Istraga

Hutba: Ruše zgradu da bi popravili ciglu 

www.saff.ba 

Broj 306 

16. decembar 2011. 

21. muharrem 1433. 

cijena godišnje 

pretplate 65 KM 

Uvodnik 

Koliko košta 

pola Bosne? 

1. kongres vjeroučitelja 

islamske vjeronauke u BiH 

Vjeronauka je jedna 

uspješna priča u zemlji 

velikih neuspjeha 

“Zahtjevi da 

zauzmemo Tuzlu, 

Sarajevo i druge 

veće gradove, 

sada su nerealni. 

Njih smo trebali 

zauzeti odmah 

na početku rata” 

Velikosrpsko kreiranje nove bošnjačke krivnje 

Istraga 

vehabiziranih poturica 

Kolumna: 

Smrt 

Radovana 

Karadžića 

Središnji put i umjerenost 

će ujediniti Muslimansku 

braću i selefije 

Islamsko druženje 

u Švedskoj 

Muslimanska 

porodica pred 

izazovima 

modernog 

doba

SAFF broj 306 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Istinsko i lažno poimanje mira i (ne)pravde 

8 

Kolumna 

Borba za opstanak 

Smrt Radovana Karadžića 

18 

Pogledi 

Laktaško memorandumisanje 

Načertanije po Dodiku 

24 

Društvo 

U povodu 1. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a, 

SINDROMA STEČENE IMUNO-DEFICIJENCIJE 

AIDS je, prvenstveno, moralni i etički problem 

32 

Društvo 

Islamsko druženje u Švedskoj 

Muslimanska porodica pred izazovima modernog doba 

Islambosna 

Islamske teme 

Hadisi i savjeti o vrijednosti ranog odlaska na namaz 

36 

43 

Zelena transferzala 

Hrvatska 

SDA izgubila izbore od Bošnjačko demokratske stranke Hrvatske 

48 

Islamnet 

Australija 

Aboridžini postaju muslimani 

54 

16. decembar - 21. muharrem 

3

Kontakt telefon: 

062 287 412

Uvodnik 

Koliko košta pola Bosne? 

Trenutno je postoji ni jedan ar- 

Tgument koji bi nas razuvjerio 

Tu pretpostavku da bošnjač- Tke vlasti u Federaciji direktno rade 

za velikosrpske interese Beograda, a 

srodstveno tome, i za velikohrvatske 

interese Zagreba. Takva kooperativnost 

u razvaljivanju Bosne i proganjanju 

Bošnjaka moguća je samo ako su 

bošnjačke vlasti u Sarajevu, zapravo, 

antibošnjačke, tj. beogradske i zagrebačke. 

Postoje veoma konkretni događaji 

na koje bošnjačke vlasti ne reagiraju, 

a šutnja je znak odobravanja. 

Ne može se i ne smije se dogoditi da 

u zadnjih mjesec dana bude 

desetak terorističkih napada 

na povratnike i na džamije, 

a da se ni jedan bošnjački 

politički subjekt ne 

oglasi. Nenormalno je da 

mjesecima traje bjesomučna 

kampanja Federalne televizije 

i tzv. „Oslobođenja“ 

protiv ustavnog prava Bošnjaka 

da budu muslimani, 

u slobodi svoje vjeroispovijesti, 

a da ni to ne ponuka bošnjačke 

zvaničnike da zaštite ustavna prava 

naroda kojeg, kobejagi, zastupaju. Ta 

šutnja ne može biti antifašistička, patriotska, 

intelektualna, ona može biti 

samo zakupljena šutnja. Bošnjački 

političari se plaše da ne naljute svoje 

srpsko-hrvatske makroe, pa šute, 

a šutnju pravdaju lažnom potrebom 

da se prevazilaze konfliktna pitanja. 

Kao da je bošnjačka žrtva kriva zato 

što je progone srpski i hrvatski ekstremisti, 

pa ispade da je konfliktan 

onaj koji traži mir i slobodu?! Ispade 

da je radikalan onaj koji traži da se ne 

ugrožava vjerska ravnopravnost Bošnjaka!? 

Maske su mnogo puta pale, 

ali nikada tako uvjerljivo kao kada je 

Policija Republike Srpske obznanila 

da na teritoriji ovog entiteta djeluju 

opasne grupe „vehabija“. Posebno je 

smiješno bilo vezivanje te „terorističke 

opasnosti“ za pčelarstvo, iftare, 

namaze, ali i činjenicu da Bošnjaci 

u RS jedva da preživljavaju. Dimna 

bomba o „vehabijama“ koje prijete 

Republici Srpskoj razotkrila je apsolutnu 

spregu Federalne televizije sa 

velikosrpskim obavještajnim službama, 

jer se ispostavilo da svi, združeno, 

rade na izmišljanju tzv. vehabijskog 

terorizma. S jedne strane dakle, 

imamo stalni terorizam, seriju heftičnih 

napada na Bošnjake, i to nikoga 

ne uzbuđuje, a s druge strane imamo 

izmišljanje j terorizma, oko kojeg se 

oglašavaju i mediji i zvaničnici. Či- 

njenica da desetine napada na džamije 

nisu prouzrokovale ni jedan napad 

na crkve, dovoljno govori o tome ko 

želi, a ko ne želi mir. Problem je što 

oni koji napadaju džamije, zapravo, 

Bošnjake, djeluju pod sponzorstvom 

državnih sigurnosnih službi, koje 

skreću pažnju sa suštine 

problema, tako što žrtvu 

optužuju za tzv. vehabizam. 

A šta ako se te sigurnosne 

i obavještajne službe ni za 

pedalj ne razlikuju od onih 

koje su spremale i sprovodile 

genocidnu agresiju protiv 

Bosne i Bošnjaka? Šta ako 

je to jedno te isto? Šta bi ti 

našminkani „kosovci“ prvo 

uradili? Prvo bi „odradili“ 

bošnjačke političke strukture, tako 

da služe njima, tj. Beogradu i Zagrebu. 

Srbijanskoj državi se isplati 

među bošnjačke političare ubaciti 

milijardu eura, da ih sve potkupi 

i ucjeni, a to je nikakva cijena ako 

se zauvijek uništava Bosna i dobija 

Republika Srpska. Jesmo li svjesni 

koliko košta pola Bosne? Blokada 

državne vlasti, razvaljivanje Federacije, 

statiranje bošnjačke politike u 

ovom scenariju, sve to ukazuje na 

režiju u izvedbi obavještajnih službi. 

A da je to tako, dokazuje sprega 

oko teme „vehabija“, na relaciji Policija 

RS – Federalna tv - bošnjačka 

politika. Jer, iza antibošnjačkog 

i islamofobijskog bjesnila Federalne 

tv stoji bošnjačka politika, odnosno, 

Federalna tv se ne bi mogla tako 

fašistički ponašati ako bi se tome 

suprotstavili bošnjački zastupnici u 

Parlementu Federacije. A zašto se ne 

suprotstavljaju? Zašto šute? Zašto 

sponzoriraju ovo razvaljivanje Bosne 

i Bošnjaka? Jadan je onaj koji između 

ljubavi prema svome narodu 

i služenja tlačiteljima svoga naroda, 

izabere poniženje. 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kalember 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Ruše zgradu, da bi popravili ciglu 

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Alah, 

A 

dž.š., u Kur’anu je objavio: 

AVi ste narod najbolji od svih koji 

Ase ikada pojavio: tražite da se 

čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, 

i u Allaha vjerujete. (Ali Imran, 110.). 

Citirani kur’anski ajet otkriva nam 

tajnu stvaranja ili kako se to u Kur’anu 

veli “izvođenja’’ islamskog ummeta u 

život. Kur’anska poruka u ovom ajetu 

podsjeća i upozorava muslimane, ma gdje 

i ma kada živjeli, da islamski ummet nije 

i ne smije biti na zemlji tek onako, radi 

pukog egzistiranja i životarenja, niti je 

on tu samo radi sebe, već je njegova primarna 

uloga da poziva u dobro, a odvraća 

od zla, da gradi, kultivizira i unapređuje 

životni ambijent, da čini dobro i koristi 

svim ljudima. To znači da počast i privilegija 

koju je Allah, dž.š., dao islamskom 

ummetu, nije određena rasom, nacijom, 

geografijom, jezikom, već je ona uvjetovana 

određenim vrijednostima i svojstvima 

koja ako nedostaju, onda islamski ummet 

gubi epitet najboljeg ummeta. 

Svojstva najboljeg ummeta 

Svojstva islamskog ummeta i njegovu 

primarnu ulogu, fascinirajuće jednostavno 

opisao je i objasnio ashab Rebia’ 

ibn Amir, koji je, na pitanje perzijanskog 

komadanta zašto su oni kao Arapi i muslimani 

i krenuli u osvajački pohod na 

Perziju, odgovorio: “Allah nas je poslao 

da izvedemo ljude iz robovanja 

ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, 

iz nepravde drugih vjera i ideologija u 

pravdu islama, iz tjeskobe dunjaluku u 

prostranstvo i dunjaluka i Ahireta.’’ 

Eto, to je suština postojanja islamskog 

ummeta. Bez tih vrijednosti i tih 

osobina, bez iskrene vjere u Allaha, 

bez izvanrednog islamskog ahlaka i 

morala, bez želje da svjetlo upute dođe 

do svih ljudi i strpljivosti i ustrajnosti 

na tom putu, teško da islamski ummet 

može biti nešto više od obične ljudske 

gomile (uostalom kao i svaki drugi 

narodi koji nema gornjih kvaliteta), 

koja živi na nivou potreba svoga tijela i 

kao takva nije vrijedna pomena. 

Počast koju je Allah ukazao sljedbenicima 

islama povlači za sobom veliku 

odgovornost i obavezuje svakog 

muslimana i muslimanku da u svojim 

riječima i djelima budu dosljedni sljedbenici 

Allahove upute i lijep primjer 

drugim ljudima. Čovječanstvo danas 

vapi za ummetom koji će ga izbaviti 

iz robovanja ljudima, oholim tiranima, 

kriminalcima i bezbožnicima 

koji se izdaju za bogove i koji cijelo 

čovječanstvo drže u okovima svojih rigidnih 

ideologija i politika. Vapi za ummetom 

koji će ga izbaviti iz robovanja 

niskim prohtjevima i strastima 

koje su čovječanstvo 

bacile na koljena, pa se guši 

u kaljuži nemorala, poroka, 

prostitucije, narkomanije, 

pedofilije, homoseksualizma, 

kriminala, nepotizma, 

korupcije, bezdušnog 

zelenaštva i lihvarstva i 

mnogobrojnih drugih zala i 

devijacija. 

Savremeno društvo vapi 

za spasiteljem isto kao što 

je vapilo u vrijeme pred dolazak 

posljednjeg Allahovog 

Poslanika, Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve sellem, na 

što aludira hadis u kojem je 

Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, rekao: “Allah je pogledao 

u stanovnike Zemlje 

i prezreo ih osim malog 

broja Ehlul-Kitabija, židova 

i kršćana.’’ (Muslim) Zašto? 

Zato što su Allahu činili 

širk, zato što su bili ogrezli 

u bezboštvu i nemoralu i što 

su druge pozivali u zabludu 

u kojoj su živjeli, pa je Allah 

poslao Muhammeda, sallallahu 

alejhi ve sellem, da izvede 

ljude iz tmine na svjetlo, iz 

zablude na Pravi put. 

Muhammed, sallallahu alejhi ve 

sellem, koristio je svaku priliku i ulagao 

maksimum truda da ljude izvede iz zablude 

na svjetlo Upute, i pored njihovog 

inata i oholosti. 

Koliko mu je bilo stalo da se svi 

ljudi ukrcaju u lađu spasa koja se islamom 

zove, svjedoči i činjenica da je 

upućivao dove Allahu, dž.š., za najljuće 

neprijatelje islama. Vidimo ga kako u 

jednoj od dova, skrušeno molio: “Moj 

Allahu, molim Te da pomogneš islam 

sa jednim od ove dvojice ljudi koji Ti 

je draži: Ebu Džehlom ili Omerom 

ibn Hattabom!’’, pa je Allahu bio draži 

Omer ibn Hattab.’’ (Tirmizi i Hakim, 

šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim). 

Čovječanstvo 

danas vapi za 

ummetom koji 

će ga izbaviti 

iz robovanja 

ljudima, oholim 

tiranima, 

kriminalcima i 

bezbožnicima 

koji se izdaju 

za bogove 

i koji cijelo 

čovječanstvo 

drže u okovima 

svojih rigidnih 

ideologija i 

politika. 

On se nije rugao neznanju i zabludjelosti 

svojih sunarodnjaka, nije ih 

ismijavao niti se oholio nad njima, već 

je bio blag i samilostan i kad god ih je 

pozivao u islam on ih je obveseljavao i 

obećavao im prosperitet i sreću na dunjaluku 

i nagradu na ahiretu ako prihvate 

islam. 

Rebia ibn Abad ed-Dejli, 

kazuje: “Vidio sam Poslanika, 

sallallahu alejhi ve sellem, na 

tržnici Ukaz, kada je govorio 

okupljenim ljudima: “O ljudi, 

recite la ilahe illallah, uspjet 

će te!” Iza njega je išao čovjek 

bijelog lica sa dva uvojka ili 

dvije pletenice, i govorio: “Ljudi, 

ovo je lažov!” Upitao sam 

ko je taj čovjek koji se obraća 

ljudima, pa mi je rečeno da je 

to Muhammed ibn Abdullah, 

koji tvrdi da je Allahov 

poslanik. Zatim sam pitao za 

onog čovjeka koji ide za njim 

i u laž ga utjeruje, pa mi je 

rečeno da je to njegov amidža 

Ebu Leheb.’’ (Ahmed i Hakim, 

šejh Šuajb Arnaut ocijenio 

ga je kao sahih-ligajrihi). 

Čak i onda kad su mu 

govorili da je sihirbaz, da je lud, 

kada su ga u Taifu kamenovali 

i kada mu je došao melek brda, 

dok mu je tekla krv niz lice, 

i predložio mu da sruši dva 

brda na bezbožnike koji su ga 

krvnički napali i izvrijeđali, 

Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, odgovorio je: “Ne, jer ja 

se nadam da će Allah iz njihovih 

kičmi izvesti potomstvo koje će 

samo Allaha obožavati.’’ 

Zbog toga je vrlo važno, na temelju 

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, 

prakse, koju su dosljedno slijedili njegovi 

ashabi kao i istinski islamski učenjaci, 

mudžahidi i pobožnjaci u svim generacijama, 

ukazati na poziv islama koji je 

sa cjelokupnim svojim učenjem u znaku 

izgradnje kulture života, a ne kulture 

smrti, terora i ubijanja, kulture dijaloga i 

razumijevanja, a ne kulture tlačenja, kulture 

tolerancije i samilosti, a ne kuluture 

mržnje i odbacivanja drugog i drugačijeg, 

kuluture izgradnje a ne kuluture rušenja, 

kuluture nauke i općeg prosperiteta, a ne 

kuluture neznanja i zaostalosti, kulture 

morala i pobožnosti, a ne kulture razvrata 

i bezbožništva. 


6

Smutnja je gora od ubijanja 

Kako je onda moguće da se danas 

neki muslimani, koji se ponašaju kao 

drumski razbojnici, koji siju smutnju i 

nered, koji zastrašuju druge ljude i izazivaju 

sukobe, mogu pozivati na islam 

i na slijeđenje sunneta Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve sellem, kad su njihovi 

postupci direktan atak na islam i 

Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, 

sunnet?! Kako se takvi mogu pozivati 

na islam kad je islam vjera izgradnje, 

a ne rušenja temelja na kojima počiva 

život zdravog društva?! Nikako! Oni 

samo mogu (a to i rade) srušiti u jednom 

trenu ono što iskreni i pametni 

muslimani strpljivo grade godinama. 

Da u toj rušilačkoj metodologiji 

ima imalo hajra i dobra, to bi sigurno, 

kada su to okolnosti zahtijevale i kada 

su muslimani bili izloženi poniženju i 

nasilju, činio Poslanik, a.s., i naredio bi 

to ostalim muslimanima. Pa gdje i kada 

je to Muhammed, sallallahu alejhi ve 

sellem, bez obzira na težinu situacije u 

kojoj se našao, izvršio teroristički čin i 

ubio ijednog štićenika islamske države 

i onoga koji je pod ugovorom sa muslimanskom 

državom? Zašto onda takvi 

ljudi ne slijede praksu Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve sellem, i zašto ne 

razmišljaju o njegovim riječima: “Zagarantovano 

je poniženje i sramota onome 

ko se suprotstavi mojoj naredbi.’’ 

Dosta je zla od njihovih (ne)djela to 

što proizvode i siju smutnju i nered, jer 

je po islamskom učenju smutnja gora 

od ubijanja, i svjestan, razuman i bogobojazan 

musliman se boji smutnje 

kao što se boji džehennemske vatre. 

Muhammed, sallallahu alejhi ve 

sellem, upozorio je ummet i riječima i 

djelima na opasnost i pogubnost fitne 

i sijanja smutnje. Toliko je bio oprezan 

u tom pogledu da čak nije htio srušiti 

Kabu kako bi je sagradio na starim, ibrahimovskim 

temeljima, jer se bojao da mu 

ljudi ne kažu da je rušitelj i da skrnavi 

vjerske svetinje, a tvrdi da je Poslanik. 

Zatim, nije ubijao munafike (licemjere) 

u svojim redovima niti im se svetio dok je 

bio živ, iako mu je Allah objavio njihova 

imena, a sve zbog toga da ne bi posijao 

smutnju i da nevjernici ne bi rekli kako 

Muhammed ubija svoje sljedbenike. 

Zamislite onda kakvu fitnu izazivaju 

oni muslimani koji danas u Bosni 

i Hercegovini pozivaju na rušenje Islamske 

zajednice, jedine institucije 

koja istinski stoji na braniku naše 

vjere i države, naših islamskih vrijednosti 

i kulturne baštine, i koji su u 

tome revnosni isto kao i islamofobični 

mediji: FTV, Oslobođenje, e Dani, Slobodna 

Bosna i drugi. Oni su zapravo 

najbolji adut tim medijima i ostalim 

antiislamskim falangama. Jer, šta bi 

islamofobični mediji bez Mevlida, bez 

portala www.putvjernika.com, bez kojekakvih 

šejhova Zlaja, ali također, bez 

pojedinaca koji na žalost rade u Islamskoj 

zajednici, a koji podupiru 

smutnju i nasjedaju na 

antiislamsku propagandu, 

pa onda, a da bi prikrili svoje 

slabosti i nesposobnost da, 

naprimjer, pripreme dobru 

i korisnu hutbu, zloupotrebljavaju 

časno mjesto, minberu 

i okupljenim vjernicima 

pričaju svoje demagoške 

priče o opasnosti od tzv. 

vehabijsko-selefijske interpretacije 

islama, izgovaraju 

gnusne laži i nebuloze poput 

one da mladići i djevojke 

koji su se vratili vjeri primaju 

novac za brade, nikabe 

i hidžabe (ne zaboravimo 

da su islamofobični mediji i 

srpsko-hrvatski nacionalisti 

upravo od takvih nesavjesnih 

imama prepisali te stvari 

s kojima i danas etiketiraju 

muslimansku omladinu), i 

pored jasnog zvaničnog stava 

Islamske zajednice da u Bosni i Hercegovini 

ne postoji nikakav vehabijski 

pokret. 

Zbog nerazumnih postupaka spomenutih 

pojedinaca i grupica iz muslimanskih 

redova, mi svi moramo 

nositi balast tzv. vehabizma kojeg 

su velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti 

potpomognuti antiislamskim 

medijima u BiH iskoristili da bi 

Bošnjacima muslimanima nametnuli 

novi stigmatizirajući identitet, identitet 

vehabizma koji je eto sam po sebi zlo i 

opasnost i dovoljan razlog da četnici i 

ustaše ponovo oštre kame kako bi nas 

klali. 

Poznato je da je pored ispravnog 

vjerovanja i islamskog ahlaka, islamsko 

bratstvo jedna od odlika najboljeg 

ummeta, to je izvor snage i temelj 

zdravog društva. Zato se svi moramo 

Šta bi 

islamofobični 

mediji bez 

Mevlida, bez 

portala www. 

putvjernika. 

com, bez 

kojekakvih 

šejhova Zlaja, 

ali također, bez 

pojedinaca koji 

na žalost rade 

u Islamskoj 

zajednici, a 

koji podupiru 

smutnju i 

nasjedaju na 

antiislamsku 

propagandu. 

suprotstaviti onima koji ruše naše jedinstvo 

i siju smutnju u našem narodu 

ma ko oni bili i ma kako se zvali, i svi 

moramo stati na stranu Islamske zajednice 

kao krovne vjerske institucije 

Bošnjaka muslimana koja po svojoj 

prirodnoj ulozi mora biti čuvar i garant 

našeg jedinstva koje nam je sada 

potrebnije nego ikada, i bez kojeg nam 

nema opstanka. 

Kako ćemo mi graditi zdravo 

društvo kad su odnosi među nama 

zasnovani na međusobnim podjelama, 

svađama, sukobima, 

razilaženju, mržnji, zavidnosti, 

ogovaranju i sl. 

Takav odnos može voditi 

samo neuspjehu i propasti, 

a dokaz je kur’anski ajet 

u kojem nam Allah, dž.š., 

poručuje: I pokoravajte se Allahu 

i Posalniku Njegovu, i ne 

prepirite se da ne biste klonuli 

i bez borbenog duha ostali. 

(El-Enfal, 46.). 

Zbog svega toga, a prije 

svega zbog toga što je islamsko 

bratstvo i jednistvo 

saffa ku’ransko-sunnetski 

imperativ i odlika ummeta, 

ali i zbog zločina, genocida i 

patnje koje smo doživjeli od 

četnika i ustaša, samo zato 

što smo muslimani, zbog 

okruženja u kojem živimo 

i mnoštva neprijatelja koji 

nam zlo snuju i o glavi rade, 

zbog očuvanja naše vjere i 

naše države, mi, u ime Allaha, a u inat 

našim dušmanima, moramo zbiti naše 

redove, moramo odgajati našu djecu, 

našu omladinu na principima islama 

i čuvati jedinstvo kroz čuvanje Islamske 

zajednice koju svi moramo graditi 

i pomoći da ona od temelja do krova 

bude zdrava i čvrsta, popravljajući 

ono što nije dobro, a nikako rušeći 

cijelu građevinu. Rukovodeći se pri 

tome kur’anskom naredbom: Svi se 

čvrsto Allahova užeta držite i nikako 

se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove 

milosti prema vama kada ste bili 

jedni drugima neprijatelji, pa je On 

složio srca vaša i vi ste postali, milošću 

Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici 

vatrene jame, pa vas je On nje spasio. 

Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, 

da biste na pravom putu istrajali. 

(Ali Imran, 103.). 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Istinsko i lažno poimanje mira i (ne)pravde 

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova 

Važnost vremena u 

Hatib: Šejh Abdulmuhsin ibn Muhammed 

el-Kasim 

Preveo i sažeo: Semir Imamović 

Hatib: Dr. Salih b. Humejd 

Preveo i sažeo: Amir 

Durmić 

Živimo u vremenu koje se 

Žmože nazvati periodom 

Žčistog materijalizma, Žnevjerovatno brzog tehnološkog 

napretka ali i vremenom 

sveopće utrke svjetskih sila u 

naoružavanju opasnim i razornim 

naoružanjem. Bez obzira 

šta rekli i kakvo opravdanje 

pružili njeni sudionici, cilj te 

utrke oko naoružanja je svima 

jasan i vrlo očit, a to je želja za 

apsolutnom dominacijom nad 

drugima i sijanjem nereda na 

zemlji nakon što je red na njoj 

uspostavljen. Današnje velike 

svjetske civilizacije su u tehnološkom 

smislu veoma uznapredovale, ali su s druge 

strane, ako se gleda moral i opće duhovne 

vrijednosti, pale na najniže grane. 

Kako inače protumačiti ovakvo ponašanje 

velikih svjetskih sila koje u naoružanje 

ulažu nevjerovatno velike iznose dok, 

s druge strane, milioni njihovih građana 

bukvalno gladuju te im nedostaju i osnovne 

životne potrebe. Te sile su zanemarile 

i jednu od osnovnih ljudskih potreba, a 

to je potreba za sigurnošću i rahatlukom, 

koji su danas uskraćeni mnogima, ako ni 

zbog čega drugog, onda zbog činjenice da 

se mnogi u svijetu osjećaju ugroženim jer 

se boje “velikih” naroda kao i vojne sile 

koju posjeduju i koju su u svakom trenutku 

spremni upotrijebiti protiv slabih 

i potlačenih. Nažalost, spomenuti svoju 

snagu i moć ne upotrebljavaju kako bi na 

zemlji uspostavljali red i pravdu, već baš 

Kako inače 

protumačiti 

ovakvo 

ponašanje 

velikih svjetskih 

sila koje u 

naoružanje 

ulažu 

nevjerovatno 

velike iznose 

dok, s druge 

strane, milioni 

njihovih 

građana 

bukvalno 

gladuju te im 

nedostaju i 

osnovne životne 

potrebe. 

suprotno, kako bi druge držali 

u strahu i tako ih učinili svojim 

poslušnicima. Pored toga, 

oni svima tvrde kako oni svijetom 

šire pravdu i na zemlji 

uspostavljaju red. O njima je 

Uzvišeni Allah kazao: Kada 

im se kaže: “Ne remetite red 

na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi 

samo red uspostavljamo!” (El- 

Bekare, 11.). Oni liju “krokodilske 

suze” za onima kojima 

nanose očitu štetu, tvrdeći da 

im žele dobro i mir. U ovom 

kontekstu Ebu Hatim el-Busti, 

r.h., pripovijeda jedan zanimljiv 

događaj. Naime, jedan 

čovjek koji je inače bio lovac, 

lovio je vrapce u vjetrovitom 

danu. Vjetar je puhao snažno 

i nanosio mu prašinu direktno u lice od 

čega su mu suzile oči. Posmatrajući ga, jedan 

čovjek reče prijatelju koji je stajao blizu 

njega: “Pogledaj kako samo sažalijeva 

vrapce koje lovi. Iako ih lovi, on plače za 

njima!’’, a prijatelj mu odgovori: “Ne gledaj 

u njegove uplakane oči, već gledaj ono 

što čine njegove ruke”. Na identičan način 

danas se ponašaju svjetski silnici i moćnici 

koji pod parolom uspostavljanja mira i 

pravde svijetu nanose zlo i nepravdu, tlačeći 

nemoćne i ubijajući nevine. Nama 

muslimanima, Uzvišeni Allah je naredio 

pravdu u pravom smislu riječi, kao i uspostavljanje 

mira i reda na zemlji: Allah 

zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro 

čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat 

i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da 

pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 

90.), pa smo se tog imperativa svakako i 

dužni pridržavati. 

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, 

Njega hvalimo, od Njega pomoć 

i oprost molimo, i Njemu se 

utječeo od zla naših duša i od naših zlih 

djela. Kome On na Pravi put ukaže, 

niko ga u zabludu ne može odvesti, a 

koga On u zabludi ostavi, niko ga na 

Pravi put ne moće izvesti. Svjedočim 

da je samo Allah Bog, koji druga nema, 

i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, 

neka je na njega, njegovu časnu 

porodicu i ashabe, vječiti mir i Božiji 

rahmet. Bojte se Uzvišenog Allaha, jer 

se u bogobojaznosti krije spas na Sudnjem 

danu i ona je trajna čovjekova poputnina. 

U prolasku (protoku) mjeseci 

i godina je opomena i pouka za ljude, a 

u izlasku i zalasku sunca je navještenje 

da ovaj dunjaluk ima svoje praskozorje 

i zalazak (nestanak). Vrijeme prolazi, 

a na svom putu ka ahiretu (budućem 

svijetu) smjenjuju se generacije, jedna 

za drugom, jedna odlazi a druga dolazi, 

jedna je sretna, a druga nesretna, i 

svi oni zajedno putuju ka svome kraju, 

polaganju računa pred Uzvišenim Allahom, 

za ono što su na ovome svijetu činili. 

Vrijeme i njegov brz protok najbolji 

je vaiz, njegove katastrofe i nedaće su 

najbolji govornik, i sasvim je svejedno 

koliko u njemu ima tuge i radosti, jer će 

i jedno i drugo brzo proći, i nastupit će 

konačni kraj. Ljudi žive svoje posljednje 

trenutke na ovome svijetu i to je toliko 

izvjesno da je Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, jednom prilikom posmatrajući 

zalazak sunca rekao: “Od vašeg 

života na ovome svijetu, u odnosu na 

proteklo vrijeme, ostalo je onoliko koliko 

je ostalo od ovog dana u odnosu na 

njegov protekli dio.” (Ahmed). Vrijeme, 

sa svim njegovim trenucima, je najveća 

dragocjenost, i sve što više odmiče, 

time samo raste njegova cijena, a posebno 

je dragocjeno za one kojima, od ovog 

svijeta, nije ostalo puno. Allah, dželle 

šanuhu, se kune vremenom, u posebnoj 

kur’anskoj suri koja je, ne slučajno, titulirana 

kao “El-Asr” (Vrijeme). U ovoj 

suri se kaže, u prijevodu značenja: Tako 

mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo 

ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i 

koji jedni drugima istinu preporučuju i 

koji jedni drugima preporučuju strpljenje. 

(El-’Asr, 1.-3.). Ljudi se razlikuju 


8

džamija u Medini) 

životu muslimana El-Mesdžidu-l-aksa 

Zaštitimo Allahove kuće 

Vrijeme i njegov 

brz protok 

najbolji je u broju provedenih godina 

vaiz, njegove na ovom svijetu, neki od 

katastrofe njih dožive duboku starost, 

i nedaće a neke od njih smrt “pokosi” 

u cvijetu njihove mla- 

su najbolji 

govornik, i dosti, ipak, najbolji su oni 

sasvim je koji život na ovom svijetu, 

svejedno koliko bez obzira koliko on trajao, 

u njemu ima iskoriste kao “jahalicu” ka 

tuge i radosti, onome svijetu. Neki čovjek 

jer će i jedno je upitao Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, koji 

i drugo brzo 

proći, i nastupit je čovjek najbolji, a on mu 

će konačni kraj. je odgovorio: “Onaj koji 

poživi dugo i učini puno 

dobrih dijela.” “A koji je 

čovjek najgori” – upitao 

je ponovo. “Onaj koji poživi 

dugo i učini puno loših djela.” 

(Ahmed). Ljudi se u pogledu svoje životne 

filozofije dijele u tri vrste: prva 

vrsta su oni koji jedino i isključivo 

rade za ovaj svijet, druga vrsta su oni 

koji, izvršavajući Božije naredbe i kloneći 

se Božijih zabrana, još na ovom 

svijetu grade za onaj svijet, i treća vrsta 

su oni koji su pomiješali dobra i 

loša dijela. Rekao je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Svi ljudi porane, i 

prodaju svoju dušu, pa je oslobode ili 

je upropaste.” p (Muslim). Allah, dželle 

šanuhu, se u suri Eš-Šems zaklinje, 

sa jedanaest različitih zakletvi, da je 

spašen onaj koji očisti svoju dušu, a 

upropašten onaj koji je prepusti griješenju 

i porocima. Tako Mi Sunca i 

svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, 

i dana kada ga vidljivim učini, i noći 

kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga 

sazda, i Zemlje i Onoga koji je ravnom 

učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj 

put dobra i put zla shvatljivim učini, 

uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit 

će izgubljenj onaj ko je na stranputicu 

odvodi! (Eš-Šems, 1.-10.). 

Hatib: Muhammed Husejn 

Preveo i sažeo: Esad 

Mahovac 

Allahovi robovi, čuvari 

Allahove kuće, 

radujte se velikoj 

počasti koju vam je Allah 

darovao kada vam je darovao 

ljubav i ljubomoru 

prema ovoj vjeri i njenim 

mesdžidima koji su oduvijek 

bili meta neprijatelja 

i kost u njihovom grlu. 

Najnoviji napadi neprijatelja 

na Mesdžid Alije 

b. Ebi Taliba u Kudsu 

najbolji su pokazatelj da oni neće 

odustati od svojih prljavih namjera. 

Svi ti napada ako i nisu direktno 

diktirani od strane izraelske 

vlade, onda se iz njihove ćutnje da 

zaključiti da im takvo nešto ide 

u prilog i da ga sigurno pomažu. 

Time ne samo da su oskrnavljene 

islamske svetinje, nego su ugroženi 

i vjernici koji u tim kućama 

uče Allahovu Knjigu, naređuju na 

dobro i odvraćaju od zla, a njihova 

čast je daleko veća od časti jednog 

mesdžida. Zato nemojmo se osvrtati 

na mnoštvo muslimana koje 

Najnoviji 

napadi 

neprijatelja na 

Mesdžid Alije 

b. Ebi Taliba u 

Kudsu najbolji 

su pokazatalj 

da oni neće 

odustati od 

svojih prljavih 

namjera. Svi 

ti napada ako 

i nisu direktno 

diktirani 

od strane 

izraelske 

vlade. 

ova stvar ne boli, nego 

mi sami i svojim vlastitim 

snagama moramo 

nastojati da se odupremo 

ovim prljavim rabotama. 

Povećajmo svoju nadu u 

Allaha jer Allah dobro 

vidi ono što oni rade. 

Allahovi robovi, znajte 

da očuvanjem Allahovih 

svetinja vi radite na očuvanje 

ove zemlje koja ima 

veliki značaj. Samo Allah 

zna kolika je mudrost u 

tome što je ova zemlja 

bila prva kibla muslimana 

i mjesto sa kojeg je učinje 

Mi’radž i na kojem su klanjali 

svi poslanici. Vjerujmo u tu mudrost 

i svrstajmo se u skupinu onih 

koji grade i održavaju Allahove 

mesdžide i u njima Allahovo ime 

spominju, a Allahov Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, kaže: “Ko 

sagradi mesdžid Allah će njemu 

sagraditi kuću u Džennetu.” 

Allahovi robovi, znajte da će Allah 

očuvati ovaj mesdžid i ovu zemlju 

ali ono što nas posebno treba brinuti 

jeste koliko dobra ćemo mi zaraditi 

u tome ili možda kazne, da nas 

Allah sačuva od toga. 


9

Polumjesec 

Fahrudin Radončić vs Bakir 

Hadžiomerović 

Kada se realizirani i 

bogati biznismen ulizuje 

običnom siromašnom 

novinaru 

Sudeći po tome koliko je 

puta vijest o ugroženoj sigurnosti 

Bakira Hadžiomerovića, 

urednika Federalne 

televizije bila glavna vijest na 

naslovnici Dnevnog avaza u 

posljednjih sedam dana moglo 

bi se zaključiti da Bosna 

i Hercegovina trenutno nema 

većeg problema od Hadžiomerovićeve 

sigurnosti. Smiješni, 

detaljni izvještaji o razlozima 

ukidanja policijske pratnje 

koju je Bakir Hadžiomerović 

uživao posljednjih godina, 

svima su dodijali, pa, vjerujemo, 

čak i novinarima Dnevnog 

avaza. Jedino što je smješnije 

od ovih izvještaja je očito dodvoravanje 

Fahrudna Radončića, 

kako on za sebe voli reći, 

realiziranog i bogatog čovjeka, 

jednom običnom siromašnom 

novinaru Bakiru Hadžiomeroviću. 

Jasno je da se Radončić 

ulizuje Hadžiomeroviću nadajući 

se da će mu ovaj pomoći 

svojom Federalnom televizijom 

u političkim okršajima 

sa SDA i drugim strankama. 

Sudeći kako se Radončić dodvorava 

Hadžiomeroviću ispade 

da je Hadžiomerović daleko 

utjecajniji i moćniji od realiziranog 

i bogatog biznismena 

Radončića. 

Behar 

Posljednji intervju intervju 

književnika, rahmetli 

Nedžada Ibrišimovića 

Časopis za kulturu i društvena pitanja 

Behar koji se štampa u Hrvatskoj objavio 

je posljednji intervju nedavno preminulog bh. 

knjževnika Nedžada Ibrišimovića. U tom intervjuu 

akademik Ibrišimović je izrekao mnogo 

velikih misli. Izdvajamo, za nas, posebno 

zanimljive, posljednje, ovodunjalučke misli 

rahmetli Nedžada Ibrišimovića. 

Moja je želja biti jedino musliman i ništa drugo 

Naime, često sam slušao kako ljudi govore: “Ma, 

nije važno koje si vjere, važno je da si čovjek!”, i 

muslimani su, čini mi se, nasjedali na tu floskulu. 

Moja je želja biti jedino musliman i ništa drugo, 

sve drugo je efemerno. Tako bih bio zadovoljan, 

naravno, u nadi da će i Allah biti zadovoljan mnome. 

Svaka je dvojba vezana uz pojam čovjek, nemam 

nikakve dvojbe vezane uz pojam musliman. 

Ja bih čovjeka volio ostaviti daleko iza sebe, iako 

sam, nažalost, još uvijek prečesto čovjek. Doduše, 

jezik se ne može lišiti riječi “čovjek” i, dakako, što 

bi je se lišavao, pogotovo, recimo, riječi “ljudina”! 

