<br />

– jer uprkos masi od preko<br />

200 dana niko nije razumio<br />

moj tekst pod naslovom<br />

“Bošnjaci prave hrvatski<br />

entitet” (Safff<br />

br. 277).<br />

Bošnjaci su svojim glasanjem<br />

za SDP i za Željka Komšića,<br />

a potom SDP-ovim izbacivanjem<br />

dva HDZ-a iz federalne<br />

vlasti, otjerali Hrvate<br />

u organizaciju Hrvatskog<br />

narodnog sabora iz kojeg je<br />

proistekao zahtjev za “novom<br />

upravno-teritorijalnom<br />

organizacijom zasnovanom<br />

na više federalnih jedinica,<br />

od kojih bi najmanje jedna<br />

bila sa hrvatskom većinom”.<br />

Sintagma “najmanje jedna”<br />

je strateška finta, jer je to<br />

isto kao kad bi govorili o<br />

različitim kapima vode unutar<br />

jedne čaše. Riječ je o neizrečenom<br />

obnavljanju tzv. Herceg-Bosne, samim<br />

tim što se između općina i kantona sa<br />

stvarnom ili izmišljenom hrvatskom<br />

većinom uspostavlja koordinacija,<br />

u funkciji zaživljavanja paradržavne<br />

administracije.<br />

Sada kada je taj entitet postao<br />

stvarnost, želio bih još jednom upitati<br />

javnost: A znate li ko je Hrvatima<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

18


napravio hrvatski entitet?<br />

Pošto znam da od zakupljene<br />

i zaglupljene javnosti<br />

taj odgovor neću dobiti,<br />

želim ga ponovo ponuditi:<br />

Hrvatima su hrvatski entitet<br />

napravili iskompleksirani<br />

Bošnjaci koji su glasanjem za<br />

marionetski SDP povjerovali<br />

kako glasaju za svoj put u Evropu,<br />

a zapravo su glasali za svoje getoiziranje.<br />

Formiranje hrvatskog entiteta i<br />

planirano pretvaranje Sarajeva u distrikt,<br />

od Bošnjaka će napraviti evropske<br />

Palestince, pa i gore od toga, jer<br />

će krajevima sa bošnjačkom većinom<br />

svakako vladati Srbi i Hrvati, što direktno,<br />

što preko svojih “sulejmanatihića”<br />

u Bošnjaka. Dva su razloga zbog<br />

kojih SDP bošnjačkim glasovima pravi<br />

hrvatski entitet: prvo, tom partijom se<br />

komanduje iz vana, kao u slučaju zločinačke<br />

ekstradicije tzv. alžirske grupe,<br />

montiranja procesa “Pogorelica” i<br />

mnogih drugih kršenja ljudskih prava<br />

prema Bošnjacima; drugo, ta je okoštala<br />

i iskorumpirana partijska struktura<br />

Po istom<br />

zadatku djeluju<br />

Federalna<br />

tv i magazin<br />

“60 minuta”,<br />

kada obilnim<br />

napadima<br />

na Dodika<br />

bivaju najbolja<br />

preporuka<br />

Srbima da<br />

je Dodik na<br />

pravom putu.<br />

zainteresirana da ovlada svojim<br />

fildžanom, zarad suverenijeg<br />

drpanja iz budžetskog<br />

lavora. Dogodio se nevjerovatan<br />

paradoks – kakvog<br />

su bošnjački kompleksaši i<br />

zaslužili – da im lažna tzv.<br />

demokratska alternativa,<br />

oličena u SDP-u, cijepa<br />

Bosnu, dovršava projekt Mate Bobana,<br />

time učvršćuje Karadžićevu genocidnu<br />

tvorevinu Republiku Srpsku,<br />

predaje Sarajevo hegemonistima, i<br />

naposlijetku, pravi fildžan-državicu<br />

od 20-tak odsto bh. teritorije u kojoj<br />

će vladati jugokomunistički zakoni i<br />

mantre u stilu “svi smo mi čika Jovo”.<br />

Nastavljači genocida nad Bošnjacima<br />

nisu mogli zamisliti savršeniji ishod od<br />

ovog u kome Bošnjaci glasaju za svoje<br />

osvjedočene progonitelje, koji ideološko<br />

ispunjenje pronalaze u tradiciji slugovanja<br />

Beogradu i Zagrebu. Ta ambicija<br />

iz Karađorđeva ne bi bila ni izbliza<br />

uspješna da savezništvo ne pronalazi<br />

u aktivnoj, djelatnoj i kreativnoj bošnjačkoj<br />

autodestrukciji.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

19


Teško je razumjeti logiku kolektivnog<br />

ludila. Uzmimo Nijemce u vrijeme<br />

Hitlera i Srbe u vrijeme Miloševića...<br />

To su bili narodi sa kojima se nije moglo<br />

razgovarati izvan njihove uobrazilje.<br />

Švabe su opametili bombarderi, a<br />

Srbe nije opametilo ništa. Tako se ni<br />

sa Bošnjacima ne može razgovarati na<br />

temu samozaštite, jer kritična masa<br />

misli da od stepena samouništenja ovisi<br />

stepen odobrovoljenosti Srba i Hrvata<br />

da žive u zajedništvu. ...Što nam se više<br />

smiju, što nas više gaze, više će nas voljeti,<br />

jer oni vole da nam se smiju, jer<br />

oni vole da nas gaze. Upravo je suprotno.<br />

...Što nas više gaze, apetiti su im<br />

veći. To gaženje i ismijavanje Bošnjaka,<br />

sarajevski islamofobi doživljavaju kao<br />

svoju ćaćevinu, pa se strasno i luđački<br />

obrušavaju na svakoga Bošnjaka koji<br />

ispada iz zadatog ćorkanovskog kalupa.<br />

Novost je da su i sami Bošnjaci<br />

postali bošnjački progonitelji, ili samoprogonitelji,<br />

a egzemplar je medreslija<br />

Hadžem Hajdarević, koji je svoje<br />

zastupničko mjesto u SDP-u kaparisao<br />

kad je svoj narod (?) u Dnevniku<br />

FTV (29. novembar 2009.) optužio<br />

da razbija Bosnu kao što su Srbi razbili<br />

Jugoslaviju. ...Kao da ovaj zgnječeni<br />

narod može išta razbiti osim svojih<br />

krhotina!? Danas je Hadžem uznapredovao<br />

dotle da umjesto da brani našeg<br />

velikana, akademika Muhameda<br />

Filipovića, od psovki Marka Vešovića,<br />

on se pridružuje Marku Vešoviću, kao<br />

promotor njegove knjige, odnosno, njegovog<br />

šovinizma prema Bošnjacima. A<br />

slične su ispade imali i drugi poznati<br />

Bošnjaci, pa je očekivano da i sam narod<br />

prihvati obrasce patriotskog ugursuzluka.<br />

Tako je sazreo ponovni pogrešan<br />

izbor, pobjeda SDP-a, u čije ime su<br />

Bošnjaci izgradili hrvatski entitet.<br />

Pod aurom pravednika<br />

Uopće nije sporna hrvatska samozaštita<br />

pod krovom Hrvatskog narodnog<br />

sabora. Za razliku od hajdučke epizode<br />

iz 2001. sa Antom Jelavićem, ovaj HNS<br />

ima pokriće u nasilju koje je počinjeno<br />

nad Hrvatima. Potpuno odvojeno od<br />

ove činjenice treba razmatrati činjenicu<br />

da velikohrvatima odgovara nasilje koje<br />

je počinio SDP, a čiji je glasnogovornik<br />

Zlatko Lagumdžija. Drukčije, da nije<br />

tog nasilja – nametanja Željka Komšića i<br />

izbacivanja pobjedničkih hrvatskih stranaka<br />

iz federalne vlasti – velikohrvati ne<br />

bi imali auru pravednika. Danas se nema<br />

šta prigovoriti sudionicima HNS-a, jer<br />

oni imaju pravo da se distanciraju i separiraju<br />

iz poretka u kojemu ne može<br />

sudelovati hrvatska demokratska volja.<br />

Stoga je logično uočiti kako je Zlatko<br />

Lagumdžija, kao autoritarni<br />

vlasnik SDP-a, za velikohrvate<br />

odradio posao kakav<br />

oni za sebe nikad ne bi mogli<br />

odraditi. Predstava u kojoj<br />

pobjedničke hrvatske stranke<br />

ne mogu ući u federalnu vlast,<br />

pa zato legitimno prave paradržavnu<br />

koordinaciju između<br />

općina i županija sa hrvatskom<br />

većinom, izvediva je<br />

bila samo ovako – da stranka<br />

koja je dobila većinske bošnjačke<br />

glasove skrpi vlast sa<br />

minornim strankama za koje<br />

je glasalo nekoliko procenata<br />

Hrvata. Budući da je politika<br />

svakako jedan veliki teatar,<br />

logično je pretpostaviti kako<br />

je izborni inžinjering kreiran<br />

mnogo prije oktobra 2010.<br />

godine, a što se vidi po izbacivanju<br />

dr. Silajdžića, jačanju<br />

Dodika, ubacivanju Bakira Izetbegovića<br />

na ono mjesto na koje SDP nije isturio<br />

svoga bošnjačkog kandidata. To znači da<br />

je koalicija SDP-SDA bila dogovorena<br />

prije, kao svojevrsna aneksija najjače bošnjačke<br />

stranke od strane SDP-a, kako bi<br />

taj bivši bošnjački politički faktor mogao<br />

za račun velikosrba i velikohrvata realizirati<br />

postizbornu nepravdu i agoniju.<br />

SDP Zlatka Lagumdžije je mjesecima<br />

blokirao formiranje vlasti, a što je<br />

direktno jačalo Republiku Srpsku i liderske<br />

pozicije Milorada Dodika. Po istom<br />

zadatku djeluju Federalna tv i magazin<br />

“60 minuta”, kada obilnim napadima<br />

na Dodika bivaju najbolja preporuka<br />

Srbima da je Dodik na pravom putu.<br />

Velikosrbima štima formiranje hrvatske<br />

samouprave, jer se tako dodatno podupire<br />

Republika Srpska. Otud su i Beograd i<br />

Zagreb zainteresirani za SDP-ovsko nasilje<br />

nad demokratskim pravima hrvatskog<br />

naroda, jer tu otpočinje lanac dodatnog<br />

Kako je onda<br />

moguće da<br />

kompletna<br />

demokratska<br />

javnost<br />

mjesecima ne<br />

vidi ono što je<br />

logički očito?! A<br />

da li je javnost<br />

u Hitlerovoj<br />

Njemačkoj<br />

vidjela<br />

holokaust nad<br />

Jevrejima?!<br />

A da li<br />

javnost u eri<br />

globalizacije,<br />

a zapravo<br />

cionističke<br />

dominacije,<br />

vidi zločine nad<br />

Palestincima?!<br />

i nepopravljivog rasparčavanja<br />

BiH, na Republiku Srpsku<br />

(49 odsto), na hrvatsku samoupravu<br />

(27 odsto), i na manje<br />

od 20-tak odsto bh. teritorije<br />

kojim bi upravljali SDP-SDAovski<br />

Bošnjaci, budući da bi<br />

Sarajevo postalo “zajedničko”.<br />

Ovaj plan se mogao čitati iz<br />

tzv. Prudskog sporazuma, koji<br />

uprkos potpisu Sulejmana<br />

Tihića nije prošao. Ali, prošao<br />

je sada, blagodareći bošnjačkoj<br />

želji da glasanjem za SDP<br />

pobjegnu od onoga od čega se<br />

ne može pobjeći.<br />

Ono što je ključna tačka<br />

ove priče je – zavjera šutnje.<br />

Lahko je dokazati uzročnoposljedični<br />

teatar između<br />

SDP-ovih izbornih manevara<br />

i interesa RS da sebe očvrsne<br />

hrvatskim entitetom, odnosno,<br />

interesa velikohrvata da im se dogodi<br />

ugroženost kao uvjet za separatizam.<br />

Kako je onda moguće da kompletna<br />

demokratska javnost mjesecima ne vidi<br />

ono što je logički očito?! A da li je javnost<br />

u Hitlerovoj Njemačkoj vidjela holokaust<br />

nad Jevrejima?! A da li javnost u eri<br />

globalizacije, a zapravo cionističke dominacije,<br />

vidi zločine nad Palestincima?!<br />

Totalitarne javnosti i ono što vide – ne<br />

vide, jer ne smiju da vide. Svjedoci koji<br />

svjedoče bivaju skraćivani za glavu, kao<br />

u krimi filmovima.<br />

Tako danas svi znamo da postoji<br />

urotnička veza na relaciji: međunarodna<br />

zajednica – Lagumdžija – Dodik –<br />

HNS, ali niko ne smije o tome govoriti.<br />

Svi subjekti na bh. pozornici su upleteni<br />

u mrežu uništenja države BiH, kroz jačanje<br />

srpskih i hrvatskih podjela i getoiziranje<br />

Bošnjaka. Ako uopće ima rješenja<br />

iz ovog bezizlaza, ono je u vanrednim<br />

izborima i novoj šansi za Bošnjake.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

20


Društvo<br />

Almin Fočo, član Upravnog odbora Udruženja za upravljanje<br />

projektima u BiH<br />

BiH trebaju kompetentni projekt menadžeri<br />

sa međunarodno priznati<br />

riznatim certifikatima<br />

Udruženje za upravljanje<br />

projektima u BiH službeno<br />

je registrirano u mjesecu<br />

septembru 2010. godine<br />

i u proteklom periodu<br />

Udruženje je napravilo velike<br />

pomake u cilju promicanja<br />

ideje projekt menadžmenta,<br />

tako da smo uspješno<br />

okončali jedan ciklus<br />

edukacije i cerificiranja za<br />

30 projekt menadžera u BiH<br />

po programu IPMA-e. Nakon<br />

promocije prvih 30 projekt<br />

menadžera, privukli smo<br />

pažnju medijima u BiH<br />

Razgovarao: Semir Imamović<br />

Gospodine Fočo, naša<br />

javnost vas pamti iz<br />

vremena dok ste bili<br />

aktivno uključeni u društvene<br />

procese kroz NVO. Dugo<br />

vas nije bilo u javnosti. Recite<br />

nam kako ste sada i kako se<br />

odvijao vaš život u proteklom<br />

periodu?<br />

Fočo: Dozvolite mi da prvo<br />

kažem da sam ponosan što sam<br />

bio dio historije koja se pisala<br />

na ovim prostorima, a koja je<br />

bila vezana za promociju nevladinog<br />

sektora i slobode mišljenja<br />

i govora. Period o kojem me<br />

pitate je moj najdarži dio života<br />

i smatram to prednošću koju<br />

ističem na svakom koraku i koja<br />

mi je pomogla da budem danas<br />

to što jesam. U stalnom sam<br />

kontaktu sa ljudima iz svih naroda<br />

koji žive na prostorima ex<br />

Jugoslavije, i među njima sam<br />

dobio mnogo dobrih ljudi i prijatelja<br />

sa kojima svakodnevno<br />

sarađujem, posebno na polju<br />

urbanog marketinga i projektnog<br />

menadžmenta.<br />

Opredijelio<br />

sam se za ono<br />

što smatram<br />

da najbolje radim<br />

i krenuo<br />

tim putem.<br />

Diplomirao<br />

e k o n o miju,<br />

upisao<br />

p ostip<br />

loms<br />

k i<br />

studij<br />

i ,<br />

hvala Bogu, uskoro pred komisijom<br />

i svojim uvaženim mentorom<br />

akademikom Borisom<br />

Tihijem branim magistarski<br />

rad na temu “Urbani marketing<br />

u funkciji ekonomskog razvoja<br />

lokalnih zajednica u BiH”.<br />

Proteklo vrijeme sam proveo<br />

u dva poduzeća na rukovodećim<br />

mjestima na kojima sam<br />

sticao nova iskustva. Danas<br />

sam uposlen u Javnom poduzeću<br />

Željeznice Federacije BIH, a<br />

angažovan sam i u “Udruženju<br />

za upravljanje projektima u<br />

BiH” kao rukovodilac Centra za<br />

edukaciju Sarajevo, i član sam<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

21<br />

Upravnog odbora. Polako se pripremam<br />

i za doktorski<br />

studij, pa se bavim i<br />

pisanjem znanstvenih<br />

radova. Jedan<br />

sam već izlagao<br />

kao plenarni predavač<br />

u Zagrebu,<br />

na znanstvenostručnom<br />

skupu<br />

s međunarodnim<br />

učešćem<br />

u organizaciji<br />

V isoke<br />

škole za<br />

p oslovanje<br />

i<br />

upravljanje<br />

“Baltazar Adam Krčelić”,<br />

Instituta “Ruđer Bošković” i<br />

Hrvatske udruge za upravljanje<br />

projektima. U oktobru mjesecu<br />

učestvujem na jednom od<br />

najjačih marketing kongresa<br />

CROMAR u Puli, tako da,<br />

hvala Bogu, mogu biti itekako<br />

zadovoljan.<br />

Kao što ste rekli, član ste<br />

Udruženje za upravljanje projektima<br />

u BiH, odnosno vršite<br />

dužnost rukovodioca Centra za<br />

edukaciju Sarajevo, i član ste<br />

Upravnog odbora ovog udruženja.<br />

S obzirom da je ovo udruženje<br />

tek nedavno formirano,


možete li nas ukratko upoznati<br />

sa temom projekt menadžmenta<br />

i samim Udruženjem.<br />

Fočo: Udruženje za upravljanje<br />

projektima u BiH službeno<br />

je registrirano u mjesecu septembru<br />

2010. godine i u proteklom<br />

periodu Udruženje je napravilo<br />

velike pomake u cilju promicanja<br />

ideje projekt menadžmenta, tako<br />

da smo uspješno okončali jedan<br />

ciklus edukacije i cerificiranja za<br />

30 projekt menadžera u BiH po<br />

programu IPMA-e. Nakon promocije<br />

prvih 30 projekt menadžera,<br />

privukli smo pažnju medijia u<br />

BiH. O našem projektu izvještavali<br />

su naši glavni printani i elektronski<br />

mediji kao što su Dnevni<br />

avaz, vaš časopis, Dnevni list,<br />

BHT1 i Prim-Time koji radi emisiju<br />

Busines News, portali Sa-x i<br />

Okc.sana. Posljedica navedenog<br />

medijskog publiciteta su učestali<br />

pozivi pravnih i fizičkih lica,<br />

koji se interesiraju za dobijanje<br />

certifikata i podizanje vlastitih<br />

kompetencija na tržištu. Nakon<br />

prvog kruga organizirali smo<br />

dva kruga edukacije za<br />

nivo D, a pripremamo<br />

12 projekt menadžera<br />

nivoa C za certificiranje<br />

u Zagrebu, preko<br />

Udruge za upravljanje<br />

projektima Hrvatske,<br />

tako da uskoro očekujemo<br />

da broj certificiranih<br />

projekt menadžera<br />

bude mnogo veći.<br />

Predsjednik Udruženja<br />

za upravljanje projektima<br />

u BiH dr. Slobodan<br />

Lukić, je radio na pripremama<br />

2,5 godine,<br />

i nakon prvih rezultata,<br />

sa sigurnošću možemo<br />

reći da postoji ogroman interes<br />

u BiH kao i u susjednim državama<br />

za projekt menadžerima<br />

koji posjeduju internacionalne<br />

certifikate. Zahvaljujući<br />

gospodinu Danijelu Šajfeleu iz<br />

Švicarske, Aleksandri Stojanović<br />

iz Francuske, prof. dr. Mladenu<br />

Radujkoviću iz Hrvatske, prof.<br />

dr. Petru Jovanoviću iz Srbije,<br />

nama iz Udruženja za upravljanje<br />

IPMA<br />

(International<br />

Project<br />

Management<br />

Association<br />

Four Level<br />

Certification<br />

System) je<br />

vodeća svjetska<br />

neprofitna<br />

organizacija<br />

u oblasti<br />

upravljanja<br />

projektima sa<br />

sjedištem u<br />

Švicarskoj.<br />

projektima u BiH, mi<br />

nastavljamo započeti<br />

posao za kojeg će zaista<br />

trebati još mnogo truda,<br />

prije svega da opravdamo<br />

ukazano povjerenje,<br />

a zatim i da nastavimo<br />

graditi ugled koji smo<br />

do sada izgradili.<br />

Šta je to projektni<br />

menadžment?<br />

Fočo: Projektni menadžment,<br />

kao specijalizirana<br />

menadžment<br />

disciplina, nalazi se u<br />

stalnom i brzom razvoju.<br />

Mogu se uočiti<br />

četiri značajne karakteristike<br />

savremenog razvoja projektnog<br />

menadžmenta kod nas. Prvo, to<br />

je značajno širenje oblasti primjene.<br />

Od tradicionalnih oblasti<br />

koje su vezane za vojne i industrijske<br />

projekte, projektni menadžment<br />

je stigao do primjene<br />

u skoro svim oblastima privrede<br />

i neprivrede. Drugo, javljaju se<br />

novi pravci ili pristupi kao što su<br />

projektno upravljanje, program<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

