Å UMARSKI LIST 10-12/1977

Poštarina plaćena 

u gotovom 

YU ISSN 

0373 — 1332 

10-12 

GODINA Cl 

Z a g r e b 

1977

ŠUMARSKI LIST 

Glasilo 

Saveza 

inženjera i tehničara 

šumarstva i 

drvne industrije 

Hrvat 

ske 

Godište 

101 

listopad 

— prosinac 

Godina 

1977 

Redakcijski 

I 

odbori 

Prof. dr. M. Android, prof. dr. D. K1 e p a c, dr. N. Komlcnović, ing. S. 

Tomaševski i ing. S. Vanjković (svi: Zagreb). 

II 

(terenski) 

ing. D. Bartovčak — Bjelovar, ing. M. C vi tie — Vinkovci, ing. A. Frković 

— Delnice, ing. J. Harapin — Sisak, ing. V. H i b 1 e r — Senj, ing. I. K i s i č e k 

— Buzet, ing. K. Kožul — Osijek, ing. T. L u c a r i ć — Vinkovci, ing. D. P 1 e t i- 

kapić — Nova Gradiška, ing. S. Milković — Rijeka, ing. I. Mrzi jak — 

— Karlovac, ing. A. Pa vio vic — SI. Brod, ing. I. Pavša — Varaždin, ing. K. 

Posavec — Gospić, ing. M. Simunović — Dubrovnik, ing. B. T k a 1 č i ć — 

Zadar, ing. U. Trbojević — Podrav. Slatina i ing. Ž. Vrdoljak — Split 

III 

(međurepublički) 

Prof. dr. S. Jovanović — Beograd, dr. Ž. Kosir — Ljubljana, prof. dr. K. 

Pintarić — Sarajevo, doc. dr. R. R i z o v s k i — Skopje, dr. D. Vučković — 

Titograd. 

Glavni i odgovorni urednik 

Dr Branimir 

Tehnički urednik 

Ing Oskar Piškorić 

Prpić 

Izdavač: Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske u 

Zagrebu — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg 11, telefon: 

444-206 i 449-686 — Račun kod Narodne banke-Zagrebbr. 30102-678-6249. 

Godišnje izlazi 12 brojeva. Godišnja pretplata za: tuzemstvo — ustanove i 

radne organizacije 400.— din., pojedinci 100.— din., a umirovljenici, studenti i đaci 

30.— din.; inozemstvo 600.— din. — Tisak: »A. G. Matoš« Samobor. 

Publisher: Union of Forestry Societes of Croatia — fiditeur: L'Union des Societes 

forestieres de Croatie — Herausgeber: Verband der Forstvereine Kroatiens 

Zagreb, Mažuranića trg 11 — Tel. 444-206 i 449-686.

ŠUMARS Kl 

LIST 

YU ISSN 0373-1332 

Glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske 

lournal of the Union of Forestry Societes of Croatia — Organe de l'Union des Sociales 

forestiere de Croatie — Zeitschrift des Verbandes der Forstvereine Kroatiens 

Br. — No. 10—12/1977. 

UDK 634.0.114.465/.466 (497.1—14: 234.422): 534.0.182.3 

P. Fukarek: Granice i podjela Jadranskog kraškog područja na osnovu prirodne vegetacije 

— Boundaries and distribution o£ the Adriatic karst region on the basis of 

natural vegetation — Les limites et la repartition de la region adriatique karstique 

sur la base de la vegetation naturelle — Grenzen und die Gliederung des adriatischen 

Karstgebietes auf Grund der natürlichen Vegetation. (417) 

UDK 634.0.236:634.0.561.1:634.0.174.7 Pinus sllvestris 

S. O r 1 i ć : Preživljenje i visinski prirast biljaka običnog bora (Pinus sllvestris L.) različitih 

starosti — Survival and height increment of Scots Pine (Pinus sllvestris L.) 

plants of different ages — La survivance et l'accroissement en hauter des plants 

de Pin sylvestre (Pinus silvestris L.) de differents äges — Das Überleben und der 

Höhenzuwachs der Pflänzlinge dor gemeinen Kiefer (Pinus sllvestris L.) verschiedenen 

Alters. (436) 

UDK 634.0.651.73:634.0.174.7 Pinus silvestris 

K. P i n t a r i ć : Da li rezanje grana kao dodatna mjera u poboljšanju kvalitete proizvodnje 

drvne mase ima svoje ekonomsko opravdanje — Does pruning as an additional measure 

in improving the quality of volume production possess its economic justification? 

— Est-ce que l'elagage comme une mesure additionnelle dans l'amelioration de la 

qualite de production ligneuse peut etre justifie economiquement? — Hat die Ästung 

als eine zusätzliche Massnahme in der Verbesserung der Qualität der Holzerzeugung 

ihre wirtschaftliche Rechtfertigung? (441) 

UDK 634.0.221.21:634.0.241:634.0.176.1 Quercus petraea 

S. Izetbegovic: Istraživanje utjecaja njege sastojina na proizvodnju i kvalitet šuma 

panjača hrasta kitnjaka — Investigations into the influence of stand tending on the 

production and quality of Sessile Oak coppice forests — Les recherches sur les soins 

ä donner aux taillis de Chene sessiliflore et leur influence sur la production et la 

qualite de ces taillis — Untersuchungen über den Einfluss der Bestandespflege auf 

die Produktion und Qualität der Traubeneichenniederwälder. (449) 

UDK 595.787:634.0.414.11 

I. S p a i ć : Pokusi suzbijanja gubara (Lymantria dispar L.) uz pomoć seksualnog atraktanta 

Disparlure — Experiments of controlling the Gypsy Moth (Lymantria dispar L.) with 

the aid of sex attractant Disparlure — Essais de lutte contre le Bombyx dissemblable 

(Lymantria dispar L.) par le pheromone sexuel Disparlure — Versuche zur Bekämpfung 

vom Schwammspinner (Lymantria dispar L.) vermittels des sexuellen Attraktants Disparlure. 

(461) 

UDK 634.0.432.29 

Z. Kalafadžić : Primjena toplinskih infracrvenih snimaka u zaštiti šuma od požara — 

Use of thermal infra-red imagery in forest fire control — Application des photos 

thermales infrarouges dans la lutte con're l'incendie de forčt — Anwendung von infraroten 

Thermalaufnahmen bei Waldbrandbekämpfung. (467) 

UDK 634.0.43 

A. Biščević : Požar, najveći neprjatelj šume — Fire, forest's greatest enemy — Feu, 

le plus grand ennemi de la foret — Feuer, der grösste Feind des Waldes. (479)

UDK 634.0.383.4:691.51 

N. L o v r i ć : Stabilizacija tla vapnom u izgradnji šumskih transportnih sustava — Soil 

stabilization using lime in the building of forest transport systems — Stabilisation 

du sol au moyen de la chaux dans la construction du reseau routier forestier — 

Bodenstabilisierung vermittels Kalks beim Bau des Forststrassennetzes. (488) 

ZADARSKO SAVJETOVANJE 

UDK 634.0.18:634.0.624.3:634.0.907 

C. Burlica, H. Dizdarević, B. Fabijanić, N. Prolić i V. Stefanović 

Značaj poznavanja ekološko-proizvodnog potencijala degradiranih šuma submeđiteranskog 

područja Hercegovine u zaštiti čovjekove okoline — The importance of the 

ecological-productive potential of the degraded forests of the sub-Mediterranean region 

of Hercegovina in the protection of human environment — L'importance de connaitre 

le potentiel ecologique et productive des forets degradees de la region submediterraneenne 

de Herzegovina dans la protection de l'environnement humain — 

Bedeutung des ökologisch-produktiven Potentials der degradierten Wälder des submediterranen 

Gebiets von Herzegowina für den Schutz der menschlichen Umwelt. 

D. Jedlowski: Principi planiranja namjene prostora u Jadranskoj regiji. (507) 

N. E i ć : Šuma i turizam. (509) 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

R. Ć u r i ć : Simpozij o suvremenom uređenju šuma u uslovima mehanizacije svih faza 

šumskih radova. (514) 

OBLJETNICE 

N. S i m i ć : O početku Pančićeva službovanja u Srbiji. (519) 

O. Piškorić: Liječnički vjesnik — stogodišnjak. (521) 

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA 

O. Piškorić: Zbornik »Sto godina šumarstva bilogorsko-pođravske regije«. 523) 

O. Piškorić: Prof. Dr Zvonimir Potočić: Ekonomika šumske privrede. (526) 

O. Piškorić: Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka. (527) 

O. P i š k o r i ć : Pregled jugoslavenskih šumarskih časopisa za 1976. godinu (Gozdarski 

vestnik, Narodni šumar, Poljoprivreda i šumarstvo, Šumarski pregled, Šumarstvo. (529) 

0. P i š k o r i ć : Drvna Industrija. (540) 

1. M i k 1 o š : Priroda, god. 1976. (543) 

STRANA STRUČNA LITERATURA 

VI. H r e n : Ing. Ctibor Greguš: Hospodarska uprava maloplošneho rubanoveho lesa. (545) 

S. Opaličkl: Strana literatura iz područja šumarske entomologije, zaštite šuma 1 fitofarmacije 

i zaštite drva (2). (547) 

0. Piškorić: Jean Pinon: Faits nouveaux sur le deperissement de l'Orme — Novosti o 

propadanju brijesta. (549) 

1. M i k 1 o š : Boletin de la Estancion Central de Ecologia. (550) 

DRUŠTVENE VIJESTI 

O. Piškorić: Skupština Saveza inž. 1 tehn. šum. drvne Industrije Makedonije. (552) 

IN MEMORIAM 

S. Frančišković- An t o n i j e v i ć : Nikola Sepić, dipl. inž. šum. (554) 

E. V i 1 č e k : Josip Arpaš, dipl. inž. šum. (556) 

VI. B a b i ć : Andrija Kap, šum. tehn. i ekonomista. (557) 

OBAVIJESTI 

* * * Pripreme za VIII svjetski kongres šumarstva. (559) 

U NEKOLIKO REDAKA . . . (563) 

Časopis je oslobođen od plaćanja osnovnog poreza na promet proizvoda na temelju 

mišljenja Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR 

Hrvatske br. 1416/1-1974. od 22. 03. 1974. g.

GRANICE I PODJELA JADRANSKOG KRAŠKOG PODRUČJA 

NA OSNOVU PRIRODNE VEGETACIJE 

P. Fukarek 

SAŽETAK. U Jadranskom kraškom području sljedeći su pojasi 

klimazonalnih šuma: 

—• pojas zimzelene vegetacije pravog Sredozemlja, 

— pojas termofilne listopadne vegetacije prelaznog Sredozemlja, 

— pojas bukove šume primorskih Dinarskih planina. 

U poglavlju o »nekim šumskouzgojnim napomenama« autor 

konstatira da »smo stekli prilično veliko iskustvo, naročito s četinjarskim 

vrstama, koje kao pioniri trebaju da ponovo uspostave, 

u pradavna vremena, uništene šumske ekosisteme«. Za zimzeleni 

pojas i prvi prelazni pojas klimatogenih šuma medunca to su alepski 

i primorski bor te pinjol, a u drugom pojasu klimatogenih 

šuma crnog graba i crnog jasena »dalmatinska podvrsta crnog 

bora«. 

Za obnovu šuma u obzir dolaze, na određenim staništima, i 

neke listače kao poljski (lučki) jasen, primorski ili skadarski lužnjak, 

hrast sladun te cer, o kojima autor nešto opširnije piše. 

Također »bi morale ući u popis meliorativnih vrsta našeg krša . . . 

i druge autohtone vrste kao što je npr. javor gluhač (Acer optusatum), 

međeđa lijeska (Corylus colurna) i neke druge«, (op). 

UVOD 

Cilj ovog našeg savjetovanja jeste, među ostalim, upoznavanje prirodnih 

činilaca kao osnove jednom praktičnom zahvatu melioracija, odnosno »postavljanje 

naučno-stručne podloge za daljnju razradu uloge i vrednovanja općekorisnih 

funkcija šuma« na našem Jadranskom području. U tom smislu jedna 

sažeta analiza osnovnih prirodnih uslova i međusobnih razlika u razvoju 

šuma, šibljaka i potpuno obezšumljenih površina kraških kamenjara, može 

biti upravo ona naučno-stručna podloga od koje treba da polaze sva naša 

daljnja detaljna naučno-stručna razmatranja, a naročito naši stručno-praktični 

zahvati u njihovoj melioraciji. 

