Sadržaj

dž. š. kudi ovakve ljude i veli: “Oni ne
obavljaju namaz, nego lijeno i ne dijele,
nego preko volje.”
U drugom ajetu Allah dž. š. kaže:
“Kada ustaju na namaz, ustaju lijeno,
nastojeći da ih svijet vidi i ne sjećaju se
Boga osim samo malo.”
Na trećem mjestu Alejhisselam nas
upućuje, da se Bogu dž. š. utječemo
od škrtosti i straha. Škrt čovjek škrtari
svojim imetkom. Ne troši ga niti u
svoju korist, niti u korist zajednice. On
misli da je najveća sreća u samom gomilanju
imetka, a ne zna da je u tome
prava njegova nesreća na budućem svijetu,
a često puta, pa i u velikoj većini
slučajeva, i na ovom svijetu. Kur’an
kaže:
“Neka ne misle oni što škrtare
dobrom, koje im je Bog dao, da je to
njima dobro! To je njima zlo. Na Sudnjem
danu će dobiti okove od onoga
što su škrtarili njime.”
Najveći grijeh
Strah je pak previše škrtariti sa svojim
životom i previše se bojati samu
sebi. Ovo je jedna velika mahana za
čovjeka. Strašljiv čovjek nije ni za kakvu
ideju. Čovjek ne treba da se previše
sebi boji, naročito kad se radi o
vjeri. Pravom muslimanu je vjera iznad
života i iznad svega. Vrlo su slabi oni
muslimani koji žale za vjeru žrtvovati
imetak i život. Allah dž. š. veli: “Pravi
muslimani su samo oni koju vjeruju u
Boga i Božijeg Poslanika, a iza toga ne
sumnjaju i bore se i imecima i životom
na Božijem putu. To su iskreni muslimani.”
Na četvrtom mjestu tražimo od
Uzvišenog Allaha da nas sačuva teška
duga i prevlasti neprijatelja. Dug je vrlo
teška stvar. Pored toga, što dug ponizi
čovjeka na ovom svijetu, on je ako
ga čovjek ne vrati, veliki grijeh i kod
Boga. Alejhisselam kaže:
“Najveći grijeh s kojim
će rob pred Boga izaći, iza
velikih grijeha koje je Bog
zabranio, je da umre čovjek
pod dugom, a ne ostavi čim
će se njegov dug podmiriti.”
Alejhisselam bi običavao
reći: “Utječem se Bogu od
bezvjerstva i duga!” Pa su
mu rekli: “Zar izravnjavaš
dug sa bezvjerstvom?” A on
odgovori: “Da!” (Ovaj se
hadis nalazi u Nesaijinoj i
Hakimovoj zbirci.) Pa i kad
čovjek bude prinuđen da pozajmi,
treba da gleda da vrati
čim prije mogne. U ovom
slučaju će mu Bog pomoći.
Poslije nesreće
i gotova djela,
treba čovjek
da se sjeti da
mu je to od
Boga određeno
bilo i da ga
nije moglo
mašiti. Kada
ovo promotri,
umanjit će
sebi žalost i
tugu i neće,
pribavljajući
sebi tugu,
povećavati i
potencirati
svoju nesreću.
Alejhisselam kaže: “Ko uzme
svjetski imetak s namjerom da ga
vrati, Bog će za njega vratiti i pomoći
mu. A ko uzme svjetski imetak s
namjerom da ga uništi, Bog će njega
uništiti.”
Koliko je pak štetna i strašna prevlast
neprijatelja, kako za pojedince,
tako i za zajednice, to je sasvim svakome
jasno, te prema tome ne treba
daljnjeg tumačenja.
Eto, to je osam stvari za koje nam
Alejhisselam nareduje da Boga dž. š.
molimo da nas od njih sačuva. Nije
dovoljno, kako sam i prije
napomenuo, samo jezikom
Boga moliti. Potrebno je
razumjeti štetnost i opasnost
navedenih stvari, pa
i djelom nastojati da ih od
sebe otklonimo, a uz to ne
zaboravljati ni Boga ni Njegovu
neograničenu moć i
milost. Ljudi, koji ovako
postupe, zaslužuju da im
Bog pomogne, i posljedica,
koju Alejhisselam spominje
od ovakve molbe, kod njih
će se ostvariti. Oni će biti
sretni i napredni u svakom
pogledu na oba svijeta.
Bože, Ti nas učini ovakim
ljudima!
27. januar - 4. rebiu-l-evvel
60