22


menadžment, multiprojektno<br />

upravljanje i virtuelni projektni<br />

menadžment. Treće, projektni<br />

menadžment se povezuje sa drugim<br />

specijaliziranim menadžment<br />

disciplinama, posebno<br />

sa strateškim menadžmentom.<br />

Četvrto, sve veća tražnja za projektnim<br />

menadžmentom dovodi<br />

do povećane tražnje za projektnim<br />

menadžerima i do razvoja<br />

profesije – projektni menadžer.<br />

Generalno gledano, projektni<br />

menadžer je čovjek zadužen da<br />

projekat dovede do efikasnog završetka.<br />

Projektni menadžer je<br />

centralna figura projekta, osoba<br />

koja je zadužena i odgovorna za<br />

postizanje planiranih ciljeva projekta,<br />

znači za osiguranje da se<br />

efikasnim upravljanjem projekat<br />

realizuje sa planiranim resursima<br />

i troškovima, i u planiranom<br />

vremenu. To je čovjek koji<br />

neposredno rukovodi članovima<br />

projektnog tima. Da bi to sve postigao<br />

projektni menadžer treba<br />

da ima određene osobine i sposobnosti<br />

potrebne dobrom menadžeru.<br />

Također, treba da ima<br />

određeno iskustvo i znanje koje<br />

se stalno dopunjava praksom i<br />

treningom. I na kraju, sve to treba<br />

da bude potvrđeno određenim<br />

certifikatom koji garantira profesionalni<br />

rad i status. Udruženje<br />

za upravljanje projektima u BiH<br />

program certificiranja provodi<br />

potpuno u skladu sa svjetskim<br />

standardima u oblasti upravljanja<br />

projektima, posebno sa standardima<br />

Europske unije, pošto su<br />

skoro sve zemlje Europske unije<br />

članice IPMA.<br />

Koliko smo razumjeli<br />

IPMA je krovna asocijacija<br />

projekt menadžera, možete li<br />

nas ukratko upoznati sa tom<br />

asocijacijom.<br />

Fočo: IPMA (International<br />

Project Management Association<br />

Four Level Certification System) je<br />

vodeća svjetska neprofitna organizacija<br />

u oblasti upravljanja j projektima<br />

sa sjedištem u Švicarskoj.<br />

IPMA predstavlja više od 50 nacionalnih<br />

udruženja za upravljanje<br />

projektima sa svih kontinenata.<br />

IPMA aktivno promovira projektni<br />

menadžment u preduzećima i<br />

organizacijama širom svijeta. Radi<br />

na povećanju priznanja struke,<br />

certificiranju projekt menadžera,<br />

radi na nagrađivanju uspješnih projektnih<br />

timova i istraživačkih projekata.<br />

IPMA se proširila iz Europe<br />

u Sjevernu i Južnu Ameriku, Aziju,<br />

Afriku, Bliski istok i Australiju, a<br />

broj članica udruženja konstantno<br />

raste. IPMA postoji od 1965. godine.<br />

Njena vizija je da generira i<br />

promovira profesionalnost u upravljanju<br />

projektima.<br />

Prošlog mjeseca BiH, tačnije<br />

Udruženje za upravljanje projektima<br />

u BiH je postalo punopravna<br />

članica IPMA-e, što je veliki<br />

korak ka priključenju Europskoj<br />

uniji, ali i svakako veliko priznanje<br />

Vašem udruženju?<br />

Fočo: Prošlog mjeseca, tačnije<br />

27. marta 2011. god., u glavnom<br />

gradu Latvije, Rigi, Udruženje za<br />

upravljanje projektima u BiH zvanično<br />

je postalo članica IPMA.<br />

BiH i Udruženje za upravljanje projektima<br />

u BiH predstavio je član<br />

U.O. Damir Dračić, nakon čega<br />

je Skupština Svjetske asocijacije sa<br />

svih svojih 50 zemalja članica, među<br />

kojima su Kina, Australija, Rusija,<br />

Indija, zemlje članice Europske unije,<br />

prihvatila Udruženje za upravljanje<br />

projektima u BiH kao svoju<br />

novu članicu. Time je BiH, kao<br />

država, dobila mogućnost da promoviše<br />

svoje projekt menadžere kao<br />

novo zanimanje koje je prihvatila<br />

Europska unija. Pored ugovora o<br />

učlanjenju u međunarodnu asocijaciju,<br />

predsjednik Udruženja dr.<br />

Slobodan Lukić, u ime Udruženja,<br />

potpisao je ugovor o certificiranju<br />

sa Svjetskom asocijacijom za upravljanje<br />

projektima IPMA. Ovim,<br />

Udruženje je dobilo ovlaštenja da<br />

certificira buduće projekt mendžere<br />

na svjetskom nivou za sve nivoe (A,<br />

B, C, D), te ih pripremi za izradu<br />

projekata, upravljanje projektima,<br />

te apliciranje istih prema fondovima<br />

Europske unije i ostalim<br />

fondovama.<br />

Ovaj projekat umnogome<br />

olakšava put do novca iz fondova<br />

Europske unije. Možete li<br />

nam reći o iskustvima susjednih<br />

zemalja u povlačenju sredstava<br />

iz fondova Europske unije?<br />

Fočo: Slovenija i Hrvatska<br />

nisu bile osposobljene za potpuno<br />

korišćenje novca iz fondova<br />

Europske unije, posebno predpristupnih<br />

fondova. Naši susjedi<br />

nisu imali, i sad nemaju, dovoljno<br />

pripremljenih projekata i dovoljno<br />

osposobljenih projekt menadžera<br />

sa priznatim međunarodnim<br />

certifikatom i zato priznaju da<br />

neće izvući dovoljno koristi od<br />

europskih fondova. Oni sad razmišljaju<br />

da selekcioniraju grupu<br />

od stotinjak ljudi koji odlično<br />

znaju engleski jezik i informatički<br />

su pismeni, da bi ih poslali<br />

na intenzivno obrazovanje kako<br />

bi sljedećih godina mogli raditi<br />

na poslovima pripreme projekata<br />

za povlačenje novca iz europskih<br />

fondova. BiH iz ovih iskustava<br />

treba izvući valjane pouke, jer o<br />

obučenosti kadrova i pripremljenosti<br />

projekata zavisit će koliko<br />

će BiH dobiti novca. BiH ima<br />

vremena ako odmah krene sa<br />

obukom i certificiranjem projekt<br />

menadžera. Skupština Udruženje<br />

za upravljanje projektima u BiH je<br />

donijela program “Program 1.000<br />

+ 1.000”, koji znači 1.000 projekt<br />

menadžera – hiljadu projekata u<br />

BiH. To bi trebalo da se realizira u<br />

naredne 4 godine, i to bi po našem<br />

mišljenju trebao da bude vjetar u<br />

krila cjelokupnoj privredi Bosne<br />

i Hercegovine. To je šansa koja<br />

se ukazuje jednom i od nas i od<br />

vas kojima se upućuje ova informacija,<br />

zavisit će da li ćemo proći<br />

kao naši susjedi, jer Slovenija nije<br />

uspjela da povuče jednu milijardu<br />

eura iz predpristupnih fondova, a<br />

Hrvatska najvjerovatnije neće povući<br />

dvije milijarde.<br />

Poziv za one koji žele da budu dio velikog<br />

tima kompetentnih projekt menadžera<br />

P<br />

ozivam sve zainteresirane, pod uvjetom da imaju visoku stručnu<br />

spremu, a koji žele da budu dio velikog tima kompetentnih<br />

projekt menadžera sa međunarodno priznatim certifikatom, da nam<br />

se jave. Sve potrebne informacije mogu pronaći na našem web portalu<br />

www.uup.ba<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

23


Intervju<br />

Safet Softić, predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH<br />

Očekujem da će muslimani sami<br />

izabrati svog Vrhovnog poglavara<br />

Razgovarao: Ezher Beganović<br />

Izbor Safeta Softića za<br />

novog predsjednika Sabora<br />

Islamske zajednice u<br />

BiH izazvao je ogromnu<br />

pažnju domaće javnosti.<br />

Safet Softić ističe da je i<br />

sam iznenađen ogromnom<br />

pažnjom javnosti za njegov<br />

izbor. Međutim, njegovi<br />

dosadašnji javni nastupi<br />

pokazali su će se Safet<br />

Softić znati nositi sa svim<br />

izazovima predsjedničke<br />

pozicije Sabora IZ-a<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

24<br />

Vaš izbor za novog<br />

predsjednika Sabora<br />

Islamske zajednice u<br />

BiH izazvao je ogromnu pažnju<br />

javnosti. Kako komentirate toliku<br />

pažnju medija za izbor predsjednika<br />

Sabora Islamske zajednice<br />

u BiH?<br />

Softić: Prije svega selamim sve<br />

Vaše čitatelje, a što se tiče pažnje<br />

javnosti vezano za moj izbor, mogu<br />

kazati da sam i sam pomalo iznenađen<br />

tom činjenicom.<br />

Razumijem je kao interesovanje<br />

za Islamsku zajednicu, njene probleme<br />

i njenu budućnost.<br />

Izbori u Islamskoj zajednici su<br />

sami po sebi važan društveni događaj<br />

i imaju uticaj na cjelokupno<br />

društvo. Izbori su prošli dostojanstveno,<br />

veliki je odziv onih koji su<br />

pristupili glasanju, nema nikakvih<br />

potresa i izbori su još jednom pokazali<br />

snagu i zrelost Zajednice.<br />

Odmah nakon Vašeg izbora<br />

pojedini mediji su se intezivno<br />

počeli baviti izborom novog reisu-l-uleme<br />

Islamske zajednice u<br />

BiH. Također, spomenuti pojedini<br />

mediji su Vašu pobjedu nad<br />

Edhemom Bičakčićem predstavili<br />

kao poraz onih koji podržavaju<br />

reisa dr. Mustafu ef. Cerića. Jesu<br />

li naši mediji požurili sa tolikim<br />

interesiranjem za izbor novog<br />

reisu-l-uleme koji će biti održan<br />

krajem iduće godine i kako komentirate<br />

nastojanje pojedinih<br />

medijia da Vašu pobjedu u izboru<br />

za predsjednika Sabora predstave<br />

u navedenom kontekstu?<br />

Softić: Ne vidim nikakvu posebnu<br />

razliku u činjenici da li je<br />

za Predsjednika Sabora izabran<br />

Edhem ili ja. Mi smo zajedno čekali<br />

rezultate izbora za predsjednika<br />

Sabora IZ, Edhem je nakon<br />

mog izbora izabran za potpredsjednika<br />

Sabora i mene raduje saradnja<br />

s njim. Kakve sve špekulacije


kruže oko ovog pitanja i opredjeljenja<br />

Reisa Cerića, ne smatram pretjerano<br />

važnim.<br />

Ono što znam u vezi sa ovim<br />

je, da je Reis Cerić bio neutralan<br />

o ovom pitanju i tu odluku donose<br />

sabornici na tajnom glasanju.<br />

Interesovanje za izbor novog Reisa<br />

je prilično preuranjeno i svako ima<br />

svoje motive zašto problematizira<br />

ovo pitanje. U vezi s tim, mogu<br />

samo iskazati svoje očekivanje i<br />

vjeru da će muslimani sami izabrati<br />

svog Vrhovnog poglavara i da će<br />

to, ako Bog da, biti najbolji među<br />

nama za tako časnu obavezu.<br />

Samo nekoliko dana nakon<br />

što ste prestali biti predsjedavajući<br />

Predstavničkog doma<br />

Parlamenta Federacije BiH postali<br />

ste predsjednik Sabora IZ<br />

u BiH. Osim toga, istaknuti ste<br />

član SDA. Nakon izbora u Sabor<br />

IZ najavili ste da ćete nastojati<br />

da se iz Islamske zajednice istisne<br />

politika. Možete li biti malo konkretniji,<br />

odnosno koja i kakva je<br />

to politika prisutna u Islamskoj<br />

zajednici a koju treba izbaciti<br />

iz IZ-a, odnosno je li moguće<br />

i je li dobro za bošnjački narod<br />

da se Islamska zajednica u svom<br />

djelovanju ne bavi nikakvom<br />

politikom?<br />

Softić: Bojim se da niste dobro<br />

citirali ono što sam rekao u vezi<br />

sa ovim pitanjem. Rekao sam da<br />

se Islamska zajednica ne bi trebala<br />

petljati u dnevnu politiku, a to<br />

je značajna razlika. Osim toga ovo<br />

je i zvanični stav Zajednice u vezi<br />

sa ovim pitanjem. Imamima je od<br />

ranije zabranjeno da učestvuju na<br />

izbornim listama. Dnevna politika<br />

je svakodnevno stranačko nadmetanje,<br />

jedna arena u kojoj se koriste<br />

sredstava i metodi koji nisu primjereni<br />

jednoj vjerskoj zajednici i<br />

to naprosto nije posao Zajednice.<br />

Vi danas imate članove Islamske<br />

zajednice u svim političkim strankama<br />

i svi oni Zajednicu treba da<br />

dožive kao svoju kuću.<br />

Osim toga, u isto vrijeme sam<br />

rekao da se Zajednica treba i mora<br />

baviti politikom na nivou principa<br />

i važnih pitanja od značaja za vjeru,<br />

državu i narod. U tom pravcu<br />

Zajednica je i postavila svoj kurs u<br />

odnosu na ovo pitanje.<br />

Dugo godina ste bili u politici.<br />

Proteklih godina u domaćim<br />

medijima imali smo priliku čitati<br />

i gledati brojna neslaganja<br />

između bošnjačkih političara i<br />

predstavnika Islamske zajednice<br />

u BiH. Sjećamo se brojnih javnih<br />

prepiski između SDA i Rijastea<br />

IZ u BiH. Kkako komentirate<br />

odnos bošnjačke politike prema<br />

Islamskoj zajednici i instituciji<br />

reisu-l-uleme?<br />

Softić: Odavno se prešla granica<br />

u ovim neslaganjima. Žalosti me<br />

ova pojava i ovakvo stanje. U odgovoru<br />

na Vaše prošlo pitanje krije se<br />

dio odgovora i na ovo. Ono što ću<br />

dopuniti je potreba da svi mi koji<br />

učestvujemo u javnom životu, posebno<br />

oni koji su u politici moraju<br />

se pobrinuti da Zajednicu tretiramo<br />

kao Zajednicu svih muslimana<br />

i da je doživljavamo kao krovnu<br />

organizaciju koja je najzaslužnija<br />

za opstanak muslimana Bošnjaka<br />

na ovim prostorima. Tu njenu historijsku<br />

ulogu nikada ne smijemo<br />

izgubiti iz vida.<br />

Sada kada ste postali predsjednik<br />

Sabora IZ hoćete<br />

li se prestati baviti<br />

politikom, odnosno jeste<br />

li i hoćete li i dalje<br />

biti politički kadar i<br />

aktivista Stranke demokratske<br />

akcije?<br />

Softić: Prvo da<br />

razjasnimo poziciju<br />

predsjednika Sabora<br />

Islamske zajednice.<br />

To nije profesionalni<br />

angažman i u skladu<br />

sa Ustavom, Sabor se<br />

sastaje dva puta godišnje.<br />

Predsjednik Sabora<br />

nije uposlenik Islamske<br />

zajednice. Nisam pretjerano<br />

sretan što sam<br />

svoj život ovoliko vezao<br />

za politiku, jer politiku<br />

smatram izuzetno odgovornim<br />

i teškim poslom.<br />

Ja sam poslanik u<br />

Predstavničkom domu<br />

Parlamenta Federacije<br />

BiH i tu imam<br />

Interesovanje<br />

za izbor<br />

novog Reisa<br />

je prilično<br />

preuranjeno<br />

i svako<br />

ima svoje<br />

motive zašto<br />

problematizira<br />

ovo pitanje.<br />

U vezi s tim,<br />

mogu samo<br />

iskazati svoje<br />

očekivanje i<br />

vjeru da će<br />

muslimani<br />

sami izabrati<br />

svog Vrhovnog<br />

poglavara i da<br />

će to, ako Bog<br />

da, biti najbolji<br />

među nama<br />

za tako časnu<br />

obavezu.<br />

profesionalni angažman. S druge<br />

strane nisam član nijednog centralnog<br />

organa SDA.<br />

SDA nemam namjeru napustiti<br />

izuzev ako bi se ona potpuno<br />

udaljila od principa zbog kojih je<br />

nastala.<br />

Islamska zajednica i reisu-lulema<br />

dr. Mustafa ef. Cerić česta<br />

su tema domaćih medija. Kako Vi<br />

vidite odnoso bh. medija prema<br />

IZ-u i reisu-l-ulemi dr. Ceriću?<br />

Softić: Širok je dijapazon onoga<br />

što Vi implicirate u svom pitanju<br />

kad su u pitanju mediji i teško<br />

je dati jedinstvenu ocjenu spram<br />

ovog pitanja. Svi koji imaju javni<br />

angažman moraju biti spremni na<br />

kritiku javnosti i medija. Kada je u<br />

pitanju IZ i Reis-ulema, vrlo često<br />

ima pretjerivanja i ružnih riječi.<br />

Ima li islamofobije u Bosni i<br />

Hercegovini?<br />

Softić: Ima je u cijelom<br />

svijetu i to je jedan poseban<br />

fenomen zadnjih godina.<br />

Ima je i u BiH, ali moramo<br />

biti oprezni kada dajemo<br />

te kvalifikacije i najgore<br />

što možemo napraviti je da<br />

svoje vlastite slabosti krijemo<br />

iza islamofobije.<br />

Kojim prioritetima u<br />

radu će se Sabor IZ baviti<br />

u narednom periodu?<br />

Softić: Nažalost u<br />

Vašim prioritetima ovo pitanje<br />

je na samom kraju<br />

našeg razgovora. Moramo<br />

hitno formirati saborske<br />

komisije iz čijih će se programa<br />

rada uraditi i program<br />

rada Sabora. Izmjena<br />

Ustava IZ, pitanje Vakufa,<br />

duhovnog i materijalnog<br />

statusa IZ, predan rad na<br />

jačanju jedinstva Zajednice<br />

i mnoga druga pitanja, vjerujem<br />

da će naći mjesta u<br />

ovim programima.<br />

Kao da je ova zemlja na raskrsnici i zabrinuti smo kojim<br />

će putem krenuti<br />

Ne možemo a da Vas ne pitamo za političku situaciju u BiH. Jeste li i<br />

Vi kao većina bh. građana zabrinuti političkim stanjem u BiH i kako<br />

komentirate aktuelnu bošnjačku politiku?<br />

Softić: Trenutno stanje politike u BiH je možda najsloženije od<br />

Dejtona do danas. Kao da je ova zemlja na raskrsnici i zabrinuti<br />

smo kojim će putem krenuti. Koliko je bošnjačka politika ovakva<br />

kakva je doprinijela tome i koliko ćemo naći unutarnje snage da<br />

ovo prevaziđemo, teško je reći. Nadam se Božijoj pomoći i našoj<br />

razboritosti.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

25


Ljudska prava<br />

Intervju: Fadil Al Hamdani<br />

Učinjen nam je veliki zulum<br />

Boli me to što je ova<br />

nepravda nanesena samo<br />

nama koji smo afroazijskog<br />

porijekla i to baš nama<br />

koji smo bili pripadnici<br />

Armije Republike Bosne<br />

i Hercegovine, dok su<br />

plaćenici na srpskoj i<br />

hrvatskoj strani koji su činili<br />

zločine nad Bošnjacima<br />

postali heroji i još su za to<br />

nagrađeni<br />

Razgovarao: Ezher Beganović<br />

Fadil Al Hamdani, porijeklom<br />

Iračanin živi u Bosni<br />

i Hercegovini 32 godine.<br />

Danas ima već i unuče. Možemo<br />

reći, Fadil je sav svoj život živio u<br />

BiH, odnosno u Zenici gdje je završio<br />

fakultet, oženio se, postao dedo<br />

itd. Nikada nije učinio nijedno krivično<br />

niti prekršajno djelo u BiH.<br />

Njegov jedini „ grijeh“ je to što je<br />

bio pripadnik Armije R BiH i što<br />

je ponosno branio BiH i Bošnjake.<br />

Danas Al Hamdania i njegove kolege<br />

Arape progone upravo oni protiv<br />

kojih se borio i branio BiH tokom<br />

agresije. Zbog toga mu je oduzeto<br />

državljanstvo BiH i zbog toga je<br />

završio u zatvoru u Imigracionom<br />

centru u Lukavici. Zahvaljujući<br />

greški koju je učinila Služba za<br />

strance, Alhamdani je od prije nekoliko<br />

dana na slobodi, odnosno u<br />

kućnom pritvoru. U ovom intervjuu<br />

Al Hamdani nam objašnjava kakv je<br />

njegov status i zašto mu se sve ovo<br />

događa.<br />

Možeš li nam za početak objasniti<br />

kako si pušten na slobodu i<br />

kakav je tvoj status sada, odnosno<br />

je li ti vraćeno državljanstvo i je li<br />

tvoj slučaj konačno završen?<br />

Al Hamdani: U ime Allaha<br />

Milostivog i Samilosnog! Hvala<br />

Allahu dž.š. i neka je sallavat na<br />

Poslanika s.a.v.s.<br />

Hvalla vama! Prije nego što odgovorim<br />

na vaše pitanja želio bih se zahvaliti<br />

svima koji su pomagali meni<br />

i mojoj porodici, kako finansijiski<br />

tako i moralno, kao i na svaki drugi<br />

način. Također, volio bih se zahvaliti<br />

bratu Muderisu, imamu džamije<br />

kralj Fahd i sestri Nadži Dizdarević<br />

za sve što su učinili za mene i moju<br />

porodicu. Molim Allaha da svima<br />

onima koji su mi pomogli nekada i ja<br />

njima budem od pomoći.<br />

A sada, da bih odgovorio na vaše<br />

pitanje moram vam objasniti slijedeće.<br />

Ja sam bio stavljen pod nadzoe u<br />

Imigracioni centar za prihvat stranaca<br />

prema Zakonu o kretnju i boravku<br />

stranaca i azila član 102. Prema članu<br />

102 pod stavom 2. se kaže: ‘’Stranac<br />

ostaje pod nadzorom do trenutka<br />

prisilnog udaljenja iz zemlje ili toliko<br />

dugo koliko je potrebno za izvršenje<br />

svrhe nadzora, odnosno dok se razlozi<br />

koji su bili osnov za stavljanje stranca<br />

pod nadzor bitno ne izmjene, ali najduže<br />

do roka određenog rješenjem o<br />

stavljanju pod nadzor, odnosno rješenjem<br />

o produženju nadzora.Također,<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

26<br />

prema članu 102 pod<br />

stavom 4. nadzor se<br />

može produžiti svaki<br />

put najviše do 30 dana<br />

ukoliko postoje uslovi<br />

za određivanje stavljanja<br />

pod nadzor iz člana<br />

99. zakona, tako da<br />

ukupno trajnje nadzora<br />

stranca ne može trajati<br />

duže od 180 dana.<br />

Također, prema članu<br />

102 pod stavom 5. koji<br />

glasi: Izuzetno, u slučaju<br />

da stranac onemogućava<br />

svoje udaljenje iz<br />

zemlje ili stranac nije iz<br />

drugih razloga moguće<br />

udaljiti iz zemlje u roku<br />

od 180 dana, ukupno<br />

trajanje nadzora može<br />

se produžii i na period<br />

duži i od 180 dana.<br />

Rješenje o izuzetnom<br />

produženju nadzora donosi<br />

SLUŽBA.Također,<br />

prema članu 102 pod<br />

stavom 7. koji glasi:<br />

Služba može izmijeniti način izvršenja<br />

stavljanja stranca pod nadzor<br />

i umjesto smještaja stranca u ustanovu<br />

specijaliziranu za prihvat stranaca<br />

odrediti blažu mjeru nadzora<br />

ako se i blažom mjerom može postići<br />

svrha nadzora. Blaža mjera nadzora<br />

podrazumijeva dozvolu strancu da<br />

boravi van ustanove. Tako da sam<br />

ja svakog mjeseca dobivao rješenja o<br />

produženju nadzora. Zadnje rješenje<br />

koje sam dobio 25.02.2011.g., gdje se<br />

produžava moj nadzor u vremenu od<br />

26.02.2011.g. do 28.03.2011.g. Po<br />

zakonu treba da se uruči rješenje o<br />

produženju 7 dana prije isteka roka.<br />

U mom slučaju rješenje sam trebao<br />

dobiti najkasnije do 21.03.2011.g. ali,<br />

rješenje mi je uručeno poslije isteka<br />

roka tj., 30.03.2011.g. i to nakon što<br />

su moji punomočnici na čelu sa advokaticom<br />

Harisom Bačić podnijeli<br />

Službi za poslove sa strancima zahtjev<br />

za moje hitno i neodložno puštanje<br />

iz Imigracionog centra jer mi<br />

je mjera nadzora određena rješenjem<br />

službe istekla dana 28.03.2011.g.<br />

Ovo znači da sam nezakonito bio


lišen slobode 2 dana. Pa sam podnio<br />

tužbu Sudu BiH.Tako da je sud BiH<br />

uvažio moju tužbu i sporni akt poništio<br />

te mi odredio blažu mjeru (kućni<br />

pritvor) uz obavezno javljanje svaki<br />

dan u nadležnu organizacionu jedinicu<br />

Služba, TC Zenica, u vrijeme od<br />

13 do 14 sati. Tako sam ja ne željom<br />

službe nego njihovom greškom izašao<br />

07.04.2011g.<br />

Što se tiče mog statusa ja sam za<br />

njih stranac pod nadzorom u kućnom<br />

pritvoru sve dok Sud za ljudska prava<br />

u Strazburu ne donese konačnu odluku,<br />

jer ja sam tom sudu tužio BiH.<br />

Moj predmet u Strazburu vode advokat<br />

Osman Mulahalilović i advokatica<br />

Harisa Bačić iz Udruženja „Vaša<br />

prava“.<br />

U Bosni i Hercegovini živiš preko<br />

trideset godina, za ovu državu si dao<br />

više nego većina rođenih Bosanaca i<br />

Hercegovaca, nikada nisi učinio nijedno<br />

krivično ni prekršajno djelo.<br />

Pa ipak, odležao si skoro dvije godine<br />

dana zatvora u Imigracionom<br />

centru. Može se slobodno reći tebe<br />

su neke snage na ovaj način kaznile<br />

što si branio Bosnu i Hercegovinu,<br />

svoju porodicu i komšije Bošnjake.<br />

Kako komentiraš ovakav odnos<br />

države Bosne i Hercegovine prema<br />

tebi?<br />

Al Hamdani: Što se tiče mog učešća<br />

u odbrani Bosne i Hercegovine od<br />

agresije veoma sam ponosan na te dane<br />

i kada bi trebalo braniti ovu državu i<br />

moje Bošnjake opet bih to uradio. A za<br />

nepravdu koja mi je učinjena<br />

nek odgoavaraju oni koji su<br />

krivi. Ipak, osjećam se pomalo<br />

iznevjereno jer ja nisam u<br />

BiH od juče nego sam tu 32<br />

godine, od toga sam u braku<br />

24 godine, imam petoro<br />

djece i jednog unuka. U ovoj<br />

zemlji nisam počinio nikakvo<br />

krivično djelo niti sam i zašto<br />

ikada osuđivan. Ja sam stavljen<br />

pod nadzor 23.06. 2009.<br />

godine, iako sam u vrijeme<br />

stavljanja pod nadzor bio državljanin<br />

BiH, a ne stranac,<br />

jer je odluka o oduzimanju<br />

državljanstva postala pravosnažna<br />

03.12.2009. god.<br />

Kako je bilo robijati<br />

u Imigracionom centru,<br />

kakav je odnos službenika<br />

Imigracionog centra<br />

bio prema tebi, i kako se<br />

drže ostali iz tvoje grupe<br />

koji su još uvijek zatvoreni u<br />

Imoigracionom centru?<br />

Al Hamdani: Kako da se osjeća čovjek<br />

koji leži skoro dvije godine odvojen<br />

od svoje porodice a ne zna zbog čega,<br />

niti zna dokle će ostati tu zatvoren. Ni<br />

sada, iako sam u kućnom pritvoru sa<br />

svojom porodicom, moja supruga i djeca<br />

nisu sigurni kada odem na javljanje<br />

da ću se vratiti. Za njih je to veliki stres.<br />

Što se tiče službenika u Imigracionom<br />

centru njihov odnos je bio fer i korektan<br />

prema meni, dakle problem nije u<br />

tim ljudima nego u pravilniku. Po tom<br />

Kako da se<br />

osjeća čovjek<br />

koji leži skoro<br />

dvije godine<br />

odvojen od<br />

svoje porodice<br />

a ne zna zbog<br />

čega niti zna<br />

dokle će ostati<br />

tu zatvoren.<br />

Ni sada, iako<br />

sam u kućnom<br />

pritvoru<br />

sa svojom<br />

porodicom,<br />

moja supruga<br />

i djeca nisu<br />

sigurni kada<br />

odem na<br />

javljanje da ću<br />

se vratiti. Za<br />

njih je to veliki<br />

stres.<br />

pravilniku nemamo pravo<br />

na vikende, intimne posjete<br />

čak i za vrijeme posjeta porodica<br />

nije mogla biti sama<br />

uvijek je bio prisutan neko<br />

od osoblja. Što se tiče braće<br />

koji su ostali u centru, a to<br />

su Imad al Husin, Ammar<br />

al Hanči, Ziyad al Grtani,<br />

Noureddine Gaci i Ahmed<br />

Elfarhati, njihov iman raste<br />

svaki dan, svjesni su da nisu<br />

krivi da se oslanjaju samo<br />

na ALLAHA i da je On<br />

njihov pomagač. I njihov<br />

slučaj se vodi pred Sudom<br />

u Strazburu. Molite Allaha<br />

za nas, da sve bude hajr,<br />

jer nam je učinjen veliki<br />

zulum, Allah je svjedok da<br />

govorim istinu.<br />

Sada kada si izašao,<br />

kako živiš, odnosno od<br />

čega živiš, možeš li raditi,<br />

treba li ti neka pomoć?<br />

Al Hamdani: Pošto sam u kućnom<br />

pritvoru, naravno da nisam u situaciji<br />

da radim.<br />

Ima li nešto što ti leži na srcu sto<br />

bi volio reći?<br />

Al Hamdani: Boli me to što je<br />

ova nepravda nanesena samo nama<br />

koji smo afroazijskog porijekla i to baš<br />

nama koji smo bili pripadnici Armije<br />

Republike Bosne i Hercegovine, dok<br />

su plaćenici na srpskoj i hrvatskoj strani<br />

koji su činili zločine nad Bošnjacima<br />

postali heroji i i još su za to nagrađeni.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

27


Politika i društvo<br />

Od Karađorđa(eva) do Karađorđeva<br />

Crni krug propasti<br />

Odlazak Predsjedništva BiH,<br />

posebno bošnjačkog člana u<br />

Karađorđevo, na dvadesetu<br />

godišnjicu dogovora dvojice<br />

čelnika susjednih zemalja za<br />

podjelu Bosne, najveće je<br />

poniženje za Bosnu i Bošnjake<br />

poslije genocida i dejtonskog<br />

sporazuma, jer odlazak na<br />

noge dželatu znači konačno<br />

podpisivanje kapitulacije i<br />

negiranja herojske odbrane<br />

zemlje od srbske agresije i<br />

ogromnih ljudskih žrtava<br />

Piše: Safet Kadić (safetkadic@hotmail.com)<br />

Srbsko-bosanskim samitom na<br />

vrhu u Karađorđevu pod pokroviteljstvom<br />

Turske, Bošnjaci<br />

su još jednom prihvatili i potvrdili podjelu<br />

Bosne, koju su prije tačno dvadeset<br />

godina na tom istom mjestu tajno<br />

dogovorili Tuđman i Milošević i potom<br />

to oružjem proveli na terenu, uz svoju<br />

minimalnu kolateralnu štetu, a nenadoknadive<br />

gubitke za Bošnjake. Time su<br />

Bošnjaci sami zatvorili crni krug svoje<br />

propasti, zahlupivši vrata čeličnog kafeza<br />

za sobom.<br />

Ovakav susret sa Srbijom iznosi na<br />

vidilo svu nemoć bošnjačke politike i<br />

na unutrašnjem i na vanjskom planu.<br />

Srbska diplomatija je pažljivo odabrala<br />

i mjesto i vrijeme toga dugo očekivanog<br />

susreta. Ovo živopisno bačko mjesto je<br />

srbski nacionalni i imperijalni simbol.<br />

Dobilo je ime po vođi tzv. prvog srpskog<br />

ustanka 1804. godine, Karađorđiji<br />

Petroviću, a bilo je rezidencijalna baza<br />

i zloglasnog jugoslavnenskog diktatora,<br />

kralja Aleksandra, sve dok ga u francuskom<br />

Marseju nisu ubili hrvatski<br />

nacionalisti. Taj kompleks koristio je i<br />

Tito kao svoje lovišće, a potom spomenuti<br />

prikrajači balkanskih mapa i naših<br />

sudbina. Predhodno su se polutajno<br />

sastajali Tadić i Josipović po raznim<br />

Opatijama i nešto domunđavali kao<br />

pravi nasljednici svojih idola: onovremenih<br />

Cvetkovića i Mačeka te ovovremenih<br />

Miloševića i Tuđmana. Historija<br />

je zabilježila da je Karađorđe napravio<br />

pravi pogrom Bošnjaka, koji su nastanjivali<br />

sve čaršije i kasabe i imali dominantno<br />

vlasništvo na tom dijelu Balkana,<br />

na kojem je kasnije stvorena Srbija. To<br />

je bio prvi srbski genocid nad<br />

Bošnjacima. Od tada je genocid<br />

trajao u kontinuitetu<br />

sve do posljednjeg, desetog,<br />

u protekloj srbsko-hrvatskoj<br />

agresiji na Bosnu i srbskom<br />

genocidu nad Bošnjacima<br />

od 1992. do 1995. godine.<br />

Možda član Predsjedništva<br />

BiH iz reda Bošnjaka, Bakir<br />

Izetbegović, nije znao kada<br />

je početkom ove godine spominjao<br />

godišnjicu RS-a, da<br />

se Dan borca RS i “krstna<br />

slava” vojske koja je počinila<br />

genocid obilježava istog<br />

dana kada i početak “prvog<br />

srbskog ustanka”. Nije ni<br />

mogao naučiti u školi sa antibošnjačkim<br />

programima,<br />

ali mogao je o tome nešto<br />

dokučiti iz porodične tradicije,<br />

jer su i njegovi predci<br />

protjerani sa prostora današnje<br />

Srbije. Za sva vremena će<br />

ostati ožiljak na licu Bosne i<br />

duši Bošnjaka njegova izjava<br />

tim povodom da “Bošnjake<br />

ne vrijeđa postojanje RS-a”.<br />

Zato je baš on odabran i zato<br />

je baš njemu pripala čast da<br />

bude u bosanskoj delegaciji u<br />

kojoj će imati 33 posto uticaja, odnosno<br />

nikakvog.<br />

Odlazak Predsjedništva BiH, posebno<br />

bošnjačkog člana u Karađorđevo, na<br />

dvadesetu godišnjicu dogovora dvojice<br />

čelnika susjednih zemalja za podjelu<br />

Bosne, najveće je poniženje za Bosnu i<br />

Bošnjake poslije genocida i dejtonskog<br />

sporazuma, jer odlazak na noge dželatu<br />

znači konačno podpisivanje kapitulacije<br />

i negiranja herojske odbrane zemlje<br />

od srbske agresije i ogromnih ljudskih<br />

žrtava. I da je hotio, on ne bi mogao<br />

Arogantna i<br />

nemoralna<br />

srbska politika<br />

ne gleda u<br />

Bošnjacima<br />

partnere, nego<br />

podanike, jer<br />

šta god požele<br />

ne treba im<br />

pristanak<br />

Bošnjaka,<br />

mogu to postići<br />

ucjenama<br />

preko svojih<br />

sunarodnika iz<br />

entiteta<br />

uticati na mjesto tog sastanka. Mnogi<br />

će se upitati: kako to da smo se uzpili<br />

odbraniti u ratu, a ne možemo ništa<br />

učiniti u miru. Odgovor je jednostavan:<br />

oko patriotske ideje odbrane zemlje i<br />

naroda okupili su se najbolji bosanski<br />

sinovi, a oko recentne bošnjačke politike<br />

oni ostali, velikim dijelom dezerteri<br />

i karijeristi. Simptomatično je da i najjača<br />

bošnjačka opoziciona partija tim<br />

povodom šuti k’o zalivena.<br />

Za tih dvadeset godina izmijenjena<br />

je geopolitička karta<br />

Zapadnog Balkana, Bošnjaci<br />

su desetkovani u genocidu i<br />

stjerani silom u tri-četiri enklave,<br />

a Bosna je i de facto i<br />

de iure podijeljena. Bošnjaci<br />

ni o čemu ne mogu samostalno<br />

odlučivati niti ih ko za šta<br />

pita, zahvaljujući nedorasloj<br />

bošnjačkoj politici, nesposobnosti,<br />

korupciji i izdaji.<br />

Međutim, Bakir Izetbegović,<br />

član troglavog Predsjedništva<br />

BiH iz reda Bošnjaka, misli<br />

suprotno – da je upravo to<br />

plus za Bosnu, jer baš tu,<br />

kaže, treba poništiti tu politiku<br />

i potvrditi da Bosna nije<br />

podijeljena. Ovakvim politikantskim,<br />

a nikako državničkim<br />

riječima, on im poručuje:<br />

vjerujte meni, a ne svojim<br />

očima. Slično kao poslije<br />

Daytona: ubjeđivanje razočaranog<br />

naroda da je Bosna<br />

cijela iz dva-tri dijela. Ali, ko<br />

narod za šta pita kad je tu lider<br />

da vodi politiku umjesto<br />

njega. Uostalom, kako će to<br />

on sa jednom trećinom bosanskog<br />

kapaciteta reći da Bosna nije<br />

podijeljena, onima koji su je podijelili,<br />

kada to nije mogao ni njegov otac dvadeset<br />

godina ranije sa sto posto bosanskog<br />

predsjedničkog kapaciteta. Iako to<br />

nije bošnjačko-srbski samit, on će ipak<br />

značiti odobravanje tih neprijateljskih<br />

postupaka srbske strane bez ikakve satisfakcije<br />

za Bošnjake. Srbi su se deklarisali<br />

u otvorenom genocidu kao krvni<br />

neprijatelji Bošnjaka, o čemu svjedoče<br />

bezbrojne masovne grobnice i na njima<br />

stvoren genocidni entitet. I po Božijoj<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

28


pravdi i ljudskom pravu za to<br />

moraju snositi posljedice, ali<br />

dok je Bakira ne treba da brinu,<br />

jer “Bošnjake ne vrijeđa<br />

postojanje manjeg BH entiteta”.<br />

To je odlazak na poklonjenje<br />

dželatu i dobrovoljno<br />

prihvaćanje podaništva,<br />

umjesto partnerstva i ravnopravne<br />

saradnje. Arogantna i<br />

nemoralna srbska politika ne<br />

gleda u Bošnjacima partnere,<br />

nego podanike, jer šta god<br />

požele ne treba im pristanak<br />

Bošnjaka, mogu to postići<br />

ucjenama preko svojih sunarodnika<br />

iz entiteta. Oni vode<br />

politiku svršenog čina. Što<br />

je bilo – bilo je! Idemo dalje!<br />

Ostavimo prošlost i okrenimo<br />

se budućnosti. Bez<br />

izvinjenja, bez pokajanja,<br />

bez zvanične osude i javne<br />

osude takve politike agresije<br />

i genocida.<br />

Srbija je, kao domaćin<br />

ovoga susreta, logično, odabrala<br />

najpogodnije vrijeme<br />

za sebe, a najnepovoljnije<br />

vrijeme za Bosnu i Bošnjake,<br />

tako da se on održao pod ultimatumom<br />

i “podrazumivajućom<br />

prijetnjom”. Zapravo,<br />

ona je planski projektirala<br />

takvo stanje, od podržavanja<br />

obstrukcija za formiranje vlasti<br />

u BiH nakon oktobarskih<br />

izbora i od međunarodnih<br />

potjernica za bosanskim patriotima<br />

do održavanja zajedničke<br />

sjednice vlada Srbije<br />

i RS-a u Banjaluci i drugih<br />

vrsta pritisaka i provokacija<br />

priko svog ministra spoljnih poslova.<br />

Odabrano je vrijeme mandata srbskih<br />

predstavnika na čelnim pozicijama u<br />

državnoj vlasti, nakon što su tu državu<br />

podrivali sa državnih funkcija, a podržavljivali<br />

entitet, koji sada prijeti referendumima.<br />

Pritom su ohrabrivali ekstremne,<br />

separatističke i kriminogene snage<br />

kod bosanskih Hrvata da bi Bošnjake<br />

doveli prid svršen čin. Srbija otvoreno<br />

u kontinuitetu, sa kratkim prekidom<br />

za vrijeme Đinđića, vodi neprijateljsku,<br />

umjesto dobrosusjedsku, politiku prema<br />

Bosni, posebno Bošnjacima.<br />

Turska medijacija ovoga susreta<br />

zavađenih susjeda ima i simbolički i<br />

praktični smisao. Bosansko-turskosrbske<br />

relacije imaju višestoljetnu<br />

tradiciju, počev od učešća bosanske<br />

vojske u odbrani Raške 1389. godine<br />

protiv Osmanlija. Turska je sljednica<br />

Otomanskog carstva, a kao što znamo<br />

i Bosna i Srbija su bile zajedno u sastavu<br />

Arogantna i<br />

nemoralna<br />

srbska politika<br />

ne gleda u<br />

Bošnjacima<br />

partnere, nego<br />

podanike, jer<br />

šta god požele<br />

ne treba im<br />

pristanak<br />

Bošnjaka,<br />

mogu to postići<br />

ucjenama<br />

preko svojih<br />

sunarodnika iz<br />

entiteta<br />

Mapa Bošnjaka Turske<br />

tog carstva nekoliko stoljeća.<br />

Zapravo tada Srbija nije ni<br />

postojala dok Osmanlije nisu<br />

omogućile stvaranje te<br />

prve srbske države u svom<br />

okrilju u 19. stoljeću, nakon<br />

Karađorđinog i kasnije<br />

Obrenovićevog ustanka.<br />

Samostalnost su joj dali hatišerifom<br />

iz 1867. godine,<br />

nakon čega su protjerani i<br />

preostali Bošnjaci iz Srbije<br />

u Bosnu ili u Tursku, među<br />

kojima su, vjerovatno, bili i<br />

Bakirovi predci. Isti pokret<br />

Bošnjaka za autonomiju, odnosno stvaranje<br />

svoje samostalne države na svojoj<br />

povijesnoj teritoriji Bosni, Osmanlije<br />

su u krvi ugušili i trajno onesposobili<br />

Bosnu, eliminišući kompletni vladajući<br />

sloj. Jedino opravdanje za takav postupak,<br />

tj. duple aršine, može biti taj<br />

što je Bosna bila granična otomanska<br />

pokrajina i “predziđe” islama prema<br />

kršćanskoj Evropi. Uz tursku saglasnost,<br />

na Berlinskom kongresu priznata<br />

je nezavisnost novouzpostavljenoj<br />

Kneževini Srbiji, a Bosnu, koja je imala<br />

viševjekovni državno-administrativni<br />

subjektivitet, Turci su velikodušno<br />

ustupili Austrougarskoj na upravljanje.<br />

To je bio najveći kulturno-civilizacijski<br />

lom za Bošnjake u cjelokupnoj povijesti.<br />

Naravno, Turska se rukovodila svojim<br />

državnim interesima i jednu svoju pokrajinu<br />

i narod, koji joj je služio skoro<br />

pet stoljeća, galantno ustupila drugome<br />

radi svojih podkusurivanja sa drugima.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

29<br />

Kada je došlo do globalnih previranja u<br />

Prvom svjetskom ratu, Srbi su Turcima<br />

zabili nož u leđa u balkanskim ratovima<br />

i kasnije u Prvom svjetskom ratu.<br />

U posljednoj srbskoj agresiji na Bosnu<br />

turske snage su bile u Bosni u sastavu<br />

UNPROFOR-a, kao i ruske, španske<br />

i dr. Ne treba zaboraviti da je i predsjednik<br />

Predsjedništva RBiH Alija<br />

Izetbegović, prema tvrdnjama člana<br />

toga predsjedništva Mire Lazovića,<br />

priznao RS i prihvatio to ime pod pritiskom<br />

Richarda Holbrookea (Ričard<br />

Holbruk) baš u Turskoj, prije sastanka<br />

srbske i bosanske delegacije u Ženevi 8.<br />

septembra1995. godine.<br />

Ovih nekoliko historijskih napomena<br />

bilo je potrebno iako ne igraju baš<br />

nikakvu ulogu u turskom opredjeljenju<br />

da posreduje u bosansko-srbskim odnosima,<br />

jer u politici ne igra ulogu ljubav,<br />

nego interesi. Njeni interesi su ovovremeni<br />

i vrlo konkretni. Prvo, time stiče<br />

važne diplomatske poene u međunarodnim<br />

odnosima. Ne treba zaboraviti<br />

da je Turska, i politički i ekonomski,<br />

u snažnoj ekspanziji i postala je vodeća<br />

regionalna sila. Ali mora se reći i to<br />

da to nije samo samostalni turski izbor<br />

i inicijativa. Na Balkanu se plete mreža<br />

interesa mnogih zemalja, pa i velikih.<br />

Vrlo je bitno znati da to Turska radi<br />

na američku sugestiju i uz rusku saglasnost.<br />

U tom kontekstu i EU je prepustila<br />

Turskoj vodeću ulogu na Balkanu,<br />

a Turska tu šansu hoće da izkoristi.<br />

Naravno, to su Srbi shvatili mnogo<br />

prije Bošnjaka i već značajno uvukli


tursku u saradnju na ekonomskom planu<br />

i sada je Srbija, a ne Bosna, glavni<br />

oslonac turske ekonomske ekspanzije<br />

na Balkanu i prema Europi. Primat<br />

Srbije nad Bosnom vidi se i po tome<br />

što je baš Srbija organizator prvog takvog<br />

sastanka i što Turska nije imala<br />

primjedaba na pripremu ovoga samita,<br />

pa ni na mjesto i vrijeme njegovog održavanja.<br />

Za srbsku diplomatiju mjesto<br />

i vrijeme susreta je pravi trijumf, jer šalje<br />

poruku o kontinuitetu te politike i<br />

znači njenu legalizaciju, odnosno legalizaciju<br />

rezultata postignutih agresijom<br />

i genocidom, a s druge strane, eliminaciju<br />

Bošnjaka kao političkog faktora<br />

u svojoj zemlji Bosni. I ova situacija<br />

pokazuje koliko su Bošnjaci nemoćni<br />

da slobodno i samostalno, neoktroisano,<br />

kreiraju politiku svoje zemlje. Ovo<br />

je, ujedno, američko-evropski test za<br />

Tursku i njenu diplomatiju i, možda,<br />

njen završni izpit (diplomski rad) za<br />

ulazak u Europsku Uniju. Možda je,<br />

baš, američko-evropski cilj da sve tri<br />

ove zemlje zajedno uđu u EU.<br />

Nažalost, Bosna nije znala izkoristiti<br />

tu viševjekovnu povezanost sa moćnom<br />

Turskom. I ne samo to. U Turskoj<br />

danas živi, prema nezvaničnim podacima,<br />

od šest do osam miliona Bošnjaka,<br />

odnosno naturalizovanih Turaka, porijeklom<br />

iz Bosne i kao manjina su po<br />

broju na drugom mjestu, odmah nakon<br />

Kurda. Da je bošnjačka politika bila<br />

vjerodostojnija i dalekovidija, izkoristila<br />

bi tu okolnost da od Turske zatraži<br />

uzpostavljanje specijalnih i paralelnih<br />

odnosa i dvojnog državljanstva (vjerujem<br />

da se Amerika ne bi protivila), istih<br />

onakvih kakve su uzpostavili bosanski<br />

Hrvati i Srbi sa Hrvatskom i Srbijom.<br />

To bi donijelo mnogo koristi BiH, jer bi<br />

se uzpostavila ravnoteža uticaja sa strane<br />

i danas Bosna ne bi bila u situaciji<br />

kakvoj jeste. U tom kontekstu se moglo<br />

postaviti i pitanje dvojnog državljanstva<br />

za Bošnjake Sandžaka, a ne u tv-izjavi<br />

dan uoči sastanka u Karađorđevu, što je<br />

neodmjerena politička provokacija našeg<br />

državnika. Zato su Bošnjaci, svjesni<br />

svoje nemoći, sa zebljom pratili i sa nadom<br />

izčekivali šta će se desiti na prvom<br />

bosansko-srbijanskom susretu na vrhu<br />

nakon agresije i genocida, pokušavajući<br />

odgonetnuti šta će oni konkretno dobiti.<br />

Hoće li prestati neprijateljski odnos,<br />

hoće li dobiti satisfakciju za genocid,<br />

hoće li se morati obnoviti tužba protiv<br />

Srbije i RS-a za genocid prid ICJ, hoće<br />

li Srbija platiti ratne reparacije, hoće li<br />

se poništiti rezultati agresije i genocida.<br />

Ni pokroviteljstvo Turske ne može odagnati<br />

brojne slutnje. I pored toga, da<br />

bošnjački čelnici imaju državničke mudrosti<br />

i svijesti o državnoj strategiji, oni<br />

bi na tom sastanku insistirali na ključnom<br />

pitanju za obstanak i stabilnost<br />

Bosne, koji je bio sastavni dio dogovora<br />

o podjeli Bosne, a to je diplomatski i<br />

politički malo eksploatisani dil između<br />

Miloševića i Tuđmana: Tuđman je tražio<br />

da se Srbi izsele iz Kninske krajine<br />

u Bosnu, u Bosansku posavinu, a da se<br />

Hrvati iz Bosanske posavine nasele u<br />

Kninsku krajinu. Da se izvrši razmjena<br />

stanovništva, humano preseljenje.<br />

Za uzvrat će Tuđman “urazumiti”<br />

Bošnjake da prihvate tu podjelu i podržati<br />

stvaranje i obstanak RS-a. Iako<br />

u ratu koji je nastao nije sve teklo po<br />

tom planu, prvenstveno zbog stvaranje<br />

ARBiH i nastupanju Bošnjaka kao vojnog<br />

i političkog faktora, ipak se osnovna<br />

ideja toga dogovora realizovana,<br />

što znači da su i međunarodni faktori<br />

od samog početka stajali iza te ideje,<br />

kao što stoje i danas. Samo “glupe”<br />

Bošnjake treba ubijediti da to prihvate<br />

i da prihvate svoju sudbinu kolateralne<br />

štete u globalnoj svjetskoj preraspodjeli<br />

pozicija svjetskih moćnika. Tu politiku<br />

danas nastoje da održe u životu<br />

deklarirani neprijatelji Bosne, Dodik<br />

i Čović. A poništenje tog dila upravo<br />

je ključ razpleta postjugoslavenske drame<br />

i povratka Bosne u njeno prirodno,<br />

održivo stanje. Za Bosnu i Bošnjake<br />

je najvažnije državno pitanje povratak<br />

kninskih Srba u Hrvatsku i povratak<br />

Bosnakskih Hrvata u Posavinu,<br />

u okviru povratka svih na svoje. Dok<br />

se to ne desi, Bosni nema napredka.<br />

Ako je ovo pitanje kao prioritetno uspio<br />

Izetbegović ozvaničiti na tom skupu,<br />

to bi bio najveći njegov dosadašnji<br />

doprinos Bosni i njenoj bosanskoj<br />

budućnosti.<br />

U Karađorđevu su konačno spaljene<br />

bošnjačke iluzije o slobodi u svojoj<br />

rođenoj zemlji. Ako je u Daytonu<br />

skovan tabut za Bosnu i Bošnjake,<br />

Karađorđevo je simbolički postalo njihov<br />

kabur.<br />

Ja sam rođen đe džamije nema<br />

J<br />

a sam rođen đe džamije nema/Muslimane mrzim od malena, početak je jedne aktuelne srbsko-crnogorske<br />

guslarske šovinističke pjesme koja se ori prostorom očišćenim od džamija i muslimana. A svojevremeno<br />

su prolaznici u kultnoj sarajevskoj Ferhadija ulici, izprid gradske tržnice Markale, poznate po srbskom masakru<br />

građana koji su stajali u redu za hljeb, mogli s vremena na vrijeme čuti pomalo zbunjujući prodajni slogan<br />

legendarne ratne i poratne kolporterke Zulejhe, čuvena po svojim suptilnim i višesmislenim prodajnim<br />

uzvicima i parolama, sloganima, britkim komentarima: Džaba Bosna, džaba dani, nestadoše muslimani. To se<br />

dešavalo dok su bošnjački političari pregovarali o ispunjavanju uslova za priključenje EU i zakulisnim igrama<br />

odugovlačenja. U običnoj prodavačkoj poruci sadržan je čitav mali esej, toliko je višesmislen da, čak, ne znam<br />

kako ga napisati.<br />

Prvi dio privući će kupce novina neobičnom, nesvakodnevnom ponudom: da su listovi Slobodna Bosna i Dani<br />

džabe, tj. besplatno, ali čim se doda drugi dio, otvara se mnogo širi kontekst od obične reklamne poruke i visprene<br />

dosjetke. Treba pojasniti da je u Bosni česta ova uzrečica: džaba ... kad; džaba je ovdje u značenju: nema smisla,<br />

nepotrebno je, bezvrijedno je, npr. džaba mu pare, kad nema sreće ili džaba tebi dvori i ahari, kad ja volim ašikli<br />