Kod nas se u zadnje vrijeme prilazilo razmatranju problema »Jadrana«, 

odnosno Jadranskog primorskog područja govoreći o njemu ili općenito ili 

svodeći ga (najčešće) na uski pojas priobalnih i otočnih zimzelenih šuma i 

makija, ne sagledavajući cjelinu i međusobnu povezanost obale i pozadine, 

417

odnosno »primorja« i »zagorja«, ne sagledavajući i ne povezujući često ni 

uzročnosti zaostalosti tog zagorja u unutrašnjosti, s privrednom ekspanzijom 

primorja. S druge strane jadransko primorsko područje poistovjećuje se s 

krasom ili kršem, što također ne odgovara stvarnosti. 

Radi toga, prije nego što bi prešli na neka posebna razmatranja, treba 

tim razmatranjima dati prostorni okvir unutar kojeg se određena utvrđena 

iskustva i saznanje mogu upoređivati i uopćavati. 

Fot. —• Phot. 1. Sastojina crnoga graba, crnog jasena i medunca, oporavljena nakon 

zabrane držanja koza — Štand of Oriental Hornbeam, Flowering Ash and 

Pubescent Oak recovered after the prohibition of grazing. 

Foto: P. Fukarek 

GEOGRAFSKE GRANICE JADRANSKOG PODRUČJA 

S geografske (geomorfološke i hidrološke) točke gledišta, Jadranskom području 

pripadaju (osim otočja i obalnog pojasa) i cjelokupna slivna područja 

(površinskih) rijeka, koje su ulijevaju u Jadransko more, kao i slivovi kraških 

ponornica, za čije je podzemne tokove utvrđeno da se neposredno ili posredno 

povezuju s Jadranskim morem. Prema tome granica u unutrašnjosti kopna 

nalazi se na vododjelnici jadranskog i crnomorskog sliva koju se međutim 

ne može lako utvrditi. Rijeke jadranskog sliva su: Soča s pritokama Idrijicom 

i Vipavom u Sloveniji, Mirna, Lim i Raša u Istri, Rječina kod Rijeke, 

Zrmanja s Krupom, Krka sa Cikolom, Jadro i Cetina u sjevernoj (i srednjoj) 

Dalmaciji, zatim Neretva i njene brojne pritoke: Tihaljina, Rama, Neretvica, 

Trešanica, Ljuta, Idbar, Glogošnica, Bijela, Buna i Bregava u Hercegovini, 

418

te Morača sa Zetom, Crnojevića rijekom (i Cjevnom) u Crnoj Gori (koje se 

posredno kroz Skadarsko jezero i Bojanu ulijevaju u Jadransko more)*. 

Odvojeni kraški slivovi (na vododjelnici) nalaze se između ili u pozadini 

ovih dolinskih rječnih slivova i obuhvaćaju 4 rajona: u Sloveniji rajon Pivke, 

u Hrvatskoj rajon Gacke, Like, Krbave, Ričice i Otoče, u zapadnoj Bosni (u 

rajonu kraških polja) slivovi Jaruge, Stürbe i Plovuče u Livanjskom polju, 

Ričine u Buškom blatu, Milač-Šujica u Kupreškom i Duvanjskom polju Ričine 

i Matice (Vrlika) u Imotskom polju, te u istočno hercegovačkom rajonu 

slivovi: Zalomke u Nevesinjskom, Mušnice u Gatačkom, Trebišnjice u Popovom 

polju, te kraška površ Rudina na granici Hercegovine i Crne Gore. 

Fot. — Phot. 2. Vrijes pozemljuš (Erica verticillata Forsk.) u šumi crnog bora 

na dolomitima iznad Lastve kod Trebinja — Whorled Heath (Erica verticillata 

Forsk.) in a Black Pine forest on dolomites above the locality Lastva near Trebinje. 


Ovako obuhvaćeno jadransko područje zahvata ne samo izrazito primorski 

pojas (pojas utjecan primorskom klimom), nego zalazi mjestimično (naročito u 

slivovima rijeke Soče i Neretve, te na području Like i Krbave) dosta duboko 

u oblast kontinentalnih ili prelaznih klimatskih utjecaja, dakle u područje 

s kontinentalnim (srednjeevropskim i alpsko-planinskim) karakteristikama. 

Očigledno je da ovako široko ograničeno područje ne odgovara potpuno općem 

shvatanju karakteristika Jadranskog područja. Prema tome moramo, umjesto 

* Jadranskom (slivnom) području pripada također i dio Kosova, u slivu Bijelog 

Drima, i dio (zapadne) Makedonije — sliv Ohridskog jezera i Crnog Drima. 

419

geografskih karakteristika za ograničavanje tražiti neku drugu osnovu. Vidjet 

ćemo da nam tu osnovu pruža i zadovoljava ograničavanje na osnovu 

biogeografskih odnosno fitogeografskih karakteristika. 

FITOGEOGRAFSKE GRANICE I UNUTARNJA ZONACIJA 

JADRANSKOG PODRUČJA 

Za ograničenje Jadranskog područja u užem smislu najbolje nam mogu 

poslužiti utvrđene granice tzv. klimazonalne vegetacije o kojoj treba kazati 

i nekoliko uvodnih napomena. 

GRANICE JADRANSKOG PODRUČJA 

LEGENDA 

~~\y\ 

' 

VODODJELNICE 

GRANICE SEKTORA 

SEKTORI(REJONI) 

1 . SLIV SOČE 

2 . KRAŠKI SLIV PIVKE 

3 . SLIVOVI MIRNE LIME I RAŠE 

i. KVARNER I VELEBIT 

5 . SLIVOVI GACKE I LIKE 

6 . SLIVOVI ZRMANJE, KRKE I 

CETINE SA OTOCIMA 

7. SLIVOVI ZAPADNO BOSAN 

SKIH KRAŠKIH POLJA 

8 - • SLIV NEI&VE 

9 . VIS.KORČULA. MLJET, PELJE- 

. i SAC I JUŽNODALMATINSKO 

I — 1 NJV ff». SLIVOVI HERCEGOVČKIH 

CRNOGORSKIH KRAŠKU 

POLJA 

IV SKADARSKOG JEZERA 

> MORAČE I ZETE 

420 

Karta — Map. 1

I"* 

a si 

o 

1 

K 

O 

1 

z 

c a 

2 

o K 

o 

K 

g VI 

»i 

.a 

i 

421

U osnovnim biljnogeografskim podjelama krupnog mjerila Evrope i Sredozemlja 

(MEUSEL, JÄGER i WEINERT, 1965) naći ćemo Jadransko područje 

uključeno u dvije biljnogeografske provincije: u Cirkumadriatičku, koja zauzimlje 

dio talijanske (oko Ankone i poluotoka Gargano) te naše obale i otoke 

(od Istre do Bojane) i u tzv. Ilirsku provinciju, koja zauzima vrlo širok 

pojas gorskog lanca Dinarskih planina i preddinarskog gorja i humlja sve 

tamo na istok do Panonske, odnosno, Balkanske biljnogeografske provincije. 

Ova gruba podjela ne može nas zadovoljiti, pa čak ni orijentaciono informirati 

o karakteristikama prirodnih uslova područja, iako se u njoj mogu nazrijeti 

neke dalje podpodjele na sektore. Ona je suviše šematska i gruba i ne 

vodi računa o najnovijim rezultatima naših istraživanja. 

Fot. — Phot. 3. Sastojina munike {Pinus heldreichii Christ) na planini Orjenu — 

Stand of Balkan Pine (Pinus heldreichii Christ) on Mt. Orjen 


U novijim i detaljnijim fitogeografskim radovima Jugoslavije (S. HOR- 

VATlC, 1967) Jadransko područje, odnosno Jadranska biljnogeografska provincija 

uključena je u mediteransku regiju i podijeljena u dvije zone, i to 

u »eurimediteransku zonu zimzelene vegetacije sveze Quercion ilicis«, te »submediteransku 

zonu i mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije sveze 

Ostryo-Carpinion«, dok je ilirska provincija u cjelini priključena eurosibirsko- 

-sjevernoameričkoj regiji. Iz ovoga proizlazi da se Jadransko područje može 

indentificirati pružanjem vegetacije tzv. mediterana i submediterana. Iako bi 

ova zonalna podjela bila najjednostavnija i prema tome najprihvatljivija, ona 

422

još nije potpuna za naša šumarska razmatranja. Njoj treba priključiti i treći, 

visinski, pojas tzv. primorskih bukovih šuma, koje se nalaze na planinskim 

uzvišenjima unutar i na rubu zonalnog pojasa submediteranske zone i pretstavlja 

onaj »mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije«, koji je samo 

u naslovu, ali ne i u stvarnosti pridodat zoni »sveze Ostryo-Carpinion« (u navedenom 

radu Horvatića). 

A) Pojas zimzelene vegetacije pravog Sredozemlja 

(Klimozonalna šuma sveze Quercion ilicis Br.—BI) 

Šumske zajednice reda Quercetalia ilicis Br.—BI. 

Prilikom Savjetovanja o kršu u Splitu 1957 g. dao nam je akademik 

S. HORVATIĆ vrlo detaljan pregled vegetacije, biljne zajednice, naročito 

zimzelenog jadranskog pojasa, opisujući u njemu ne samo šume i makije, 

nego i sve ostale formacije biljnih zajednica kraških kamenjara. U svojim 

kasnijim radovima o vegetaciji otoka Paga (s općim pregledom vegetacijskih 

jedinica Hrvatskog primorja — S. HORVATIĆ, 1963), kao i u uvodnom dijelu 

»Analitičke Flore Jugoslavije (S. HORVATIĆ, 1967) dao nam je proširene i 

dopunjene preglede vegetacije ovog pojasa, tako da nam to može poslužiti 

kao sigurna osnova. 

Karta 3 

LEGENDA: 

f OUERCUS CONFEfiTA K> Ti 

PRIBLIŽNA GORNJA ORANICA 

DOPIRANJA CERA 

( QUERCUS CERRIS i ) 

Pojas ili zona zimzelene (klimazonalne) vegetacije na Jadranskom primorju 

ne zahvata cjelokupni primorski pojas nego se pruža tek od južnih 

obala Istre (južnije od Rovinja i Labina) i zahvata vanjske zapadne dijelove 

423

kvarnerskih otoka: južni Cres, Lošinj, Rab i zapadni Pag, te preko otočja 

zadarskog primorja zahvata širi pojas kopnene obale, Nina, Zadra, Šibenika 

i Splita do Omiša. Jednako kao i u Kvarnerskom zaljevu i pod padinama 

Velebita tu, pod padinama Biokova, na obali smjenjuje ju listopadna vegetacija, 

ali se bujno razvija na svim dalmatinskim otocima: Šolti, Braču, Visu, 

Hvaru, Korčuli, Lastovu i Mljetu, te na poluotoku Pelješcu. Od šireg okoliša 

ušća rijeke Neretve nastavlja se u nešto širem ili užem pojasu južnije sve 

do rijeke Bojane, čineći ponovno kraći prekid pod padinama planine Lovćena, 

a nastavlja se i u užem pojasu oko Skadarskog jezera. 

••:>• 

Fot. — Phot. 4. Ostaci bukovih sastojina na planini Čabulja u Hercegovini — 

Relics of Beech stands on Mt. Čabulja in Hercegovina. 


Na otocima Braču i Hvaru te na poluotoku Pelješcu u najvišim visinama 

raširene su šume dalmatinskog crnog bora, koje, iako i s elementima zimzelenog 

podrasta, pripadaju više pojasu listopadnih termofilnih šuma. 

Pojasu jadranske klimazonalne šume crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić.) 

pripadaju i posebne razvojne formacije zimzelenim grmljem obraslih kamenjara 

tzv. garizi iz fitocenonloškog reda Cisto-Ericetalia H-ić, kao i kamenjarski 

pašnjaci reda Cymbopogo-Brachypodietalia H-ić, ali ne i šibljaci drače 

(Paliuretum adriaticum H-ić), koji, očigledno, pripadaju pojasu termofilne 

listopadne vegetacije. 

