Sadržaj

More documents

Recommendations

Info

Kolumna Borba za opstanak Izvještaj j sa Interne klinike Koliko košta ova tinta kojom nastojim svjedočiti čist obraz, u vremenu opće prostitucije duha? Da li bi, i za koliko decenija bi, moja djeca mogla razumjeti ovo što pišem ako bi ostala bez mene, u pustinji bošnjačke otuđenosti, u kojoj nema mjesta ni za mene, a kamoli za njih? Sjetim se onda, kako su sumnje i strahovi šejtansko maslo, pridignem se u bolesničkom krevetu, pa zapisujem ove riječi Piše: Fatmir Alispahić Zamislimo da je neko dejtonsko potrčkalo, tipa Envera Kazaza, na radnom mjestu izloženo takvom mobingu i diskriminaciji da njegov šef s njim ne komunicira već godinama, pa njegove poslove daje drugim službenicima, a cijelom kolektivu išareti da s njime ne komuniciraju, da ga izoliraju, jer bi svako mogao imati istih problema, ako se ne pridržava ove nepisane naredbe; zamislimo da supruga od tog “enverakazaza”, sticajem okolnosti, radi u istoj firmi, i da joj šef firme nudi unapređenje samo da se razvede od svog supruga, kako bi taj mržnjom i zlobom opsjednuti šef prikazao svijetu da je “enverkazaz” toliko nakaradan čovjek da od njega bježi i njegova supruga. A onda se događa da supruga od ovog progonjenika zanese njihovo treće dijete, čime šefu stavlja do znanja da ona neće napustiti svoga muža u ime unapređenja na poslu, velike kancelarije, službenih putovanja i službenog mobitela, čime također postaje žrtva diskriminacije, navlači gnjev šefa koji je, odmah na početku trudničkog bolovanja, degradira i premiješta na ponižavajuće radno mjesto. To više nije udar na jednog čovjeka, već na jednu porodicu, i na troje djece, od kojih najstarije ima deset, a najmlađe dvije godine. Totalitarni režimi u Čehoslovačkoj, Istočnoj Njemačkoj i drugdje upravo su pojedince ubijali tamo gdje su najranjiviji – na djeci i porodici. Zamislimo da se ova priča događa danas u Bosni, i da je njena žrtva neko od dejtonskih intelektualaca, bliskih SDP-u, iako je teško vjerovati da bi neko iz tog kruga uopće mogao biti žrtva takve priče – jer oni vladaju danas kao što su vladali jučer. ...Zagraktali bi svi mogući “ombudsmani” i “helsinški komiteti”, a slučaj bi se izučavao Ova država, u kojoj živimo, kao njen najmnogobrojniji narod, programirana je da nastavlja genocid nad Bošnjacima, tako što će bošnjačke povratnike, u sela oko Srebrenice, proglasiti “vehabijama”. kao jedan od prototipova mobinga. Tekst sa opričanim sadržajem napisao je Anes Džunuzović, pod naslovom “Ubijanje Fatmira Alispahića”, ali taj slučaj, sasvim očekivano, nije izazvao nikakvu reakciju. Znamo i zašto – jer Fatmir Alispahić, kao slobodan čovjek, koji nosi svoje a ne tuđe mišljenje, i kao Bošnjak koji se svojim narodom ponosi – ne može uživati ljudska prava. Ubijanje Fatmira i njegove porodice smatra se demokratskom kulturom, s obzirom da neko ko ima svoje mišljenje, i neko ko je musliman, i treba da bude progonjen – za primjer drugima. Odveć znamo da u dejtonskoj realnosti ni jedan SDP-ovac ne može biti s onu stranu zakona, pa ni kada postoje validni dokazi iz kojih se vidi da je majku troje djece tjerao da ostavi muža, a da troje djece ostavi bez okrilja porodice. Zato je ova priča završila na stranicama alternativne, a istinite hronike ovog doba, koja će nekada, kad se promijene okolnosti, steći dimenziju zvanične istine, kao što danas ne sumnjamo u patnje koje su od komunizma proživljavali istočnoevropski narodi. U međuvremenu, ja