Omera...itd. U prvom značenjskom sloju, dok još ostaje doslovna veza prvog i drugog dijela, prije nego se smisao<br />

preseli u metaforu, može se razumiti da muslimane neće od propasti i nestanka spasiti ni postojanje jakih novina kao<br />

što su “Bosna” i “Dani”, a ako, pak, “skinemo” navodnike i napišemo Bosna i dani poruka je još gora: svejedno što<br />

postoji zemlja Bosna i što muslimani misle da će i oni postojati dokle god ona postoji, i pored toga će nestati, tj. ni<br />

zemlja Bosna, za koju su genetski prirasli, ni bezbrojni dani proživljeni u njoj muslimane neće spasiti od nestanka.<br />

Ovdje su muslimani u dvostrukom značenju: doslovnom i kao sinonim za Bošnjake. Kada se izraz muslimani uzme<br />

u izvornom značenju, dakle: vjerujući čovjek u jednog Boga, Allaha, u Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove<br />

poslanike, Njegov kadr i Sudnji dan, onda je poruka slijedeća: nije vrijedna ni Bosna ni prošlost, treba spašavati<br />

muslimane od nestanka ili od navale agresivnog ateizma.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

30


Pogledi<br />

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (11. dio)<br />

Dejtonski ustav je imu<br />

mun<br />

na konvencije o ljudskim pravima<br />

Trik je i u tome što instrumenti<br />

zaštite ljudskih prava u<br />

Dejtonskom ustavu, koriste<br />

skretanju pažnje sa mnogo<br />

važnijih i pravno snažnijih prava<br />

kao što su državnost, ustavnost i<br />

najvažnije ljudsko pravo - pravo<br />

na kontinuitet ustavnosti (koje<br />

‘Dejton’ ukida). U domenu<br />

kontinuiteta Demokracija<br />

zahtijeva da se u državi novi<br />

ustav i amandmani donose po<br />

proceduri iz važećeg ustava, a<br />

ne aktima diskontinuiteta kao<br />

što su vojna agresija, genocid,<br />

državni udar i sl.<br />

kriva se sve što koristi obrani<br />

Republike Bosne i Hercegovine,<br />

pa i to da se famozna ljudska<br />

prava ostvaruju u okviru države i da<br />

Dejtonski ustav osigurava imunost entiteta<br />

na konvencije o ljudskim pravima,<br />

što ga dokazuje kao ustav unije država<br />

a ne ustav države. Na primjedbe da je<br />

Dejtonski ustav diskriminirajući, OSCE<br />

je decembra 1999. odgovorio da su doista<br />

“specifične norme iz tog ustava” imune<br />

na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima,<br />

čime je otkrio da on ukida suverenu<br />

jednakost građana i uspostavlja suverenost<br />

entiteta kao i to da su entitetske<br />

granice ustvari državne granice jer su kod<br />

entiteta kao i kod država, okviri unutar<br />

kojih se traži ostvarivanje ljudskih prava.<br />

Trik je i u tome što instrumenti zaštite<br />

ljudskih prava u Dejtonskom ustavu, koriste<br />

skretanju pažnje sa mnogo važnijih i<br />

pravno snažnijih prava kao što su državnost,<br />

ustavnost i najvažnije ljudsko pravo<br />

- pravo na kontinuitet ustavnosti (koje<br />

‘Dejton’ ukida). U domenu kontinuiteta<br />

Demokracija zahtijeva da se u državi novi<br />

ustav i amandmani donose po proceduri<br />

iz važećeg ustava, a ne aktima diskontinuiteta<br />

kao što su vojna agresija, genocid,<br />

državni udar i sl. U dejtonskoj BiH se instrumenti<br />

(ombdusman i zakon o ombdusmanu)<br />

odn. institucije za<br />

zaštitu ljudskih prava aktiviraju<br />

tek nakon što se iscrpe svi<br />

instrumenti birokracije unutar<br />

entiteta. U toj šovinističkoj<br />

formuli pretvaranja građanadržavljana<br />

RBiH od suverenih<br />

na cijeloj teritoriji do manjinskih<br />

u entitetima, bizarno<br />

djeluje upućivanje izbjeglica<br />

pretvorenih u manjine na institucije<br />

pravde dominantnog<br />

naroda u entitetu. U ciničnom<br />

zahtjevu da žrtva sama<br />

pristane na svoju nejednakost<br />

kao uvjetu za pokušaj ostvarivanja<br />

elementarnih ljudskih<br />

prava u entitetu, sadržan je<br />

ozakonjeni aparthejd - diskriminacija<br />

totalno primjenjivana<br />

u Republici srpskoj.<br />

Prije desetak godina je<br />

Alijansa donijela novi Izborni<br />

zakon koji je zadao žestoki<br />

udarac državnosti Bosne i<br />

Hercegovine. Novi zakon je u<br />

skladu sa Dejtonskim ustavom<br />

– a oba krše Kopenhagenški do-<br />

t<br />

p<br />

kument, referentnu evropsku konvenciju<br />

u čijem Članu 7 piše da najmanje jedan<br />

dom parlamenta (zastupnički dom) mora<br />

biti biran po principu neposrednog glasanja<br />

odn. bez etničkog ili teritorijalnog (entitetskog)<br />

kriterija. I u novom Izbornom<br />

zakonu (paragrafi 10-15) i u Dejtonskom<br />

ustavu (paragrafi 3,4 i 5), entiteti se dokazuju<br />

kao države jer je na njihovom<br />

nivou a ne na nivou BiH, definirana<br />

zakonodavna, sudska i izvršna vlast.<br />

Iako je zahtjev Demokracije da mora<br />

postojati univerzalno glasačko pravo za<br />

sve građane na cijeloj teritoriji države, u<br />

Dejtonskom ustavu i Izbornom zakonu<br />

se građanin pojavljuje samo kao građanin<br />

jednog ili drugog entiteta (države,<br />

U dejtonskoj BiH<br />

se instrumenti<br />

(ombdusman<br />

i zakon o<br />

ombdusmanu)<br />

odn. institucije<br />

za zaštitu<br />

ljudskih prava<br />

aktiviraju tek<br />

nakon što<br />

se iscrpe svi<br />

instrumenti<br />

birokracije<br />

unutar entiteta.<br />

po definiciji). To je jasno za Republiku<br />

srpsku, a slučaj Federacije nešto je kompliciraniji.<br />

Iako je zahtjev Demokracije<br />

da mora postojati pravo građana da biraju<br />

i budu birani bez diskriminacije na cijeloj<br />

teritoriji države, u Dejtonskom<br />

ustavu i Izbornom zakonu je<br />

to prekršeno raspodjelom zakonodavne,<br />

sudske i izvršne<br />

vlasti na nivo entiteta, a ne na<br />

nivo BiH. Taj Alijansin novi<br />

Izborni zakon više ne tretira<br />

BiH kao jednu izbornu jedinicu,<br />

nego uvodi dva entiteta<br />

kao dvije izborne jedinice i, još<br />

gore, posebne izborne zakone<br />

na nivou entiteta. Za pravljenje<br />

dvije (RS i FBiH) umjesto<br />

jedne (RBiH) izborne jedinice,<br />

bilo je potrebno donošenje<br />

novog zakona koji će zamijeniti<br />

zadnji legalni Izborni zakon<br />

RBiH od prije agresije,<br />

u kojemu je cijela BiH bila<br />

jedna izborna jedinica. A pošto<br />

je to bio brutalan prekršaj<br />

Internacionalnog prava, niti u<br />

ovom slučaju nisu bili dovoljni<br />

dejtonski potpisi, nego je zahtjevan<br />

pristanak same žrtve<br />

ovog projekta - građana RBiH<br />

iz zadnjeg legalnog ustava - da<br />

bi svjetska zajednica mogla<br />

kasnije u slučaju protesta oštećenih<br />

(odanih građana države BiH), sebi<br />

oprati ruke: “Mi vas nismo na to natjerali,<br />

vi ste glasanjem vaših parlamentaraca na<br />

to pristali.” Proces donošenja zakona o<br />

prestanku važenja zakona Republike BiH<br />

- kao stvarni cilj - u ovom slučaju, kao i<br />

u mnogim drugim, skrivan je serijom<br />

lažnih ciljeva (npr. način izbora članova<br />

predsjedništva, obrazac P-2 o glasanju<br />

raseljenih i sl.). Stvarni cilj Alijansinog<br />

Izbornog zakona koji je BiH pretvorio<br />

u dvije izborne jedinice (dvije države,<br />

po definiciji), je da se voljom same žrtve<br />

neutralizira zadnji legalni Izborni zakon<br />

RBiH u kojem su svi građani (i svi narodi)<br />

bili na cijeloj teritoriji BiH u jednoj<br />

izbornoj jedinici (jednoj državi, po<br />

31


definiciji). Izborni zakon je najvažniji<br />

ustavni zakon i predstavlja materijalizaciju<br />

ustava; Alijansinom izmjenom je tobožnjom<br />

voljom svih građana, Republika<br />

srpska postala posebna izborna jedinica,<br />

pa time i država, po definiciji.<br />

“Partnerski odnos” vladajućih stranaka<br />

Alijanse sa OHR-om bio je 2001-2002<br />

samo otužno sluganstvo u ukidanju države<br />

uz prateće igrokaze za obmanjivanje<br />

javnosti. Repertoar demagogije stranaka<br />

Alijanse - SDP, SBiH, BPS - je uključio<br />

nazivanje završnih procesa “početnim”,<br />

nazivanje završnih kompletnih nepromjenljivih<br />

odluka i potpisa (u korist RS,<br />

a šta drugo?!) “početnim, gradacijskim,<br />

promjenljivim” i, nada sve, “skoro nevažnim”.<br />

U retorici Alijanse su krupni koraci<br />

ka uspostavljanju Republike srpske<br />

kao države i ukidanja države BiH - kraj<br />

Bosne za sva vremena - predstavljeni kao<br />

“proces reintegracije BiH”. Svirepa obmana!<br />

Sramnu ulogu u donošenju novog<br />

Izbornog zakona, Alijansa ponavlja<br />

učešćem u pretvaranju presude Ustavnog<br />

suda BiH u “dogovor koji tek treba provesti”.<br />

Još jedna obmana koju je Alijansa<br />

upakovala u prethodnu, bila je laž “da je<br />

OHR nametnuo rješenja u oba entiteta”.<br />

Naprotiv, OHR je nametnuo rješenja<br />

Federaciji BiH, a prihvatio državotvorna<br />

rješenja (u korist) Republike srpske.<br />

Sedam godina nade (1996-2002) da<br />

će ustavne promjene poboljšati ‘Dejton’,<br />

2002. je pretvoreno u beznađe koraka<br />

ukidanja države Bosne i Hercegovine<br />

metodom “dovođenja Dejtona do kraja”.<br />

Sve prethodno dokazuje da je u<br />

Dejtonu zacrtan nestanak države Bosne<br />

i Hercegovine, a svi navedeni projekti i<br />

obmane su samo nužni koraci ka dobivanju<br />

našeg pristanka na dejtonske potpise.<br />

Stoga je za spas BiH neophodno osporiti<br />

sam ‘Dejton’ u njegovom ustavnom domenu<br />

(Aneks 4), te osporiti procese koji<br />

ga “dovode do kraja” pristankom same<br />

žrtve agresije i genocida u institucijama<br />

navodne državnosti dejtonske BiH. Nije<br />

tačna tvrdnja da osporavanjem Aneksa 4<br />

“prestaje postojati Bosna i Hercegovina”;<br />

tačno je da “dovođenjem Dejtona do kraja”<br />

žrtva pristaje da joj država nestane i da<br />

bude dokrajčena posljednjim talasom genocida,<br />

koji je u toku. Nota bene: za sarajevske<br />

novinarske legende i vedete, viša je<br />

matematika svaka operacija složenija od<br />

sabiranja, oduzimanja i tablice množenja<br />

do 100 (drugi razred osnovne škole).<br />

Dogovor kuću ruši<br />

U knjizi glavnog dejtonskog svjedoka<br />

Clintona, piše da su od šest agresorskih<br />

zahtjeva u Dejtonu, potpisnici iz Sarajeva<br />

prihvatili pet, a da se šestog<br />

zahtjeva, podjele Sarajeva -<br />

proisteklog iz prijeratnog dogovora<br />

Izetbegović-Karadžić,<br />

o dva paralelna grada Sarajeva<br />

- Milošević sam odrekao.<br />

P r e d sjed n i k<br />

Predsjedništva RBiH se već<br />

od stupanja na vlast jeseni<br />

1990., ne ponaša kao predsjednik<br />

svih građana, nego<br />

samo Muslimana - pa se na<br />

konferenciji u Lisabonu o<br />

Cutilierovom planu i mapi<br />

etničke podjele BiH, izjašnjava<br />

isključivo u ime “muslimanske<br />

strane”. Iz mape je jasno da<br />

ona velikosrpskom taboru ne odgovara,<br />

a niti velikohrvatskom. Ali nije bilo niti<br />

važno da srpska i/ili hrvatska iredenta<br />

prihvati lisabonski plan i mapu, nego<br />

samo to da predsjednik svih građana<br />

Republike BiH prihvati lisabonske<br />

ciljeve, tj. da: 1. odbaci svoj ustavom<br />

zadani status i mandat predsjednika<br />

predsjedništva jedne građanske države;<br />

2. izađe izvan svojih ustavom zadanih<br />

i ograničenih ovlaštenja; 3. sam sebe<br />

snizi na nivo isključivo predstavnika<br />

Muslimana i kao “predstavnik muslimanske<br />

strane u sukobu”, pregovara sa<br />

iredentističkim, terorističkim taborima<br />

Srba i Hrvata; 5. učini teško krivično<br />

djelo kršenja Ustava i zakona RBiH.<br />

Kad su u Lisabonu postignuti ovi stvarni<br />

ciljevi, 22.2.1992. Radovan Karadžić,<br />

Miro Lasić i Alija Izetbegović izjavljuju<br />

da pregovore nastavljaju u Sarajevu.<br />

Uspostavljen je model tri paradržave<br />

koji više nije napušten; po tom modelu<br />

su djelovali od Brijuna, preko Lisabona,<br />

Sarajeva, Londona, Ženeve, New<br />

Sve prethodno<br />

dokazuje da<br />

je u Dejtonu<br />

zacrtan<br />

nestanak<br />

države Bosne<br />

i Hercegovine,<br />

a svi navedeni<br />

projekti i<br />

obmane su<br />

samo nužni<br />

koraci ka<br />

dobivanju<br />

našeg<br />

pristanka na<br />

dejtonske<br />

potpise<br />

Yorka, Beča… do Dejtona.<br />

S time da je Republika srpska<br />

dobila status države<br />

kojoj su temelje postavili<br />

Washingtonski i Dejtonski<br />

ugovor. Pošto je Srpskohrvatski<br />

pakt dogovoren još<br />

1987. u Zagrebu, a potvrđen<br />

i razrađen u Karađorđevu<br />

i Tikvešu ranog proljeća<br />

1991., tako je taj pakt sebi<br />

pridodao treću, “muslimansku”<br />

(znaci navoda!) stranu.<br />

To je opsežna tema, ali se<br />

ovom prigodom treba naglasiti<br />

da je tako zacrtan put do<br />

Dejtona. Prije putovanja u<br />

Dejton, u Sarajevu su donijeli ‘Ustavni<br />

zakon o izmjenama i dopunama Ustava<br />

RBiH’, sličan onom za Washingtonski<br />

dogovor; svrha mu je bila razdvajanje<br />

mirovnog ugovora od ustava, zato jer bi<br />

njihovo spajanje bilo suprotno unutarnjem<br />

i Internacionalnom pravu.<br />

Iz Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama<br />

Ustava RBiH (novembar 1995.):<br />

“Član 1 – 1. Republika Bosna i<br />

Hercegovina ostvarujući svoja suverena<br />

prava može svoje unutrašnje uređenje preoblikovati<br />

u skladu sa Ustavom Bosne i<br />

Hercegovine u okviru Internacionalnog mirovnog<br />

sporazuma za Bosnu i Hercegovinu;<br />

2. Ako se Internacionalni mirovni sporazum<br />

za Bosnu i Hercegovinu i Ustav Bosne<br />

i Hercegovine ne budu provodili, Republika<br />

Bosna i Hercegovina može proglasiti nevažećim<br />

Internacionalni mirovni sporazum<br />

za Bosnu i Hercegovinu i nastaviti da djeluje<br />

kao internacionalno priznata, suverena<br />

i nezavisna država, u skladu sa Ustavom<br />

Republike Bosne i Hercegovine.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

32


Član 2 - U Ustavnom zakonu o izmjenama<br />

i dopunama Ustava Republike Bosne<br />

i Hercegovine (Službeni list RBiH broj<br />

8194), stav 3. Člana 4, briše se. Ovaj<br />

ustavni zakon stupa na snagu kada<br />

ga proglasi Skupština Republike<br />

Bosne i Hercegovine i čini sastavni<br />

dio Ustava Republike Bosne i<br />

Hercegovine”.<br />

Član 1 prihvata Dejtonski<br />

ugovor samo kao “moguće”,<br />

ali ne i kao obavezno rješenje,<br />

jer protagonisti podjele BiH<br />

iz objektivnih pravnih razloga<br />

nisu mogli zanemariti postojanje<br />

važećeg Ustava RBiH kao opcije<br />

u pregovorima. Dakle, netačna<br />

je tvrdnja bh. pregovarača da je<br />

“Dejtonski ustav bio jedino rješenje”.<br />

Ustav Republike je bio jedini “plan” za<br />

predstavnika RBiH, sa ili bez ovog amandmana.<br />

I destruktivni nezakoniti amandman<br />

je morao zadržati ustav Republike<br />

kao opciju, jer se njime trebao promijeniti,<br />

ali ne i ukinuti Ustav RBiH. I to je<br />

jedan od razloga što RBiH nije ukinuta<br />

nego je “suspendirana”, tj. još uvijek postoji.<br />

Zato Dejtonski ustav ne može biti<br />

ustav nego samo proces kojim se ilegalna<br />

agresija na RBiH zamjenjuje “dobrovoljnim”<br />

procesom zamjene pravnog poretka<br />

u institucijama (parlamentima) uspostavljenim<br />

ka legalnom ostvarivanju agresorovih<br />

ratnih ciljeva. Pozivanje na Ustav<br />

RBiH je zato legitiman i legalan stav,<br />

program i cilj, a na osnovu prava građana<br />

Republike da ‘Dejtonski proces’ provedu<br />

ili ne provedu.<br />

Osnova za preispitivanje legalnosti<br />

ustavnih zakona kojima se otvaraju vrata<br />

Washingtonskom i Dejtonskom ustavu,<br />

je i to što se Ustavni sud RBiH - iz nepoznatih<br />

razloga i suprotno svojoj obavezi<br />

- o istim nije oglasio, iako je to morao<br />

učiniti kada su organi izvršne vlasti u<br />

inostranstvu vršili protuustavne radnje<br />

priznavanja Republike srpske i zamjene<br />

Ustava RBiH sa Dejtonskim ustavom i<br />

tako svoju volju, nezakonitim putem i bez<br />

argumenata, “Svijetu” predstavljali kao<br />

volju građana Republike, a opkoljenim<br />

građanima Republike iz inostranstva donijeli<br />

tu istu svoju volju i predstavili je kao<br />

volju “Svijeta”. Time, tj. nepoštivanjem<br />

zabrana u tada važećem Ustavu, prekršajem<br />

mandata i procedure, te reinterpretacijom<br />

svoje volje kao volje “Svijeta”,<br />

izvršili su pravnu obmanu. Bečka konvencija,<br />

po kojoj i pored unaprijed od<br />

strane Predsjednika Predsjedništva RBiH<br />

prihvaćenog dogovornog g umjesto pravnog<br />

metoda, svjetski pravni sistem sebe i građane<br />

države članice UN (jedine nosioce<br />

suvereniteta) zaštitio tako što ugovore<br />

smatra<br />

ništavnim ako su rezultat nelegitimne<br />

volje koja počinje onda kada predsjednici<br />

država sudjeluju u pregovorima izvan<br />

svojeg mandata. Prema tada<br />

važećem ustavu, Predsjednik<br />

Predsjedništva RBiH nije<br />

smio kao sugovornike imati<br />

agresore-teroriste. Procedura<br />

diktira da nije smio prihvatiti<br />

pregovore o Ustavu RBiH<br />

izvan ustavom predviđene procedure<br />

(zabrana iz članova 155<br />

i 154). Ivo Komšić, bivši član<br />

Predsjedništva RBiH, rekao<br />

je da pristanak na Republiku<br />

srpsku nije prvo potpisan<br />

p<br />

u Dejtonu, već u Ženevi<br />

8.9.1995., i to upravo parafom<br />

tadašnjeg ministra inozemnih<br />

poslova Muhameda<br />

Sacirbeya, te u ‘Dnevnom<br />

avazu’ od 21.1.2011., naglasio:<br />

“Šaćirbegović je svojom<br />

reakcijom potvrdio da je tada<br />

bio u Ženevi i da je Richard<br />

Holbrooke tamo imao sastanak s njim<br />

i da su tu bili još i izaslanici iz RS,<br />

Beograda i Zagreba. Potvrdio je da je<br />

postojao dokument koji je poslužio kao<br />

osnova za Dejtonski sporazum. To što on<br />

tvrdi da nije ništa parafirano, nije tačno.<br />

Uostalom, mi smo u Dejtonu dobili taj papir<br />

koji je on parafirao. Radilo se o legalizaciji<br />

RS. Tamo se prvi put spominje RS<br />

kao dio BiH bez navodnika. Država BiH<br />

se ne spominje”. Na novinarovu opasku<br />

da Šaćirbegović tvrdi da je o temeljima<br />

za pregovore odlučivalo Predsjedništvo<br />

RBiH, u kojem je bio i on, Komšić je<br />

odgovorio: “Ono što je Šaćirbegović po-<br />

tvrdio, a što do sada nisam znao jeste da<br />

je dobio nalog od Alije Izetbegovića da to<br />

uradi, da parafira dokument. Nije tačno<br />

da je Predsjedništvo RBiH donijelo<br />

Član 1 prihvata<br />

Dejtonski<br />

ugovor samo<br />

kao “moguće”,<br />

ali ne i kao<br />

obavezno<br />

rješenje, jer<br />

protagonisti<br />

podjele BiH<br />

iz objektivnih<br />

pravnih razloga<br />

nisu mogli<br />

zanemariti<br />

postojanje<br />

važećeg Ustava<br />

RBiH kao opcije<br />

u pregovorima.<br />

odluku o tome. I to je lako provjeriti, jer<br />

su sve sjednice snimane i sve su prekucavane<br />

stenogramski. Šaćirbegović je taj<br />

dokument donio u Sarajevo”. Komšić<br />

dodatno svjedoči: “O dokumentu<br />

iz Ženeve nije se moglo rasprav-<br />

ljati na Predsjedništvu RBiH, jer<br />

su tri člana Predsjedništva bila<br />

u Londonu, dok Stjepan Kljuić<br />

nije bio u zgradi. Jedino sam ja<br />

taj dokument vidio. Navodno<br />

postoji neki zapisnik. Ako postoji,<br />

onda je to čista krivotvorina.<br />

Budući da je legalizacija RS<br />

ključno pitanje našeg rata, to se<br />

nastoji sakriti i krivotvoriti. Meni<br />

je drago što se Šaćirbegović konač-<br />

no javio i potvrdio da je to uradio po<br />

nalogu Alije Izetbegovića. To je veoma<br />

bitno”.<br />

‘Dnevni avaz’ od 26.1.2011. je objavio<br />

izjavu bivšeg predsjednika Skupštine<br />

RBiH i člana Proširenog predsjedništva<br />

RBiH, Mire Lazovića, da Predsjedništvo<br />

RBiH nikada nije dalo suglasnost<br />

na uspostavu Republike<br />

srpske. Time je odbacio navode<br />

bivšeg ministra vanjskih<br />

poslova i ambasadora RBiH u<br />

UN, Muhameda Sacirbeya,<br />

da mu je Predsjedništvo RBiH<br />

dalo suglasnost da se u Ženevi<br />

8.9.1995. praktično prizna<br />

Republika srpska. Lazović<br />

svjedoči: “Predsjedništvo<br />

RBiH nikada nije na svojoj<br />

sjednici razmatralo prijedlog o<br />

prihvaćanju imena Republika<br />

srpska. Informacija koju je<br />

Šaćirbegović plasirao da je nje-<br />

ga Alija Izetbegović informirao<br />

o tome da Predsjedništvo<br />

stoji iza te odluke, ne može<br />

se potvrditi odlukom<br />

Predsjedništva. Ako postoji<br />

nekakav zapisnik, onda je<br />

on, sigurno, sumnjive prirode.” Lazović<br />

je dodao da je prema izjavi diplomate<br />

Hajrudina Somuna, Izetbegović priznao<br />

Republiku srpsku u Turskoj tokom razgovora<br />

sa Richardom Holbrookom.<br />

Naime, Holbrooke je prije sastanka u<br />

Ženevi razgovarao s Miloševićem i za-<br />

tim kazao da je njegov uvjet za sazivanje<br />

mirovne konferencije da se prihvati ime<br />

Republika srpska. Lazović je rekao da je<br />

Izetbegović dao nalog Šaćirbegoviću da<br />

potpiše akt koji je omogućio sazivanje<br />

mirovne konferencije i dodao da su pregovori<br />

u Dejtonu krenuli s problematiziranjem<br />

imena Republika srpska, te da<br />

je i on postavio to pitanje, ali da su zaustavljeni<br />

tvrdnjom da je ta stvar završena<br />

prije Dejtona i da mogu praviti ustav BiH<br />

samo prenoseći ovlasti entiteta na državu.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

33


Islamsko misionarstvo<br />

Prepreke (pogreške) na putu poziva u Allahovu vjeru<br />

Korak napred, dva unazad<br />

Divno je rekla Aiša, r.a:<br />

“Prvo što je objavljeno<br />

iz Kur’ana bio je govor o<br />

Džennetu i Džehennemu.<br />

Kad su ljudi počeli<br />

prihvatati islam, počela<br />

je objava o dozvoljenim<br />

i zabranjenim stvarima.<br />

Da je objava počela<br />

riječima: ‘Nemojte piti’,<br />

ljudi bi rekli: ‘Nećemo<br />

ostaviti piće nikada’, isto<br />

tako da je objava počela<br />

sa riječima: ‘Nemojte<br />

blud činiti’, ljudi bi rekli:<br />

‘Nećemo nikad napustiti<br />

blud’”<br />

Piše: Hafiz Imad el-Misri<br />

Zahvala pripada Allahu,<br />

dž. š., i neka je salavat<br />

na Njegovog miljenika<br />

Muhameda, s. a. v. s. Zaista jedna<br />

od najvećih smutnji u današnjem<br />

dobu jeste ukidanje islamskog hilafeta,<br />

a samim tim i ukidanje islamskog<br />

zakona (Šerijata). Zamislite stado<br />

bez pastira, a u isto vrijeme vukovi<br />

vrebaju sa svih strana. Mnogi dobri<br />

ljudi, koji su istinski ljubomorni prema<br />

svojoj vjeri, su, ili pojedinačno,<br />

ili u grupama, svako shodno svojoj<br />

mogućnosti, krenuli da spase sebe i<br />

ummet od te smutnje (fitne) i da povrate<br />

hilafet. Parolu “povrat hilafeta”<br />

stavili su ispred sebe kao glavni cilj.<br />

Počeli su odmah nakon pada hilafeta,<br />

1924. godine. Međutim, niti ima pobjede,<br />

niti uspjeha. Razlog neuspjeha<br />

je u njima samima. Allah, dželle šanuhu,<br />

je obećao, a Njegovo obećanje<br />

je istina, kazavši u suri Er-Rum, 47.<br />

ajet: ...a dužnost Nam je bila vjernike<br />

pomoći, tako da čovjek kad ne dobije<br />

pomoć nakon uloženog truda, nek’<br />

razlog traži u samom sebi i nek’ se<br />

pita: “Da li sam zaista slijedio Šerijat<br />

kako treba, ili da li sam uistinu bio<br />

iskren?”<br />

Kad napravimo jedan korak napred, vratimo<br />

se dva unazad, zašto? Nećemo sami<br />

sebe zavaravati, nego ćemo staviti stvarni<br />

razlog na sto, staviti ruku na ranu, tamo<br />

gdje uistinu boli, i analizirati naše greške<br />

kao pametni ljudi. Mnogi<br />

misle da su baš oni radnici za<br />

islam, ali ustvari oni su zapreka<br />

napretku islama, čak ga<br />

vode ka dekadenci. Nije mi<br />

namjera iznositi puke kritike,<br />

nego pomoći u otklanjanju<br />

pogreški. Pokušat ću u kratkim<br />

crtama objasniti neke<br />

greške i zapreke u radu na<br />

Allahovom putu.<br />

1. Pogrešno ili nedovoljno<br />

shvatanje Poslanikove životne<br />

biografije (sîre), kao<br />

i biografije njegovih ashaba<br />

Ako se osvrnemo na život<br />

Poslanika, s.a.v.s., i njegovih<br />

ashaba, vidjet ćemo da<br />

su prošli kroz različite etape.<br />

Zapazit ćemo doba kad su<br />

bili slabi, doba kad su tajno<br />

pozivali u islam, doba kad su<br />

bili tlačeni, protjerani, doba<br />

kad su htjeli da se bore, pa<br />

im je Poslanik, s.a.v.s., rekao<br />

da još nema naredbe za<br />

borbu, pa poslije toga doba<br />

hidžre, kad su napustili rodnu<br />

grudu, rodbinu, imetak, i<br />

to sve zbog islama, pa poslije<br />

toga doba gradnje islamske<br />

države, pa doba borbi, pa<br />

osvajanja itd. Radnik, daija<br />

na Allahovom putu, koji<br />

ne poznaje etape kroz koje<br />

su prolazili Poslanik, s.a.v.s., i ashabi,<br />

napravit će promašaj i dosta grešaka u<br />

svome radu za islam. Naprotiv, ako želi<br />

uspjeh u svome radu, treba dobro procijeniti<br />

u kojoj fazi se nalazi njegova da’va<br />

i njegov rad za islam, te da ih uporedi sa<br />

fazama Poslanikovog poziva, i da uzme<br />

pouke i poruke. Činjenica je da ne možemo<br />

fazu u kojoj su muslimani, u doba<br />

Poslanika, s.a.v.s., bili u snazi, uzeti kao<br />

vodilju za današnju fazu slabosti islamkog<br />

ummeta, ili obrnuto.<br />

U našem životu<br />

držimo se<br />

kodeksa koji<br />

glasi ‘radimo<br />

zajedno na<br />

onome u čemu<br />

smo saglasni,<br />

a opravdavamo<br />

jedni druge u<br />

onome što nam<br />

je različito’<br />

kao i kodeksa<br />

‘prihvatimo<br />

savjet bez<br />

obzira od koga<br />

i na koji način<br />

nam je upućen,<br />

a savjetujmo<br />

druge na<br />

najbolji mogući<br />

način’.<br />

Analizirajući sîru, vidjet ćemo da put<br />

da’ve i rada na Allahovom putu nije udoban,<br />

niti ravan, nego je krivudav, težak i<br />

pun raznih iskušenja. Sjetimo se nakon<br />

koliko godina je Allah, dželle šanuhu,<br />

počastio Poslanika, s.a.v.s., pobjedom,<br />

koliko je truda uložio, kroz koliko je poteškoća<br />

prošao, a on je Njegov miljenik?<br />

Šta onda očekujemo mi, obični smrtnici.<br />

Onaj ko nije naučio da je ovaj<br />

put prekriven poteškoćama,<br />

i da na njemu treba dosta strpljenja,<br />

neće moći nastaviti<br />

dalje kada naiđe na neku od<br />

tih poteškoća, ali kada uporedi<br />

svoje sa stanjem kroz koje<br />

je prošao Poslanik, s.a.v.s., i<br />

ashabi, to će mu dati snagu i<br />

smiraj, koji će mu pomoći da<br />

nastavi tim putem, jer to je<br />

Allahov zakon koji važi za sva<br />

Njegova stvorenja. Kada vidi<br />

da dugo vremena čini da’vu,<br />

a nema mnogo pristalica,<br />

neće se razočarati i odustati,<br />

nego će se podsjetiti da su i<br />

Muhamed, s.a.v.s., i drugi poslanici<br />

bili ustrajni u da’vi iako<br />

nisu u početku, a neki ni ni na<br />

kraju, imali veliki broj pristalica.<br />

Nakon gore navedenog<br />

znat će vrijednost poznavanja<br />

sîre, u njoj će naći mnogo odgovora<br />

i rješenja na putu da’ve<br />

na Allahovom putu.<br />

2. Nepoznavanje i nepoštivanje<br />

etičkih kodeksa<br />

u komunikaciji sa<br />

neistomišljenicima<br />

Razmimoilaženje među učenjacima,<br />

daijama, učenicima<br />

u raznim šerijatskim pitanjima<br />

ili metodama, programima<br />

same da’ve i sl. prisutno<br />

je u svim generacijama i svim historijskim<br />

etapama islamskog ummeta, to je<br />

nešto što se nužno mora desiti, jer Allah,<br />

dželle šanuhu, je stvorio ljude različite<br />

pameti, različitih mogućnosti u poimanju<br />

i razumijevanju stvari i pojava. Neki<br />

mudraci su kazali: “Allah, dželle šanuhu,<br />

je dodijelio opskrbu svakom čovjeku, a<br />

oni njome nisu zadovoljni, i dao je svakom<br />

od njih razum (pamet), no svaki<br />

od njih vjeruje da je najpametniji”. Ako<br />

budemo razumjeli da je razmimoilaženje<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