424

Nakon ovih izlaganja možda ne bi bilo potrebno dodavati neke nadopune, 

da nisu skorašnja fitocenonloška istraživanja južnog Jadrana (I. TRINAJSTlC, 

1974) nešto izmjenila općeprihvaćenu sliku pružanja klimatogene šume crnike 

i njenih progresivnih i regresivnih derivata. Utvrđeno je, naime, da najjužniji 

priobalni dio jadranskog kopna i južni dijelovi nekih otoka djelomice 

pripadaju eurimediteranskoj svezi Oleo-Ceratonion, koja se prije smatrala 

ograničena samo na najjužnije dijelove Balkanskog, i na Apeninski i Pirinejski 

poluotok, te otoke Sardiniju, Siciliju i Korziku. 

LEGENDA: 

— GRANICA AREALA CRNE 

KOSĆELE 

f CELT'S AUSTRALIS L) 

• NALAZIŠTA ŽUTE KOŠĆELF 

( CELTIS TOURNEFORTII 

Možda još treba i posebno naglasiti da se uzvodno dolinom Neretve (do 

iznad Mostara) te uz Trebižat (do Vitine) i uz Trebišnjicu (do Lastve) nalaze 

grupe i pojedinačna stabla ne samo zelenike (Phillyrea media) i crnike (Quercus 

ilex) nego i nekih drugih vrsta zimzelenog pojasa kao što su planika 

(Arbutus unedo) kositernica (Ephedra nebrodensis), konopljika (Vitex agnus 

castus) i neke druge. Ovo relativno usko, ali u kopno dosta duboko prodrlo 

područje, u kojem danas dominiraju degradirane sastojine bjelograbića, »pseudomakije« 

šmrike (Juniperetum oxycedris) i šibljaci drače (Paliuretum adriaticum) 

moglo bi se smatrati nekadašnjim područjem zimzelene šume crnike, 

kao neki »Paleo-Quercetum ilicis«. Još je značajnije mnogo dublje u kopnu 

raširenih »eurimediteranskih gariga« s vrstom Erica manipuliflora (= E. verticillata) 

u izvorskom području Tihaljine iznad Klobuka, te na području dolomita 

Ljubomira kod Bileće i Lastve kod Trebinja, gdje se ovaj garig razvio 

u zajednicu crnog bora (Erico verticillatae-Pinetum nigrae H. R. S.). 

425

B) Pojas termofilne listopadne vegetacije prelazraog Sredozemlja 

(Klimazonalna šuma sveze Ostryo-Carpinion Ht. et H-ić) 

Šumske zajednice reda Quercetalia pubescentis Br.—BI. 

Ovaj pojas leži između pojasa zimzelene vegetacije i grebena krajnjeg zapadnog 

lanca visokih Dinarida (kroz koji se probija na nekoliko mjesta i 

pruža dublje u unutrašnjost). Međutim, pojas nije jednoličan, jer se u njemu 

uzdižu izdvojena brda i planine (Učka, Svilaja, Mosor, Zavelin, Biokovo, Viduša, 

Zvijerina, a naročito još i visoke planine Orjen—Bijela gora i Lovćen 

oko Bokokotorskog zaliva) s klimatogenom vegetacijom koja pripada visinskom 

pružanju primorskog montanog pojasa. On zauzimlje, idući od sjevera 

prema jugu, i padine oko rijeke Soče i širok prostor Slovenačkog primorja, 

zatim veliki dio Istre, Kvarnerske otoke, Cres, dio Lošinja, Krk, kojas primorskih 

padina Velebita, te se proširuje u sjevernoj Dalmaciji oko slivova 

rijeka Zrmanje, Cikole, Jadra i Cetine, zatim prodire dosta duboko u unutrašnjost 

zapadne Bosne, zahvatajući Livanjsko i Duvanjsko polje, i širi nji- 

< 0 HERCEGOVAČKE ZArlOVUEH 

I TILOVINE } 

( PETTERIA RAMEHTACEA{S*b IJU 

1") ALPSKE NEGNJILE 

'LABURNUM Al.PWUM.fM/HjGn 

!_':> BODLJIKAVOG ZEČJAKA 

"*•( CHAMAECYJISUS SPIHESCENS 

(C Presi) Rolhm. 

«EV? ISTARSKOG ZEČUAKA 

( CHAMAECVTISUS PURPUREUS 

(Scopj Link ) 

hov okoliš. Najdublje se probija u unutrašnjost rijekom Neretvom i njenim 

pritokama, ali iza klisure kojom se ova rijeka probila kroz masive Cabulje, 

Cvrsnice i Prenja, izmiješan je sa zajednicama kontinentalnog karaktera. Nadalje 

pojas obuhvata široke prostore istočne Hercegovine i Crne Gore. 

Pojas možemo podijeliti na dva potpojasa, niži i viši. Njihove granice 

mogu se označiti i granicama dopiranja nekih vrsta kao što su: košćela 

(Celtis australis L.), smrdljika (Pistacia terebinthus L.), drača (Paliurus austra- 

426

lis L.) i primorski poljski jasen (Fraxinus angustifolia ssp. angustifolia). Niži 

pojas s ovim vrstama obuhvaća klimatogenu šumu medunca i bijelog grabića, 

odnosno, na hercegovačko-crnogorskom području šumu hrasta sladuna. Viši 

unutrašnji podpojas (s izuzetkom prostranih kraških polja s posebnom vegetacijom) 

zauzimlju u glavnom strme (južne i zapadne) padine Dinarida na 

kojem su se raširile klimazonalne zajednice crnog graba i crnog jasena. Unutar 

ovog podpojasa nalazimo na dolomitnim zemljištima zajednice crnog bora. 

Fot. — Phot. 5. Šibljak lijeske (Corylus avellana L.) na kršu kod Gadka u Hercegovini 

— Hazel (Corylus avellana L.) shibliak (deciduous bush formation) in 

the karst near Gacfko in Hercegovina. 


Ovaj pojas, odnosno njegovi podpojasevi, mogu se na osnovu prisutnosti 

nekih endemnih biljnih vrsta (među ovima i vrsta drveća i grmlja) podijeliti 

regionalno na sjeverni (istarsko-velebitski), srednji (dalmatinsko-zapadnobosanski) 

i južni (hercegovačko-crnogorski). U sjevernom se završava južno dopiranje 

areala endemnih vrsta Chamaecytisus purpureus, Cytisanthus holopetalus, 

Chamaecytisus spinescens (Laburnum alpinum), a u južnom sjeverno 

dopiranje areala vrsta Petteria ramentacea, Chamaecytisus tomonasinii, Quercus 

trojana, Corylus colurna i nekih drugih. 

U odnosu na pojas zimzelene vegetacije, ovaj pojas zauzimlje relativno 

najširi prostor jadranskog područja. Osim toga, uslijed uslova staništa i ekstenzivne 

privrede, a radi toga i relativne prenaseljenosti, ovaj pojas je najviše 

zahvaćen erozijom i u njemu su šumarske-tehničke melioracije najpotrebnije 

i najhitnije. 

427

C) Pojas bukove šume primorskih Dinarskih planina 

(Klimatozonalna šuma podsveze Fagetion adriaticum prov.) 

Šumske zajednice sveze Fagion ülyricum Ht., reda Fagetalia Pawl. p.p. 

Kao što smo već naprijed naglasili, treća biljnogeografska zona u širem 

prostoru jadranskog sliva je područje planinskog lanca Dinarida, koji se na 

sjeveru nastavljaju na biljnogeografsko područje (istočnih) Alpi, a u unutrašnjosti 

zauzimlje i širi ili uži prostor ovog planinskog masiva (i nastavlja se 

dalje u unutrašnjosti preko preddinarskog i predmezijskog područja na panonsko). 

U njegovom zapadnom rubu nalazimo zonu specifičnih »primorskih 

šuma bukve« (I. HORVAT, 1956). Ove šume su nam iz fitocenoloških radova 

poznate kao zajednice Seslerieto-Fagetum Ht., odnosno Aceri obtusati-Fagetum 

F. F. St. Njih nalazimo u isprekidanom nizu na krajnje zapadnim padinama 

visokih Dinarskih planina od Trnovskog gozda, Nanosa preko Vremščice, 

Slavnika, Planika, Cičarije, te preko Grobnika do Senjskog bila i zapadnih 

padina sjevernog, srednjeg i južnog Velebita, Krbavskih brda, Dinare, Kamešnice, 

Šatora, Cincara, Ljubuše, Vrana, Čabulje, Čvrsnice, Prenja, Veleži, 

Bjelasice (Leberšnika), Somine, Njegoša, Maganika i Komova. Posebno značajne 

su one u Istri na Učki, u Dalmaciji na Svilaji, Mosoru i Biokovu, u 

Bosni na Zavelinu i Cabulji, u Hercegovini na Viduši i Zvjerini, te na graničnom 

hercegovačko-crnogorskom masivu Orjenu, Bijeloj gori i Lovćenu. 

Fot. — Phot. 6. Vrh planine Čabulja u Hercegovini sa staništima endemske vrste 

hrvatska sibireja (Sđbiraea croiatica A. Degen) — Summit of Mt. Čabulja in Hercegovina 

with habitats of the endemic species Croatian Sibirea (Sibiraea croiatica 

A. Degen). 


428

Nemoguće je u ovom kratkom referatu dovoljno istaknuti sve osebine i 

značaj ovih visokih šuma, samo se može utvrditi da su one uvijek bile, a i 

danas su još, najjače ugrožene od čovjeka te stalno se prostorno smanjuju 

i povlače ostavljajući za sobom goli krš i potpuno erodirane površine. Nema 

nikakve sumnje da su one nekada (i to možda i ne tako davno) zauzimale 

mnogo šire prostore, koje danas zauzimlje termofilna vegetacija nižeg pojasa 

crnog graba. Na Orjenu i Bijeloj gori Čabulji i Prenju u tim šumama nalazimo 

veliki broj rijetkih i endemnih grmova pa i neke relikte koji nestaju 

zajedno s nestankom šuma. Posebno je značajna prisutnost jele u pojasu bukovih 

šuma Bijele gore i Biokova gdje se ova vrsta ponaša kao izraziti heliofit 

naseljavajući potpuno gole blokove vapnenca oko nekadašnjih glacijalnih 

cirkova. 

Karta 6 

: m%- 

LEGENDA: 

70 

GRANICA AREALA BUKVE 

(FAGUS SYLVATICA L.) 

* m\ \ lc-\ 

as \ j*Jf Vra 

' -Mu 

•X) 

U, 

m 

\ ry^b •—> 

1°) \\ 

Jednako kao i bukva iz ovih »primorskih« šuma, tako i jela u njima, 

pretstavlja jedan poseban ekotip, prikladan za šire pošumljivanje i u višoj 

zoni mediteranskog područja. 

NEKE SUMSKOUZGOJNE NAPOMENE 

Nakon razdiobe na prirodne zonalne i klimatske ekofitogeografske cjeline, 

koje, naravno, u svom neposrednijem proširenju detalja traže izdvajanje 

konkretnih stanišnih jedinica, omogućeno je lakše prilaženje izboru metoda 

429

i vrsta za obnovu šumskog pokrivača na jadranskom području. Kao što je 

poznato cijelo područje nije samo krš i potpuno ogoljela teritorija, iako ona 

zauzimlje danas najveće prostore apsolutno šumskog zemljišta. Ovdje postoje 

i površine degradiranih staništa na aluvijalnim i deluvijalnim zemljištima, 

na mezozojskim fliševima i drugim dubljim (i vodonepropusnim) supstratima 

(koje nam iskazuje geološka, odnosno pedološka karta jadranskog prostora). 

Takođe se ovdje pružaju i prostrana kraška polja u kojima razvoj poljoprivrede 

treba da prati i podizanje vjetrobranih šumskih pojaseva. 

LEGENDA: 

DOPIRANJE SMRĆE 

(PICEA EXCELSA{LAM}liJWK) 

U našim dosadašnjim radovima na pošumljivanju krša (primorskog i kontinentalnog) 

stekli smo prilično veliko iskustvo, naročito sa četinjarskim vrstama, 

koje kao »pioniri« treba da ponovo uspostave, u pradavna vremena, 

uništene šumske ekosisteme. Upotrebom triju vrsta primorskih borova (Pinus 

halepensis, Pinus pinea i Pinus maritima) u zimzelenom i prvom prelaznom 

pojasu klimatogenih šuma medunca, te pravilnom primjenom odgovarajuće 

»dalmatinske« podvrste crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica) u drugom 

pojasu klimatogenih šuma crnog graba i crnog jasena, vjerojatno više neće 

nitko pogriješiti. 