sam završio na odjelu Kardiologije, na Internoj klinici u Tuzli, zbog povišenog pritiska koji je, usljed višegodišnjih tortura, izbio na 175 sa 110. Toliko košta ova tinta kojom nastojim svjedočiti čist obraz, u vremenu opće prostitucije duha. A onda se upitam – da li bi, i za koliko decenija bi, moja djeca mogla razumjeti ovo što pišem ako bi ostala bez mene, u pustinji bošnjačke otuđenosti, u kojoj nema mjesta ni za mene, a kamoli za njih? Sjetim se onda, kako su sumnje i strahovi šejtansko maslo, pridignem se u bolesničkom krevetu, pa zapisujem ove riječi. Ustaška tandaramandara Ubjedljivo sam “najperspektivniji” pacijent na cijeloj Kardiologiji. Da nisam došao na vrijeme, pritisak bi me nekad dokrajčio. Ovako ću živjeti uz tableticu koja će se sikirati umjesto mene. Pa, dokle je suđeno. Zato sam od hanume zatražio da mi donese notes i olovku, jer život bez slova nema smisla, a slova bez cilja, isto tako. Nikad u životu nisam bio u bolnici, vazda bio zdrav, pa mi je ovaj boravak posebno iskustvo. Prve noći mi je naumpalo kako bi trebalo ustanoviti “bolnički turizam”, da zdravi ljudi na koji dan zalegnu u bolnicu, da vide kakvih sve belaja tamo ima, pa da budu zahvalni Bogu na zdravlju, i da ga bolje čuvaju: i Boga i zdravlje. Kad ti se nešto poremeti, tad možeš biti turistički eksponat, a ne turista u bolnici. Pored mene je ležao jedan rudar iz Srebrenika, treći ga infarkt kosi, a on odbija liječenje (koronarografiju), navalio da ide kući, da pije kahvu u bašči, pa je na svoju potpis izišao, jer više voli jedan dan svoje avlije, nego godine života koje bi mogao dobiti. Kažem ja njemu: “Ču- vaj se, i Bog će te čuvati”, a on samo u svojoj avliji priča. Opet sam se uvje- 6. april - 15. džumade-l-ula 18
io kako bošnjačka kuća ima dušu, i kako onima koji su nam pootimali te naše kuće i avlije nikako nije lahko, jer mi u njima živimo i sad, gdje god da smo raseljeni. Jednog su mi dana natakarili holter, da 24 sahata hodam sa tim aparatom oko struka i sa kamaru pipaka prikačenih mi na prsa, kako bi se sve posnimalo i pofatalo. Reče mi onaj drugi cimer: “Eto te ko Mevlid Jašarević”, a meni bi krivo što nemadoh aparat da slikam tog Mevlida: desetak žica plus jedan torbica u kojoj se nalazi mali kompjuter, posred stomaka, kao da je eksploziv. Mislim nešto, taj Mevlid je cirkuzant, iako ga uporno predstavljaju kao “člana vehabijskog pokreta”, pa kad je već cirkuzant, nije trebao tamo izlijetati sa kalašnjikovom, već je mogao izletjeti sa holterom, jer bi baš bio štos da antiteroristi upucaju teroristu koji nosi holter za snimanje srca. Kako je dan u bolnici dugačak, a noći još duže, slagale su mi se i preslagale stare i nove misli, pa sam za tih sedam dana spoznao više nego za svakih drugih 77 dana, jer sam bio na vidikovcu, u blizini umirućih ljudi, odakle sve dobija realnije perspektive. Vidio sam i dva mejita, u dva dana, dok ih provoze u nekakvim metalnim kolicima na rasklapanje, a ja izišao do hodnika da iz aparata kupim kahvučino. Nisam im gledao u lice, a jesam u noge, pa sam sktonao kako će i mene nekad neko tako vozati, a neko će ili okrenuti glavu, ili baciti pogled do mojih nogu. Zato sad po ovim sekundama hodam nekako temeljitije, jer sam opipao saznanje o vremenu i potocima. Baška je to tema, a ja sam namjerio da napišem kolumnu, u kojoj se pored ove dvije uvodne pričice treba smjestiti i jedna prava, kao java i zelena trava. ...Nek’ se makar nešto rimuje. Eglen benet, koliko god sam gledao da