Unutar ovako naznačenog odnosa čovjek – musliman, 

razlika je u tome što su u polju “čovještva” 

stvari relativizirane, a u polju “muslimanstva” stvari 

se ne dosežu, pa u ovozemaljskoj, dunjalučkoj ravni, 

što se tiče ljudskosti, niko izgleda, za sada, nema 

očiglednu prednost, ni ljudi ni muslimani. Visoku 

razinu civilizacije čovjek je posljednjih tri stotine 

godina dosegao odvojivši se od crkve, u islamu 

nikad ništa ni u nauci ni u umjetnosti nije nastalo 

odvajanjem od islama, sve je uvijek bilo sukladno 

s njim. Ali posljednjih j tri stotine godina u islamu 

ništa nije ni nastalo. Čovjek danas živi u svom pa- 

klenom raju u ovostranosti i ide ka samouništenju, 

musliman se nada Božijoj jjmilosti u onostranosti, 

jer zna da stvarnost nije ovdje. Što se tiče toga 

može li se danas biti musliman, može se svuda biti 

musliman, čak i u Holandiji i u Americi, ali je biti 

musliman svuda pokuđeno, pa i u Bosni. 

Nažalost, ovako, pod tim stalnim frontalnim 

pritiskom islamofobije sa Zapada, koja ovdje u 

Bosni nalazi na raznoliko i plodno tlo (i Karadžić i 

Tuđman su se hvastali da su evropsko predziđe islamu 

prema Evropi), muslimani se nemaju kad samokritički 

okrenuti sami sebi. A tek bi tu bilo posla. 

Poslije svakog Fatmirovog članka osjećam 

se postiđen 

Fatmir Alispahić je jedan od rijetkih bosanskih 

intelektualaca koji se posvetio demopediji, a ne 

negativnim stereotipima svoga naroda. (I, začudo, 

od svakoga i sa svih strana je napadan i, često, 

stravično, brutalno vrijeđan. Ako ja sam nemam 

hrabrosti, znanja i talenta da pišem kao on, barem 

mu mogu odati otvorenu hvalu i ja to uistinu uvijek, 

pa, evo, i u ovoj prilici, i činim). Zanimljivo je 

da se poslije svakog njegovog članka osjećam postiđen. 

I inače mi nije jasno zašto se oni bosanski 

intelektualci-muslimani, koji djelom, činom i 

riječju potvrđuju ljudske vrline kao što su vjera, 

identitet, patriotizam, ljubav, strah i sažaljenje za 

svoj stradali narod, i fizički i književno izopćavaju 

iz društva... 

Muslimani nemaju utjecaja ni na šta, u vascijeloj 

Bosni su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, 

napadanju, nerazumijevanju, zastrašivanju 

Ali zamisli da neki Hrvat, ili neki Srbin kaže: “Ja 

nisam Hrvat”, ili: “Ja nisam Srbin”, hoće li mu iko 

povjerovati, pa da to ponovi i stotinu puta? Neće. A 

zamisli da jedan Bošnjak samo jednom izusti: “Ja 

nisam Bošnjak”, hoće li mu iko povjerovati? Hoće! 

Odmah će mu svi povjerovati, i Bošnjaci i nebošnjaci... 

Nije li to onda malo čudno?... Ili zamisli 

Ciganina kako nasred ulice viče da je veliki romski 

nacionalist!... Ne idu svi Bošnjaci u džamiju. Samo 

jedna mala skupina Bošnjaka ide u džamiju, svega 

možda nekih desetak posto populacije, ostalih 

devedeset posto Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapravo, 

Kazazovi drugovi i drugarice, oni su ta demokratska 

većina koja odlučuje. U Bosni vlada privid 

muslimanstva, a onda je i taj privid hipertrofiran, 

nakaradno izvikan, muslimani nemaju utjecaja ni 

na šta, u književnosti pogotovo. I u vascijeloj Bosni 

su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju, 

zastrašivanju i takvim stvarima kako 

ondje gdje su većina, tako i onđe gdje su manjina... 

Naše neznanje o nama je grandiozno! 

Nikad neću zaboraviti drastičnu, duhovitu i iznenadnu 

opasku prof. dr. Kemala Zukića na promociji 

njegovog djela Islamska arhitektura (2001.) u 

kojem se pominju i brojna imena Bošnjaka slikara 

i arhitekata za koja mi u Bosni nikad nismo ni 

čuli, niti ih znamo. “Naše neznanje o nama je 

grandiozno!”, rekao je dr. Zukić, upotrijebivši baš 

taj pojam “grandiozno”. I ja sam se onda pokušao 

sjetiti barem jednog imena od preko pet stotina 

imena pjesnika Bošnjaka koji su tokom tri stoljeća 

pisali na turskom, perzijskom, arapskom i bosanskom 

jeziku i nisam se sjetio nijednog. Zaista je 

bošnjačko neznanje o sebi, ni manje ni više nego 

“grandiozno”, kako se izrazio dr. Kemal Zukić. I 

to da Bošnjaci obožavaju izmišljenu prošlost. 


10

Ludi polumjesec 

Jahjin tefsir Darvinovih metoda odgajanja terorista 

Prije nekoliko dana u Dnevnom 

avazu objavljen je intervju sa 

Turčinom Adnanom Oktarom, kod 

nas poznatijim pod Harun Jahja. Na 

pitanje novinara kako komentira ljude 

koji izvršavaju terorističke napade, 

Harun Jahja je odgovorio: 

“Kada pogledamo te koji izvršavaju 

terorističke napade, navodno, u 

ime islama, vidimo da su oni ustvari 

pod utjecajem darvinističko-materijalističke 

ideologije. Vidimo da 

su to ljudi educirani pod utjecanjem 

Darvinove ideologije, koji snažno podržavaju 

komunističke lidere i izražavaju 

divljenje gerilcima kao što je Če 

Gevara”. U uvodu ovog intervju piše 

Evropska unija 

Doris Pak je živi dokaz kako se međunarodna zajednica 

poigrava sa budućnošću Bosne i Hercegovine 

Doris Pak, poslanik u Evropskom 

parlamentu i stalni izvjestilac za BiH 

izazvala je proteklih dana oštre polemike 

u Bosni i Hercegovini. Doris Pak je 

tokom dvodnevne posjete Republici 

Srpskoj dala politički neodmjerena i 

nedobronamjerna, ali prije svega netačne 

izjave o stanju u Bosni i Hercegovini. 

Također, svojim istupima podržala je 

mnoge stavove Milorada Dodika o 

budućem uređenju Bosne i Hercegovine. 

To se naročito odnosi na njen stav 

da OHR treba da napusti Bosnu i 

Hercegovinu. Pored ove izjave, Doris Pak 

da je Harun Jahja jedan od najpoznatijih 

i najeminentnijih islamskih teoretičara 

u svijetu. Možda je to tako, 

međutim citirana izjava je potpuni 

“ludi polumjesec”. 

je otvoreno poručila Miloradu Dodiku da 

može da radi šta hoće jer međunarodna 

zajednica više neće intervenirati. U 

intervjuu za list Press, Pak je izjavila: “Mi 

možemo da posmatramo sa strane, da se 

ljutimo, da nam bude žao, da molimo 

da se nešto uradi, ali intervenisati – 

nećemo”. Po njenom odlasku iz BiH u 

Republici Srpskoj su zadovoljno trljali 

ruke a poltičarima u Federaciji BiH je 

ostalo da jadikuju i protestiraju. Doris 

Pak je živi dokaz kako se međunarodna 

zajednica poigrava sa budućnošću Bosne 

i Hercegovine. 

Esad Hećimović 

Boris Tadić platio 

Hećimoviću liječenje od 

raka 

Esad Hećimović, dobitnik srpske 

nagrade za najboljeg novinara 

u BiH nedavno je gostovao 

kod Mate Đakovića na TV OBN 

u emisiji “Telering”. U jednom 

dijelu emisije Mato Đaković je 

rekao Esadu Hećimoviću sljedeću 

konstataciju: “Vi i ja smo bili 

u ratu u Bosni i Hercegovini. 

Teško će mene neko ubijediti da 

nije izvršena agresija na Bosnu i 

Hercegovinu. Vi sve ovo što govorite, 

vi kao da relativizirate, to 

što pričate ispada iz vaše priče 

da je bio građanski rat. Je li bila 

agresija na Bosnu i Hercegovinu?” 

Uslijedilo je Hećimovićevo zaobilaženje 

i izbjegavanje odgovora 

na jasno pitanje. A onda ga 

je Đaković još direktnije upitao: 

“A zašto izbjegavata odgovor na 

ovo pitanje. Je li bila agresija na 

Bosnu i Hercegovinu ili nije?” 

Hećimović je ponovo izbjegao odgovor 

na postavljeno pitanje. 

Esad Hećimović je čovjek koji 

danas ne voli pričati o agresiji 

na Bosnu i Hercegovinu, jer ga 

je Srbija, odnosno Boris Tadić, 

predsjednik Srbije zadužio velikom, 

životnom uslugom. Naime, 

Esad Hećimović je obolio od 

raka i u posljednjih godinu dana 

je dva puta operisan na VMA u 

Beogradu. Troškove liječenja, 

uglavnom, platila je Srbija. “Prije 

godinu dana sam bio u teškoj životnoj 

opasnosti i oni su mi pomogli 

u toj situaciji, u mom liječnju”, 

kaže Hećimović u intervjuu 

za Nezavisne novine. 


11

Stolac 

FUJ – TV 

Ogorčeni neprofesionalnim izvještavanjem 

Federalne televizije 

o situaciju u svom gradu Stočani su 

reagirali na originalan način. Prvo 

su uslijedili oštri komentari o podizanju 

međunacionalnih tenzija u 

Stocu od strane Federalne televizije. 

“Prema Federalnoj televiziji, ispade 

da su Bošnjaci Stoca, isfrustrirani činjenicom 

da njihove komšije Hrvati 

ne žele u iste klupe s njima, odlučili 

da im malo potpale božićne jaslice, 

a ovi im, eto, uzvratili paljenjem 

zastave na džamiji i na primjeru im 

pokazali kako, ustvari, ‘zakon jačega’ 

funkcionira. Umjesto da ove sramne 

postupke nekolicine imbecila, pretpostavljam 

dobrano alkoholiziranih 

koji trijezni vjerovatno nikada nisu 

skupili dovoljno hrabrosti i prišli djevojci 

koja im se sviđa, nazovu pravim 

imenom (vandalizam, naprimjer), 

urednici našeg uglednog javnog servisa 

odlučili su napokon progovoriti 

o ‘narušavanju, ionako krhke, međunacionalne 

slike’ (neka čitaoci malo 

razmisle o tome ko, ustvari, kreira 

‘slike’), a malo i o ‘spašavanju golih 

života’, sve u želji da stanovnike tog 

tamo nekog Stoca izbave iz pakla međunacionalnih 

sukoba koji su, nakon 

više od desetljeća ‘aparthejda i segregacije’ 

i ‘paralelizama u obrazovanju’, 

napokon eskalirali”, stoji u jednom 

od komentara na web portalu Stolac. 

ba. Jedan drugi komentar je opremljen 

zanimljivom fotografijom na 

kojoj je promijenjen logo Federalne 

telvizije. Tako umjesto FTV stoji 

FUJ – TV. Moramo priznati da je 

ovo najkraći ali i najbolji komentar 

na račun novinarskog profesionalizma 

FTV-a. 

Nedžad Latić 

Ako ne znaš pametno govoriti, pametno šuti! 

Banovići 

Senad Hadžić krenuo pješke na hadž 

Vijest da je Senad Hadžić iz 

VBanovića pješke krenuo ka svetom 

Vgradu Meki i da se nada da će doći na 

vrijeme da naredne godine obavi hadž, 

objavljena je samo na portalu Sarajevo 

– x. com. Nažalost, drugi mediji nisu 

pokazali dovoljno interesa za objavljivanje 

ove nesvakidašnje vijesti. Zato 

spomenutu vijest prenosimo u cijelosti. 

“Na gradskom trgu u Banovićima 

okupio se veliki broj njegovih 

sugrađana kako bi ga ispratili 

i poželjeli mu sretan put. 

On je dugo vremena planirao 

taj put. Štedio je novac 

i sve ulagao u taj projekt. 

Danas je mnogo ljudi izašlo 

da ga pozdravi, ispričao 

je za Sarajevo-x.com jedan 

od Hadžićevih sugrađana. 

Hadžić, koji je po zanimanju 

ekonomista, na sveto 

Početkom ovog mjeseca Milorad Dodik 

je optužio Bošnjake da su u Drugom 

svjetskom ratu masovno pripadali 

fašističkom pokretu. “.. Bošnjaci žele da 

se iskupe za svoje prethodne grijehove u 

Drugom svjetskom ratu, jer su masovno 

pripadali fašističkom pokretu i bili 

zastupljeni u Handžar divizijama i činili 

zločine nad Srbima”. Na ovu izjavu 

Milorada Dodika uslijedile su žestoke 

reakcije brojnih Bošnjaka, predstavnika 

akademske zajednice i politike. Može se 

reći da nema Bošnjaka 

kojeg nisu pogodile 

ovakve izjave Milorada 

Dodika. Međutim, 

ipak se na kraju javio jedan 

među Bošnjacima 

da svojim besmislenim 

izjavama, u određenom 

smislu, da za pravo Miloradu 

Dodiku. Riječ je 

o Nedžadu Latiću koji 

je u intervjuu za magazin 

Start t izjavio sljede- 

ću nepromišljenost: “... 

jedini je Nedžad Latić 

rekao dvije historijske 

greške su Bošnjaci napravili 

- Handžar diviziju 

i priznanje odreda El Mudžahid u 

sastavu Armije RBiH. Vjerujte, privatno 

su mi neki ugledni Bošnjaci zamjerili što 

to potenciram. E, tu prelazimo na akademsku 

odgovornost. Pogledajte kad danas 

Dodik kaže svi ste vi fašisti, nema valjana 

odgovora na tu njegovu laž. Jer, niti 

pravilno interpretiramo svoju historiju, 

niti priznajemo svoju krivicu”. Bošnjaci 

nikada nisu baštinili fašizam. Zar će nas 

Milorad Dodik optuživati za fašizam. 

Milorad Dodik koji je u u aprilu 1995. 

godine na 50. sjednici Narodne skupštine 

Republike Srpske rekao sljedeću izjavu: 

“Ja vjerujem da su njegovi zahtjevi 

da zauzmemo Tuzlu, Sarajevo i druge 

veće gradove kao i za 

Bihać, sada nerealni i 

njih treba odbaciti. Ove 

gradove smo trebali zauzeti 

odmah na početku 

rata... moramo finalizirati 

naš zadatak koji 

podrazumijeva rješenje 

vojne situacije u Cazinskoj 

krajini. Direktno 

ili indirektno uništiti 

Peti korpus kako više 

ne bismo imali jakog 

neprijatelja na obalama 

Une koji bi mogao da 

nas destabilizira”. Bošnjaci 

imaju valjan odgovor 

na Dodikove optužbe, 

a to što te odgovore ne zna Latić, to 

je njegova krivica. Gospodine Nedžade 

Latiću, ako ne znaš pametno govoriti, 

pametno šuti! 

hodočašće uputio se pješke kako bi 

iskušao svoju vjeru i pokazao zahvalnost 

Bogu. Dugo je najavljivao taj put. 

Po gradu jle polijepio plakate s rutom. 

Danas je odlučio krenuti. Oprost je bio 

dirljiv, mnogi građani su zaplakali”, 

ispričao nam je Hadžićev sugrađanin. 

Nadamo se da će uspjeti u svojoj misiji 

i na vrijeme doći u sveta islamska mjesta 

te obaviti hadž. 


12

Republika Srpska 

Kako se lovci Bošnjaci jedenjem krmetine pravdaju da 

nisu vehabije 

Lovci 

sekcije 

“Brdo”, njih 

20-tak, koji djeluju 

u sastavu 

Lovačkog udruženja 

“Mrakovica” 

iz Prijedora osjetili 

su se prozvanim 

od strane MUP-a 

Republike Srpske 

da su i na njih odnosi 

da su vehabije 

– lovci. Zato 

su prije nekoliko 

dana organizirali 

druženje u lovačkoj 

kući u Rizvanovićima, naselju s 

lijeve obale Sane, uz obavezan lovački 

paprikaš koji su začinili mesom od divljeg 

vepra. Spomenuti lovci su priznali 

Foto islamneta 

Pismena vježba o Mevlidu Jašareviću 

da su paprikaš začinili krmetinom, odnosno 

mesom divljeg jgvepra a sve kako 

bi pokazali minstru Stanislavu Čađi da 

oni nisu vehabije. 

Tešanj 

Iznad Tešnja FTV 

kliče, dobro došli 

u Piljužiće! 

Selo Piljužići u općini Tešanj 

je vjerovatno najpopularnije 

bosanskohercegovačko selo. 

Zahvaljujući medijskom nasilju 

i antiislamskoj kampanji 

koju sprovodi Federalna televizija 

selo Piljužići, odnosno 

stanovnici ovog sela ovih su 

dana najveća atrakcija na internet 

portalima. Vido zapis 

naslovljen “Bosna - smiješno 

- Piljužići - Mi smo hodžini, 

hodža je naš” glavna je sprdnja 

na stotinama internet stranica. 

U spomenutom video prilogu 

Federalne televizije stanovnici 

sela Piljužići prikazani su na 

najgori mogući način. Oni nisu 

ni svjesni kako ih je FTV izložila 

ruglu javnosti. Uostalom, 

najbolja potvrda da je spomenuti 

prilog trenutno najveća 

sprdnja na internetu govori 

činjenica da je ovaj prilog, u 

samo nekoliko dana, pogledalo 

preko sto hiljada ljudi. Koliko 

su Piljužići postali popularni 

uskoro bi mogli očekivati da 

se onaj poznati tešanjski hit 

“Iznad Tešnja zora sviče, dobro 

doš’o predsjedniče“, počne 

pjevati malo drukčije - “Iznad 

Tešnja FTV kliče, dobro došli 

u Piljužiće!” 


13

Aktuelno 

Velikosrpsko kreiranje nove bošnjačke krivnje 

Istraga vehabiziranih poturica 

Dodik i njegovi saradnici 

su shvatili da su stare, 

mitološke bošnjačke krivnje, 

tipa poturice, balije i 

slično, više beskorisne. 

Oni su na vrijeme shvatili 

da će korištenjem pojma 

vehabizam uspješno 

riješiti to pitanje. U Bosni 

i Hercegovini, do sada su 

predvodnici širenja straha 

od islama i muslimana, 

vođenjem kampanja protiv 

vehabija i vehabizma, 

uglavnom bili Bošnjaci, 

bošnjački mediji, bošnjački 

političari i intelektualci. 

Bošnjaci su sami sebi 

izmislili novu krivnju, 

Miloradu Dodiku je ostalo 

samo da se okoristi ovim 

bošnjačkim poklonom 

Piše: Ezher Beganović 

Uvijek moramo biti krivi za 

nešto. Krivi smo zato jer 

smo Turci. Krivi smo zato 

jer smo muslimani... vehabija nije bilo 

u Srebrenici. Ko je poubijao te muslimane, 

za koje mnogi nisu ni znali 

da su muslimani? Mi moramo biti za 

nešto krivi. Ovdje moramo biti eliminirani 

i izbrisani, kaže reisu-l-ulema 

dr. Mustafa ef. Cerić u nedavnom intervjuu 

za slovenački Dnevnik, kojeg 

je dao dvadesetak dana prije objavljivanja 

skandaloznog i veoma opasnog 

Izvještaja MUP- a Republike Srpske 

o navodnim operativnim saznanjima 

o mjestima i djelovanjima vehabija u 

Republici Srpskoj. Spomenuti Izvještaj 

MUP-a Republike Srpske je zvanični 

dokument, odnosno zvanična potvrda 

da velikosrpska politika sprovodi 

završne aktivnosti u procesu montiranja 

nove bošnjačke krivnje, krivnje 

koja je velikosrpskoj poltici neophodna 

za nastavak rušenja Bosne i Hercegovineu, 

krivnje koja bi u bliskoj ili daljoj 

budućnosti mogla poslužiti velikosprskim 

zločincima kao opravdanje za 

činjenje novih zločina nad Bošnjacima. 

Moderniziranje bošnjačke krivnje 

Moderna velikosrpska politika je 

svjesna da je došlo vrijeme za moderniziranje 

bošnjačke krivnje, jer vrijeme 

“istraga poturica” više nije u modi. 

Posljednju, od međunarodne zajednice 

dozvoljenu “istragu 

Da su se Srbi 

iz Republike 

Srpske već 

navikli na novu 

bošnjačku 

vehabiziranu 

poturičku 

krivnju 

vjerodostojan 

pokazatelj su 

brojni napadi 

na povratnika 

Bošnjake 

muslimane 

i islamske 

objekte u 

Republici 

Srpskoj koji se 

ovih dana jedan 

za drugim 

događaju. 

poturica” učinio je Ratko 

Mladić u Srebrenici kada je 

zajedno sa hiljadama srpskih 

zločinaca počinio genocid, 

pobivši preko osam hiljada 

Bošnjaka. Na početku “istrage 

poturica”, tj. po ulasku 

u Srebrenicu, Ratko Mladić 

je u kamere srpskih medija 

izjavio sljedeće: “Evo nas, 11. 

juli 1995. godine u srpskoj 

Srebrenici. Uoči još jednog 

velikoga praznika srpskoga, 

poklanjamo srpskom narodu 

ovaj grad. I napokon došao je 

trenutak da se, poslije bune 

protiv dahija, Turcima osvetimo 

na ovom prostoru”. 

Ciljevi aktuelne srpske politike 

u Bosni i Hercegovini 

su identični ciljevima koje su 

krajem dvadesetog stoljeća 

pokušali postići Radovan 

Karadžić i Ratko Mladić. 

Milorad Dodik, kao ratni 

drug Radovana Karadžića i 

Ratka Mladića, nastavlja sa rušenjem 

Bosne i Hercegovine. Da bi uspješno 

nastavio rušenje Bosne i Hercegovine, 

Milorad Dodik je morao prilagoditi 

svoju velikosrpsku politiku zahtjevima 

aktuelnih svjetskih i domaćih 

društveno-političkih trendova. Kako to 

rade Milorad Dodik i njegovi saradnici? 

Kada god kaže da je njegov cilj nezavisna 

država Republika Srpska, tj. da 

Bosna i Hercegovina neće moći izdržati 

još dugo, odmah uslijedi izjava da je on 

protiv bilo kakve ratne opcije i da Srbi 

nemaju interesa za rat. Na taj način on 

vješto umiruje svjetsku i domaću javnost 

a istovremeno, čemu svjedočimo 

svi u BiH posljednjih 14 mjeseci, nesmetano 

korak po korak ruši Bosnu i 

Hercegovinu. Nešto slično se događa i 

kod oblikovanja nove bošnjačke krivnje. 

Dodik i njegovi saradnici su shvatili da 

su stare, mitološke bošnjačke krivnje, 

tipa poturice, balije i slično, više beskorisne. 

Oni su na vrijeme shvatili da 

će korištenjem pojma vehabizam veoma 

uspješno riješiti to pitanje. Danas cijelim 

svijetom, pa i Bosnom i Hercegovinom 

hara islamofobija, a vehabizam 

je pojam uz pomoć kojeg islamofobi 

najčešće šire strah od islama i muslimana. 

Također, u Bosni i Hercegovini, 

do sada su predvodnici 

širenja straha od islama 

i muslimana, vođenjem 

kampanja protiv vehabija i 

vehabizma, uglavnom bili 

Bošnjaci, bošnjački mediji, 

bošnjački političari i intelektualci. 

Radio-televizija Federacije 

BiH godinama straši 

narode u Bosni i Hercegovini 

opasnim vehabijama. Isto 

se ponašaju i drugi bošnjački 

mediji i novinari. Vidimo 

šta se ovih dana događa u 

mjestu Piljužići u Tešnju 

odakle FTV skoro svaku noć 

izvještava o navodnom vehabijskom 

udaru na mjesnog 

hodžu. Naravno, i mediji 

u Republici Srpskoj su na 

duži period koristili usluge 

bošnjačkih antivehabija kao 

što su Dževad Galijašević, 

Esad Hećimović i drugi. 

Dakle, Bošnjaci su sami sebi 

izmislili novu krivnju, Miloradu 

Dodiku je ostalo još samo da se 

okoristi ovim bošnjačkim poklonom. 

Vehabije prethodnica najezde osmanizma 

Međutim, kakvi bi to bili velikosrpski 

političari kada i vehabizam ne bi 

poturčili i dali mu mitološke krivične 

naslage. Prije toga, MUP Republike 

Srpske svojim Izvještajem je još malo 

pojačao dozu straha od vehabijskih akcija 

u Republici Srpskoj. Konstatacije 

da su “vehabije locirane u 14 općina 

Republike Srpske”, “većina ovih zajed- 


14

Četnici su već počeli primjenjivati novu antibošnjačku terminologiju na svojim sabirnim kamionima 

nica se nalazi u blizini magistralnih 

puteva pa će vjerovatno u slučaju da se 

dogode određeni incidenti, ti magistralni 

putevi biti eksploatisani”, “u zadnje 

vrijeme asfaltiraju i prosjecaju nove 

puteve velike širine”, “pod okriljem 

lova i pčelarstva vrše obuke rukovanja 

vatrenim oružjem”, dali su slobodan 

prostor medijima iz Republike Srpske i 

Srbije da nastave sa širenjem straha od 

vehabija iz Republike Srpske. Tako su 

u srpskim medijma ovih dana objavljeni 

ovakvi naslovi: “Bošnjaci sa Vehabijama 

spremaju rat protiv RS”, “Vehabije zauzele 

pogranična područja većih gradova 

BiH - mještani ih se klone i plaše”, “U 

Srebrenici primjećene naoružane vehabije”, 

“Vehabije kod Teslića imaju teško 

naoružanje”, i slično. MUP Republike 

Srpske i mediji (FTV je svojom kampanjom 

protiv Islamske zajednice u 

Piljužićima bila jaka pomoć srpskim 

medijima u širenju straha od vehabija) 

otvorili su put srpskim političarima i intelektualcima 

da vehabiziraju poturice 

i tako na efikasan način ovu moderniziranu 

bošnjačku krivnju približe svakom 

pismenom i nepismenom Srbinu. 

Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić 

izjavio je za Press s da se u BiH njeguje 

vehabijski pokret u čemu učestvuju i inostrani 

faktori, jer je taj pokret i u vjerskom 

i u terorističkom smislu potencijalno 

multikoristan za namjere mnogih 

na Balkanu. On je istakao da vehabije 

mogu biti iskorišćene od nove najezde 

osmanizma. 

Također, i predsjedavajući j Vijeća 

ministara BiH Nikola Špirić je kroz 

iste novine “upozorio da BiH prijeti 

velika opasnost od radikalne islamizacije 

zemlje”. Špirić tvrdi da “niko 

ozbiljno ne vodi računa o tome što 

je BiH demografski već nagrižena 

radikalnim islamom, koji dolazi spolja 

i ne razmišlja o tome da će za nekoliko 

decenija, a možda i ranije, većina 

stanovništva u ovoj zemlji biti arapskog 

porekla. Ta promena demografske 

slike promeniće i krvotok ovdašnjih 

muslimana, što neće biti dobro ni 

za koga. Nažalost, bh. muslimani i 

njihovi politički predstavnici to sada 

ne vide, jer misle da im je to odbrana 

od Srba i Hrvata, iako nikome ovdje 

ne smetaju bosanski muslimani, već 

oni koji dolaze sa strane i radikalizuju 

ih”, piše Press. 

Da su se Srbi iz Republike Srpske 

već navikli na novu bošnjačku 

vehabiziranu poturičku krivnju 

vjerodostojan pokazatelj su brojni 

napadi na povratnike Bošnjake 

muslimane i islamske objekte u 

Republici Srpskoj koji se ovih 

dana jedan za drugim događaju. 

I srpski guslari su svoj repertoar 

počeli prilagođavati vehabiziranim 

poturicama. U antreu ovog teksta 

možete pročitati jednu od spomenutih 

antivehabijskih guslarskih hitova. 

Očito je da ćemo mi Bošnjaci ostatak 

21. stoljeća nositi vehabijsku krivnju. 

Srbi su nas već počeli vehabizirano 


15 

mrziti ( i Hrvati nas isto doživljavaju). 

Nažalost, nesreća je ovaj put još veća, 

jer dobar dio Bošnjaka, svjesno ili 

nesvjesno, aktivnim učešćem u širenju 

islamofobije u BiH, olakšava posao 

velikosrpskom dušmanu, koji sve 

Bošnjake gleda kroz prizmu vehabijske 

krivnje, bez obzira bave li se oni lovom 

ili skupljanjem meda! 

Antivehabijski 

guslarski hitovi u 

Republici Srpskoj 

Bula 

Što se Gackom lelek čuje 

turska bula jadikuje 

i proklinje Bajram kleti 

đe će Muju da suneti. 

Baš na Bajram reče bula 

Fazlagića gori kula 

i proklinje krvopije 

novu sektu Vehabije. 

To su oni uradili 

i džamiju zapalili! 

Cvili bula kao guja 

prekrstiću malog Muja 

i djed mu je kršten bio 

dok se nije poturčio. 

Vehabija neće biti 

i ja ću se prekrstiti!

Politika i društvo 

Šta je Milorad Dodik tražio od Ratka Mladića na ratnoj 50. sjednici Narodne 

skupštine Republike Srpske održanoj 16. aprila 1995. u Sanskom Mostu 

Uništiti Peti korpus kako više ne bismo 

imali jakog neprijatelja na obalama Une 

Malo je Bosanaca i Hercegovaca, 

pogotovo Bošnjaka koji znaju ili 

žele da znaju zašto Milorad Dodik 

ima toliki motiv da se general Atif 

Dudaković i drugih dvadesetak 

komandanata Petog korpusa 

Armije R Bosne i Hercegovine 

optuže za ratni zločin. Prava 

istina o motivima Milorada Dodika 

za vođenje mirnodopskog rata 

protiv Petog korpusa nalazi se 

u dokumentima koji otkrivaju 

njegovu ratnu prošlost 

Piše: Ezher Beganović 

Posljednjih godina Milorad Dodik 

vodi otvorenu kampanju protiv 

generala Atifa Dudakovića kojeg 

želi po svaku cijenu optužiti za ratne zločine 

i strpati ga u zatvor. Dodik vrši konstantan 

pritisak na Sud Bosne i Hercegovine od 

kojeg očekuje da pokrene sudski proces za 

ratne zločine protiv generala Dudakovića i 

još dvadesetak komandanata Petog korpusa 

Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prema 

nekim medijskim izvještajima, koji se temelje 

na povjerljivim informacijama iz Suda 

BiH, Dodikov pritisak je urodio plodom. 

Također, SIPA je po nalogu Tužilaštva BiH 

ovih dana pokrenula “ofanzivu” protiv Petog 

korpusa. Pretresa se i ispituje svaki čošak koji 

je koristio Peti korpus. Sve se čini da se udovolji 

Dodiku i da Atif Dudaković na kraju 

bude proglašen ratnim zločincem. Iako svi 

znamo da je general Dudaković zajedno sa 

svojim hrabrim Krajišnicima branio Cazinsku 

krajinu a Milorad Dodik bio dio snaga 

koje su napadale Cazinsku krajinu radi uništenja 

Bošnjaka. 

Malo je Bosanaca i Hercegovaca, pogotovo 

Bošnjaka koji znaju ili žele da znaju 

zašto Milorad Dodik ima toliki motiv da se 

general Atif Dudaković i drugih dvadesetak 

komandanata Petog korpusa Armije R 

Bosne i Hercegovine optuže za ratni zločin. 

Prava istina o motivima Milorada Dodika 

za vođenje mirnodopskog rata protiv Petog 

korpusa nalazi se 

u dokumentima 

koji otkrivaju njegovu 

ratnu prošlost. 

U dokumentima 

koje ćemo u 

nastavku citirati 

jasno se vidi da je 

Milorad Dodik 

kao član zakonodavnog 

tijela zločinačke 

družine, 

koja je sprovodila 

agresiju na Bosnu 

i Hercegovinu, 

imao aktivnu ulogu u planiranju 

napada na položaje Petog korpusa. 

U transkriptima ratnih sjednica 

Narodne skupštine Republike 

Srpske nalazi se dio govora 

Milorada Dodika sa 50. sjednice 

Narodne skupštine Republike 

Srpske koja je održana 16. aprila 

1995. godine u tada još uvijek 

okupiranom Sanskom Mostu, 

Milorad Dodik sam otkriva svoju 

ulogu u agresiji na Cazinsku 

Krajinu. Na početku svog govora 

Milorad Dodik se žali što 

se sjednica održava u Sanskom Mostu i to 

u neuvjetnim prostorijama. U daljem dijelu 

govora Milorad Dodik se slaže sa generalom 

Ratkom Mladićem oko njegovih nastojanja 

da se stvore bolji uvjeti za Vojsku Republike 

Srpske kako bi mogla uspješno da ratuje 

na bihaćkom ratištu. “Uz dužno poštovanje 

prema gospodinu Vještici, ja vjerujem da su 

njegovi zahtjevi da zauzmemo Tuzlu, Sarajevo 

i druge veće gradove kao i za Bihać, sada 

nerealni i njih treba odbaciti. Ove gradove 

smo trebali zauzeti odmah na početku rata, 

tada to nismo uspjeli i sada su ti zahtjevi nerealni... 

Ja mislim da je došlo vrijeme da razmislimo 

da od naših saveznika Rusa tražimo 

da se spriječi bilo kakva nova misija Kartera 

(misli na bivšeg američkog predsjednika 

Jimmyja Cartera, op.a.) i drugih trčkarala sa 

Zapada, zbog jednostavnog razloga što smo 

imali loše iskustvo sa prvim dolaskom ovog 

čovjeka, Kartera. Ja otvoreno sada kažem da 

je njegova misija direktno uzrokovala da ne 

osvojimo Bihać.” Milorad Dodik se nije zaustavio 

na žaljenjima i željama da se zauzme 

Bihać. U nastavku je predložio kolegama 

Generala Atifa 

Dudakovića 

danas nema 

niko, a sve 

su prilike da 

niko ni ne 

želi, da zaštiti 

od nasrtaja 

Milorada 

Dodika i 

njegovih 

četničkih 

saboraca. 

poslanicima Narodne 

skupštine 

Republike Srpske 

da podrže 

generala Ratka 

Mladića da sredi 

Cazinsku krajinu 

i jednom zauvijek 

sredi Peti korpus 

i to na način da 

direktno ili indirektno 

pomognu 

sukob Bošnjaka 

u Cazinskoj krajini, 

a sve u cilju 

da se zauzme čitav bihaćki kraj 

(ovo je jedan od pokazatelja zašto 

Milorad Dodik mrzi generala 

Atifa Dudakovića). “U skladu 

sa našim zaključkom o vojnoj 

situaciji, moram istaknuti da 

moramo finalizirati naš zadatak 

koji podrazumijeva rješenje vojne 

situacije u Cazinskoj krajini. 

Direktno ili indirektno uništiti 

Peti korpus kako više ne bismo 

imali jakog neprijatelja na obalama 

Une koji bi mogao da nas 

destabilizira.” 

Jedino je u Bosni i Hercegovini moguće 

da jedan politčar, sa ovakvom ratnom 

prošlošću, u miru nastavi svoju ratnu misiju 

nesmetane borbe protiv ljudi koje oduvijek 

smatra zakletim neprijateljem. Također, 

ovo je dokaz koliko smo mi Bošnjaci 

obezglavljeni i u jadnom stanju. Generala 

Atifa Dudakovića danas nema niko, a sve 

su prilike da niko ni ne želi, da zaštiti od 

nasrtaja Milorada Dodika i njegovih četničkih 

saboraca. Atif Dudaković je zajedno 

sa svojim hrabrim borcima u vrijeme 

agresije na Bosnu i Hercegovinu i Cazinsku 

krajinu ponosno stao na put Miloradu 

Dodiku i njegovom jaranu Ratku Mladiću. 

Iako je to žarko želio i za to se svim svojim 

političkim autoritetom zalagao, Milorad 

Dodik nije uspio ni direktno ni indirektno 

uništiti Peti korpus. Generalu Dudakoviću 

su danas ruke svezane, od oružja ima samo 

istinu. A istina je danas u Bosni i Hercegovini 

nemoćno oružje. Pa ipak, nadamo se 

da će general Dudaković na kraju dobiti i 

ovu bitku protiv Milorada Dodika i ostatka 

četničkih hordi iz Republike Srpske! 


16

Kolumna 

Borba za opstanak 

Smrt Radovana Karadžića 

Kad su američki grobari 

mogli instruirati tajne pokope 

Sadama Huseina i Muamera 

Gadafija, kao legalnih i silom 

svrgnutih predsjednika, 

mogu vala organizirati i 

tajno zakopavanje Radovana 

Karadžića, koji je, pored 

Adolfa Hitlera, drugi evropski 

simbol zločina genocida. Ne 

misle Zapadnjaci, valjda, dati 

Karadžiću više posmrtnih prava 

od onih koje su dobili Sadam i 

Gadafi? Dakle, kopati ga tajno, 

daleko, duboko, i to izvan 

ove čiste i plemenite Bosne i 

Hercegovine! 

