posebni

Izuzmemo li spomenike hrvatske književnosti na latinskom
jeziku, ime hrvatskoga jezika prvi put se spominje
u pravnom spisu pod imenom Istarski razvod iz
1275. Zbog teritorijalne, političke i dijalekatske raslojenosti
hrvatskih prostora za taj će se jezik koristiti i
neki drugi nazivi: slovjenski, slovinski, slavonski, dalmatinski,
bosanski, ilirički, ilirski, hrvatskosrpski itd.
Od humanista do prosvjetitelja
Kako je težište glagoljaške tradicije bilo na čakavskom
području, razumljivo je da je i prva hrvatska tiskana knjiga
upravo na čakavštini (Misal po zakonu rimskoga dvora,
1483). Već u 16. st. pojavila su se 3 rječnika s hrvatskim
riječima. Prvo je Petar Lupis Valentian u Ankoni 1528.
objavio mali talijansko-hrvatski rječnik, a Šibenčanin Faust
Vrančić u Veneciji 1595. svoj Rječnik pet najplemenitijih
europskih jezika, stavljajući hrvatski uz bok latinskom,
talijanskom, njemačkom i mađarskom jeziku.
Samo malo kasnije isusovac Bartol Kašić (Pag, 1575 –
Rim, 1650), prvi pravi hrvatski jezikoslovac, objavio je u
Rimu Slovoslovlje dalmatinsko-talijansko (1599), a zatim
i prvu hrvatsku gramatiku: Institutionum linguae Illyricae
libri duo (Temeljā ilirskoga jezika knjige dvije, 1604).
Premda čakavac, zalagao se da bosansku štokavsku ikavicu
kao općeni jezik i za primjenu fonetskoga pravopisa
(da se isti glas uvijek jednako bilježi, a ne sad jedno sad li
drugo) te tako utemeljio hrvatsko jezikoslovlje. I Kašićev
talijanski subrat Jakov Mikalja [Micaglia], autor rječnika
Blago jezika slovinskoga (Venecija 1655), već upoznat s
književnom djelatnošću bosanskih franjevaca, smatra da
bi štokavština (bosanski jezik), kao najljepše ilirsko narječje,
trebala postati književni jezik. Jezično obogaćivanje
u tom pravcu svojim književnim stvaranjem neizravno
podupiru ne samo bosanski franjevci nego i dubrovački
pisci 17. st. na čelu s Ivanom Gundulićem i Ivanom
IVAN NUJIĆ
Rječnici, gramatike,
pravopisi
Malo je koji jezik kao hrvatski u svojoj povijesti prošao tako krivudav put
od prvih pisanih spomenika koji su njime zapisani do svoje standardizacije.
Štoviše, moderna previranja daju naslutiti da taj proces još nije potpuno završen
Naslovnica trećeg sveska Jukićeva Bosanskog prijatelja (1861).
Prvi broj izašao je 1850. godine i prvi je bosanskohercegovački časopis
Bunićem Vučićem. Jezikoslovac Ivo Pranjković smatra da
nije dovoljno istražena i još manje vrednovana jezična ni
hrvatski jezik danas
13