O ovom pitanju nije potrebno ovdje mnogo govoriti, jer bi to bilo ponavljanje 

svega onoga što je već odavno poznato. Međutim, upotrebi određenih 

listopadnih vrsta na odgovarajućim staništima na području jadranskog 

primorja (dakle ne izrazito samo na kraškom terenu) bila je do sada posve- 

430

ćena manja pažnja. Radi toga treba reći nešto više o nekim vrstama drveća 

koje bi trebale naći svoje mjesto u budućim radovima na obnovi šuma i ozelenjavanju 

primorja. 

LEGENDA: 

RASPROSTRANJENOST CRNOG 

BORA 

( PINUS NIGRA ARN ) 

RASPROSTRANJENOST MUNIKl 

(PINUS LEUCODERMIS ANT} 

1. Poljski ili lučki jasen (Fraxinus angustifolia ssp. angustijolia) 

Iako je ova podvrsta bila i na jadranskom području odavno poznata (Hire 

ju je našao već početkom ovog stoljeća u okolini Rijeke), nije se do nedavno 

dovoljno znalo o širini njene rasprostranjenosti. Danas znamo da postoji vrlo 

velik broj njenih nalazišta u sredozemnoj, a još više u prelazno sredozemnoj 

zoni jadranskog primorja od rijeke Mirne u Istri do rijeke Bojane i Skadarskog 

jezera u Crnoj Gori. Gotovo nema ni jedne riječne doline u slovenačkom 

i dalmatinsko-crnogorskom primorju da uz nju ne raste po koji primjerak 

ove podvrste. Njena pojava ukazuje i na nekadašnja staništa primorskih lužnjakovih 

šuma, koje danas još jedino pretstavljaju Motovunska šuma u Istri 

i šume oko rijeke Neretve i Bojane. 

Nađena je i u nekim kraškim poljima (Livanjskom, Dabarskom, Popovom 

i Mostarskom blatu) pa i na nekim Kvarnerskim otocima (Rab, Pag), pa čak 

i uz samu morsku obalu (na pr. u Slanom kod Dubrovnika). 

Sasvim je jasno da bi se posljednji ostaci ovih sredozemnih lužnjakovih 

šuma trebali sačuvati od krčenja i pretvaranja u poljoprivredna zemljišta, 

ali je i vrijedno da se poljski jasen u većoj mjeri uzgaja na vlažnim i močvarnim 

mjestima i u pojasu oko riječnih obala. 

431

2. Primorski ili skadarski lužnjak (Quercus pedunculiflora 

Koch ssp.) 

Aluvijalna staništa koja odgovaraju razvoju poljskog jasena bez sumnje 

će odgovarati i primorskom lužnjaku. Nažalost ta vrsta gotovo da je potpuno 

iskorijenjena s područja našeg Jadrana. Nalazimo je još tu i tamo u Istri 

uz rijeku Mirnu (Motovunska šuma), pojedinačno i rijetko uz rijeku Cetinu, 

te uz donji tok rijeke Neretve i Trebižata. Nešto obilnije raste na području 

Šteja kod Ulcinja (uz rijeku Bojanu) te oko Skadarskog jezera. 

3. Hrast sladun ili rudelj (Quercus conferta Kit. in Willd. = 

= Q. frainetto Tenore) 

Novija istraživanja pokazala su nam da je ova vrsta hrasta prilično široko 

rasprostranjena i na srednjem i južnom jadranskom području. Na dubljim 

i zaravnjenim zemljištima područja oko Cetine, Neretve i Morače ona 

mjestimično obrazuje manje ili veće sastojine i gajeve. Ove sastojine treba 

sačuvati uzgojnim mjerama od dalnje degradacije, koju u njima još uvijek 

uzrokuju paša stoke i kresanje lisnika. (Zajednica Quercetum conjertae hercegovinicum 

može se smatrati i klimatogenom šumskom zajednicom južnojadranskog 

submediterana). Sladun je po ovom drvetu vrlo vrijedna vrsta i 

ne postoje razlozi koji bi i cijelom našem području Jadranskom sub mediterana 

otežavali njegov razvoj i širenje. Po našem mišljenju to bi trebala biti 

jedna od najvažnijih vrsta kod pošumljivanja degradiranih terena fliša od 

Istre i Kvarnerskih otoka preko srednje Dalmacije, donje Hercegovine i crnogorskog 

primorja do okolice Skadarskog jezera. 

4. Cer (Quercus cerris L. ssp. austriaca) 

Ceru nismo do sada posvećivali veću pažnju na primorskom kršu, jer 

smo ga među hrastovima smatrali manje vrijednom vrstom. Međutim, pokazalo 

se da je u višim područjima jadranskog submediterana mjestimice 

vrlo obilno raširen, a posebno oko nekih kraških polja (nevesinjsko i gatačko) 

u kojima čak stvara dosta prostrane šumske sastojine. Pošto podnosi hladniju 

klimu od sladuna njegovo mjesto treba tražiti u višem pojasu jadranske 

submediteranske zone. 

5. Ovo bi bilo samo nekoliko vrsta vrijednog šumskog drveća čije bi se 

unašanje u kulture na određenim staništima i u određenim klimatskim zonama 

jadranskog primorja trebalo u buduće misliti. Postoje još i druge 

autohtone vrste, koje bi morale ući u popis meliorativnih vrsta našeg krša, 

kao što je na pr. javor gluhač (Acer obtusatum), međeđa lijeska (Corylus 

colurna) i neke druge. 

Također i mnoge vrste našeg autohtonog grmlja mogle bi bez ikakve 

estetske »manje vrijednosti« zamijeniti mnogobrojne strane ukrasne vrste na 

našem jadranskom području, a o tome biće prilike da se i ovdje i kojom 

drugom prilikom još i pobliže upoznamo*. 

* NAPOMENA UZ KARTU POJASA KLIMAZONALNE VEGETACIJE JADRAN 

SKOG PRIMORJA (karta 2.). 

Priložena geografska skica rezultat je korišćenja brojnih literarnih izvora 

i drugih informacija kao i osobnih zapažanja na terenu. Osnovni podaci razgra- 

432

LITERATURA 

1. Fukarek P.: Granice krša u Bosni i Hercegovini. Geografski pregled, Sarajevo, 

1962. 

2. Fukarek P.: Granice bukve, jele i srorče u B. i H. Radovi Akademije nauka 

i umjetnosti, Sarajevo, 1970. 

3. Fukarek P.: Ein Höhenprofil durch die Waldgesellschaften an Süd- und 

Nordhängen des Velež-Gebirge in der Hercegovina. Mitteil, der Ostalp.-dinar.- 

pflanzensoz. Arbeitsgemeinschaft, Heft 1, Padova, 1961. 

4. Hör vat L: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasnik za šumske 

pokuse Nr. 6, Zagreb, 1938. 

5. Horvat I.: Laubwerfende Eichenzonen Südosteuropas. »Angewandte Pflanzensoziologie« 

N. F. Heft 15, Stolzenau 1958. 

6. Horvatić S.: Pflanzengeographische Gliederung des Karste Kroatiens und 

der angrenzenden Gebiete Jugoslavien. Acta botanica croatica XVI. Zagreb, 

1957. 

7. Horvatić S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih 

jedinica Hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja JAZU 33. Acta 

biologica IV. Zagreb 1963. 

8. Horvatić S.: Fitogeografske značajke i razčlanjenje Jugoslavije u »Analitička 

flora Jugoslavije I.« (Zagreb, 1967). 

9. Meusel H., Jaeger E. i We inert E.: Vergleichende Chorologie der Zentraleuropäischer 

Flora. Drezden, 1965, Tom I. 

10. Rub i ć I.: Međe mediterana na istočnoj obali Jadrana, Geografski pregled I. 

Sarajevo, 1957, Pp. 136—148. 

11. Trinajstić I.: O zoni sveze Oleo-Ceratonion u istočnojadranskom dijelu 

Balkanskog poluostrva. »Ekologija« Vol. 8. Beograd (1973) 1974. Pag. 283—294. 

SUMMARY 

Boundaries and distribution of the Adriatic karst region on the basis of the 

natural vegetation 

In the introduction is emphasized the former approach to problems of the 

Adriatic ka>rst region without its demarcation and separation from the inland 

subalpine or the Dinaric karst region. For the sake of a better viewing of the 

essence of the problem of the nature protection and karst improvement in the 

Adriatic region mention is made of the geographical criterion of the demarcation 

by way the water divide of the catchments areas of the rivers of the Adriatic 

and Black Sea systems also stressing the deficiencies of the boundaries fixed 

in this manner. 

For the division and separation of the Adriatic karst region the phytogeographical 

criterion is most suitable, which separates clearly the region of the 

xerophilous vegetation of the Mediterranean and sub-Mediterranean zones from 

the continental zone of the mesophilous vegetation, the submontane, montane 

and subalpine Bech and coniferous forests. 

ničenja pojedinih pojaseva uzeti su iz brojnih radova I. HORVATA i S. HOR- 

VATIĆA, te dopunjeni podacima iz radova S. BERTOVIĆA, I. TRINAJSTIĆA, Z. 

PELCERA, H. RITTER-STUD-NIČKE, R. LAKUŠIĆA i drugih autora. Za još neobjavljene 

podatke o nalazištima česmine u Istri, Dalmaciji i Hrvatskom Primorju 

posebno zahvaljujem frag. Oskaru PIŠKORIĆU. 

Ova skica nema pretenzije da prikaže sve, pa i najsitnije pojedinosti, nego 

da ukaže na određene osnovne prirodne zakonitosti rasporeda klimatogene vegetacije 

na području Jadranskog primorja. 

433

In the continuation is discussed in detail the stretching and composition 

of the zone of evergreen vegetation of the Mediterranean proper with the climazonal 

forest Quercetum ilicis Br.—BL, and the zone of thermophilous vegetation 

of the transitional Mediterranean with the climazonal communities Carpinion 

orientalis H-ić and Seslerio-Ostryetum Horv. 

A separate question of the relationship represents the so-called »Littoral 

Beech forest« — the community Seslerio-Fagetum (Horv.) Wraber, i. e. the community 

Aceri obtusati-Fagetum Fab. Fuk. et Stef — spreading on the southern 

and western slopes of the littoral Dinarac mountains and which in its composition 

and ecology possesses a transitional-Mediterranean character. 

The explanations are accompanied by a greater number of geographical 

maps from which may be seen the distribution of particular tree and shrub 

species, which may be considered as being characteristic of individual zones and 

subzones. 

Connecting the aforementioned division of the territory with the specific 

problems of the reforestation of the Adriatic region, is especially stressed the 

significance of several species, such as: Fraxinus angustifolia Vahl, Quercus pendunculiflora 

Koch, Quercus conferta Kit. and Quercus cerris L. 

POJEDINE KARTE PREDSTAVLJAJU — INDIVIDUAL MAPS REPRESENT: 

Karta — Map 2. Pojasi klimazonalne vegetacije jadranskog primorja 

— Belts of the climazonal vegetation of the Adriatic seaboard. 

Karta — Map 1. Granice jadranskog područja: vododjelnice jadransko- 

-pontskog sliva predstavlja granicu područja, a vododjelnice jadranskih rijeka 

i kraških ponornica predstavljaju pojedine (1—11) sektore — Boundaries of 

the Adriatic region: the watershed of the Adriatic-Pontic catchment area 

represents the region boundary, while the watersheds of the Adriatic rivers 

and karst sinking rivers represent individual (1—11) sectors. 

Karta — Map 3. Areali rasprostranjenosti vrsta hrastova: Quercus conferta 

Kit. — (= Qu. frainetto Ten.) i Qu. cerris L. na širem jadranskom području 

— Areas of distribution of Oak species: Qu. conferta Kit. (= Qu. 

frainetto Ten.) and Qu. cerris in broader Adriatic region. 