Specijalna jedinica Američke 

vojske izvršila je prebacivanje 

posmrtnih ostataka Radovana 

Karadžića iz Haga na tajnu lokaciju 

u njegovoj rodnoj Crnoj Gori, gdje 

je izvršen ukop, tako da ni porodica 

neće znati gdje počiva prvi predsjednik 

Republike Srpske. Američka vlada 

je 24 sata nakon vijesti o iznenadnoj 

smrti Radovana Karadžića u ćeliji 

Haškog tribunala izdala naređenje 

da se postupi kao u slučaju tajnog 

pokopa Sadama Huseina i Muamera 

Gadafija, kako se ne bi od posljednjeg 

Karadžićevog počivališta pravilo 

nacionalno svetište koje bi služilo za 

inspiraciju one ideologije koja je organizirala 

genocid u Srebrenici. Akciju 

je lično nadgledao američki ambasador 

Patrik Mun (Patrick Moon), koji 

se u tom povodu putem javnog rtv servisa 

obratio građanima Bosne i Hercegovine, 

a posebno Srbima, rekavši 

da je – “za sve nas bolje da što prije 

zaboravimo Radovana Karadžića”. 

Uprkos tome, u Republici Srpskoj je 

proglašena sedmodnevna žalost, a 

entitetski i opštinski parlamenti su 

priredili komemorativne svečanosti, 

škole su jednodnevnu nastavu zamijenile 

historijskim časovima o životu, 

djelu i pjesništvu utemeljitelja i prvog 

predsjednika Republike Srpske, dok 

u svim hramovima Srpske pravoslavne 

crkve u Srbiji, Republici Srpskoj i 

dijaspori služeno opelo za pokoj duše 

Radovana Karadžića. Secesionistički 

pokret “Šizbor je naš” je obavijestio 

javnost da se na ovome neće 

završiti, da će tijelo umrlog 

predsjednika Karadžića biti 

kat-tad pronađeno, a dotad 

će se Srbi okupljati pred 

otvorenim mauzolejom pored 

Banskih dvora u Banjoj 

Luci, koji će biti izgrađen 

u čast osnivača Republike 

Srpske. Na tom mjestu 

neko je postavio mrtvački 

kovčeg oko kojega hiljade 

Srba danonoćno kruže 

sa upaljenim svijećama, 

u znak protesta zbog tajnog 

sahranjivanja Radovana 

Karadžića, ali i u 

znak pijeteta prema prvom 

predsjedniku, kojemu na 

taj simbolični način odaju 

poštovanje i zahvalnost. 

– “To što su od porodice 

i od naroda ukrali telo 

Radovanovo, ne znači da 

mogu ukrasti njegovu 

dušu, koja je i na nebesima 

i s nebeskim narodom!” 

– poručio je lider pokreta 

Čane Danković. Nakon 

komemorativne sjednice, 

zvaničnici Republike Srpske 

i Srbije, ali i diplomatski 

predstavnici Rusije, Grčke 

i Kipra, pridružili su se 

okupljenom narodu i pred praznim 

mrtvačkim kovčegom zapalili svijeće, 

prekrstili se i simbolički odali poštu 

Radovanu Karadžiću. Agencije javljaju 

da su isto veče kamenovane sve 

obnovljene banjalučke džamije, što 

se dogodilo i u Bijeljini, Zvorniku, 

Janji, Prijedoru i drugim mjestima, a 

zapažene su kolone bošnjačkih povratnika, 

poznatijih kao “vehabije”, kako 

bježe prema unutrašnjosti zemlje, 

strahujući za svoju sigurnost. Niko od 

bošnjačkih političara nije htio govoriti 

o napadima na Bošnjake i na džamije 

Srbi u našoj 

zajedničkoj 

domovini imaju 

toliko čestitih 

sunarodnjaka, 

poput Alekse 

Šantića i Vase 

Pelagića, da 

je stvarno 

ponižavajuće 

svoj nacionalni 

ponos graditi 

na jednom 

crnogorskom 

dripcu i 

njegovom 

zlodjelu. 

u Republici Srpskoj, pravdajući se da 

je – “najbolje ne podizati tenzije”. Diplomatski 

izvori bliski NATO savezu 

očekuju da će se nacionalistička euforija 

u Republici Srpskoj ubrzo smiriti... 

Amerika i srpski gus(l)ari 

...A Radovanu Karadžiću 

valja mrijeti, jal ove hefte, 

jal neke druge hefte. I, valja 

ga negdje i ukopati. Eno, 

kako je Slobodan Milošević 

lijepo ukopan iza kuće, 

kao da je kućni ljubimac, 

a ne ljudski stvor. Problem 

sa Radovanom je u tome 

što on nema kuće u našoj 

Bosni i Hercegovini, jer 

mu je kuća ostala u Crnoj 

Gori. Ali, on nije državnik 

u državi iz koje je, već u 

državi iz koje nije. Ovdje 

kod nas je postao državnik 

zato što je organizirao genocid 

nad Bošnjacima, i na 

rezultatima tog genocida 

sagradio Republiku Srpsku. 

Za njegovu državničku 

figuru nije zaslužan on, 

već Amerika koja mu je 

preko Dejtonskog sporazuma 

priznala Republiku 

Srpsku, a time i njega, kao 

prvog predsjednika genocidnog 

entiteta. To što je 

Karadžić u zatvoru, a Republika 

Srpska na slobodi, 

najveći je specijalitet Dejtonskog 

sporazuma. “Na 

putu ka evropskim integracijama 

BiH mora krenuti u 

logičku reviziju aktuelnih činjenica: 

Karadžićev vojno-politički cilj ima 

ustavno svojstvo, dok je rodonačelnik 

Republike Srpske najtraženiji među 

osumnjičenim za ratne zločine” – pisao 

sam u Oslobođenju 12. novembra 

1999. godine. Budući da nije došlo 

do “logičke revizije”, Karadžić se 

pridružuje legalitetu RS, namjesto 

da bude obratno, da se RS pridruži 

njemu, s onu stranu zakona. Kako 

je RS godinama jačala, i postajala 

uspješniji entitet, tako je jačao i status 

prvog predsjednika RS, bez obzira 


18

na njegovu uhapšenost. 

Kako to konkretno izgleda? 

Tako što se na 

ulicama Banja Luke 

slavi “predsjednikov 

rođendan”. Tako što se 

pojavi bošnjački klasik 

Dževad Karahasan da 

kaže kako “Karadžića 

ne treba demonizirati”, 

jer je po njemu 

“Karadžić žrtva historije”. 

Nek’ je nama Radovan 

žrtva, Dževade! 

Kad se jedan Dževad u 

Bošnjaka toliko brine o 

Karadžiću, zato ne bi bijeljinska 

BNTV u prvim 

minutama informativnih 

emisija izvijestila 

o najvažnijem pitanju 

za naciju: “Radovan 

Karadžić već četiri dana 

čeka antibiotike da bi 

mogao da sanira tešku 

prehladu...” Mediji prenose 

izjavu Radovanove 

kćerke, Sonje Karadžić 

Jovanović: “Plašim se jer 

ovo opasno liči na slučaj 

Slobodana Miloševića 

i mnogih u Hagu 

koji...” Možemo svi mi 

o Karadžiću misliti šta 

hoćemo, ali svi Srbi u 

njemu vide prvog predsjednika 

RS i haškog 

mučenika koji zavređuje 

ljubav i sikiranciju cijele nacije za njegovo 

zdavlje i patnje koje podnosi. 

Srbe, zapravo, i ne zanima šta neko 

misli o srpskim pitanjima, jer oni 

imaju svoj stav o svemu srpskom, za 

razliku od iskompleksiranih Bošnjaka 

koji čekaju da im neko drugi kaže šta 

valja, a šta ne valja. U tome Srbima 

pomažu međunarodni zvaničnici, od 

nekadašnjih britanskih lordova, koji 

su u ratu jednu secesionističku huntu 

uvažili kao “stranu u sukobu”, pa 

do sadašnjeg američkog ambasadora 

u našoj zemlji, Patrika Muna, koji je 

pristao da u Banjoj Luci razgovara bez 

državne zastave Bosne i Hercegovine, 

odnosno, pod zastavom Republike 

Srpske koja je zauzela državni pijedestal. 

Američki ambasador Mun je morao 

momentalno tražiti postavlja nje 

državnih simbola BiH, ili napustiti 

ovo obezdržavljeno mjesto, namjesto 

što je podržao secesionističko gusarstvo 

Milorada Dodika. Nažalost, nema 

više ni jednog bošnjačkog političara 

koji bi na to upozorio, jer svi vire iz 

jedne nogavice Milorada Dodika i 

druge nogavice američkog ambasadora. 

Zato bošnjački političari 

ne smiju ni jednu zucnuti u 

povodu hronike heftičnih 

napada na džamije i povratnike, 

jer se računa kako se 

tolerancija i mudrost mjere 

šutnjom o potlačenosti 

bošnjačkog naroda. Naravno, 

riječ je o kukavičluku, o 

ugursuzluku, o bjedništvu 

zadnje vrste, koje mora 

biti tumačeno kao historijska 

neodgovornost spram 

činjenice da su Bošnjaci 

danas jedini evropski narod 

koji živi u stanju apartheida 

i permanentnog progonstva. 

Šutnja je saučesništvo u 

ovom zločinu, ma koliko se 

ta šutnja prodavala kao kooperativnost. 

Napose, u ime te kooperativnosti 

bošnjačko je rukovodstvo 

prihvatilo Republiku Srpsku... 

- “Sva sreća pa postignuti tzv. 

sporazum nema nikakve vrijednosti. 

Vrijedi koliko i svaka izdaja. I prevara. 

Niko, pa makar se on zvao i Alija 

Izetbegović, nema pravo potpisati kraj 

Upravo se rađa 

jedna nova 

patriotska 

energija, čiju 

ideološku 

osnovu čini 

Referendum iz 

1992., odnosno, 

zahtjev za 

njegovom 

rehabilitacijom 

u ustavnom 

biću Bosne i 

Hercegovine. 

Pokret koji u 

perspektivi broji 

oko 100.000 bh. 

patriota. 

bosanske državnosti. 

Predsjednik je to mogao 

učiniti privatno, ali nikako 

u ime Države. Referendum 

o suverenitetu 

iz 1992. je jedini legalan 

i legitiman i sve što se 

kosi s voljom građana 

RBiH, nelegalno je i nelegitimno” 

– pisao sam 

u kolumni pod naslovom 

“Smrt Bosne”, od 1. 

decembra 1995. godine, 

koja je poslije uvrštena u 

moju knjigu “Krv boje 

benzina”. 

Šesnaest godina, nije 

šala!, sjedimo u ovoj 

istoj rečenici. Nema te 

sile koja može potrati 

činjenicu da je Dejtonski 

sporazum kriminalni 

ugovor! Dejtonska kriminogenost 

proizilazi iz 

nasilnog obezvređivanja 

demokratske volje bh. 

građana iskazane na 

Referendumu iz 1992., 

kao jedinog legalnog i 

legitimnog izraza demokratske 

volje o uređenju 

Bosne i Hercegovine. 

Iza Dejtonskog sporazuma 

ne stoji nikakva 

demokratska volja, jer se 

o dejtonskom uređenju 

nisu izjašnjavali bh. 

građani, već je takvo 

uređenje nametnuto nasiljem, 

fizičkim i političkim, 

što je suprotno pravnoj snazi 

demokratije, legitimiteta 

i legaliteta. Bošnjačka politika 

je nakon uspostave 

mira imala u rukama sve 

pravne argumente da otvori 

i dobije proces preispitivanja 

pravne podloge Dejtonskog 

sporazuma, kao 

nametnutog i kriminalnog 

akta. 

U otvorenom pismu 

Aliji Izetbegoviću, (Walter, r 

br. 52, od 15. maja 2002.), 

između ostalog sam napisao: 

“Gospodine Alija 

Izetbegoviću, molimo Te da 

povučeš svoj potpis sa Dejtonskog 

sporazuma i da priznaš da si 

taj potpis metnuo pod prisilom i ucjenom! 

U međunarodnom pravu postoje 

jasne odredbe da se - ništavnim 

smatraju svi ugovori koji su potpisani 

pod prisilom. Bečka konvencija 

iz 1969. kaže da je – ništavan svaki 

ugovor zasnovan na prevari (član 49), 


19

prinudi (član 51), prijetnji ili upotrebi 

sile (član 52). Dejtonski sporazum je, 

zahvaljujući Tvome potpisu, postao 

pravni i legalni okvir za nastavak mirnodopskog 

genocida nad Bošnjacima, 

čime se dovršava ubijanje bh. države.” 

Kopati ga daleko i duboko 

Za razliku od prvih poratnih godina, 

velikosrpski zvaničnici više ne 

kriju da im je Dejton drag k’o mati 

rođena. Oni znaju da bez Dejtona 

nema Republike Srpske, kao što 

mi znamo da je Dejton kriminalni 

ugovor koji se može oboriti i sa 

čijim rušenjem bi uređenje BiH bilo 

vraćeno na poziciju iz 1992. godine. 

Velikosrpska prednost je što imaju 

političare koji čuvaju Dejton, a naša 

mana je što nemamo političare koji 

bi smjeli otvoriti proces preispitivanja 

kriminalnog porijekla Dejtonskog 

sporazuma. Strategija čuvanja 

dejtonskog poretka podrazumijeva 

obavještajno pokrivanje, korumpiranje 

i ucjenjivanje bošnjačkih 

političara, koji godinama već služe 

Beogradu. Ali, nisu sve karte kod 

političara! Upravo se rađa jedna nova 

patriotska energija, čiju ideološku 

osnovu čini Referendum iz 1992., 

odnosno, zahtjev za njegovom rehabilitacijom 

u ustavnom biću Bosne i 

Hercegovine. Pokret koji u perspektivi 

broji oko 100.000 bh. patriota, 

svjesnih i odlučnih u namjeri da istraju 

na antifašističkom putu rušenja 

kriminalnog Dejtonskog sporazuma, 

trebao bi postati faktor jači od 

kvislinške bošnjačke politike. Ovaj 

pokret, zasad okupljen oko 

Peticije za povrat RBiH, 

može postati pravni subjekt 

i povesti međunarodni 

spor za dokazivanje porijekla 

Dejtonskog sporazuma. 

Budući da se radi o izvornoj 

patriotskoj energiji, o 

čistoj ljubavi prema Bosni 

i Hercegovini, nemoguće 

su kalkulacije kakve imaju 

bošnjački uhljupi u politici. 

Tu nema kompromisa! 

Nema nagodbe! Traži se 

poništavanje Dejtonskog 

sporazuma, kao kriminalnog 

ugovora, i povratak 

Velikosrpska 

prednost je 

što imaju 

političare koji 

čuvaju Dejton, 

a naša mana 

je što nemamo 

političare 

koji bi smjeli 

otvoriti proces 

preispitivanja 

kriminalnog 

porijekla 

Dejtonskog 

sporazuma. 

Republike Bosne i Hercegovine, kao 

jedinog uređenja koje ima demokratsko, 

legitimno i legalističko pokriće! 

A šta ćemo sa Radovana Karadžića, 

sad, kad umre? Tražimo da ga američki 

grobari odnosu u njegovu Crnu Goru i 

tamo zakopaju, daleko i duboko. Kad 

su mogli instruirati tajne pokope Sadama 

Huseina i Muamera Gadafija, kao 

legalnih i silom svrgnutih predsjednika, 

mogu vala organizirati i tajno zakopavanje 

Radovana Karadžića, koji je, pored 

Adolfa Hitlera, drugi evropski 

simbol zločina genocida. 

Ne misle Zapadnjaci, valjda, 

dati Karadžiću više posmrtnih 

prava od onih koje su dobili 

Sadam i Gadafi?! Dakle, 

kopati ga tajno, daleko, duboko, 

i to izvan ove čiste i plemenite 

Bosne i Hercegovine. 

Srbi u našoj zajedničkoj domovini 

imaju toliko čestitih 

sunarodnjaka, poput Alekse 

Šantića i Vase Pelagića, da 

je stvarno ponižavajuće svoj 

nacionalni ponos graditi na 

jednom crnogorskom dripcu 

i njegovom zlodjelu. 


20

Aktuelno 

Opasni Izvještaj MUP-a Republike Srpske o prisustvu vehabija 

u manjem entitetu 

Dobrica Ćosić je u prav 

ravu, 

Stanislav Čađo je veliki lažov 

Da je progon muslimana sa 

“njihovih” teritorija njihova 

vječita težnja, govori i izjava 

Stojana Protića, radikalskog 

poslanika Narodne skupštine 

Kraljevine Jugoslavije, koji 

je u maju 1917. godine, 

u francuskom gradu Kanu 

(Cannes), na razgovorima 

o vjerama i pokrajinama 

buduće jugoslovenske države 

je rekao: “Kada pređe naša 

vojska Drinu, dat će Turcima 

dvadeset i četiri sata, pa 

makar i četrdeset i osam, 

vremena, da se vrate na 

pradjedovsku vjeru, a što 

ne bude htjelo, to posjeći, 

kao što smo u svoje vrijeme 

uradili u Srbiji.” (Ivan 

Meštović, Uspomene na 

političke ljude i događaje, 

Zagreb, 1969.) 

Učinilo nam se najprikladnijim 

da osvrt na nedavnu 

Informaciju Ministarstva unutrašnjih 

poslova Republike 

Srpske, koju je potpisao p ministar 

Stanislav Čađo, u kojoj 

se govori o sve većoj koncentraciji 

pripadnika vehabijskog 

pokreta u ovom entitetu, započnemo 

citatom Dobrice 

Ćosića, najistaknutijeg člana 

Srpske akademije nauka i umjetnosti, 

“oca nacije“, kako ga 

sami Srbi vole zvati. Toliko je 

laži izneseno u toj informaciji 

da ništa drugo nam ne preostaje 

nego da ustvrdimo: Dobrica 

Ćosić je u pravu, Stani- 

slav Čađo je veliki lažov. 

U najkraćem, Čađo tvrdi 

da je na teritoriji čak 14 općina 

manjeg entiteta, među kojima 

je i Banja Luka, “zabilježena 

najveća koncentracija pripad- 

Ovakve Čađine 

izjave bi bile 

smiješne da 

nisu – opasne. 

Naime, cijeli 

izvještaj, 

cijela ova 

informacija, 

jeste zapravo 

optužba nakon 

koje bi trebale 

uslijediti i 

konkretne 

akcije protiv 

muslimana. 

nika vehabijskog pokreta”, te da 

pod “okriljem lova i pčelarstva 

vrše obuke rukovanja vatrenim 

oružjem”. Redom su nabrojane 

sljedeće općine u kojima je zabilježena, 

kako navode, velika 

koncentracija pripadnika vehabijskog 

pokreta: Bosanska Dubica 

(Krivdića brdo), Bosanski 

Novi (Urije i Vidorija, Blagaj), 

Prijedor (Kozarac, Hambarine, 

Rakovčani, Čarakovo, Puhar- 

ska, Petrovo), Bosanska Gradiška 

(Dubrave, Orahova), Prnjavor 

(Lišnja i Donja Mravica), 

Teslić (Kamenica), Banja Luka 

(Novoselija i Vrbanja), Kotor 

Varoš (Šiprage), Doboj (Kotorsko), 

Bijeljina j (Janja), Zvornik 

(Lokvanjska rijeka, Šepak, 

Zvornička Kamenica), Bratunac 

(Konjević Polje, Glogova, 

Cerska), Srebrenica (Sućeska), 

Vlasenica (u blizini sela Drum). 

Piše: Fahrudin Sinanović 

Mi Srbi lažemo da bismo 

obmanuli sebe, da utešimo 

drugog; lažemo iz samilosti, 

da nas nije strah, da ohrabrimo, 

da sakrijemo svoju i tuđu bedu, 

lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog 

slobode. Laž je vid našeg patriotizma 

i potvrda naše urođene inteligencije. 

Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” 


21

“Teroristički iftar” 

U nečemo što se pretenciozno naziva 

analizom tvrdi se i da se vehabije stacioniraju 

u pograničnim dijelovima Republike 

Srpske s Federacijom BiH i to “u blizini 

magistralnih puteva pa će vjerovatno u 

slučaju da se dogode određeni incidenti, 

ti magistralni putevi biti eksploatisani”. 

Ovo bi trebalo značiti da muslimani 

nikako ne bi smjeli da žive u pograničnim 

dijelovima, a pogotovo ne u blizini magistralnih 

puteva. 

U Informaciji se naglašava da je “bitno 

izražen međunarodni element organizovanosti 

i povezanosti između vehabijske 

zajednice u BiH s vehabijskim zajednicama 

u okruženju, što se manifestuje u vidu 

učestalih predavanja, zajedničkih iftara u 

vrijeme ramazana, javnih skupova, pisanje 

plakata i letaka kojima izražavaju svoje 

nezadovoljstvo i daju poziv na džihad, 

organizovanje ljetnih škola pod okriljem 

vjerskih predavanja, a gdje se okupljaju sve 

istaknutije regionalne vehabijske vođe, te 

se pod strogo ograničenim uslovima pristupa 

navedenim skupovima, dogovaraju 

konkretne aktivnosti i pravci djelovanja, 

koji se naknadno prenose na lokalni nivo, 

u lokalne vehabijske zajednice”. 

Da nije Čađe i njegove informacije ne 

bismo znali da je i organiziranje zajedničkih 

iftara inkriminirajuće, kažnjivo djelo. 

Haman da nam hoće poručiti da je i iftar 

neka vrsta terorističkog djela. Isto tako, 

kada su muslimani u pitanju, opasno je 

održavanje i - javnih skupova. 

Šta bi tek bilo da su tajni. 

Čađo vehabije optužuje i zato 

što “daju poziv na džihad”. 

Dodikov ministar MUP-a vjerovatno 

zna da je džihad borba 

na Allahovom putu, ali bi morao 

znati i da ne daju vehabije 

poziv na džihad, već da taj poziv 

muslimanima, i to na više 

mjesta, upućuje Allah, dž.š., 

u Kur’anu. Recimo, u 190. 

ajetu sure Bekare: I borite se 

na Allahovom putu protiv onih 

koji se bore protiv vas, ali vi ne 

otpočinjite borbu! - Allah, doista, 

ne voli one koji zapovjedaju 

kavgu. 

Ako nama ne vjeruje, neka pita Rešida 

Hafizovića. I on će mu potvrditi da na 

džihad ne pozivaju vehabije, već Svevišnji. 

Muslimani opasni i kad miruju 

Ramiz Salkić, 

potpredsjednik 

Parlamenta 

Republike 

Srpske, je 

također ovo 

okarakterizirao 

kao pritisak 

na Bošnjake 

povratnike 

i, spravom, 

pozvao MUP RS 

da se pozabavi 

Ravnogorskim 

četničkim 

pokretom. 

I letimična analiza onog što je u pismenoj 

formi sastavio Stanislav Čađo 

ukazuje na laži, optužbe i vrlo zanimljive 

podvale. Tako na jednom mjestu u 

Informaciji se kaže: “Budući da su kao 

ostale grupe dobili jasna naređenja o 

mirovanju (primjećeno je da u poslednje 

vrijeme tokom vjerskih praznika, 

nema pucanja iz vatrenog oružja - 

poštuju disciplinu) u smislu ispoljavanja 

terorističkih aktivnosti prema neprijateljima 

islama i nevjernicima svoje aktivnosti 

su usmjerili na organizovanje 

i uvezivanje širom 

BiH.” 

Dakle, naređeno im je da 

miruju! Šta hoće ovim Čađo 

reći? Hoće reći da oni inače nikad 

ne miruju, da stalno vrše 

terorističke aktivnosti, da pucaju, 

bacaju bombe, podmeću 

eksplozive, dižu zgrade u zrak, 

a da miruju samo kad im se 

- naredi. Samo je musliman 

sumnjiv i kad - miruje! 

Muslimani su sumnjivi i 

kad, možete zamisliti, asfaltiraju 

puteve jer se navodi i da 

“postoje operativna saznanja 

da u zadnje vrijeme asfaltiraju i prosjecaju 

nove puteve velike širine na području 

općina Goražde, Foča, Kalinovik, na 

pravcu tzv. ‘zelene transverzale’ koja ih 

povezuje sa Sandžakom i Kosovom”. 

U Informaciji se navodi i da se za okupljanje: 

“Pored ranije navedenih seminara 

i ljetnih škola koriste i pojedine džamije, 

omladinski kulturni centri i nepristupačna 

mjesta udaljena od očiju javnosti kao što 

su stari napušteni objekti, rubna područja 

općina, lovačke kuće koje se u zadnje vrijeme 

masovno podižu na kotama koje su 

dominantne nad nekim bitnim objektima, 

gdje se pod okriljem lova i pčelarstva 

vrše obuke rukovanja vatrenim oružjem”. 

Muslimanima se, eto, spočitava to što 

posjećuju džamije i omladinske kulturne 

centre. Još ako vole lov i med, eto im op- 


22

tužbe da su teroristi. Čađo ne spominje 

one koji se okupljaju po kafanama. Haman 

da mu takvi muslimani odgovaraju. 

Ovakve Čađine izjave bi bile smiješne 

da nisu – opasne. Naime, cijeli izvještaj, 

cijela ova informacija, jeste zapravo 

optužba nakon koje bi trebale uslijediti i 

konkretne akcije protiv muslimana. Cilj 

je jasan: i ono malo muslimana što se vratilo 

u manji entitet treba zastrašiti, treba 

natjerati da odu iz “njihovog” entiteta, 

a ako ne odu, naći će se način da ih se 

protjera i primjenom fizičke sile jer su na 

vrijeme svi upozoreni 

na “opasnost” od njih. 

Nastavak etničkog 

čišćenja Bošnjaka iz 

manjeg entiteta trebao 

bi se odvijati pod 

izgovorom borbe protiv 

terorizma. 

Šta je rekao Stojan 

Protić 1917. godine? 

Ratni zločinac Radovan 

Karadžić je u 

Skupštini BiH prije 

agresije najavio nestanak 

muslimana. To što 

je on najavio, zlotvori 

Ratko Mladić, Radislav 

Krstić, Veselin 

Vlahović Batko i drugi 

su klanjem i ubijanjem 

u djelo sprovodili u 

periodu od 1992. do 

1995. godine. Danas 

taj posao nastavlja 

Dodik političkim 

Muslimani 

su sumnjivi i 

kad, možete 

zamisliti, 

asfaltiraju 

puteve jer 

se navodi i 

da “postoje 

operativna 

saznanja da u 

zadnje vrijeme 

asfaltiraju i 

prosjecaju 

nove puteve 

velike širine 

na području 

općina Goražde, 

Foča, Kalinovik, 

na pravcu 

tzv. ‘zelene 

transverzale’.” 

putem. Da je progon muslimana sa 

“njihovih”teritorija njihova vječita težnja, 

govori i izjava Stojana Protića, radikalskog 

poslanika Narodne skupštine Kraljevine 

Jugoslavije, koji je u maju 1917. godine, 

u francuskom gradu Kanu (Cannes), na 

razgovorima o vjerama i pokrajinama buduće 

jugoslovenske države je rekao: “Kada 

pređe naša vojska Drinu, dat će Turcima 

dvadeset i četiri sata, pa makar i četrdeset 

i osam, vremena, da se vrate na pradjedovsku 

vjeru, a što ne bude htjelo, to posjeći, 

kao što smo u svoje vrijeme uradili 

u Srbiji.” (Ivan Meštović, Uspomene na 

političke ljude i događaje, Zagreb, 1969.). 

Treba kazati i da je prilikom nedavne 

posjete SAD-u ministar Čađo 

na svakom koraku govorio o tome 

kako je najveća prijetnja u BiH terorizam. 

Dodao je i da “MUP i Policija 

Republike Srpske veoma snažno rade 

na eliminisanju tih vrsta prijetnji i da 

su spremni da budu deo svjetske koalicije 

u borbi protiv terorizma i sajber 

kriminala...” Kako to izgleda kad 

“MUP i Policija Republike Srpske veoma 

snažno rade na eliminisanju tih 

vrsta prijetnji” zna i Haški tribunal 

koji je presudom u “slučaju Krstić” 

i presudom u predmetu: “Bosna i 

Hercegovina protiv Srbije i Crne 

Nespretna izjava 

“Pojest ću vehabiju” 

Gore” od 26. februara 2007. utvrdio 

da je na području Bosne i Hercegovine 

počinjen zločin genocida, te da su 

zločin genocida počinile institucije Republike 

Srpske. 

Nakon što se informacija o pojavi vehabija u Republici Srpskoj pojavila 

u medijima, uslijedile su i brojne reakcije. Prvi je reagirao Rijaset 

ukazujući na još jedan nedopustiv pokušaj zastrašivanja vjernika. 

Ramiz Salkić, potpredsjednik Parlamenta Republike Srpske, je također ovo 

okarakterizirao kao pritisak na Bošnjake povratnike i, spravom, pozvao 

MUP RS da se pozabavi Ravnogorskim četničkim pokretom. 

- Ravnogorski četnički pokret paradira po Banjoj Luci, Bosanskom Novom, 

Bratuncu, Srebrenici te, osim straha, izaziva vrlo često i incidente. 

Bit će da za pripadnike MUP-a RS oni nisu opasni, kazao je Ramiz Salkić. 

Osim što su izražavali strah, među Bošnjacima je bilo i nespretnih 

izjava. Tako je jedan kazao da će pojesti vehabiju ako mu ga neko 

pokaže. Drugi je rekao da bi oni sami prijavili vehabije da ih ima. 

Nije naveo što bi ga prijavljivao ako nije počinio neko krivično djelo. 

Saopćenjem se oglasio i Savjet Muftijstva banjalučkog. Ocjenjujući Informaciju 

MUP-a RS-a kao sramotnu poruku zastrašivanja Bošnjaka-povratnika, 

navedeno je i sljedeće: 

- Jednoglasno smo svi kazali da nikakve vehabije niti bilo ko drugi, ne 

prave nikakve skupove u našim džamijama, što mi ne bismo nikada ni 

dozvolili. Na iftare se pozivaju svi dobronamjerni, čak i nemuslimani. Tu 

praksu ćemo i ubuduće nastaviti. Stoga, molimo da nam u džamije niko 

ne dira, jer su one mjesta obaveznih namaza. Džamije imaju svoju svrhu za 

nas muslimane, kao i crkve i sinagoge za kršćane, Jevreje i budiste. Muslimani 

se ne okupljaju u džamijama, nego se u njima vrši obavljanje namaza 

i edukacija o vjeri. Iz džamije, mi šaljemo poruku vjere, mira i tolerancije, 

suživota i dijaloga, navedeno je između ostalog u saopćenju Savjeta Muftijstva 

banjalučkog . 

U ovom saopćenju je nespretno rečeno da “nikakve vehabije niti bilo ko 

drugi, ne prave nikakve skupove u našim džamijama, što mi ne bismo 

nikada ni dozvolili”. Malo je čudno da Savjet Muftijstva banjalučkog tvrdi 

da nikada ne bi dozvolilo skupove u džamiji. Baš kao što je čudna i 

nespretna tvrdnja da: “Muslimani se ne okupljaju u džamijama, nego se 

u njima vrši obavljanje namaza i edukacija o vjeri.” Ovakvim ishitrenim 

i nespretnim izjavama, ne kažemo i da su namjerno ovako izrečene, pristaje 

se na tvrdnje Stanislava Čađe da su okupljanja u džamijama opasna 

i sumnjiva. Jer, džamije su prva mjesta, prvi objekti oko kojih i u kojima 

Bošnjaci treba da se okupljaju. 


23

Pogledi 

Laktaško memorandumisanje 


“Iz ovog poznanja proističe 

čerta i temelj srpske politike, 

da se ona ne ograničava na 

sadašnje njene granice, no da 

teži sebi priljubiti sve narode 

srpske koji je okružuju”, 

poručio je svojevremeno 

Garašanin u Načertaniju, 

aludirajući na “priljubljenje” 

i posrbljenje Bugara, Grka, 

Albanaca, Crnogoraca, 

Makedonaca, Bošnjaka… 

Piše: Ale Kamber, Livno 

05.12.2011. 

Načertanije (Nacrt) programa 

nacionalne politike 

srpske kneževine, 

obima od oko 5.000 riječi, napisanih 

od strane nekadašnjeg velikosrpskog 

nacionaliste, književnika, 

političara, ministra, oficira i premijera 

Ilije Garašanina, aktueliziran 

je za velikosrpske interese više puta 

od njegovog nastanka 1844.godine. 

Ideja o stvaranju Velike Srbije u kojoj 

bi živjeli Srbi iz Srbije i “Srbi iz 

ostalih srpskih zemalja” (Bugari, 

Grci, Albanci, Makedonci, Crnogorci 

i Bošnjaci) bila je aktuelna i u 

vrijeme Austro-Ugarske na Balkanu, 

u vrijeme pred i poslije Prvog svjetskog 

rata, za vladavine Kraljevine 

Jugoslavije, tokom Drugog svjetskog 

rata kroz četničko djelovanje, 

tinjala je i u vrijeme komunizma, 

a veoma intenzivno zaživjela 

raspadom komunizma i naglim 

jačanjem nacionalističkih stranaka 

i četničke ideologije, ohrabrenih 

“Neonačertanijem” u obliku Memoranduma 

Srpske akademije nauka 

i umjetnosti (SANU), predvođene 

ocem istog, Dobricom Ćosićem, a 

u praksi stravično realiziranim od 

strane nacionalkomuniste Slobodana 

Miloševića u posljednjem velikosrpskom 

nasrtaju na susjede, posebno 

na BiH, u cilju izlaska na zamišljene 

granice velikosrpskog carstva. Kao 

što je Garašanin odbacio ideju 

zajedničke države Južnih Slavena 

za račun stvaranja srpskog carstva 

na Balkanu, tako su to zamislili i u 

Memorandumu SANU, a u praksi, u 

posljednjem ratu, pokušavali realizovati 

Milošević, Karadžić, Mladić i 

Šešelj uz pomoć JNA, koja se otvoreno 

stavila na velikosrpsku i četničku 

stranu. U krhkom postdejtonskom 

miru tečaj i praksu Načertanija i 

Memoranduma pokušava 

višekratno nastaviti 

uočiratni Markovićev “reformator” 

i postratni srpski 

“nezavisni socijaldemokrata” 

Milorad Dodik svojim 

otvorenim secesionističkim 

prijetnjama o referendumskom 

“razdruživanju” iz 

BiH i glumljenjem države 

u državi nametanjem teze 

da su entiteti stariji od 

BiH. Ništa čudno za dosljednog 

učenika i sljedbenika 

Načertanija i svih 

kasnijih neonačertanija. 

Memorandum 

“Iz ovog poznanja 

proističe čerta i temelj srpske 

politike, da se ona ne 

ograničava na sadašnje njene 

granice, no da teži sebi 

priljubiti sve narode srpske 

koji je okružuju”, poručio je 

svojevremeno Garašanin u 

Načertaniju, aludirajući na 

“priljubljenje” i posrbljenje 

Bugara, Grka, Albanaca, 

Crnogoraca, Makedonaca, 

Bošnjaka… 

“Objektivno ispitivanje 

“Ko nakon 

svih proteklih 

ratova još 

želi pomjerati 

granice, igra 

se mirom, a 

samim tim i 

vatrom. Dodik 

to zna i mora 

imati na umu 

da Njemačka, 

SAD, EU, pa 

i Rusija nisu 

na njegovoj 

strani.’’ – 

ustvrdio je 

mladi njemački 

političar, član 

Merkelinog 

CDU-a, 

školovan i u 

BiH. 

jugoslavenske stvarnosti 

dopušta mogućnost da se 

sadašnja kriza završi socijalnim 

potresima sa nesagledivim 

posljedicama, ne isključujući ni tako 

katastrofalan ishod kao što je raspad 

jugoslavenske državne zajednice” dio 

je uvodnog teksta Memoranduma 

po čijem je garašaninovskom receptu 

i razbijena bivša zajednička država 

zarad očekujućeg stvaranja Velike Srbije 

do Karlobaga i Virovitice, a koju 

su cijenu najviše platili BiH i njen 

najbrojniji narod Bošnjaci, jer su bili 

na putu stvaranja etnički čiste Velike 

Srbije i kojima je već u predratnoj 

Skupštini BiH Radovan Karadžić 

priprijetio “da bi Bošnjački narod 

mogao i da nestane” ako se ne povinuje 

velikosrpskim garašaninovskomemorandumskim 

“načertanijima”. 

U čitavom Memorandumu njegovi 

autori tendenciozno iskrivljuju sliku 

o bivšoj zajedničkoj državi 

ističući “da su u ratovima 

Srbi najviše davali i stradavali, 

a da su u miru najmanje 

dobivali”. Uporno su 

isticali sveukupnu “srpsku 

ugroženost” pripremajući 

tako nekoliko godina propagandno 

balvan – revolucije 

i mitinge, koji će 

uslijediti kao uvertira jednom 

od najkrvavijih ratova 

sa najviše zločina poslije 

Drugog svjetskog rata, 

učinjenih u ime srpstva i 

otadžbine prema nesrpskom 

stanovništvu, a posebno 

prema Bošnjacima, a kasnije 

i Albancima, vjerovatno 

i zbog njihovog, uglavnom 

muslimanskog, vjerskog 

opredjeljenja. 

