www.saff.ba
Društvo - Saff.ba
Društvo - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
mesdžid u Medini noseći zemlju i kamenje,<br />
a kada je tu državu tre<strong>ba</strong>lo braniti<br />
oružjem, on je bio na čelu svog naroda i<br />
svoje vojske, i za ideju u koju je pozivao i<br />
na kojoj je državu utemeljio, on se najviše<br />
žrtvovao.<br />
U tome su ga u stopu slijedili njegovi<br />
ashabi, prije svega četverica pravednih<br />
halifa, tako da nije čudo što je Omer, r.a.,<br />
ostao upamćen kao simbol pravednosti<br />
i kod muslimana i kod nemuslimana.<br />
Omer, r.a., je dobro shvatio da vlast nije<br />
čast, već veliki emanet i odgovornost, iz<br />
čega proizilazi da vladar tre<strong>ba</strong> biti sluga<br />
narodu, a ne tlačitelj i ubica naroda. Zbog<br />
tog emaneta on nije mogao spavati noću,<br />
pa kada ga je supruga Atika, r.a., upitala<br />
zašto ne spava, on je odgovorio: “Ako<br />
budem spavao noću, iznevjerit ću sebe,<br />
a ako budem spavao danju, iznevjerit ću<br />
narod.”<br />
Obraćajući se narodu u jednoj islamskoj<br />
pokrajini, između ostalog, rekao<br />
je: “Tako mi Allaha, ja vam ne šaljem<br />
namjesnike da vas tuku niti da vam<br />
uzimaju imetak, već da vas podučavaju<br />
vjeri i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, sunnetu. Ako bi neko od njih<br />
postupio suprotno od moje naredbe,<br />
o<strong>ba</strong>vijestite me, pa ću se ja sa njim obračunati.”<br />
Amr ibn As je rekao: “Vođo<br />
pravovjernih, a šta ako neki namjesnik<br />
primijeni kaznu kao odgojnu mjeru,<br />
hoćeš li ga opet kazniti?” “Hoću, tako<br />
mi Allaha! A kako da ga ne kaznim kad<br />
je takve kažnjavao Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem. Zato, ne udarajte muslimane,<br />
pa da ih tako ponižavate, ne<br />
ostavljajte ih (vojnike) u vojnim logorima<br />
daleko od njihovih porodica, pa da<br />
ih u iskušenje dovedete, ne zabranjujte<br />
im njihova prava, pa da ih tako iz vjere<br />
istjerate.” (Ahmed)<br />
Kada su neki ljudi u godini gladi, u<br />
povijesti islama poznatoj kao “godina<br />
pepela”, zaklali ovcu i halifi Omeru, r.a.,<br />
donijeli plećku, on im je rekao: “Loš sam<br />
ja vladar ako budem jeo plećke, a podanicima<br />
ostavljao da glođu kosti. Donesite<br />
mi drugu hranu!” Donijeli su mu hljeb i<br />
malo ulja i on je sam drobio hljeb u ulje i<br />
jeo, a zatim je rekao: “Nosite ovu plećku<br />
toj i toj porodici na kraju Medine, već tri<br />
dana ih nisam posjetio.” (Ibn Sa‘d, Tabekatu-l-kubra,<br />
III/ 312-313.)<br />
Isto kao i Omer ibn Hatab, r.a., ponašao<br />
se i njegov unuk, odnosno praunuk,<br />
Omer ibn Abdul-Aziz, peti pravedni halifa<br />
koji je za dvije godine i pet mjeseci<br />
svoje vladavine uspostavio pravdu u cjelokupnom<br />
islamskom carstvu, od Kine do<br />
Atlanskog okeana, tako da se nije imala<br />
kome podijeliti sadaka, i koji se potpuno<br />
posvetio pravima, brigama i potre<strong>ba</strong>ma<br />
građana.<br />
Njegova supruga Fatima, priča: “Ušla<br />
sam jedanput kod njega, a on je sjedio na<br />
mjestu gdje je inače klanjao, a suze su mu<br />
se slijevale niz obraze. Upitala sam: ‘Šta ti<br />
je?’ Odgovorio je: ‘Teško meni, Fatima!<br />
Ja sam preuzeo vlast nad ovim ummetom,<br />
pa sam evo razmišljao o gladnom<br />
siromahu, bolesniku, nepoznatom i ubogom<br />
nevoljniku, ožalošćenom jetimu,<br />
usamljenoj hudovici, potlačenom mazlumu,<br />
razmišljao sam o zatvorenicima,<br />
o starcima, o ljudima koji imaju mnogobrojnu<br />
porodicu, a malo<br />
imetka, i sličnim njima duž<br />
cijelog carstva, i shvatio sam<br />
da će me Allah pitati za njih<br />
na Sudnjem danu, i da će moj<br />
parničar, pored svih drugih,<br />
biti Muhammed, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, pa se bojim da<br />
ne ostanem bez dokaza u parničenju<br />
sa njim. To je ono što<br />
me je zabrinulo i rasplakalo.’”<br />
Omer ibn Abdul-Aziz je<br />
na sebe preuzeo brige i muslimana<br />
i nemuslimana. Dokaz<br />
za to je predaja koju bilježi Ibnul-Dževzi<br />