34


konstanta, koja datira još od vremena<br />

prvih generacija muslimana, nećemo<br />

zbog toga klonuti duhom, niti ćemo<br />

imati loš odnos prema onima koji nisu<br />

našeg mišljenja. Vratit ćemo se na praksu<br />

Poslanika, s.a.v.s., i ashaba i vidjeti kako<br />

su se oni ophodili prema neistomišljenicima.<br />

Treba znati da u islamu ima<br />

nekih pitanja i shvatanja koja ne smiju<br />

biti razlog našeg međusobnog udaljavanja,<br />

naprotiv, prihvatit ćemo svakog<br />

onakvim kakav je. U našem životu držimo<br />

se kodeksa koji glasi “radimo zajedno<br />

na onome u čemu smo saglasni,<br />

a opravdavamo jedni druge u onome<br />

što nam je različito”, kao i kodeksa “prihvatimo<br />

savjet bez obzira od koga i na<br />

koji način nam je upućen, a savjetujmo<br />

druge na najbolji mogući način”. U razilaženju<br />

ne smije biti omalovažavanja,<br />

jer to samo pogoršava situaciju, šejtan u<br />

tome vidi svoju priliku, počne se širiti<br />

krug protivnika, dolazi do nemilih<br />

situacija, naravno neprimjerno ponašanje<br />

je tada neizostavno, štaviše, sve to<br />

može prerasti u sukob i sl. Ne smije se<br />

desiti da zbog nesuglasica ne nazivamo<br />

selam jedni drugima, ili se jedni drugima<br />

ne odazivamo na poziv, ili se zbog<br />

toga gledamo preko očiju, ogovaramo<br />

jedni druge ili javno omalovažavamo<br />

ili sramotimo one koji ne misle kao mi.<br />

To su sve posljedice pogrešnog rada na<br />

Allahovom putu. Braćo, mi moramo<br />

čuvati naše bratstvo i pravo muslimana,<br />

bez obzira bili jedinstveni u<br />

nekom pitanju ili ne, onako<br />

kako nas je učio naš Poslanik,<br />

s.a.v.s.<br />

3. Nepoznavanje mentaliteta<br />

i specifičnosti naroda<br />

koje pozivamo u Allahovu<br />

vjeru<br />

Svaki narod ima svoje običaje,<br />

tradiciju, brige, probleme,<br />

vrline, mahane, pa daija ili<br />

radnik na Allahovom putu<br />

neće postići uspjeh sve dok<br />

ne bude znao sve o narodu,<br />

kojeg poziva Allahovoj vjeri.<br />

Tek nakon što se daija detaljno<br />

upozna sa običajima i kulturom<br />

nekog naroda, znat će<br />

koji metod da’ve će primijeniti<br />

u datom trenutku, i može se<br />

nadati bilo kakvom uspjehu,<br />

jer je to najkraći put njihovih srca. I obrnuto,<br />

ko ne bude vodio računa o ovom<br />

važnom elementu, naići će na neuspjeh,<br />

pa čak i kontraefekat.<br />

4. Davanje prednosti manje bitnom<br />

nad onim što je važnije i prioritenije<br />

Čudno je kad daija daje prednost sitnicama,<br />

a u isto vrijeme zapostavlja važne<br />

stvari, insistira na prakticiranju pohvalnih<br />

(mustehab) stvari u islamu, a zanemaruje<br />

nešto što je stroga vjerska dužnost.<br />

Zaboravio je podučiti ljude tevhidu<br />

(Božijoj jednoći), kako da očiste svoja srca<br />

od mnogih grijeha i zabluda. Naravno,<br />

Razmimoilaženje<br />

među<br />

učenjacima,<br />

u raznim<br />

šerijatskim<br />

pitanjima ili<br />

metodama,<br />

programima<br />

same dave i<br />

sl. je nešto što<br />

se nužno mora<br />

desiti, jer Allah,<br />

dželle šanuhu,<br />

je stvorio<br />

ljude različite<br />

pameti, različitih<br />

mogućnosti<br />

u poimanju i<br />

razumijevanju<br />

stvari i pojava.<br />

slabo podučeni čim naiđu<br />

na neku poteškoću u vjeri, ili<br />

neku smutnju ili neki pritisak,<br />

napuštaju sve, i to upravo iz<br />

razloga što nemaju jako ubjeđenje,<br />

koje je razlog čvrstoće<br />

na Allahovom putu. Ako daija<br />

želi uspjeti u pozivu, njegov<br />

prioritetni zadatak mora<br />

biti podučavanje ljudi tevhidu<br />

(Božijoj jednoći, jednosti), njihovo<br />

upoznavanje sa Božijom<br />

veličinom i uzvišenošću, te<br />

sa Njegovim neprikosnovenim<br />

pravom na obožavanje,<br />

upozoriti ih na tešku patnju<br />

koju je Allah, dželle šanuhu,<br />

pripremio za Svoje nepokorne<br />

robove, podučiti ih stubovima<br />

islama, važnosti prakticiranja<br />

islamskih propisa, pojasniti<br />

im razliku između malih i velikih (teških)<br />

grijeha i kako se udaljiti od njih. Ashabi<br />

su govorili: “Naučili smo šta je to iman.<br />

Potom smo naučili Kur’an, koji nam je<br />

povećao iman”. Divno je rekla Aiša, r.a:<br />

“Prvo što je objavljeno iz Kur’ana bio je<br />

govor o Džennetu i Džehennemu. Kad su<br />

ljudi počeli prihvatati islam, počela je objava<br />

o dozvoljenim i zabranjenim stvarima.<br />

Da je objava počela riječima: ‘Nemojte<br />

piti’, ljudi bi rekli: ‘Nećemo ostaviti piće<br />

nikada’, isto tako da je objava počela sa<br />

riječima: ‘Nemojte blud činiti’, ljudi bi<br />

rekli: ‘Nećemo nikad napustiti blud’.”<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

35


Pobožnost<br />

Putevi duhovnog uzdizanja: Vrijednost vremena u islamu (II dio)<br />

Ako dušu ne zaposliš dobrom,<br />

ona će tebe zaposliti zlom<br />

Čovječe, kako ćeš se radovati<br />

dunjaluku kad njegovi dani<br />

upropaštavaju njegove<br />

mjesece, a njegovi mjeseci<br />

upropaštavaju njegove godine,<br />

a njegove godine ruše cijeli<br />

život. Kako će se radovati onaj<br />

kojeg vrijeme vodi u nestanak,<br />

a život u smrt”<br />

Piše: Muhamed Nasirudin el-Uvejd<br />

Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />

Nasuf Bušatlić<br />

Na osnovu onoga što smo<br />

do sada kazali o važnosti<br />

vremena u islamu,<br />

može se konstatirati da je suštinska<br />

poruka islama da se vrijeme<br />

mora iskoristiti u dobru i pokornosti<br />

Allahu, ukoliko čovjek želi<br />

sretan život na dunjaluku i vječnu<br />

nagradu na ahiretu. Posebno se to<br />

odnosi na period mladosti, kada<br />

je čovjek u naponu fizičke snage<br />

i fizičkog i mentalnog zdravlja.<br />

Poznati islamski učenjak, Hafsa<br />

bint Sirin, govorila je: “O omladino,<br />

radite dok ste mladi, jer ja ne<br />

znam bolje vrijeme za rad i aktivnost<br />

od mladosti!” A imam Ahmed<br />

je govorio: “Mladost se najbolje<br />

može uporediti sa zalogajem koji<br />

čovjek stavi u usta pa mu ispadne.”<br />

Imam Ahmed je htio reći da cijeli<br />

ljudski život brzo prođe, a posebno<br />

mladost. Na to aludira i hadis<br />

koji prenosi Abdullah ibn Omer, u<br />

kojem je Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, rekao: “Budi na dunjaluku<br />

kao stranac ili putnik”, a Ibn<br />

Omer je govorio: “Kad omrkneš ne<br />

očekuj svanuće, a kad osvaneš ne<br />

očekuj smrknuće. Uzmi od svoga<br />

zdravlja za svoju bolest, a od života<br />

za smrt.” (Buharija)<br />

Mudri ljudi su kazali: “Čovječe,<br />

kako ćeš se radovati dunjaluku<br />

kada njegovi dani upropaštavaju<br />

njegove mjesece, a njegovi mjeseci<br />

upropaštavaju godine, a godine<br />

ruše cijeli život. Kako će se radovati<br />

onaj kojeg vrijeme vodi ka nestanku,<br />

a život na dunjaluku završava<br />

smrću.”<br />

Prenosi se da je Fudajl ibn Ijad<br />

upitao jednog čovjeka: “Koliko<br />

imaš godina?” Odgovorio je:<br />

“Šezdeset.” Onda mu je<br />

Fudajl rekao: “Ti već šezdeset<br />

godina ideš ka svome<br />

Gospodaru. Sumnjaš<br />

li možda da nećeš stići<br />

i da se nećeš sresti s<br />

Njim?” Čovjek je odgovorio:<br />

“A gdje je onda<br />

izlaz i u čemu je spas?”<br />

Fudajl ibn Ijad mu je odgovorio:<br />

“Popravi ono što<br />

ti je ostalo od života, bit<br />

će ti oprošteno ono što je<br />

prošlo, a ako ne popraviš<br />

ono što ti je ostalo, bit<br />

ćeš kažnjen za ono što ti<br />

je prošlo i za ono što ti je<br />

ostalo od života.”<br />

Jedanput je kod Omera ibn<br />

Abdul-Aziza, došao izrazito mršav<br />

čovjek, pa ga je halifa Omer ibn<br />

Abdul-Aziz upitao: “Zašto si toliko<br />

mršav?” Odgovorio je: “Kušao<br />

sam slasti dunjaluka i zaključio da<br />

su zapravo njegovi plodovi gorki.<br />

Zbog toga sam se posvetio noćnom<br />

bdijenju i postu u toku dana, a sve<br />

to je malo i beznačajno u odnosu<br />

na Allahovu nagradu i kaznu.”<br />

Primjeri iskorištavanja vremena<br />

Prve generacije muslimana su<br />

vodile računa o vremenu i trudile<br />

se da ga iskoriste u dobru<br />

i pokornosti Allahu. Za njih je<br />

vrijeme bilo nešto najdragocjenije<br />

i najskuplje i bili su svjesni<br />

Rekao je<br />

Abdullah ibn<br />

Mes’ud: “Ni<br />

zbog čega se<br />

nisam toliko<br />

kajao kao zbog<br />

dana koji prođe<br />

i u kojem se<br />

smanji moj<br />

životni vijek,<br />

a ne povećaju<br />

se moja dobra<br />

djela.”<br />

da bogatstvo dunjalučko dođe i<br />

nestane, zaradi se i izgubi, a vrijeme<br />

kada prođe više se ne vraća.<br />

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud:<br />

“Ni zbog čega se nisam toliko<br />

kajao kao zbog dana koji prođe<br />

i u kojem se smanji moj životni<br />

vijek, a ne povećaju se moja<br />

dobra djela.” Također je rekao:<br />

“Najmrže mi je vidjeti besposlenog<br />

čovjeka, koji se ne bavi ni<br />

dunjalučkim ni ahiretskim poslom.”<br />

Ibnul-Kajjim el-<br />

Dževzi je kazao: “Kada<br />

Allah želi čovjeku dobro<br />

pomogne ga vremenom.<br />

Kad god ga duša tjera<br />

na stagnaciju i besposličarenje,<br />

vrijeme mu pomogne<br />

da se aktivira.”<br />

Neko je pitao poznatog<br />

učenika Abdullaha ibn<br />

Omera, en-Nafia: “Šta<br />

je radio Ibn Omer u<br />

toku dana?” Odgovorio<br />

je: “Abdestio je za svaki<br />

namaz, a između svakog<br />

abdesta i namaza učio je<br />

Kur’an.” Prenosi se da<br />

je Ma’ruf el-Kerhi obavljao<br />

umru, pa je nakon toga otišao<br />

kod brice da mu obrije glavu<br />

i skrati brkove. Dok ga je brico<br />

brijao i potkraćivao mu brkove,<br />

Ma’ruf je zikrio i ponavljao riječi<br />

“subhanallah”, pa mu je brico rekao:<br />

“Šuti, mogao bih ti umjesto<br />

brkova odsjeći usnu”, a on mu je<br />

odgovorio: “Ti radi svoj posao, a<br />

ja ću svoj.”<br />

Imam Šafija je rekao: “Iz dru-<br />

ženja sa sufijama ostala mi je jedna<br />

izreka kojom sam se okoristio:<br />

‘Vrijeme je sablja, ako je ne iskoristiš<br />

ona će te posjeći, a ako dušu<br />

ne zaposliš dobrom, znaj da će ona<br />

tebe zaposliti zlom’.”<br />

U nastavku ćemo navesti primjere<br />

istaknutih islamskih učenjaka<br />

koji su svojim životom i<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

36


izvanrednim naučnim doprinosom<br />

ostavili praktični primjer kako<br />

muslimani trebaju iskoristiti svoje<br />

vrijeme.<br />

Hamad ibn Seleme<br />

Rekao je ibn Mehdi: “Da je<br />

neko Hamadu ibn Selemi rekao<br />

da će sutra umrijeti, on ne<br />

bi imao šta dodati na svoja dobra<br />

djela.” A Musa ibn Ismail<br />

je kazao: “Kada bih vam rekao<br />

da nikada u životu nisam vidio<br />

Hamada da se smije, istinu bih<br />

vam rekao. On je uvijek bio zauzet<br />

nečim korisnim, ili je držao<br />

predavanje, ili je čitao, ili je<br />

klanjao, ili je zikrio.” Junus el-<br />

Muedib prenosi da je Hamad ibn<br />

Seleme umro na namazu.<br />

Ibn Džerir et-Taberi<br />

Koliko je Ibn Džerir et-Taberi<br />

držao do vremena i koliko ga<br />

je iskorištavao u dobru, najbolje<br />

svjedoče njegova pisana djela. I<br />

da za njega vrijeme nije bilo vrjednije<br />

od novca i drugog dunjalučkog<br />

blaga, sigurno ne bi uspio<br />

naučiti i sakupiti toliko znanje<br />

i napisati tolika djela. Hatib<br />

el-Bagdadi prenosi da je Ibn<br />

Džerir rekao svojim studentima:<br />

“Hoćete li da vam diktiram,<br />

a da vi zapišete<br />

tefsir ili znanje iz tefsira<br />

koje sam sakupio?”<br />

Oni su upitali: “A koliko<br />

stranica će imati tvoj<br />

tefsir?” Odgovorio je:<br />

“Trideset hiljada.” Na<br />

to su mu studenti rekli:<br />

“Ako to prihvatimo potrošit<br />

ćemo cijeli život<br />

pišući tefsir.” Kada je<br />

vidio da oni nemaju veliku<br />

volju za tim, Ibn Džerir je<br />

svoj tefsir skratio i sabrao na tri<br />

hiljade stranica koje su danas sabrane<br />

u trideset tomova. Da su<br />

njegovi student bili revnosni kao<br />

njihov profesor, danas bi umjesto<br />

trideset imali trista tomova<br />

Taberijevog tefsira. Zatim ih je<br />

pitao: “Da li ste voljni da učite<br />

i zapisujete povijest svijeta, od<br />

Adema, a.s., do našeg vremena?”<br />

Studenti su postavili isto pitanje<br />

kao i za tefsir, pa kada im je rekao<br />

da bi i povijest mogla imati<br />

trideset hiljada stranica, odustali<br />

su. Tada je on izgovorio svoje<br />

poznate riječi: “Svi smo Allahovi<br />

i Njemu se vraćamo! Uistinu su<br />

umrle ambicije i uzvišene težnje<br />

kod muslimana.” Na kraju je i to<br />

djelo sabrao u trideset tomova i<br />

poznato je kao Tarih et-Taberi.<br />

Poznati<br />

islamski<br />

učenjak, Hafsa<br />

bint Sirin,<br />

govorila je:<br />

“O omladino,<br />

radite dok ste<br />

mladi, jer ja<br />

ne znam bolje<br />

vrijeme za rad<br />

i aktivnost od<br />

mladosti!”<br />

Ebu Hatim er-Razi i<br />

njegov sin Abdurrahman<br />

Prenosi se da je Ebu<br />

Hatim er-Razi rekao:<br />

“Pitali smo El-Ka’nebija<br />

da učimo pred njim<br />

Malikovu Muvettu, pa<br />

je rekao: “Dođite poslije<br />

doručka.” Rekli<br />

smo: “Tada imamo predavanje<br />

kod profesora<br />

Hadžadža”, a on je rekao:<br />

“Onda dođite kada završite predavanje<br />

kod Hadžadža”. Odgovorili<br />

smo: “Ali, nakon njega dolazi profesor<br />

Muslim ibn Ibrahim.” Rekao<br />

je: “Kada završite kod njega, onda<br />

dođite kod mene.” Rekli smo:<br />

“Šejh, tada nastupa podne-namaz,<br />

a nakon podne-namaza imamo<br />

predavanje kod Ebu Huzejfe”<br />

Odgovorio je: “Onda dođite poslije<br />

ikindije”, a mi smo kazali da poslije<br />

ikindije imamo predavanje kod<br />

profesora Arima. Na kraju je on<br />

rekao: “Ako je tako, onda dođite<br />

poslije akšama”, i mi smo kod njega<br />

redovno odlazili na noćna predavanja.”<br />

Ahmed ibn Ali je pitao<br />

Abdurrahmana ibn Ebi Hatima:<br />

“Šta je uzrok tvog stalnog slušanja<br />

hadisa od tvog oca i mnogobrojnih<br />

pitanja koja si mu postavljao<br />

na temu hadisa?” Odgovorio je:<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

37


“Uzrok treba tražiti u tome što<br />

sam ja njemu morao čitati hadise<br />

čak i dok je on jeo, dok bi putovali<br />

i u svakoj situaciji je tražio od<br />

mene da mu čitam hadise, a onda<br />

bi ih on objašnjavao.”<br />

Sa’lebe en-Nahvi Ahmed ibn<br />

Jahja el-Bagdadi<br />

Prenosi se da se Sa’lebe en-Nahvi<br />

rijetko kad odvajao od knjige,<br />

i ako bi ga neko pozvao na gozbu,<br />

on bi mu postavljao uvjet da mu<br />

obezbijedi dva mjesta, jedno za<br />

njega, a drugo za knjigu iz koje će<br />

čitati dok bude sjedio s ljudima.<br />

Ibn Akil el-Hanbeli<br />

Njegovo puno ime je Ebul-<br />

Vefa Alij ibn Akil el-Hanbeli el-<br />

Bagdadi (umro 513. godine po<br />

Hidžri). Za njega je Ibn Tejmijje<br />

rekao: “Ibn Akil je jedan od najvećih<br />

islamskih učenjaka uopće.”<br />

Njegov naučni opus i u našem<br />

vremenu mnogim učenjacima,<br />

a kamoli običnim smrtnicima,<br />

izgleda nestvarno. Naime, on je<br />

napisao 800 knjiga koje predstavljaju<br />

sabrana djela ovog učenjaka,<br />

a kojima je dao naslov “El-Funun”<br />

(naučne discipline). U njima su<br />

sadržana djela iz tefsira, hadisa,<br />

usuli fikha, akaida, gramatike<br />

arapskog jezika, povijesti i<br />

drugih naučnih disciplina. Neki<br />

tomovi su autorski radovi koji<br />

sadrže njegove originalne ideje,<br />

razmišljanja i komentare. Njegov<br />

student, Ibnul-Dževzi, o njemu je<br />

rekao: “Ibn Akil je bio intelektualac<br />

i islamski mislilac bez premca.<br />

Bavio se istraživanjem zakučastih<br />

pitanja koja je obradio u svom naučnom<br />

opusu koji je nazvao ‘El-<br />

Funun’. Onaj ko se upozna sa njegovim<br />

djelom shvatit će veličinu<br />

i dubinu njegove naučne misli.”<br />

Govoreći o sebi, Ibn Akil je, između<br />

ostalog, kazao: “Ja nisam dozvolio<br />

da mi jedan trenutak života<br />

prođe a da svoj jezik ne iskoristim<br />

učenjem, ponavljanjem i raspravljanjem<br />

sa drugim učenjacima, a<br />

svoje oči posmatranjem Allahovih<br />

stvorenja. Kada bih legao u postelju,<br />

ako bi mi naumpala neka<br />

misao, ustajao sam da je zapišem.<br />

Ja sam u osamdesetoj godini života<br />

imao veći entuzijazam i elan<br />

za učenjem nego u dvadesetim.<br />

Trudio sam se da vrijeme provedeno<br />

u jelu maksimalno skratim, pa<br />

sam prakticirao da hljeb polijem<br />

vodom kako bi ga lakše i brže pojeo,<br />

da bi se nakon toga posvetio<br />

nauci. Smatrao sam da je vrijeme<br />

najvažnija stvar u životu. To je<br />

kapital u kojem se krije prilika za<br />

mnogo čitanja, mnogo pisanja i<br />

učenja napamet.”<br />

Ibnul-Dževzi<br />

On je bio učenik Ibn Akila.<br />

Njegov unuk, Ebul-Muzaffer,<br />

rekao je: “Čuo sam svoga dedu,<br />

Ibnul-Dževzija, kada je pred kraj<br />

života, sa minbere govorio: ‘Sa<br />

ova svoja dva prsta napisao sam<br />

i prepisao preko hiljadu knjiga.<br />

Bio sam uzrok da se dvjesta hiljada<br />

muslimana iskreno pokaje i<br />

vrati vjeri, a preda mnom je islam<br />

primilo dvadeset hiljada kršćana<br />

i židova. Ovo nije hvala, već isticanje<br />

blagodati koje mi je Allah<br />

podario. Kada bih vam rekao da<br />

sam pročitao i prostudirao dvadeset<br />

hiljada knjiga, znajte da to<br />

nije sve i da je njihov broj veći.<br />

Mnogo sam se okoristio čitajući te<br />

knjige, razmišljajući o prijašnjim<br />

generacijama i njihovim amibicijama,<br />

ibadetu, nauci i ogromnom<br />

naučnom opusu koji su ostavili<br />

iza sebe, a čiju vrijednost i veličinu<br />

može spoznati samo onaj ko<br />

pročita te knjige.’” Ibn Tejmijje je<br />

o njemu rekao: “Ibnul-Dževzi je<br />

bio veliki učenjak i muftija koji<br />

je napisao mnogo djela iz različitih<br />

oblasti. Ja sam izbrojao više<br />

od hiljadu knjiga koje je on napisao.”<br />

A imam Ez-Zehebi je kazao:<br />

“Ne znam ni jednog učenjaka da<br />

je napisao toliko djela kao Ibnul-<br />

Dževzi. On nije ostavio ni jednu<br />

naučnu disciplinu, a da o njoj nije<br />

napisao djelo. Neka do tih djela<br />

imaju i po dvadeset tomova, a<br />

neka su opet kratke studije.”<br />

Ibnul-Dževzi spada među učenjake<br />

o kojima je rečeno: “Istinski<br />

učenjak kada nešto nauči on radi<br />

po onome što je naučio, a kada<br />

radi onda se tome potpuno posveti,<br />

a kada se posveti poslu onda<br />

stalno traga za novim saznanjima<br />

i novim djelima, a kada traga za<br />

novim spoznajama, onda pobjegne<br />

od dunjaluka i besposličarenja.”<br />

U svojoj knjizi Sajdul-hatir,<br />

Ibnul-Dževzi je napisao: “Obaveza<br />

je svakog čovjeka da spozna veličinu<br />

i vrijednost vremena i da ne<br />

potroši ni jednu sekundu osim u<br />

djelima koja približavaju Allahu,<br />

da dadne prednost djelima koja<br />

su vrjednija nad manje vrijednim.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

38<br />

Neka njegov nijet i namjera budu<br />

konstantno činjenje dobra, bez popuštanja,<br />

oklijevanja i nemara na<br />

koji ga duša često navodi. Prve generacije<br />

muslimana su se utrkivale<br />

s vremenom.”<br />

Ibn Tejmijje<br />

Šejhul-islam Ibn Tejmijje spada<br />

u red islamskih učenjaka koji<br />

su sav život posvetili proučavanju<br />

islamskih nauka i pisanju knjiga.<br />

Njegove knjige odlikuje originalnost<br />

i uglavnom su autorski rad, za<br />

razliku od drugih učenjaka kod kojih<br />

je, uz vlastita djela, bilo mnogo


prepisivanja onoga što<br />

su čuli od svojih profesora,<br />

a onda to sabrali u<br />

knjige. Imam Ez-Zehebi<br />

tvrdi da je Ibn Tejmijje<br />

napisao više od petsto<br />

knjiga. Zanimljivo je<br />

spomenuti razloge koji<br />

su mu omogućili da napiše<br />

tako mnogo djela<br />

u svom kratkom životu,<br />

a koje je naveo njegov<br />

učenik Ibnul-Kajjim<br />

el-Dževzi. Naime, u<br />

djelu El-Vabil es-sajb, nabrajajući<br />

koristi zikra, Ibnul-Kajjim<br />

je rekao: “Šezdeset i prva korist<br />

Jednom<br />

učenom i<br />

pobožnom<br />

muslimanu<br />

došli su<br />

prijatelji<br />

u posjetu<br />

u vrijeme<br />

njegove smrtne<br />

bolesti, i<br />

zatekli su ga na<br />

namazu, pa su<br />

mu rekli: “Zar u<br />

ovakvom stanju<br />

da klanjaš?”,<br />

a on im je<br />

odgovorio: “Da,<br />

jer sada se<br />

zatvara knjiga<br />

mojih djela.”<br />

zikra: on daje snagu čovjeku da<br />

čini djela koja nikako ne bi mogao<br />

učiniti bez zikra. Ja sam bio<br />

svjedok snage Ibn Tejmijje u njegovom<br />

govoru, ponašanju, hodu<br />

i pisanju. To su jednostavno bili<br />

kerameti. On je mogao za jedan<br />

dan napisati koliko drugi učenjak<br />

za sedmicu dana.” Na drugom<br />

mjestu, Ibnul-Kajjim veli:<br />

“Jedanput sam klanjao u džematu<br />

sabah sa Ibn Tejmijjom, a nakon<br />

toga on je sjedio na mjestu<br />

gdje je klanjao i zikrio sve do<br />

pred podne. Zatim se okrenuo<br />

prema meni i reko mi: ‘Ovo je<br />

moja hrana, ako je redovno ne<br />

uzimam nestat će moje snage.’”<br />

O vrijednosti zikra svjedoči i<br />

sljedeća predaja. Naime, Haris<br />

el-Eš’ari prenosi da je Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, rekao:<br />

“Allah je naredio Jahjau,<br />

sinu Zekerijaovom pet stvari da<br />

ih radi i da pozove Izraelčane<br />

da ih izvršavaju, pa kao da je on<br />

zakasnio sa dostavljanjem tih<br />

poruka. Onda je Allah objavio<br />

Isau, a.s.: ‘Ili će on da ih obznani<br />

Izralečanima ili to ti uradi.’<br />

Nakon toga, Isa, a.s., je otišao<br />

kod Jahja, a.s., i rekao mu: ‘Tebi<br />

je Allah naredio pet stvari da ih<br />

radiš i da narediš Izraelčanima<br />

da ih rade, pa ili ćeš ih ti o tome<br />

obavijestiti ili ću ja?’ Jahja, a.s.,<br />

mu je odgovorio: ‘Bojim se, ako<br />

me ti u tome pretekneš, da me<br />

ne stigne Allahova kazna.’<br />

Zatim je okupio<br />

Izraelčane i rekao im:<br />

‘A llah mi je naredio pet<br />

stvari da ih izvršavam i<br />

da vama naredim da ih<br />

izvršavate. Naredio mi<br />

je da samo Njega obožavam<br />

i da Mu nikoga<br />

kao druga ne pripisujem,<br />

naredio mi je da<br />

klanjam namaz, da postim<br />

i dajem zekat’, a<br />

onda je spomenuo petu<br />

stvar, rekavši: ‘Naredio<br />

mi je da Ga veličam i<br />

da mnogo zikr činim,<br />

jer primjer onoga koji<br />

čini zikr je kao primer<br />

čovjeka kojeg progoni<br />

neprijatelj. I kada su ga<br />

skoro bili stigli, on se<br />

zatvorio u utvrđenje u<br />

koje oni nisu mogli ući.<br />

Čovjek je najviše zašti-<br />

ćen od šejtana onda kada mnogo<br />

spominje i veliča Allaha.’”<br />

(Tirmizi)<br />

Imam es-Su juti<br />

Imam es-Sujuti je bio poznat<br />

po nadimku “Sin knjiga”.<br />

Naime, njegov otac se također<br />

bavio naukom i imao je bogatu<br />

privatnu biblioteku. Jedne prilike<br />

je rekao svojoj ženi da mu donese<br />

jednu knjigu i ona je otišla<br />

u biblioteku, pa su je tu snašli<br />

porođajni bolovi, i u biblioteci<br />

je rodila sina koji je dobio nadimak<br />

“Sin knjiga”, a koji je nedugo<br />

zatim dobio nadimak “Otac<br />

knjiga”, jer je svoj život posvetio<br />

nauci i pisanju tako da je napisao<br />

preko šesto knjiga.<br />

Džemaludin el-Kasimi<br />

Poznati islamski učenjak,<br />

Džemaludin el-Kasimi, živio je<br />

svega pedeset godina, a napisao je<br />

toliko knjiga da, kada bi se podijelile<br />

na pedeset učenjaka bilo bi<br />

dosta. Iako je njegov život bio sav<br />

u znaku učenja i prenošenja znanja,<br />

opet je govorio: “Eh, kad bi<br />

se vrijeme moglo kupiti, pa da sav<br />

novac za to potrošim.”<br />

Hatib el-Bagdadi<br />

Za Hatiba el-Bagdadija njegovi<br />

savremnici su govorili: “Nismo<br />

nikada vidjeli Hatiba bez knjige u<br />

rukama.” Imam Es-Subki je rekao:<br />

“Hatib el-Bagdadi je mnogo vodio<br />

računa o svom vremenu. Nije dozvoljavao<br />

da mu ijedan trenutak<br />

prođe beskorisno, ili je pisao, ili je<br />

držao predavanja studentima ili je<br />

čitao.”<br />

Fahrudin er-Razi<br />

Fahrudin er-Razi je govorio: “Ja<br />

sam uvijek žalio za vremenom koje<br />

provedem u jelu, jer mi to oduzima<br />

vrijeme za učenje, a vrijeme kod<br />

nas ima neprocjenjivu vrijednost.”<br />

Jednom učenom i pobožnom<br />

muslimanu došli su prijatelji u<br />

posjetu u vrijeme njegove smrtne<br />

bolesti, i zatekli su ga na namazu,<br />

pa su mu rekli: “Zar u ovakvom<br />

stanju da klanjaš?”, a on im je odgovorio:<br />

“Da, jer sada se zatvara<br />

knjiga mojih djela.”<br />

Zbog svega toga, vjernici se<br />

trebaju truditi da smrt dočekaju<br />

u pokornosti Allahu, da se knjiga<br />

njihovih djela zatvori sa dobrim<br />

djelima i da vrijeme iskoriste u<br />

djelima koja će im obezbijediti sevabe<br />

i nagradu nakon smrti.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

39


Fetve<br />

Aktuelna pitanja i dileme<br />

Allah vas neće kazniti za ono<br />

što nenamjerno učinite<br />

Saff redovno prenosi fetve<br />

eminentnih islamskih<br />

učenjaka iz različitih pravnih<br />

i drugih islamskih naučnih<br />

oblasti i cjelina<br />

Ponavljanje pogrešno urađenog<br />

djela<br />

Kakav je status djela koje je čovjek,<br />

zbog nepoznavanja propisa,<br />

pogrešno uradio? Ako je, primjera<br />

radi, uzeo mesh po mestvama, koje<br />

je obukao prije nego je uzeo abdest,<br />

i obavio namaz u takvom stanju,<br />

da li je dužan, nakon što sazna<br />

da je to pogrešno, ponoviti namaz?<br />

Dr. Muhammed ibn Salih<br />

el-Munedžid<br />

Hvala Allahu i neka je mir<br />

i spas na posljednjeg poslanika<br />

Muhammeda, sallallahu alejhi ve<br />

sellem. Da bi mesh po mestvama<br />

ili čarapama bio ispravan, potrebno<br />

je prije njihovog oblačenja uzeti abdest,<br />

što potvrđuje hadis Mugire ibn<br />

Šu’beta, radijallahu anhu, u kome se<br />

kaže da je on jednom prilikom, dok<br />

je bio sa Poslanikom, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, na putovanju, htio skinuti<br />

