Istraga
Hutba:Ruše zgradu da bi popravili ciglu vehabiziranih ... - Saff.ba
Hutba:Ruše zgradu da bi popravili ciglu vehabiziranih ... - Saff.ba
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
na njegovu uhapšenost.<br />
Kako to konkretno izgleda?<br />
Tako što se na<br />
ulicama Banja Luke<br />
slavi “predsjednikov<br />
rođendan”. Tako što se<br />
pojavi bošnjački klasik<br />
Dževad Karahasan da<br />
kaže kako “Karadžića<br />
ne treba demonizirati”,<br />
jer je po njemu<br />
“Karadžić žrtva historije”.<br />
Nek’ je nama Radovan<br />
žrtva, Dževade!<br />
Kad se jedan Dževad u<br />
Bošnjaka toliko brine o<br />
Karadžiću, zato ne bi bijeljinska<br />
BNTV u prvim<br />
minutama informativnih<br />
emisija izvijestila<br />
o najvažnijem pitanju<br />
za naciju: “Radovan<br />
Karadžić već četiri dana<br />
čeka antibiotike da bi<br />
mogao da sanira tešku<br />
prehladu...” Mediji prenose<br />
izjavu Radovanove<br />
kćerke, Sonje Karadžić<br />
Jovanović: “Plašim se jer<br />
ovo opasno liči na slučaj<br />
Slobodana Miloševića<br />
i mnogih u Hagu<br />
koji...” Možemo svi mi<br />
o Karadžiću misliti šta<br />
hoćemo, ali svi Srbi u<br />
njemu vide prvog predsjednika<br />
RS i haškog<br />
mučenika koji zavređuje<br />
ljubav i sikiranciju cijele nacije za njegovo<br />
zdavlje i patnje koje podnosi.<br />
Srbe, zapravo, i ne zanima šta neko<br />
misli o srpskim pitanjima, jer oni<br />
imaju svoj stav o svemu srpskom, za<br />
razliku od iskompleksiranih Bošnjaka<br />
koji čekaju da im neko drugi kaže šta<br />
valja, a šta ne valja. U tome Srbima<br />
pomažu međunarodni zvaničnici, od<br />
nekadašnjih britanskih lordova, koji<br />
su u ratu jednu secesionističku huntu<br />
uvažili kao “stranu u sukobu”, pa<br />
do sadašnjeg američkog ambasadora<br />
u našoj zemlji, Patrika Muna, koji je<br />
pristao da u Banjoj Luci razgovara bez<br />
državne zastave Bosne i Hercegovine,<br />
odnosno, pod zastavom Republike<br />
Srpske koja je zauzela državni pijedestal.<br />
Američki ambasador Mun je morao<br />
momentalno tražiti postavlja nje<br />
državnih simbola BiH, ili napustiti<br />
ovo obezdržavljeno mjesto, namjesto<br />
što je podržao secesionističko gusarstvo<br />
Milorada Dodika. Nažalost, nema<br />
više ni jednog bošnjačkog političara<br />
koji bi na to upozorio, jer svi vire iz<br />
jedne nogavice Milorada Dodika i<br />
druge nogavice američkog ambasadora.<br />
Zato bošnjački političari<br />
ne smiju ni jednu zucnuti u<br />
povodu hronike heftičnih<br />
napada na džamije i povratnike,<br />
jer se računa kako se<br />
tolerancija i mudrost mjere<br />
šutnjom o potlačenosti<br />
bošnjačkog naroda. Naravno,<br />
riječ je o kukavičluku, o<br />
ugursuzluku, o bjedništvu<br />
zadnje vrste, koje mora<br />
biti tumačeno kao historijska<br />
neodgovornost spram<br />
činjenice da su Bošnjaci<br />
danas jedini evropski narod<br />
koji živi u stanju apartheida<br />
i permanentnog progonstva.<br />
Šutnja je saučesništvo u<br />
ovom zločinu, ma koliko se<br />
ta šutnja prodavala kao kooperativnost.<br />
Napose, u ime te kooperativnosti<br />
bošnjačko je rukovodstvo<br />
prihvatilo Republiku Srpsku...<br />
- “Sva sreća pa postignuti tzv.<br />
sporazum nema nikakve vrijednosti.<br />
Vrijedi koliko i svaka izdaja. I prevara.<br />
Niko, pa makar se on zvao i Alija<br />
Izetbegović, nema pravo potpisati kraj<br />
Upravo se rađa<br />
jedna nova<br />
patriotska<br />
energija, čiju<br />
ideološku<br />
osnovu čini<br />
Referendum iz<br />
1992., odnosno,<br />
zahtjev za<br />
njegovom<br />
rehabilitacijom<br />
u ustavnom<br />
biću Bosne i<br />
Hercegovine.<br />
Pokret koji u<br />
perspektivi broji<br />
oko 100.000 bh.<br />
patriota.<br />
bosanske državnosti.<br />
Predsjednik je to mogao<br />
učiniti privatno, ali nikako<br />
u ime Države. Referendum<br />
o suverenitetu<br />
iz 1992. je jedini legalan<br />
i legitiman i sve što se<br />
kosi s voljom građana<br />
RBiH, nelegalno je i nelegitimno”<br />
– pisao sam<br />
u kolumni pod naslovom<br />
“Smrt Bosne”, od 1.<br />
decembra 1995. godine,<br />
koja je poslije uvrštena u<br />
moju knjigu “Krv boje<br />
benzina”.<br />
Šesnaest godina, nije<br />
šala!, sjedimo u ovoj<br />
istoj rečenici. Nema te<br />
sile koja može potrati<br />
činjenicu da je Dejtonski<br />
sporazum kriminalni<br />
ugovor! Dejtonska kriminogenost<br />
proizilazi iz<br />
nasilnog obezvređivanja<br />
demokratske volje bh.<br />
građana iskazane na<br />
Referendumu iz 1992.,<br />
kao jedinog legalnog i<br />
legitimnog izraza demokratske<br />
volje o uređenju<br />
Bosne i Hercegovine.<br />
Iza Dejtonskog sporazuma<br />
ne stoji nikakva<br />
demokratska volja, jer se<br />
o dejtonskom uređenju<br />
nisu izjašnjavali bh.<br />
građani, već je takvo<br />
uređenje nametnuto nasiljem,<br />
fizičkim i političkim,<br />
što je suprotno pravnoj snazi<br />
demokratije, legitimiteta<br />
i legaliteta. Bošnjačka politika<br />
je nakon uspostave<br />
mira imala u rukama sve<br />
pravne argumente da otvori<br />
i dobije proces preispitivanja<br />
pravne podloge Dejtonskog<br />
sporazuma, kao<br />
nametnutog i kriminalnog<br />
akta.<br />
U otvorenom pismu<br />
Aliji Izetbegoviću, (Walter, r<br />
br. 52, od 15. maja 2002.),<br />
između ostalog sam napisao:<br />
“Gospodine Alija<br />
Izetbegoviću, molimo Te da<br />
povučeš svoj potpis sa Dejtonskog<br />
sporazuma i da priznaš da si<br />
taj potpis metnuo pod prisilom i ucjenom!<br />
U međunarodnom pravu postoje<br />
jasne odredbe da se - ništavnim<br />
smatraju svi ugovori koji su potpisani<br />
pod prisilom. Bečka konvencija<br />
iz 1969. kaže da je – ništavan svaki<br />
ugovor zasnovan na prevari (član 49),<br />
16. decembar - 21. muharrem<br />
19