Karta — Map 4. Granice areala Celtis australis L. i nalazišta Celtis tournefortii 

Lam. — Boundaries of the area of Celtis australis L. and habitats of 

Celtis tournefortii Lam. 

Karta — Map 5. Granice areala vrsta: Petteria ramentacea (Sieber) Presi, 

Laburnum alpinum (Mill.) Grisebach, Chamaecytisus purpureus (Scopoli) Link 

— Boundaries of the area of species: Petteria ramentacea (Sieber) Presl, Laburnum 

alpinum (Mill.) Grisebach, Chamaecytisus purpureus (Scopoli) Link. 

Karta — Map 6. Primorske granice areala Fagus sylvatica 

boundaries of the area of Fagus sylvatica L. 

L. — Littoral 

Karta — Map 7. Primorske granice areala Abies alba Mill, s oznakom recentnog 

dopiranja Picea excelsa (Lam.) Link — Littoral boundaries of the 

area Abies alba Mill, with the designation of the recent stretching od Picea 

excelsa (Lam.) Link. 

434

Karta — Map 8. Areali rasprostranjenja vrsta borova: Pinus nigra Arn. 

s. 1. i P. leucodermis Ant. na širem području jadranskog primorja •— Areas 

of distribution of Pine species: Pinus nigra Arn. s. 1. and P. leucodermis Ant. 

in broader region of the Adriatic seaboard. 

Ovaj rad je referat sa savjetouanja 

»Uloga šume i šumske vegetacije 

u zaštiti čovjekove okoline 

u odnosu na Jadransko područje« 

održano 4—6. III 1976. 

godine u Zadru. 

Akademik Pavle FUKAREK, 

dipl. inž. šum. i dr. šum. znanosti, 

profesor Šumarskog fakulteta 

u Sarajevu, Zagrebačka ul. br. 20 

»Nakon detaljnog opisa uzroka pustošenja šuma (J. Wesely) daje preporuke 

za kompleksno rješavanje pitanja krša kako s biološkog tako i sa socijalnog 

gledišta ... i ... u 23 točke iznesene su preporuke toliko stručne da i danas 

mogu izdržati najstručniju kritičku ocjenu.« 

(Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz 

stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976, str. 121) 

435

PREŽIVLJENJE I VISINSKI PRIRAST BILJAKA 

OBIČNOG BORA (PINUS SILVESTRIS L.) RAZLIČITIH STAROSTI 

S. ORLIĆ 

SAŽETAK. Uspjeh pošumljivanja s običnim borom na području 

bujadično vrištinskih tala često je neujednačen. Pokazalo se, da 

preživljenje i početni rast biljaka u kulturama ovisi o starosti sadnica 

s kojim se vrši pošumljivanje. U cilju detaljnijeg izučavanja 

tog problema na području vriština osnovan je poljski pokus sa 

sadnicama običnog bora različitih starosti a koje se u praksi najčešće 

koriste (2 + 0, 1+2, 2 + 1 i 2+2 godine). Dobiveni rezultati 

pokazuju da presađenice 1 +2 god. stare imaju prednost pred ostalim 

trim varijantama*, (op) 

1. UVOD I PROBLEM 

Običan bor, uz običnu smreku, u nas se najčešće koristi za osnivanje 

šumskih kultura četinjača. To posebno vrijedi kad se osvajaju vanšumske 

površine, kao što su bujadično-vrištinska tla, pašnjaci, napuštene poljoprivredne 

površine itd. Za to postoje dva osnovna razloga: (1) običan bor ima 

takva biološko-ekološka svojstva koja mu daju prednost u odnosu na neke 

druge četinjače, npr.: u mladosti brzo raste, otporan je na mraz i studen, 

traži direktno i puno svjetlo, nema većih zahtjeva na plodnost tla itd., i (2) u 

nas u praksi postoji veliko iskustvo u radu s običnim borom, pa je riziko mali. 

Više godišnja praćenja pokazala su da uspjeh pošumljavanja nije uvijek 

ujednačen. On se ponekad kreće u velikim odstupanjima, od potpunog uspjeha 

do neuspjeha. Primjetili smo da starost, odnosno način uzgoja, sadnog materijala 

utječe na uspjeh. Smatrali smo da problem zaslužuje da bude detaljnije 

istražen putem komparativnog poljskog pokusa. U pokus su uključene 

starosti sadnica koje se u našoj šumskoj praksi najčešće koriste kod osnivanja 

kultura s običnim borom. 

2. CILJ I METODA RADA 

Cilj naših istraživanja je da komparativnim praćenjem uspijevanja sadnica 

različitih starosti u pokusu utvrdimo najprihvatljiviju starost biljaka 

običnog bora za osnivanje kultura u istraživanim uvjetima. 

* Ova istraživanja financiraju Republički fond za naučni rad SRH i Poslovno 

udruženje šumsko privrednih organizacija, Zagreb. 

436

Pokus je osnovan u proljeće 1971. godine na pokusnom objektu »Lokve«, 

Šumarija Duga Resa, područje bujadično-vrištinskih tala. Starosti sadnica 

(varijante) bile su slijedeće: 

1. varijanta, neškolovane sadnice 2 + 0 god. 

2. varijanta, školovane sadnice 1 + 2 god. 



Pokus je osnovan po principu Latinskog kvadrata; 4 varijante uz 4 ponavljanja. 

PREŽIVLJENJE BILJAKA 

U POKUSU 

Sadni materijal je iste provenijencije i istog uroda sjemena. Sadnice sv 

proizvedene u rasadniku Šumarskog instituta, Jastrebarsko i to: 2+2 god. 

sjetva promjeće 1966. god.; 1 + 2 god. i 2 + 1 god. sjetva proljeće 1967. god. i 

2 + 0 god. sjetva proljeće 1968. god. Korištene su sadnice I visinske klase od 

svake varijante. Prije sadnje korjenov sistem biljaka prikraćen je na cea 30 

cm. Od svake varijante zasađeno je 400 biljaka ili ukupno 1.600 u pokusu. 

Postupak kod vađenja, prevoza, manipulacije i sadnje biljaka bio je isti 

za sve četiri varijante, kao i njega biljaka u pokusu. 

Preživljenje i visinski prirast registrirali smo krajem svake vegetacijske 

sezone, a u petoj još i prsni promjer. Prikupljeni podaci su sređeni i prikazane 

su srednje vrijednosti. Provedena je analiza varijance i F test. 

3. REZULTATI 

Preživljenje i visinski prirast biljaka u pokusu uzeli smo kao mjerilo 

uspjeha, što je i u praksi uobičajeno. 

437

3.1. Preživljenje 

Prosječne vrijednosti prikazane su u tabeli 1 i na grafikonu. U prvoj 

godini iza sadnje (1971) visoki postotak preživljenja registrirali smo na parcelama 

gdje su zasađene sadnice starosti 2 + 1 god. (96,5%) i 1 + 2 god. (95,8%) 

Slabiji rezultat zabilježili smo kod sadnica 2 + 0 god. (79,5%) i naročito 2 + 2 

god. (33,0%) starih. 

Tokom druge (1972), treće (1973), četvrte (1974) i pete (1975) vegetacije 

iza sadnje prikazani odnosi nisu se bitnije izmijenili. Postotak preživljenja 

je opadao za 1—3% godišnje na svim parcelama. Tako je preživljenje za 

pojedine varijante koncem pete vegetacije iznosilo. 1 + 2 god. 90,0%, 2 + 1 

god. 84,3%, 2+0 god. 74.5% i 2 + 2 god. 30,8%. 

Registrirane razlike među varijantama su statistički visoko signifikantne. 

Tabela 1 

varijanta 

(starost) 

1. 

(2+0) 

2. 

(1+2) 

3. 

(2+1) 

4. 

(2+2) 

1971. 

79,5 

95,8 

96,5 

33,0 

Preživljenje (%) u godini 

1972. 1973. 

78,8 77,3 

94,3 91,5 

91,5 90,5 

31,0 30,8 

1974. 

76,0 

90,3 

86,8 

30,8 

1975. 

74,5 

90,0 

84,3 

30,8 

3.2. Visinski prirast 

Srednje vrijednosti visinskog prirasta po varijantama i godinama prikazane 

su u tabeli 2. U prvoj godini iza sadnje (1971) najintenzivniji visinski 

prirast pokazuju sadnice 2+0 god. stare (15,8 cm). Nešto slabiji prirast bio 

je kod sadnica 1+2 god. (6,5 cm) starih. 

Var. 

Aft) 

1. 

2. 

3. 

4. 

Prosjek: 

St.visin, 

on 

19,1 

26,8 

21,1 

47,6 

** 

1971. 

15,8 

13,9 

6,5 

13,2 

12,4 

Visinski orirast u godini, cm 

** ** ** 

1972. 1973. 1974. ** 

1975. 

24,9 21,1 25,6 28,8 

24,4 

13,7 

21,5 

21,1 

19,2 

13,7 

28,4 

20,5 

22,9 

13,3 

37,9 

26,2 

31,4 

24,0 

55,8 

35,0 

Tabela 2. 

Tot.vis. 

** 

75.cm 

135,3 

138,6 

97,3 

204,4 

143,9 

Prs.prom. 

*. 

75. nm 


13,2 

11,0 

23,9 

15,1 

** visoko signifikant-ne razlike 

* signifikantne razlike 

Tokom druge (1977), treće (1973), četvrte (1974) i pete (1975) vegetacije 

visinski prirast ima tendenciju povećanja kod svih varijanata. Međutim, najbrži 

porast je kod sadnica 2+2 god., zatim 2+0 god. i 1 + 2 god. Sadnice 2 + 1 

438

god. stare pokazuju i dalje usporen visinski rast, što znači da je još uvijek 

osjeća utjecaj »šoka« uslijed presadnje. To se dobro uočava na grafikonu. 

U predposljednjoj i posljednjoj koloni tabele 2 navedeni su podaci za 

totalnu visinu i prsni promjer stabalaca krajem pete vegetacije. Zapaža se 

dominacija sadnica 2 + 2 god. starih, i znatno zaostajanje onih 2 + 1 god. starih. 

h,cm 

ZOO -i 

VISINSKI RAST BILJAKA 

U 

POKUSU 

4. DISKUSIJA I ZAKLJUČCI 

Koliko je nama poznato u nas do sada nije bilo sličnih istraživanja. U 

Finskoj su Räsänen i Hiltanen (2) vršili istraživanja sa sadnicama običnog 

bora 2 + 0 god., 1 + 1 god. i 2 + 1 god. starih. Oni su konstatirali intenzivniji 

visinski prirast kod presađenica, dok je preživljenje bilo podjednako za sve 

varijante. Za proizvodnju krupnijih sadnica (odraslijih) Borisenko (1) ne preporuča 

presadnju već podsjećanje korjenova sistema; dvokratno za sadnice 

starosti 3—5 godina i jednokratno za sadnice 3—4 godine. 

Naši rezultati pokazuju da presađenice 1 + 2 god. stare imaju prednost 

pred ostale tri varijante. Naime, u cjelini one pokazuju najbolji uspjeh, relativno 

visok postotak preživljenja, slabiji »šok« uslijed presadnje i intenzivan 

početni visinski rast. Kao najslabiju varijantu možemo označiti sadnice 

2+2 god. i 2 + 1 god. stare. Prve pokazuju vrlo nizak postotak preživljenja, 

439

a druge vrlo jak »šok« nakon presadnje, koji se zapaža i u petoj vegetaciji 

iza prenošenja na teren. Sadnice 2+0 god. stare pokazuju visok postotak preživljenja 

i najslabiji »šok«, ali zahtjevaju intenzivnu njegu kulture. Do gubitka, 

naime, dolazi zbog konkurencije borova i tokom druge, treće, četvrte 

i pete vegetacije. U našem pokusu ta naknadna sušenja iznosila su oko 10 % 

biljaka. 