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

mestve, kako bi oprao noge, i<br />

time upotpunio abdest, a Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao<br />

da to ne radi jer je obukao mestve<br />

poslije abdesta, te da će on, zahvaljujući<br />

toj pretpostavci, uzeti mesh.<br />

(Buharija, 206., Muslim, 274.). Ako<br />

se desi da čovjek, ne znajući za ovaj<br />

propis, uzme mesh po mestvama, a<br />

da prije toga nije oprao noge (tj. nije<br />

uzeo abdest), i obavi namaz, on, prema<br />

ispravnijem mišljenju, nije obavezan<br />

ponoviti namaz nakon što bude<br />

upoznat sa propisom, ali je ipak bolje<br />

i sigurnije da to uradi. Rekao je<br />

Ibn Tejmijje: “Da li je osoba koja iz<br />

neznanja propusti izvršiti obavezno<br />

čišćenje (taharet), naprimjer ne uzme<br />

abdest nakon konzumiranja devinog<br />

mesa, ne uzme abdest nakon doticanja<br />

spolnog organa, klanja u toru u<br />

kojem su boravile deve, dužna, nakon<br />

što sazna za propis, ponoviti namaz<br />

koji je obavila u takvom stanju?<br />

Ispravnije mišljenje je da, u svim spomenutim<br />

primjerima, nije obaveza<br />

ponoviti namaz, jer Allah, dželle šanuhu,<br />

prašta ono što čovjek greškom<br />

i iz zaborava uradi. U Kur’anu se<br />

kaže: Mi nijedan narod nismo kaznili<br />

dok mu poslanika nismo poslali. Za<br />

onoga ko ne poznaje određeni propis,<br />

ne može se reći da prema tom propisu<br />

ima ikakvih obaveza, i to je razlog što<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

nije naredio Omeru i Ammaru da<br />

ponove namaz, kada su se njih dvojica<br />

odžunupili na putovanju a nisu<br />

imali vode da se okupaju, pa je Omer<br />

ostavio namaz, a Ammar klanjao sa<br />

tejemmumom koji je uzeo tako što<br />

se uvaljao u prašinu kao što se uvalja<br />

životinja, nije naredio Ebu Zerru da<br />

ponovi namaz kada je, zbog džunupluka,<br />

više dana ostavio namaz i nije<br />

naredio ashabima koji su pogrešno<br />

razumjeli kur’anske riječi Jedite i pijte<br />

sve dok ne budete mogli razlikovati<br />

bijelu nit od crne niti zore i sehurili<br />

sve dok nisu mogli razlikovati bijelo<br />

od crnog užeta, da naposte dane koje<br />

su sa takvim razumijevanjem postili.<br />

Takav je slučaj i sa ženom koja u vrijeme<br />

istihaze (konstantnog istjecanja<br />

krvi) ostavi namaz, ubijeđena da je<br />

to ispravno. Stav je nekih islamskih<br />

učenjaka da ona, nakon što sazna<br />

propis, nije dužna naklanjati propuštene<br />

namaze, jer Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, nije naredio ženi<br />

koja mu se požalila da joj u velikoj<br />

količini istječe krv, i da ona sve vrijeme<br />

istjecanja, nije klanjala i postila,<br />

da naklanja i naposti propuštene<br />

dane, nego ju je podučio kako će postupiti<br />

u budućnosti.” (Medžmu’ulfetava,<br />

21/101.). Musliman je dužan<br />

naučiti sve ono što mu je potrebno<br />

za ispravno vršenje vjerskih obreda,<br />

poslovnih transakcija i čuvanje od<br />

grijeha. Stoga još jednom naglašavam<br />

da je bolje i opreznije u sličnim<br />

situacijama ponoviti djelo. Ako ne<br />

znaš o kolikom broju namaza se radi,<br />

dozvoljeno ti je postupiti po preovladavajućim<br />

mišljenjem.” (Izvor: www.<br />

islam-qa.com).<br />

Nagrada za učinjenu uslugu<br />

Es-selamu alejkum! Prijatelj<br />

me zamolio da mu pomognem da<br />

se zaposli. I ja sam obećao da ću<br />

učiniti šta mogu. Onda mi je rekao<br />

da će me častiti određenom svotom<br />

novca. Ja sam sad u velikoj dilemi.<br />

Prljavo mi je da nekom pomažem a<br />

da se motiv novca u to uopšte upetljava<br />

s jedne strane, a s druge strane<br />

i sam sam u materijalnim dugovima.<br />

Šta je ispravno a šta nije?<br />

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />

Es-selamu alejkum! Međusobno<br />

pomaganje u dobru i bogobojaznosti<br />

je više nego poželjno ponašanje muslimana<br />

na temelju kur’anskog ajeta:<br />

Sarađujte u dobru i bogobojaznosti, a<br />

nemojte sarađivati u grijehu i neprijateljstvu!<br />

(El-Maida,2.). Lice kome je<br />

učinjeno neko dobro treba se zahvaliti<br />

dobročinitelju i uzvratiti dobrim na<br />

prikladan način, shodno kur’anskom<br />

ajetu: Zar nagrada za dobro učinjeno<br />

djelo može biti nešto drugo do dobro?!<br />

(Er-Rahman, 60.). Poslanik, a.s., u<br />

jednom hadisu kaže: “Ko vam učini<br />

neko dobro, nagradite ga”. Da bi se<br />

Vaša pomoć dotičnom čovjeku tretirala<br />

dobročinstvom, djelo mora biti<br />

po sebi dozvoljeno, zakonito i oslobođeno<br />

nanošenja nepravde ili štete<br />

drugim licima. Prema tome, ne bi<br />

bilo uredu da ako ste pomogli dotičnom<br />

licu da se zaposli na to radno<br />

mjesto nezakonito, tj. ako ne ispunjava<br />

potrebne uvjete ili ako ste nezakonito<br />

i nepravedno eliminirali druge<br />

osobe koje možda imaju prednost<br />

u odnosu na tu osobu. Tada bi i Vaša<br />

pomoć oko tog zaposlenja i njegova<br />

protuusluga predstavljali jednu vrstu<br />

korupcije. A ona je, kao što je poznato,<br />

zabranjena u islamu, jer predstavlja<br />

saradnju u grijehu i nepravdi.<br />

Ako je spomenuto zaposlenje realizirano<br />

na dopušten i ispravan način,<br />

tada je protuusluga za posredovanje<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

40


prilikom zaposlenja načelno dozvoljena,<br />

kao jedan vid hedije za uloženi<br />

trud. Međutim, s obzirom da motiv<br />

pomoći u spomenutom slučaju može<br />

biti obavijen, pa i potisnut motivom<br />

za zaradom novca i zato što može<br />

gurati osobe na put korupcije i mita,<br />

smatramo da bi bilo bolje, moralnije<br />

i sigurnije za Vas da se odreknete te<br />

hedije. Prije ili kasnije, dotična osoba<br />

može prigovoriti Vama ili nekom<br />

drugom kako Vam je platila za posredovanje<br />

u zaposlenju, čime Vaš<br />

moralni integritet može biti ugrožen<br />

i doveden u pitanje. O tome musliman<br />

treba voditi računa. Uzvišeni<br />

kaže: ...a onome koji se Allaha boji,<br />

On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle<br />

se i ne nada... (Et-Talak, 2.). (Izvor:<br />

www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)<br />

Izostavljanje sehvi-sedžde<br />

Ako klanjač, obavljajući namaz<br />

samostalno ili u džematu, izostavi<br />

sehvi-sedždu, koju je bio dužan<br />

učiniti zbog nenamjernog (nesvjesnog)<br />

propusta u namazu, šta treba<br />

uraditi?<br />

Dr. Muhammed ibn Salih<br />

el-Munedžid<br />

Hvala Allahu i neka je mir i spas na<br />

posljednjeg poslanika Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem.<br />

Ukoliko je do izostavljanja sehvisedžde<br />

došlo namjerno, namaz onoga<br />

koji tako postupi smatrat će se<br />

nevažećim (neispravnim), kao što<br />

je u slučaju namjernog izostavljanja<br />

bilo kojeg namaskog vadžiba (prelazni<br />

tekbiri, izgovaranje riječi subhane<br />

rabbijel-azim na ruku’u i subhane<br />

rabbijel-e’ala na sedždi i sl.). Ako<br />

je razlog izostavljanja sehvi-sedžde<br />

bio zaborav, propis je sljedeći: osoba<br />

koja se, neposredno nakon selama,<br />

sjetila da je propustila sehvi-sedždu,<br />

ovu obavezu izvršit će naknadno,<br />

dok osoba koja je tek nakon prolaska<br />

izvjesnog vremenskog perioda ili<br />

izlaska iz džamije postala svjesna da<br />

joj se desio ovaj propust, nije dužna<br />

naknadno učiniti sehvi-sedždu i<br />

njen namaz je ispravan. (Pogledaj:<br />

Fetava Ibn Usejmin, 14/50.). Ako<br />

imam izostavi sehvi-sedždu, muktedija<br />

nema obavezu da, neovisno o<br />

tome kako je postupio njegov imam,<br />

to sam učini, niti mu je takvo što<br />

propisano, njegova je dužnost da,<br />

nakon što se završi namaz, upozna<br />

imama sa propustom koji se desio,<br />

i, ukoliko imam prihvati njegovu<br />

sugestiju, zajedno s njim obavi<br />

sehvi-sedždu. A Allah najbolje zna!<br />

(Izvor: www.islam-qa.com).<br />

Čuvanje matičnih ćelija<br />

Es-selamu alejkum!<br />

Zanima me pitanje skupljanja,<br />

tj. uzimanja matičnih<br />

ćelija iz pupčanika<br />

novorođene bebe. S obzirom<br />

da mi se približava<br />

termin poroda željela bih<br />

znati da li je dozvoljeno<br />

da pokrenemo taj proces<br />

ili ne. Da li je, u slučaju<br />

potrebe, dopušteno od<br />

tih multipotentnih ćelija “praviti”<br />

druge ćelije, za šta zapravo i služe<br />

te matične ćelije. Da li se na taj način<br />

petljamo u Božiji posao? Da li<br />

se ovim postupkom gubi tevekkul?<br />

S druge strane, Gospodar je ostavio<br />

te ćelije da kada spoznamo<br />

kako da ih koristimo vjerovatno i<br />

koristimo, a Allah, dž.š., najbolje<br />

zna...<br />

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />

Es-selamu alejkum! Osnovni šerijatski<br />

princip koji se odnosi na slična<br />

pitanja (koja nisu čisto ibadetskog<br />

karaktera) jeste princip izvorne dopustivosti,<br />

osim ako postoji poseban<br />

dokaz koji u konkretnom slučaju<br />

ukazuje na zabranjenost. U navedenom<br />

slučaju ne postoji jasan dokaz<br />

koji zabranjuje uzimanje i pohranjivanje<br />

matičnih ćelija koje se nalaze<br />

u pupčaniku novorođenčeta u svrhu<br />

liječenja eventualnih kasnijih bolesti<br />

koje mogu zadesiti novorođenče.<br />

Budući da se radi o relativno novoj<br />

metodi i tehnici o čijoj uspješnosti<br />

i opravdanosti nemamo dovoljno<br />

dokaza i pokazatelja, ne možemo<br />

preporučiti njenu primjeni ili odbacivanje.<br />

Neka svako odluči po svojoj<br />

Ispravnije<br />

mišljenje je<br />

da, u svim<br />

spomenutim<br />

primjerima,<br />

nije obaveza<br />

ponoviti namaz,<br />

jer Allah, dželle<br />

šanuhu, prašta<br />

ono što čovjek<br />

greškom i iz<br />

zaborava uradi.<br />

savjesti i na vlastitu odgovornost.<br />

Stanovita rezerviranost<br />

i oprez nisu na odmet.<br />

(Izvor: www.rijaset.<br />

ba, Pitanja i odgovori).<br />

(Ne)rezanje noktiju<br />

određenim danima<br />

Es-selamu alejkum!<br />

Zanima me još Vaš stav<br />

po pitanju, kako je to<br />

kod nas u Bosni običaj<br />

reći, “babinih gatki” - ovdje<br />

konkretno mislim na rezanje<br />

noktiju naveče, čuvati se ogledala<br />

uveče (da se ne bi ograisalo) i<br />

sl. Ima li ovo utemeljenje u vjeri<br />

i da li neki vjerodostojan hadis<br />

govori o ovim stvarima? Ukoliko<br />

ima utemeljenje, koje knjige preporučujete<br />

po tom pitanju da se<br />

pročitaju?<br />

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />

Razlog upozoravanja na štetnost<br />

rezanja noktiju naveče koje su<br />

činili stariji praktične je (higijensko-zdravstvene)<br />

naravi. Naime, u<br />

ranijem vremenu, kada se prostorija<br />

osvjetljavala slabim svjetlom, lampom,<br />

fenjerom ili svijećom, a nokti<br />

se sjekli makazama ili nožem,<br />

postojala je opasnost povređivanja<br />

ili da nokat dospije u hranu, a što<br />

bi moglo prouzrokovati inficiranje<br />

sebe ili drugog. Kada je riječ<br />

o izbjegavanju gledanja u ogledalo<br />

navečer da se ne bi ograisalo,<br />

to nema ni racionalno ni vjersko<br />

utemeljenje. Prema tome, riječ je<br />

o pretpostavci i nagađanju na koje<br />

se ne treba posebno osvrtati. (Izvor:<br />

www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

41


Zelena transferzala<br />

Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba – kratki<br />

prikaz socijalno–kulturnog stanja Bošnjaka<br />

Bošnjaci u Zagrebu<br />

Vijeće bošnjačke nacionalne<br />

manjine Grada Zagreba<br />

je za potrebe popisa<br />

stanovništva 2011. godine<br />

uradilo projekat anketiranja<br />

bošnjačkog stanovništva<br />

u Zagrebu a sve s ciljem<br />

upoznavanja Bošnjaka sa<br />

značajem izjašnjavanja kao<br />

Bošnjak a ne kao Musliman.<br />

Kao rezultat spomenute<br />

ankete urađena je odlična<br />

studija, prikaz socijalno–<br />

kulturnog stanja Bošnjaka u<br />

Zagrebu. Najvažnije dijelove<br />

te studije prenosimo u ovom<br />

tekstu<br />

Autor: Mr.sc. Alija Hodžić<br />

Sve do 1992. godine<br />

Bošnjaci u Zagrebu žive u<br />

istoj državi punih 114 godina<br />

zajedno sa svojim sunarodnjacima<br />

iz Bosne i Hercegovine.<br />

Život na granici dvaju velikih<br />

carstava, život u krajinama, zamijenjen<br />

je zajedničkim životom<br />

pod istim zakonima. Počelo je s<br />

Austro-Ugarskom, a završilo sa<br />

socijalističkom Jugoslavijom. U<br />

čitavom tom periodu oni se zajedno<br />

sa svojim sugrađanima,<br />

Zagrepčanima, i sunarodnjacima<br />

u Bosni i Hercegovini mijenjaju,<br />

poprimaju nova obilježja u skladu<br />

s vremenom u kojem žive, ali<br />

i zadržavaju, ponekad i u teško<br />

prepoznatljivim oblicima, neke<br />

svoje stoljećima stvarane osobine<br />

(mentaliteti se sporo stvaraju,<br />

ali i sporo razgrađuju) - pa<br />

čak i onda kada uslijed raznih<br />

životnih okolnosti i djelovanja<br />

raznih ideologija u novoj sredini<br />

bivaju i asimilirani. Formirana<br />

kao posebna zajednica u okvirima<br />

Osmanskog carstva, ona se<br />

od jedne vjerske i unutar sebe<br />

heterogene zajednice, u kojoj<br />

prevladava izrazito stabilan i<br />

tradicionalan način života njenih<br />

članova, postupno preobražava<br />

u dinamičnu i modernu naciju<br />

evropskog tipa. Taj formativni<br />

period bio je za stvaranje bošnjačke<br />

nacije obilježen proturječnim<br />

okolnostima, ne uvijek povoljnim<br />

za njeno oblikovanje.<br />

Kao i druge nacionalne zajednice<br />

i ona se formira u suodnosu<br />

s već formiranim nacionalnim<br />

zajednicama ili onima koje su, s<br />

manjim ili većim zakašnjenjem<br />

u odnosu na glavne evropske tokove,<br />

i same bile u procesu svog<br />

formiranja, a prije svega kroz<br />

suodnos s hrvatskom i srpskom<br />

zajednicom, s kojima je, nekad<br />

u suradnji a nekad kroz sukob,<br />

i dijelila i razgrađivala neke od<br />

temelja zajedničkog historijskog<br />

iskustva.<br />

Dugotrajan život u istoj državi<br />

omogućio je njeno formiranje na<br />

širem teritoriju od onoga koji se<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

42<br />

može smatrati njenim “matičnim”<br />

teritorijem. Tako su i stanovnici<br />

Zagreba bošnjačke nacionalnosti<br />

i u vremenu nestanka zajedničke<br />

države ostali dio šire (bošnjačke)<br />

zajednice, a mnoge među njima<br />

je rođenje i dugogodišnji život u<br />

Zagrebu učinio autohtonim stanovnicima<br />

grada.<br />

Premo podacima dobivenim<br />

anketom bošnjačke populacije u<br />

gradu Zagrebu (ukupno ih je obuhvaćeno<br />

9.443) podjednak je udio<br />

članova bošnjačkih kućanstava koji<br />

su rođeni u Bosni i Hercegovini<br />

(46,01%) i onih koji su rođeni u<br />

Hrvatskoj (47,06%). Oko 4% ih<br />

je rođeno u Srbiji i Crnoj Gori, a<br />

izvan teritorija u kojem su tradicionalno<br />

nastanjeni bilo je rođenih<br />

svega 2,04%. Rezultat je to dugogodišnjeg<br />

života u zajedničkoj<br />

državi i prevladavajućeg tipa prostorne<br />

pokretljivosti stanovništva:<br />

seobe iz južnih u sjeverna područja<br />

i seobe iz manjih u veća naselja,<br />

u ovom slučaju seobe u veliki<br />

grad, privredni i kulturni centar<br />

ne samo Hrvatske već i šire regije.<br />

Zagreb je, uslijed dugogodišnjeg<br />

naseljavanja, postao zavičaj


za nekoliko generacija Bošnjaka,<br />

mjesto u kome se formiraju prva,<br />

važna i snažna mladalačka iskustva.<br />

Ova zavičajnost, međutim, ni<br />

kod njih nije poništila vezu sa zemljom<br />

porijekla njihovih predaka.<br />

Svakako, i u novonastalim okolnostima,<br />

u uvjetima gubljenja više od<br />

jednog stoljeća zajedničke države,<br />

Zagreb će kao regionalni centar i<br />

dalje biti i mjesto useljenja i mjesto<br />

rođenja mnogih Bošnjaka pa bi<br />

daljnja institucionalna izgradnja<br />

ove zajednice trebala biti podrška<br />

kako njihovom opstojanju tako i<br />

njihovoj sveukupnoj integraciji u<br />

život velikog grada.<br />

Integracija<br />

Bošnjaci su u Zagrebu, prema<br />

podacima ove ankete, dobro integrirani<br />

u društvo grada u kome<br />

žive. Po svojim socijalnim karakteristikama<br />

oni se značajnije ne<br />

razlikuju od ostalih stanovnika<br />

grada. Tako, njihova su kućanstva<br />

tipična kućanstva modernog društva,<br />

i po broju članova i po međugeneracijskom<br />

sastavu, a po tome<br />

se značajnije ne razlikuju od kućanstava<br />

grada Zagreba.<br />

Prema broju članova, prevladavaju<br />

manje brojčana kućanstva:<br />

samačkih kućanstava je oko 12%,<br />

a 72,31% je kućanstava koja imaju<br />

do 4 člana (dvočlanih kućanstva<br />

je 23,85%, tročlanih 23,81%, a<br />

četveročlanih 24,65%). U anketiranim<br />

kućanstvima (u njih 2.966)<br />

živi 9.443 njihovih članova, pa<br />

je veličina prosječnog kućanstva<br />

nešto više od tri člana. Među kućanstvima<br />

su najzastupljenija ona<br />

koja čine bračni par s djecom u kućanstvu<br />

(49,36%), te kućanstva s<br />

bračnim parom bez djece u kućanstvu<br />

(17,53%) i samačka kućanstva<br />

(11,90%). Samo 10-ak posto kućanstava<br />

je višegeneracijskog sastava.<br />

U najvećem se broju slučajeva<br />

radi, dakle, o kućanstvima koja su<br />

tipična za obiteljski život modernog<br />

društva.<br />

To su kućanstva koja su napustila<br />

tradicionalnu organizaciju obiteljskog<br />

života, a s tim, u pravilu,<br />

i tradicionalne bračne i međugeneracijske<br />

odnose. To su kućanstva u<br />

kojima dominira nuklearna obitelj<br />

(49,36%), te kućanstva u kojima<br />

nema djece (29.43%) bilo do su samačka<br />

iii se radi o bračnom paru<br />

bez djece u kućanstvu. Članovi<br />

bošnjačkih kućanstava, sudeći<br />

prema oblicima njihove<br />

obiteljske organizacije,<br />

vode suvremen gradski<br />

život, ne razlikujući se u<br />

tome od ostalih stanovnika<br />

grada Zagreba. Da<br />

su se Bošnjaci relativno<br />

dobro socijalno smjestili<br />

u Zagreb, to jest da se<br />

značajnije ne razlikuju<br />

od njegovih ostalih stanovnika<br />

(a što znači do se<br />

i oni unutar sebe u socijalnom<br />

pogledu razlikuju<br />

kao njihovi ostali sugrađani)<br />

pokazuju ovom<br />

anketom dobiveni podaci o njihovim<br />

obilježjima iz područja rada<br />

i obrazovanja (vrsta aktivnosti,<br />

Među onima<br />

koji su rođeni<br />

u Bosni i<br />

Hercegovini,<br />

73,53% je onih<br />

koji se imenuju<br />

kao “Bošnjaci’<br />

(samoimenovanih<br />

“Muslimana”<br />

je 26.47%), a<br />

među rođenim<br />

u Hrvatskoj,<br />

52,37% je<br />

“Bošnjaka”<br />

naspram 47,63”<br />

“Muslimana”.<br />

grana djelatnosti, zanimanje,<br />

školska sprema,<br />

korištenje interneta).<br />

Prema vrsti aktivnosti<br />

najviše je zaposlenih članova<br />

kućanstva (40,47%).<br />

Među njima je ponajviše<br />

posloprimaca - 33,50%.<br />

Onih koji samostalno<br />

obavljaju djelatnost -<br />

koji su samozaposlenije<br />

4, 15%, a poslodavaca<br />

je 2,82%. Nezaposlenih<br />

je 10,15%, umirovljenika<br />

19,53%, a izdržavanih<br />

članova kućanstva je<br />

27,92% (učenika je 13,47%, studenata<br />

5,42, a predškolske djece<br />

5,68% i domaćica 3,35,%). Dakle,<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

43


zaposlenih je dvostruko više nego<br />

umirovljenika, svaki četvrti član<br />

kućanstva je predškolsko dijete ili<br />

se školuje, a zapaža se i relativno<br />

mali udio domaćica. Članovi anketiranih<br />

kućanstava su zaposleni<br />

u svim vrstama djelatnosti: najviše<br />

u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu<br />

(26,35%) i građevinarstvu i<br />

industriji (20,5%). U obrazovanju,<br />

kulturi i znanosti zaposleno ih je<br />

7,10%, isto toliko i u zdravstvu i<br />

socijalnoj zaštiti, a nešto manje<br />

u financijama, osiguranju i sl.<br />

(5,52%) i u raznim državnim organizacijama<br />

(5,67%). U ostalim djelatnostima<br />

zaposleno ih je 9,04%.<br />

I ovi podaci sugeriraju da se radi o<br />

relativno dobroj radnoj integraciji<br />

bošnjačke populacije u Zagrebu:<br />

ne radi se samo o raznolikosti djelatnosti<br />

već i o tome da je svaki<br />

peti (19,73%) zaposlen u školstvu,<br />

zdravstvu i financijama- djelatnostima<br />

koje prednjače u strukturi<br />

djelatnosti suvremenog društva.<br />

Po zanimanju bošnjačku populaciju<br />

najčešće čine radnici (među<br />

zaposlenima ih je ukupno 49,11%<br />

- kvalificiranih i visokokvalificiranih<br />

je 41,16%, a nekvalificiranih<br />

i polukvalificiranih 7,95%).<br />

Stručnjaka je 13,99%, administrativnog<br />

osoblja, 13,68%, a rukovodilaca<br />

(raznih razina) 9,09%.<br />

S ostalim zanimanjima ih je 11,67<br />

%. Relativno mali udio nekvalificiranih<br />

i polukvalificiranih radnika<br />

(7, 95%), značajan udio stručnjaka<br />

i rukovodilaca (skoro svaki<br />

četvrti - 23,08) i prevladavajući<br />

udio kvalificiranih i visokokvalificiranih<br />

radnika (41,16%) pokazuje<br />

da i u kategoriji zanimanja bošnjačka<br />

populacija u Zagrebu najvećim<br />

djelom zauzima bolje stojeće<br />

radničke položaje, niže srednje,<br />

srednje i više društvene položaje<br />

(rukovodioci) i time se uklapa u<br />

socijalnu strukturu Grada.<br />

Svaki peti Bošnjak visoko<br />

obrazovan<br />

Položaji u zanimanju su u modernom<br />

društvu u velikoj mjeri povezani<br />

sa školskom spremom. Viši se<br />

društveni položaji najvećim dijelom<br />

ostvaruju višim i visokim obrazovanjem.<br />

Premo dobivenim podacima<br />

skoro svaki peti član anketiranih<br />

bošnjačkih kućanstava (među<br />

onima koji imaju 15 i više godina)<br />

posjeduje višu i visoku školsku spremu:<br />

ukupno ih je 18,61%, od čega je<br />

onih s višim obrazovanjem 6,80%,<br />

a onih s visokim 11.81%. Nije sasvim<br />

zanemariv ni broj onih članova<br />

kućanstva koji su magistri ili doktori<br />

znanosti. I među pripadnicima<br />

bošnjačke zajednice ima, dakle, ako<br />

je suditi prema školskoj spremi aktera<br />

koji učestvuju u višim oblicima<br />

kulturnog djelovanja u gradu. Sa<br />

srednjom školom, uključujući u ovu<br />

grupu i ranije zanatske škole, ukupno<br />

je 57,71%, a zanemariv je udio<br />

onih članova bošnjačkih kućanstava<br />

koji su bez škole (0,81%) ili su s nezavršenom,<br />

tj. nepotpunom osnovnom<br />

školom (3,73%).<br />

Podaci dobiveni ovom anketom<br />

pokazuju do bošnjačka populacija<br />

u Zagrebu ima relativno povoljnu<br />

obrazovnu strukturu, mada je relativno<br />

velik udio onih sa srednjom<br />

školskom spremom, a u suvremenim<br />

uvjetima zapošljavanja čini i podosta<br />

izloženu nepovoljnim trendovima<br />

na tržištu radne snage, jer je<br />

upravo ta grupacija najviše pogođena<br />

nezaposlenošću.<br />

Bošnjačka populacija u Zagrebu,<br />

prema prikazanim podacima, dijeli<br />

sudbinu sa svojim sugrađanima.<br />

Nezaposlenost njenih pripadnika,<br />

kao i ostalih građana, njen je najistaknutiji<br />

socio-ekonomski problem.<br />

lstovremeno, dobiveni podaci<br />

otkrivaju i značajne potencijale ove<br />

zajednice.<br />

Veze sa BiH<br />

Među njenim pripadnicima je<br />

znatan broj poslodavaca i stručnjaka<br />

u raznim područjima društvenog života<br />

(znanost, financije, zdravstvo,<br />

obrazovanje i kultura i td.) koji bi<br />

svojim angažmanom u zajednici<br />

mogli doprinijeti poboljšanju stanja<br />

u raznim područjima rada same<br />

zajednice kao i poboljšanja životnih<br />

prilika njenih pripadnika: rad na<br />

kulturnom unapređenju zajednice i<br />

poboljšanju veza njenih pripadnika<br />

s Bosnom i Hercegovinom (posebno<br />

kada su u pitanju mladi uzrasti),<br />

solidarnost sa socijalno ugroženim<br />

pripadnicima zajednice (posebno s<br />

ostarjelim i osamljenim pripadnicima<br />

zajednice sa lošim ekonomskim<br />

položajem), pomoć pri zapošljavanju,<br />

organiziranje zavičajnih klubova,<br />

organiziranje izleta, ljetovanja i<br />

zimovanja u Bosnu i Hercegovinu<br />

(posebno za mlade kako bi je bolje<br />

upoznali) itd. Time bi bošnjačka<br />

zajednica (i u njoj socijalno osjetljivi<br />

angažirani pojedinci koji se<br />

ističu povećanim sposobnostima,<br />

znanjima i vještinama) podupirući<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

44<br />

i pomažući svoje pripadnike, obavljala<br />

značajne socijalne i kulturne<br />

funkcije: postizanje bolje povezanosti<br />

svojih pripadnika i bolje njihove<br />

integracije u aktivnosti lokalne<br />

sredine. U sve nestabilnijem i uznemiravajućem<br />

svijetu, angažman u<br />

zajednici smanjuje široko raširene<br />

osjećaje nesigurnosti, izgubljenosti<br />

i napuštenosti. Zagrebački Bošnjaci,<br />

kako pokazuju podaci dobiveni<br />

ovom anketom, relativno su dobro<br />

vezani za Bosnu i Hercegovinu, odnosno<br />

svoje zavičaje i zavičaje svojih<br />

predaka - prostore koje nastanjuju<br />

kroz dugo vremensko razdoblje. Te<br />

veze su višestruke. One su i rodbinske,<br />

i kulturne i političke. Od<br />

ukupnog broja ispitanika tek ih je<br />

109 (3,67%) koji nemaju rodbinu na<br />

teritoriju u kojem su tradicionalno<br />

nastanjeni.<br />

Nacionalna opredjeljenost<br />

Postoji značajna razlika izmedu<br />

članova anketiranih kućanstava<br />

koji su rođeni u Bosni i Hercegovini<br />

i onih koji su rođeni u Hrvatskoj,<br />

a kada se radi o imenovanju njihove<br />

nacionalne pripadnosti. Među<br />

onima koji su rođeni u Bosni i<br />

Hercegovini, 73,53% je onih koji se<br />

imenuju kao “Bošnjaci” (samoimenovanih<br />

“Muslimana” je 26,47%),<br />

a među rođenim u Hrvatskoj,<br />

52,37% je “Bošnjaka” naspram<br />

47,63 “Muslimana”. Oni koji su<br />

rođeni u Bosni i Hercegovini više<br />

slijede promjene, bar kada se radi<br />

o nacionalnom imenovanju, od<br />

onih rođenih u Hrvatskoj. Može<br />

se pretpostaviti da će se vremenom<br />

udio onih koji se samoimenuju kao<br />

“Muslimani” u bošnjačkoj populaciji<br />

Zagreba smanjivati (samoimenuju<br />

- zato što to više nije službeno<br />

imenovanje, ono koje je bilo u<br />

SFRJ) i da će u nekom doglednom<br />

vremenu i nestati - što promjenom u<br />

imenovanju sadašnjih “Muslimana”<br />

što generacijskim smjenama, čime<br />

će se konačno uvesti sasvim jasna<br />

razlika između nacionalne i vjerske<br />

pripadnosti. Mi, naime, ni individualno<br />

ni kolektivno, nismo samo<br />

ono što sami mislimo o sebi i kako<br />

se imenujemo. Uvijek smo i ono što<br />

drugi misle o nama i kako nas imenuju<br />

i gdje nas, u svojim podjelama,<br />

svrstavaju. Jasnim razlikovanjem<br />

vjerske (muslimani) i nacionalne<br />

pripadnosti (Bošnjaci) značajno bi<br />

se smanjila razlika u tome kako<br />

Bošnjaci sebe vide i imenuju i kako<br />

ih drugi vide i imenuju.


