Istraga

Peter ne može trenirati u Pakistanu
jer mu je pasoš oduzet, zato trenira
u Hamburg-Lohbrueggeu, preko puta
prodavnice Netto. S njim treniraju drugi
muslimani. Potiljak trenera izgleda kao
da mu je neko pod kožu pokušao sakriti
hrpu teniskih loptica. Bio je trener u njemačkim
oružanim snagama, poznat je
u 151. pješačkom bataljonu iz Neubrandeburga.
“S hvalom i sjećanjem”, piše na
zidu male sobe za treniranje.
Peter i ostali moraju na pesnicama raditi
sklekove, tri minute, ponekad duže,
a trener ide okolo i udara ih nogom u
stomak, bedra ili grudi. Niko se ne buni.
Zatim, trener pretrčava preko stomaka,
prije nego li učenici unište nerve u podlakticama.
Onda slijedi borba noževima,
boksanje, jedan protiv dvojice, jedan
protiv trojice.
Isti ti učenici se kasnije grle, zbijaju
šale, crkavaju od smijeha.
Na zidu kao u crvenoj magli stoji nacrtan
gladijator, pored njega kralj Leonidas
iz filma “300” s mačem u ruci i jednoj
strijeli koja probada desnu bradavicu
i izlazi opet iz lijeve bradavice.
Kad se Peter bori, on se tad smješka.
Kada udara ili dobija udarce, pogled mu
je oboren a njegove oči bivaju veće. On
trenira već duže, i ekstremnije od ostalih.
Kada svi odu, on nastavlja sa 70 sklekova
i 30 vježbi na vratilu.
“Disciplina je sve, nebitno je li učenje
u pitanju ili trening. Svako mora biti disciplinovan
i imati plan”, kaže Peter.
Njegova vjera je kruna svega. Kada
radi hidžamu, puštanje krvi, najvažnije
je da su osnovni higijenski uvjeti ispunjeni,
nastavlja Peter dalje. Nakon molitve
obilazi sve i gasi svjetla. Smatra ispravnim
da je u Al-Kuds džamiji postavljen
natpis: “Molimo da ne ostavljate bicikla,
inače će biti uklonjena – Uprava”.
Peter je sa svojom braćom u vjeri na
ulazu prostorije u kojoj treniraju.
Bolji čovjek
Na zidu sobe gdje treniraju, na ulazu,
Peter je sa svojom braćom u vjeri nalijepio
27 novinskih isječaka, koristeći ljepljive
gume kako se tapete ne bi oštetile.
U člancima se radi o pucnjavama, ubitstvu
Brunnera, protokolu smrti Loveparade.
“Dosta je više!”, piše pored, “Konačno
zatvor ubici radi 20 centi”, “Ovo
je Melaniein silovatelj”, “Mjesto zločina
Neustadt: Ponovo je noć bila noć nasilja”.
27 članaka o propalom svijetu. Peter stoji
ispred i čita vrteći glavom. “To ovdje stoji
da bi ljudi znali šta se vani dešava, kontaš?
Sve su to originalni slučajevi.”
Kada se u gradu slavi finale za Svjetsko
prvenstvo u fudbalu, Peter ide u džamiju.
I dok drugi vjeruju da Peter živi u pogreš-
nom svijetu, on misli suprotno od toga.
Dok drugi vjeruju da je Peter izgubljen,
on se osjeća spašenim, konačno.
Kasnije, u podrumu gdje se nalazi
prostor za trening, jedan brat uči suru El-
Fatiha. Jasno i glasno odzavanja njegov
glas između vratila i tegova. Peter klanja
onako kako se i bori: kao vojnik, s tačnim
pokretima, rame uz rame, noga dodiruje
nogu onog što stoji pored njega, svi prsti u
jednoj liniji, da šejtan ne bi mogao proći.
Peter prvo pada na koljena, zatim spušta
ruke na tlo, tako se približava Bogu.
“Ja sam ustvari već odavno trebao da
odem”, kaže kasnije u podzemnici. Da
“ode”, misli na Pakistan. Džihad je vrsta
životnog osiguranja za njega, njegovu
porodicu, u raju će mu se za to isplatiti
hiljadu puta više, kaže Peter. Želi otići u
Pakistan, čim dobije pasoš nazad.
Eric Breininger, džihadist, umro je u
Vaziristanu, na usnama je imao osmijeh
kada su ga pogodili, priča Peter. Njegovo
tijelo je preliveno kiselinom jer nisu htjeli
da se zbog tog osmijeha drugi ne podstaknu
na isto djelo. Ipak, tijelo nije istruhlo,
mirisalo je na mosuš dvije sedmice nakon
toga.
“Putovanje, ono počinje odmah”,
kaže Peter.
Može li se Peter zaustaviti? Kako nekom
oduzeti raj?
Kada vlasti zatvore džamiju, nove se
otvaraju negdje drugo, u Pinnebergu ili u
Harburgu, najnovija, koju čuvari Ustava
ne žele da spomenu, je otvorena u Borgfeldu.
S vana se ne mogu odmah prepoznati,
čak ni susjedi ne znaju o čemu se radi. To
16. decembar - 21. muharrem
61
je svijet pozadinskih dvorišta. Ako prislonimo
uho na tepih u Assalam-džamiji, u
kojoj on ponekad klanja, čuje se tiho šaptanje
klanjača i brujanje auta u podzemoj
garaži ispod.
Kada Peter razgovara o nečemu važnom,
kao o planu putovanja ili o financiranju,
tada ostavlja svoj mobitel kod kuće
i ide šetati pored Alstera. Stavlja prsta na
usta i mimikom dočarava neizrečene riječi.
Pokret s kojim pokazuje da u rukama
drži kalašnjikov je znak za džihad.
Otkako je konvertirao u islam, njegova
majka, srdačna i vrlo ljubazna gospođa,
je vrlo zadovoljna s njim. Zvuči čudno, ali
Peter je u zadnjim godinama ipak napredovao
u životu. Vjera ga je smirila, i njegova
majka kaže: “Allah mi je poklonio novog
sina, El-hamdulillah, nije bio uvijek
ovakav kao što je sada”.
Ako ga neko u noći nazove i zamoli
za prenoćište, on ga ugoštava. Ko ostane
bez posla, njemu pomaže da dobije
novi posao. Ako vidi da žena koja raznosi
poštu gura kolica trotoarom, Peter
se izmakne u stranu. “Hvala”, kaže ona,
“Molim”, odgovori on. Kupuje kinderjaja
za djecu svojih prijatelja jer se djeca
uvijek obraduju, a i on se raduje s njima.
On preporučuje sokove “hohes C” i
“Granini”, oni su kvalitetni. Naknadno
je završio osnovnu školu, drogu više nije
uzimao, posao je našao u distributivnom
centru u Hamburgu, na odjelu za
voće i povrće.
Pospremi i obriše sto nakon jela. “Ako
majka nije zadovoljna s djetetom, ono
neće ući u raj”, kaže Peter.