“Sve nacije nisu ravnopravne: 

srpska nacija, na 

primjer, nije dobila pravo na 

vlastitu državu…Nezaustavljiv 

je progon Srba s Kosova”, 

jedna je u nizu tvrdnji 

autora Memoranduma, na 

koju neodoljivo danas, 16 

godina nakon združene velikosrpskohrvatske 

agresije 

na BiH, podsjeća Dodikovo 

jadikovanje o ugroženosti 

Srba i manjeg bh. entiteta, 

premda je velikosrpska politika 

silom, etničkim čišćenjem i genocidom 

iz današnje Republike Srpske, 

kojom stoluje Dodik, protjerala i pobila 

većinu nesrpskih stanovnika, među 

kojima ubjedljivo najviše Bošnjaka, 

i to s teritorija gdje su bili dominantna 

većina i gdje im je ostala sva 

imovina (Podrinje, Posavina, gradovi 


24

Ilija Garašanin 

Banja Luka, Prijedor…). 

Izmišljanjem “ugroženosti” 

onih koji zapravo stoljećima 

ugrožavaju druge, zapravo 

je pokušaj stvaranja 

alibija za napad na druge i 

drugačije zarad definitivnog 

zaokruživanja “vascelog srpskog 

carstva”. To se tražilo 

i u Memorandumu: “Uspostavljanje 

punog nacionalnog 

i kulturnog integriteta 

srpskog naroda, nezavisno 

od toga u kojoj se republici 

ili pokrajini nalazio, njegovo 

je istorijsko i demokratsko 

pravo…Postojeće depresivno 

stanje srpskog naroda, 

sa sve žešćim ispoljavanjem 

šovinizma i srbofobije u 

nekim sredinama, pogoduju 

oživljavanju i sve 

drastičnijem ispoljavanju 

nacionalne osjetljivosti srpskog naroda 

i reagovanjima koja mogu biti zapaljiva, 

pa i opasna…Prvi uslov našeg 

preobražaja i preporoda je demokratska 

mobilizacija cjelokupnih umnih i 

moralnih snaga naroda”, poručeno je 

u završnim dijelovima Memoranduma, 

koji ponovo postaje veoma čitano 

štivo, posebno otkada je za sva vremena 

Srbija, nakon dijelova Hrvatske, 

BiH, Makedonije i Crne Gore izgubila 

i Kosovo s pravoslavnom Pećkom 

patrijaršijom u njemu kao nukleusu 

garašaninovsko-memorandumskog velikosrpskog 

promišljanja, nakon čega 

se, prema nekim pretpostavkama, želi 

namiriti teritorijem u BiH, veličine 

najmanje kolika je Dodikova RS. 

A da tu nešto ima potvrdio je u više 

navrata sam vožd manjeg bh. entiteta 

Načertanije 

programa 

nacionalne 

politike srpske 

kneževine, 

napisanih 

od strane 

nekadašnjeg 

velikosrpskog 

nacionaliste, 

književnika, 

političara, 

ministra, oficira 

i premijera Ilije 

Garašanina, 

aktueliziran je 

za velikosrpske 

interese 

više puta od 

njegovog 

nastanka 1844. 

godine. 

tretirajući RS državom jednako, 

ako ne i više od BiH, 

najavljujući i referendum o 

otcjepljenju, nakon čega bi 

u tom slučaju logičan slijed 

bio pripojenje matici Srbiji. 

Secesija 

Da se nešto iza zatvorenih 

vrata Dodikove 

palače u Banja Luci zakuhava, 

svjedoče i otkrivene 

crvene knjige, nađene uz još 

crveniji vatrogasni aparat u 

jednom od hodnika ovog 

zdanja. Radi se, kako je objavio 

Avaz, o paketima knjiga 

pod nazivom “Secesija” 

Memorandum SANU 


pisanim u vidu “zbornika naučnih 

radova”. Sadržaj knjiga pronađenih uz 

jednu od republikosrpskih Deklaracija, 

stavljenih, da li slučajno, ili 

simbolično, uz vatrogasni aparat, nije 

poznat, a vrh vladajućeg SNSD-a, 

niti iko iz banjalučke palače ne želi o 

tome govoriti. Da se radi o bezazlenom 

štivu, ili naučnom, nevezano za 

srpsku secesiju u BiH, vjerovatno bi 

odgovorni iz palače objavili sadržaj 

iste. Najvjerovatnije je riječ o knjizi za 

koju, osim autora i izdavača, zna samo 

uski krug ljudi. Ne treba iznenaditi 

ako se bude radilo o naručenom Dodikovom 

“Neonačertaniju” disolucije 

BiH i stvaranja nezavisne Republike 

Srpske što je Dodikov SANU san od 

početka. 


25

Palača Banja Luka 

Palača RS - Ovo je moja kuća 

Secesija i vatrogasni aparat 

Po objavljivanju pronalaska “Secesije” 

u Dodikovim dvorima reagirali 

su i OHR i SAD, ali i drugi ugledni 

zapadni političari među kojima i zastupnik 

u Bundestagu Mihael Brand, 

koji je Dodikovo “razdruživanje” 

nazvao “političkim ludilom”, 

izjavljujući: “Ko nakon svih proteklih 

ratova još želi pomjerati granice, 

igra se mirom, a samim tim i vatrom. 

Dodik to zna i mora imati na umu da 

Njemačka, SAD, EU, pa i Rusija nisu 

na njegovoj strani. Ko na Balkanu i 

dalje želi pomjerati granice on riskira 

rat i to je jasno svakome od Berlina 

do Beograda”, ustvrdio je mladi 

njemački političar, član Merkelinog 

CDU-a, školovan i u BiH. Da 

i Amerika želi stabilan 

U krhkom 

postdejtonskom 

miru tečaj 

i praksu 

Načertanija i 

Memoranduma 

pokušava 

višekratno 

nastaviti 

uočiratni 

Markovićev 

“reformator” i 

postratni srpski 

“nezavisni 

socijaldemokrata” 

Milorad 

Dodik svojim 

otvorenim 

secesionističkim 

prijetnjama. 

Balkan, a time i BiH, 

poručio je i potpredsjednik 

najmoćnije sile na 

svijetu Džozef Bajden. 

Ni snažno prisustvo Turske 

na Zapadnom Balkanu 

gdje pokušava da 

se nametne liderom, ne 

ide u prilog Dodikovom 

secesionizmu. Još samo 

kad bi Dragan Čović i 

HDZ BiH shvatili da im 

secesionistički “saveznik” 

Dodik velikodušno nudi 

secesionistički “treći entitet” 

isključivo unutar 

FBiH i izvan RS, gdje 

je živjelo prije rata više 

od polovine bh. Hrvata, 

samo zato kako bi 

on lakše ostvario svoje 

referendumske nakane, 

šanse za republikosrpsku 

secesiju bile bi još 

daleko manje nego su 

inače. I kad bi Čović i 

ekipa iskreno shvatili 

upozorenja Hrvatskog narodnog 

vijeća BiH da bi, zapravo, “treći entitet 

značio i podjelu među bh. Hrvatima”. 

Luka Markešić, predsjednik 

HNV je u povodu Dodikovih ponuda 

trećeg entiteta izvan vlastitog 

carstva izjavio “da su Hrvati iz BiH 

po svom porijeklu stariji od velikog 

dijela Hrvata u Hrvatskoj, te da je 

najveći dio stanovnika današnje 

Hrvatske zapravo porijeklom iz 

BiH, pa bi tzv. ‘treći entitet’ zapravo 

značio podjelu među narodima ali 

i unutar samog hrvatskog naroda”, 

što bi u situaciji kad hrvatski narod 

kao države ima i Hrvatsku i BiH 

bilo apsolutno kontraproduktivno i 

za Hrvate i za BiH, a išlo na ruku 

jedino Dodikovoj garašaninovskosanuovskoj 

mašineriji i zamisli. 


26

Religija i društvo 

1. kongres vjeroučitelja islamske vjeronauke u BiH 

Vjeronauka je jedna uspješna 

priča u zemlji velikih neuspjeha 

Okupljanje 800 ljudi zbog 

plemenitog cilja, zbog umnih 

glava koji su govorili i slušali, 

zbog izuzetno važnih tema koje 

su prezentovane... za mnoge 

naše medije je bila trivijalna 

informacija. Neki su se ponijeli kao 

da se ništa nije ni desilo, a neki 

kao da čitaju vremensku prognozu 

Piše: Nazif Horozović 

Prvi kongres vjeroučitelja islamske 

vjeronauke BiH održan je 

03.12.2011 godine u Bosanskom 

kultrurnom centru u Sarajevu. 

Ovaj kongres je bio svojevrsni jubilej 

dvadeset godina od vraćanja vjeronauke 

u odgojno-obrazovni sistem. Dvadeset 

godina poučavanja, odgoja i rada sa mladim 

ljudima. Dvadeset godina ulaganja 

ogromnog truda od strane institucija 

Islamske zajednice, institucija države i samih 

vjeroučitelja, roditelja i djece. I da nije 

postojao niti jedan drugi razlog za organizaciju 

kongresa nego li obilježavanje ovog 

jubileja, bilo bi sasvim dovoljno. 

Da nije vjeronauke ne bi bilo Bošnjaka 

Kongres je podijeljen u dva 

dijela; protokolarni i radni. U 

protokolarnom dijelu, prije 

obraćanja visokih zvanica i gostiju, 

prikazan je dokumentarni 

film “Vjeroanuka u proteklih 

dvadeset godina” Nedima 

Hrbata i Muhameda Halilovića, 

koji su na inicijativu organizacionog 

odbora napravili 

jedan izuzetno kvalitetan, zanimljiv 

i sadržajan film. On je 

imao za cilj predstaviti značaj 

vjeronauke za nastavnike, učenike, 

roditelje i širu zajednicu. 

Nakon izuzetno zanimljivog 

filma koji je oduševio, obratio 

se Bakir Izetbegović, član 

Predsjedništva BiH. Predsjednik 

Izetbegović je istakao 

važnost prisustva vjeronauke u 

odgojno-obrazovnom sistemu 

BiH. Istakao je da su povici za 

ukidanje vjeronauke nerazumni 

i da se ne može načuditi 

ljudima koji pozivaju na tako 

nešto. Monsinjor Petar Jukić, 

Uživali smo 

u svakoj 

sekundi ovog 

historijskog 

događaja i 

odaslali više 

nego jasnu 

poruku svima 

koji nam nisu 

pridavali 

nikakav značaj 

i nisu uzimali 

za ozbiljno ono 

što vjeroučitelji 

punih dvadeset 

godina rade. 

pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske 

nadbiskupije, inače poznato lice u borbi 

za vjeronauku u proteklom 

periodu, zahvalio se na pozivu 

i istakao da se osjeća veoma 

zadovoljnim i ponosnim što 

ispred sebe vidi toliko mladih 

i obrazovanih ljudi koji podučavaju 

vjeri. Također, u ime 

jevrejske zajednice se obratio 

prof. David Kamhi, pozdravio 

prisutne i izrazio zadovoljstvo 

zbog svoga prisustva na tom 

veličanstvenom skupu. Vjeroučiteljima 

se obratio i Safet 

Softić, predsjednik Sabora 

IZ-e u BiH, koji je istakao da 

je Islamska zajednica izuzetno 

zainteresirana za potpunu 

integraciju vjeroučitelja u novi 

ustav Islamske zajednice. Prisutnima 

su se obratili i Vahid 

ef. Hadžić, glavni imam medžlisa 

IZ-e Split ispred vjeroučitelja 

Hrvatske, te dr. Hajrudin 

Balić u ime vjeroučitelja iz 

Srbije i Sandžaka. I na koncu, 

kongresu se obratio prof. 

dr. Ferid Muhić, predsjednik 

Ideja o organizaciji kogresa 

Vjeroučitelji iz Tuzlanskog kantona su 

12. aprila 2009. godine organizirali susrete 

svih vjeroučitelja iz BiH sa reisu-l-ulemom 

IZ-e u BiH dr. Mustafom ef. Cerićem 

i nakon toga se i javno i tajno pričalo 

o organizaciji sličnog događaja. Na susretu 

reisu-l-uleme sa vjeroučiteljima početkom 

ove godine na Fakultetu islamskih nauka 

u Sarajevu, predložena je i konkretna ideja 

i način realizacije prvog kongresa vjeroučitelja 

islamske vjeronauke BiH. 

Organizacioni odbor su činili predstavnici 

vjeroučitelja iz svih muftijstava Rijaseta 

IZ-e. Imali su za obavezu da pripreme organizaciju 

svih detalja vezanih za kongres. 

Na čelu organizacionog odbora je bio vjeroučitelj 

Begzudin Jusić iz Goražda. 


27

Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti 

(BANU). On je istakao važnost promicanja 

univerzalnih vrijednosti u društvu, 

a posebno kod učenika. “Razmišljao sam 

se, pitao i zaključio. Da nije bilo Bošnjaka 

obućara, mi bi hodali bosi. Da nije bilo 

Bošnjaka graditelja, spavali bi pod šatorima. 

Da nije bilo vjeroučitelja, ne bi ni bilo 

Bošnjaka” – istakao je dr. Muhić. 

Važno je spomenuti da su na svečano 

otvorenje kongresa bili pozvani svi ministri 

obrazovanja, na svim nivoima vlasti, 

uključujući i federalnog ministra Damira 

Mašića i ministra iz Sarajevskog kantona 

Emira Suljagića. Mašić se obećao javiti 

i na tome je ostalo, a Suljagić je zaželio 

uspješan rad kongresa, ali zbog preuzetih 

obaveza se nije mogao pojaviti. 

Nakon kratke pauze, nastavljen je rad 

kongresa. Zamjenik ministra civilnih poslova 

BiH Senad Šepić govorio je o zakonskim 

okvirima koje je donijela država BiH 

na svim nivoima vlasti i međunarodnim 

aktima koji govore o pravu na vjersko obrazovanje 

u postojećim školskim sistemima. 

Sarajevski muftija mr. Husein ef. 

Smajić je govorio o tradiciji vjeronauke 

u školama u BiH, te o zainteresiranosti 

Islamske zajednice za vjeronaukom i vjeroučiteljima 

u školama, što su do sada i 

dokazivali. 

Dr. Ahmet Alibašić je u svom posebno 

nadathnutom izlaganju govorio o veoma 

bitnim tezama vezanih za vjeronauku. Od 

pluralnog društva i vjerskog obrazovanja, 

od vjerskog opismenjavanja i 

njegove važnosti u svijetu koji 

ne posjeduje vjersku pismenost 

itd. 

Vjeroučiteljica Emina Grabus 

je predstavila briljantno 

istraživanje o statusu vjeroučitelja 

u školi, zbornici, učionici 

i cjelokupnoj zajednici. Ona je 

intervjuirala direktore škola, 

roditelje, učenike i druge koji 

ih okružuju i rezultati su bili 

više nego impozantni. 

Dr. Izet Pajević, roditelj iz 

Tuzle je govorio zašto on kao 

roditelj šalje svoju djecu na 

vjeronauku. Istakao je važnost 

odrastanja djece u potpunom 

socijalnom, duhovnom i tjelesnom 

spokoju. Naglasio je koliko je bitno 

da dijete stekne i duhovnu i vjersku naobrazbu 

u procesu formiranja zdrave ličnosti 

djeteta. 

Izlaganja izlagača su bila usmjerena ka 

vjeronauci, vjeroučitelju i okolnostima u 

kojima se vjeroučitelj kreće. Na kongresu 

nije bilo trača, prozivanja nevinih, govora 

o onima ili ovima. Vjeroučitelji su na 

kongresu govorili o sebi i istakli da ubuduće 

insistiraju da tako i bude, tj. da oni 

govore o sebi i o svim eventualnim problemima. 

Posebno je važno naglasiti da će se 

sva izlaganja na Kongresu moći pogledati 

na glavnoj stranici Rijaseta IZ-e, a bit će 

odštampan i zbornik radova, tako da će 

se svi oni koji su govorili o kongresu kao 

nekom sijelu, a ne o jednom ozbiljnom 

naučnom skupu, posebno zacrveniti, ako 

obraza imaju. 

“Razmišljao 

sam se, pitao 

i zaključio. 

Da nije bilo 

Bošnjaka 

obućara, mi 

bi hodali bosi. 

Da nije bilo 

Bošnjaka 

graditelja, 

spavali bi 

pod šatorima. 

Da nije bilo 

vjeroučitelja, 

ne bi ni bilo 

Bošnjaka” – 

istakao je dr. 

Muhić. 

Islamska zajednica stoji iza 

islamske vjeronauke 

Na samom kraju predsjednik 

Organizacionog odbora 

Prvog kongresa vjeroučitelja 

islamske vjeronauke prof. 

Begzudin Jusić je zahvalio 

svima koji su na bilo koji način 

doprinijeli što kvalitetnijoj 

realizacije nastave vjeronauke. 

Istakao je spremnost vjeroučitelja 

da budu bolji dio našeg 

društva i naglasio da vjeroučitelji 

vide sebe u Islamskoj 

zajednici kao svojoj kičmi na 

koju se oslanjaju, ali i koju štite 

i čije interese zastupaju. 

Potom je prof. Jusić u ime 

svih vjeroučitelja uručio priznanje reisu-lulemi 

za poseban doprinos u očuvanju i 

organizaciji vjeronauke. 

Potom se kongresu obratio reisu-l-ulema 

dr. Mustafa ef. Cerić. On je istakao 

važnost ovog događaja i zahvalio se Organizacionom 

odboru na veoma kvalitetnoj 

organizaciji. Istakao je kako Islamska zajednica 

nikada nije bila jedinstvenija oko 

nečega kao što je jedinstvena oko vjeronauke. 

Reisu-l-ulema se zahvalio istaknutoj 

bosanskoj ulemi i velikim vjeroučiteljima 

koji su svojim ogromnim trudom doprinijeli 

očuvanju islama na ovim prostorima. 

Reisu-l-ulema je na kraju proučio 

dovu, istu onu dovu koju je zabilježio 

imam Gazali u svome djelu “Sinak moj”, 

posvećujući posebnu pažnju u svome govoru 

djeci i roditeljima, koji daju nemjerljiv 

doprinos u očuvanju vjeronauke. 


28

Reisu-l-ulema je ujedno i generalni 

sponzor ovog kongresa i osoba koja je dala 

nemjerljiv doprinos u samoj realizaciji 

istog. 

Zaključci kongresa i deklaracija 

Na kongresu je ponuđena i usvojena 

deklaracija vjeroučitelja islamske vjeronauke 

BiH. Ova deklaracija i kongres u 

potpunosti ne bi bili potpuni da se nisu 

javila budna srca vjeroučitelja koji su 

predložili da se posebno naglasi podrška 

vjeroučiteljima u Srbiji i Sandžaku, 

te da se osudi svako miješanje i zloupotreba 

od strane režima u Srbiji u rad 

vjeroučitelja. 

Na Kongresu su usvojene i sljedeća 

tri zaključka: 

1. Dajemo punu podršku autentičnim 

vjeroučiteljima, predstavnicima 

Islamske zajednice 

u Srbiji, odnosno Sandžaku. 

2. Osuđujemo svako miješanje 

politike u odabir podobnih 

vjeroučitelja u Republici Srbiji. 

3. Poručujemo kolegama u Republici 

Srbiji da nisu sami i da 

uvijek mogu računati na našu 

pomoć i podršku. 

Usvojena deklaracija sadrži stavove 

vjeroučitelja o duhovnoj, etičkoj, 

društvenoj i kulturnoj dimenziji vjere. 

Također, vjeroučitelji se u njoj zavjetuju 

da će promovirati znanje i moral kao 

dva temeljna načela za uspjeh na oba 

svijeta, da će promovirati mir, suživot i 

tolenraciju, da će se svim raspoloživim 

sredstvima boriti protiv svih vidova 

diskriminacije... itd. Deklaracija je već 

prevedene na neke strane svjetske jezike 

i bit će prezentovana raznim ambasadama 

koje imaju svoje sjedište u Sarajevu. 

Smišljeno ignoriranje ili zaista beznačajna 

stvar!? 

Također, 

vjeroučitelji 

se u 

Deklaraciji 

zavjetuju da 

će promovirati 

znanje i 

moral kao 

dva temeljna 

načela za 

uspjeh na oba 

svijeta, da će 

promovirati 

mir, suživot 

i tolenraciju, 

da će se svim 

raspoloživim 

sredstvima 

boriti protiv 

svih vidova 

diskriminacije. 

mogli kontrolisati. Kongres 

vjeroučitelja je kriv zbog toga 

što postoje radikali, što postoje 

invalidi, što je podmetnut 

požar u Stocu i što neki u 

Tešnju nisu klanjali džumu... 

za neformiranje vlasti i za sve 

je kriv kongres vjeroučitelja. 

Od toliko prekrasnih izjava 

svih gostiju koje su dali za 

medije, ništa od toga dotična 

gospoda nije objavila osim 

riječi izvađene potpuno van 

konteksta u kojima reisu-lulema 

kaže: “Hvala i vama!” 

Ovo je pokazatelj da 

mnogi vole medijski pratiti 

Islamsku zajednicu i muslimane 

samo po skandalima, 

terorizmu i nekim glupostima. 

Ali, kada je u pitanju 

nauka, obrazovanje, odgoj, 

školstvo... to nije događaj ni kada se 

zbog toga okupi 800 ljudi. Još indikativnije 

je što se naša državna 

televizija koja je prihvatila 

sponzorstvo, nije udostojila 

napraviti niti prilog, a HRT 

je pratila kongres i napravila 

jedan veoma lijep i hvale vrijedan 

osvrt na kongres. 

Daleko od toga da je 

nama njihov nedolazak, 

neobjektivnost i ignorantnost 

pokvarilo raspoloženje. 

Naprotiv, uživali smo u svakoj 

sekundi ovog historijskog 

događaja i odaslali više nego 

jasnu poruku svima koji nam 

nisu pridavali nikakav značaj 

i nisu uzimali za ozbiljno ono 

što vjeroučitelji punih dvadeset 

godina rade. 

Ovaj kongres je sigurno 

početak pisanja jedne nove 

historije i jednog potpuno 

novog pristupa! Neka nam Bog Dragi 

bude na pomoći! 

Okupljanje 800 ljudi zbog plemenitog 

cilja, zbog umnih glava koji su govorili 

i slušali, zbog izuzetno važnih tema 

koje su prezentovane... za mnoge naše 

medije je bila trivijalna informacija. 

Neki su se ponijeli kao da se ništa nije ni 

desilo, a neki kao da čitaju vremensku 

prognozu. Ovdje moram istaći Dnevni 

Avaz, Radio Bir, Rijaset.ba, Hrvatsku 

radio-televiziju (HRT), TV Sarajevo, 

Hema tv, agenciju Fena, IslamBosna. 

ba, Bosnjaci.net i druge medije koji su 

fer, korektno i sa posebnom pažnjom 

pratili rad kongresa kao posebnog 

događaja. Federalna tv je imala dva lica. 

Jedno lice je bilo dan prije kongresa gdje 

su napravili fantastičan prilog o vjeronauci 

i kongresu. Već sutra, kada su vidjeli 

sve što su vidjeli, kao da se više nisu 


29

Kutak za islamsku omladinu 

Web-portal.minber.ba 

Niko se neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvati 

Magistar Emir Demir, član redakcije web portala 

Minber.ba, napisao je odličan tekst o pretjerivanju u 

vjeri. U nastavku prenosimo spomenuti tekst u cjelo- 

Msti. “Islamska misija, a u općenitom smislu i sam islam, imaju 

konstatne i varijabilne vrijednosti. Sve vrijednosti, koje su zacrtane 

kao nepromjenjive, važeće su do onoga trenutka kada 

prestanu zakoni i zakonitosti ovog svijeta, te nastupi drugi svijet 

koji će neminovno doći. Jedna od konstantnih vrijednosti je 

npr. značenje hadisa u kojem Najbolji čovjek, sallallahu alejhi 

ve se sellem, kaže: ‘Ostavljam vam dvije stvari, ukoliko ih se 

budete prdržavali nećete zalutati: Kur’an i moj Sunnet’. Ovaj 

hadis nam precizira unverzalne - konstantne vrijednosti kojih 

se kao muslimani moramo pridržavati. Međutim, primjena načela 

i principa koji se crpe iz ova dva izvora islama je varijabilna 

i shodna promjenama vremena i prostora, zastupljenosti ili nezastupljenosti 

islama, vladavine islamskih principa, čovjekove 

imanske i naučne snage i potencijala na individualnom ili društvenom 

nivou... ‘Kada ne biste griješili, Allah bi vas uklonio 

i doveo druge ljude koji bi griješili i od Njega oprosta tražili.’ 

Konstantna univerzalna vrijednost je npr. još u riječima Uzvišenog: 

O vjernici, u islam u potpunosti uđite..., tj. ispunjavajte 

sve obaveze i dobrovoljna djela, a izbjegavajte sve stroge zabrane 

i pokuđena djela. Naša primjena islama nikada nije ekvivalentna 

njegovim univerzalnim vrijednostima, a posebno kada se 

govori o njegovoj primjeni u kontinuitetu, jer slabost čovjeka 

iziskuje da griješi, zaboravlja, nepravdu čini, a griješenje označava 

da se nešto od zabranjenog učini ili naređenog izostavi. Puka 

čovjekova želja da potpuno savršeno izvrši obaveze, ne gledajući 

na lične okolnosti, svoje okruženje i raspoložive potencijale, dovodi 

ga u stanje kataklizme. Ljudi koji misle da do perfekcije 

mogu dovesti svoju vlastitu primjenu propisa u čistoj su zabludi. 

Neminovno je da savršenstvo primjene islama biva okrnjeno 

fizičkim nedostacima u samim djelima ili onim manjkavostima 

vezanim za same motive djelovanja, ali ‘Nastojte postupati onako 

kako je najbolje, a ako ne možete onda bar približno najboljem.’ 

Ali, Allahova milost je velika! Prije svega, višestruko nas 

nagrađuje za svako učinjeno djelo, a kako rekosmo - svako od 

tih učinjenih djela zbog naših ljudskih slabosti ima nedostataka, 

koji se, onda, anuliraju spomenutim uvišestručavanjem. Potom, 

nagrađuje nas prema našim iskrenim namjerama, makar 

naša djela ne bila učinjena. Moja milost je sve obuhvatila. 

Čudim se onim ljudima koji ne shvataju ova značenja. Čudim 

se onima koji stalno teže ka perfekcionizmu, cjepidlačenju u 

vjeri i hrvanju s onime što ne mogu nikada nathrvati: ‘Niko 

se neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvati’ – riječi su 

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takvi i sami na kraju propadnu. 

Ali, kako su nathrvani, šta im se desilo? Oni su spoznali 

univerzalna značenja koja, također, na univezalan način žele 

sprovesti u praksu, zaboravljajući i ignoririrajući vlastite sposobnosti 

i spremnost, a zatim realnost u kojoj žive i obitavaju. 

Ovakva hiperpresija uzrokovana kolizijom upornog nastojanja 

izjednačenja konstantnih i varijabilnih vrijednosti je neizdrživa 

za prirodu u kojoj je čovjek stvoren, pa tada čovjek neminovno 

zapada u potpuni kolaps, razočarenje u samu vjeru, a na kraju 

i njeno napuštanje. ‘Obavežite se činjenjem djela koja možete 

podnijeti, jer Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi.’ Nemojmo 

biti u zabludi i smatrati da ustrajno pretjerivanje, koje 

vidimo kod određenih ljudi, neće nikada biti privedeno kraju. 

Zapravo, što je pretjerivanje duže, daleko je veća vjerovatnoća 

potpunog kraha. Koliko je namaza zbog neshvatanja ovog principa 

ostavljeno, koliko je znanja zaboravljeno, koliko je djece 

odgojno zapušteno, koliko je mahrama i nikaba skinuto, koliko 

je sunnet-brada obrijano, koliko... koliko...? 

Još se više čudim onima koji su sebe lično i svoju primjenu islama 

stavili na stepen nepomjenjivih vrijednosti, smatrajući sebe i 

svoje postupke mjerilima ispravnosti islama kod ostalih. 

To su danas one ‘kadije’ koje iza svakog ćoška vire hvatajući 

tuđe pogreške. 

To su one siledžije čije se sjeme nije zatrlo još od Zul-Huvejsirovog 

napada na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 

To su oni što se saburu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 

nisu naučili, ‘trčeći pred rudu’ i zatvarajući svima nama 

već otvorena vrata. 

To su oni što su svakome ‘istinu’ spremni reći, samo je još sebi 

nikada nisu saopćili. 

To su oni što svugdje nos smiju zabosti, ali samo ne u svojoj 

vlastitoj kući, jer će tamo ‘krvava’ nosa ostati. 

To su oni što su pred braćom muslimanima grlati, a pred ostalima 

skrušeno pognuti. 

Kao da im je prikazana pozicija u Džennetu, pa iz Dženneta 

ljudima sude za njihove postupke? 

Kao da primjena islama garantira čovjeku ulazak u Džennet?! 

Kao da su oni danas sigurniji od Ebu Bekra i Omera da će ući 

u Džennet? 

Kao da o njihovoj primjeni islama ovisi opstanak samog islama! 

Kao da su potpuno sigurni da im Allah sutra neće utrnuti svjetlo 

imana i ljubav koju trenutno nose prema ovoj vjeri, a onda 

ih usaditi u srca drugih ljudi? 

Kao da onaj, koga svojim očima i srcem danas zbog njegovih 

grijeha s podozrenjem gledaju, sutra ne može od njih bolji biti? 

Kao da Allah njihova ‘savršena’ djela ne može u prah pretvoriti, 

a prihvatiti jedno dobro djelo najvećeg grješnika i tim povodom 

ga u Džennet uvesti? 

Abdullah b. Mubarek je rekao: ‘Nećeš izliječiti svoju oholost, 

dok ne budeš svakog čovjeka koga vidiš boljim od sebe 

smatrao.’” 


30

Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport AKOS 

Ahmed Adilović i Šukrija Ramić upoznali reisa Cerića sa radom AKOS-a 

Početkom ovog mjeseca 

delegacija AKOS-a posjetila 

je reisu-l-ulemu IZ-e 

u BiH, dr. Mustafu ef. Cerića. 

U delegaciji su bili dr. Ahmed 

Adilović - predsjednik AKOS-a, 

dr. Šukrija Ramić - član UO-a 

i bivši predsjednik AKOS-a, te 

Ensar Mulaosmanović - predsjednik 

Udruženja “Svitanje” 

Sarajevo, koje je pridružena 

članica AKOS-a. Delegacija 

AKOS-a je upoznala reisu-l-ulemu 

o aktivnostima AKOS-a i 

njegovih pridruženih članica, te 

o projektima koje provode za dobrobit našeg društva i omladine. 

Između ostalog, spomenuti su sljedeći projekti: pomoć 

Nedwe 

Principi razumijevanja islama 

Udruženje “Prosvjetitelj Muallim” 

Halke Kur’ana 

Uokviru sektora za edukaciju našeg udruženja na općini Živinice 

djeluje skupina mladića koji se sastaju jednom sedmično 

učeći Kur’an i razmišljajući o njegovim poukama. Ovu aktivnost 

vodi član Upravnog odbora Udruženja “Prosvjetitelj”, Semir 

ef. Dudić. Ideja o održavanju halki Kur’ana je zamišljena još prije 3 

godine gdje se izučavalo arapsko pismo, sufara i Kur’an tokom ramazana, 

a onda se nastavilo i poslije ramazana. 

Uporedo sa učenjem Kur’ana, uči se i tedžvid, kako teoretski, tako 

i praktično. Također, napamet se uče određeni ajeti i sure iz časnog 

Kur’ana. Svi momci sa ovih hairli halki su sposobni predvoditi džemat, 

što je velika stvar. 

Halke se održavaju jednom sedmično, vikendom. Mjesto održavanja 

su privatne kuće, grupa se sastaje svake sedmice kod nekoga od članova 

halke. Halka broji do 15 članova, većinom studenata, ali prosječno 

na jednoj halki bude 8-10 mladića. 

31 

studentima, mini studentski domovi, 

sedmična i mjesečna druženja, 

ljetna druženja, seminari 

i kursevi, tribine i predavanja, 

web stranica, ljetna škola, izleti, 

ekskurzije, medicinske karavane 

povratnicima te humanitarne i 

sportske aktivnosti. Pored toga, 

razgovor je vođen i o načinima 

saradnje između AKOS-a 

i njenih pridruženih članica sa 

IZ-om u BiH i njenim strukturama. 

Reisu-l-ulema se zahvalio 

delegaciji na posjeti, izrazio 

radost zbog postojanja takve 

asocijacije i spomenutih aktivnosti, te iskazao podršku radu 

spomenute Asocijacije. 

Asocijacija AKOS je uspješno organizovala još jedan 

Aseminar i to na temu “Principi razumijevanja islama”. 

ASeminar je održan u nedjelju, 04.12.2011. godine u 

Aprostorijama “Nedwe”. Predavači su bili dr. Ahmed Adilović, 

predsjednik asocijacije i mr. Dževad Hrvačić, profesor 

fikha, a broj učesnika je bio 32. Svjedoci smo da određene 

grupe ili pojedinci, određenim postupcima i ponašanjima, 

izazivaju mnogo predrasuda o islamu i muslimanima. To se 

dešava isključivo što takvi pojedinci nisu dobro razumjeli 

islam i njegovo univerzalno učenje. Pretjerivanje u prakticiranju 

nekih islamskih principa ili pak njihovom zanemarivanju, 

čini da osoba izaziva negativne ocjene u društvu. 

Primijetivši ovakve pojave u našoj okolini, naša Asocijacija 

je dala i daje ogroman doprinos u približavanju islama, 

onakvog kakav on ustvari jeste, našem društvu. Ovaj seminar 

je 

još jedan 

dokaz i 

potvrda 

tom e. 

Prava je 

šteta da 

ljudi ne 

upoznaju 

islam 

u svoj 

s voj o j 

univerzalnosti i savršenstvu, a poznavanje principa koje su 

predavači iznijeli učesnicima seminara itekako će koristiti 

za postizanje toga cilja. 

16. decembar - 21. muharrem

Društvo 

U povodu 1. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv 

AIDS-a, SINDROMA STEČENE IMUNO-DEFICIJENCIJE 

AIDS je, prvenstven 

rvenstveno, 

moralni i etički problem 

Modernom društvu zajednički je 

fenomen da individue varaju svoje 

bračne partnere i da zadržavaju 

ljubavnike. Te afere su obično 

tretirane kao svijetli trenuci u 

vlastitoj karijeri. Tinejdžeri se 

putem filma i muzike stimulišu 

na seksualne eksperimente, sve 

to pod motom širenja ljubavi. 

Takođe blagonaklon stav prema 

homoseksualizmu doveo je 

do eskalacije te nastranosti u 

zapadnom svijetu. Sve to je 

zasigurno kumovalo nastanku i 

širenju opake bolesti AIDS-a 

19.11.2011. 

AIDS 

A 

je bolest koja napada 

Ai uništava tjelesni imuni 

Asistem. Imuni sistem predstavlja 

“policijske snage” našeg organizma. 

Njegova funkcija je da identifikuje 

i uništi sve što je strano organizmu, 

uključujući j razne klice koje uzrokuju 

bolesti, kada dospiju u NAŠ organizam. 

Šta uzrokuje AIDS? 

AIDS uzrokuje virus poznat pod nazivom 

virus humane imunodeficijencije 

(HIV). Postoje dva oblika virusa HIV1 

(rasprostranjen u SAD-u i Evropi) i HIV2 

(rasprostranjen u zapadnoj Africi). 

Zašto je sida svjetski problem? 

Do sada nije pronađen uspješan lijek 

protiv side. Virus HIV-a kao i virus 

gripe, stalno mijenja antigene koje 

u sebi sadrži, tako da je teško pronaći 

novu vrstu vakcine za različite antigene 

koji se stalno mijenjaju. Liječenje 

može ponuditi privremenu pomoć, 

a lijekovi su izuzetno skupi te stoga 

dostupni samo malom broju ljudi. 

Takođe imaju velika neželjena dejstva 

po ljudski organizam. Rezultati su 

loši jer se ne otklanja uzrok, liječe se 

samo simptomi bolesti. Svi koji obole 

od AIDS-a trpe ogromnu patnju i na 

kraju umiru. 

Kako djeluje virus AIDS-a? 