Tragom skrivanog zločina - “Napad na Miosku 1918.”<br />

Krvavo kolo u Mioskoj<br />

Vijeće bošnjačke nacionalne<br />

manjine Grada Zagreba<br />

je za potrebe popisa<br />

stanovništva 2011. godine<br />

uradilo projekat anketiranja<br />

bošnjačkog stanovništva<br />

u Zagrebu a sve s ciljem<br />

upoznavanja Bošnjaka sa<br />

značajem izjašnjavanja kao<br />

Bošnjak a ne kao Musliman.<br />

Kao rezultat spomenute<br />

ankete urađena je odlična<br />

studija, prikaz socijalno –<br />

kulturnog stanja Bošnjaka u<br />

Zagrebu. Najvažnije dijelove<br />

te studije prenosimo u ovom<br />

tekstu.<br />

Piše: Almir Mehonić<br />

Mioska je malo mjesto na<br />

ulazu u Prijepolje. Nalazi<br />

se uvučena u kanjon istoimene<br />

rijeke, koja prolazi kroz ovu<br />

mahalu i ulijeva se nekoliko stotina<br />

metara niže u Lim. Od tog mjesta<br />

pa do same prijepoljske čaršije ima<br />

negdje oko 4 kilometra. Uzvodno,<br />

na mjestu gdje se danas nalazi jedno<br />

od najvećih prijepoljskih p j naselja<br />

- Velika Župa, Bošnjaci Mioske<br />

su imali svoje livade i njive, koje su<br />

koristili za ispašu stoke i uzgajanje<br />

raznih žitarica, pretežno pšenice i<br />

kukuruza.<br />

Prve pisane dokaze o ovoj mahali<br />

nalazimo u turskim defterima davne<br />

1477. godine. Mioska će kasnije dobiti<br />

vrlo značajnu ulogu zbog samog<br />

geografskog položaja, odnosno kroz<br />

nju će voditi putevi za Kamenu Goru,<br />

Kozicu, pljevaljsku opštinu i dalje za<br />

Crnu Goru. Stanovništvo Mioske<br />

su činili Bošnjaci-muslimani i to u<br />

najvećem broju familija Mehonića,<br />

koja se na ovo područje doselila<br />

iz Šahovića, tačnije Grančareva,<br />

najvjerovatnije<br />

negdje oko<br />

1700. godine,<br />

kada se u<br />

Crnoj Gori<br />

dešavaju veliki<br />

progoni mus<br />

limanskog<br />

stanovništva<br />

poznati kao<br />

“istraga poturica”.<br />

Pored<br />

Meh onića,<br />

Miosku su<br />

nasel javali<br />

i porodice<br />

Kujovića,<br />

B u k ovica,<br />

L uinovića,<br />

Habibovića.<br />

Naziv ovog<br />

sela mogao bi<br />

se vezati za<br />

stari narod<br />

Mijane, čije<br />

postojanje i<br />

življenje na širim<br />

prostorima<br />

Sandžaka<br />

potvrđ uju<br />

h istorijsk i<br />

d oku menti.<br />

Prema njegovom<br />

imenu,<br />

prostor gdje<br />

oni žive označen je kao<br />

Mijanska, što je u kasnijem<br />

izgovoru dobilo oblik<br />

Mioska. U svakom slučaju<br />

naziv Mioska predstavlja<br />

leksički raritet, odnosno<br />

rijetkosti i ukazuje na neku<br />

bitnu, raniju, jezičku karakterističnost<br />

ovog prostora.<br />

Ime sela bi se moglo<br />

vezati i za osnovu mil, mijo<br />

- drag, cijenjen, pitom, a<br />

ovim terminom je mogao<br />

biti označen prostor koji je<br />

povoljan za življenje, rodan prostor i<br />

slično, pa bi tako Mioska bila “plodna,<br />

pitoma”. Najstarije historijsko<br />

spominjanje Mioske, kao što smo rekli,<br />

nalazi se u hercegovačkom defteru<br />

1477. godine, u kojem se na tri<br />

mjesta spominje selo Mioska.<br />

Ostalo je<br />

upamćeno da je<br />

Jusuf Mehonić<br />

osvetio ubijene,<br />

tako što je<br />

uhvatio Sretena<br />

Nikolića,<br />

načelnika<br />

žandarmerije<br />

u Prijepolju<br />

i jednog<br />

od glavnih<br />

organizatora<br />

zločina.<br />

Činom ujedinjenja 1.<br />

decembra 1918. godine<br />

Sandžak se našao u kraljevini<br />

SHS kao siromašna<br />

i nerazvijena regija. Stanje<br />

javne sigurnosti i lične bezbjednosti<br />

Bošnjaka bila je<br />

kritična pogotovo u jesen<br />

1918. godine. Napad na<br />

živote i imovinu Bošnjaka<br />

bila je uobičajena i realna<br />

slika Kraljevine SHS.<br />

Ustvari, ovakve stvari se<br />

počinju dešavati odmah<br />

poslije povlačenja austrougarskih<br />

trupa iz Sandžaka. Posljedica<br />

toga su bila masovna fizička istrjebljenja,<br />

nasilna prevođenja u pravoslavlje,<br />

kao i protjerivanje i otimanje kuća i<br />

imanja Bošnjaka. Ubijanja i pljačkanja<br />

su vršile manje grupe sastavljene<br />

od nekoliko ljudi, koji su prvo ubijali<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

45


viđenije Bošnjake. Zanimljivo je da<br />

su spiskove sa imenima Bošnjaka,<br />

koje je trebalo likvidirati najčešće<br />

dobijali od najviših opštinskih funkcionera.<br />

Ubistva su se obično izvodila<br />

noću, kada su ljudi bili kod svojih<br />

kuća i u krugu svojih porodica.<br />

Pored ubistava vršena su i pljačke stoke,<br />

žita i svega što je bilo i najmanje<br />

vrijednosti.<br />

Istraživanjima nekih historičara<br />

utvrđeno je da je u vremenu od 1912.-<br />

1921. (Balkanski i Prvi svjetski rat)<br />

iseljeno negdje oko 100.000 Bošnjaka.<br />

Jedan od mnogobrojnih zločina iz<br />

tog perioda izvršen je i u Prijepolju u<br />

spomenutom selu Mioska, gdje je ubijeno<br />

8 nedužnih Bošnjaka. Ovaj zločin<br />

je vremenom zataškan uz simbolične<br />

kazne samo nekim vinovnicima ovog<br />

krvavog pira.<br />

Posebnog povoda za napad na<br />

Miosku nije bilo, ali je razloga bilo<br />

nekoliko. Osnovni razlog je bio sandžački<br />

gazija Jusuf Mehonić, odnosno<br />

veza Mehonića Mioske i Jusufa, kako<br />

rodbinska, tako i komitska. Sam Jusuf<br />

Mehonić je vrlo često prilikom svojih<br />

akcija utočište nalazio u Mioskoj, kod<br />

svojih rođaka. Među njima se isticao<br />

Zifo Mehonić, koji je zbog pružanja<br />

utočišta ovom sandžačkom sinu, osuđen<br />

u prijepoljskom sudskom procesu<br />

protiv komitskih jataka.<br />

Drugi razlog napada na Miosku je<br />

bio njen geografski položaj. Naime,<br />

kroz Miosku je vodio veoma važan<br />

put koji je trebao da bude osiguran<br />

od eventualnog napada komita Jusufa<br />

Mehonića.<br />

Cilj napada na Miosku je bio pohvatati<br />

i naočigled svih pobiti najviđenije<br />

Bošnjake i tako zastrašiti sve ostale<br />

i natjerati ih na muhadžirluk. Postojala<br />

su dva čovjeka koji su očigledno bili u<br />

planu za odstrijel. To je bio već spomenuti<br />

Zifo Mehonić, kao i Halil<br />

Mehonić. Pored Zife, Halil je bio veoma<br />

ugledan i uticajan čovjek. Postao<br />

je kmet nad cjelokupnim bošnjačkim<br />

življem sela Ninčića, Gračanice, Velike<br />

Župe, Mioske, Žitina, Hrta. Ova kme-<br />

tija se zvala Pranjci.<br />

Razoružaj, pa pobij<br />

Sam načelnik žandarmerije<br />

Sreten Nikolić i Todo Lazarević su<br />

pripremali napad na Miosku. Oni<br />

su u više navrata dolazili u Miosku<br />

sa pričom kako neće biti nikakvog<br />

napada o kome se tih dana pričalo,<br />

kako danas kažu neki stari Bošnjaci<br />

Mioske, od Tare do Lima. Ovo<br />

ukazuje da su i najviši vrhovi<br />

vlasti učestvovali u<br />

ovom zločinu. Suvišno je<br />

reći da su Bošnjaci Mioske<br />

svoje dželate dočekali goloruki,<br />

jer je odmah poslije<br />

okupacije 1912. godine<br />

bošnjačko stanovništvo<br />

razoružano duž cijelog<br />

Sandžaka.<br />

Na prostorima prijepoljske<br />

opštine vođeni su sporovi<br />

oko uspostavljanja vlasti<br />

između Srbije i Crne Gore.<br />

Tu je došlo do spora oko uspostavljanja<br />

j vlasti u selima Kamena Gora,<br />

Mataruge, Velika Župa, Mioska,<br />

Vukodol, Zvijezd. Komadant mjesta<br />

srpske vojske u Prijepolju kapetan I<br />

klase, Svetozar Hadžić, izdao je naređenje<br />

10. novembra 1912. godine, da<br />

seljaci tih sela predaju oružje i donesu<br />

ga u Prijepolje, a da Periša Marković,<br />

oficir crnogorske vojske nije nadležan<br />

da vrši razoružavanja u selima<br />

Prijepolja. Kapetan Hadžić je o tome<br />

izvijestio i Komandu pljevaljske posade<br />

crnogorske vojske, na što mu je<br />

komadant posade Nikola Pejović, odgovorio<br />

da njegova komanda smatra<br />

teritoriju spomenutih sela kao svoju i<br />

da ljudi iz tih područja treba da predaju<br />

oružje samo crnogorskoj posadi,<br />

“a nikako Vašoj”, i da “svaki pokušaj<br />

protivan ovome, ova će komanda<br />

smatrati kao povredu njenog prava i<br />

silom silu će odbiti, smatrajući povredu<br />

te teritorije, kao povredu državnih<br />

granica Kraljevine Crne Gore i njenog<br />

stanovnistva.”<br />

O ovom sporu izvijestio je komadant<br />

Javorske brigade Milivoje<br />

Anđelković Vrhovnu komandu srpske<br />

vojske 18. novembra 1912. godine.<br />

Šabana<br />

Kujovića na<br />

zvjerski način<br />

je ubio isto<br />

njegov kum<br />

Milika (H)<br />

Rvo. On mu je<br />

sjekao komad<br />

po komad mesa<br />

i tjerao ga<br />

da jede svoje<br />

sopstveno<br />

meso.<br />

Ovaj spor srpske i crnogorske<br />

vojske i utrkivanje<br />

ko će razoružati stanovništvo<br />

prijepoljskih sela nam<br />

pokazuje da je razoružavanja<br />

zaista bilo. Međutim,<br />

stvarno su razoružani samo<br />

Bošnjaci, kako bi se nova<br />

vlast što lakše razračunala<br />

sa njima. Tako je jesen 1918.<br />

godine zatekla Bošnjake<br />

Mioske potpuno bespomoćne<br />

i razoružane.<br />

Napad na Miosku bio<br />

je dobro pripremljen. Vođa napada<br />

bio je poznati crnogorski komita<br />

Milun Sokić. Srbi i Crnogorci su se<br />

organizovali od Vukova Brda, Ljutića,<br />

Strmećice, Kozice, Kamene Gore,<br />

Mihana...<br />

Napadači su sa sobom poveli i žene<br />

koje su bile zadužene za pljačkanje i<br />

otimanje zlata, garderobe, žita, stoke i<br />

svega što je i najmanje vrijednosti.<br />

Ta dobro naoružana rulja na<br />

putu za Miosku, nedaleko od mjesta<br />

Lipovac, počela je svoj krvavi ritual. Iz<br />

čista mira ubili su Hamida Bašovića,<br />

koji je išao svojoj kući ne znajući šta<br />

se događa. Danas se to mjesto zove<br />

Hamidov grob. Napad na Miosku<br />

se desio po noći, kada su svi bili kod<br />

svojih kuća. Napadači su prvo opkolili<br />

Miosku dobro naoružanim ljudima,<br />

dok je ostala rulja krenula ka centru<br />

sela. Rasporedili su se na svaku kuću,<br />

lupajući na vrata i dozivajući Halila<br />

i Zifa Mehonića. Opazivši krvoloke<br />

Zifo je uspio pobjeći niz rijeku koja<br />

protiče kroz samu Miosku, dok se<br />

Halil uspio sakriti ispod štale u uzanom<br />

prostoru. Kada je Šerif Mehonić<br />

čuo da razbojnici lupaju na njegova<br />

vrata, iskočio je kroz prozor u avliju<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

46


i probio se kroz tu<br />

razularenu gomilu<br />

držeći kolac u rukama<br />

i uzvikivajući<br />

lozinku koju je<br />

predhodno uspio<br />

čuti “Sveti Vuk”.<br />

Pošto je bila noć,<br />

napadači nisu prepoznali<br />

Šerifa, a<br />

od kolca su mislili<br />

da je puška i da je<br />

to jedan od njih.<br />

Tek kada je skočio<br />

u rijeku shvatili su<br />

da je to neko od<br />

Mioštana. Kada<br />

im nije pošlo za<br />

rukom da uhvate<br />

Halila i Zifa<br />

Mehonića, ova banda je<br />

krenula sa krvavim pirom,<br />

ubijajući i pljačkajući sve<br />

na šta bi naišli. Ljude koje<br />

su uspjeli uhvatiti, najprije<br />

su vezali i tako ih dovodili<br />

na središte sela. Hvatani<br />

su uglavnom stari, bolesni<br />

i bespomoćni. Braću Temu<br />

i Selmu Delendžića, kao<br />

i Šabana Kujovića, vezali<br />

su zajedno i dok su čekali<br />

sasvim izvjesnu smrt<br />

Selmo Delendžić se uspio<br />

odvezati, međutim, nije mogao<br />

pomoći ni bratu ni Šabanu, pobjegao<br />

je i sakrio se ispod pruća, koje<br />

su Mioštani donosili za ograđivanje<br />

imanja. Na drugoj strani su vezali<br />

Ragiba i Gazu Mehonića i Adila<br />

Delića, koji je kao radnik radio na<br />

imanju Mehonića, a inače je bio<br />

iz Durtovića kod Pljevalja. Gazi i<br />

Adilu je konopac na rukama uspjela<br />

presjeći Đula Mehonić, žena Avde<br />

Mehonića i tako ih spasiti. Dječaka<br />

od 13 godina, Zeću Mehonića, grupa<br />

razbojnika je uhvatila. Prijetili su<br />

da će mu usijanom žicom izvaditi<br />

oči ako ne kaže gdje su pare i zlato.<br />

U kući Zife Mehonića su naši bolesnog<br />

i iznemoglog Adema Mehonića,<br />

brata Zifina, ali ubicama to nije ništa<br />

značilo, iznijeli su u ćebetu bolesnog<br />

i iznemoglog Adema i onda<br />

ga ubili. Ubio ga je Ilija Kijanović.<br />

Inače, u ovom pohodu kumstvo je<br />

došlo do izražaja. Ragiba Mehonića<br />

je ubio kum Mlađen Čović. Mlađen<br />

mu je prvo ponudio cigaretu sa riječima:<br />

“Uzmi kume biće ti zadnja”.<br />

Iz drhtavih ruku je ispala posljednja<br />

cigareta, onda ga je Čović počeo<br />

tući govoreći: “Uzima Turčin, a<br />

neće da puši”. Zatim je uzeo pušku i<br />

ubio ga. Šabana Kujovića na zvjerski<br />

Bošnjaci<br />

Mioske nisu<br />

krenuli u<br />

egzodus.<br />

Ostali su na<br />

svojim kućnim<br />

pragovima,<br />

prkoseći<br />

sumornim<br />

vremenima<br />

koje su<br />

zadesile<br />

Sandžak i<br />

Prijepolje.<br />

način je ubio isto njegov<br />

kum Milika (H)Rvo. On<br />

mu je sjekao komad po<br />

komad mesa i tjerao ga da<br />

jede svoje sopstveno meso.<br />

Kada su došli do kuće Ibre<br />

i Muje Kujovića, razbojnici<br />

su naletjeli na zaključana<br />

vrata. U kući je bila samo<br />

djevojčica Zifa Kujović,<br />

koja je bila već legla na<br />

spavanje. Zifa se više nije<br />

probudila. Zločinci su je<br />

ubili na spavanju, pucajući<br />

iz avlije kroz prozor u djevojčicu.<br />

Kada su završili ubijanja i<br />

pljačkanje, razbojnici su se ponapijali.<br />

Pijani monstrumi su uz pjesmu zaigrali<br />

kolo preko ubijenih Bošnjaka,<br />

koji su bili razbacani po putu. Ovaj<br />

krvavi pohod se završio u samu zoru,<br />

svađom pijanih razbojnika oko podjele<br />

plijena.<br />

Srpkinja “svisnula s pameti” kada<br />

je vidjela izmasakrirana tijela<br />

Bošnjaka<br />

Vijest o zločinu u Mioskoj brzo<br />

se proširio po cijelom Prijepolju. U<br />

Miosku su počeli dolaziti ljudi iz<br />

Velike Župe, Ratajske, Čaršije, da bi<br />

se uvjerili u istinitost vijesti koja je<br />

kružila gradom. Leksa Ćubić je bila<br />

jedna od onih koja je došla u Miosku<br />

da se svojim očima uvjeri o novoj vijesti.<br />

Kada je vidjela prizor izmasakriranih<br />

ljudi, razbacanih po seoskom<br />

putu, Leksa Ćubić je “svisnula s pameti”.<br />

Ovo je samo jedan detalj, koji<br />

pokazuje kako je bio stravičan prizor<br />

pobijenih Bošnjaka Mioske, kao i kolika<br />

je bila mržnja ovih zločinaca, koji<br />

su mogli učiniti ono što jedan ljudski<br />

um nije mogao da podnese. Srpkinja,<br />

Leksa Ćubić je do kraja svog života<br />

ostala psihički poremećena osoba,<br />

vidjevši epilog zločina<br />

kojeg su počinili<br />

pripadnici<br />

njenog naroda.<br />

Za ovaj zločin,<br />

samo neki zlikovci<br />

su simbolično<br />

kažnjeni. Te presude<br />

su sasvim<br />

slučajno nađene<br />

nakon završetka<br />

II svjetskog rata u<br />

Okružnom sudu<br />

u Novom Pazaru.<br />

Tačnije, presude<br />

su nađene na tavanu<br />

suda, prilikom<br />

traženja papira za<br />

pisaće mašine. Te<br />

presude, za koje<br />

nikada niko nije izdržavao kaznu,<br />

pronašao je Drago Malešić, sa nekim<br />

svojim “drugovima”. Naravno da oni<br />

koji su bili organizatori ovog masakra<br />

u Mioskoj, nisu htjeli kazniti svoje zlikovce,<br />

koje su unajmili za krvavi pohod<br />

na Miosku.<br />

Ostalo je upamćeno da je Jusuf<br />

Mehonić osvetio ubijene, tako što je<br />

uhvatio Sretena Nikolića, načelnika<br />

žandarmerije u Prijepolju i jednog od<br />

glavnih organizatora zločina. Uz riječi:<br />

“Sretene jadane, ti si našao da mi<br />

oslobađaš braću”, Jusuf Mehonić je<br />

likvidirao Nikolića.<br />

Bošnjaci Mioske nisu krenuli u<br />

egzodus. Ostali su na svojim kućnim<br />

pragovima, prkoseći sumornim<br />

vremenima koja su zadesila<br />

Sandžak i Prijepolje. Za vrijeme II<br />

svjetskog rata, organizovani u jedinice<br />

Muslimanske milicije, Bošnjaci<br />

Mioske su dali veliki doprinos braneći<br />

bošnjačko stanovništvo Prijepolja.<br />

Na njihovom čelu i tada su bili hrabri<br />

Zifo i Halil Mehonić. Nažalost,<br />

Halil nije doživio kraj rata. Partizani<br />

su ga 1943. godine ubili na Seljašnici,<br />

kod Prijepolja.<br />

Zločin u Mioskoj 1918. godine<br />

je samo jedan od mnogobrojnih zločina<br />

koji su skriveni i samo jedan<br />

od onih koji su uz šapat pričali stari<br />

Bošnjaci, bojeći se da će vrijeme ubijanja<br />

Bošnjaka ponovo zakucati na<br />

njihova vrata. Ovi redovi su prvi javni<br />

govor o ovom zločinu koji je odnio 8<br />

nevinih ljudskih života. Neka nevine<br />

žrtve napada na Miosku 1918. ostanu<br />

zauvijek zapisane: Ragib Mehonić,<br />

Adem Mehonić, Šaban Kujović, Zifa<br />

Kujović, Temo Delendžić, Redžo<br />

Lujinović, Ibro Bukovica, Hamid<br />

Basović.<br />

* Za tekst korišćena svjedočenja<br />

starih Bošnjaka Mioske<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

47


Zločin<br />

Uloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH<br />

Sve nade SPC bile su položene u “tri K”<br />

(Karadžića, Krajišnika i Koljevića)<br />

Nakon što smo u više<br />

brojeva obradili ratne<br />

zločine protiv Bošnjaka<br />

u općinama Pounja i u<br />

općini Kotor Varoš napravit<br />

ćemo malo zaokret i<br />

početi se baviti ulogom<br />

Srpske pravoslavne crkve u<br />

zločinima i agresiji u BiH<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Iako je Srpska pravoslavna crkva<br />

imala veliku ulogu u pripremama<br />

i izvođenju agresije na<br />

Republiku Bosnu i Hercegovinu ova<br />

tema je do sada veoma malo obrađena.<br />

Također, ni nadležne sudske institucije<br />

u BiH se uopće ne bave ulogom SPC<br />

u agresiji na BiH, odnosno ni jedan<br />

“velikodostojnik” SPC-a nije pozvan<br />

na odgovornost niti je potezano pitanje<br />

njihove odgovornosti. Najpotpunije<br />

istraživanje o zločinačkoj ulozi Srpske<br />

pravoslavne crkve u huškanju srpskog<br />

naroda na borbu za “Veliku Srbiju”<br />

uradio je Milorad Tomanić, koji je<br />

svoja istraživanja sabrao u djelo naslovljeno<br />

“Srpska crkva u ratu i ratovi<br />

u njoj”. U narednih nekoliko brojeva<br />

prenijet ćemo najzanimljivije dijelove<br />

Tomanićevog istraživačkog djela, dijelove<br />

koji su vezani za agresiju na BiH.<br />

Ćutanje i prećutkivanje<br />

U ovom poslu ćutanja i prikrivanja<br />

književnicima su se pridružili i<br />

episkopi Srpske pravoslavne crkve. U<br />

saopštenju sa vanrednog zasjedanja<br />

Svetog arhijerejskog sabora, održanog<br />

u decembru 1992. godine, oni<br />

su odbacili optužbe na račun Srba<br />

u BiH da “drže u logorima 40.000<br />

žena Muslimanki za svoje iživljavanje<br />

i silovanje”. “U ime pravde Božje, na<br />

osnovu svjedočenja naše sabraće arhijereja<br />

iz Bosne i Hercegovine i drugih<br />

pouzdanih svjedočenja, izjavljujemo<br />

sa punom moralnom odgovornošću<br />

da takvih logora u Republici Srpskoj<br />

Bosne i Hercegovine, kao ni u Srpskim<br />

Krajinama, niti je bilo niti ima.”<br />

Ali zato, “što se tiče žrtava nasilja na<br />

srpskoj strani, posjedujemo mnogobrojna<br />

provjerena svjedočenja o pojedinačnim<br />

i grupnim silovanjima i<br />

nasiljima nad ženama, čak i devojčicama.<br />

Najstrašniji su, za moralnu odgovornost<br />

i ljudsku savjest samih žrtava i<br />

svih nas, mnogi slučajevi žena Srpkinja<br />

koje su pod takvim nasiljem ostale u<br />

drugom stanju.” Takođe, sve zločine u<br />

Bosni koje su činili pripadnici srpskih<br />

oružanih jedinica episkopi su objašnjavali<br />

gnevnom osvetom, izbezumljenošću<br />

i raspamećenošću pojedinaca (vladika<br />

Atanasije Jevtić) i ostrvljenošću<br />

pojedinaca (patrijarh Pavle). Međutim,<br />

u ruskom listu “Izvestija” od 25. novembra<br />

1992. godine objavljen je tekst<br />

o jednom Rusu plaćeniku koji je u trenažnom<br />

kampu u Erdutu prošao obuku<br />

pod vođstvom Željka Ražnatovića<br />

Arkana, a uz podršku srpske policije.<br />

“Filozofija brutalnosti je utuvljivana<br />

u glave boraca - ‘Srpski patriota je<br />

nemilosrdan prema neprijateljima, on<br />

nema pravo da poštedi njihovu djecu,<br />

žene, ili starce’ - zgražavao se naš (ruski)<br />

bandit”, kaže Evgenij Vostrukov u<br />

svom tekstu “Umreti u Jugoslaviji”.<br />

Prećutkivano je i da je u Banjaluci,<br />

gradu na čijem području nije bilo<br />

ratnih dejstava, srušeno svih 16 džamija<br />

i pet turbeta (mauzoleja), kao<br />

i Sahat kula, prvi javni sat u Bosni i<br />

Hercegovini. Ovakva dešavanja nagovještena<br />

su i prije početka rata u<br />

Bosni. Krajem februara 1992. godine<br />

bačen je eksploziv i oštećeni su najvrednija<br />

banjalučka džamija Ferhadija<br />

i obližnje Ferhad-pašino turbe. Ovo<br />

je, međutim, bila samo uvertira. Pravo<br />

rušenje je počelo 9. aprila 1993. godine<br />

paljevinom džamije u Podpećinama. A<br />

onda su na red došle i dvije najpoznatije<br />

džamije, Ferhadija i Arnaudija, od<br />

kojih je Ferhadija bila prava ljepotica i<br />

nalazila se pod zaštitom UNESCO-a.<br />

Banjalučani su je smatrali najljepšom<br />

džamijom u BiH, ponajviše zbog<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