mirujem i da se smirujem, nisam mogao izbjeći makar pregledanje novina, a novine su hodale od sobe do sobe, pa i one što ih ja ne bi nikad kupio, jer marku ću vazdan ubaciti za merhamet, ali nikad neću za, recimo, Oslobođenjee i Večernji list. Ova druga ustaška novina u serijalu piše o “vehabijama“, pa mi se ta njihova tandaramandara učinila pogodnom temom za ovaj tekst. Džuvini džuveči U tekstu, preko cijele stranice, pod naslovom “Vehabije su najveća opasnost za Bošnjake”, objavljenom u velikohrvatskom Večernjem listu, od 28.3.2012., citiran je taj nekakav Pa ako te “vehabije” nemaju veze s vjerom, kako tvrdi Džuvo, već su narkomani i kriminalci, zašto se onda traži reakcija Islamske zajedice, i zašto se uopće ovo pitanje tretira kao “vjersko”?! Almir Džuvo, što je direktor ove dejtonske Udbe, a koji je – “upozorio da u BiH ima oko 3.000 vehabija, potencijalnih terorista”. A da se radi o udbašu male pameti, dokazuje i sljedeći citat: “Vehabije se regrutiraju u 90 odsto slučajeva iz redova kriminalaca i narkomana, tu nije i ne može biti govora o vjeri” – kaže taj Džuvo. Bravoooooooo!!! Pa ako te “vehabije” nemaju veze s vjerom, kako tvrdi Džuvo, već su narkomani i kriminalci, zašto se onda traži reakcija Islamske zajedice, i zašto se uopće ovo pitanje tretira kao “vjersko”?! Džuvi je malo što je napravio džuveč od logike i argumenata, pa srlja dalje, u policijskoj tupavosti. On obavještava javnost da – posljednjih godinu dana po BiH kruži (bezbeli kao leteći tanjir, op.a.) Nijemac Kai Charly Kruger i drži predavanja, (a koji je) godinama prije nego što je postao vehabija bio istaknuti aktivist njemačkog nacističkog pokreta, kažu vrlo opasan i agresivan”. Brat bratu, ovo više liči na film “Balkanski špijun”, nego na iole ozbiljan govor. Prvo, kome će Nijemac na njemačkom držati predavanja po Bosni, drugo, 6. april - 15. džumade-l-ula 19
Page 3: SAFF broj 314 Sadržaj Hutbe iz tri
Page 6 and 7: Hutba Kome pripada Allahova blizina
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida El-Mes
Page 10 and 11: Polumjesec Neostvarene želje direk
Page 12 and 13: Incident u BNP Zenica Odbijanjem da
Page 14 and 15: Analize Prošlost, sadašnjost i bu
Page 16 and 17: zakotrljala po cijelom regionu. Tak
Page 20 and 21: zar nije pozitivno ako je neko napu
Page 22 and 23: odšteta se mjeri milijardama. A š
Page 24 and 25: Politika i društvo Diskriminacija
Page 26 and 27: Reportaža Prođoh Hercegovinom kro
Page 28 and 29: na Bošnjake. Za razliku od uočira
Page 30 and 31: Društvo Društveni aktivizam - Kak
Page 32 and 33: svako u svom polju djelovanja, i ta
Page 34 and 35: Islamske teme Razmišljanja Izbor b
Page 36 and 37: Islamske teme Feljton: Tako se pobj
Page 38 and 39: “Čestitost i moralnost su temelj
Page 40 and 41: Islamske teme Normativni aspekt Pos
Page 42 and 43: asprostranjena praksa konzumacije v
Page 44 and 45: Islamske teme Rasprave bošnjačke
Page 46 and 47: Društvo Predavanje u džamiji “P
Page 48 and 49: Kutak za islamsku omladinu U.G. “
Page 50 and 51: Zločin Svjedočenje Srba o ratnim
Page 52 and 53: Zelena transferzala Mešihat Islams
Page 54 and 55: Islamnet Izrael Kako izraelski cion
Page 56 and 57: Italija Ako Djevica Marija nosi veo
Page 58 and 59: Evropa i islam Sistem širenja i fu
Page 60 and 61: koja ima oko 1.200 članova. On veo
Page 62 and 63: o objektivnom rezultatu istraživan
Page 64 and 65: No comment Zamislite da se pokrije

Sadržaj

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?