Stanice koje su napadnute virusom 

HIV-a su CD4 limfociti, jedna vrsta leukocita 

ili bijelih krvnih stanica. Postoje 

brojni dokazi da CD4 molekula na limfocitima 

iskazuje izuzetno veliki afinitet 

za HIV. Virus se ugrađuje u napadnutu 

stanicu i tu može ostati mjesecima, pa 

i godinama. U slučaju infekcije antigenima 

iz okoline organizam nastojeći 

da se odbrani od napada aktivira, kao i 

obično, svoj odbrambeni sistem ali on 

istovremeno aktivira produkciju HIV-a 

koji je smješten u stanicama odbrambenog 

sistema što ima za posljedicu 

umnožavanje virusa 

i raspad odnosno uništenje 

CD4 stanice. A upravo one, 

CD4 stanice jedna su od 

najvažnijih komponenti našeg 

imunog sistema u borbi protiv 

raznih štetnih agenasa. HIV 

u konačnici dovodi do sloma 

imunog sistema domaćina. 

Stoga, organizam nije u stanju 

da se odbrani od napada 

štetnih supstanci sa kojima 

smo svakodnevno u kontaktu, 

a koje uzrokuju opake infekcije 

i maligne tumore. 

Kako se SIDA širi? 

Postoje tri glavna načina prenosa 

HIV-a: 

1. seksualni kontakt t (homo- i het- 

eroseksualni). Mnogo se lakše 

prenosi homoseksualnim kontaktom, 

zbog velike mogućnosti 

oštećenja kože i sluznice. 


32 

Svi seksualno 

aktivni ljudi, 

mladi ili stari, 

muškarci ili 

žene, moraju 

shvatiti 

ogroman rizik 

takvih odnosa 

sa svima onima 

koji, pored njih, 

imaju takođe i 

druge partnere. 

2. kontakt sa krvlju 

•kontaminiranim špricama, iglama 

(narkomani) 

•transfuzija krvi 

•transplantacija organa. 

3. kontakt majka-dijete 

•za vrijeme trudnoće preko 

posteljice i u toku porođaja 

•za vrijeme dojenja preko mlijeka. 

Kako se virus HIV-a ne prenosi? 

Virus HIV-a se ne prenosi ličnim 

kontaktom u školi, na poslu, prodavnicama 

itd. Takođe se ne prenosi upotrebom 

zajedničkog toaletnog pribora, 

peškira, zajedničkog kupatila, čak niti 

u bazenima, zatim grljenjem, običnim 

poljupcem, korištenjem zajedničkog 

pribora za jelo, pijenjem iz iste čaše itd. 

Da li postoji razlika između HIV-a i 

AIDS-a? 

AIDS je bolest koja slijedi nakon 

infekcije HIV-om. Nakon infekcije 

HIV ostaje u tijelu različit period, 

mjesecima pa čak i godinama prije 

nego se bolest, zvana AIDS, klinički 

manifestuje. Iako se bolest ne razvija 

odmah nakon infekcije sa HIV-om, 

ljudi sa HIV infekcijom su jako opasni 

po društvo jer su izvor infekcije i mogu 

širiti virus dalje, na druge ljude. 

Riziko grupe za HIV 

infekciju? 

Medicinski strtučnjaci 

su izdiferencirali nekoliko 

rizičnih grupa ljudi sa velikim 

rizikom za dobijanjem 

AIDS-a. To su prije svih 

sljedeće tri rizične kategorije: 

- Homoseksualci (biseksualci) 

- Promiskuitetne osobe 

- Intravenski narkomani. 

Kako se boriti protiv 

AIDS-a? 

Virus AIDS-a se ne prenosi 

slučajnim kontaktom, niti preko zraka, 

vode, hrane, komaraca, toaletnog 

pribora, čak niti u bazenima. Najveću 

prijetnju predstavljaju neograničeni, 

slobodni spolni odnosi. Svi seksualno 

aktivni ljudi, mladi ili stari, muškarci

ili žene, moraju shvatiti ogroman 

rizik takvih odnosa sa svima onima 

koji, pored njih, imaju takođe i druge 

partnere. Promiskuitet i prostitucija 

su najučestaliji oblici širenja AIDS-a 

i moraju se izbjegavati. 

Homoseksualnost je najopasnija 

sa stanovišta AIDS-a, posebno 

u pogledu njenog prenošenja. Zbog 

toga, društvo nedvosmisleno mora 

reći NE homoseksualnim vezama, 

ukoliko želi preventivno djelovati u 

pogledu širenja AIDS-a. 

Svaka žena ne samo da ugrožava 

svoj život, već to radi i svom još 

nerođenom djetetu, ukoliko učestvuje 

u aktivnostima koje je izlažu riziku 

dobijanja AIDS-a. HIV-om zaražena 

trudnica ima 30-50% “izgleda” da 

inficira svoje nerođeno dijete. 

Naravno, neshvatljiva je strategija 

pojedinih udruženja koja stimulišu 

omladinu na promiskuitet, sa kampanjama 

o tzv. sigurnom seksu, 

misleći pri tome na upotrebu kondoma. 

Niti su kondomi 100% zaštita, 

niti se može očekivati da će pojedinac 

ogrezao u promiskuitet baš uvijek 

koristiti kondom. 

Rješenje 

Modernom društvu 

zajednički je fenomen 

da individue varaju svoje 

bračne partnere i da 

zadržavaju ljubavnike. Te 

afere su obično tretirane 

kao svijetli trenuci u vlastitoj 

karijeri. Tinejdžeri 

se putem filma i muzike 

stimulišu na seksualne 

eksperimente, sve to pod 

motom širenja ljubavi. 

Takođe, blagonaklon stav 

prema homoseksualizmu 

doveo je do eskalacije te 

nastranosti u zapadnom 

svijetu. Sve to je zasigurno 

kumovalo nastanku 

i širenju opake bolesti 

AIDS-a. 

Smatramo da je AIDS 

prvenstveno etički i moralni 

problem. Tim prije, jer 

je posljednji Allahov Poslanik, 

salallahu alejhi ve 

selem, u hadisu rekao: “Kada se u jednom 

narodu pojavi blud i rasprostrani 

do te mjere da se počne javno činiti, u 

njemu će se pojaviti kuga i bolesti koje 

nisu poznavali njihovi preci.” Rješenje 

mora obuhvatiti problem od temelja, 

tj. seksualnog promiskuiteta, koji 

se može iskorijeniti pridržavajući se 

sljedećih koraka: 

Homoseksualnost 

je najopasnija 

sa stanovišta 

AIDS-a, 

posebno u 

pogledu njenog 

prenošenja. 

Zbog toga, 

društvo 

nedvosmisleno 

mora reći NE 

homoseksualnim 

vezama, 

ukoliko želi 

preventivno 

djelovati u 

pogledu širenja 

AIDS-a. 

- Osuditi homoseksulizam i 

tretirati ga kao bolest, kao što 

je to bilo tokom historije 

- Seks izvan braka mora biti osuđen 

- Čestitost prije braka mora biti 

snažno promovirana 

- Vjernost u braku mora biti 

podržavana 

- Sve socijalne i kulturne organizacije 

mora zajednički raditi na 

ohrabrenju ljudi da podržavaju 

seksualnu moralnost. 


33

Duplerica 

Kako je nekada izgledalo Sarajevo 

Fotografije koje oslikav 

Portal go2bosnia.com objavio je rijetke fotografije 

Sarajeva iz perioda prije II svjetskog 

rata. Dominirajući muslimanskobošnjački 

motivi, poprilično razvijena urbana 

infrastruktura, idilična životna svakodnevica i 

ljepota prirodnog ambijenta, samo su neki detalji 

koji se, u prvom planu, pojavljaju na ovim fotografijama. 

Fotografije su svojevrstan poklon bosansko-hercegovačkoj 

javnosti, a naročito onom 

njenom dijelu koji zna uživati u starinama i u njima 

tragati za izgubljenom ljepotom i općeljudskim 

vrijednostima, koje je savremeno društvo 

duboko potisnulo u drugi plan. 


34

aju dušu i srce Sarajeva 


35

Društvo 

Islamsko druženje u Švedskoj 

Muslimanska porodica pred 

izazovima a modernog doba 

Piše: Muhamed Ferhatović 

Ugradu Halmstadu koji se 

nalazi na zapadnoj obali 

južnog dijela Švedske, 

upriličeno je islamsko druženje na 

nivou cijele Švedske, a pod pokrovi- 

teljstvom muslimanskog udruženja 

NUM. Gost predavač na ovom druženju 

bio je poznati islamski misionar 

(daija), profesor islamske teologije, 

Abusamed Nasuf Bušatlić. To je bilo 

ujedno i prvo gostovanje uvaženog 

daije u ovom gradu. 

Druženje je održano u periodu 

od 2 do 4 decembra, a na druženje se 

odazvalao više od stotinu Bošnjaka i 

Bošnjakinja iz raznih djelova Šved- 

ske. Programski dio započeo je već u 

petak, drugog decembra sa džumanamazom 

i hutbom koju je profesor 

Bušatlić, zbog prisustva i velikog borja 

Arapa, održao na arapskom i bosanskom 

jeziku, da bi se nastavilo sa 

prvim predavanjem u 18:00 časova. 

Održano je ukupno pet predavanja u 

okviru tematske cjeline pod nazivom 

“Muslimanska porodica pred izazovima 

modernog doba”. Poslije svakog 


36 

predavanja prisutni su imali mogućnost 

postavljati pitanja u vezi spomenute 

teme.

Prilika za popravljanje imanskog 

stanja 

“Cilj susreta bio je da se braća i 

sestre širom Švedske okupe i druže u 

islamskom ambijentu uz predavanja 

našeg dragog profesora Abdusameda 

Nasufa Bušatlića. Zatim, ovo je 

izuzetna prilika da se Bošnjaci, odnosno 

njihove porodice i djeca, koje 

žive u različitim gradovima po cijeloj 

Švedskoj, upoznaju i zbliže. A za 

sve one koji se bave da’wom ovo je 

prilika da se malo ‘dopune baterije’, 

popravi imansko stanje i razmijene 

iskustva da bi do sljedećih sličnih 

susreta sa još većom voljom i entuzijazmom, 

na najljepši način, pozivali 

ljude u Allahovu vjeru”, kazao 

je koordinator susreta u Halmstadu, 

Edis Ljajić. 

Organizatori ovog susreta su naglasili 

da je skup, osim edukativnog 

značaja, imao i jednu specifičnu socijalnu 

dimenziju koja se ogleda u 

tome da Bošnjaci i Bošnjakinje, muslimani 

i muslimanke upoznaju jedni 

druge sa stanovitim problemima 

i iskušenjima koja 

su uglavnom slična 

i dotiču sve vjernike 

podjednako, i da 

razmijene mišljenja i 

daju jedni drugima 

prijedloge i sugestije 

u pogledu rješavanja 

tih problema.” 

Druženje s 

profesorom 

Bušatlićem bilo je 

pravo osvježenje 

“Ovo je prvi 

put da profesor 

Bušatlić dolazi 

u Halmstad, 

ali se nadamo 

da nije i 

posljednji. 

Zaista je 

Bušatlićevo 

gostovanje 

doprinijelo 

jako lijepoj 

atmosferi na 

druženju i u 

potpunosti je 

ispunilo naša 

očekivanja.” 

“Veoma smo zadovoljni 

ovim druženjem, 

a posebno s 

predavanjima. Drago 

nam je što se veliki 

broj naših ljudi 

odazvao pozivu, a još 

nam je draže kada vidimo osmijeh 

na licu braće i sestara te zadovoljstvo 

što barem za trenutak mogu osjetiti 

i doživjeti ljepotu islamskog bratstva 

i džemata, jer se insan itekako 

zna osjećati usamljenim kao vjernik 

u ovoj skandinavskoj zemlji”, rekao 

je Edis i dodao: “Ovo je prvi put da 

profesor Bušatlić dolazi u Halmstad, 

ali se nadamo da nije i posljednji. 

Zaista je Bušatlićevo gostovanje doprinijelo 

jako lijepoj atmosferi na 

druženju i u potpunosti je ispunilo 

naša očekivanja. Molim Allaha da ga 

obilato nagradi i olakša mu rad na 

Allahovom putu.” 


37

Omladina je budućnost da’we 

Organizatori susreta u Halmstadu 

ističu posebno zadovoljstvo 

zbog toga što je na ovom druženju 

bilo mnogo bošnjačke omladine, 

što je samo po sebi ohrabrujuće 

i obećavajuće. Prema riječima 

organizatora, važno je probuditi 

interesovanje kod omladine za 

stjecanjem islamskog znanja i 

pomoći im da odgovore na mnoga 

pitanja kao i da rješenja za različite 

životne probleme i dileme traže 

upravo u islamu. 

Bošnjaci su ciljana 

grupa 

Što se tiče 

spomenute 

organizacije 

NUM, to je 

skraćenica za 

“Norrköpings 

unga 

muslimer” 

- “Mladi 

muslimani 

Norčepinga”. 

Ova 

organizacija 

radi na nivou 

Švedske i 

ima kontakt 

sa mnogim 

udruženjima 

Bošnjaka širom 

Švedske. 

Prema riječima 

organizatora, odziv 

je bio solidan, s 

obzirom na činjenicu 

da je većina 

prisutnih morala 

prevaliti dug put da 

bi došli na druženje. 

Ističu također da 

je i organizacijski 

dio relativno dobar 

kao i saradnja sa 

drugim udruženjima 

Bošnjaka u Švedskoj. 

No, i pored toga 

mora se raditi na što 

boljoj koordinaciji 

i saradnji sa 

predstavnicima 

svih džemata, što je 

na ovom susretu i 

dogovoreno. Ciljana 

grupa su prije svega Bošnjaci na 

području skandinavskih zemalja 

kojih je jako mnogo kao i svi ostali 

koji dolaze sa govornog područja 

Balkana. 

Što se tiče spomenute 

organizacije NUM, to je 

skraćenica za “Norrköpings unga 

muslimer” - “Mladi muslimani 

Norčepinga”. Ova organizacija 

radi na nivou Švedske i ima 

kontakt sa mnogim udruženjima 

Bošnjaka širom Švedske. Njihova 

web stranica n-um.com je jedan 

od najposjećenijih i najvažnijih 

islamskih portala kako u 

Švedskoj tako i u Evropi. Između 

ostalog, oni se brinu i o tome da 

informacije o ovakvim druženjima 

budu dostupne što većem broju 

Bošnjaka u dijaspori, a također, 

sva predavanja koja se održe na 

sličnim susretima, organizacija 

NUM, objavi na svom web 

portalu. 


38


39 

Abdusamed Nasuf Bušatlić u društvu 

sa magistrantom žurnalistike 

Muhamedom Ferhatovićem

Fotoreportaža 

Muslimani u Skandinaviji 

Hidžab je 

moja sloboda 

I ako živi u Švedskoj, jednoj 

sekulariziranoj ali ipak 

kršćanskoj državi Amina 

Mrkulić, 20, ponosno nosi 

svoj hidžab. Od nošenja 

hidžaba odvraćali su je ljudi 

muslimanskog porijekla, 

pa čak i nastavnici u školi. 

No njena odanost islamu je 

svakako priča trnovite naravi 

Piše: Muhamed Ferhatović 

Amina 

A 

Mrkulić rođena je u 

Agradu Gusinje u Sandžaku 

Ai došla je u Švedsku rane 

1992. godine. Dakle, par mjeseci prije 

početka agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Odrasla je u švedskom gradu 

Helsingborgu u kojem je i pohađala 

mektepsku nastavu. Ona ima jednu 

stariju i mlađu sestru. Roditelji su joj 

pobožni tako da je ona već od malih 

nogu zavolila islam. Ova djevojka trenutno 

studira prvu godinu farmaceutskog 

fakulteta i radi kao apotekarka u 

Malmeu. 

Iskreno vjerovanje 

Ovo nije samo jedna priča u 

nizu drugih. U razgovoru sa ovom 

djevojkom, slušajući način njenog 

opisivanja vjerske odanosti, 

može se osjetiti iskrenost 

u iskazanim riječima. 

- Od malih nogu sam išla u 

džamiju. Stalno sam nastojala 

da steknem što veći nivo 

u vjerovanju j i prakticiranju 

vjere. Želila sam uvijek koli- 

ko god je to bilo moguće da 

postanem što bolja muslimanka. Iako 

sam dugo vremena živjela, može se 

reći, u tom nekom modernom svijetu 

mene je uvijek islam grlio i pričvrstio 

uz sebe, govori Amina. 

Hidžab stavila u osnovnoj školi 

Ona je prvi put stavila hidžab kad 

je pohađala peti razred osnovne škole u 

Helsingborgu. To je prema njenim riječima 

bila potpuno njena ideja i želja. 

No nastavnici su tada ipak sumnjali u 

to da je ona sigurno počinila nekakav 

grijeh i da su je roditelji zbog toga željeli 

kazniti. A ta kazna bi u tom slučaju 

bila nošenje hidžaba. Amina ističe 

kako je dosta puta tada rekla svojim 

nastavnicima da to nije istina, ali oni 

joj ipak nisu vjerovali. Čak je jedan 

nastavnik u tajnosti ispitivao njenu 

dvije godine stariju sestru o tome da li 

je neko natjerao Aminu na tu odluku. 

- Tada sam odlučila da skinem hidžab. 

Nisam mogla podnijeti pritisak ljudi u 

okolini. Stvar je ta da su moji vršnjaci u 

školi bili pozitivni prema mojoj tadašnjoj 

odluci i nisu se protivili. 

“Stekla dojam da se igram s vatrom” 

Nakon petog razreda pa svo vrijeme 

poslije toga ova djevojka nije nikad 

napustila svoju vjeru. Amina govori 

kako ona prakticira vjeru punom snagom, 

posteći i klanjajući pet vakata 

namaza. Ali prije nego što se pokrila 

prije par mjeseci uvijek je osjećala neku 


40 

prazninu, stalno je imala osjećaj kao 

da nešto nije uredu. Nešto joj je falilo. 

- I ako sam uvijek klanjala svih pet vakata 

namaza, ipak sam znala uveče izaći 

sa prijateljicama. Nisam nikad pila, 

ali na mjestima gdje smo izlazile, bilo 

je alkohola i muzike. Moje drugarice 

su bile muslimanskog porijekla ali nisu 

sve one prakticirale vjeru. Zato sam 

stekla dojam da se igram s vatrom. 

Egipat je bio početak 

Osjećaj koji je imala da nešto u svom 

životu želi da promijeni je postao sve 

veći. U januaru 2011. godine otišla je u 

Egipat sa svojom sestrom. Jedna država 

zbog koje, kako ona kaže, ima udjela u 

njenoj finalnoj odluci nošenje hidžaba. 

Umjesto da bude na plaži, bazenima i 

provodi vrijeme sunčajući se kraj obale 

Amina je obilazila egipatske džamije. 

- Tu se desio preokret. Primijetila sam 

da muškarci na neki način više poštuju 

i respektuju žene koje imaju maramu. 

Cure koje su inače hodale polugole su 

se obično tretirale poput nekog predmeta. 

Zašto mi žene moramo privlačiti 

muške poglede? Shvatila sam kako 

stvari stoje. 

“Najbolji dan u mom životu” 

- Jedan dan kad sam ustala probudila 

sam se sa strahom od Allaha, 

dželle šenuhu. Počela sam to jutro razmišljati 

da se sutra možda uopće neću 

ni probuditi. Ko mi garantuje da ću živjeti 

dugo i stići oprati sve svoje grijehe? 

Taj dan sam se osjećala zrela. Kad 

sam se vratila sa posla, sjela sam za 

kompjuter i počela pisati e-mail svom 

poslodavcu u apoteci. Rekla sam mu 

da sljedeći put kad dođem na posao bit 

ću pokrivena, i zamolila sam ga da mi 

da mogućnost obavljanja namaza na 

poslu.

“Ni mama ni sestre ne 

nose hidžab” 

U Švedskoj je dosta 

ljudi izgubilo posao zbog 

toga što su klanjali na radnom 

mjestu. Ali Aminin 

poslodavac, koji je švedskog 

porijekla, je bio više 

nego pozitivan prema njenoj 

odluci. Njegova jedina 

želja je bila da ga ona 

obavijesti kada će obaviti 

namaz kako bi neko drugi 

mogao preuzeti Aminine 

obaveze dok se ona ne vrati. 

- Kad sam došla na posao 

taj dan prišao mi je i pitao 

me sa osmijehom na licu 

da li imam hidžab. Bilo 

mi je toliko drago da su 

imali pozitivan stav prema 

mojoj odluci, osmijeh mi 

je bio od ušiju do ušiju od 

sreće. Čak mi je tada rad- 

na kolegica rekla da izgledam 

lijepo pod hidžabom, 

kaže Amina i nastavlja. 

- Ono što je ljude najviše 

čudilo je to da moja mama 

ni mlađa a ni starija sestra 

ne nose hidžab. To je dakle 

bila u potpunosti moja 

odluka. 

“Kao ptica oslobođena iz 

kaveza” 

U to vrijeme kad se 

Amina odlučila da nosi 

hidžab, živjela je sama u 

svom stanu bez roditelja. 

- Nakon što sam poslala 

e-mail poslodavcu i 

prije prvog dana na poslu 

otišla sam zajedno sa 

svojom mlađom sestrom 

kod svojih roditelja te večeri. 

Kada sam joj rekla za 

svoju odluku, bila je jako 

uzbuđena. 

Amina nastavlja svoju 

priču i govori o trenutku 

kako stoji na pragu svog 

stana i namješta hidžab. 

Znala je, da kada otvori 

svoja izlazna vrata ona ulazi u svoj, 

kako ona to zove, “novi život”. 

- Znala sam da je to istinski 

korak. Htjela sam da promijenim 

svoj život na nešto još bolje. 

Amina ističe da joj je u tom momentu 

pao veliki kamen sa srca. 

- Sa hidžabom na glavi osjećala 

sam se potpunom. Osjećala sam slobodu, 

kao ptica oslobođena iz kaveza. 

Djevojka govori da su joj roditelji bili 

jako sretni kada su je vidjeli sa hidžabom. 

Otac ju je pitao da li je to definitivna 

odluka na što je ona odgovorila 

da jeste. Zatim joj je, od radosti, dao 

sve poklone koje je donio sa hadža. 

Amina nosi hidžab od 5 marta ove godine 

(2011.). 

- Ne mogu nikada zaboraviti taj datum. 

To mi je, zasigurno, najdraži dan 

u životu. 


41 

“Ljepša si bez hidžaba” 

Nakon odluke o nošenju 

hidžaba uslijedile su 

razne reakcije. Pozitivne, 

negativne ali i iznenadne. 

- Moja najveća podrška 

u ovom svemu su zaista 

bile osobe koji uopće nisu 

muslimanskog porijekla. 

Razne kolegice su mi čak 

predlagale koju haljinu 

da obučem ili kako da 

stavim hidžab. Pomagale 

su mi u svemu ovome, a 

uopće nisu muslimanke. 

Amina ističe da se njeno 

društvo naglo promijenilo 

nakon njene odluke. 

Ona kaže kako su se 

mnogi prijatelji muslimanskog 

porijekla čak i 

distancirali od nje. Ovdje 

Amina pojašnjava da 

više nema toliko kontakta 

sa njima i da oni tada 

nisu prakticirali vjeru. 

- Ja njima jednostavno 

više nisam odgovarala. 

Mnogi od njih mislili su 

da sam to učinila prebrzo 

i uslijedili su razni antiislamski 

komentari na 

moj račun. Naravno sve 

što su rekli nastojali su da 

kažu na jedan fin način. 

- Mnogi su smatrali da 

sam previše mlada za 

tako nešto i da sam ljepša 

bez hidžaba. 

Uzdaj se uz Allaha, 

dželle šanuhu 

Amina kaže da je 

njena najveća poruka 

da se, prilikom donošenja 

jedne ovakve odluke, 

treba uzdati u Allaha 

i ističe da se ne treba 

zbog toga pretjerano 

sekirati. 

- Ako hoćes da ljudi 

gledaju na tebe kao na 

čovjeka koji ima svoje 

ljudske kvalitete, onda 

nemaš šta izgubiti. Dobit ćeš posao 

i sa hidžabom! Evo, pogledaj mene. 

Ja imam posao i radim bez problema. 

Ali i da izgubiš posao, pa čak i 

prijatelje zbog hidžaba, barem što se 

mene tiče, to se ipak isplati i vrijedno 

je, završava Amina, uz osmijeh. 

Ovo je sada već deseti mjesec kako 

ova djevojka, živeći u Švedskoj, nosi 

hidžab.

Primjeri diskriminacije u 

Danskoj 

Oskrnavljena mezarja i diskriminacija 

U 

.S. State department je 

2009. izdao izvještaj o 

vjerskoj slobodi u Danskoj. Tu 

se navodi da se u ovoj državi 

skrnave muslimanska mezarja i 

mnogi muslimani su dobili odbijenice 

na poslu zbog vjerske 

pripadnosti. Razne vrste diskriminacije 

i uvrede ustaljena su 

praksa. 

“Halal meso je diskriminacija” 

Danska narodna partija je izjavila 

da se mesnice u Danskoj 

bave diskriminacijom produkcijom 

halal mesa. Razlog 

ovom stavu je što sve mesnice u 

Danskoj zapošljavaju muslimane 

kako bi se halal meso produciralo 

na adekvatan način. 

Karikature poslanika, s.a.v.s 

Novine Jyllandsposten su u 

Septembru 2005. godine 

objavili 12 raznih karikatura 

Poslanika. Ovo je naravno 

uzburkalo osjećaje muslimana 

širom svijeta. Uslijedile su kritike 

i bojkot Danske mliječne 

industrije Arla. 

Primjeri diskriminacije u 

Norveškoj 

Islam preuzima društvo 

Terorista Anders Behring 

Breivik, je 22. jula ove godine 

ubio 96 osoba i bombom 

uništio kuću vlade. Razlog njegovog 

postupka je branio riječima 

da je to sve bilo u znaku 

protiv širenja islama u Evropi. 

Sudu je dosta puta istakao koliko 

mrzi muslimane. On je u 

svom manifestu koji sadrži oko 

1.500 stranica pojašnjavao kako 

islam preuzima društvo. Sebe je 

gledao kao čovjeka koji treba da 

spasi i obavijesti svijet o opasnosti 

islama. Njegova retorika 

je identična retorici raznih nacionalističkih 

partija u Švedskoj, 

Danskoj i Finskoj. 

Ljudska prava 

U izvještaju Univerziteta u Geteborgu 

stoji da mnogi muslimani 

doživljavaju diskriminaciju 

Rezultati izvještaja koji je napravio 

profesor Göran Larsson su 

pokazali da ljudi čak izbjegavaju da 

sjede pored čovjeka koji ima arapski 

izgled i veliku bradu a posebno 

izbjegavaju žene sa hidžabom. 

- Muslimani koji su odgovorili na 

ankete ovog izvještaja su istakli da 

su doživjeli verbalne uvrede, pa čak 

i osjećali da ih se ljudi boje. No 

niko od njih nije doživio neki fizički 

napad zbog svoje vjere, kaže 

profesor Göran Larson. 

Omar Mustafa, sekretar u organizaciji 

Mladi Muslimani u Švedskoj 

ističe kako je on primijetio jedno veliko 

povećanje islamofobije u društvu, 

posebno gledajući na uvrjedljive 

komentare i postove na blogovima i 

raznim web-stranicama. 

Povećan broj slučajeva 

diskriminacije 

Mustafa kaže da muslimani u Švedskoj 

čak doživljavaju razne prijetnje 

i uvrede kroz pisma, e-mailove i 

telefonske pozive. Broj prijavljenih, 

Primjeri diskriminacije u Švedskoj 

Ne može dobiti posao jer joj je 

muž musliman 

Ženu je poslodavac prvo maltretirao 

uvrjedljivim pitanjima na 

intervjuu i kasnije rekao da ne može 

dobiti posao. Razlog je taj što je udata 

za čovjeka koji je musliman. Žena 

je tražila posao u jednom hotelu u 

gradu Linköping. Kada je došla na 

intervju poslodavac je naglasio da 

“nema dovoljno znanja o ženama 

švedskog porijekla udate za muslimane”. 

Nadležno tijelo u Švedskoj 

odgovorno za pitanja diskriminacije 

i rasizma u društvu (Diskrimineringsombudsmannen) 

je prijavilo 

dotično produzeće i traži odštetu u 

iznosu od 200.000 kruna. - U ovom 

slučaju se baš može vidjeti koliko je 

jaka mržnja prema muslimanima. 

Očito je da poslodavac ima predrasude 

prema muslimanima, ističe 

Katri Linna iz Diskrimineringsombudsmannen. 

islamofobijom motivisanih, zločina 

nad muslimanima se povećao za 

skoro 8 % između 2006. i 2010. 

godine. No svi slučajevi diskriminacije 

se ne prijavljuju, jer kako 

kaže Mustafa teško ih je istražiti, 

i za njih iznijeti konkretne dokaze. 

Diskriminacija zbog hidžaba 

Somalijka Luul Muhammed, 33, je 

završila školu za nižu medicinsku 

sestricu u Štokolmu. 

Nakon završenih studija dobila je 

posao u jednom staračkom domu. 

Kad je došla prvi dan na posao 

srela je svog poslodavca koji joj je 

rekao da ne može raditi na ovom 

radnom mjestu. Razlog je bio što je 

on smatrao da nošenje hidžaba nije 

higijenično. Ova žena je slučaj prijavila 

i nakon sudskog procesa dobila 

4.000 eura odštete. Ovakvih 

slučajeva je na pretek. 

Sudske pobjede 

Ženama sa hidžabom nije bilo dozvoljeno 

da rade kao vozači autobusa 

i reporteri u medijskim kućama. 

No, dosta njih su prijavile slučajeve 

diskriminacije i dobili su ekonomsku 

odštetu ili dozvolu da rade na 

zatraženom radnom mjestu. 

“Seli se iz Švedske, muslimanu!” 

Ardijan Zenuni je imao 32 godine 

kada je prošle godine tražio posao u 

sportskom klubu Oddevold. Kada 

je došao na intervju poslodavac ga je 

pitao da li je musliman. Ardijan je 

rekao da jeste i odmah nakon njegovog 

odgovora poslodavac je kratko 

jasno rekao: “Seli se iz Švedske, nevaljali 

muslimanu!” Ardijan je slučaj 

prijavio policiji, ali zbog nedostatka 

dokaza nije dobio nikakvu odštetu. 

Muslimanku tjerali da jede krmetinu 

Jedna muslimanka pohađala je kurs 

za kuharicu u gradu Norrköping. Na 

kurs su je poslali iz službe za zapošljavanje, 

a uvjet da bi ga mogla završiti 

bio je jedenje svinjskog mesa. Pošto 

je ona to odbila, rekli su joj da njen 

kurs neće biti validan. Nadležno tijelo 

u Švedskoj odgovorno za pitanja 

diskriminacije i rasizma u društvu će 

pokrenuti istragu po ovom pitanju 

ukoliko ova žena to bude htjela. 


42

Vijesti iz svijeta 

Aparthejd i okupacija Palestine 

Uvrijeme kada se Russelov 

tribunal za Palestinu sastaje 

da diskutira o Palestini, 

Izrael je već nadmašio rasističku 

eru Južnoafričke Republike. 

U izraelskim zatvorima više je Palestinaca 

nego je bilo političkih zatvorenika 

u južnoafričkom zatvoru 

Robben Island. 

Ove sedmice Russelov tribunal 

za Palestinu razmatrat će pitanje 

da li su postupci Izraela na Okupiranoj 

palestinskoj teritoriji (OPT) 

osnova za krivično djelo aparthejda 

prema Međunarodnoj konvenciji 

o suzbijanju i kažnjavanju zločina 

aparthejda iz 1973. godine. Ova 

konvencija, koja je uvrštena u Rimski 

statut Međunarodnog krivičnog 

suda, ne odnosi se samo na aparthejd 

u Južnoafričkoj Republici. 

Umjesto toga, ona međunarodnim 

zakonom zabranjuje postupke koji 

nalikuju aparthejdu. 

Filozof Bertrand Russell 1960- 

ih godina osnovao je Russelov tribunal 

da bi ispitivao ratne zločine 

počinjene za vrijeme rata u Vijetnamu. 

Tribunal ponovo zasjeda da bi 

razmotrio kršenja međunarodnog 

prava od strane Izraela. Ovo nije 

tribunal sudskog tipa, nego tribunal 

koji se sastoji od renomiranih 

članova iz različitih zemalja i koji 

ima za cilj da ispita da li je Izrael 

prekršio međunarodne krivične zakone 

i treba li biti pozvan na odgovornost. 

Ukratko, Russelov tribunal je 

sud međunarodnog javnog mnijenja. 

Njemu će, u Cape Townu, biti 

predstavljeni dokazi o opsegu Konvencije 

o aparthejdu iz 1973. godine, 

o aparthejdu u Južnoafričkoj 

Republici, o postupcima Izraela u 

OPT-u, pogotovo na Zapadnoj obali, 

te o tome da li ovi postupci dovoljno 

nalikuju aparthejdu da bi se 

na njih mogla primijeniti Konvencija 

o aparthejdu iz 1973. Izraelska 

vlada pozvana je da svjedoči, ali do 

sada nije odgovorila na poziv. Stoga 

je nesumnjivo da će Izrael biti kritiziran 

u većini dokaznog materijala. 

Mir i pravda 

Nijedan međunarodni tribunal 

ne može pozvati Izrael da odgovara 

za svoje postupke jer Izrael odbija 


43 

prihvatiti nadležnost Međunarodnog 

suda pravde i Međunarodnog 

krivičnog suda. Russellov tribunal 

ima za cilj da ispravi ovu slabost u 

međunarodnom pravosudnom sistemu, 

stvarajući uvjete da Izrael 

odgovara pred sudom međunarodnog 

javnog mnijenja. Tribunal ne 

želi opstruirati, nego promovirati 

mirovni proces. Ali nema mira bez 

pravde. Ovo je osnovni princip kojem 

je većinu svog života posvetio 

nekadašnji tužilac Međunarodnog 

krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 

Richard Goldstone, autor teksta 

objavljenom u New York Timesu 31. 

oktobra 2011. u kojem je kritizirao 

Russellov tribunal. 

Je li istinito reći, kao što je Richard 

Goldstone tvrdio, da ne postoji 

osnova za upoređivanje izraelske 

okupacije OPT-a s aparthejdom? Je 

li istinito, kako on tvrdi, da su takve 

sugestije “štetne” i “netačne” ili 

one imaju smisla? 

Naravno, režimi aparthejda i 

okupacije su različiti. Južnoafrička 

Republika za vrijeme aparthejda 

bila je država koja je diskriminirala 

svoj narod. Imala je za cilj da po-

dijeli državu na bijelu Južnoafričku 

Republiku i crnački Bantustan. 

Njeni sigurnosni zakoni su korišteni 

da brutalno suzbijaju protivljenje 

aparthejdu. S druge strane, Izrael je 

okupatorska sila koja upravlja stranom 

teritorijom i narodom pod režimom 

koji priznaje međunarodno 

pravo – ratnom okupacijom. 

Međutim, u praksi, nema mnogo 

razlika. Oba režima karakterizira, 

ili je karakterizirala, diskriminacija, 

represija i komadanje teritorije 

(to jest, oduzimanje zemljišta). 

Mnoge sličnosti 

Izrael diskriminira Palestince na 

Zapadnoj Obali i u Istočnom Jerusalemu, 

u korist pola miliona izraelskih 

naseljenika. Njegove restrikcije 

slobode kretanja, koje se ogledaju 

u bezbroj ponižavajućih kontrolnih 

tačaka, nalikuju “zakonima 

prolaza” iz vremena aparthejda. 

Njegovo uništavanje palestinskih 

domova nalikuje uništavanju domova 

koji su pripadali crncima po 

Zakonu o grupnim područjima iz 

aparthejda. Oduzimanje palestinskih 

poljoprivrednih dobara pod 

izgovorom gradnje sigurnosnog 

zida podsjeća nas na slične stvari. 

I tako dalje. Zaista, Izrael je prevazišao 

aparthejd gradnjom posebnih 

(i nejednakih) puteva za Palestince 

i naseljenike. 

Za vrijeme aparthejda, sigurnosna 

policija je naveliko mučila 

ljude. To isto čine izraelske snage 

sigurnosti. Bilo je mnogo političkih 

zatvorenika u zatvoru Robben 

Island, ali više je palestinskih političkih 

zatvorenika u izraelskim 

zatvorima. 

Za vrijeme aparthejda, Južna 

Afrika je oduzimala crnačku zemlju 

i davala je bijelcima. Izrael je 

oduzeo zemlju Palestinaca u korist 

pola miliona naseljenika i u svrhu 

gradnje sigurnosnog zida u okviru 

palestinske teritorije – a oba čina 

nisu u skladu s međunarodnim pravom. 

Većina Južnoafrikanaca koji posjete 

Zapadnu Obalu pogođeni su 

sličnostima između aparthejda i 

postupaka Izraela na tom mjestu. 

Postoji dovoljno dokaza da Russelov 

tribunal otvori legitimnu istragu 

o tome da li Izrael krši zabranu 

aparthejda propisanu Konvencijom 

o aparthejdu iz 1973. i Rimskim 

statutom. 