48<br />

njenog vitkog minareta. Obje su srušene<br />

miniranjem u zoru 7. maja 1993.<br />

godine. Posljednje džamije spaljene su<br />

6. i 8. septembra 1993. i tako je za manje<br />

od pola godine svih 16 banjalučkih<br />

džamija bilo zbrisano sa lica zemlje.’’<br />

U novembru 1994., u takvoj “čistoj<br />

i bezminaretnoj” Banjaluci okupili su<br />

se srpski arhijereji i održali vanredno<br />

zasjedanje Svetog arhijerejskog sabora.<br />

U poruci koja je objavljena nakon zasjedanja,<br />

episkopi su nas podsjetili da<br />

je Banja luka “mučenički grad stradanja<br />

Sveštenomučenika Platona’’ anđela<br />

Crkve Božije banjalučke, čiji je Saborni<br />

hram prije 50 godina takođe stradao,<br />

kao i mnogi drugi u ovim krajevima<br />

sa hiljadama pravoslavnih vjernika”.<br />

Pedeset godina kasnije na banjalučkim<br />

prostorima nisu stradavali pravoslavne<br />

crkve ni srpsko pravoslavno stanovništvo.<br />

Ali zato, džamije i muslimansko<br />

stanovništvo jesu. Oni su, međutim,<br />

kao i u drugim zvaničnim dokumentima<br />

Srpske pravoslavne crkve, i u<br />

ovoj poruci bili bezimeni. Episkopi su<br />

smatrali da je sasvim dovoljna jedna<br />

uopštena, toliko puta ponovljena fraza<br />

kojom se osuđuje “razaranje svetinja i<br />

bogomolja, pravoslavnih, rimokatoličkih<br />

i muslimanskih”.<br />

“Tri A” i tri „ K“<br />

Ogradivši se od rukovodstva u<br />

Srbiji, vrh SPC je postao izuzetno blizak<br />

sa rukovodstvom bosanskih Srba<br />

na Palama. Sve nade Srpske pravoslavne<br />

crkve, posebno “tri A” (mitropolita<br />

Amfilohija, vladike Atanasija<br />

i vladike Artemija), bile su položene<br />

u “tri K” (Karadžića, Krajišnika i<br />

Koljevića) i, naravno, Biljanu Plavšić,<br />

“novu Kosovku djevojku”, kako je nazva<br />

mitropolit Amfilohije. Dragomir<br />

Ubiparović, sveštenik iz Sarajeva, u jednom<br />

od brojeva časopisa “Hrišćanska<br />

misao”, opisao je kakav je bio odnos<br />

Crkve u ratnim godinama prema čelnicima<br />

Srba iz Bosne: “Crkvene prostorije<br />

i svečanosti su poslužile za promociju<br />

čelnih ličnosti SDS-a i njihovu<br />

preporuku narodu. U toj bezmjernoj


podršci se najbolje iskazala naša sklonost<br />

ka pretjerivanjima. Išlo se dotle<br />

daleko, da su se i sami prvaci stranke<br />

zbunjivali ukazanom pažnjom i previše<br />

laskavim ocjenama o njima samima<br />

- o tobože Bogom predodređenim im<br />

mesijanskim ulogama. Kako i ne bi<br />

kad su im se sveštena lica obraćala sa<br />

nečuvenim slavopojima u kojima ih<br />

tu pred narodom podsjećaju: ‘da ih je<br />

sami Bog poslao da spasu rod srpski’...<br />

Takvo neodmjereno služenje Crkve<br />

politici i pomoć Crkve da ta politika<br />

zadobije povjerenje naroda, ta previše<br />

vidljiva simbioza i taj zajednički rad<br />

na istom polju, apsolutno podrazumjeva,<br />

nakon svih događaja, i zajedničku<br />

podjelu uspjeha i neuspjeha! Stoga je<br />

za očekivati da Crkva od novih vlasti<br />

bude i obilato nagrađena. Ali ako se<br />

povede pitanje odgovornosti za ratne<br />

posljedice (razaranja i žrtve) pored političkih<br />

i vojnih subjekata, za očekivati<br />

je da bude spomenuta i Crkva.”<br />

“Laskave ocjene” i “nečuveni slavopoji”<br />

sveštenih lica i velikodostojnika<br />

SPC na račun prekodrinskih Srba<br />

i njihovih rukovodstava ostavljali su<br />

traga na mnogim srpskim dušama,<br />

posebno onim mladim, još nedozrelim.<br />

Pod uticajem pojedinih svojih<br />

profesora na Bogoslovskom fakultetu,<br />

kao što su mitropolit Amfilohije,<br />

vladika Atanasije Jevtić, vladika<br />

Atanasije Rakita i drugi, studenti su<br />

slavopoje pretvorili u obožavanje, a<br />

kritike na račun drugih naroda i njihovih<br />

prvaka u rasnu netrpeljivost. To<br />

se dobro videlo i iz časopisa studenata<br />

Bogoslovskog fakulteta “Logos”. U<br />

tekstu “Herojska borba Srba”, urednik<br />

Predrag Milošević između ostalog je<br />

pisao: “Stratezi novog svjetskog poretka<br />

u Vašingtonu i Njujorku i njihovi<br />

lakeji izdajnici Evrope iz Evropske<br />

unije su dali mig austrougarskim slugama,<br />

Hrvatima, da krenu u stvaranje<br />

ustaške države do Zemuna. Međutim,<br />

srpski krajišnici su pomrsili račune<br />

ustašama i njihovim mentorima te u<br />

istrajnoj i junačkoj borbi stvorili srpsku<br />

državu Republiku Srpsku Krajinu<br />

koja zaokružuje vjekovne srpske prostore.<br />

Hrvatska je umjesto NDH do<br />

Zemuna dobila komičan izgled banane.<br />

Vašingtonski potpaljivači ratova su<br />

svoje nade da zagospodare ovim prostorima<br />

i opljačkaju bogatstva pokušali<br />

da realizuju preko bosanskih muslimana-poturčenjaka,<br />

pa su im obećali<br />

islamsku džamahiriju i na srpskim teritorijama,<br />

na tlu drevne Evrope. Aprila<br />

1992. EZ i SAD su priznali ‘suverenu’<br />

državu BiH, a islamski fanatik Alija<br />

Izetbegović je naredio opšti oružani<br />

napad na srpski narod. Povampirile su<br />

se ustaške horde i handžardivizija.<br />

Kako Hrvati i<br />

Muslimani nikad nisu mogli<br />

izaći na kraj sa srpskim<br />

borcima oni su se sadistički<br />

iživljavali nad srpskim civilima,<br />

upadali bi u sela, klali,<br />

silovali, derali i palili žive<br />

ljude, nikoga nisu štedjeli,<br />

ni žene, ni starce, ni djecu,<br />

pa čak ni bebe. U svojim<br />

logorima imaju razvijene čitave<br />

sisteme mučenja, tako<br />

da žrtva izdrži dnevno i po<br />

10 sati mučenja da ne umre.<br />

U Sarajevu su decu bacali<br />

izgladnjelim lavovima u zoološkom<br />

vrtu. Sadizam i zverstva su osobine tih<br />

podljudskih vrsta koji hoće svoje ‘suverene<br />

države’, a jedino su sposobni da se<br />

obračunavaju sa djecom i starima preko<br />

70 godina, koje uhvate i svežu. Srbi<br />

su naprotiv stvorili Republiku Srpsku<br />

koja je snažna i vitalna država.” (Ovo<br />

je objavljeno samo nekoliko mjeseci<br />

pre totalnog raspada Republike Srpske<br />

Krajine i gubitka velikog dijela teritorije<br />

Republike Srpske.)<br />

Radujući se iskreno što “u borbama<br />

uvijek pogine deset puta više<br />

muslimana nego Srba”, mladi autor<br />

teksta hvali generala Mladića, cijeli<br />

oficirski kadar vojske RS i srpske<br />

vojnike. “Danas u doba sentimentalizma<br />

i humanizma koji truju masovno<br />

ljudske duše i ljude pretvaraju u<br />

mlitave čovečuljke, još ima ljudi sa<br />

gvozdenom voljom, bistrim umom<br />

i usredsređenim pogledom od kojih<br />

drhti zlo i haos. To su borci Republike<br />

Srpske i Republike Srpske Krajine za<br />

koje možemo slobodno reći da su<br />

plemići, vitezovi i heroji. Njih ništa<br />

ne može pokolebati i omesti, ni<br />

Crkvene<br />

prostorije i<br />

svečanosti<br />

su poslužile<br />

za promociju<br />

čelnih ličnosti<br />

SDS-a i njihovu<br />

preporuku<br />

narodu. U toj<br />

bezmjernoj<br />

podršci se<br />

najbolje<br />

iskazala naša<br />

sklonost ka<br />

pretjerivanjima.<br />

brojnije snage neprijatelja,<br />

ni besomučna arlaukanja<br />

beogradskih pacifista. I<br />

ranije smo imali te srpske<br />

izrode i izdajnike zvane<br />

pacifisti koji su pljuvali<br />

po srpskim vojnicima i<br />

pravednom ratu. Danas su<br />

se zaista nakotili i postali<br />

još bezobrazniji i ciničniji.”<br />

“Oni neće da priznaju<br />

da mir nastupa pobjedom<br />

jednih i porazom drugih.<br />

Oni hoće da mir nastupi<br />

srpskom kapitulacijom i<br />

pristajanjem na ropstvo.<br />

Mir na Balkanu bi odavno bio da<br />

Alijini i Franjini mentori neprestano<br />

ne huškaju ustaše i poturčenjake na<br />

Srbe. Ovako, mir će nastupiti potpunom<br />

pobjedom Srba i stvaranjem jedinstvene<br />

slobodne srpske nacionalne<br />

i pravoslavne države”, zaključio je<br />

student Bogoslovskog fakulteta.<br />

Dakle, i ovako su razmišljali budući<br />

sveštenici, možda i episkopi, oni<br />

koji bi trebalo da podučavaju djecu<br />

vjeronauci po školama Srbije i da<br />

prenose drugima Hristovu nauku.<br />

Ali, i da im usput objasne da postoje i<br />

“podljudske vrste”, da se neki “kote”,<br />

poput srpskih pacifista, a posebno da<br />

ih nagovore na odbacivanje razuma<br />

i logičnog razmišljanja. Jer, svakome<br />

razumnom bilo je jasno šta će se desiti<br />

u RSK i RS, tj. da će tok događaja<br />

biti suprotan onome u šta je student<br />

Bogoslovskog fakulteta pokušao da<br />

ubijedi svoje čitaoce. Puna krivica za<br />

stavove iznijete u citiranom tekstu ne<br />

ide samo na dušu ovog mladog čoveka.<br />

Sve se to moglo čuti i od episkopa<br />

Srpske pravoslavne crkve, ali u nešto<br />

rafiniranijoj formi.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

49


Svijet medija<br />

Raphael Bonelli, Institut za psihijatriju i psihoterapiju<br />

Kada islamofobija prelazi<br />

u bolest<br />

Upravo su mladi<br />

naraštaji muslimana<br />

nadareni, inteligentni<br />

i imaju budućnost.<br />

Antireligiozni efekat je<br />

nastao iz narcističkog<br />

razočarenja da<br />

vjera nije nestala u<br />

postmodernoj dobi.<br />

Ti ljudi doživljavaju<br />

islam kao prijetnju jer<br />

muslimani vjeruju u Višu<br />

Silu, kaže Bonelli<br />

Izvor: Wiener Zeitung 26.4.2011<br />

Prijevod s njemačkog: Sejfuddin<br />

Dizdarević<br />

Razgovarao: Stefan Beig<br />

Wiener Zeitung: U za-<br />

Wdnje vrijeme istražu-<br />

Wjete islamofobiju. Da<br />

li je ona medicinski pojam?<br />

Raphael Bonelli: Islamofobija<br />

nije, ali fobija jeste. Pod njom podrazumijevamo<br />

neurotički strah<br />

od nečega konkretnog. Kao što<br />

je strah od zmija, od visine ili od<br />

socijalnih kontakata. U međunarodnim<br />

klasifikacijama nedostaje<br />

ksenofobija (strah od stranog),<br />

ali ona ima psihološku pozadinu.<br />

I ona označava strah od vanjskog<br />

stimulusa – stranca zbog kojeg se<br />

osjećamo ugroženim.<br />

Da li su sve forme islamofobije<br />

i ksenofobije bolesne?<br />

Ne same po sebi. Bolesne postaju<br />

kada strah postane potpuno<br />

iracionalan, kada izgubi ravnotežu<br />

i kada prestane imati bilo<br />

kakvu vezu sa stvarnošću. Što<br />

manje analizirate vaše strahove,<br />

oni vas više vode ka agresivnom<br />

ponašanju: jer vam sopstveni<br />

motivi nisu poznati niste u stanju<br />

da kontrolišete taj strah i ne<br />

znate kako da se ophodite prema<br />

njemu.<br />

Koji su psihološki uzroci<br />

islamofobije?<br />

Po mojim istraživanjima<br />

ona se crpi iz klasične<br />

ksenofobije ali i iz<br />

generalne mržnje prema<br />

vjeri. Nekada prevagne<br />

jedna, nekada druga<br />

strana. Konzervativne<br />

osobe prije naginju ka<br />

ksenofobiji.<br />

Zbog čega?<br />

Jer se drže slike svijeta<br />

u kojem žive i svaku<br />

promjenu<br />

doživljavaju<br />

j<br />

kao prijetnju. Činjenica<br />

je da se Beč promijenio<br />

i da će se i dalje mijenjati.<br />

Ali Beč je uvijek bio<br />

podložan promjeni. Ko<br />

to smatra prijetećim to<br />

kod njega vodi ka agresiji<br />

i ogorčenju. Ovdje igraju<br />

ulogu i rasistički motivi<br />

koje sam sebi neće da<br />

prizna. Centralni motiv<br />

kod fobije je lična pogođenost:<br />

“Mene je strah<br />

da će mi stranci oduzeti radno<br />

mjesto.” Karakteristična je i ogorčenost<br />

nestankom voljene domovine.<br />

I pri tome ti ljudi sebe vide<br />

kao žrtve.<br />

Kritičari islama koriste<br />

argumente. Da li su i oni<br />

iracionalni?<br />

Oni navode realne događaje,<br />

ali njima nisu važni argumenti<br />

nego oni time pravdaju lične<br />

predrasude. Iracionalno je u<br />

svakom muslimanu koji živi u<br />

Austriji vidjeti opasnost samo<br />

zbog toga jer su muslimani ubili<br />

nekoliko kršćana u Egiptu. Isto<br />

tako su i kršćani ubijali muslimane.<br />

Naravno da postoje prepreke<br />

u suživotu ali ovdje se namjerno<br />

napuhavaju negativnosti<br />

samo da bi se islam predstavio<br />

kao opasnost.<br />

Za nekoga ko<br />

sanja o kraju<br />

svih vjera,<br />

on doživljava<br />

prijetećom<br />

činjenicu da<br />

jedan mladi<br />

čovjek klanja<br />

pet puta na<br />

dan.<br />

Takvim argumentima se koriste<br />

i katolici?<br />

Imate katolika koji se busaju u<br />

prsa svojom vjerom, i daju izjave<br />

koje su oprečne katoličkom učenju<br />

i izjavama pape. Nevjerovatno je sa<br />

kakvim fanatizmom zloupotrebljavaju<br />

katoličko učenje samo da bi<br />

opravdali sopstvenu islamofobiju<br />

i da ne bi morali<br />

sebi priznati političke<br />

motive koji se kriju iza<br />

svega. I to je iracionalno.<br />

Upravo su zadnja dvojica<br />

papa nedvojbeno izrazili<br />

zajedničke tačke sa islamom<br />

i zalagali su se za<br />

toleranciju.<br />

Po Vama je drugi<br />

izvor islamofobije generalna<br />

mržnja prema<br />

vjeri?<br />

Za nekoga ko sanja o<br />

kraju svih vjera, on doživljava<br />

prijetećom činjenicu<br />

da jedan mladi<br />

čovjek klanja pet puta<br />

na dan. Upravo su mladi<br />

naraštaji muslimana<br />

nadareni, inteligentni<br />

i imaju budućnost.<br />

Antireligiozni efekat je<br />

nastao iz narcističkog<br />

razočarenja da vjera nije<br />

nestala u postmodernoj dobi. Ti<br />

ljudi doživljavaju islam kao prijetnju<br />

jer muslimani vjeruju u Višu<br />

Silu. Kada musliman slijedi svoju<br />

vjeru i u javnosti, to još više pojačava<br />

osjećaj ugroženosti jer to<br />

znači da vjera nije puki sentimentalni<br />

osjećaj. Za takve je posebno<br />

iritirajuće da su se mladi ljudi iz<br />

svoje volje odlučili za vjerski život.<br />

Pogotovo za one koji u vjeri vide<br />

formu ugnjetavanja.<br />

Sigmund Freud je vjeru nazvao<br />

kolektivnom neurozom<br />

koja je zbog psihoanalize postala<br />

nepotrebna.<br />

Vjera je komprimirana mudrost<br />

kako da se uredi sopstveni život u<br />

kojoj se ogleda životno iskustvo<br />

stotina generacija. U međuvremenu<br />

postoje naučni dokazi da je vjera<br />

dobra po čovjeka.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

50


Protiv koga Amerika vodi rat?<br />

Kriminalci iz Guantanama<br />

Način na koji su ljudi<br />

završavali na Guantanamu<br />

ukazuje na dvije stvari. Kao<br />

prvo da se Amerika naspram<br />

ljudskih prava odnosila kao<br />

čistačica naspram dosadnih<br />

propisa o higijeni – da nije<br />

tako strašno ako se ne<br />

poštuju ukoliko vas niko<br />

ne vidi. I kao drugo da<br />

Amerika uopće nema pojma<br />

protiv koga se bori, ko im<br />

je protivnik kome su 2001.<br />

godine objavili rat. I da se<br />

ovo stanje do danas nije<br />

promijenilo<br />

Piše: Stefan Sasse<br />

Prijevod s njemačkog: Sejfuddin<br />

Dizdarević<br />

Izvor: spiegelfechter.com, 26.04.2011<br />

Ovih dana je Wikileaks objavio<br />

brojne dokumente koje<br />

Oim je dostavio američki vojnik<br />

Bradley Manning i iz kojih javnost<br />

dobija uvid u prilike koje su vladale na<br />

Guantanamu od 2002. – 2006. godine.<br />

Njemačke novine pišu da se većina zatvorenika<br />

tamo nalazi iz krajnje obskurnih<br />

razloga. Među njima je i jedan 84-godišnji<br />

senilni starac koji je navodno posjedovao<br />

sumnjive telefonske brojeve ili jedan imam<br />

iz Kandahara, koji je po prirodi svoga<br />

“zanata” morao biti informisan o talibanima.<br />

Način na koji su ljudi završavali na<br />

Guantanamu ukazuje na dvije stvari. Kao<br />

prvo da se Amerika naspram ljudskih prava<br />

odnosila kao čistačica naspram dosadnih<br />

propisa o higijeni – da nije tako strašno<br />

ako se ne poštuju ukoliko vas niko ne vidi.<br />

I kao drugo da Amerika uopće nema pojma<br />

protiv koga se bori, ko im je protivnik<br />

kome su 2001. godine objavili rat. I da se<br />

ovo stanje do danas nije promijenilo.<br />

Da bi dobili informacije od zarobljenika<br />

koje su uhapsili pod krajnje sumnjivim<br />

okolnostima, Amerikanci su primjenjivali<br />

metode saslušavanja koje su po svim međunarodnim<br />

standardima ilegalni i koje bi<br />

očekivali od neke bliskoistočne despotske<br />

države a ne od Amerike koja za sebe tvrdi<br />

da je pravna država. Ovo je tim prije začuđujuće<br />

jer je općepoznata stvar da priznanja<br />

iznuđena mučenjem ne vrijede ništa.<br />

Tajne službe su znale da zatočeni nisu opasni<br />

teroristi iz kojih bi mogli izvući važne<br />

informacije.<br />

Zarobljavanje ljudi u Afganistanu,<br />

Pakistanu ili bilo gdje drugdje od kojih se<br />

Amerika nada da posjeduju bilo kakve informacije<br />

o talibanima, pokazuje da američke<br />

tajne službe tapkaju u mraku. Većina<br />

zarobljenih do 2008. godine su uhapšeni iz<br />

pukog očaja. To znači da Amerikanci, barem<br />

dotada, uopće nisu znali protiv koga<br />

se bore. Ko su talibani? Vjerski fanataci?<br />

Politička stranka? Paravojna formacija?<br />

Narodni pokret? Teroristička organizacija?<br />

Mi o njima nemamo pojma, a očigledno<br />

ni Amerika. Možemo sa sigurnošću reći da<br />

CIA od 2008. godine nema novih saznanja<br />

na ovom polju.<br />

Ali ako je to uistinu tako,<br />

onda je cijela politika oko vojnog<br />

mandata u Afganistanu<br />

čisto bacanje prašine u oči.<br />

Vojnici su tamo - znači mora<br />

se nešto i poduzeti. O neprijatelju<br />

protiv koga se borimo ne<br />

znamo skoro ništa, pa i koncept<br />

borbe protiv njega je apsurdan.<br />

Ali ako već tajne službe ne znaju<br />

ništa o protivniku, šta onda<br />

reći o običnin vojnicima koji u<br />

Afganistanu vode borbe? Šta<br />

Ali ako je<br />

to uistinu<br />

tako, onda je<br />

cijela politika<br />

oko vojnog<br />

mandata u<br />

Afganistanu<br />

čisto bacanje<br />

prašine u oči.<br />

Vojnici su<br />

tamo - znači<br />

mora se nešto i<br />

poduzeti.<br />

im njihovi nadređeni govore? Na koji način<br />

odlučuju ko je protivnik, ko je neutralan<br />

a ko je prijatelj? I ne čudi onda da su se<br />

njemački vojnici u Kunduzu zabarikadirali<br />

u svoju bazu i iz nje izlaze samo teško naoružani.<br />

Kada ne znate ništa o neprijatelju,<br />

njegovu organizaciju niti u šta vjeruje niti<br />

kako funkcioniše, onda se ne možete ni boriti<br />

protiv njega.<br />

Rat u Afganistanu je dugogodišnji<br />

poraz čija konačna kapitulacija se samo<br />

produžava. Teoretski to produženje može<br />

biti beskonačno. Gledano objektivno “talibani”<br />

(kao zajedničko ime za sve oružane<br />

snage koje se bore protiv NATO-a) nemaju<br />

mogućnosti da vojno poraze NATO, isto<br />

kao što ni Vietkong u vijetnamskom ratu<br />

nije bio stanju da vojno porazi SAD. Ali to<br />

nije ni potrebno. Ovaj rat se ne odvija po<br />

vojnim nego po političkim pravilima, iako<br />

mnogi njegovi učesnici ovo ne žele priznati.<br />

Zbog toga, povlačenje iz Afganistana neće<br />

uslijediti nakon vojne situacije<br />

na terenu nego onda kada se<br />

zemljama učesnicama taj rat<br />

ne bude više isplatio i ne bude<br />

imao podršku društva. Kada<br />

štampa bude u središte svojih<br />

izvještaja stavljala kovčege u<br />

kojima se vojnici vraćaju u svoje<br />

zemlje, kada počnu demonstracije<br />

protiv rata i kada on bude<br />

dominirajuća tema predizbornih<br />

kampanja. Onda će se<br />

NATO povući iz Afganistana.<br />

A nikako prije.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

51


Islamnet<br />

Europa<br />

Najviše nevjernika ima<br />

u Francuskoj, Švedskoj,<br />

Belgiji i Britaniji<br />

Afganistan<br />

Reciklirali Kur’an u toaletni papir<br />

Afganistanka policija uhitila<br />

je u predgrađu Kabula direktora<br />

tvornice papira i dvojicu<br />

njegovih zamjenika za koje<br />

se tvrdi da su reciklicirali stare<br />

primjerke Kur’ana u toaletni<br />

papir, priopćeno je iz službenog<br />

izvora vlade. U tvornicu su prodrli<br />

brojni vjernici i napravili<br />

popriličnu štetu. Unutar tvornice<br />

je prethodno nađen veliki<br />

broj primjeraka Kur’ana, no<br />

nije precizirano o kojoj količini<br />

je tačno riječ. Nakon 11. septembra<br />

2001. godine u svijetu<br />

su zabilježeni brojni primjeri<br />

skrnavljenja islamskih svetinja.<br />

Međutim, ovaj afganistanski<br />

primjer je posebno bizaran. Nažalost,<br />

navedeno svetogrđe počinili<br />

su Afganistanci, ljudi koji<br />

nose muslimanska imena.<br />

Agencije Reuters i Ipsosa<br />

napravile su istraživanje<br />

o vjernicima i nevjernicima u<br />

svijetu, odnosno u šta ljudi danas<br />

vjeruju i gdje najviše ima<br />

vjernika a gdje najviše nevjernika.<br />

“Pedeset i jedan posto<br />

od 18.829 ljudi iz 23 zemlje<br />

svijeta, koliko ih je sudjelovalo<br />

u anketi, uvjereno je da postoji<br />

Bog i da postoji zagrobni<br />

život, dok ih 18 posto ne vjeruje<br />

u Boga, a 17 posto ih nije<br />

sigurno. Mnogima izgleda da<br />

živimo u svjetovnom svijetu,<br />

ali ovo istraživanje pokazuje<br />

koliko je duhovni život važan<br />

stanovnicima planete, jer ih<br />

više od pola vjeruje u Vrhovno<br />

biće, a isti je postotak onih<br />

koji smatraju da postoji ovakav<br />

ili onakav oblik zagrobna<br />

života”, rekao je direktor<br />

agencije Ipsos Bobby Duffy.<br />

Prema rezultatima navedenog<br />

istraživanja Indonezija, Turska<br />

i Brazil imaju najviši postotak<br />

ljudi koji su sigurni u<br />

postojanje Boga, dok 24 posto<br />

stanovnika Indije, 14 posto<br />

Kineza i 10 posto Rusa vjeruje<br />

u više bogova. Na drugom kraju<br />

spektra, najviše nevjernika<br />

ima u Francuskoj, Švedskoj,<br />

Belgiji i Britaniji.<br />

Ukrajina<br />

Najbogatiji evropski musliman stan u Londonu<br />

platio 156 miliona funti<br />

Rinat Ahmetov, najbogatiji<br />

Ukrajinac proteklih dana<br />

bio je glavna medijska atrakcija<br />

jer je za stan u Londonu<br />

platio čitavih 156 miliona funti.<br />

Stan koji je kupio Ahmetov<br />

ima tri sprata i za renoviranje<br />

istog Ahmetov će potrošiti<br />

još 60 miliona funti. Prema<br />

podacima američkog magazina<br />

Forbes, bogastvo Rinata<br />

Ahmetova iznosi oko 20 milijardi<br />

dolara. Rinat Ahmetov je<br />

poznat i po tome što je vlasnik<br />

popularnog ukrajinskog fudbalskog<br />

kluba “Šahtar”. Također,<br />

magazin Forbes za Rinata<br />

Ahmedova navodi da je musliman<br />

praktičar.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

52


Australija<br />

Poslije engleskog u Australiji se najviše govori<br />

arapskim jezikom<br />

Australijska vlada je anketirala<br />

260 hiljada djece –<br />

prvačića o tome kojim jezikom<br />

govore kod kuća, gdje su rođena<br />

i slično. Ovo istraživanje<br />

je pokazalo da 18 posto djece<br />

uz engleski govori i druge jezike.<br />

Najviše djece koja govore<br />

druge jezike osim engleskog<br />

dolazi iz arapskog govornog<br />

područja. Iako Arapi nisu najbrojnija<br />

imigrantska nacija u<br />

Australiji, arapska djeca su pokazala<br />

da najviše drže do svog<br />

jezika. Nakon Arapa dolaze<br />

Vijetnamci, pa Grci, Kinezi i<br />

Hindusi. Osim toga, ovo istraživanje<br />

je pokazalo da je Australija<br />

zemlja sa najviše nacija<br />

u svom društvenom sastavu.<br />

SAD<br />

Pastor Franklin Graham:<br />

Povratak Krista moći će<br />

se pratiti putem mobitela<br />

a praćenje tog događaja<br />

preuzet će sve društvene<br />

mreže, od Facebooka do<br />

YouTube<br />

Pakistan<br />

Uz muško i žensko, Pakistan priznao i treći spol!<br />

Vrhovni sud Pakistana donio je<br />

Vodluku da se u Pakistanu zva-<br />

Vnično priznaje treći spol. Naime,<br />

Vrhovni sud Pakistana uvažio je zahtjeve<br />

transvestita i evnuha da im se<br />

omogući da se ne izjašnjavaju ni kao<br />

muškarci ni kao žene<br />

već kao treći spol. Za<br />

sada pakistanski sud je<br />

treći spol nazvao hijra<br />

(pod pripadnošću zajednici<br />

hijra u Pakistanu<br />

se podrazumijevaju<br />

osobe koje su evnusi i<br />

transvestiti). Pod novim<br />

spolnim određenjem<br />

hijre će dobiti<br />

lična dokumenta, kao<br />

takvi moći će glasati i<br />

ostvarivati druga prava<br />

koja uživaju ostali<br />

građani Pakistana.<br />

Također, hijre će moći<br />

ostvarivati pravo nasljedstva, što je<br />

posebno istaknuto pri donošenju navedene<br />

odluke. Na kraju, treba istaći<br />

da je ovim činom Pakistan postao<br />

prva muslimanska zemlja koja je priznala<br />

treći spol.<br />

Moderna tehnologija sve više<br />

utiče na vjerovanje ljudi. Najoriginalniji<br />

primjer takve vrste jeste<br />

američki pastor Franklin Graham<br />

koji je proteklih dana u intervjuu za<br />

američku tv-mrežu ABC svom evangelističkom<br />

puku prenio svoja uvjerenja<br />

da će povratak Isaa, a.s., ili kako<br />

to on kaže Isusa Krista, moći pratiti<br />

svi koji to žele i to putem mobitela i<br />

da će praćenje tog događaja preuzeti<br />

sve društvene mreže, od Facebooka<br />

do YouTube. “U Bibliji je zapisano<br />

da će Kristov povratak vidjeti svi<br />

te da će on sići s neba”, objasnio je<br />

Graham u intervjuu za američku tvmrežu<br />

ABC. “Kako će ga svi uspjeti<br />

istodobno vidjeti? Ne znam, osim<br />

ukoliko svi u jednom trenutku ne<br />

uzmu svoje mobilne telefone, aktiviraju<br />

opciju fotografiranja i potom<br />

njegove fotografije pošalju u svijet.<br />

I društvene mreže mogle bi odigrati<br />

značajnu ulogu tokom tog događaja”,<br />

smatra Franklin Graham.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

53


Afganistan<br />

Afganistansko polje smrti<br />

za Natovce<br />

Afganistanski pilot Gul Ahmad<br />

je na kabulskom aerodoromu<br />

ubio devet vojnika<br />

NATO snaga, javljaju novinske<br />

agencije iz Afganistana. Afganistanac<br />

je Natovce pobio nakon<br />

kraće prepirke. Također,<br />

spomenuti pilot je poginuo u<br />

okršaju sa Natovcima. Afganistanska<br />

vlada nema odgovor<br />

zašto je njihov pilot napravio<br />

masakr nad vojnicima NATOa.<br />

Prema njihovom mišljenju<br />

postoje samo dvije opcije – ili<br />

je bio lud ili je bio prikriveni<br />

taliban. Prema zvaničnim informacijama<br />

NATO snaga u<br />

posljednje dvije godine u Afganistanu<br />

je na sličan način ubijeno<br />

42 NATO vojnika. Afganistanski<br />

vojnici, policajci, a evo<br />

sada i piloti često potežu svoje<br />

oružje na strane vojnike. Ovoliki<br />

broj incidenata razlog je što<br />

se NATO vojnici boje afganistanskih<br />

vojnika i policajaca.<br />

Veoma često se desi da Amerikanci<br />

ili Britanci potroše milone<br />

dolara da obuče nekog od<br />

Afganistanaca a da na kraju taj<br />

isti Afganistanac uzme kalašnjikov<br />

i pobije svoje instruktore i<br />

druge strane vojnike. Zanimljivo<br />

je primijetiti i to da se ovakav<br />

slučaj nigdje nije događao.<br />

Samo se u Afganistanu događa<br />

da vojnici i policajci lojalni svojim<br />

okupatorima ovako često<br />

potežu svoje oružje i nemilice<br />

ubijaju svoje kolege iz okupatorskih<br />

redova.<br />

Norveška<br />

Šejh Qaradawi će živjeti jedno vrijeme u Norveškoj<br />

kako bi pomogao u određivanju namaskih vremena<br />

Šejh Yusuf al Qaradawi će živjeti<br />

jedno vrijeme u Norveškoj<br />

kako bi pomogao muslimanima<br />

da naprave vaktiju, odnosno<br />

da odrede namaska vremena.<br />

Šejh Yusuf al Qaradawi i njegov<br />

tim će nakon detaljnog praćenja<br />

kretanja sunca, odnosno nakon<br />

detaljnog praćenja smjene dana<br />

i noći pokušati napraviti vaktiju<br />

za ovaj dio naše planete. Poznato<br />

Maroko<br />

Arapska revolucija zapljuskuje Magrib<br />

Arapska revolucija se polahko<br />

ali sigurno razliva na sve strane,<br />

od mašrika do magriba. Talas<br />

arapske revolucije već zapljuskuje<br />

Magrib, tačnije Maroko. Posljednjih<br />

dana na ulicama Maroka<br />

se okupljaju hiljade pristalica<br />

arapske revolucije. Marokanci<br />

su odlučni da i oni svrgnu<br />

svog diktatora. Za sada marokanski<br />

kralj se drži veoma<br />

mudro i ne poduzima nasilje<br />

protiv demonstranata. Bez obzira<br />

na tu činjenicu u Maroku<br />

je svakim danom sve veći broj<br />

onih koji žele promjene. Naredni<br />

mjeseci su krucijalni za<br />

Marokance. Da je red došao i<br />

je da skandinavske zemlje Norveška,<br />

Švedska, Finska i područje<br />

Aljaske imaju specifične vremenske<br />

zone. Naprimjer, u sjevernoj<br />

Norveškoj sunce padne ispod<br />

zenita 19/20. novembra a vrati<br />

se 19. januara. U ta dva mjeseca<br />

sunce nikako ne izlazi, odnosno<br />

sunce samo vrhove planina obasja<br />

i nebo je plavo kada je vedar<br />

dan, ali sunčevih zraka nema na<br />

zemlji. Dužina dana tada traje<br />

oko pet sati. Međutim, tokom<br />

ljeta, od 20. maja do 20. avgusta<br />

u ovim krajevima iznad Polarnika,<br />

dan traje puna 24 sata. Noći<br />

uopće nema.<br />

na Maroko najbolji pokazatelj je<br />

to što je Al Džezira počela praviti<br />

specijalne emisije i donositi svakodnevne<br />

izvještaje o demonstracijama<br />

u Maroku.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

54


Libija<br />

Kuvajt dijeli zaostale plaće stanovnicima pobunjenog istoka Libije<br />

Kuvajt će Libijskom nacionalnom<br />

pobunjeničkom vijeću<br />

pomoći uplatom svote u iznosu od<br />

177,2 miliona američkih dolara,<br />

kako bi se omogućila isplata plaća<br />

zaposlenicima istočnog dijela zemlje,<br />

zahvaćenog silovitim sukobima.<br />

“Kuvajtski emir ponudio nam<br />

je financijsku pomoć u vrijednosti<br />

od 177,2 miliona američkih dolara.<br />

Ova će nam svota omogućiti<br />

isplatu plaća<br />

zaposlenicima<br />

koji je<br />

nisu primili<br />

već dva mjeseca.<br />

Njome<br />

ćemo pokriti<br />

40 posto<br />

u k upnih<br />

potreb a.<br />

Hitno nam<br />

je potrebna<br />

pomoć”, rekao<br />

je Abdel<br />

Džalil na<br />

konferenciji<br />

za novinare<br />

održanoj u<br />

Foto islamneta<br />

Kuvajtu. Kuvajt je 4. aprila, nakon<br />

Katara, postao druga arapska država<br />

koja je priznala Libijsko nacionalno<br />

pobunjeničko vijeće. Abdel<br />

Džalil je kazao je kako su libijski<br />

ustanici dobili i oružje od svojih<br />

“prijatelja i saveznika”. Međutim,<br />

iako nije precizirao o kojim je državama<br />

ili organizacijama riječ jasno<br />

se raspoznaje da se radi o Kuvajtu<br />

i Kataru.<br />

Kroz jedan tunel i za jednu noć pobjeglo 500 talibana<br />

Afganistan: Afganistanski policajac radoznalo posmatra<br />

tunel kroz koji je iz kandaharskog zatvora pobjeglo 500<br />

talibana<br />

Palestina<br />

Izrael pokazao da se najviše<br />

plaši palestinskog<br />

jedinstva!<br />

Fatah i Hamas postigli su dogovor<br />

oko formiranja prijelazne<br />

vlade i utvrđivanja datuma<br />

generalnih izbora, prenose egipatski<br />

obavještajni izvori. “Obje<br />

strane su potpisale inicijalne<br />

smjernice dogovora. Sve prepreke<br />

su nadvladane”, izjavio je Tahir<br />

el-Nunu, glasnogovornik Hamasa<br />

u Gazi. Dodao je da će službeni<br />

Kairo uskoro pozvati obje<br />

strane na ceremoniju potpisivanja<br />

dogovora. Ova radosna vijest<br />

obradovala je cijeli palestinski<br />

narod. Stanovništvo Palestine<br />

se već sprema za proslavu izmirenja,<br />

a viši zvaničnik Hamasa,<br />

Mahmud el-Zehar, je izjavio da<br />

će svi zatvorenici, koji nisu kriminalci,<br />

biti pušteni na slobodu.<br />

Najava palestinskog jedinstva<br />

odmah je stvorila paniku u Izraelu.<br />

Izraelski zvaničnici na čelu<br />

sa Benjaminom Natanjuhom su<br />

odmah zaprijetili Palestincima<br />

da nema mira ako se uspostavi<br />

palestinsko jedinstvo. Ovakva<br />

reakcija Izraela jasan je pokazatelj<br />

i dokaz svakom Palestincu ko<br />

ima najviše koristi od njihovog<br />

nejedinstva. Najavljeno jedinstvo<br />

se nije još počelo ni uspostavljati<br />

a Izrael se već počeo tresti. Šta bi<br />

bilo da su Palestinci jedinstveni<br />

u svojoj odlučnosti da odbrane<br />

svoju zemlju? Naravno da tada<br />

Izrael ne bi uopće bio u poziciji<br />

u kojoj je danas.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

55


Islamski svijet<br />

Dr. Jasir Berhami, jedan od vodećih egipatskih selefijskih autoriteta<br />

Zašto su selefije promijenile stav<br />

prema političkom angažmanu (II)<br />

Tekst kojeg<br />

objavaljujemo je pisani<br />

oblik intervjua koji je<br />

šejh Jasir Berhami dao<br />

televizijskom kanalu<br />

El-Halidžijja. Pošto je<br />

poprilično opširan, a<br />

tretira iznimno važnja<br />

pitanja iz oblasti<br />

islamskog aktivizma i<br />

političkog djelovanja,<br />

odlučili smo objaviti ga u<br />

dva dijela. Ovo je drugi<br />

dio intervjua<br />

Izvor: Internet portal<br />

Savtu-s-sel ef<br />

Prijevod: Mustafa Prljača<br />

Egipatska revolucija i turski model<br />

Turski model nije postignut<br />

revolucijom. Turska<br />

je bila žrtvom veoma velike<br />

nedaće. Neki turski model<br />

predstavljaju kao put prema umjerenom<br />

političkom islamu, prihvatljivom<br />

Zapadu, nešto najviše o<br />

čemu su ljudi u Turskoj mogli sanjati,<br />

budući da je islam u Turskoj<br />

bio žestoko proganjan, možda kao<br />

ni u jednoj drugoj zemlji. Tamo se<br />

laicizam nametao narodu ognjem<br />

i mačem. U Turskoj su još uvijek<br />

na snazi neki zakoni kojima se<br />

eksplicitno naznačava da će svaki<br />

onaj koji bude zagovarao uspostavu<br />

islamskog šerijata dobiti kaznu<br />

zatvora u trajanju od osam godina,<br />

a ako je takva osoba član neke<br />

organizacije, dobit će kaznu doživotnog<br />

zatvora, a za onoga ko svoju<br />

djecu podučava Kur’anu mimo<br />

Također se<br />

stalo na put<br />

i pokušajima<br />

da se aktivira<br />

navodno<br />

postojeća međukonfesionalna<br />

netrpeljivost.<br />

Selefije su<br />

javno kazali<br />

da će oni stati<br />

u odbranu<br />

života i imovine<br />

kršćana isto<br />

onako kako<br />

brane živote<br />

i imovinu<br />

muslimana.<br />

školskog programa<br />

predviđena je kazna od<br />

tri godine zatvora. To<br />

je turski narod dovelo u<br />

situaciju da ne razumije<br />

mnoga iznimno važna<br />

pitanja.<br />

Primjera radi, turski<br />

parlament u kojemu<br />

dominira većina iz<br />

Partije pravde, bio je<br />

izložen snažnom evropskom<br />

pritisku da donese<br />

zakon kojim će se<br />

dokinuti kažnjavanje<br />

bluda – ukoliko se žele<br />

priključiti Evropskoj<br />

uniji – premda je i dotadašnje<br />

kažnjavanje<br />

u suštini bilo krnjavo, odnosilo<br />

se samo na osobe u braku. Ako<br />

bi pak neudata žena, koja bi bila<br />

starija od osamnaest godina, počinila<br />

blud koji ne bi bio prostituisanje,<br />

niti učinjen pod prisilom,<br />

ne bi bila kažnjena za to. I pored<br />

toga, ni takav zakon Evropljanima<br />

nije bio po volji, pa su od turskog<br />

parlamenta zahtijevali da<br />

to izmijene i jasno naznače<br />

da se blud ne smatra kažnjivim<br />

činom.<br />

Ono što je navelo turski<br />

parlament, u kojem većinu<br />

ima stranka sa islamskom<br />

pozadinom, da usvoji jedan<br />

takav zakon jeste da to<br />

pitanje kod njih nije krupno<br />

pitanje. To znači da<br />

ga oni nisu dovoljno izučili,<br />

da nisu stekli potrebno<br />

znanje o njemu, da ne znaju<br />

da stajalište po kojem<br />

blud nije kažnjiv čin predstavlja<br />

dopuštanje nečega<br />

što je Uzvišeni Allah označio<br />

strogo zabranjenim, što<br />

je nevjerstvo. Oni pak ne znaju da<br />

je to tako. Najviše o čemu su oni<br />

sanjali bilo je da studentica sa hidžabom<br />

može ući na univerzitet,<br />

ili se slobodno kretati ulicom, jer<br />

je nošenje hidžaba bilo zabranjeno!<br />

Naša pak situacija, bez sumnje,<br />

nije takva. Egipatski narod je kroz<br />

čitavu povijest uspio sačuvati svoju<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

