Istraga

Kutak za islamsku omladinu
Web-portal.minber.ba
Niko se neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvati
Magistar Emir Demir, član redakcije web portala
Minber.ba, napisao je odličan tekst o pretjerivanju u
vjeri. U nastavku prenosimo spomenuti tekst u cjelo-
Msti. “Islamska misija, a u općenitom smislu i sam islam, imaju
konstatne i varijabilne vrijednosti. Sve vrijednosti, koje su zacrtane
kao nepromjenjive, važeće su do onoga trenutka kada
prestanu zakoni i zakonitosti ovog svijeta, te nastupi drugi svijet
koji će neminovno doći. Jedna od konstantnih vrijednosti je
npr. značenje hadisa u kojem Najbolji čovjek, sallallahu alejhi
ve se sellem, kaže: ‘Ostavljam vam dvije stvari, ukoliko ih se
budete prdržavali nećete zalutati: Kur’an i moj Sunnet’. Ovaj
hadis nam precizira unverzalne - konstantne vrijednosti kojih
se kao muslimani moramo pridržavati. Međutim, primjena načela
i principa koji se crpe iz ova dva izvora islama je varijabilna
i shodna promjenama vremena i prostora, zastupljenosti ili nezastupljenosti
islama, vladavine islamskih principa, čovjekove
imanske i naučne snage i potencijala na individualnom ili društvenom
nivou... ‘Kada ne biste griješili, Allah bi vas uklonio
i doveo druge ljude koji bi griješili i od Njega oprosta tražili.’
Konstantna univerzalna vrijednost je npr. još u riječima Uzvišenog:
O vjernici, u islam u potpunosti uđite..., tj. ispunjavajte
sve obaveze i dobrovoljna djela, a izbjegavajte sve stroge zabrane
i pokuđena djela. Naša primjena islama nikada nije ekvivalentna
njegovim univerzalnim vrijednostima, a posebno kada se
govori o njegovoj primjeni u kontinuitetu, jer slabost čovjeka
iziskuje da griješi, zaboravlja, nepravdu čini, a griješenje označava
da se nešto od zabranjenog učini ili naređenog izostavi. Puka
čovjekova želja da potpuno savršeno izvrši obaveze, ne gledajući
na lične okolnosti, svoje okruženje i raspoložive potencijale, dovodi
ga u stanje kataklizme. Ljudi koji misle da do perfekcije
mogu dovesti svoju vlastitu primjenu propisa u čistoj su zabludi.
Neminovno je da savršenstvo primjene islama biva okrnjeno
fizičkim nedostacima u samim djelima ili onim manjkavostima
vezanim za same motive djelovanja, ali ‘Nastojte postupati onako
kako je najbolje, a ako ne možete onda bar približno najboljem.’
Ali, Allahova milost je velika! Prije svega, višestruko nas
nagrađuje za svako učinjeno djelo, a kako rekosmo - svako od
tih učinjenih djela zbog naših ljudskih slabosti ima nedostataka,
koji se, onda, anuliraju spomenutim uvišestručavanjem. Potom,
nagrađuje nas prema našim iskrenim namjerama, makar
naša djela ne bila učinjena. Moja milost je sve obuhvatila.
Čudim se onim ljudima koji ne shvataju ova značenja. Čudim
se onima koji stalno teže ka perfekcionizmu, cjepidlačenju u
vjeri i hrvanju s onime što ne mogu nikada nathrvati: ‘Niko
se neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvati’ – riječi su
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takvi i sami na kraju propadnu.
Ali, kako su nathrvani, šta im se desilo? Oni su spoznali
univerzalna značenja koja, također, na univezalan način žele
sprovesti u praksu, zaboravljajući i ignoririrajući vlastite sposobnosti
i spremnost, a zatim realnost u kojoj žive i obitavaju.
Ovakva hiperpresija uzrokovana kolizijom upornog nastojanja
izjednačenja konstantnih i varijabilnih vrijednosti je neizdrživa
za prirodu u kojoj je čovjek stvoren, pa tada čovjek neminovno
zapada u potpuni kolaps, razočarenje u samu vjeru, a na kraju
i njeno napuštanje. ‘Obavežite se činjenjem djela koja možete
podnijeti, jer Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi.’ Nemojmo
biti u zabludi i smatrati da ustrajno pretjerivanje, koje
vidimo kod određenih ljudi, neće nikada biti privedeno kraju.
Zapravo, što je pretjerivanje duže, daleko je veća vjerovatnoća
potpunog kraha. Koliko je namaza zbog neshvatanja ovog principa
ostavljeno, koliko je znanja zaboravljeno, koliko je djece
odgojno zapušteno, koliko je mahrama i nikaba skinuto, koliko
je sunnet-brada obrijano, koliko... koliko...?
Još se više čudim onima koji su sebe lično i svoju primjenu islama
stavili na stepen nepomjenjivih vrijednosti, smatrajući sebe i
svoje postupke mjerilima ispravnosti islama kod ostalih.
To su danas one ‘kadije’ koje iza svakog ćoška vire hvatajući
tuđe pogreške.
To su one siledžije čije se sjeme nije zatrlo još od Zul-Huvejsirovog
napada na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
To su oni što se saburu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
nisu naučili, ‘trčeći pred rudu’ i zatvarajući svima nama
već otvorena vrata.
To su oni što su svakome ‘istinu’ spremni reći, samo je još sebi
nikada nisu saopćili.
To su oni što svugdje nos smiju zabosti, ali samo ne u svojoj
vlastitoj kući, jer će tamo ‘krvava’ nosa ostati.
To su oni što su pred braćom muslimanima grlati, a pred ostalima
skrušeno pognuti.
Kao da im je prikazana pozicija u Džennetu, pa iz Dženneta
ljudima sude za njihove postupke?
Kao da primjena islama garantira čovjeku ulazak u Džennet?!
Kao da su oni danas sigurniji od Ebu Bekra i Omera da će ući
u Džennet?
Kao da o njihovoj primjeni islama ovisi opstanak samog islama!
Kao da su potpuno sigurni da im Allah sutra neće utrnuti svjetlo
imana i ljubav koju trenutno nose prema ovoj vjeri, a onda
ih usaditi u srca drugih ljudi?
Kao da onaj, koga svojim očima i srcem danas zbog njegovih
grijeha s podozrenjem gledaju, sutra ne može od njih bolji biti?
Kao da Allah njihova ‘savršena’ djela ne može u prah pretvoriti,
a prihvatiti jedno dobro djelo najvećeg grješnika i tim povodom
ga u Džennet uvesti?
Abdullah b. Mubarek je rekao: ‘Nećeš izliječiti svoju oholost,
dok ne budeš svakog čovjeka koga vidiš boljim od sebe
smatrao.’”
16. decembar - 21. muharrem
30