Iznijeti rezultati upućuju na intenzivnu rasadničku proizvodnju, koja će 

omogućiti proizvodnju jednogodišnjih klijanaca običnog bora sposobnih za 

školovanje. Nakon presadnje biljke ostaju 2 godine u rastilištu i zatim se prenose 

na teren. Ako klijanci nisu sposobni za presadnju kao jednogodišnji, 

već moraju ostati u sjemeništu i drugu godinu, onda određenim uzgojnim 

mjerama treba omogućiti proizvodnju dvogodišnjih sadnica sposobnih za direktno 

prenošenje na teren. Međutim, takve sadnice se mogu koristiti na onim 

površinama gdje nema jake konkurencije korova. Ako se presađuju dvogodišnji 

klijanci, oni moraju ostati najmanje dvije godine u rastilištu. Takav 

sadni materijal, a i još odrasliji, može se koristiti kod konverzije degradiranih 

sastojina listača, s tim da se na teren prenose s busenom uz primjenu 

rjeđe sadnje. Takve sadnice će najbrže prerasti ugroženu zonu, gdje je jaka 

konkurencija izbojaka iz panjeva i korova. To ujedno znači skraćenje perioda 

vrlo skupih radova oko čišćenja i oslobađanja (njege). 

LITERATURA 

Borisenko, N. P. (1970): The use of large planting stock of Scots Pine in 

plantation« (Forestry Abstract 1971.). 

Car mean, W. H. (1971): Large, well balanced stock and control of grass competition 

needed for Red Pine plantings on sandv soils (Forestry Abstract 

1971.). 

Ras amen P. N. and Hiltumen N. (1971.): The effect of differences in Scots 

Pine nursery stock on the field survival and growth (Forestry Abstract 1972.). 

Snow E. A. (I960.): Status of White Pine Age of Planting stock Tests (Separat). 

SUMMARY 

Survival and height increment of Scots Pine (Pinus silvestris L.) plants 

of different ages 

The success of afforestation with Scots Pine in the region of bracken and 

health soils is frequently non uniform. It has been found that survival and initial 

growth of plants in cultures depend on the age of plants with which afforestation 

is performed. For the purpose of a more detailed study of this problem in 

the region of heath soils there was laid out a field experiment with Scots Pine 

plants of various ages, which are most frequently used in practice (2+0, 1+2, 

2 + 1 and 2+2 years). The results obtained demonstrate that (1+2)-yearold transplants 

have priority over other three variants. 

Primljeno 27. I 1977. 

Mr Stevo ORLIĆ, 

dipl. inž. šum., Šumarski institut 

Jastrebarsko 

440

DA LI REZANJE GRANA KAO DODATNA MJERA 

U POBOLJŠANJU PROIZVODNJE DRVNE MASE 

IMA SVOJE EKONOMSKO OPRAVDANJE? 

K. PINTARIĆ 

•SAŽETAK. 17 Jugoslaviji glavni cilj proizvodnje u šumarstvu 

trebao bi biti maksimalna količina najvrednije drvne mase, koja 

se, međutim, ne može postići isključivo prirodnim čišćenjem debla 

od grana. Zato je, da bi se ostvario taj cilj, nužno na stablima 

običnog bora rezati grane. Rezanjem grana na dijelu debla može 

se povećati vrijednost sortimenata i za 15% u odnosu na vrijednost 

sortimenata koji se mogu dobiti bez obrezivanja grana. 

U ovom radu obrađeno je rezanje grane u prirodnom letvenjaku 

običnog bora i to na stabima dominantne etaže pp 10—20 

cm a u visini od 5—6 met. Za ovaj posao utrošeno je u prosjeku 

5,5 minuta po stablu a to je gotovo zanemarljivo u odnosu na povećanu 

vrijednost koja će se dobiti prilikom glavne sječe. 

Na kraju dana su pravila za obrezivanje debala običnog bora. 

UVOD 

Danas postoje u šumarstvu još uvijek dileme oko toga kada je u pitanju 

proizvodna funkcija šume, da li glavni cilj proizvodnje treba biti samo maksimalna 

količina biomase ili maksimalna količina najvrijednije biomase. Pozivajući 

se na istraživanja mnogobrojnih autora (HILF 1967, HEGER 1955, 

KOESTLER 1951, KRAHL-URBAN 1952, LOEFLER 1968, LEIBUNDGUT 1966, 

MAYER-WEGELIN 1952, PLAVŠlC-GOLUBOVlC 1964, WOLFARTH 1961 i 

dr.), PINTARIČ (1969) smatra da se jugoslavensko šumarstvo treba orijentirati 

na proizvodnju maksimalne količine najvrijednije drvne mase, jer se 

samo na taj način može očekivati siguran plasman onih sortimenata koji će 

i u budućnosti imati veću vrijednost. Osim toga će samo kod njih i u budućnosti 

proizvodni troškovi biti niži od prodajne cijene. 

Da bi se ovaj cilj postigao, potrebno je proizvesti stabla što čišća od 

grana, jer prema MAYER-u (1977), 80—90 % grješaka na rezanoj građi otpada 

na čvorove. Proučavajući šume Gorskog Kotara, PLAVSIC i GOLUBO- 

VlC (1964) su konstatirali da je kvalitet okrajčanih dasaka veoma loš, jer 

na najvrijednije klase (čista-polučista, I i II) otpada svega 13,1%, a na IV 

klasu čak 61,26% od ukupne količine rezane robe. Prema istim autorima, 

ovako loš kvalitet uslovljen je uglavnonm čvorovitošću dasaka. 

I pod najpovoljnijim uslovima, rijetko se može prirodnim čišćenjem od 

grana ostvariti maksimalna čistoća od grana, jer period od odumiranja do 

441

otpadanja grana traje veoma dugo (kod smrče i duglazije), te i pored zadovoljavajuće 

debljine i ostalih karakteristika, uslijed uraslih grana dobijamo 

rezane drvne Sortimente veoma loše kvalitete. 

Ukoliko želimo, a to bi i trebao biti naš cilj, proizvesti nadprosječni kvalitet 

drvne mase, moramo primijeniti dopunsku mjeru koja će utjecati 

na povećanje udjela najvrijednije drvne mase, rezanje grana. 

MAYER (1977) smatra da je rezanje grana neophodno potrebno u intenzivnom 

šumskom gospodarstvu, ukoliko se želi nadprosječni kvalitet drvne 

mase, a time i veća vrijednost proizvodnje. Međutim, kako je rezanje grana 

dodatna mjera, koja u doba izvođenja zahtijeva izvjesne troškove da bi se 

koristi osjetile tek nakon više decenija, nedovoljno se primijenjuje u praksi 

kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu. 

Da li rezanje grana ima svoje ekonomsko opravdanje, navest ćemo samo 

nekoliko primjera. MAYER-WEGELIN (1952), navodi da je vrijednost dasaka 

od smrče na kojoj su grane rezane blagovremeno za 60 % veća u odnosu na 

smrču iste starosti i na istom staništu samo što grane nisu rezane. OLI- 

SCHLAEGER (cit. MAYER 1977) navodi da se rezanjem grana na smrči vrijednost 

rezane robe povećala za 40—90%, a ukoliko je bilo veće učešće trupaca 

za ljuštenje i rezani furnir, vrijednost drvne mase se može povećati i 

za nekoliko puta. 

Upoređujući troškove rezanja grana sa povećanjem vrijednosti drvne 

mase, HILF (cit. MAYER 1977) navodi da se vrijednost proizvedene drvne 

mase povećala za 13 puta u odnosu na troškove rezanja, a HAEBERLE (cit. 

MAYER 1977) tvrdi da to iznosi i 17 puta. Prema SPEIDEL-u (1972), 40—60 

godina poslije rezanja grana, minimalno povećanje vrijednosti trupaca treba 

biti bar 4—6 puta u odnosu na troškove rezanja grana, što je u navedenim 

slučajevima 2—3 puta veće. 

Analizirajući vrijednost jedne 37 metara visoke smrče sa područja Pokljuke 

(Slovenija), MLINŠEK (1973) je utvrdio da je vrijednost smrče kod 

koje su grane blagovremeno rezane za 2,34 puta veća nego kod smrče kod 

koje grane nisu rezane. 

Iz ovih nekoliko navoda vidimo da se primjenom rezanja grana može 

znatno utjecati na povećanje vrijednosti proizvodnje, pri čemu se uložena 

finansijska sredstva višestruko vraćaju. 

U našem izlaganju osvrnut ćemo se na iskustva u vezi sa rezanjem grana 

na običnom boru (PINUS SILVESTRIS L.) u odjelu 119 Gospodarske jedinice 

»Donja Stupčanica« kod Olova. 

METODA RADA 

Na 55 stabala običnog bora, prsnog promjera 10—21 cm, u prosjeku 13,1 

cm (stabla su uglavnom do 15 cm debljine, jer su samo četiri stabla bila 

deblja), i visine 11—17 metara, u prosjeku 14 m., u lipnju 1975. godine su 

rezane suhe grane do visine od 5—6,5 metara. Pri rezanju grana koristila se 

ručna lučna voćarska pila, a za rezanje grana preko tri metra visine koristio 

se jedan elemenat švedskih ljestvi, koje se koriste za sabiranje šumskog sjemena 

.Najviši pršljen na kojem su rezane grane nalazio se na visini od 5,6 

metara, a najniži na visini od 1,2 metra. 

442

OPIS OBJEKTA 

Prirodna, čista sastojina običnog bora u fazi letvenjaka, u odjelu 119. 

Gospodarske jedinice »Donja Stupčanica« u šumi zvanoj Grab, kod Olova, 

na više-manje zaravnjenom terenu i na nadmorskoj visini od 850 metara. 

Za ocjenu klimatskih prilika uzeta je u obzir meteorološka stanica Han 

Pijesak (1110 m. n. m.), koja se nalazi na oko 30 km. istočno od objekta istraživanja, 

a podaci se odnose na period osmatranja od 1931. do 1960. godine. 

Srednja godišnja temperatura iznosi 5,8 °C; srednja temperatura najhladnijeg 

mjeseca je —4,8 °C, a srednja mjesečna temperatura najtoplijeg mjeseca 

16,2 °C, te srednja godišnja amplituda temperature iznosi 21 °C; pet mjeseci 

imaju srednju mjesečnu temperaturu višu od +10 °C (V—IX); vegetacioni 

period traje 134 dana; u navedenom periodu apsolutna minimalna temperatura 

iznosi •—26,0 °C, a apsolutna maksimalna, 33,2 °C; jesen je znatno 

toplije godišnje doba od proljeća (6,5 C : 5,1 °C); srednja godišnja količina 

oborina iznosi 1134 mm, od koje na period V—IX otpada 519 mm, odnosno 

oko 46% od godišnje količine; oborine su raspoređene prilično ravnomjerno 

po godišnjim dobima: 

proljeće 

ljeto 

jesen 

zima 

26% 

27% 

25 % 

22% 

Prema toplinskom i oborinskom režimu, područje se nalazi u pojasu planinske 

umjereno-kontinentalne klime, gdje se još uvijek nisu u potpunosti 

izgubili utjecaji submediteranske klime. 

Matični supstrat čine trijaski vapnenci na kojima su se razvila smeđa 

krečnjačka do ilimerizirana tla. 

Prirodni letvenjak običnog bora sa neznatnim učešćem smreke, nastao 

je naletom sjemena na čistine sa okolnih rijetkih stabala. Površina je ranije 

služila za ispašu stoke. Pojedinačni primjerci debljih jasika potvrđuju nastanak 

ovih šuma. Sastojina je u progresivnoj sukcesiji prema klimaregionalnoj 

zajednici jele, smreke i bukve. Poznato je da se na širem području nalaze 

najkvalitetnije sastojine običnog bora. Stanište spada u I bonitet za obični 

bor, a izmjerene visine stabala variraju od 35 do 40 metara. 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA 

U tab. 1 dati su neki osnovni podaci o rezanju grana: 

Visina stabla do 

koje su rezane 

grane 

do 2,0 m 

2,1—3,0 m 

3,1—4,0 m 

4,1—5,0 m 

5,1—6,0 m 

jedan 

26 stabala 

19 stabala 

36 stabala 

43 stabla 

19 stabala 

Osnovni podaci o rezanju grana 

Broj pršljena na jednom metru visine 

dva 

tri 

broj stabala 

2 stabla 

34 stabla 

1 stablo 

18 stabala 

6 stabala 

Tab. 1 

443

Vidimo da na jednom metru dužine ima najviše stabala sa jednim pršljenom, 

2,5 puta više nego sa dva pršljena, dok je sa tri pršljena na jednom 

metru samo jedno stablo. Ovo ukazuje da je do visine do koje su rezane grane, 

tj. do oko 6 metara, prirast u visinu bio veoma intenzivan. Prema podacima 

mjerenja, razmaci između pršljena na kojima su rezane grane bili su 

40 do 110 cm, u prosjeku 68 cm + 17 cm. 