56


pobožnost, premda su brojne snage<br />

nastojale narod privesti laicizmu.<br />

Narod se tome ipak ophrvao, naročito<br />

kad se pojavio pokret islamskoga<br />

buđenja prije četrdesetak<br />

godina, koji je promijenio mnoga<br />

mjerila i narod u velikoj mjeri<br />

povratio njegovoj izvornosti, njegovoj<br />

biti, njegovom kolektivnom<br />

duhu, njegovom vjerovanju i njegovom<br />

islamu.<br />

Alžirsko iskustvo u političkom<br />

angažmanu devedesetih godina<br />

Okolnosti su danas, nesumnjivo,<br />

mnogo povoljnije od onih<br />

kakve su bile ranije. Na izborima<br />

nema falsifikovanja, i svako se<br />

može slobodno izraziti. Nema diktata<br />

sa strane. Dio tih snaga promijenio<br />

se i u Egiptu i u čitavoj regiji<br />

iako su odnosi snaga još uvijek<br />

osjetljivi, kao i u čitavome svijetu.<br />

Mi to, svakako, uzimamo u obzir<br />

i potpuno smo svjesni činjenice da<br />

postoji velik nesrazmjer između<br />

onoga što želimo i čemu težimo i<br />

onoga čime raspolažemo. U tome se<br />

držimo načela: Bojte se Allaha koliko<br />

god možete! (Et-Tegabun, 16.).<br />

Ne možemo, dakle, očekivati da će<br />

se sve o čemu sanjamo i ispuniti,<br />

pa ipak molimo Uzvišenog Allaha<br />

i gajimo nadu da će se Allahova<br />

vjera proširiti svuda po svijetu.<br />

Uostalom, to je i Allahovo obećanje.<br />

Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s.,<br />

rekao je: “Islam će, posigurno, doprijeti<br />

sve do tamo dokle dopiru<br />

noć i dan! Allah neće ostaviti nijednu<br />

kuću, ni u gradu ni u selu, a<br />

da u nju neće unijeti ovu vjeru...!”<br />

(Hadis bilježi Ahmed, a Albani ga<br />

ocjenjuje kao vjerodostojan).<br />

Prema tome, islam će se proširiti<br />

posvuda i sva će se Zemlja ispuniti<br />

njime, no to će se događati u različitim<br />

vremenima. Uzvišeni Allah<br />

kaže: On je poslao Poslanika Svoga<br />

s uputstvom i pravom vjerom da bi<br />

je izdigao iznad ostalih vjera, makar<br />

to ne bilo po volji idolopoklonicima!<br />

(Et-Tevbe, 33.).<br />

Uzvišeni je još u Mekki objavio:<br />

On je cijelom svijetu opomena! Prema<br />

tome, internacionalnost islama isticana<br />

je već od samog početka, još<br />

dok je Božiji Poslanik, s.a.v.s., strahovao<br />

za svoj i za život svojih ashabae.<br />

Mora se dakle uzimati u obzir<br />

šta je trenutno moguće, ali i vjerovati<br />

u ono što je dužnost učiniti.<br />

Mi težimo Uzvišenom Allahu, ali<br />

vodimo računa o aktuelnom stanju<br />

i, s obzirom na trenutnu situaciju,<br />

izvršavamo ono što možemo. Time<br />

opće stanje činimo boljim, u granicama<br />

mogućnosti. Bojte se Allaha<br />

koliko god možete!<br />

Mislim da sada imamo vrlo<br />

povoljnu priliku da, uz Allahovu<br />

pomoć, učinimo veliki korak naprijed<br />

u pravcu popravljanja stanja<br />

i pridonošenja sreće egipatskom<br />

narodu. To možemo učiniti primicanjem<br />

postupanju po Božijem<br />

propisu, što je u interesu i muslimana<br />

i nemuslimana Egipta.<br />

Hoće li selefije osnovati političku<br />

stranku ili neku organizaciju koja će<br />

braniti njihova stajališta<br />

To je još uvijek otvoreno pitanje,<br />

u fazi je razmatranja i nije isključeno<br />

da će do toga doći. Međutim,<br />

naš prioritet i naše viđenje stvarne<br />

promjene jeste – kako sam rekao<br />

– izgradnja cjelovite muslimanske<br />

ličnosti, tako da ćemo se fokusirati<br />

na aktivnosti po džamijama i pozivanju<br />

ljudi Allahu, mudro i lijepim<br />

savjetom, raspravljajući s ljudima<br />

na najljepši način u pravcu formiranja<br />

takve ličnosti. Potom imamo<br />

cilj izgraditi vjerničku skupinu ljudi,<br />

vjernički kolektiv, kadar da ispunjava<br />

sve kolektivne obaveze koje<br />

je propisao Uzvišeni Allah, što bi<br />

trebalo biti jezgro sistemima islamskoga<br />

života. Prema tome, nastojat<br />

ćemo od toga ostvariti ono što<br />

mognemo.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

57<br />

Naš prioritetni cilj jest zaštita<br />

vjere i odgajanje ljudi na načelima<br />

vjerodostojnog vjerskog učenja,<br />

ispravnog obredoslovlja i zdravog<br />

morala. To je osovina našega rada.<br />

Što se pak tiče onog dijela koji se<br />

odnosi na političko angažiranje,<br />

bilo na individualnoj razini ili formiranjem<br />

neke stranke, to je za sada<br />

otvoreno pitanje, no i time ćemo,<br />

isto tako, ići za tim da popravimo<br />

što se može popraviti uz pokornost<br />

Uzvišenom Allahu i bogobojaznost,<br />

u granicama mogućega. Sredstva i<br />

stepen tog angažmana upravo su<br />

sada predmet razmatranja i bit će,<br />

ako Bog da, obznanjena kad za to<br />

dođe vrijeme.<br />

Vraćanje međusobnog povjerenja<br />

Mi smo mišljenja da se mora<br />

otvoriti nova stranica. Prije svega<br />

ponašanje mora biti drukčije od<br />

onog kakvo je ranije bilo. Zapažamo<br />

da se kod nas u Aleksandriji rukovodstva<br />

snažno okreću promjeni,<br />

da se onima kojima je ranije na bilo<br />

koji način učinjena nepravda dadne<br />

kompenzacija, na šta oni, bez sumnje,<br />

imaju pravo. Mi sa svoje strane<br />

sve ljude nastojimo podstaknuti<br />

da se drže riječi Uzvišenog Allaha:<br />

Neka im oproste i ne zamjere! (En-<br />

Nur, 22.), uz zadržavanje prava koje<br />

imaju, jer se s tim pravom niko ne<br />

smije kockati. Kažemo: Hajde da<br />

otvorimo novu stranicu!, i sa svoje


strane nastojimo učiniti sve da se to<br />

povjerenje ponovo vrati. Trenutno<br />

vršimo pripreme za održavanje jedne<br />

zajedničke konferencije na kojoj<br />

bi sudjelovala braća koja ljude pozivaju<br />

vjeri, azharski učenjaci i rukovodni<br />

ljudi vojske i policije, kako<br />

bi se otvorila nova stranica, uz<br />

Allahovu pomoć. Također mislim<br />

da bi trebalo zamijeniti i persone<br />

koje su nekim ljudima nepravedno<br />

nanijele bol u prošlosti i namjesto<br />

njih imenovati druge ljude.<br />

Što se tiče mog viđenja budućeg<br />

Egipta, nadam se da će on biti bolji<br />

od prethodnog, ako Bog da!<br />

Poruka narodu Libije<br />

Stalno Uzvišenom Allahu upućujem<br />

dovu za libijski narod – da ga<br />

izbavi iz nevolje u kojoj se našao, da<br />

ih riješi te brige i da ih ujedini protiv<br />

nasilja i agresije; da ostanu dokraja<br />

ustrajni u očuvanju integriteta<br />

zemlje i onemoguće upad bilo čijih<br />

stranih trupa na njeno tlo. Molim<br />

Allaha da ih razriješi te brige i rastereti<br />

ih nasilničke vlasti koju sada<br />

imaju.<br />

Poruka Jemenu<br />

Bože, čuvaj muslimane na svakom<br />

mjestu! Prolijevanje krvi, sasvim<br />

sigurno, svuda za sobom povlači<br />

i razaranje. Nijedan vladar<br />

ne može biti snažan, niti može biti<br />

stabilna ona vlast koja prolijeva krv<br />

svoga naroda. Masakri koji su se<br />

desili neće doprinijeti stabilizaciji<br />

situacije. Prolijevanje krvi znači<br />

dolijevanje ulja na vatru, pojačavanje<br />

plamena. Samo dan nakon<br />

Revolucije, dakle 26. januara, napisao<br />

sam članak u kojemu sam<br />

kazao da bi bilo koja naredna žrtva<br />

samo još više pobudila revoluciju, a<br />

ne bi je zaustavila. Stoga, vojno, ili<br />

policijsko rješenje, ne može biti rješenje.<br />

Mora se istinski odazvati zahtjevima<br />

za suštinskom reformom.<br />

Pod hitno se mora obustaviti prolijevanje<br />

krvi i pristupiti mirnom<br />

rješavanju krize.<br />

Poruka vjerskim televizijskim<br />

kanalima<br />

Televizijski kanali trebaju okrenuti<br />

novu stranicu i ići za događajima,<br />

te ne podilaziti nikojoj struji;<br />

trebaju zastupati istinu i ugošćavati<br />

svakog pozivača u vjeru pa da tako,<br />

uz Allahovu pomoć, istina dopre<br />

do svih ljudi, akobogda.<br />

Narod Egipta pokazao je visok nivo svijesti, masovno se<br />

odazvavši pozivu da se unutrašnji front održi pod kontrolom<br />

Za vrijeme dok je trajala revolucija bio sam zabrinut i veoma uplašen s<br />

obzirom na iskustva s ranijim revolucijama. Jako me žalostilo što se<br />

to kod nas događalo. Mislim da je tu neko želio uloviti u mutnom i da bi se<br />

to i dogodilo da Allah nije dao Svoju milost! Evo vidimo šta se sada događa<br />

u Libiji. Moglo se desiti da i kod nas krv potocima poteče, onako kako sada<br />

teče u Libiji, a broj libijskog stanovništvo predstavlja tek desetinu egipatskog.<br />

Da je, dakle, došlo do takvog nasrtaja na stanovništvo, broj šehida i ubijenih<br />

kod nas bio bi enormno velik. Iz tog razloga bio sam veoma zabrinut, kao<br />

što sam bio zabrinut i u srcu osjećao zebnju od moguće anarhije koja je lahko<br />

mogla zahvatiti zemlju nakon što se policije povukla sa javne scene.<br />

Mi smo bili, Bogu hvala,<br />

prvi koji su formirali narodne<br />

komitete, koji su odigrali veoma<br />

pozitivnu ulogu, i koji su<br />

ljude pozivali bogobojaznosti<br />

bez njihova prisiljavanja na<br />

to ili nametanja nekih obavezujućih<br />

stvari. Naprotiv,<br />

nastojali smo djelovati samo<br />

na svijest i srca ljudi.<br />

Hvala Uzvišenom Allahu,<br />

sve je prošlo kako treba, spriječeno<br />

je prolijevanje krvi,<br />

a vojska je podržala narod i<br />

poštivala njegovu volju.<br />

Narod Egipta pokazao je visok nivo svijesti, masovno se odazvavši pozivu<br />

da se unutrašnji front održi pod kontrolom.<br />

Također se stalo na put i pokušajima da se aktivira navodno postojeća međukonfesionalna<br />

netrpeljivost. Selefije su tada javno kazali da će oni stati u odbranu<br />

života i imovine kršćana isto onako kako brane živote i imovinu muslimana.<br />

Rekli su da bi onaj ko bi provalio u dućan nekog kršćanina isto tako provalio i u<br />

radnju nekog muslimana. Vojska je tada uputila zahvalnicu selefijskoj zajednici<br />

u Arišu zato što su onemogućili neke baltadžije da izvrše napad na tamošnju<br />

crkvu, čime su odigrali veoma pozitivnu ulogu u očuvanju međukonfesionalnih<br />

odnosa. Neki istaknuti koptski predstavnici općenito su se pohvalno izrazili o<br />

ovakvim gestama, što selefije oslobađa sumnje da oni stoje iza miniranja crkve u<br />

Aleksandriji. Lično sam vidio neke ljude koji su prije nekog vremena bili “baltadžije”<br />

kako su se priključili narodnim komitetima i zajedno s drugima učestvovali<br />

u zaštiti ljudi – mislim da je to bio pouzdan znak da su oni koji su željeli<br />

izazvati anarhiju i krvoproliće doživjeli neuspjeh, hvala Allahu.<br />

U Bahrejnu je na sceni sektaška (šiijska) pobuna kojom<br />

se pokušava uspostaviti režim lojalan Iranu<br />

O<br />

no što se događa<br />

u Bahrejnu nije<br />

poput revolucija u Egiptu,<br />

Jemenu i drugim zemljama.<br />

Tamo je na sceni<br />

sektaška revolucija, šiijska<br />

pobuna. Bahrejn se pokušava<br />

razdrobiti. Nastoji se<br />

uspostaviti režim naklonjen<br />

Iranu, upotrebom<br />

bahrejnskih šiija.<br />

To je vrlo opasna stvar, naime da šiijsko stanovništvo ima uvjerenje da<br />

mu je frakcijska vjernost ispred vjernosti zemlji u kojoj živi. Time bi mogli<br />

izgubiti sve, pa molim Uzvišenog Allaha da u Bahrejnu zavlada mir, te<br />

da u njemu ne bude uspostavljen režim koji će postupati mimo sunijske<br />

orijentacije.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

58


Apel za pomoć<br />

Mahiru Ramić<br />

amiću potrebno o 20.000 000<br />

eura za liječenje u Švicarsko<br />

vicarskoj<br />

Imenovani je bio liječen u<br />

našim ustanovama gdje<br />

je operisan 2003. godine<br />

u Sarajevu. Poslije operacije<br />

je vidio samo na jedno oko, i to<br />

svega 3 %. Početkom 2011. godine,<br />

stanje mu se naglo pogoršava<br />

i od tada ne vidi nikako.<br />

Nakon konsultovanja naših doktora,<br />

predloženo mu je liječenje<br />

u Švicarskoj. Pregledom obavljenim<br />

u Švicarskoj ustanovljena je<br />

mogućnost operacije. Za navedenu<br />

operaciju Mahiru je potrebno<br />

20.000 eura, što on sam nije u<br />

mogućnosti obezbijediti. Ovim<br />

putem pozivamo sve dobre ljude<br />

da mu iziđu u suret i uzmu učešće<br />

u akciji “Pomozimo da se našem<br />

Mahiru vrati vid”.<br />

Broj žiroračuna na koji se<br />

mogu vršiti uplate u KM je:<br />

3386702502624860<br />

Broj deviznog žiroračuna je:<br />

3386702833385645<br />

Kontakt telefon: 00387 61<br />

605 773<br />

Ko učini dobro djelo, dobit će veliku<br />

nagradu za njega i bit će straha na<br />

Sudnjem danu pošteđen. (Prijevod<br />

značenja, En-Neml, 89.).<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

59


Kolumne<br />

U iščekivanju revolucije<br />

IslamBosna.ba - Revolucije<br />

se dešavaju širom svijeta.<br />

Kulturne, vjerske, političke,<br />

ostale. Dok čekamo da se<br />

nama desi nešto lijepo, udahnimo<br />

duboko i pogledajmo se<br />

u ogledalo.<br />

Dok smo studenti, opravdavamo<br />

se da nemamo vlastitih primanja<br />

i da nam je sada prioritet<br />

završiti studij da bismo kao<br />

izgrađene ličnosti i uspješni<br />

poslovni ljudi ili ljudi na pozicijama<br />

mogli svojim novcem,<br />

kontaktima, idejama pomoći<br />

ummet. Sada neka to rade ljudi<br />

koji imaju riješeno stambeno<br />

pitanje i posao. Njima je mnogo<br />

lakše da pomognu islam<br />

nego nama.<br />

Dok radimo na slabo plaćenom<br />

radnom mjestu, sa hiljadu problema<br />

sa sto strana, reći ćemo:<br />

i izlazak da se porodici osigura<br />

ospkrba je izlazak na Allahovom<br />

putu. Dok se ja patim da<br />

zaradim koricu hljeba i eventualno<br />

ljetovanje na najeftinijem<br />

dijelu jadranske obale, neki<br />

drugi muslimani zarađuju hiljade!<br />

Neka oni malo pritegnu<br />

kaiš i pomognu ovaj ummet,<br />

nije valjda na nas miskine spalo<br />

da spasavamo ummet?! Vremena<br />

svakako nemam, čak i da<br />

hoću da pomognem.<br />

Dok smo svršenici fakulteta, sa<br />

friškom diplomom i novim radnim<br />

mjestom, mi moramo da se uhodamo<br />

na novom radnom mjestu,<br />

da zaslužimo ostanak na njemu,<br />

da se pokažemo. Samo tako ćemo<br />

biti sposobni da svojim novcem i<br />

utjecajem za koju godinu, akobogda-inšallah,<br />

budemo u mogućnosti<br />

da pomognemo islam i muslimane.<br />

Sada je prioritet zadržati radno<br />

mjesto i čekati povoljan trenutak.<br />

A svakako na izlazu iz džamije<br />

skoro uvijek udijelim nekoliko<br />

maraka prosjacima. Kad malo bolje<br />

proračunam - pa ja udjeljujem<br />

skoro 5% svoje zarade! Od 1.000<br />

KM svoje plate, ja mjesečno udjeljujem<br />

50! A vrijeme za neke druge<br />

aktivnosti jednostavno - nemam!<br />

Kuća-pos’o, pos’o-kuća, malo televizija,<br />

roštilj, sijelo - jednostavno<br />

se dodatnog vremena ne može naći<br />

da ga avaxom tražiš.<br />

Dok radimo na dobrom radnom<br />

mjestu, sa višegodišnjim iskustvom<br />

i reputacijom inteligentna<br />

i razborita insana, dobrom platom<br />

i još boljom ženom/boljim čovjekom,<br />

pravdat ćemo se da nam je<br />

sada glavni cilj podići tu djecu,<br />

izvesti ih na pravi put i održavati<br />

red i harmoniju u porodici. Jer<br />

šta islam ima od mog zalaganja za<br />

ummet, kad mi je porodica rasturena?<br />

Osim toga, ne očekuje se valjda od<br />

jednog inžinjera, magistra, doktora,<br />

da se spušta na nivo srednjoškolaca<br />

i studenata i da svoje<br />

dragocjeno vrijeme, koje treba da<br />

iskoristi u svome stručnom angažmanu,<br />

troši na činjenje manje<br />

vrijednih stvari, poput lijepljenja<br />

plakata, odnošenja paketa pomoći<br />

29. april 26. džumade-l-ula<br />

60<br />

potrebnim porodicama, prevođenja<br />

tekstova na nekoj islamskoj<br />

internet-stranici itd. itd.?<br />

Nije valjda da od mene to neko<br />

očekuje? Za takve stvari valjda<br />

imaju studenti, srednjoškolci,<br />

zanatlije, službenici (ovi gore<br />

već spomenuti)... Od mene se<br />

očekuje nešto veće, revolucionarno,<br />

neka opća korist, neka<br />

mudrost... A šta konkretno?<br />

Moram razmisliti još malo.<br />

I naravno, nikome od nas neće<br />

pasti na pamet kur’anski ajet:<br />

“O Musa”, rekoše (Israilci), “dok<br />

god su u Svetoj zemlji oni, u nju<br />

nećemo ulaziti mi. Idi ti i tvoj<br />

Gospodar pa se borite vi, a mi<br />

ćemo ovdje ostati.” (El-Ma’ide,<br />

24.).<br />

Niti da ovakvim svojim stavom<br />

ne potpadamo u vjernike iz<br />

ajeta: Allah je od vjernika kupio<br />

živote njihove i imetke njihove u<br />

zamjenu za Džennet koji će im<br />

dati.<br />

Šejtan nas obmanjuje iz dana u<br />

dan, iz godine u godinu, šapuće<br />

nam i udaljava nas od korisnog<br />

rada za islam, koji Allah,<br />

dž.š., višestruko nagrađuje, a<br />

uljepšava nam lijenost, besposlicu<br />

i zabavu.<br />

I dok mi, bezbrižni, gledamo<br />

filmove, utakmice ili surfamo<br />

po vascijeli dan, dok trošimo<br />

svoje imetke na skupe odmore,<br />

auta i mobitele, odlučni da ničim<br />

ne pomažemo zajednicu iz protesta<br />

i inata jer to ne rade oni koji bi trebali,<br />

dotle par jednih te istih studenata<br />

odvaja svoje vrijeme i žrtvuje se<br />

za islam, prije i poslije svoje diplome,<br />

uključuje se u organizaciju svake hairli<br />

aktivnosti u svome okruženju,<br />

par jednih te istih službenika, i zanatlija<br />

izgara od želje da donese prosperitet<br />

ummetu i posvećuje 6 svojih<br />

dana u sedmici za islam, par jednih<br />

te istih intelektualaca lijepe plakate<br />

i obavljaju “manje vrijedne” poslove.<br />

Jer Allahu, dž.š., je dovoljno vrijedno<br />

svako dobro djelo koje je<br />

učinjeno u Njegovo ime i za njih<br />

nagrađuje Džennetom! A mi sjedimo<br />

i dalje i čekamo pogodnu priliku<br />

za neki “hajr”, koji je “vrijedan<br />

našeg skupocjenog truda”.<br />

Halil Senusija


Politika<br />

Kačavendino blagosiljanje genocida<br />

halil.senusija@gmail.com<br />

Patriotska liga BiH, nakon Slobodana<br />

Vaskovića i Snježana Lalovića,<br />

objavila je još jedan snimak iz Srebrenice<br />

na kojem se nalazi episkop zvorničko<br />

tuzlanski Vasilije Kačavenda, u<br />

BiH poznatiji kao “Đavolji vladika” zbog<br />

ozbiljnih sumnji da je umiješan u ratne<br />

zločine nad bošnjačkim stanovništvom.<br />

Na snimku, koji je objavljen u magazinu<br />

“60 minuta” vidi se vladika Kačavenda<br />

koji dolazi u Srebrenicu 13. jula, u vrijeme<br />

kada se već dešavaju egzekucije<br />

Srebreničana u okolini, a nesrećne žene<br />

i djecu kamionima i autobusima odvoze<br />

na teritoriju koju kontroliše Armija BiH.<br />

Kačavenda ponosno šeta Srebrenicom,<br />

da bi ga nakon toga vidjeli kako govori<br />

vojnicima, na prvom mjestu, danas generalpotpukovniku<br />

u penziji, Milenku<br />

Živanoviću, koji je na snimci pogrešno<br />

naveden kao Miodrag. Živanović je u<br />

periodu između jeseni 1992. i jula 1995.<br />

bio na poziciji komandanta Drinskog<br />

korpusa vojske bosanskih Srba, imajući<br />

u svojoj “zoni odgovornosti” područje<br />

čitave istočne Bosne, od Goražda do<br />

Bijeljine. U zoni odgovornosti Drinskog<br />

korpusa izvršen je genocid u Srebrenici<br />

za koji je Živanovićev naslednik na čelu<br />

tog korpusa, general Radislav Krstić osuđen<br />

u Hagu za genocid i dobio kaznu od<br />

40 godina zatvora.<br />

Na snimci se čuje Živanović koji pojašnjava<br />

kako je došao do Srebrenice i dodaje:<br />

“Ugledao sam minaret pod nebesa,<br />

on bi trebao da je do sad poravnat”, da<br />

bi okupljeni u sobi isto konstatovali uz<br />

osmijeh.<br />

Kačavenda uzima riječ kako bi čestitao<br />

“hrabrom generalu i srpskim Obilićima”,<br />

te dodao da nije bez razloga što i Hrvati<br />

kukaju što Srebrenica postaje ponovo<br />

srpska. A onda počinje pozivanje na krv<br />

i osvetu.<br />

“Krv vapije za osvetom. Sveteći se, srpski<br />

narod rušio je najmoćnije srpske imperije.<br />

I, evo, dočekujemo radosne dane,<br />

polako se približavajući onom trenutku<br />

kada će se ponovo poslije Kosovske bitke<br />

ujediniti i vaspostaviti srpska država. Da<br />

li će biti velika ili mala uopšte nije važno,<br />

neka bude onolika kolika je potrebna<br />

da Srbi na njoj mogu slobodno da žive,<br />

da slobodno dišu, da slobodno rade (...)<br />

Bože, daj da mi braći Grcima uzvratimo<br />

da oslobode Kipar od Turaka, da oslobode<br />

Konstantinopolis, da bude ponovo<br />

onaj centar, ona žiža pravoslavne duhov-<br />

nosti”, zaključuje Kačavenda aludirajući<br />

na dobrovoljce iz Grčke koji su učestvovali<br />

u napadu na Srebrenicu i svemu što<br />

je poslije uslijedilo.<br />

Kačavenda je poslije toga održao liturgiju<br />

u crkvi, da bi ponovo širio mržnju i pozivao<br />

na linč.<br />

“Našem narodu bog se približio, a nebo<br />

je postalo nikada bliže kao sada. Mi osjećamo<br />

da je bog sa nama, mi osjećamo<br />

da božja ruka vodi nas, jer zar nije čudo<br />

božje, braćo i sestre, da poslije tolikih<br />

žrtava samo oko Srebrenice, stare srpske<br />

prestonice Uroša Nejakoga, zar nije čudo<br />

i milost božja da evo za tri dana da oslobode<br />

hrabri srpski borci srpsku zemlju<br />

okupiranu od Osmanlija, da tamo gdje je<br />

časni krst sijao postavili su ruglo od polumjeseca”,<br />

rekao je Kačavenda na snimku.<br />

Patriotska liga prije godinu dana objavila<br />

je i duži snimak na kojem Živanović de-<br />

taljnije govori o “oslobađanju Srebrenice”<br />

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

Iran spašava Assada jer se Ahmadinedžad<br />

boji revolucije<br />

Jelko Kacin počasni građanin Kantona<br />

Sarajevo<br />

Tekstovi<br />

Da li čitate horoskop?<br />

Naša muslimanska budućnost<br />

i onom što će uslijediti, te još nekoliko<br />

snimaka sa tog sastanka.<br />

Živanović nikada nije odgovarao za ge-<br />

nocid u Srebrenici niti za zločine na području<br />

koje je kontrolisao, a Vasilije Kačavenda<br />

uživa u svojim dvorima od zlata<br />

u Bijeljini, kupuje Hugo Boss garderobu<br />

po Beogradu i, sa važnog mjesta, i dalje<br />

poziva na mržnju. Srebrenica je još uvijek<br />

pod njegovom ingerencijom u SPC.<br />

U tom svjetlu, počeo je poviše Memorijalnog<br />

centra Potočari, gdje su sahranjenje<br />

žrtve genocida, i u blizini jedne od masovnih<br />

grobnica bespravnu gradnju nove crkve,<br />

koja služi isključivo kao provokacija,<br />

jer u jednom od najsiromašnijih gradova<br />

u RS postoje već dvije pravoslavne crkve,<br />

više nego dovoljne za vjernike tog kraja. U<br />

njima radi sveštenik koji otvoreno negira<br />

genocid i ispred ulaza u crkvu prodaje<br />

knjige o “herojima srpskog naroda Radovanu<br />

Karadžiću i Ratku Mladiću”.<br />

Policija RS, umjesto da provede zabranu,<br />

čuva radnike koji izvode ilegalne<br />

radove na nelegalnoj crkvi u Potočarima.<br />

Opštinski inspektor Petar Đokić<br />

još je u novembru 2010. godine uputio<br />

rješenje Srpskoj crkvenoj opštini Srebrenica<br />

i Odjeljenju za urbanizam Opštine<br />

Srebrenica u kojem se nalaže da se obustavi<br />

gradnja crkve. “U postupku inspekcijskog<br />

nadzora i pregleda po službenoj<br />

dužnosti 25. 11. 2010. godine izlaskom<br />

na lice mjesta u naselje Dugo Polje opštine<br />

Srebrenica utvrdio sam da je Crkvena<br />

opština Srebrenica započela izgradnju crkve<br />

na parceli k.č. 214/335 KO Potočari,<br />

a uvidom u Odjeljenju za prostorno uređenje<br />

Opštine Srebrenica utvrdio sam<br />

da isti nemaju odobrenje za građenje.<br />

Od radova je urađeno iskop temelja i<br />

betoniranje temelja na crkvi”, napisao<br />

je tada Đokić, a navodi “Oslobođenje”.<br />

ŽARKA RADOJA<br />

21.04.2011.<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Razaranje porodice i društva:<br />

Utjecaj medija na odgoj djece<br />

Alkohol uzrok pojave raka kod<br />

muškaraca i žena<br />

IB TV<br />

IslamBosna TV: Šejh Muhammed<br />

Hassan - Predavanje o smrti<br />

Videovijesti: Sirijski vojnici se<br />

snimaju dok zlostavljaju civile<br />

29. april 26. džumade-l-ula<br />

61


No comment<br />

Žive među pacovima<br />

Pale: U zapuštenom domu, kojeg čine<br />

dve ruševne sobice i WC bez vrata, zajednički<br />

za sve stanare, njen otac, starac<br />

od 87 godina, sedamnaestogodišnji sin<br />

i bolesna Ranka žive sa pacovima, koji<br />

skaču po njima dok spavaju.<br />

Blic, 28. april 2011.<br />

Tito je još 1962. godine<br />

izrazio sumnju u opstojnost<br />

Jugoslavije<br />

Iz knjige hrvatskog povjesničara<br />

Dušana Bilandžića: Sumnju u opstojnost<br />

Jugoslavije prvi je javno izrazio<br />

upravo on, njezin tvorac, Josip<br />

Broz Tito. I to još davne 1962. godine!<br />

Argumente za tezu da je raspad<br />

Jugoslavije počeo u Titovo doba, još<br />

početkom 60-ih, našao sam u zapisniku<br />

sa sjednice Izvršnog komiteta CK<br />

SKJ održane od 15. do 17. ožujka 1962.<br />

Jutarnji list, 26. april 2011.<br />

Građani Srbije su za<br />

protekle svoje uskršnje<br />

praznike pojeli oko 32<br />

miliona farbanih jaja<br />

Alo, 26. april 2011.<br />

Dok smo se mi borili za<br />

svinjetinu, oni su nam<br />

napravili novu podvalu i<br />

izostavli srpsku salatu -<br />

to neće moći<br />

Iz menija restorana Parlamenta BiH<br />

izbačena je srpska salata, a srpski poslanici<br />

i delegati smatraju da to nije<br />

slučajno i da je riječ o osveti i podvali<br />

Bošnjaka. Oni smatraju da je to svojevrsna<br />

poruka koja im se na prizeman<br />

način šalje iz Sarajeva. Poslanik<br />

u Predstavničkom domu Parlamenta<br />

BiH Drago Kalabić rekao je da je riječ<br />

o novoj ujdurmi iz Sarajeva.<br />

Srna, 21. april 2011.<br />

Baka na pijaci zarađuje<br />

punih 76 godina<br />

Staka Senek (82) iz sela Jošikova Voda<br />

na banjalučkoj tržnici prodajući poljoprivredne<br />

proizvode za život zarađuje<br />

punih 76 godina.<br />

Nezavisne novine, 29. april 2011.<br />

Mostu dali ime – Putin<br />

Mještani sela Ljubomir kod Trebinja<br />

podigli su na rječici Brovi most i dali<br />

mu ime po premijeru Rusije Vladimiru<br />

Putinu.<br />

San, 25. april 2011.<br />

Profesor Pero Šarčević<br />

imao seksualne odnose<br />

sa učenicom<br />

Doboj: Policija uhapsila profesora geografije<br />

* Dvije maloljetnice pokušao<br />

obljubiti * Jednu učenicu navodio na<br />

seksualni odnos u zamjenu za pitanja<br />

za odbranu maturskog rada * Još jednu<br />

maloljetnicu pokušao poljubiti.<br />

San, 28. april 2011.<br />

Udario ga grom dva puta, sve<br />

snimila nadzorna kamera<br />

Snimke nadzornih kamera prikazuju<br />

muškarca koji šeta ulicom i koga<br />

odjednom udari grom. Muškarac je<br />

ustao, ali nakon nekoliko sekundi<br />

grom ga je ponovno udario.<br />

Depo.ba, 29. april 2011.<br />

Dječak pronašao torbu s<br />

50.000 eura, pa častio<br />

drugove sa po 500 eura<br />

Četrnaestogodišnji osnovnoškolac iz<br />

Sinja pronašao 50.000 eura. Dječak<br />

je novac skrio u blizini stanice za tehnički<br />

pregled vozila, a dan poslije svoje<br />

školske drugove “počastio” je novčanicama<br />

od 500 eura.<br />

Fena, 21. april 2011.<br />

Sudski policajac iz “mercedesa”<br />

ispalio 12 hitaca<br />

u zrak<br />

Drvar: Policija uhapsila policajca A.<br />

B. sudskog policajca iz Livna.<br />

Dnevni avaz, 24. april 2011.<br />

Pitaju mene Srbi<br />

Župnik župe sv. Juraja u Derventi, Filip<br />

Maršić: Pitaju mene Srbi ... kažu smeta im<br />

zvono. Rek’o, vi ste došli iz šume, naučili<br />

ste slušati međede i vukove. Ja, rek’o, vas<br />

razumim, ali ovo je grad, ili se priviknite<br />

na gradski život, ili ajte nazad u šumu..<br />

Večernje novosti, 25. april 2011.<br />

Ljubo Ćesić zvani Rojs<br />

zaprijetio Srbima<br />

Bivši hrvatski general Ljubo Ćesić zvani<br />

Rojs zaprijetio Srbima u RS-u: Ako<br />

nas budete provocirali opet ćemo formirati<br />

snage i osloboditi Banjaluku, jer<br />

ionako historijski pripada Hrvatskoj.<br />

Srna, 26. april 2011.<br />

Učenik pretučen u zapadnom<br />

dijelu Mostara<br />

jer nije znao “Očenaš”<br />

Izedina Gagulu iz Čapljine, učenika prvog<br />

razreda Strojarske škole u Mostaru, danas<br />

su dvije nepoznate osobe presrele na putu<br />

do škole i nanijele mu ozlijede glave. Kako<br />

je kazao, na putu od autobuske stanice do<br />

škole presrele su ga dvije nepoznate osobe,<br />

koje su ga pitale kako se zove, te ga tjerale<br />

da izmoli “Očenaš”. Kada je on to odbio,<br />

udaljile su se, a potom ponovo presrele par<br />

stotina metara dalje i izudarale ga.<br />

Onasa, 25. april 2011.<br />

Hazim Raković apsolutni<br />

pobjednik sa rakijom BK<br />

Apsolutni pobjednik ovogodišnje turističke<br />

manifestacije “Zdravofest” u<br />

Bosanskoj Gradišci je Hazim Raković.<br />

Njegova rakija je najbolja rakija od šljive.<br />

Dnevni avaz, 24. april 2011.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

64


Nauka<br />

Crijevne flore u zavisnosti od krvne grupe Roditelji djecu moraju<br />

crijevna flora dijeli<br />

poticati na aktivnosti<br />

Ljudska Lse u tri kategorije u zavisnosti<br />

od krvne grupe<br />

(A, B, O ili AB),<br />

pokazali su rezultati<br />

novog istraživanja.<br />

Konzorcijum evropskih<br />

istraživača objavio<br />

je da se 100.000<br />

milijardi bakterija<br />

koje nastanjuju ljudska<br />

crijeva dijele u tri velike kategorije<br />

kojima je dat naziv po<br />

najzastupljenijim porodicama<br />

mikroba u<br />

svakoj od njih - “bakteroidna”,<br />

“prevotela”<br />

Razvili osmi citrus u posljednjih 10 godina<br />

ili “ruminokokna”.<br />

Naučnici su došli do<br />

tog otkrića analizom<br />

svih gena iz crijevne<br />

flore.<br />

Naučnici s kalifornijskog<br />

univerziteta razvili su<br />

osmi citrus u posljednjih 10 godina,<br />

nazvan KinnowLS. Voće je<br />

malo veće od<br />

mandarine, s<br />

tankom, vrlo<br />

glatkom korom,<br />

a svaki<br />

komad sadrži<br />

10 do 11 mesnatih<br />

dijelova<br />

i tek 2 ili 3 sjemenke,<br />

umjesto<br />

uobičajenih<br />

15 do 30.<br />

Glavna mu je<br />

prednost slatkoća,<br />

te mogućnost<br />

uzgoja<br />

u pustinjskim<br />

područjima jer<br />

dobro podnosi<br />

vruću klimu. Obična Kinnow<br />

mandarina najvažnija je u Indiji<br />

i Pakistanu, gdje čini 80 posto<br />

agruma.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Djeca u dobi od 6 do 7<br />

godina koja dugo gledaju<br />

TV već imaju uže krvne<br />

vene u stražnjem dijelu očiju,<br />

po istraživanju Univerziteta u<br />

Sydneyju. Takvo stanje kasnije<br />

povećava opasnost od srčanih<br />

bolesti, visokog pritiska<br />

i dijabetesa. Prosječno, djeca<br />

provode gotovo 2 sata na dan<br />

ispred televizije, a svega 36<br />

minuta dnevno baveći se nekom<br />

tjelesnom aktivnošću.<br />

Umro najstariji muškarac na svijetu<br />

Najstariji muškarac na svijetu, Amerikanac Walter Breuning<br />

umro je u 114. godini. Bio je najstariji poznati muškarac<br />

na svijetu. Breuning se<br />

jednom ženio, ali mu je<br />

supruga umrla mlada,<br />

1957. godine. Djece<br />

nisu imali. Roditelji su<br />

mu umrli 1915. i 1917.<br />

godine, a u nedavnom<br />

intervjuu za američke<br />

medije rekao je da su<br />

mu prva sjećanja vezana<br />

uz djeda koji mu je<br />

pričao priče iz Američkog<br />

građanskog rata.<br />

Piling stopala pomoću riba<br />

Usvijetu je sve popularnija<br />

metoda pilinga stopala pomoću<br />

specijalne vrste riba, koje<br />

mogu preživjeti u toploj vodi<br />

zagrijanoj i do 37ºC i hrane se<br />

izumrlim ćelijama kože ljudi. To<br />

nisu obične ribice, već specijalna<br />

vrsta zvana garra rufa. Međutim,<br />

neki zdravstveni stručnjaci<br />

smatraju da postoji mogućnost<br />

širenja infekcije. Japansko ministarstvo<br />

zdravlja odobrilo je<br />

upotrebu “ribica-doktora” u medicinske<br />

svrhe, a osim u toj, one<br />

se mogu naći i u još 15 zemalja<br />

širom svijeta.<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!