Piše: John Dugard 

Izvor: Al Jazeera 

Islamske teme 

Hadisi i savjeti o vrijednosti 

ranog odlaska na namaz 

Uovim 

U 

vremenima većina kla- 

Unjača uobičajila je kasniti u 

Udžamiju, pa pretežno dolaze 

kada se uči ikamet ili nakon njega, a često 

im prođe namaz ili jedan njegov dio. 

Ponekad se uči ikamet za namaz, a u nekim 

džamijama je veoma mali broj ljudi, 

četverica ili peterica, a zatim nakon ikameta 

dolaze ljudi u skupinama pa ih vidiš 

i po nekoliko safova, uprkos tome što 

je ostavljeno 15 minuta nakon ezana ili 

više da bi klanjači mogli pristići na vrijeme. 

Zbog ovog kašnjenja ovakvi klanjači 

propuštaju veliko dobro, a evo nekoliko 

dokaza za ono što oni propuštaju: 

1. Gubljenje smirenosti i skrušenosti, 

a prenosi se od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, 

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“Kada čujete ikamet, idite korakom 

(polahko), budite smireni i skrušeni, i ne 

žurite.” (Muttefekun alejhi). Zbog žurbe, 

koja je prisutna kod mnogih, dolazi 

do gubljenja j smirenosti i skrušenosti. 

2. Često se ovim kašnjenjem propu- 

sti vrijednost večernjeg i jutarnjeg odlaska 

u džamiju, a prenosi Ebu Hurejre od 

Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, 

da je rekao: “Kad god neko ode u džamiju 

(radi namaza) ujutro ili navečer – 

Allah mu pripremi doček u Džennetu 

koliko god puta ode ujutro i navečer.” 

(Muttefekun alejhi). 

3. Zbog žurbe se smanjuje broj koraka 

koji se učine do džamije, a rekao je Uzvišeni: 

I Mi smo zapisali ono što su uradili 

i njihove korake. (Prijevod značenja Jasin, 

12.). Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Benu Seleme, ostanite u 

vašim kućama (nemojte se preseljavati u 

blizinu džamije), pisat će vam se koraci 

(nagrada za njih)”, i rekao je, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Svaki korak pri dolasku 

na namaz je sadaka”, i rekao je, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Hoćete li da vas uputim 

na ono čime će vam Allah izbrisati grijehe 

i povećati stepen (deredžu)?” Rekoše: 

“Hoćemo.’’ On reče: “Temeljno uzimanje 

abdesta u najtežim uvjetima, mnogo 

koraka do džamije i iščekivanje namaza. 

To je vaša pripravnost, to je vaša pripravnost.” 

(Muslim). 

4. Meleki traže oprost za onoga koji 

namaz čeka u džamiji prije ikameta, i 

kome se računa da je u namazu, pa oni 

koji kasne sve ovo propuštaju. Od Ebu 

Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik, 

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada 

čovjek lijepo uzme abdest i krene u džamiju, 

ne želeći ništa drugo osim namaza, 

neće zakoračiti ni jedan korak a da mu 

Allah neće povećati jedan stepen i izbrisati 

po jedan grijeh, a kada uđe u džamiju, 

on je u namazu sve dok je u džamiji 

radi namaza. A meleki donose na njega 

salavat dok god se nalazi na mjestu na 

kojem je klanjao: ‘Oprosti mu Allahu i 

smiluj mu se.’’’ (Buharija). U jednoj predaji 

stoji: “Jedan od vas je u namazu sve 

dok je namazom zauzet i dok ga jedino 

namaz sprječava da se vrati svojoj porodici.” 

5. Kašnjenjem se većinom gubi mjesto 

u prvom safu i time i njegova vrijednost, 

a rekao je Vjerovjesnik, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Kada bi ljudi znali 

kakva je vrijednost ezana i prvog safa, i 

kada se ne bi mogli dogovoriti ko će učiti 

ezan ili stati u prvi saf nego bacanjem 

kocke, bacali bi kocku. A kada bi znali 

vrijednost ranjenja na namaz, oni bi se 

u tome natjecali.“ (Muttefekun alejhi). I 

rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji 

saf muškaraca je prvi saf, a najslabiji 

je zadnji saf.” (Muslim). 

6. Zbog kašnjenja većinom se propušta 

početni tekbir (tekbiretul-ihram), a 

to je najvrjedniji tekbir. Bezzar bilježi hadis 

od Ebu Derdaa da je rekao: “Rekao 

je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem: ‘Uistinu svaka stvar ima svoj najvrjedniji 

dio, a najvrjedniji dio namaza je 

početni tekbir, pa ga čuvajte.’’’ (El-Kešf, 

521), a prenosi se od Ebu Hurejre hadis 

merfu‘: “Svaka stvar ima svoj najodabraniji 

(najbolji) dio, a najodabraniji dio 

namaza je prvi tekbir (početni tekbir).” 

7. Kašnjenjem se propuštaju pritvrđeni 

sunneti prije farz-namaza, kao što je 

sabahski sunnet, a bilježi Muslim hadis 

od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, 


“Dva rekata sabaha (sabahskog sunneta) 

bolja su od dunjaluka i svega što je na 

njemu.” Bilježi Ebu Davud hadis merfu‘: 

“Ne ostavljajte ih (sabahske sunnete) pa 

makar vas progonila konjica.’’ Vjerovjesnik, 

sallallahu alejhi ve sellem, klanjao 

je dva rekata prije podnevskog farz-namaza, 

a ponekad bi klanjao četiri, kao 

što bilježi Tirmizi od Alije i Aiše, a autori 


44

Sunena bilježe hadis merfu‘ od Ummu 

Habibe: “Ko bude klanjao prije i poslije 

podne-namaza (farza) po četiri rekata, 

Allah će ga zabraniti Vatri.” Od Ibn 

Omera se prenosi hadis merfu‘: “Smilovao 

se Allah čovjeku koji prije ikindije 

(farza) klanja četiri rekata.” (Hadis 

bilježe Ebu Davud i Tirmizi sa dobrim 

senedom). 

8. Kašnjenjem se propušta vrijeme 

u kojem se prima dova, a to je vrijeme 

između ezana i ikameta. Ebu Davud 

i Tirmizi bilježe da je Vjerovjesnik, 

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne 

odbija se dova između ezana i ikameta.” 

(Tirmizi je ovaj hadis ocijenio kao 

hasen.). 

9. Onaj koji kasni često propušta 

ponavljanje riječi ezana i ikameta za 

mujezinom, te dovu nakon ezana, a 

iskreno ponavljanje riječi za mujezinom 

uzrok je ulaska u Džennet, kao 

što bilježi Muslim od Omera, radijallahu 

anhu, a Buharija bilježi od 

Džabira da je Vjerovjesnik, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada 

čuje ezan: Allahumme Rabbe hazihi’dda’veti’t-tammeh, 

ve’s-salati’l-kaimeh, 

ati Muhammedeni’l-vesilete ve’l-fadilete, 

veb’ashu mekamen mahmuden 

ellezi ve’adteh (Allahu moj, Gospodaru 

ovog savršenog poziva i nastupajućeg 

namaza, podari Muhammedu 

‘El-Vesile’ i ‘El-Fadile’, i proživi ga na 

hvale dostojnom mjestu koje si mu 

obećao), zaslužio je moj šefat na Sudnjem 

danu.” 

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

Gaddafi protiv NATO-a koristio afričke 

migrante 

Fajon: Uvođenje viza za zemlje Zapadnog 

Balkana realnost 

Tekstovi 

Zločinci ubili 115 imama i mualima 

Deset strategija manipulacije 

ljudima putem medija 

10. Kašnjenjem se propušta zaokupljenost 

zikrom, dovom i učenjem 

Kur’ana. Onaj ko dođe u džamiju za 

vrijeme ezana ili malo nakon njega, 

ostaje u njoj duže vremena, pa se za 

vrijeme namaza, prije i poslije njega, 

približava Uzvišenom Allahu činjenjem 

različitih ibadeta kao što je zikr, 

činjenje dove, učenje Kur’ana ili njegovo 

slušanje, razmišljanje o ajetima 

Uzvišenog Allaha, osamljivanje uz spominjanje 

Allaha i obraćanje Njemu, 

te povlačenje od dunjaluka i njegovih 

briga, da bi sve to potaklo želju za namazom 

i skrušenost u njemu, za razliku 

od onoga koji kasni na namaz. Onaj ko 

kasni, dok klanja srce mu je obuzeto 

brigama i jadima, pa se ne posvećuje 

namazu i većinom nije prisutan u njemu 

svojim srcem. Nema sumnje da 

većina onih koji odgađaju svoj odlazak 

u džamiju dok ne čuju ikamet, nemaju 

nekog posla kojim bi bili zaokupljeni, 

osim priča “rekla-kazala’’, zabave i igre, 

gledanja filmova ili besposlenih sijela, 

i sličnih stvari kojima se gubi vrijeme 

ili čine grijesi. Kada bi čovjek navikao 

sebe na ranije dolaženje na namaz, svaki 

put bi mu taj raniji dolazak u džamiju 

bio lakši i draži, uživao bi u boravku 

u džamiji više nego što uživa u društvu 

sa svojom porodicom i djecom. Težimo 

ka tome da ranije dolazimo na namaz 

da ne bismo bili od onih za koje je Vjerovjesnik, 


“Dokle god budu neki ljudi oklijevali, 

sve dotle ih Allah unazađuje.” 

(Muslim). 

Nauka i zanimljivo 

Euforija u LHC-u: Zapažena 

‘Božija čestica’? 

Kako misli utiču na naše 

zdravlje? 

IB TV 

Videovijesti: Vandalizam povodom 

zabrane alkohola 

IslamBosnaTV: Malezija traži 

supermuslimanku 


45

Razmišljanja 

Gola kreativnost 

Vrisak slobode ili gluposti 

Na kraju krajeva, koji je smisao 

ovog čina, i čina izraelskih 

djevojaka koje su se grupno 

fotografisale onako kako je i 

Aliaa? Ako su su svoju poruku 

zamislile kao “konačnu slobodu” 

i oslobađanje od sistema vlasti, 

onda bi se po njima, vjerovatno, 

svi trebali “oblačiti” kao i one. 

A sve i da u parlamentu BiH 

političari dođu “obučeni” kao 

Aliaa, zar uistinu ljudi koje dijele 

iste ideje kao Aliaa, misle da 

bi dobili besplatno školovanje, 

nekorumpirane profesore, 

zauvijek uništen rasizam, 

seksualno nasilje itd.? 

Piše: Aida Sadiković 

Aliaa 

A 

Magda Elmahdy, dva- 

Adesetogodišnja studentica 

Aumjetnosti u Kairu, ovih je 

dana preko interneta, poslala ljudima 

svoju poruku “Ne nasilju! Ne rasizmu!, 

Ne seksualnom uznemiravanju! Ne 

islamističkoj politici! Ne hipokriziji!”. 

Ukoliko se detaljnije zapitamo o kreativnosti 

i mašti omladine, posebno 

studenata koji bi se, kao takvi, trebali 

ponajviše prepuštati vlastitoj naobrazbi 

i težnji ka ozbiljnošću, zdravoj komunikaciji 

unutar zajednice, težnji da ono 

istinsko njihovo “ja” bude prepoznato 

u maksimumu svojih kvaliteta, bojim 

se da ćemo naići na pomalo deprimirajući 

odgovor. Većina studenata danas, 

vođeni američkim popularnim “koledž-filmovima”, 

uče tek toliko da bi 

položili ispite te stekli više slobodnog 

vremena koje će kvalitetno potrošiti 

u kafani, uz dobru pjevačicu, opuštajući 

se od “savremenog života koji nas 

sve više pritišće”. Kreativnosti ni na 

vidiku! Ponekad se izda neka zbirka 

postmodernističke poezije čije ključne 

riječi su često mahalske psovke, kako 

kažu, i psovka je književna stilska figura. 

Onda ne mogu da se ne zapitam, 

ako je stopa kreativnosti studenata 

prvenstveno u Bosni i Hercegovini, a 

onda i širom svijeta toliko 

niska, od koga da je makar 

“mrvu” očekujemo, ako ne 

od studenata umjetnosti. 

Međutim, tu nailazimo na 

problem. Očito je stopa kreativnosti 

otišla “u minus”, 

pa je mlada Aliaa ljudima 

svoju poruku prenijela na 

ogavan način. Ova dvadesetogodišnjakinja 

je, naime, 

skinula svu odjeću sa sebe i 

time željela postići promjene 

u Egiptu, svijetu, svemiru. 

Istinski kvalitet 

Sramotno je 

što studenti 

međuljudsku 

konverzaciju 

i sistem 

“pošiljalacporukaprimalac” 

svode na ovako 

primitivne 

metode, poput 

pokazivanja 

vlastitog tijela, 

koje je očito 

uslovljeno 

nepostojanjem 

intelektualnih 

kvaliteta. 

Da je ovaj smiješni čin 

učinila neka neobrazovana 

žena koju državni sistem 

“ubija”, to toliko ne bi ni 

bilo zabrinjavajuće, koliko 

činjenica da studenti 

na ovakav način pokušavaju 

kreirati revolucije. 

Kada su feministkinje 

počinjale svoj pokret 

počinjale su ga kroz edukacije 

žena, obrazovanje 

raznih uzrasnih skupina 

ženske populacije, pokretanjem 

ženskih časopisa, 

nizom književnih 

djela, studija, publikacija. 

Međutim, danas to 

nije slučaj. Zašto Aliaa, 

kao studentica umjetnosti, 

nije uzela olovku, 

napisala, nacrtala, naslikala 

neko umjetničko 

djelo kroz koje će izraziti 

maksimum kvaliteta 

njenoga “ja”? Zašto bi to 

uradila, kada jednostavno 

može da svuče sve sa 

sebe i time “kaže ono što 

misli”. U opisu njene ličnosti 

stoji: “Ja sam nereligiozna 

Egipćanka, vegetarijanka, 

individualista”. 

Da li je nabrajanje 

par savremenih pojmova 

maksimum intelektualne 

moći jedne studentkinje? Nažalost, 

mnogi danas ovako razmišljaju, tješeći 

nepostojanje svoje hrabrosti, plasiranjem 

lažne hrabrosti poput 

ove: skidanja. Ne bi li veća 

hrabrost bila pokušati napisati 

studiju o položaju žene 

sa životnim stilom poput 

ove djevojke u jednoj zemlji 

kao što je Egipat? Zar 

hrabrost ne bi predstavljala 

umjetnička slika hipokrizije 

o kojoj dotična govori (mada 

niti jedan simbol govora u 

ovom njenom činu nisam 

uspjela prepoznati). O tome 

kako ovo nije pojedinačni 

slučaj kao što mnogi tvrde, 

uvjeravajući se pri tom da je 

i potpuno nebitan, govore i 

mnoge riječi i djela podrške 

koji Aliaai stižu sa svih strana 

svijeta. Grupa izraleskih 


46

mladih djevojaka su svoju podršku 

Alliaai dali upravo na isti način na koji 

je svoje misli izrazila i Aliaa. 

Nemoguće je ne osvrnuti se i na 

pokušaj oslobađanja žene od “okova 

islama” za šta se, ovim činom, vjerujem, 

Aliaa također zalaže. Internetom 

zadnjih dana kola zanimljiva izjava 

“Ako je pokrivanje žena vraćanje u srednji 

vijek, onda je razgolićivanje vraćanje 

u pećinsko doba”. Svijet obično misli 

kako islam ne dozvoljava ženi da izrazi 

svoju intelektualnu moć, ali da li je 

Aliaa izrazila svoju? Ukoliko pričate sa 

osobom poput Aliaae, da li se prvo pomisli 

na “ono što je u njenoj glavi” ili 

pak ono što je na njoj samoj? U konverzaciji 

sa jednom ženom muslimankom, 

koja prakticira svoju vjeru, ona vam ne 

dozvoljava da mislite na bilo šta drugo 

osim na ono što želi iskazati stepenom 

svog obrazovanja i intelektualnog bogatstva. 

Ne dozvoljava, jer na njoj nemate 

vidjeti ništa što će potcijeniti i u 

drugi red staviti misli i ideje koje vam 

plasira. Možda je to još jedan od razloga 

slabog zapošljavanja muslimanki sa 

hidžabom, ko zna. Stvar koje se možda 

i ponajviše plašim jeste činjenica 

da svake sekunde možemo očekivati 

potporu Bošnjakinja ovom (ne)djelu 

Aliaae. 

Okovi strasti 

Da li će neke naivne 

bošnjačke djevojčice, koje 

naizgled žive u patrijarhalnim 

sredinama, krenuti 

stopama ove, zaključujem, 

“veoma kreativne djevoj- 

j 

ke”. Šta ako, razočarane 

državnim korpusom, načinom 

obrazovanja i položajem 

u društvu neke naše 

sugrađanke krenu stazama 

novih revolucija? Ovo ne 

iznosim samo kao puku 

pretpostavku, već kao činjenicu 

koja je već odavno 

poznata narodu BiH. Studenti 

i mladi ljud se sve 

više okreću u pravcu onoga 

gdje ne moraju mnogo razmišljati 

i samostalno donositi odluke, 

tako većina njih koje znam, izjašnjavaju 

se kao ateisti sa vrlo jednostavnim 

objašnjenjem: “Nemam vremena 

da mislim o Bogu”. Upravo od 

ovakvih osoba, potpora širom svijeta 

stiže Aliaai. Sramotno je što studenti 

međuljudsku konverzaciju i sistem 

“pošiljalac-poruka - primalac” svode 

na ovako primitivne metode, poput 

pokazivanja vlastitog tijela, koje je 

Zašto Aliaa, 

kao studentica 

umjetnosti, nije 

uzela olovku, 

napisala, 

nacrtala, 

naslikala neko 

umjetničko 

djelo kroz 

koje će izraziti 

maksimum 

kvaliteta 

njenoga “ja”? 

Zašto bi to 

uradila, kada 

jednostavno 

može da svuče 

sve sa sebe i 

time “kaže ono 

što misli”. 

očito uslovljeno nepostojanjem 

intelektualnih kvaliteta. 

Na kraju krajeva, koji 

je smisao ovog čina, i čina 

izraelskih djevojaka koje 

su se grupno fotografisale 

onako kako je i Aliaa? Ako 

su su svoju poruku zamislile 

kao “konačnu slobodu” 

i oslobađanje od sistema 

vlasti, onda bi se po njima, 

vjerovatno, svi trebali 

“oblačiti” kao i one. A sve 

i da u Parlamentu BiH političari 

dođu “obučeni” kao 

Aliaa, zar uistinu ljudi koje 

dijele iste ideje kao Aliaa, 

misle da bi dobili besplatno 

školovanje, nekorumpirane 

profesore, zauvijek uništen 

rasizam, seksualno nasilje 

itd? A kažu da islam ne dozvoljava 

napredak obrazovanja, napredak civilizacije, 

a zaboravljaju prvu riječ koja 

je objavljena Poslaniku, s.a.v.s “Ikre”- 

uči, čitaj. Pa ja ih pitam, ko onda 

koga zatupljuje i vraća u prošlost? 

U konačnici, nije tačno da narod 

teži ka Zapadu, narod teži tamo gdje 

je najlakše steći popularnost sa najmanje 

uloženog znanja, ovaj put, svijet se 

okrenuo ka Istoku. 


47

Zelena transferzala 

Hrvatska 

SDA izgubila izbore od Bošnjačko demokratske stranke Hrvatske 

Nedavno održani parlamentarni izbori u Hrvatskoj, 

osim iznenadne pobjede Kukuriku koalicije, 

donijeli su još jedno iznenađenje. Naime, i na 

bošnjačkoj političkoj sceni u Hrvatskoj došlo je do 

promjena. Po prvi put, nakon osam godina Bošnjake 

u Saboru Republike Hrvatske neće predstavljati Šem- 

so Tanković koji je posljednjih osam godina ispred 

SDA Hrvatske redovno pobjeđivao. Ovaj put Bošnjaci 

u Hrvatskoj su svoje povjerenje dali drugoj stranci, 

Al Džazira Balkans 

Druga strana Srbije 

Al Džazira Balkans, najnoviji televizijski kanal 

Amedijskog magnata Al Jazeera Network emituje 

Avijesti i aktuelna zbivanja za gledaoce na lokalnim 

jezicima u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu, 

Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Srbiju. 

Odnedavno, svake subote sa početkom u 19:30 sati, 

emituje se serijal “Druga strana Srbije” koji je sniman 

u 48 nerazvijenih opština koje su u nadležnosti 

Kancelarije za održivi razvoj nedovoljno razvijenih 

područja. 

Serijal “Druga strana Srbije” je projekat Kancelarije 

za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja 

koja je u sastavu ministarstva kojim rukovodi ministar 

dr. Sulejman Ugljanin i ima za cilj medijsku 

promociju realnog stanja u kojima se danas nalaze 

najnerazvijenije opštine i 900.000 građana Srbije 

koji žive u tim područjima. Predstavljanjem prirodnih 

resursa i privrednih potencijala ovih opština na 

Al Džaziri, podstaći će se kontinuirano privlačenje 

investitora koji bi ovim opštinama mogli da daju neophodan 

ekonomski zamah. 

48 

Bošnjačkoj demokratskoj stranci Hrvatske i njihovom 

kandidatu Nedžadu Hodžiću. “Još uvijek smo pod 

dojmovima”, kaže Nedžad Hodžić, koji će u novom 

sazivu Sabora zastupati bošnjačku te albansku, crnogorsku, 

makedonsku i slovensku manjinu. “To je kruna 

našeg četverogodišnjeg rada”, ističe Hodžić, podsjetivši 

da je BDSH osvojio mandat uz konkurenciju 

čovjeka koji je bio osam godina u Saboru. 

BDSH od osnivanja 2008. g., okuplja više od 1.500 

članova u 14 ogranaka diljem 

Hrvatske, a do kraja 

2012. g. planiraju udvostručiti 

broj članova te osnovati 

još 11 ogranaka. Uz 

ogranak u Zagrebu, također 

u pripremi je i osnivanje 

ogranaka BDSH u Splitu, 

Velikoj Gorici, Osijeku i 

Slavonskom Brodu. “Sada 

smo već bošnjački pokret. 

To je nova politička stranka, 

a ipak smo je uspjeli 

razvijati u teškom vremenu 

i bez financijske potpore 

kakvu imaju parlamentarne 

stranke. Osim toga i 

percepcija političara u našoj 

zemlji nije baš bajna pa 

nam je uspjeh tim važniji, 

jer je i potvrda da je naša 

politička priča prepoznata”, 

kazao je Nedžad Hodžić. 

16. decembar - 21. muharrem

Kosovo 

Bošnjaci nikad nisu bili ugroženi od strane Albanaca 

Manjinske zajednice na Kosovu, među 

kojima bošnjačka, turska i ostale, nikada 

nisu imale problema sa većinskim albanskim 

narodom u smislu zajedničkog života 

na ovim prostorima, jer nikad nisu bile 

ugrožene od strane Albanaca. Sloboda i prava 

svih građana su zagarantovana zakonom. 

Svaka manjinska zajednica, a prema tome i 

bošnjačka, je slobodna da uživa svoja prava 

koja su zagarantovana zakonom. “Mi nismo 

protiv tog principa jer bi bilo politički vrlo 

naivno da bilo koja politička stranka ili pokret 

bude protiv nečijeg elementarnog prava 

kao što je sloboda”, kaže Arber Rexhaj, predsjednik 

albanskog pokreta “Vetëvendosje”. 

Ovaj pokret postaje sve masovniji a širom 

Kosova imaju na hiljade aktivista. Kada je 

u pitanju budućnost Kosova za ovaj pokret 

nema dileme. “Moje mišljenje je da se Kosovo 

kao država spoji sa Albanijom jer je to 

u našem nacionalnom, kulturnom i institucionalnom 

interesu te nakon toga građani te 

države bi na referendumu odlučili hoće li biti 

dio Evropske unije ili ne”. 

Sandžak 

Prvi Sandžački rječnik 

Sandžački rječnik, prvi u historiji Sandžaka, 

od autora Džavida Begovića i Šefke Bego- 

vić-Ličina uskoro će se naći u našim bibliotekama, 

knjižarama i kućama. Rječnik je spreman 

za štampu, ali se traže donatori koji će 

svojim novčanim donacijama pomoći njegovu 

štampu i time učiniti veliko dobro sandžačkom 

narodu. Autor ovog rječnika kaže: “Vođeni 

amanetom naših predaka, četiri godine 

smo sakupljali zataškano i zatureno sandžačko 

blago – govor našeg naroda, te brisali sa 

njega jg prašinu vremena i zaborava. Pripremili 

smo za buduće generacije prvi SANDŽAČ- 

KI RJEČNIK, najveći pečat sandžačkog 

identiteta. Sandžački rječnik sadrži preko 

10.000 sandžačkih riječi, koje se ne upotrebljavaju 

ili se rijetko upotrebljavaju u slavenskim 

jezicima iz okruženja. Rječnik, takođe, 

sadrži 3.000 sandžačkih fraza, te 11.500 primjera 

upotrebe riječi iz svakodnevnog govora 

i književnih djela sandžačkih pisaca”. 

Iza ovog značajnog djela stali su najveći autoriteti 

iz ove oblasti u BiH i Sandžaku, te 

istaknuti sandžački književnici i umjetnici. 

Glavni urednik je akademik Muhamed Filipović, 

a redaktor i recenzent akademik Dževad 

Jahić. 


49

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Dragan Obrenović: Izgubili smo 

se u mržnji, u brutalnosti, u tom 

vihoru desio se i užas Srebrenice 

Nastavljamo sa 

objavljivanjem svjedočenja 

Srba o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima tokom 

agresije na Bosnu i 

Hercegovinu. I ova 

svjedočenja koja ćemo 

objaviti dogodila su se u 

sklopu sudskih procesa 

pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku 

S 

stranu priče o ratnim zlo- 

Sčinima nad Bošnjacima nastav- 

Sljamo svjedočenjem Dragana 

Obrenovića, rođen 12. aprila 1963. godine 

u Rogatici. Od decembra 1992. do novembra 

1996. godine bio je načelnik štaba 

i zamjenik komandanta 1. zvorničke pješadijske 

brigade Drinskog korpusa vojske 

bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta 1995. 

do 15. septembra 1995. i ponovo od 18. 

do 24. septembra 1995., bio vršilac dužnosti 

komandanta Zvorničke pješadijske 


50 

brigade. Uhapšen 15. aprila 2001. godine, 

od strane Međunarodnih stabilizacionih 

snaga (SFOR). Sporazumno prihvatio 21. 

maja 2003. krivicu za progone. 10. decembra 

2003. godine, osuđen na 17 godina 

zatvora, 18. juna 2004. godine prebačen 

u Norvešku na izdržavanje ostatka kazne. 

U nastavku slijedi njegovo priznanje o počinjenom 

zločinu nad Bošnjacima. Prvo 

ćemo objaviti okvirno priznanje Dragana 

Obrenovića a u sljedećim brojevima objavićemo 

njegovu izjavu u kojoj on u detalje, 

po datumima priznaje šta je radio i šta je 

vidio i znao o zločinima nad Bošnjacima.

Prije citiranja Obrenovićeve izjave 

kratko ćemo navesti detalje iz optužnice. 

Prvobitna optužnica protiv Dragana 

Obrenovića je potvrđena 9. aprila 2001. 

godine (IT-01-43). U Optužnici je terećen 

po pet tačaka za saučesništvo u genocidu, 

istrebljenje, ubistvo kao zločin 

protiv čovječnosti, ubistvo kao kršenje 

zakona i običaja ratovanja i za progone. 

Prvobitna Optužnica je kasnije spojena 

sa Optužnicama podignutim protiv Vidoja 

Blagojevića (IT-98-33/1) i Dragana 

Jokića (IT-01-44). Po Spojenoj optužnici 

podignutoj 22. januara 2002. godine 

(IT-02-53), ova tri optužena su se teretili 

za učešće u udruženom zločinačkom 

poduhvatu za iste optužbe kao i u prvobitnoj 

optužnici. Dana 17. maja 2002. 

godine, Optužnica protiv Momira Nikolića 

(IT-02-56) je pridodata Spojenoj 

optužnici i podnesena pod brojem predmeta 

IT-02-60. Tužilaštvo je podnijelo 

Izmijenjenu optužnicu (IT-02-60) 27. 

maja 2002. godine. Optužbe protiv Dragana 

Obrenovića su ostale iste. (Dana 23. 

maja 2003. godine, Dragan Obrenović se 

izjasnio krivim i njegovom predmetu je 

dodijeljen broj IT-02-60/2.) Konačna 

Optužnica je Dragana Obrenovića teretila 

na osnovu individualne krivične odgovornosti 

(Član 7(1) Statuta Međunarod- 

nog suda) i odgovornošću koja proizilazi 

iz komandne odgovornosti (Član 7(3)) 

za sledeće: 

• Saučesništvo u genocidu (genocid, 

Član 4(3)(e)), 

• Ubistvo, istrebljenje, progon i nečovječna 

djela (zločini protiv čovječnosti, 

Član 5), 

• Ubistvo (kršenja zakona i običaja 

ratovanja, Član 3). 

Kriv sam 

A sada slijedi okvirna izjava o priznanju 

krivice. 

“Na prostorima zemlje gdje sam rođen, 

pucnjevima iz vatrenog oružja obilježavalo se 

i proslavljalo se rođenje muškog djeteta. Taj 

pucanj govori sve, i šta znači nova muška glava 

u kući i šta se od nje očekuje - snaga, zaštita, 

ratnik, borac - ‘glava kučija’ kod nas kažu. 

Kad su nažalost odjeknule one druge, ratne 

puške u Jugoslaviji, normalno je bilo da svaka 

muška glava obuče uniformu, uzme pušku 

u ruke i krene da zaštiti svoju domovinu, 

svoj narod, konačno svoju porodicu. To se 

od njega očekivalo, to je bio njegov zadatak, 

sveti zadatak po rođenju. Tu nije bilo izbora - 

biti borac ili izdajnik. Na početku rata, izgledalo 

je da je rat i sve to nemoguće, da se to 

nama ne događa i da će se sve za koji dan riješiti 

i da će konačno naša generacija ipak imati 

šansu. Ni osjetili nismo kako smo bili uvučeni 

u ludilo međunacionalne mržnje, kako 

komšija sa komšijom živjeti više nije mogao, 

kako se smrt naseljavala u našu blizinu, i mi 

nismo ni primijetili da smo se navikavali na 

nju. Smrt je postala naša stvarnost, nažalost 

svakodnevnica. Ko je prije toga mogao vjerovati 

da užas rata može postati svakodnevnica? 

Ko je mogao vjerovati da to može biti 

sastavni dio života? Užasom okruženi, mi 

smo se na njega navikli i tako živjeli. U tom 

užasu, desile su se stvari koje su radili ljudi 

koji se poznaju međusobom, koji se znamo i 

koji smo do juče živjeli pa skoro ko’ familija. 

U Bosni je komšija više od rođaka, u Bosni 

je ispijanje kava sa komšijom ritual. To smo 

pogazili i zaboravili. Izgubili smo se u mržnji, 

u brutalnosti. U tom vihoru strašne nesreće i 

užasa, desio se i užas, užas Srebrenice. 

Ovdje sam pred časnim Sudom sa željom 

da se čuje moj glas kajanja. Dugo sam 

razmišljao i jedna uvijek ista misao me prati 

- krivica. Grijeh kao slika koja se ne miče 

ispred mene. Sa nelagodnošću 

ovu izgovaram, ovu istinu. Kriv 

sam za sve što sam onda učinio, 

bolno pokušavam da to izbrišem 

i da budem onakav kakav 

onaj put nisam bio. Kriv sam 

i za ono što nisam učinio, što 

nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, 

bez obzira na privremenost 

moje tadašnje funkcije. 

Iznova postavljam ponovo sebi 

pitanje šta sam mogao da učinim, 

a šta nisam učinio. Hiljade 

nevinih žrtava je stradalo. Ostali 

su grobovi, izbjeglice, sve razoreno 

i nesreća opšta. Dio odgovornosti 

za to snosim i ja. 

Ostala je nesreća na svim 

stranama kao opomena da se to 

nikad i nigdje valjda više neće dogoditi. Ovo 

moje svjedočenje i priznanje krivice skida 

odgovornost sa mog naroda, takođe. Ovo 

je krivica jednog čovjeka sa čistim imenom 

Smrt je postala 

naša stvarnost, 

nažalost 

svakodnevnica. 

Ko je prije toga 

mogao vjerovati 

da užas rata 

može postati 

svakodnevnica? 

Ko je mogao 

vjerovati da 

to može biti 

sastavni dio 

života? Užasom 

okruženi, mi 

smo se na njega 

navikli i tako 

živjeli. 

i prezimenom - Dragana Obrenovića. Ja iza 

toga stojim, ja sam za taj dio odgovoran. Krivica 

zbog koje se kajem i zbog koje se izvinjavam 

žrtvama i njihovim sjenama. Biće 

mi drago ako ovo moje svjedočenje i kajanje 

doprinese pomirenju ljudi u Bosni, ako 

komšija ponovo stegne komšiji ruku, ako 

naša djeca ponovo zaigraju zajedničke igre i 

ako oni budu imali pravo na šansu. Biće mi 

drago ako ovo moje svjedočenje pomogne 

familijama žrtava da ih poštedim ponovnog 

svjedočenja i ponovnog prolaženja kroz sve 

boli koje bi sigurno morali proći prilikom tih 

svjedočenja. j 

Želja mi je da ovo moje svjedočenje 

pomogne da se ovo nikad i nigdje više ne 

dogodi. Ne u Bosni, nego nigdje, nigdje u 

svijetu. Za mene je to kasno sad, ali za djecu 

koja tamo u Bosni žive nije i nadam da će to 

biti dobra opomena. U ovim našim ratnim 

stradanjima, niko nije izašao kao 

pobjednik. Ostali su svi da pate. 

Na svim stranama ostao je još 

uvijek bol. Pobijedila je patnja 

i nesreća, kao posljedica slijepe 

mržnje i nerazuma. Duh te 

nesreće ostao je još uvijek da se 

vijori našim napaćenim bosanskim 

brdima i trebaće godine 

da prođu da se izbrišu tragovi 

tog užasnog rata, da se ponovo 

zapuše ognjišta, a možda desetine 

godina da zarastu rane u 

dušama naroda. Ako ovo moje 

priznanje, svjedočenje i kajanje, 

ako ovo moje suočavanje sa samim 

sobom, doprinese bržem 

zarastanju tih rana, ja sam ipak 

obavio svoju dužnost ratnika, 

borca, oca i čovjeka. Želim na kraju da se 

zahvalim Tužilaštvu na naporu koji su uložili 

da se utvrdi istina i na naporu da se 

zadovolji pravda. 


51

Islamski svijet 

Kuda ide Egipat 

Središnji put i umjerenost 

će ujediniti Muslimansku braću i selefije 

Liberalisti su umislili kako je sve 

spremno da oni preuzmu vlast 

u Egiptu i to iz tri razloga: prvi 

razlog su pohodi westernizacije 

koji u Egiptu nisu prestajali u 

zadnja dva stoljeća, drugi razlog 

su medijski i novinarski napadi na 

islamiste i treći razlog je činjenica 

da je svrgnuti predsjednik Hosni 

Mubarak uništio infrastukturu 

islamskoga djelovanja u Egiptu 

u zadnjih trideset godina. Zbog 

toga su liberalisti bili zatečeni i 

zaprepašteni rezultatima prvog 

kruga izbora 

Piše: Mahmud eš-Šerif 

Preveo i prilagodio: Abdulvaris 

Muris Ribo 

Nakon 

N 

fantastičnih uspjeha, 

Nkoje su egipatski islamisti 

Nostvarili u prvom krugu izbora, 

a u sjeni priprema za drugi izborni 

krug, te pozitivnih koraka s ciljem jačanja 

jedinstva i bratstva među pripadnicima 

Muslimanske braće i selefija, “Internacionalni 

klub za umjereni put” organizirao je 

prošireni simpozij pod nazivom “Islamska 

struja (pokret)-jedinstvo i bratstvo”. 

Simpozij je organiziran s ciljem iznalaženja 

puteva i mogućnosti za saradnju i 

jedinstvo među islamski orijentiranim 

partijama, širenja umjerenog islamskog 

puta, poziva na jedinstvo i zajedništvo 

svih pripadnika islamskih struja, radi 

suzbijanja razdora i razilaženja koja vode 

propasti i neuspjehu, te radi nastavljanja 

smjerom demokratije u preostalim izbornim 

etapama. 

Na početku simpozija govorio je Abdul-Halik 

eš-Šerif, odgovorni za islamsko 

misionarstvo u pokretu Muslimanske 

braće, i istakao neophodnost izbora Vijeća 

naroda, koje će predstavljati i zastupati 

istinske potrebe Egipćana, 

gdje će svako izabrati onoga 

ko će ga predstavljati..“Mi 

želimo narod u kojem će se 

sve grupacije i zajednice međusobno 

potpomagati radi 

Egipta, islamskoga ummeta i 

arapskih naroda.” 

Između ostalog je kazao: 

“Mubarekov režim se u svome 

postojanju oslanjao na 

dvije stvari; prva je palestinski problem 

(zarobljenika), koje je riješeno nakon 

propasti njegova apsolutističkog režima 

i oslobađanja palestinskih zatvorenika, a 

druga stvar su etnički i sektaški sukobi.” 