Prilikom rezanja grana, pored utrošenog vremena za rezanje grana, registrirani 

su i predasi, prelazak od stabla do stabla koja su bila udaljena oko 

5 metara jedno od drugog, i ostali pripremni radovi. 

U tab. broj 2 prikazan je ukupan učinak rezanja grana. 

ö c 5 

SH M 

m 

do 2,0 i 

2,1—3,0 

3,1—4,0 

4,1—5,0 

5,1—6,0 

ukupno 

o - 

O.N 

o a 

rt >~ 

3 U c 

VSJ 

_* Ca 

3 a SH MB rt M ^ 

kom 

134 

283 

219 

164 

44 

844 

Učinak pri rezanju grana 

•- n > 

•"-i. 

o 

£ 

-d a 

a'" 

a 

a 

« 

«JO s o 

EH SH SH 

c/5 a M 3 

mm 

20,0 

18,9 

17,6 

16,3 

14,8 

Utrošeno vrijeme za rezanje grana 

ukupno 

po stablu 

31 

62 

41 

34 

8 

177 

sek 

29 

19 

00 

02 

15 

05 

Tab. 2 

sek 

55 

69 

46 

47 

27 

04 

Iz podataka sa tab. 2 pada u oči da se sa povećanjem visine do koje su 

rezane grane, skraćuje i vrijeme koje je potrebno za rezanje grana. Do ove 

na prvi pogled protivuriječnosti došlo je zbog toga, što se sa povećavanjem 

visine smanjivala debljina grana, i što do oko 6 metara visine, zahvaljujući 

švedskim ljestvama nije bilo većih poteškoća pri rezanju grana. Dok je na 

visini do 2 metra prosječna debljina grana u osnovi bila 20 mm, na visini 

od preko pet metara bila je svega 14,8 mm, što je po površini presjeka svega 

oko 55 % u odnosu na debljinu grana od 20 mm. 

Osim utrošenog vremena navedenog u tab. 2, utrošeno je za prelazak od 

stabla do stabla i namještanje ljestvi 36 sekundi, a za predahe 43 sekunde 

po stablu. 

Prema tome, u našem slučaju, za rezanje grana do visine od oko 5,5 metara, 

bilo je potrebno ukupno 5 minuta i 23 sekunde po stablu. Upoređenjem 

ovih podataka sa utrošenim vremenom koje navodi MAYER-WEGELIN (1952) 

za obični bor, proizilazi da ne postoji veće razlike, što se vidi i iz našeg upoređenja: 

Autor 

MAYER-WEGELIN 

Naša istraživanja 

Visina do koje se 

režu grane 

m 

6,0 

5,5 

Utrošeno vremena 

po stablu 

min 

sek 

06 

23 

444

Pošto je prema MAYER-WEGELIN-u (1952) pri rezanju grana do visine 

od 6 metara na I bonitetu staništa i pri prsnom promjeru stabala od 11—15 

cm (kakav je naš slučaj), dovoljno rezati grane na svega 400 najkvalitetnijih 

stabala iz dominantne etaže, koja su ravnomjerno raspoređena (razmak između 

stabala na kojima se režu grane oko 5 metara), proizilazi da je za rezanje 

grana potrebno utrošiti po hektaru oko 36 sati, odnosno oko pet radnih 

dana, što je neznatno ili čak zanemarljivo u odnosu na povećanje vrijednosti 

drvne mase koja se rezanjem grana može postići. 

Za 3—4 godine grane će se rezati do konačne visine od 8,5 metara, za što 

će se utrošiti daljih šest minuta po stablu, odnosno daljih 40 sati po hektaru. 

Iz ovih podataka se može vidjeti, da i u našim šumama postoje uslovi 

da se primjenom odgovarajućih uzgojnih mjera znatno poveća vrijednost proizvedene 

drvne mase. Ovo je posebno značajno za obični bor, kod kojeg se 

na svjetskom tržištu postižu veoma visoke cijene, i 15 puta veće u odnosu 

na cijene trupaca prosječne kvalitete. 

NEKOLIKO PREPORUKA ZA PRAKSU 

Izbor sastojina 

Prema PINTARIĆ-u (1969), rezanje grana ograničiti samo na one sastojine 

kod kojih će stvarno doći do znatnog povećanja vrijednosti proizvedene 

drvne mase. Pri tome je potrebno proanalizirati: 

— da li sastojina ima dovoljan broj stabala sa svojstvima sposobnim za 

proizvodnju kvalitetnog drveta. 

— da li postoje izgledi da stabla na kojima će se rezati grane u dogledno 

vrijeme dostignu željene dimenzije, 

— da li su promjeri stabala u prsnoj visini prešli dimenzije kod kojih 

rezanje grana nema svoje ekonomsko opravdanje. 

Zato za rezanje grana dolaze u obzir samo lijepi i zdravi letvenjaci, koji 

se nalaze na boljim staništima. Prilikom odabiranja stabala na kojima će rezati 

grane, treba voditi računa da ona u budućnosti moraju dati vrijedno drvo. 

Ta stabla moraju biti zdrava, prava, pravnog debla i sa pravilno razvijenom 

krošnjom i da pripadaju isključivo dominantnoj klasi stabala. 

Odabrana stabla treba vidno obilježiti, kako bi bila lako uočljiva. To se 

postiže najbolje ako se oboje prstenom masne boje. 

Debljina 

stabala 

Pri određivanju debljine stabala, treba voditi računa da središnji cilindar 

sa uraslim granama bude što uži, svega oko 10 cm promjera. Maksimalni 

promjer do kojeg je rezanje grana ekonomski opravdano, ovisi prije svega od 

debljine stabla koja se želi postići u vrijeme sječe. Osnovno pravilo je da 

minimalna širina prstena bez uraslih grana bude bar 12 cm, što je i donja 

granica ekonomičnosti rezanja grana. Na boljim stanišnim uslovima, na kojima 

se u razumnom vremenu mogu proizvesti deblja stabla (preko 50 cm prsnog 

promjera), ne treba rezati grane na stablima debljim od 20 cm promjera, 

445

a na lošijim staništima, gdje će se proizvoditi tanja stabla (oko 40 cm prsnog 

promjera), kod običnog bora režu se grane na stablima do 10 cm prsnog promjera. 

Iz ovoga proizilazi da ne dolazi u obzir rezanje grana kad su stabla u 

fazi mladika ili guštika (prsni promjer ispod 10 cm), niti kod stabala sa prsnim 

promjerom većim od 20 cm. Optimalne debljine stabala na kojima se 

režu grane su 10—15 cm promjera u prsnoj visini. 

Visine do koje se grane režu 

Minimalna visina do koje treba rezati grane je 4,5 metra, kada se može 

dobiti jedan trupac standardne dužine od 4,0 metra. Pri ručnom rezanju grana, 

optimalna visina je 8,5 metara, jer se na taj način dobiju dva trupca standardne 

dužine od 4,0 metra. Obzirom da se kod običnog bora mogu dobiti 

vrijedni i skupi sortimenti, opravdano je rezanje grana do 10 metara visine, 

tj. približno do 1/3 visine stabla, jer se do te visine nalazi oko 50% drvne 

mase stabla. 

Kod primjene mehaniziranih sredstava (»šumski majmun«, »Klettersäge«), 

grane se režu do visine od 10—12 metara. 

Ukoliko se režu zelene grane, što je kod običnog bora moguće, treba voditi 

računa da se zelena krošnja stabla previše ne skrati. Prema rezultatima 

dosadašnjih istraživanja, krošnju ne treba skraćivati ispod 1/2 visine stabla 

(do te visine se nalazi oko 75 % drvne mase stabla). 

Broj stabala 

U principu, grane se režu samo na onom broju stabala, koja će ostati u 

sastojini do konca produkcionog perioda (ophodnje). Pošto se grane režu na 

mlađim i tanjim stablima, koja će u sastojini ostati još 4—5 decenija, mora 

se računati i na gubitke do kojih dolazi uslijed štetnog djelovanja abiotskih 

i biotskih faktora (snijeg, vjetar, insekti, gljive i dr.). 

Prilikom odlučivanja o broju stabala na kojima će se rezati grane, potrebno 

je imati u vidu slijedeće: 

— što je stanište bolje, grane se režu na većem broju stabala po jedinici 

površine, 

— što se grane režu do veće visine, broj stabala po jedinici površine je 

manji, 

— što je prsni promjer stabala veći, grane se režu na manjem broju stabala. 

Za obični bor, TSCHERMAK (1950) i drugi preporučuju da se grane režu 

na 250—400 stabala po hektaru (razmak između stabala 5—6,3 metra). 

Vrijeme rezanja grana 

Kod običnog bora se mogu rezati suhe i zelene grane. Suhe grane se mogu 

rezati tokom cijele godine, ali se za vrijeme vegetacionog perioda mora biti 

pažljiviji, jer i najmanja nesmotrenost može dovesti do oštećenja stabla (guljenja 

stabla). Rezanje zelenih grana treba ograničiti na period mirovanja vegetacije, 

a najpogodnije vrijeme je pred početak kretanja sokova tj. u mjesecu 

februaru. 

446

Kod običnog bora grane koje se režu ne bi smjele biti u osnovi deblje 

od 40 mm, jer u protivnom rana veoma teško zarašćuje. 

Alat za rezanje 

grana 

Grane se ne smiju odstranjivati sjekirom, kosijerom i si. tj. kresati, već 

se moraju uklanjati alatom kojim se reže (pila, makaze, nož). Najpogodnija je 

voćarska pila sa lukom, koja se može nasaditi na duže ili kraće držalo. Za 

rezanje grana na većim visinama, koriste se ljestve dužine oko 5 metara. U 

našem slučaju, kao veoma pogodne pokazale su se švedske ljestve. 

U novije vrijeme se za rezanje grana koristi »šumski majmun« (»Klettersäge«). 

Upotreba je ekonomski opravdana, samo ako su u pitanju veći kompleksi 

šuma na čijim stablima će se grane rezati, a najekonomičnije je ako 

dva radnika poslužuju dvije mašine, jer dok jedna reže grane, druga se priprema 

za rad. 

U pogledu rezanja grana, MAYER-WEGELIN (1952) za obični bor 

slijedeću tablicu (tabl. 3): 

daje 

Visinski 

bonitet 

TABLICA ZA REZANJE GRANA 

(Po MAYER-WEGELIN-u, 1952) 

Visina do 

koje se 

režu grane 

m 

Srednji 

na 

8—10 

prsni promjer 

kojima se režu 

11—15 

broj stabala po 

stabala 

grane 

hektaru 

sastojine 

(om) 

16—20 

Tab. 3 

I 

I 

I 

II 

11 

II 

III 

III 

III 

IV 

IV 

IV 

1-A 

4—6 

6—8 

2—4 

4—6 

6—8 

2—4 

4—6 

6—8 

2—4 

4-6 

6—8 

700 

550 

400 

650 

500 

350 

600 

400 

250 

500 

300 


550 

400 

250 

500 

400 

250 

450 

350 

— 

— 

— 

— 

450 

350 

— 

400 

250 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

— 

ZAKLJUČAK 

Sastojine običnog bora u Bosni se po svojim morfološkim karakteristikama 

odlikuju veoma kvalitetnim deblom i krošnjom, što garantira proizvodnju 

veoma vrijedne drvne mase. Prirodno čišćenje od grana ipak nije zadovoljavajuće, 

jer žive i mrtve grane urastaju u deblo više decenija, tako da se 

na taj način smanjuje vrijednost proizvedene drvne mase. 

Zato, da bi se povećala vrijednost proizvedene drvne mase, što je za 

obični bor veoma značajno, potrebno je pristupiti blagovremenom rezanju 

grana. 

U prirodnoj sastojini običnog bora u fazi letvenjaka, provedeno je rezanje 

grana do visine od 5—6 metara, i za taj rad je utrošeno svega 5,5 minuta 

447

po stablu (uključujući predahe, prelaske od stabla do stabla i ostale pripreme). 

Grane su se rezale ručno pomoću voćarske pile, a za veće visine koristile 

su se švedske ljetve. 

