Sadržaj

Uvodnik
Ko se vrato, vratio se
Ko je zainteresiran za brisanje člana dijela Dejtonskog sporazuma stižu sa svih
K48 iz Prijedloga zakona o pop- strana... U upravo objavljenom izvještaju
Kisu stanovništva, domaćinstava i Human Rights Watch o stanju ljudskih
Kstanova u BiH, a koji se nalazi u proceduri
prava u BiH u 2011. godini govori se i
Parlamenta BiH? Kad se zna da je
član 48 predviđao da će prilikom formiranja
vlasti i dalje važiti etnička struktura
prema popisu iz 1991. godine i to
sve do potpunog provođenja Aneksa 7
Dejtonskog sporazuma – onda je jasno
čiji je interes da se legalizira stanje na
terenu proizvedeno genocidom. Ali, zar
je to i bošnjački interes?! Kako se uopće
moglo dogoditi da bošnjačke političke
elite, u koju spada i SDP, pošto egzistira
od bošnjačkih glasova - pristanu na
ovo očigledno saučesništvo u
genocidu nad Bošnjacima?!
Jer, genocid nije samo ubijanje
i protjerivanje ljudi, genocid
je i kada se rezultatima tog
zločina daju legalne dimenzije
i zakonska svojstva. Ambicija
da se član 48 zauvijek pošalje u
prošlost proizilazi iz uvjerenja
da se od Aneksa 7 nema šta
više očekivati – ko se vratio,
vratio se – te da je vrijeme
konačno staviti tačku na priču
o povratku. Činjenica da niko još ne smi-
je izgovoriti istinu da je Aneks 7 propao,
već se ta istina zamotava u brisanje člana
48, ukazuje da se iza priznavanja te istine
krije neki ozbiljan politički potencijal, koji
bi mogao promijeniti strukturu uređenja
u BiH. Zato se pokušava na mala vrata
isposlovati legalizacija genocida, kako
niko ne bi postavio pitanje o povratku na
prethodno pravno stanje, kad se ustanovi
da obaveze iz Dejtonskog sporazuma nisu
realizirane. Trenutno je sve više činjenica
koje ukazuju da povratak izbjeglica nije
realiziran, a nije teško dokazati ni zašto –
zato što su se vlasti RS-a i javnim i tajnim
kanalima trudile da povratnicima učine
o povratku izbjeglica, te se navodi da –
“usvajanje revidirane strategije 2010. za
podršku povratku izbjeglica i raseljenih
lica nije skoro ništa pomoglo da se
poveća broj povrataka”. Očito je kako
je ova “revidirana strategija” bila još jedan
vid bacanja prašine u oči, a možda
i mlaćenja para i prazne slame, kako bi
se još dublje zamaglila istina o propasti
Aneksa 7. Podaci UNHCR-a kazuju da
je samo 146 izbjeglica i 177 raseljenih
lica vratilo se u svoje prebivalište od prije
rata u prvih šest mjeseci 2011.
godine. A u inostranstvu
imamo 1.300.000 ljudi koji
su se u trećim zemljama našli
kao žrtve nasilja i etničkog
čišćenja, kojima represivni
mehanizmi u RS-u nisu
omogućili povratak na svoja
ognjišta. U izvještaju HRW
se kaže da je polovinom 2011.
registrirano 113.188 raseljenih
lica, uključujući oko 7.000
u kolektivnim centrima, od
kojih 48.583 u FBiH i 64.359 u RS
i 246 u Brčko distriktu. Sad bi sve te
činjenice trebale da odu u prošlost, u interesu
popisivanja i pravnog prihvatanja
stanja na terenu, što je ništa drugo nego
betoniranje genocida nad Bošnjacima.
Bošnjačkim političkim oligarhijama je
izgleda važnije da njihovi ministri zasjednu
u, za njih i njihove porodice ali
i partije, veoma isplative fotelje, glume
nekakvu zajedničku vlast, nego da, bar
na ovaj način (insistiranjem na usvajanju
zakona u njegovoj prvobitnoj formi, zajedno
sa članom 48), zaštite državu Bosnu
i Hercegovinu i njegovu najobespravljeniju
kategoriju, povratnike, i spriječe
život nemogućim. I danas se mjesečno realizaciju karađorđevsko-genocidnih
događa po nekoliko terorističkih napada
na džamije, šalju se prijeteće poruke,
a vlasti RS-a uporno pokazuju da ovaj
entitet smatraju prostorom koji je slobodan
samo za stanovnike pravoslavne
vjere. Ako je to razlog zašto nije realiziran
Aneks 7, onda taj razlog treba trpjeti i
sankcije, u vidu ukidanja i povratka na
stanje multietničke Republike BiH. Upravo
da se to ne bi dogodilo, beogradski
obavještajci su organizirali atmosferu za
izglasavanje brisanja člana 48, kako bi
se preduprijedilo pitanje odgovornosti i
pravnih posljedica zbog propasti Aneksa
7. A informacije o propasti ovog ključnog
nauma, koji poprimaju sve prefinjeniju
i perfidniju formu. Svojim “za” oni prihvataju
odgovornost za sve što će se, kao
neminovna posljedica usvajanja jednog
ovakvog zakona, dešavati u budućnosti
i za sve daljnje nepravde, obespravljenja
i aparthejde koji će se, u ime srpstva, sv.
Save, i inih “svetih” vrijednosti, provoditi
nad, ionako dovoljno unesrećenim,
bošnjačkim povratnicima. I na kraju,
podsjećam ih na riječi Uzvišenog: I ne
držite stranu onih koji nepravedno postupaju,
pa da vas vatra prži; vi nemate drugih
zaštitnika osim Allaha, inače, nema
vam pomoći! (Hud, 113.).
Impressum
Izdavač
GID SAFF
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo
mob: +387 61 255 322
distribucija: +387 62 287 412
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,
Filijala Bugojno
part br: 6764162000885351;
transakcijski: 1613000022234395
Glavni i odgovorni urednik
Semir Imamović
Redakcija
Abdusamed Nasuf Bušatlić,
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz
Hodžić
DTP
Semir Šišić
Lektor
Abdulmedžid Nezo
Stalni saradnici:
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem
Dizdar, Fahrudin Sinanović
Ostali saradnici:
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem
Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber
Direktor
Semir Mujić
Direktor marketinga
Semin Rizvić
+387 62 343 635
Koordinator za dijasporu
Ramadan Rušid
+386 41 255 239
Štampa
EMANET d.o.o., Zenica
Časopis izlazi svakog drugog petka.
Rukopisi, diskete i fotografije se ne
vraćaju.
ISSN 1512-651X
redakcija@saff.ba
saffmagazin@yahoo.com
www.saff.ba
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,
nauke, kulture i sporta pod brojem 622
27. januar - 4. rebiu-l-evvel
5