...Istakao je da je egipatski narod, uključujući 

sve njegove grupacije, ovu smutnju 

zaboravio i prevazišao. Pojasnio je 

da ni jedan politički subjekt nije u stanju 

da sam ponese cjelokupan politički teret 

i izazove, pozivajući islamiste na međusobno 

potpomaganje, ali i udruživanje 

sa drugim političkim strujama, s ciljem 

vraćanja sigurnosti i povjerenja u Egipat. 

Tarik ez-Zumer, jedan od lidera u 

pokretu “El-Džema’atu-l-islamijje” posebno 

je naglasio važnost “Islamskog 

projekta” u Egiptu u ovom sudbonosnom 

vremenu. Istakao je da se egipatski 

narod nakon Revolucije usmjerio ka 

“Islamskom projektu”, stoga je, prema 

njegovim riječima, neophodna saradnja, 

kako među samim islamistima, tako i sa 

“Mi volimo ovu 

domovinu i srca 

islamista su 

dovoljno široka 

da prihvate 

sve grupacije 

i zajednice u 

egipatskom 

društvu.” 

drugima mimo njih i to sve 

s ciljem da se zaštiti i očuva 

Revolucija, te da se u vezi nje 

ne naprave propusti. Ovo je 

potrebno i radi očuvanja jedinstva, 

ne samo islamskog, 

nego jedinstva svih Egipćana, 

i muslimana i kršćana. Zumer 

je potvrdio da Revoluciji danas 

prijete mnoge opasnosti, 

“stoga je potrebno još više 

pojačati suradnju i zajedno stati u jedan 

red, sve dok ne ostvarimo naše ciljeve.” 

Između ostalog je kazao: “Ulazak u parlament 

je obaveza, na koju podstiče i islam 

i Revolucija, čime ćemo spriječiti mnoga 

kršenja zakona i nepravde koje se čine 

Egipćanima.” 

Ukazao je da je jedinstvo muslimana 

obaveza, a da je razdor među islamistima 

strogo zabranjen, skrenuvši pažnju da je 

političko djelovanje jedan od najopasnijih 

uzroka razdora i razjedinjenosti. Neki 

su upozoravali na opasnost ulaska u parlament, 

jer bi taj potez mogao razjediniti 

muslimane u “Islamskom projektu”, međutim, 

da bi sačuvali ovaj projekat, ulazak 

u parlament je postao obaveza. 

Težak udarac liberalistima 

Komentirajući rezultate prvog kruga 

izbora, na kojima su islamisti ostvarili 

ogroman i krupan uspjeh, Ez-Zumer je 


52

izrazio svoje iznenađenje reakcijama liberalne 

struje i medija na uspjeh i napredak 

islamskih političkih snaga u prvom krugu 

parlamentarnih izbora. Rekao je: “Kada 

slušam Nedžiba Savirsa ili Ibrahima Isu 

kako govore o izborima, imam osjećaj da 

su liberalisti i sekularisti izluđeni rezultatima 

prve runde izbora, iako postoje još 

dva izborna kruga koji još nisu ni počeli.” 

Spomenuo je da su liberalisti umislili 

kako je sve spremno da oni preuzmu vlast 

u Egiptu i to iz tri razloga: prvi razlog su 

pohodi westernizacije koji u Egiptu nisu 

prestajali u zadnja dva stoljeća, drugi razlog 

su medijski i novinarski napadi na 

islamiste i treći razlog je činjenica da je 

svrgnuti predsjednik Hosni Mubarak 

uništio infrastukturu islamskoga djelovanja 

u Egiptu u zadnjih trideset godina. 

Zbog toga su liberalisti bili zatečeni 

i zaprepašteni rezultatima prvog kruga 

izbora.” 

Jedan od lidera u pokretu “El- 

Džema’atu-l-islamijje” je rekao: “Kada bi 

se u bilo kojoj arapskoj zemlji, od prve do 

posljednje, održali pošteni izbori, na čelo 

bi sigurno došle islamske struje...Tunis i 

Egipat su primjer svima.” On je od nekih 

liberalista, među kojima je i Nedžiba 

Savirs, zatražio da prestanu sa huškanjem 

na prevrat protiv principa demokratije 

i rušenja demokratskih procesa, samo 

zbog toga što su nakon prvog kruga izbora 

na čelo dospjeli islamisti. 

Islamisti u politici su u službi Egipta 

Šejh Muhammed el-Kurdi, kandidat 

ispred selefijske političke partije “En- 

Nur” je rekao: “Političke partije u vrijeme 

režima Hosnija Mubaraka, živjele su pod 

presijom i nepravdom, a danas, sve političke 

partije teže ostvarenju interesa egipatskog 

naroda. Bilo je neophodno da se 

pojavi islamski politički subjekt radi političkog 

djelovanja.” Potvrdio je da među 

islamskim političkim partijama nema 

nikakvih sukoba. El-Kurdi je također 

kazao: “Moramo sačuvati Egipat. Ako ga 

danas izgubimo, nikada ga više nećemo 

povratiti, jer ne smijemo zaboraviti da je 

se oslobodio iz lavljih čeljusti.” Pojasnio je 

da su islamisti ušli u politiku radi služenja 

domovini, te je posebno istakao i podvukao 

da među islamistima nema nikakvog 

razdora i da oni ulažu trud i međusobno 

se natječu radi samoga Egipta. Ukazao je 

da su rezultati prvoga kruga izbora otkrili 

da egipatski narod želi povratak islamu i 

islamistima. 

vapi za onima koji će mu ponuditi rješenje 

za njegove probleme, a islam je taj 

koji ima rješenje za sve krize sa kojima se 

današnji svijet suočava.” 

Kemšiš je istakao da je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, za sva vremena 

uspostavio odnose između muslimana 

i drugih. Također je kazao: “Mi volimo 

ovu domovinu i srca islamista su dovoljno 

široka da prihvate sve grupacije i zajednice 

u egipatskom društvu.” 

S druge strane, Muntesir ez-Zejjat, 

predsjednik “Simpozija umjerenog 

puta”, kazao je da su islamisti stupili na 

egipatsku izbornu scenu radi misionarstva 

(da’ve) i reforme egipatskog društva, 

stoga ovaj put ne bi smio da bude 

uzrokom našeg razdora. Između ostalog 

je rekao: “Mi imamo principe i naše pravo 

je da se čvrsto prihvatimo ‘Islamskog 

projekta’. Muslimanska braća su sada 

vodeća snaga u politici, stoga želimo 

da surađuju sa selefijama i da uspostave 

koordinaciju sa njima.” Istakao je da 

Muslimanska braća posjeduju određeno 

političko iskustvo. 

Islamisti dolaze na pročelje 

O preuzimanju vodeće 

uloge na izbornoj sceni u 

Egiptu i drugim arapskim 

zemljama od strane islamista, 

Halid eš-Šerif, generalni sekretar 

“Simpozija umjerenog 

puta” je rekao: “Muslimanska 

braća, selefije i pokret ‘El- 

Džema’atu-l-islamijje’ ostvarili 

su veliku pobjedu u prvom 

krugu parlamentarnih izbora, 

a oni lično su bili žrtve političkih 

i sudskih procesa i progona, 

dok su sada Mubarek i 

njegovi pomagači zatvorski i 

sudski taoci.” 

“Sjajni 

uspjesi koje 

je ostvarila 

islamska struja 

u prvom krugu 

parlamentarnih 

izbora, Božija 

su blagodat 

koja zahtijeva 

zahvalnost, 

a zahvalnost 

ćemo postići 

ako pripadnici i 

sinovi islamske 

struje budu 

jedinstveni 

i budu se 

zajedno držali.” 

Eš-Šerif je dodao: “Danas Rašid el- 

Ganuši u Tunisu, koji je bio protjeran u 

zapadne zemlje i dva puta osuđivan na 

smrt, predvodi svoju braću u formiranju 

vlade, nakon što je na izborima pobijedila 

Islamska stranka preporoda (Hizbun-nehda 

el-islamijj), dok bivši diktatorski 

vladar Zejnu-l-Abidin bježi od pravde.” 

U svome govoru je između ostalog kazao: 

“Sjajni uspjesi koje je ostvarila islamska 

struja u prvom krugu parlamentarnih 

izbora, Božija su blagodat koja zahtijeva 

zahvalnost, a zahvalnost ćemo postići ako 

pripadnici i sinovi islamske struje budu 

jedinstveni i budu se zajedno držali.” 

Ne treba strahovati od islamista 

El-Fennan el-Kadir i El-Džiddi el- 

Arebi, pozvali su Egipćane da ne dozvole 

da na njih negativno utječu medijske 

kampanje, koje za cilj imaju da građane 

zaplaše islamistima. Jedan od njih dvojice 

je rekao: “Prije nekoliko dana zaustavila 

me je neka gospođa i upitala me: ‘Hoće 

li islamisti porušiti piramide i 

faraonsko historijsko naslijeđe?’ 

Odgovorio sam joj: ‘Da 

su islamisti imali želju da ih 

poruše, to bi učinili prije 14 

stoljeća, kada je islam došao u 

Egipat.’” 

El-Arebi je rekao: “Mi podržavamo 

umjetnost, ali ne 

onu raskalašenu i razuzdanu 

umjetnost koja će uništiti stid 

i dostojanstvo egipatske porodice. 

Mi smo za umjetnost 

koju će otac moći dozvoliti 

svojoj kćerki, bez straha za 

njene ljudske vrijednosti i njeno 

ponašanje.” Napomenuo 

je da su Muslimanska braća 

osnovali pozorište još prije 70 

godina. 

Islam je rješenje 

Mustafa Kemšiš, predstavnik političke 

partije “El-Hurijje ve-l-’adale” (Sloboda 

i pravda), potvrdio je da svijet žudi i 


53

Islamnet 

Europa 

Odnos europskih medija 

prema islamu i muslimanu 

organizaciji Saveza muslimanskih 

europskih zajednica u 

U 

Briselu je od 9. do 12. decembra 

održan skup 160 predstavnika islamskih 

zajednica i organizacija iz 

16 europskih zemalja na kome se 

raspravljalo o odnosu medija prema 

islamu i muslimanu. Posebna tačka 

ovoga susreta bila je islamofobija u 

europskim medijima. 

Ovo je bio prvi susret ovakve vrste 

predstavnika muslimana iz Europe. 

Posebno je istaknut negativni trend 

naše vjere i muslimana općenito u 

europskim sredinama. Organizaciono 

stanje muslimana u Europi je 

jedno od najvažnijih pitanja. Prema 

nekim saznanjima u Europi ima desetak 

islamskih organizacija, konferencija, 

saveza i udruga na razini kontinenta. 

Nema ni jedne organizacije 

koja bi okupila sve muslimane. To 

je pitanje koje se najviše dotiče autohtonih 

europskih muslimana, tj. 

one iz BiH, Kosova, Albanije i Bugarske, 

kao i manjinske zajednice u 

zemljama bivše Jugoslavije. Ovako 

krupno pitanje kao što je islamofobija 

nije moguće raspravljati bez 

muslimana koji žive stoljećima na 

europskom tlu. 

I pored nedostataka u organizaciji 

skupa, na njemu su se mogle doznati 

brojne informacije koje do sada 

nisu bile poznate. Tako, na primjer, 

pakistanska muslimanska zajednica 

u Kataloniji u Španjolskoj broji 

80.000 članova i svake godine se sve 

više povećava. Skoro sve zajednice 

muslimana umrežene su u Internet, 

ali je problem što većina muslimana 

u Europi zna samo jedan ili najviše 

dva jezika. Značajno je da je na ovom 

skupu postavljeno pitanje jačeg povezivanja 

muslimana na kontinentu. 

(pripremio Š.O.) 

Afganistan 

Broj ubijene djece u Afganistanu je daleko veći od broja 

poginulih Amerikanaca u terorističkom napadu 11. septembra 

Do kraja 2011. godine ostalo je još 

nekoliko dana. I ove, 2011. godine, 

kao i svih ranijih ratnih godina, u 

Afganistanu počinjeni su brojni zločini 

nad afganistanskim civilima od strane 

NATO snaga predvođenih američkom 

vojskom. Svjetski mediji, zbog medijske 

blokade nametnute od strane Sjedinjenih 

Američkih Država, veoma rijetko 

izvještavaju o brojnim ubijanjima afganistanskih 

civila. Pa ipak, sumirajući spomenute 

rijetke medijske i druge izvještaje 

i ove godine je u Afganistanu ubijeno 

više hiljada civila. Najranjivija kategorija 

među afganistanskim civilnim žrtvama 

su djeca. Nažalost, NATO snage predvođene 

američkom vojskom u 2010. godini 

su ubile više stotina afganistanske 

djece. Stvarni broj ubijene djece je daleko 

veći a taj broj ćemo teško saznati, osim 

ako Wikileaks ne objavi povjerljive dokumente 

američke vojske o zločinima u 

Afganistanu za ovu godinu. Wikileaks 

je prošle godine objavio preko 90 hiljada 

ratnih izvještaja američke vojske iz Afganistana. 

U tim izvještajima spomenuti su 

brojni počinjeni zločini nad afganistanskim 

civilima od strane američke vojske 

i njihovih saveznika iz NATO-a i Afganistana. 

Za razliku od medija koji zbog 

nametnute blokade veoma rijetko izvještavaju 

o broju i vrsti počinjenih zločina 

nad afganistanskim civilima, objavljeni 

dokumenti američke vojske na Wikileaksu 

pokazuju pravo stanje po tom pitanju. 

Julien Assange, osnivač WikiLeaksa kaže 

da se među 90 hiljada objavljenih dokumenata 

nalaze izvještaji o hiljadama incidenata 

koji otkrivaju brojne počinjene 

zločine nad afganistanskim civilima. 

Kao što smo rekli, najbrojnije žrtve među 

afganistanskim civilima su djeca. Od oktobra 

2001. godine, kada je počela američka 

agresija na Afganistan pa do danas, američka 

vojska i njeni saveznici ubili su više od tri 

hiljade afganistanske djece (samo u jednom 

danu i jednom napadu u maju 2009. godine 

u provinciji Gerani Natovi avioni su ubili 

140 civila od čega 93 djece i 28 žena). Dakle, 

broj ubijene djece u Afganistanu je veći 

od broja poginulih Amerikanaca u terorističkom 

napadu 11. septembra 2001.godine. 

Prema vjerodostojnim procjenama, samo u 

prvih nekoliko mjeseci američke okupacije 

u Afganistanu, od 7. oktobra pa do kraja 

2001. godine ubijeno je preko 20 hiljada 

afganistanskih civila. Način na koji se Sjedinjene 

Američke Države odnose prema 

ovom zločinu nad afganistanskom djecom, 

odnosno civilma je svima poznat. Kad god 

američki, odnosno NATO avioni i druga 

oružja izvrše pokolj nad djecom u nekoj od 

afganistanskih provincija, prvo se taj zločin 

poriče, a nakon toga, kada budu suočeni za 

nepobitnim dokazima, slijedi faza u kojoj 

neko od glasnogovrnika NATO snaga u 

Afganistanu da izjavu da je istraga u toku. 

Nažalost, na tome se sve završi, a nakon toga 

ubrzo uslijedi novi strašni zločin. 

Nažalost, odnos svjetske javnosti prema 

nemilosrdnom ubijanju afganistanske 

djece je sraman i zabrinjavajući. Odgovornost 

za takvo stanje snosimo svi, bez 

obzira na vjeru i naciju. 


54

Maroko 

Marokanska tiha revolucija 

Proteklih dana Marokanci su 

izašli na proteste protiv diktatorskog 

režima pozivajući vlasti da 

pokrenu prave političke reforme. 

Protesti su održani u 30 gradova. 

Predstavnici protestanata ističu da 

su nedavni izbori bili samo djelimične 

promjene i da njih ne interesuju 

ograničene 

reforme. Antivladini 

aktivisti optužuju 

Sjedinjene Američke 

Države da su zajedno 

sa marokanskim 

kraljom osmislili 

ograničene političke 

promjene, međutim 

za njih su te promjene 

tek jedan korak 

do pravih demokratskih 

promjena. Održavanje 

antikraljevskih 

protesta u 30 

Turska 

Erdogan popularniji od Mesija 

Popularni američki magazin Time 

ovih dana je objavio ko je po izboru 

čitalaca najpopularnija ličnost 

2011. godine. Najpopularnija ličnost 

u svijetu po izboru čitalaca magazina 

Time je Recep Tayip Erdogan, premi- 

jer Turske. Premijer Erdogan je dobio 

podršku 122.934 čitalaca. Na drugom 

mjestu, iza premijera Erdogana našao 

gradova najavljuje 

da su građani Maroka 

postali veoma odlučni u svojim 

namjerama da idu do kraja. Marokanski 

kralj je počeo popuštati, 

održani protesti su ujedno znak da 

će kralj Muhamed morati činiti još 

puno ustupaka. Marokanska tiha 

revolucija polahko ruši temelje kraljevskog 

režima! 

se napopularniji fudbaler na svijetu 

Lionel Messi koji je dobio podršku 

74.412 čitalaca magazina Time. Ovako 

je Time opisao turskog premijera 

Erdogana: “On je razlog što je Turska 

postala druga po redu zemlja sa najbrže 

rastućom ekonomijom. Iako nije Arap, 

on je najpopularniji politički lider 

među Arapima...”. 

Saudijska Arabija 

Svake godine na 

saudijskim cestama 

pogine jedan manji grad, 

a osakati se jedan poveći 

grad 

Prema informacijam Ministarstva 

unutrašnjih poslova Saudijske 

Arabije u prošloj godini je u 

ovoj zemlji zabilježeno 544.000 

saobraćajnih nesreća u kojima je 

poginulo 7.153 lica, a povrijeđeno 

je 40.000 osoba. Na saudijskim 

cestama trenutno je u voznom 

stanju 9.400.000 automobila, tako 

se broj automobila povećao prošle 

2010. godine za 600.000 novih 

automobila. 

Novinar dnevnog lista Er-Rijad 

Abdullah Keid, novinarski 

stručnjak za saobraćaj kaže da je 

saudijsko društvo pred katastrofom 

jer svake godine na saudijskim 

cestama pogine jedan manji grad, 

a osakati se jedan poveći grad. 

Prema njegovim riječima ne vidi se 

rješenje ovog problema ni kod jedne 

institucije zaduženih za promet. 

Oko 75% saobraćajnih nesreća 

posljedica su ljudskih grešaka, 

dok ostali procenti otpadaju na 

loše puteve, signalizaciju prometa 

i tehnički neispravna vozila. Od 

ukupnog broja povrijeđenih lica 

u prometnim nesrećama njih 7% 

ostaju invalidi nakon izlaska iz 

bolnice. 

Najviše prometnih nesreća sa teškim 

posljedicama dogodilo se na području 

gradova Mekke i Rijada. 


55

Australija 

Aboridžini postaju 

muslimani 

Islam se brzo širi među australijskim 

Aboridžinima. 

Jedan od glavnih razloga što 

Aboridžini sve više prihvataju 

islam jeste i njihovo uvjerenje 

da im islam pomaže da očuvaju 

svoje tradicionalne vrijednosti 

i zbog toga što su u islamu svi 

ljudi jednaki bez obzira na porijeklo 

i boju kože. “U islamu 

muškarac ima jasnu ulogu kao 

i žena, kao i u aboridžinskoj 

tradiciji. U Kur’anu se navodi 

da čovjek ne treba trošiti ono 

što mu ne treba. Voda i drvo 

su veoma dragocjeni i trebaš 

ih koristi samo onoliko koliko 

ti treba. Iste ovakve vrijednosti 

nalazimo i kod nas Aboridžina”, 

kažu Aboridžinke Alinta 

i Nazra. “Islam ne kaže ti si 

musliman i to je to. Islam poštuje 

to što smo mi pripadnici 

različitih plemena i nacija. Zagovaranje 

jednakosti među ljudima, 

bez obzira na boju kože, 

otvorilo je put ka islamu za 

mnoge Aboridžine. Također, 

prihvatanjem islama čovjek se 

mora odreći konzumiranja alkohola, 

droga, kockanja i drugih 

društvenih zala. Sve to je 

navelo mnoge Aboridžine da 

prihvate islam”, kaže Shahzad. 

Prvi muslimani u Australiji 

bili su Afganistanci, goniči 

deva koji su ovaj dio naše planete 

naselili oko 1860. godine. 

Francuska 

Katar osnovao fond za ekonomsku pomoć 

francuskim Arapima 

Katarski emir šeik Hamad bin 

Khalifa al-Thani osnovao je 

fond za finansijsku pomoć Francuzima 

arapskog porijekla. Šeik 

Hamad bin Khalifa al-Thani je za 

početak izdvojio 50 milona eura za 

fond koji će pomoći 

ekonomske projekte u, 

kako kaže ambasador 

Kuvajta u Francuskoj 

Mohamed Jahan al- 

Kuwari, zapostavljenim 

arapskim predgrađima 

u Francuskoj. 

Prema riječima ambasadora 

Kuwaria, 

uloženih 50 milona 

eura su samo početna 

sredstva. Govoreći 

predstavnicima francuskih 

Arapa, ambasador 

Kuwari je rekao: 

“Svi smo sretni što 

vas vidimo. Vi predstavljate 

Francusku na 

moderan način i vi na 

originalan i impresivan 

način predstavljate 

Francuze arapskog 

porijekla. Ovaj fond 

nije humanitarna pomoć. 

Fond je osnovan 

na osnovu ozbiljnih 

poslovnih projekata i iznos fonda će 

rasti.” Ambasador Kuwari je još dodao 

da je Francuska strateški interes 

za katarsku ekonomiju a da francuski 

Arapi mogu biti jaka spona između 

ove dvije zemlje. 

Vatikan 

Vanzemaljska izjava vatikanskog astronoma: Bio 

bih presretan kad bismo pronašli vanzemaljce, 

a još srećniji kad bih mogao da ih krstim 

K 

atolička crkva pozdravlja vanzemaljski 

život i poziva ih pod svoje okrilje, 

izjavio je Guy Consolmagno, jedan 

od 12 astronoma koji rade u Vatikanu. 

Guy Consolmagno, koji je u službi pape 

Benedikta XVI, rekao je da su bilo kakvi 

oblici života, do sada nepoznati ljudima, 

dobrodošli u Katoličku crkvu. 

Konsolmagno je svojim izjavama ostavio 

mogućnost prihvatanja vanzemaljaca i 

njihovo pokrštavanje, a rekao je da bi ih 

i sam pokrstio. “Bio bih presretan kad 

bismo pronašli vanzemaljce, a još srećniji 

kad bih mogao da ih krstim”, rekao je 

vatikanski astronom. 


56

Grčka 

Gradonačelnik Soluna primjer poštivanja 

prava muslimana 

Uvrijeme opće islamofobije iz 

Grčke dolazi pozitivan primjer 

poštivanja prava muslimana. Naime, 

gradonačelnik Soluna, gospodin Yiannis 

Boutaris je ovih dana objavio 

informaciju da je njegov ured u ime 

Grada pokrenuo inicijativu izgradnje 

prve gradske džamije. U Solunu 

živi oko pet hiljada muslimana. 

Gradonačelnik Yiannis Boutaris je 

učinio veliko djelo. Također, pohvale 

zaslužuju i ostali članovi izvršne 

i zakonodavne vlasti Soluna koji su 

svojim glasom dali svoj pristanak na 

sprovođenje ideje gradonačelnika 

Boutarisa. 

Bliski istok 

Islamsko bankarstvo 

osvaja svijet 

Foto islamneta 

Na izbore sa ocem u naručju 

Egipat: Prvi slobodni izbori u Egiptu ostat će upamćeni po 

ogromnom odzivu birača. Na izbore su izišli skoro svi, pa i oni koji 

nisu mogli doći svojom nogom. 

Učešće islamskog bankarstva 

u svjetskim finansijskim 

tokovima treba porasti 

za 33 % do kraja 2012. godine 

kada bi ukupan kapital islamskih 

banaka trebao dostići 

iznos od preko jednog triliona 

američkih dolara. Društvene 

promjene koje su uslijedile nakon 

arapskih revolucija u Libiji, 

Tunisu i Egiptu otvaraju 

nove mogućnosti za angažman 

islamskog bankarstva. “Nakon 

‘arapskog proljeća’ dobili smo 

brojne zahtjeve za većim angažmanom 

islamskog bankarstva”, 

kaže Ashar Nazim, lider 

islamskih finansija u kompaniji 

Ernst & Young. Prema njegovim 

procjenama, rast islamskog 

bankarstva u svijetu u 

narednih pet godina trebao bi 

se na godišnjem nivou kretati 

u visini 20% konstantog rasta. 

Jedna od glavnih prepreka jačeg 

rasta islamskog bankarstva 

je nedostatak globalnih regulativa 

i standarda između islamskih 

finansijskih institucija. 

Dosadašnja planiranja ulaganja 

islamskih finansija u svjetskoj 

ekonomiji jasan su znak da 

islamsko bankarstvo osvaja svijet. 


57

Društvo 

Evropa i islam 

Peterov san 

Početkom decembra u Hamburgu 

je udruženje novinara Njemačke 

dodijelilo prestižnu nagradu 

“Deutscher Reporterpreis 2011” 

za najbolje reportaže u protekloj 

godini. Iz kategorije “slobodni 

reporter” nagradu je osvojio 

novinar Frankfurter Allgemeine 

Zeitunga za reportažu “Peterov 

san” u kojemu opisuje 

njemačkog konvertita u islam 

kojeg njemačke vlasti svrstavaju 

u potencijalne teroriste. Tu 

reportažu možete pročitati 

ispod. Zanimljivost ove priče 

leži u činjenici da je reporter 

Jonathan Stock, nakon završene 

reportaže – kako prenosi Der 

Spiegel – i sam prešao na islam 

Piše: Jonathan Stock 

Izvor: Frankfurter Allgemeine 

Sonntagszeitung, 02.07.2011. 

Prijevod s njemačkog: Senada Mešinović 

Proganja ga unutrašnji nemir, 

labilna je ličnost: tako ga karakterišu 

čuvari Ustava koji 

ga već šest godina posmatraju. “Smatra 

se nasilnikom i korisnikom narkotika”, 

piše u dosijeu Saveznog kriminalističkog 

ureda. Učestvovao je u reketiranju, 

krao je, tukao se; to je ono što on sam o 

sebi kaže. Četiri puta je bio kod polici- 

je u Hamburgu radi uzimanja otisaka 

prstiju, tamo se vodi kao “potencijalni 

terorista”. 

Kaže da je jednostavno stići do pakla. 

Dovoljno je samo slijediti svoje 

strasti. Ali, doći u raj je teško. Za to se 

mora trpiti ismijavanje, nerazumijevanje, 

iskušenja i kazne. Svoje ime i svoj 

lik ne želi vidjeti u novinama. Predložio 

je nadimak “Mr. X”, ali njegovo 

ime zvuči tako njemačko kao Peter – 

dakle, dat ćemo mu ime Peter. 

Jedan od sudionika koji mogu prisluškivati 

Peterove razgovore kaže da su 

ovakvi ljudi propali klovnovi koji pričaju 

gluposti bez kraja. Iracionalne djetinjarije, 

smatra on, izlapio, uobražen, nesposoban 

da odreže sebi krišku hljeba. Ali, 

“odjednom razumijete takvu osobu i njegov 

krut i zatvoren pogled na svijet”. 

Peter kaže da loše snove šalje đavo, šejtan. 

Nije dobro pričati ih, bolje je pljucnuti 

preko lijevog ramena i tražiti zaštitu 

kod Boga. Dobre snove šalje Allah. “Statistički 

gledano, situacija je sljedeća; Od 

130.000 muslimana koji žive u Hamburgu 

su 2.000 islamisti, znači manje od 

2 posto. Opet, od te 2.000, 200 njih je 

nasilno, a 40 smatramo džihadistima. I 

tih 40 su naš prioritet”, kaže jedan od čuvara. 

To su ljudi koji potpomažu džihad, 

oružani sveti rat. Peter je jedan od njih. 

U zatvorskoj ćeliji u Peshawaru, 

gdje sunce nije grijalo 

niti je mogao čuti cvrkut ptica, 

osjećao se vrlo blizu svom cilju. 

Bilo je to između zore i izlaska 

sunca, sat prije sabaha, najbolje 

vrijeme za snove. Ležao je na 

podu pakistanskog zatvora, ali 

je u snu vozio BMW, šesticu 

Coupé, spuštenog, sa crnim 

felgama. Vozio se putem, brzo 

i cool, kad se asfalt odjednom 

pretvorio u željezne tračnice. 

Auto je drndalo, stubovi i trafoi 

izranjaju iz zemlje poput prepreka 

u nekoj kompjuterskoj 

igrici. On okreće volan lijevodesno, 

sve zaobilazi, pruga se 

pretvara u rampu, on je preskače, 

gume više nemaju kontakt sa tlom. On 

leti, sve dalje i dalje ka nebu. Tada se budi. 

“Svako treba svoje snove sam da interpretira”, 

kaže Peter. San s BMW-om on tumači 

ovako: let, svjetlost koja ga je ispunila, 

neopisiv osjećaj, to samo može da bude 

smrt šehida. Vožnja i prepreke kao i zahtijevno 

tamo-’vamo, predstavlja život. 

U zatvoru je proveo dva mjeseca, i 

imao je mnogo snova. Ali ovaj san mu 

je bio najdraži, san njegovog života, čak i 

sada, dvije godine kasnije u kućici u Hamburgu-Wandsbecku 

s ljubičicama u vrtu i 

žutim mirišljavim drvetom u hodniku. 

Ko Peteru dođe u posjetu, mora se 

malo strpiti na ulaznim vratima dok 

Peter svoju drugu ženu skloni u spavaću 


58 

sobu. Za nju je kupio prirodne lijekove 

jer je boli stomak. Također, i prvoj 

ženi je kupio cvijeće, jer tako zahtijeva 

njegov zakon, Šerijat: sve žene se moraju 

tretirati isto. 

Ručak je napravila njegova mama, ona 

postavlja boršč, što Peter jako voli. Na sofu 

sjeda taj 30-godišnjak s budnim zeleno-sivim 

očima, otac jedne male djevojčice. 

Priča o životu 

Otkako je 

konvertirao u 

islam, njegova 

majka, srdačna 

i vrlo ljubazna 

gospođa, je 

vrlo zadovoljna 

s njim. Zvuči 

čudno, ali Peter 

je u zadnjim 

godinama ipak 

napredovao u 

životu. 

Obaveza javljanja policiji – dva puta 

sedmično, srijedom i subotom. Pasoš je 

oduzet po Zakonu o pasošima, paragraf 7, 

tačka 1, jer bi Peter mogao ugoriziti “unutarnju 

ili vanjsku sigurnost ili druge značajne 

interese Savezne Republike Njemačke”. 

Prisluškivači, po njegovom mišljenju 

četiri (u telefonu, stanu, džamiji i autu). 

“Ali samo Allah sve vidi”, kaže on. 

Ožiljci: 1. Rana od uboda na lijevom 

bedru. 2. Opekotina na lijevoj ruci. 3. Oko 

100 rezova žiletom po stomaku. 4. Posjekotina 

na lijevom palcu. 

Oni pričaju njegov život. 

Najstariji ožiljak je na boku, rana nastala 

od uboda u toku borbe s nožem. “Ako si 

muško, bori se”, rekao mu je Rus, i on se borio. 

To je bilo u vrijeme neznanja, džahilijeta. 

Prije nego je postao musliman, 

prije nego je znao za jedinog 

Boga, za Poslanika ili zakon. 

Reketiranje za rusku mafiju, 

mjesečno je kroz Njemačku 

prevaljivao po 15.000 

km. Zbog pljačke je više puta 

bio u zatvoru, ali ne zna tačno 

koliko dugo. Ukupno dvije 

do tri godine, po njegovim 

procjenama. Zbog reketa nije 

nikad bio osuđivan, jer kako 

kaže, uvijek su radili čisto. 

Hamburški polulegalni 

svijet, žene, odjeća, satovi, 

auta, alkohol, pušenje trave, 

kokain. “To je bio moj život, 

razumiješ li? Samo zezancija. 

Niko mi nije ništa smio 

reći.” Novac su dijelili, zvali se braćom. 

Poneki takav život smatraju u redu i 

snalaze se u njemu. Neki uzimaju droge 

čim se uznemire. Peteru se činilo da mu 

nešto nedostaje, uprkos drogama, iako 

dugo nije mogao da kaže šta je to. 

U toku jedne turneje upitao je svog 

prijatelja Hermanna: “Postoji li nešto za 

što bi bio spreman umrijeti?” Mora nešto 

postojati, razmišljao je Peter, nešto za što 

bi sve dali, čak i svoj život. Nešto što bi 

rado prenijeli svojoj djeci. Jer tako kako 

on upravo živi, to ne želi svojoj djeci. 

“Znači, ovo je pogrešno, ili...?” 

Peter ne zna tačno šta je Hermman 

odgovorio, ali nakon dužeg vremena je 

došao opet kod njega, tada je Peter već bio

musliman. “Nemaš više pameti, poludio si 

u zatvoru”, rekao mu je. To je bio njihov 

zadnji razgovor. 

Drugi po starini ožiljak je na lijevoj 

ruci. Tu se vijugaju ostaci tribal-tatooa, veliki 

plavi romboi što idu prema ramenu. “To 

je haram”, kaže Peter, zabranjeno. Tatooi 

su mijenjanje j j tijela kojeg je stvorio Allah. 

Šejtan zavodi ljude da mijenjaju stvoreno. 

“Zato sam ih ispržio”, nastavlja Peter. 

“Stopostotni” musliman 

Ispržio je svoju prošlost s hemikalijom 

koju naziva marganzowka, mješavina kaliumpermanganta 

s glicerinom. Sedam 

minuta je marganzowka razjedala njegovu 

kožu. Ostala je velika, crvena opekotina s 

korom. 

Haram: zabranjeno. Halal: dozvoljeno. 

Razliku Peter uči pri zadnjem boravku u 

njemačkom zatvoru. U zatvoru je jer je prekršio 

uvjetnu kaznu. Ne želi više uzimati 

droge. Ima 25 godina, proučava Tao, Bibliju, 

Kur’an. 

Biblija mu se sviđa, nosi krst oko vrata, 

samo jedno ipak ne razumije. “Ako me 

neko udari u desni obraz, zašto moram poturiti 

i lijevi? Kakva je to religija?” Razgovara 

s pastorom koji ga u prisustvu ostalih 

zatvorenika želi pokrstiti, ali Petar radije ne 

bi. Tada na tv-u vidi reportažu o islamu. 

“Možda bih trebao postati musliman”, govori 

sebi. 

I onda ni sam ne zna šta treba da radi. 

Moli se, jednostavno. “Bože, Allahu, daj mi 

ono što hoćeš, daj mi što je najbolje. Ja ne 

znam šta je tačno.” Jedan zatvorenik je musliman, 

on mu objašnjava Kur’an, mračno 

je, on uči ajetul-kursiju. Neki muslimani 

plaču kada imam uči: “Kursijja Njegova 

obuhvata nebesa i Zemlju, i ne umara Ga 

održavanje njihovo. A On je Svevišnji, Veličanstveni.” 

Tog se momenta naježio, kaže Peter, po 

cijelim leđima osjeća trnce. Smatra da je to 

bio melek, anđeo, koji ga je zagrlio, pokrio 

poput deke. Odmah je znao: To je to! Počinje 

da posti, počinje i da trči, zimi izlazi 

napolje u kratkim pantolama i trlja se snijegom, 

pliva, bavi se sportom. “Tada sam 

počeo trenirati, a nisam još znao da je to 

ispravno.” Trenirati za džihad. Jer ono što 

radi, kaže Peter, on radi uvijek 100 posto, 

a džihad je u svakom slučaju 100-postotan. 

Po dolasku iz zatvora 2005. godine, 

ubrzo postaje posmatračka meta čuvara 

Ustava. Upoznati su s njegovim prelaskom 

na islam. Nije neuobičajeno da neko na taj 

način pokuša prestati s konzumiranjem 

droga. Njegova braća po vjeri ne kažu da 

je Peter konvertirao, oni kažu da se Peter 

vratio Allahu. Svi su ljudi po rođenju muslimani, 

samo to ne zna svako. 

100 posto je za Petera i Al-Kuds, džamija 

u kojoj su klanjali i atentatori 11. septembra. 

Svjetski poznata među 

islamistima, historijsko mjesto 

za simpatizere, mnoge njene 

džematlije je smatraju jedinom 

ispravnom džamijom Hamburga. 

Tu je 2008. upoznao 

Ramija Makanesija, inače u 

maju 2011. osuđenom za pripadnost 

terorističkoj organizaciji. 

Tada je htio, kao i ostali, 

prebaciti se do trening-kampa 

u Vaziristanu, graničnom području 

između Afganistana i 

Pakistana. 

