Istraga

Naučni radovi
Status atributske rečenice u bosanskom, hrvatskom
i srpskom jeziku
Atributska rečenica
uveliko doprinosi u
kreiranju slikovitosti izraza
Jedinstvena definicija rečenica
koja bi obuhvatala sve njene
karakteristike do danas nije
izrečena. Razlog tome jeste
aspekt iz kojeg se ona promatra.
Međutim, rečenicu ipak nije
nemoguće definirati. Tako,
ukoliko rečenicu posmatramo
kao obavijesnu jedinicu,
najprihvaćenija definicija bila
bi da je rečenica najmanja
jezička jedinica kojom se prenosi
potpuna obavijest
Piše: Nermina Usejnovski, prof.
Rezime
Uovom radu ću se bazirati,
prije svega, na složenu rečenicu,
nezavisnu i zavisnu,
ali je akcenat na atributskoj rečenici
i problematici njenog nazivanja (ili
postojanja) u bosanskom, hrvatskom,
srpskom. U čemu je sličnost, a u čemu
razlika, kada je u pitanju ova rečenica,
vidjet ćemo kroz rad. Istraživanje sam
napravila uporedbom gramatika sva
tri jezika.
Ključne riječi: složena rečenica,
nezavisnosložena rečenica, zavisnosložena
rečenica, atributska rečenica
Prije nego što se pozabavimo atributskom
rečenicom u složenoj rečenici,
osvrnimo se na pojam rečenice,
njenu složenost te ćemo na koncu sagledati
odnose klauza unutar složene
rečenice s naglaskom na atributsku
klauzu.
Šta je rečenica?
Jedinstvena definicija rečenica koja bi
obuhvatala sve njene karakteristike do danas
nije izrečena. Razlog tome jeste aspekt
iz kojeg se ona promatra. Međutim, rečenicu
ipak nije nemoguće definirati. Tako,
ukoliko rečenicu posmatramo kao obavijesnu
jedinicu, najprihvaćenija definicija
bila bi da je rečenica najmanja jezička jedinica
kojom se prenosi potpuna obavijest. 1
Ako rečenicu posmatramo kao gramatičku
jedinicu, onda nas prvenstveno
zanimaju zakonitosti njenog gramatičkog
ustrojstva, te u središte pažnje stavljamo
predikativnost koja diktira zakonitosti po
kojima se konstituira rečenica. Predikativnost
rečenični sadržaj određuje s obzirom
na gramatičke oznake lica, vremena i načina
(modalnost). Kategorija predikativnosti
sadržana je u predikatu, te se stoga
bez predikata rečenica ne može ostvariti. 2
Dakle, bez predikata nema rečenice.
Svaka rečenica u svom sastavu ima
najmanje jedan predikat i takva je rečenica
prosta rečenica. Nerijetko u našem
jeziku srećemo rečenice sa dva ili više
predikata, takvu rečenicu nazivamo
složenom rečenicom.
Npr. U mom vrtu procvjetala je
cr-
vena ruža. prosta rečenica
U mom vrtu procvjetala je
ruža koja
je crvena. složena rečenica
Složena rečenica
Već smo definirali složenu rečenicu
kao rečenicu koja u sebi sadrži dva ili
više predikata. U ovom dijelu ukratko
se prisjetimo osnovnih karakteristika
složene rečenice.
Proste rečenice koje su sastavnice složene
nazivaju se surečenice ili klauze.
Ovisno o gramatičkom odnosu koji
se među klauzama u složenoj rečenici
uspostavlja, razlikujemo nezavisan i zavisan
odnos, te stoga razlikujemo nezavisnosložene
e (koordinirane) i zavisnosložene
(subordinirane) rečenice.
U Gramatici bosanskoga jezika razli-
kujemo tri vrste nezavisnosloženih rečenica
(sastavne, rastavne, suprotne), 3
dok Gramatika srpskog jezika navodi
još i zaključne i isključne, 4 kao i Hrvatska
gramatika, koja isključne naziva
izuzetnim rečenicama. 5 Nezavisnosložene
rečenice mogu nastati na dva načina,
spajanjem i nizanjem. Spajanjem
nastaju eksplicitne, a nizanjem implicitne
nezavisnosložene rečenice.
Kada klauze u složenoj rečenici
stoje u odnosu gramatičke zavisnosti,
imamo zavisnosložene rečenice. One
nastaju kao rezultat zavisnog slaganja
prostih rečenica, a to slaganje zovemo
uvrštavanje. Uvrštavanje podrazumijeva
uvođenje predikativne jedinice (klauze)
namjesto nekog nepredikativnog
člana proste rečenice. 6
Npr. Vidio sam marljive ljude.
Gramatika bosanskoga jezika poznaje
sljedeće zavisnosložene rečenice: atributske,
objekatske, adverbijalnoodredbene, u
koje, dalje, spadaju: mjesne, vremenske,
načinske poredbene, uzročne, posljedične,
namjerne, pogodbene i dopusne, 7
dok
u Osnovama gramatike bosanskog jezika
Ibrahim Čedić zavisnosložene rečenice
dijeli na: subjekatske, predikatske,
izrične, atributske i apozitivne, adverbijalne,
koje dalje dijeli na vremenske, mjesne,
načinske, uzročne, posljedične, namjerne,
pogodbene i dopusne. 8 Hrvatska gramatika
prepoznaje: subjektne, predikatne,
objektne i adverbne rečenice, a naknadno
se navodi da se zavisne rečenice koje su
pridružene imenici ili zamjenici u glavnoj
rečenici zovu atributne rečenice. 9
Gramatika srpskog jezika
zavisne
rečenice dijeli na: namjerne, vremenske,
načinske, uzročne, posljedične, uslovne,
odnosne, izrične. 10
Atributske zavisnosložene rečenice
uvršatavaju se po nekoj supstanstivnoj
riječi osnovne rečenice i u složenoj
rečenici prema toj riječi odnose se kao
atribut u prostoj rečenici. U zavisnosti od
toga u kakvom značenjskom odnosu stoje
naspram supstanstivne riječi po kojoj su
uvedene, razlikujemo restriktivnee
i nerestriktivne
atributske rečenice.
Restriktivnee
su one koje se uvode
na osnovu supstantivne riječi širokog
značenja, a nerestriktivne e se uvrštavaju po
supstantivnim riječima uskog značenja. 11
Za razliku od Gramatike bosanskoga jezika,
Hrvatska gramatika a ne prepoznaje
restriktivne i nerestriktivne atributske
rečenice, kao ni apozicijske, a atributsku
rečenicu definira kao zavisnu rečenicu
“koja se u glavnu uvrštava na mjesto njezina
atributa i prema imenici ili zamje-
16. decembar - 21. muharrem
62