u svom djelu Sira<br />
Omera ibn Abdul-Aziza, u<br />
kojoj stoji da je imam Evzaija,<br />
vraćajući se sa dženaze Omera<br />
ibn Abdul-Aziza, vidio jednog<br />
kaluđera kako plače za Omerom,<br />
i na njegovo pitanje zašto<br />
plače kad Omer nije bio njegove<br />
vjere, kaluđer je odgovorio:<br />
“Ne plaćem ja zbog Omera, već zbog<br />
svjetla koje je o<strong>ba</strong>sjavalo naše živote, a<br />
sada se ugasilo.”<br />
Drago nam je da spomenutim velikanima<br />
i pravednim vladarima, možemo<br />
pridružiti i našeg savremenika, turskog<br />
premijera Taji<strong>ba</strong> Erdoana, koji je svoju<br />
ulogu vidio kao ulogu sluge i nadničara,<br />
a ne kao ulogu vladara tiranina, pa<br />
je, nakon što je po treći put pobijedio na<br />
izborima, u intervjuu za Al-Džeziru, na<br />
konstataciju voditelja: “Vi ste pravi vladar<br />
Turske!”, dostojanstveno i vjernički ponizno,<br />
odgovorio: “Ne, ja sam sluga Turske<br />
i turskih građana.”<br />
Erdoan je, poput Omera ibn Abdul-<br />
Aziza, od naroda, vladara i države, koji<br />
su kod nas tri zasebna i potpuno udaljena<br />
entiteta, sačinio jedno tijelo i jednu kompaktnu<br />
cjelinu koja odiše harmonijom,<br />
solidarnošću i prosperitetom.<br />
Političari<br />
muslimani<br />
morali bi znati<br />
da je veza<br />
između naroda<br />
i vladara<br />
utemeljena<br />
na samilosti i<br />
saosjećanju,<br />
a ne na<br />
dominaciji, i<br />
da je to jedini<br />
način i put<br />
da društvo<br />
bude zdravo<br />
i napredno i<br />
da ljudi budu<br />
zadovoljni.<br />
Bez vjere nema ni pravednih vladara<br />
ni pravde u društvu<br />
Gornji primjeri su dokaz da je iskrena<br />
vjera u Allaha, dž.š., glavni civilizacijski<br />
činilac koji čuva istinske moralne i općeljudske<br />
vrijednosti i koji snažno afirmira<br />
pravdu i pravičnost kao imperative vjere.<br />
Iluzorno je očekivati da će biti pravedan<br />
i pošten, i da će savjet slabijeg saslušati<br />
osim čista i bogobojazna vjernička duša,<br />
koja je čista od oholosti, samodopadljivosti<br />
i uobraženosti. Vladarima koji ne<br />
vjeruju u Allaha, dž.š., uzor je faraon,<br />
a faraon nije volio slušati savjete, on je<br />
samo naređivao i kažnjavao, jer je smatrao<br />
da su materijalna dobra i<br />
ljudski životi njegovo vlasništvo.<br />
Dok je vjernicima uzor<br />
Muhammed, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, i oni su spremni<br />
da saslušaju savjet i kritiku,<br />
ma koliko se osjećali moćno<br />
i dominantno. Mnogo je<br />
primjera koji potvrđuju ovu<br />
konstataciju, a mi ćemo ovom<br />
prilikom navesti samo jedan.<br />
Naime, islamski učenjak iz<br />
druge generacije, Ebu Muslim<br />
el-Havelani je jedanput, dok<br />
je halifa Muavija, r.a., držao<br />
hutbu, ustao i rekao mu: “O<br />
Muavija, znaj da si ti obični<br />
mezar i ništa više! Ako dođeš<br />
na Sudnji dan sa dobrim djelima<br />
to ćeš i imati, ako ne dođeš,<br />
nećeš ništa ni imati. Ne<br />
misli da je vlast sakupljanje i<br />
zgrtanje imetka i njegovo trošenje<br />
kako ti se prohtije, već je<br />
vlast da govoriš istinu i radiš po pravdi u<br />
ime Allaha. Čuvaj se da ne držiš stranu<br />
ni jednog plemena, pa da te to odvede<br />
od pravde.” Zatim je sjeo, a Muavija je<br />
na to samo rekao: “Allah ti se smilovao, o<br />
Ebu Muslime!” (Taberi, Tarihu-l-umem<br />
vel-muluk, V/297.).<br />
A ab<strong>ba</strong>sijski halifa Dža‘fer el-Mensur<br />
je, savjetujući svoga sina El-Mehdija, rekao:<br />
“Znaj da vladara ne može popraviti<br />
ništa osim bogobojaznost, a podanike ne<br />
može popraviti i zadovoljiti ništa osim<br />
pravda.” (Ibn Kesir, El-bidaje ve-n-nihaje,<br />
X/126.).<br />
I na kraju, oni koji imaju vlast, a ne<br />
žele da im Allahova Objava bude vodilja<br />
kroz život i ne boje se Allaha i susreta s<br />
Njim, tre<strong>ba</strong>li bi onda znati da je vladar<br />
čamac, a narod je voda, koja može nositi<br />
čamac, a bogami, ako zaoluji, može ga i<br />
potopiti.<br />
18. januar - 7. rebiu-l-evvel<br />
7