Na pitanje koji su razlozi da 

to učini, Peter priča o videima i 

izvještajima iz Čečenije i Afga- 

nistana i o zlodjelima nevjernika: 

ženama se odsijecaju grudi, nerođena 

djeca se ubijaju u majčinim utrobama, vojnici 

koji čekaju u dugim redovima kako bi 

silovali, oficiri koji pri tome čuvaju straže, 

i da se ženama izbijaju zubi kako bi bolje 

oralno zadovoljavale vojnike. 

“Ne možemo samo piti čaj i čekati”, 

kaže on, “moramo nešto uraditi.” Džihad 

je za njega oslobađajuća borba od okupatora, 

njegova borba je borba za njegovu 

braću. Prema istraživanjima čuvara Ustava 

prije nekoliko sedmica pala je odluka i plan 

za neku akciju. Nije ništa o tome rekao ni 

majci ni ženi. “Zna da sam često odsutan”, 

kaže. 

11. marta 2009. godine u pola devet 

ujutro na aeorodromu Beč-Schwechat, 

kada je čekirao prtljag za let QR-94, austrijska 

policija ga je upitala kuda je krenuo. 

“Za Pakistan, da kupim tepihe i na 

svadbu”, glasio je odgovor. Morali su ga 

pustiti da ide dalje. Pakistanska policija ga 

je naprotiv dočekala s vrećom preko glave, 

i odmah biva zatvoren. O zatovrenicima, 

dugobradim brdskim ratnicima, koji su bili 

“Pogledaj, 

kakav je to 

život? Žena 

ide u šetnju s 

psom, zatim 

mora na posao, 

raduje se 

Božiću, i onda 

Božić prođe. 

Zamisli da se 

živi po 10.000 

godina, ali i tih 

10.000 godina 

bi prošlo”, 

kaže Peter. U 

suprotonom, raj 

je beskrajan. 

s njim u pakistanskom zatvoru 

kaže : “To su bili najbolji ljudi!” 

U njemačkim zatvorima se 

susretao samo s kriminalcima. 

Nakon dva mjeseca, deportiran 

je za Njemačku. 

Treći ožiljak je na stomaku, 

preko jetre, iz 2010. Za to 

je sam odgovoran. Hidžama; 

arapska metoda liječenja koju je 

praktikovao i Poslanik, s.a.v.s. 

Žilet ostavlja na desetine tragova 

iza sebe. Nakon toga, Peter 

savija papirić u rolnu, pali ga i 

baca u veliku čašu. To pritišće 

na kožu. Vakum izvlači krv, 

lošu krv, objašnjava dalje Peter. 

Dim, pepeo i krv se miješaju u 

mutnu, crnu mješavinu. 

Borba sa đavolom 

Peter reže svoju kožu jer želi živjeti kao 

Poslanik Muhamed, a.s. Zbog toga ne 

ostavlja ništa na tanjiru, jer je sunnet sve 

pojesti, tako je radio i Poslanik, s.a.v.s. Ne 

koristi četkicu za zube, a u pastu za zube 

su nevjernici ubacili otrov za miševe. On za 

čišćenje zuba koristi so ili misvak, korijen 

drveta koji se koristi za to, i to je radio Poslanik, 

a.s., a i spava na podu kao i on. 

Šejtani, đavolova braća, žive u prljavštini 

ispod noktiju, zbog toga se nokti 

moraju kratko rezati. Kada se zijeva, 

mora se staviti ruka na usta, inače može 

đavo da uđe u tijelo. On je vješt, koristi 

sve kao vrata za ulazak u tijelo. Đavo 

pokušava također da ode u nebo kako 

bi prisluškivao razgovore meleka. Zato 

meleci bacaju kamenje na njih, za nas 

vidljivo kao pad zvijezda. Borba protiv 

đavola je naporna, ali ko ne posustane, 

njega čeka najveći poklon: Raj! 


59

Dan prije nego što Al-Kuds džamija 

na zahtjev senatora Hamburga u augustu 

2010. biva zatvorena, Peter uz šolju čaja priča 

o raju. Izgleda umorno, opet je puštao 

krv, ovaj put s glave. Ponekad pogleda brata 

koji upravo pere suđe, sljedećeg dana pokazuje 

srednji prst policajcima koji su tu da 

razvale bravu na vratima džamije. 

Zapravo, svima je jasno da je raj za 

džihadiste velika stvar, ali kroz razgovor 

s Peterom, dobija se utisak da se to ranije 

nije znalo. Peter o tome priča ozbiljno i vrlo 

konkretno. Za njega raj nije nešto u oblacima, 

već nešto stvarno. Tamo ima vina 

koja nakon svakog gutljaja postaju još bolja, 

i žena, tako lijepih da im i najljepše žene 

ovog svijeta ne mogu ni primirisati. Samo 

prvi zagrljaj trajat će 70 godina. Njegov 

brat u vjeri dobacuje: “Tamo ima sve što je 

ovdje zabranjeno, imaju parties. Želim br- 

zinom svjetlosti otići tamo”. 

600 metara jugozapadno stoji velika 

reklama porno trgovine s casinom: “Ovdje 

se živi”. Odmah pored blješti hamburška 

rijeka Alster u prekrasnom zalasku sunca, 

omladina grila na livadi i s pivom u ruci 

hlade noge u rijeci. Peter bi im se mogao 

pridružiti, odmah se napiti, ali on to ne želi. 

Zašto ne? U maju 2011. Peter u svom 

VW-u vozi kroz park u Wandsbeku. Sit 

je posmatrača, što nema pasoša, prisluškivača 

u svom stanu, obaveznog 

javljanja dva puta u 

sedmici, sit je praćenja. Tada 

se pita: “Šta je sve ovo?” 

Ovdje je livada u proljećnom 

buđenju, lavež psa, miris 

lipe i jedna žena plave kose. 

To za njega nije nešto. 

“Pogledaj, kakav je to život? 

Žena ide u šetnju s psom, za- 

tim mora na posao, raduje se 

Božiću, i onda Božić prođe. 

Zamisli da se živi po 10.000 

godina, ali i tih 10.000 godina bi prošlo”, 

kaže Peter. U suprotnom, raj je beskrajan. 

Možda to objašnjava neke nesporazume 

poput dana kada je Peter trebao 

postati tajni agent. Vratio se iz Pakistana, 

2009., nakon dvomjesečnog zatvora. 

Nije se mogao optužiti za nešto, uostalom 

tvrdio je da ide na svadbu i da kupi 

tepihe. 

Par sedmica kasnije posjetio ga je 

jedan čovjek, nizak, oko tridesetak star, 

smatra Peter. Ono što Peter ne može reći 

jeste da li je čovjek pripadnik policije ili 

jedan od čuvara Ustava. Policija ne želi 

ništa reći u vezi s tim, dok jedan od čuvara 

Ustava kaže da se kod “ovakvih ljudi” 

ništa ne može isključiti. 

Kada vlasti 

zatvore 

džamiju, nove 

se otvaraju 

negdje drugo, 

u Pinnebergu 

ili u Harburgu, 

najnovija, 

koju čuvari 

Ustava ne želi 

da spomenu, 

je otvorena u 

Borgfeldu. 

Čovjek ljubazno pita da li 

može ući u kuću, jer ima ponudu 

za njega. U sobi priča o 

kući, novcu i novom pasošu. 

“Ali, radi se o uzimanju i davanju”, 

kaže čovjek. Peter bi trebao 

raditi kao tajni agent. Peter 

odgovara jasno: “Ne!” Ne treba 

da prenagljuje s odlukom, treba 

s mirom razmisliti, savjetuje ga 

čovjek. “Ja sam musliman, i želim 

u raj. Šta mi ti možeš dati?”, 

uzvraća Peter. Čovjek na to: 

“Uvijek je bilo špijuna”. Peter odgovara: “I 

uvijek će ih biti, sve do Sudnjeg jgdana”. 

Špijun je licemjer, munafik. A munafi- 

ci su za Petera gori nego najgori neprijatelji 

islama, gori od nevjernika. Oni će gorjeti 

na samom dnu Džehennema, tako piše u 

Kur’anu, u četvrtoj suri u 145. ajetu. Tamo 

gdje iz korijena vatre izrasta drvo zakum, 

čiji su plodovi kao glave šejtana, plodovi 

koji izjedaju iznutricu licemjera. 

To mali čovjek nije znao. 

Najfriškiji j ožiljak je onaj na lijevom 

palcu, rez dubine pola centimetra. Čakiji- 

cu uvijek nosi na kaišu. Nije isto kao mač 

kakvog je imao Poslanik, s.a.v.s Ali, živi se u 

Njemačkoj, mora se integrirati, smatra Peter. 

Rana je zadobio u toku jednog treninga 

borbe nožem. 


60

Peter ne može trenirati u Pakistanu 

jer mu je pasoš oduzet, zato trenira 

u Hamburg-Lohbrueggeu, preko puta 

prodavnice Netto. S njim treniraju drugi 

muslimani. Potiljak trenera izgleda kao 

da mu je neko pod kožu pokušao sakriti 

hrpu teniskih loptica. Bio je trener u njemačkim 

oružanim snagama, poznat je 

u 151. pješačkom bataljonu iz Neubrandeburga. 

“S hvalom i sjećanjem”, piše na 

zidu male sobe za treniranje. 

Peter i ostali moraju na pesnicama raditi 

sklekove, tri minute, ponekad duže, 

a trener ide okolo i udara ih nogom u 

stomak, bedra ili grudi. Niko se ne buni. 

Zatim, trener pretrčava preko stomaka, 

prije nego li učenici unište nerve u podlakticama. 

Onda slijedi borba noževima, 

boksanje, jedan protiv dvojice, jedan 

protiv trojice. 

Isti ti učenici se kasnije grle, zbijaju 

šale, crkavaju od smijeha. 

Na zidu kao u crvenoj magli stoji nacrtan 

gladijator, pored njega kralj Leonidas 

iz filma “300” s mačem u ruci i jednoj 

strijeli koja probada desnu bradavicu 

i izlazi opet iz lijeve bradavice. 

Kad se Peter bori, on se tad smješka. 

Kada udara ili dobija udarce, pogled mu 

je oboren a njegove oči bivaju veće. On 

trenira već duže, i ekstremnije od ostalih. 

Kada svi odu, on nastavlja sa 70 sklekova 

i 30 vježbi na vratilu. 

“Disciplina je sve, nebitno je li učenje 

u pitanju ili trening. Svako mora biti disciplinovan 

i imati plan”, kaže Peter. 

Njegova vjera je kruna svega. Kada 

radi hidžamu, puštanje krvi, najvažnije 

je da su osnovni higijenski uvjeti ispunjeni, 

nastavlja Peter dalje. Nakon molitve 

obilazi sve i gasi svjetla. Smatra ispravnim 

da je u Al-Kuds džamiji postavljen 

natpis: “Molimo da ne ostavljate bicikla, 

inače će biti uklonjena – Uprava”. 

Peter je sa svojom braćom u vjeri na 

ulazu prostorije u kojoj treniraju. 

Bolji čovjek 

Na zidu sobe gdje treniraju, na ulazu, 

Peter je sa svojom braćom u vjeri nalijepio 

27 novinskih isječaka, koristeći ljepljive 

gume kako se tapete ne bi oštetile. 

U člancima se radi o pucnjavama, ubitstvu 

Brunnera, protokolu smrti Loveparade. 

“Dosta je više!”, piše pored, “Konačno 

zatvor ubici radi 20 centi”, “Ovo 

je Melaniein silovatelj”, “Mjesto zločina 

Neustadt: Ponovo je noć bila noć nasilja”. 

27 članaka o propalom svijetu. Peter stoji 

ispred i čita vrteći glavom. “To ovdje stoji 

da bi ljudi znali šta se vani dešava, kontaš? 

Sve su to originalni slučajevi.” 

Kada se u gradu slavi finale za Svjetsko 

prvenstvo u fudbalu, Peter ide u džamiju. 

I dok drugi vjeruju da Peter živi u pogreš- 

nom svijetu, on misli suprotno od toga. 

Dok drugi vjeruju da je Peter izgubljen, 

on se osjeća spašenim, konačno. 

Kasnije, u podrumu gdje se nalazi 

prostor za trening, jedan brat uči suru El- 

Fatiha. Jasno i glasno odzavanja njegov 

glas između vratila i tegova. Peter klanja 

onako kako se i bori: kao vojnik, s tačnim 

pokretima, rame uz rame, noga dodiruje 

nogu onog što stoji pored njega, svi prsti u 

jednoj liniji, da šejtan ne bi mogao proći. 

Peter prvo pada na koljena, zatim spušta 

ruke na tlo, tako se približava Bogu. 

“Ja sam ustvari već odavno trebao da 

odem”, kaže kasnije u podzemnici. Da 

“ode”, misli na Pakistan. Džihad je vrsta 

životnog osiguranja za njega, njegovu 

porodicu, u raju će mu se za to isplatiti 

hiljadu puta više, kaže Peter. Želi otići u 

Pakistan, čim dobije pasoš nazad. 

Eric Breininger, džihadist, umro je u 

Vaziristanu, na usnama je imao osmijeh 

kada su ga pogodili, priča Peter. Njegovo 

tijelo je preliveno kiselinom jer nisu htjeli 

da se zbog tog osmijeha drugi ne podstaknu 

na isto djelo. Ipak, tijelo nije istruhlo, 

mirisalo je na mosuš dvije sedmice nakon 

toga. 

“Putovanje, ono počinje odmah”, 

kaže Peter. 

Može li se Peter zaustaviti? Kako nekom 

oduzeti raj? 

Kada vlasti zatvore džamiju, nove se 

otvaraju negdje drugo, u Pinnebergu ili u 

Harburgu, najnovija, koju čuvari Ustava 

ne žele da spomenu, je otvorena u Borgfeldu. 

S vana se ne mogu odmah prepoznati, 

čak ni susjedi ne znaju o čemu se radi. To 


61 

je svijet pozadinskih dvorišta. Ako prislonimo 

uho na tepih u Assalam-džamiji, u 

kojoj on ponekad klanja, čuje se tiho šaptanje 

klanjača i brujanje auta u podzemoj 

garaži ispod. 

Kada Peter razgovara o nečemu važnom, 

kao o planu putovanja ili o financiranju, 

tada ostavlja svoj mobitel kod kuće 

i ide šetati pored Alstera. Stavlja prsta na 

usta i mimikom dočarava neizrečene riječi. 

Pokret s kojim pokazuje da u rukama 

drži kalašnjikov je znak za džihad. 

Otkako je konvertirao u islam, njegova 

majka, srdačna i vrlo ljubazna gospođa, 

je vrlo zadovoljna s njim. Zvuči čudno, ali 

Peter je u zadnjim godinama ipak napredovao 

u životu. Vjera ga je smirila, i njegova 

majka kaže: “Allah mi je poklonio novog 

sina, El-hamdulillah, nije bio uvijek 

ovakav kao što je sada”. 

Ako ga neko u noći nazove i zamoli 

za prenoćište, on ga ugoštava. Ko ostane 

bez posla, njemu pomaže da dobije 

novi posao. Ako vidi da žena koja raznosi 

poštu gura kolica trotoarom, Peter 

se izmakne u stranu. “Hvala”, kaže ona, 

“Molim”, odgovori on. Kupuje kinderjaja 

za djecu svojih prijatelja jer se djeca 

uvijek obraduju, a i on se raduje s njima. 

On preporučuje sokove “hohes C” i 

“Granini”, oni su kvalitetni. Naknadno 

je završio osnovnu školu, drogu više nije 

uzimao, posao je našao u distributivnom 

centru u Hamburgu, na odjelu za 

voće i povrće. 

Pospremi i obriše sto nakon jela. “Ako 

majka nije zadovoljna s djetetom, ono 

neće ući u raj”, kaže Peter.

Naučni radovi 

Status atributske rečenice u bosanskom, hrvatskom 

i srpskom jeziku 

Atributska rečenica 

uveliko doprinosi u 

kreiranju slikovitosti izraza 

Jedinstvena definicija rečenica 

koja bi obuhvatala sve njene 

karakteristike do danas nije 

izrečena. Razlog tome jeste 

aspekt iz kojeg se ona promatra. 

Međutim, rečenicu ipak nije 

nemoguće definirati. Tako, 

ukoliko rečenicu posmatramo 

kao obavijesnu jedinicu, 

najprihvaćenija definicija bila 

bi da je rečenica najmanja 

jezička jedinica kojom se prenosi 

potpuna obavijest 

Piše: Nermina Usejnovski, prof. 

Rezime 

Uovom radu ću se bazirati, 

prije svega, na složenu rečenicu, 

nezavisnu i zavisnu, 

ali je akcenat na atributskoj rečenici 

i problematici njenog nazivanja (ili 

postojanja) u bosanskom, hrvatskom, 

srpskom. U čemu je sličnost, a u čemu 

razlika, kada je u pitanju ova rečenica, 

vidjet ćemo kroz rad. Istraživanje sam 

napravila uporedbom gramatika sva 

tri jezika. 

Ključne riječi: složena rečenica, 

nezavisnosložena rečenica, zavisnosložena 

rečenica, atributska rečenica 

Prije nego što se pozabavimo atributskom 

rečenicom u složenoj rečenici, 

osvrnimo se na pojam rečenice, 

njenu složenost te ćemo na koncu sagledati 

odnose klauza unutar složene 

rečenice s naglaskom na atributsku 

klauzu. 

Šta je rečenica? 

Jedinstvena definicija rečenica koja bi 

obuhvatala sve njene karakteristike do danas 

nije izrečena. Razlog tome jeste aspekt 

iz kojeg se ona promatra. Međutim, rečenicu 

ipak nije nemoguće definirati. Tako, 

ukoliko rečenicu posmatramo kao obavijesnu 

jedinicu, najprihvaćenija definicija 

bila bi da je rečenica najmanja jezička jedinica 

kojom se prenosi potpuna obavijest. 1 

Ako rečenicu posmatramo kao gramatičku 

jedinicu, onda nas prvenstveno 

zanimaju zakonitosti njenog gramatičkog 

ustrojstva, te u središte pažnje stavljamo 

predikativnost koja diktira zakonitosti po 

kojima se konstituira rečenica. Predikativnost 

rečenični sadržaj određuje s obzirom 

na gramatičke oznake lica, vremena i načina 

(modalnost). Kategorija predikativnosti 

sadržana je u predikatu, te se stoga 

bez predikata rečenica ne može ostvariti. 2 

Dakle, bez predikata nema rečenice. 

Svaka rečenica u svom sastavu ima 

najmanje jedan predikat i takva je rečenica 

prosta rečenica. Nerijetko u našem 

jeziku srećemo rečenice sa dva ili više 

predikata, takvu rečenicu nazivamo 

složenom rečenicom. 

Npr. U mom vrtu procvjetala je 

cr- 

vena ruža. prosta rečenica 

U mom vrtu procvjetala je 

ruža koja 

je crvena. složena rečenica 

Složena rečenica 

Već smo definirali složenu rečenicu 

kao rečenicu koja u sebi sadrži dva ili 

više predikata. U ovom dijelu ukratko 

se prisjetimo osnovnih karakteristika 

složene rečenice. 

Proste rečenice koje su sastavnice složene 

nazivaju se surečenice ili klauze. 

Ovisno o gramatičkom odnosu koji 

se među klauzama u složenoj rečenici 

uspostavlja, razlikujemo nezavisan i zavisan 

odnos, te stoga razlikujemo nezavisnosložene 

e (koordinirane) i zavisnosložene 

(subordinirane) rečenice. 

U Gramatici bosanskoga jezika razli- 

kujemo tri vrste nezavisnosloženih rečenica 

(sastavne, rastavne, suprotne), 3 

dok Gramatika srpskog jezika navodi 

još i zaključne i isključne, 4 kao i Hrvatska 

gramatika, koja isključne naziva 

izuzetnim rečenicama. 5 Nezavisnosložene 

rečenice mogu nastati na dva načina, 

spajanjem i nizanjem. Spajanjem 

nastaju eksplicitne, a nizanjem implicitne 

nezavisnosložene rečenice. 

Kada klauze u složenoj rečenici 

stoje u odnosu gramatičke zavisnosti, 

imamo zavisnosložene rečenice. One 

nastaju kao rezultat zavisnog slaganja 

prostih rečenica, a to slaganje zovemo 

uvrštavanje. Uvrštavanje podrazumijeva 

uvođenje predikativne jedinice (klauze) 

namjesto nekog nepredikativnog 

člana proste rečenice. 6 

Npr. Vidio sam marljive ljude. 

Gramatika bosanskoga jezika poznaje 

sljedeće zavisnosložene rečenice: atributske, 

objekatske, adverbijalnoodredbene, u 

koje, dalje, spadaju: mjesne, vremenske, 

načinske poredbene, uzročne, posljedične, 

namjerne, pogodbene i dopusne, 7 

dok 

u Osnovama gramatike bosanskog jezika 

Ibrahim Čedić zavisnosložene rečenice 

dijeli na: subjekatske, predikatske, 

izrične, atributske i apozitivne, adverbijalne, 

koje dalje dijeli na vremenske, mjesne, 

načinske, uzročne, posljedične, namjerne, 

pogodbene i dopusne. 8 Hrvatska gramatika 

prepoznaje: subjektne, predikatne, 

objektne i adverbne rečenice, a naknadno 

se navodi da se zavisne rečenice koje su 

pridružene imenici ili zamjenici u glavnoj 

rečenici zovu atributne rečenice. 9 

Gramatika srpskog jezika 

zavisne 

rečenice dijeli na: namjerne, vremenske, 

načinske, uzročne, posljedične, uslovne, 

odnosne, izrične. 10 

Atributske zavisnosložene rečenice 

uvršatavaju se po nekoj supstanstivnoj 

riječi osnovne rečenice i u složenoj 

rečenici prema toj riječi odnose se kao 

atribut u prostoj rečenici. U zavisnosti od 

toga u kakvom značenjskom odnosu stoje 

naspram supstanstivne riječi po kojoj su 

uvedene, razlikujemo restriktivnee 

i nerestriktivne 

atributske rečenice. 

Restriktivnee 

su one koje se uvode 

na osnovu supstantivne riječi širokog 

značenja, a nerestriktivne e se uvrštavaju po 

supstantivnim riječima uskog značenja. 11 

Za razliku od Gramatike bosanskoga jezika, 

Hrvatska gramatika a ne prepoznaje 

restriktivne i nerestriktivne atributske 

rečenice, kao ni apozicijske, a atributsku 

rečenicu definira kao zavisnu rečenicu 

“koja se u glavnu uvrštava na mjesto njezina 

atributa i prema imenici ili zamje- 


62

nici u njoj odnosi se kao atribut prema 

svojoj imenici ili zamjenici”. 12 Odnosne 

rečenice smatraju se zasebnima. 

Gramatika srpskog jezika ne spominje 

niti atributske niti apozicijske, iako se, 

kada se govori o odnosnim rečenicama, 

napominje da one “najčešće imaju atributsku 

službu”. 13 

Npr. Nikada ni od koga nisam čuo toliko 

oštrih riječi, toliko prezira prema ljudima 

na vlasti, toliko ludog slobodoumlja, 

kao te večeri, slušajući vatrenog alazharskog 

studenta, koji nije znao šta je strah, ili nije 

znao šta je vlast. 14 

(Složena rečenica sa nerestriktivnom 

atributskom klauzom.) 

Pamti put kojim smo prolazili... 15 

(Složena rečenica sa restriktivnom atributskom 

klauzom.) 

S obzirom na veznička sredstva kojima 

se atributske klauze uvrštavaju u složenu 

rečenicu, razlikujemo odnosne (relativne) 

i objekatske atributske klauze. 

Odnosne (relativne) atributske 

klauze uvrštavaju se po svim supstan- 

tivnim riječima i za osnovnu se klauzu 

vežu odnosnim zamjenicama: koji, ko, 

što, čiji, kakav, kolik. 16 

17 

Vjera je zakon koji uređuje cijeli život. 

Za razliku od Gramatike bosanskoga 

jezika, Hrvatska gramatikaa 

i Gramatika 

srpskog jezika, odnosne (relativne) 

rečenice ne svrstavaju u atributske, već se 

smatraju zasebnima. 

Hrvatska gramatika 18 odnosne 

rečenice smatra rečenicama koje se 

pridružuju imenicama, imenskim skupinama, 

zamjenicama, prilozima i 

prijedložnim izrazima u glavnoj rečenici i 

cijelim svojim sadržajem proširuje njihov 

sadržaj i to tako da se svojim vezničkim 

riječima priključuje gramatičkim oznakama 

onih riječi kojima se pridružuje. 

Vezničke riječi odnosnih rečenica 

jesu: 

• odnosne zamjnice: tko, što, koji, 

čiji; 

• odnosni pridjevi: kakav, kolik; 

• odnosni prilog: što. 19 

Nigdje se nisu vidjela čudesa koja sam 

20 

joj obećavao. (A. Šoljan) 

Gramatika srpskog jezika 21 odnosne 

rečenice definira kao rečenice koje 

se odnose na pojedine riječi neke druge 

rečenice (ili cijelu rečenicu) i koje ih bliže 

određuju. Odnosne rečenice se za one na 

koje se odnose vežu odnosnim zamjenicama 

i prilozima: koji, čiji, kakav, kolik, 

ko, što, gdje, kako i dr. 

Po svojoj službi u jeziku odnosne 

rečenice mogu biti različite. One 

najčešće označavaju osobinu pojma što ga 

označava riječ na koju se odnose, najčešće, 

dakle, imaju atributsku službu. 22 

Na našoj strani je pravda i hrabrost, 

koja će izvojevati tu pravdu. (razg.) 

Kao i atribut, i atributska rečenica 

uveliko doprinosi u kreiranju slikovitosti 

našeg izraza, a ta slikovitost najilustrativnija 

je kod naših pisaca koji u 

svojim književnim djelima obilno crpe 

sintaksičke mogućnosti našeg jezika i 

na taj način oblikuju književnu stvarnost 

Literatura: 

1. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti, 

Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska 

knjiga, Zagreb, 1997. 

2. Čedić, Ibrahim: Osnove gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik, 

Sarajevo, 2001. 

3. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga 

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000. 

4. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beograd, 

1998. 

Izvori: 

1. Meša Selimović, Tvrđava, Oslobođenje, Sarajevo, 2000. 

2. Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, Dani, Sarajevo, 2004. 

Bilješke 


jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 356. 

2. Isto, str. 356. 




1998, str. 308. 



knjiga, Zagreb, 1997, str. 463. 



7. Isto, str. 421. 

8. Čedić, Ibrahim: Osnove gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik, 

Sarajevo, 2001, str. 208. - 224. 





1998, str. 313. - 322. 



12. Isto, str. 471. 


1998, str. 321. 


15. Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, Dani, Sarajevo, 2004., str.28 







19. Isto, str. 472. 

20. Navedeno prema: Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; 

Pavešić, Slavko; Peti, Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska 

gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1997, str. 472 


1998, str. 319. 

22. Isto, str. 320. 


63

No comment 

Hrvatska: Tri učenika 

Šumarske škole u Karlovcu 

silovala vršnjaka nogom 

od stolice? 

Jutarnji list, 6. decembar 2011. 

Tragedija Ante Tadića: 

Opljačkao ga vozač kojega 

je zaustavio, a potom ga 

pregazila četiri auta 

Stipe K. iz Viteza osumnjičen je za razbojništvo 

nad Antom Tadićem (52) iz 

Busovače, koje se dogodilo nedaleko od 

Žepča, prošle sedmice, a koje je rezulti- 

ralo pogibijom napadnutog, nakon što 

je opljačkan. Stipo je oko 5 ujutro, primio 

u svoj “Golf II” autostopera Tadića, 

nakon čega ga je opljačkao. Nesretni 

Tadić je potom pomoć pokušao naći 

vrativši se na M17, ali je smrtno stradao 

u udaru čak četiri automobila, koja su u 

mraku naletjela na njega. 

Dnevni avaz, 11. decembar 2011. 

Krao novac za lečenje 

devojčice 

N. I.(23) iz Bihaća uhapšen je juče zbog 

prevare. On se sumnjiči da je korisnike 

Fejsbuka varao tako što je prisvajao novac 

koji su oni uplaćivali za pomoć u lečenju 

petogodišnje Ajne Ramakić iz Bihaća. N.I. 

je iskoristio probleme porodice Ramakić i 

na Fejsbuku napravio lažnu grupu za pomoć 

devojčici. Postavio je svoj broj žiro 

računa na koji su građani uplaćivali novac. 

Press, 14. decembar 2011. 

Tužna sudbina 10-godišnjeg 

dječaka: Pacovi 

mu pojeli nos 

Muhamed Muja ima deset godina i ne 

zna kako je to imati disati normalno, 

jer su mu pacovi, kad je imao samo četiri 

mjeseca, ušli u kolijevku i izgrizli 

cijelu nosnu hrskavicu. 

Nezavisne novine, 7. decembar 2011. 

Bh. reprezentacija beskućnika 

ide na svjetsko prvenstvo 

BiH ima i jednu manje poznatu fudbalsku 

reprezentaciju. Riječ o selekciji beskućnika, 

koja će braniti boje BiH na svjetskom 

prvenstvu koje će se iduće godine održati 

u Meksiku. Izbor ovih reprezentativaca je 

veliki, a ne nedostaje ni optimizma, bar u 

sportskom nadmetanju. 


Korisnicima narodne kuhinje 

samo pola hljeba dnevno 

Narodna kuhinja Stari grad od početka 

naredne godine više neće moći svojim 

korisnicima davati po jedan hljeb 

dnevno, nego samo polovinu, jer je 

novca manje, a gladnih sve više. 


Pijan pet puta opljačkao 

istog čoveka 

Jedan žitelj Smedereva osuđen je na 

kaznu zatvora jer je u više navrata ove 

godine pljačkao istog čoveka uzevši 

mu novac, rakiju, karticu za mobilni 

telefon, TV-antenu, automobil. 

Blic, 14. decembar 2011. 

Bračni par sa trogodišnjim 

djetetom skočio sa 

šestog sprata solitera 

na Zvezdari 

Muž i žena sa trogodišnjim djetetom 

izvršili su samoubistvo skokom kroz 

prozor samačkog hotela u Batutovoj 

ulici u Beogradu, javljaju srbijanski 

mediji. Radio-televizija Srbije javila je 

da je bračni par poginuo, a da je dijete 

teško povrijeđeno nakon pada sa 

šestog sprada solitera u Batutovoj 21. 

na Zvezdari u Beogradu. 

Dnevni avaz, 6. decembar 2011. 

Jeste li znali da astronauti 

u svemiru ne mogu plakati? 

Dnevnik.hr, 14. decembar 2011. 

Da mu ne ubije majku, sin 

(15) čekićem pogodio oca 

24 sata, 13. decembar 2011. 

U 15 zvorničkih škola 

neispravna voda 

Na području zvorničke opštine voda za piće 

nije ispravna u 15 od 30 školskih objekata - 

utvrđeno je mikrobiološkom analizom. 

Zvornik, 13. decembar 2011. 

Starica, zaboravljena od 

svih, živi u fekalijama 

Prostor u kojem stanuje je, malo je reći, 

zapušten, higijenski uslovi su katastrofalni, 

a sanitarni čvor neupotrebljiv. 

Fekalije doslovno plivaju po sobi i pravo 

je čudo kako ova nesrećna žena već 

nije oboljela od neke zarazne bolesti. 


Slijepi će uskoro moći 

vidjeti jezikom? 

Tehnologija BrainPort, dizajnirana u 

SAD-u, funkcionira na način da su slike 

iz video kamere, koja je pričvršćena na 

tamne naočale, obrađene te zatim poslane 

malenom sondom koja je opremljena 

stotinama elektroda na jeziku. Jezik šalje 

impulse u mozak, koji primljene impulse 

“uči” interpretirati kao sliku. 

24 sata, 14. decembar 2011. 

Ganjao je oko škole: Profesor 

kamenom udario učenicu u 

glavu 

Crnogorska policija uhapsila je Z.B. (56), 

profesora u Javnoj ustanovi Obrazovni 

centar u Šavniku, zbog sumnje da je 

učenicu M.Š. (15) udario kamenom u 

glavu, nanevši joj teške telesne povrede. 

Kurir-info.rs, 14. decembar 2011. 

Pismeni sastav o Mevlidu, 

nagrađen dvojkom 

Radiosarajevo.ba, 14. decembar 2011. 


64

Nauka 

Globalna temperatura će se povećati za 3,5 stepena Celzijusa 

Nmjenama N 

a ovogodišnjoj koja je Konferenciji održana u Durbanu o klimatskim stručnjaci 

pro- 

su istakli da bi se zbog globalnog zagrijavanja i sve intenzivnijeg 

ispuštanja stakleničkih plinova, temperatura na 

Zemlji mogla povećati za 3,5 stepena Celzijusa. 

Na prošlogodišnjoj konferenciji zaključeno je da 

mora doći do smanjenja koji bi omogućili da se porast 

svjetske temperature zadrži ispod 2 stepena Celzijusa, 

koliko je ona iznosila prije početke industrijske revolucije. 

Nastojanja da se povećanje temperature smanji bit će 

vrlo teška i iznimno skupa, zaključila je grupa naučnika. 

Životinje mogu predosjetiti zemljotres 

Žmljotres Ž 

ivotinje tako mogu što predosjetiti osjete hemijske 

ze- 

promjene u podzemnim vodama neposredno 

prije samog udara, otkrili su naučnici 

s britanskog Univerziteta Open i 

NASE. Oni su otkrili da su životinje koje 

žive blizu podzemnih voda vrlo osjetljive 

na hemijske promjene, koje nastaju zbog 

otpuštanja čestica Zemljine kore i njihove 

reakcije s česticama vode pri čemu se 

stvara vodikov peroksid, spoj zbog kojeg 

životinje i bježe, objašnjavaju naučnici. 

Bežična konekcija smanjuje plodnost? 

Atira A 

rgentinski bežični naučnici internet otkrili može su naškoditi da radijacija spermi, koju poseb- 

emi- 

no ako se laptop postavi na krilo. Kada je bežična konekcija 

uključena, ona stvara elektromagnetno zračenje koje šteti 

spermi. Naučnici su sproveli i odvojen test sa laptopom koji 

je bio uključen, ali koji nije bio priključen na internet. Elektromagnetno 

zračenje u tom slučaju bilo je zanemarljivo. 

Međutim, ima stručnjaka koji odbacuju ove tvrdnje. 

Revolucionarni mamograf za 

skeniranje grudi 

Britanska kompanija 

napravila je 

revolucionarni mamograf 

za skeniranje 

grudi, koristeći tehnologiju 

za otkrivanje 

nagaznih mina. Ovaj skener može otkriti 

postojanje kancerogenih ćelija za samo nekoliko 

sekundi. On ne uzrokuje nikakav 

bol, sigurniji je od običnog mamografa 

koji koristi X-zrake, koji stvaraju rizik od 

zračenja. Stručnjaci vjeruju da će novi uređaj, 

koji je ujedno i jeftiniji, biti korišćen 

na ženama svih godina, za razliku od mamografa. 

Novi skener razvijen je koristeći 

tehnologiju za otkrivanje nagaznih mina. 

Stresne situacije koje žena 

preživljava utiču i na bebu 

Stresne situacije koje žena preživljava 

tokom prvog tromjesečja trudnoće 

utiču i na bebu u tolikoj mjeri da su šanse 

da se rodi dječak manje, dok je rizik od 

prijevremenog porođaja povećan, upozorili 

su stručnjaci. Rezultati istraživanja o 

tome kako je stres uslijed velikog zemljotresa 

2005. godine uticao na trudnice u 

Čileu pokazuju da 

na trudnoću više 

utiče stresna situacija 

nego stalna izloženost 

faktorima koji 

često prate ili izazivaju 

stres, poput briga 

zbog siromaštva. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Superheroji u borbi protiv 

bolesti srca 

Pored toga što genetika ima ključnu 

ulogu izbor životnog stila i navika, 

poput hrane koju biramo jesti 

ili koliko smo aktivni, još više su presudni 

kada je riječ o zdravlju kardiovaskularnog 

sistema. Materije kojih u 

izobilju ima u nekim veoma ukusnim 

namirnicama pravi su superheroji u 

borbi protiv bolesti srca. Povećana 

sklonost ka kardiovaskularnim problemima 

postaće prošlost ako na 

svom meniju osiguramo mjesto za 

jabuke, bademe, orahe, borovnice, 

grožđe, smokve i crnu čokoladu. 

Djeca trebaju što više skakati, 

trčati i boraviti u prirodi 

Djeca, posebno u predškolskom 

uzrastu do pete godine, što više 

trebaju skakati, trčati, boraviti u 

parku i prirodi, jer upravo to razvija 

njihove intelektualne sposobnosti, 

navode stručnjaci. Dokazano je da se 

50 posto sinapsi (funkcionalna veza 

između dvije nervne ćelije) razvija do 

pete godine upravo kroz aktivnosti i 

igru, koja nerijetko smeta roditeljima. 

Ukoliko dijete koje dnevno provede 

nekoliko sati gledajući TV, uz 

kompjuter i video-igre nema druge 

kompenzatorne aktivnosti (trčanje, 

skakanje, provlačenje, boravak u prirodi...), 

onda gotovo sigurno ulazi u 

rizik za pojavu nekog od razvojnih 

poremećaja. 


65

Istraga

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?