Ovaj utrošak vremena je veoma mali, gotovo zanemarljiv u poređenju 

sa povećanjem vrijednosti proizvedene drvne mase. Na stablima na kojima 

su se rezale grane ovo povećanje vrijednosti može biti oko 15 puta veće u odnosu 

na troškove rezanja grana, a kod običnog bora najvrijedniji sortimenti 

mogu biti i preko 10 puta skuplji u odnosu na prosječni trupac za rezanje. 

LITERATURA 

Heger, A. (1955): Lehrbuch der forstlichen Vorratspflege. 

Hilf, H. H. (1967): Der Einfluss gesetzmässiger Entwicklung der Verwertung des 

Nadelrundholzes auf die künftige Zielsetzung bei waldbaulichen Massnahmen 

insbesondere im Mitteleuropa. XIV IUFRO-Kongres, sekcija 23. str. 299, München. 

Ko es tier, J. N. (1951): Die Waldpflege, Frankfurt a/M. 

Krahl-Urban, J. (1952): Buchenbetriebszieltypen. Forstwissenschaftliches Centralblatt. 

L o e f 1 e r, K. (1968): Prognose für Holzverwertung und — Verwendung. Forstarchiv, 

Heft 8. 

Leib und gut, H. (1966): Die Waldpflege, Bern. 

Mayer, H. (1977): Waldbau auf soziologisch-ökologischer Grundlage. Stutgart 

und New York. 

Mayer-Wegelin, H. (1952): Das Aufästen der Waldbäume, Hanover. 

M1 i n š e k, D. (1973): Möglichkeiten der Ertragssteigerung im subalpinen Fichtenwald. 

Ü 100 Jahre der Hochschule für Bodenkultur, Wien, 4. 

Pint arid, K. (1969): Njega šuma. Sarajevo. 

Plavšić, M.-G o 1 üb o vi ć, U. (1964): Istraživanje postotnog odnosa pilanskih 

sortimenata kod jele (Abies alba Mill.). Šumarski list, sv. 1—2, Zagreb. 

Speidel, G. (1972): Planung im Forstbetrieb. Grundlagen und Methoden der 

Forsteinrichtung. Hamburg und Berlin. 

W o 1 fa r t h, E. (1961): Vom Waldbau zur Waldpflege, München. 

SUMMARY 

Does pruning as an additional measure in improving 

the quality of volume production possess its economic justification? 

In Yugoslavia, the main objective of production in forestry ought to be 

maximal production of the most valuable volume, which, however, cannot be 

attained solely by natural pruning of standing trees. Hence, in order to actualize 

this objective, it is necessary to prune the branches of Scots Pine. By sawing 

off branches in a part of the stem it is possible to increase the value of assortments 

by as much as 15 % in relation to assortimenls available from unpruned 

trees. 

In this paper is discussed the sawing off of branches in a natural pole forest 

of Scots Pine — on trees of the dominant storey with a diameter b. h. of 10—20 

cm and at the height of 5—6 m. For this work an average time consumption of 

5.5 minutes per tree was needed, which is almost negligible regarding the increased 

value, which is obtained during the main cutting. 

In conclusion are given the rules for pruning stems of Scots Pine. 

448 

Primljeno 5. VIII 1977. Prof. dr. Konrad PINTARlC, 

dipl. inž. šum., 

Šumarski fakultet u Sarajevu, 

Zagrebačka ul. br. 20

ISTRAŽIVANJA UTJECAJA NJEGE SASTOJINA 

NA PROIZVODNJU I KVALITET ŠUMA PANJAČA HRASTA KITNJAKA 

S. IZETBEGOVIC 

SAŽETAK. U SR Bosni i Hercegovini postoje znatne površine 

nekadašnjih šikara hrasta kitnjaka u kojima je unazad 15—20 godina 

kampanjom proveden meliorativni zahvat čišćenja te one danas 

odgovaraju uzgojnom obliku šume panjače (niske). Čišćenja 

su izvršena s negativnim odabiranjem. U cilju utvrđivanja utjecaja 

njege sastojine na proizvodnju drvne mase i njezin kvalitet 

metodom intenzivnih proreda autor je u gosp. jedinici Kruščica 

(Lašvansko šumsko-privredno područje) osnovao pokusnu plohu. 

U ovom radu nalaze se podaci o stanju sastojine prije prorede te 

o jačini izvršenog zahvata, (op) 

1. UVOD I PROBLEM 

Prema podacima inventure šuma na velikim površinama u 1964—1968. 

godini, MATIC, V. i dr., (3), u Bosni i Hercegovini ima blizu 200.000 ha niskih 

šuma i šikara hrasta kitnjaka. Oko 60 % ovih šuma je u društvenoj a ostatak 

u građanskoj svojini. Veliki dio ovih šuma 43,2 % nalazi se u dobrim stanišnim 

uslovima. Prema istim podacima prosječna zaliha u niskim šumama 

i šikarama koje se nalaze u društvenoj svojini iznosi 56,2 m 8 po hektaru, a 

kvalitet stabala u cjelini uzevši veoma je loš. Sadašnji zapreminski prirast 

ovih sastojina iznosi u prosjeku 3,20 m 3 /ha. 

Kako su ovo prosječni podaci za čitavo područje Bosne i Hercegovine, 

razumljivo je da u konkretnim uslovima ima znatnih odstupanja u pogledu 

kvaliteta, zalihe i prinosa ovih šuma. 

Jedan dio ovih šuma koje se nalaze u dobrim stanišnim uslovima, a u 

kojima su u proteklom periodu provođene određene mjere njege, sa znatnijim 

učešćem stabala sjemenog porijekla, u sadašnjem trenutku po kvalitetu, 

zalihi i veličini prirasta znatno odstupa od prosječnih prilika i traži drugačiji 

tretman. 

Opće prihvaćeno načelo da radikalnim uzgojnim zahvatima u što je moguće 

kraćem periodu prevedemo niske šume i šikare hrasta kitnjaka u visoke 

šume na širokom frontu ne možemo prihvatiti. Radikalni zahvati zahtijevaju 

zamašna materijalna sredstva i kvalitetan reprodukcioni materijal, 

što na širem planu još za duže vrijeme nećemo moći osigurati. 

U pomenutom slučaju kada su u pitanju bolje sastojinske prilike u kojima 

su prisutni i elementi sjemenog porijekla, s većim zalihama i kvalitetni- 

449

jim prinosom, moguće je intenzivnim mjerama njege uzgojiti kvalitetnu sastojinu 

koja će dati i kvalitetan prinos. Mjerama njege već sada, a naročito 

u budućem periodu, ove sastojine mogu dati prihode od prorednog materijala 

čime se izbjegavaju znatnija materijalna sredstva koja bi uložili u rekonstrukciju 

ovih šuma, ako bi se odlučili za drugi put. 

Zadatak ovog rada bio bi da ukaže kako i kojoj mjeri se u panjačama 

hrasta kitnjaka boljih stanišnih uslova, primjenom intenzivnih mjera njege, 

može uticati na vrijednost proizvedene drvne mase. 

2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA 

2.1 Opći podaci 

Objekt na kome su vršena istraživanja nalazi se u slivnom području rijeke 

Lašve, uz lijevu padinu potoka Kruščica, udaljen oko 3 km od Viteza. 

U geografskom smislu ovo je donji dio planinskog masiva Vraniće čije se 

sjeverne padine strmo spuštaju od najviših vrhova prema rijeci Lašvi. 

Prema šumsko-gospodarskoj podjeli to je ŠPP »Lašvansko«, koje je podijeljeno 

u pet gospodarskih jedinica. Sastojina u kojoj su vršena istraživanja 

nalazi se u odjelu 96 G. J. »Kruščica«. Odjel u kome je smještena ogledna 

ploha predstavlja padinu eksponiranu prema jugozapadu s inklinacijom 20— 

25 a i nadmorskom visinom 470—800 m. Ploha se nalazi u donjem dijelu 

odjela na nadmorskoj visini oko 500 m. 

2.2 Klima 

Za ocjenu karaktera klime korišteni su podaci meteorološke stanice Travnik 

(2), koja je udaljena oko 15 km od objekta istraživanja. Geografske koordinate 

meteorološke stanice Travnik su: sjeverna geografska širina 44°14' 

i istočna geografska dužina 17' u 41', a nalazi se na nadmorskoj visini od 561 m. 

Podaci za ocjenu klime odnose se na period opažanja 1962—1971. godine. 

2.2.1 Temperatura zraka 

U periodu opažanja srednje mjesečne temperature zraka iznosila su: 

mj. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. 

t»C —3,4 0,1 4,3 9,5 13,5 16,6 18,3 18,0 14,2 8,3 5,6 —1,4 8,4 

Maksimalna temperatura zraka izmjerena je 1965. godine i iznosila je 

37,0 0 C, a minimalna 1963. godine i iznosila je —23,6 °C. Broj dana s temperaturama 

zraka iznad 10 °C iznosi u prosjeku za period opažanja 171, a pada 

u intervalu između 19. travnja (IV) i 7. listopada (X), što ukazuje na relativno 

dug vegetacioni period. 

2.2.2 Oborine 

Za isti period opažanja srednje mjesečne i ukupna godišnja količina oborina 

iznosila je: 

450


mm 57 59 66 62 74 95 75 67 79 55 103 102 894 

U periodu od mjeseca svibnja (V) do mjeseca rujna (IX) u prosjeku je 

bilo 390 mm oborina što iznosi oko 44% od ukupne godišnje količine. 

Ujedno u tom periodu raspored i količina oborina su prilično ravnomjerni. 

Na bazi prosječnih veličina temperature zraka i količine oborina izračunati 

su indeksi suše po De Martonne-u (4) i oni su iznosili: 


i 42 59 46 32 31 36 27 24 33 32 66 89 48 

Iz ovih podataka proizilazi da su najniži indeksi suše u mjesecu srpnju 

(VII) i kolovozu (VIII), ali su oni ipak veći od granične vrijednosti i == 20, 

koju je De Martonne označio kao granicu između aridne i humidne klime. 

Na humidnost klime ukazuje i veličina Langovog kišnog faktora 

koja iznosi 106. 

KLIMA6RAM PO K0PPEN_u 

grafikon 1. 

mm 

100 - 

80 

60 

40 

20 

-* tfc 

Na osnovu podataka o količini oborina i veličini temperatura zraka urađen 

je i klimogram prema Köppen-u (grafikon 1). 

Imajući u vidu sve ove klimatske pokazatelje, možemo klimu ovog područja 

okarakterizirati kao umjereno kontinentalnu s mediteranskim uticajem 

u pluviometrijskom režimu. 

2.3 Matični supstrat i tlo 

Prema BURLICI i FABIJANICU (1) područje G. J. »Kruščica« pripada 

srednje bosanskom škriljavom gorju. Geološka osnova ovog područja je prilično 

heterogena, ali se ipak radi o srodnim stjenama. Znatan dio područja 

451

izgrađen je od filita što je slučaj i s dijelom područja u kojem je locirana 

ogledna ploha. 

Prema istim autorima najrasprostranjeniji tip tla na ovom supstratu je 

kiselo smeđe tlo. Ono je relativno siromašno hranjivim materijama izuzimajući 

kalij, ali je relativno duboko i rahlo s znatnim rezervama pristupačne 

vode, što indicira na mogućnost postizanja visokih prinosa. Kiselost ovih tala 

je jako izražena. U datom slučaju ona se ogleda i u znatnom prisustvu izrazitih 

acidofilnih elemenata prizemne flore (Calluna vulgaris, Vaccinium myrtillus, 

Pteridium aquilinum i dr.). 

2.4 Vegetacija 

Osnovni vegetacijski pokrivač Kruščice čine mješovite šume bukve, jele 

i smreke koje u fitocenološkom smislu pripadaju asocijaciji Abieti — Fagetum 

silicicolum Stef (1). Drugu značajnu grupu čine čiste bukove šume asocijacije 

Luzulo — Fagetum, a treću grupu acidofilna šuma hrasta kitnjaka bez graba 

Betulo — Querexon. Ova šuma zauzima donji brdski pojas, izuzimajući uvale 

i sjeverne ekspozicije. 

Ogledna ploha je izdvojena u sastojini hrasta kitnjaka na dubljem smeđem 

zemljištu i okarakterizirana je kao subasocijacija myrtületosum. 

2.5 Sastojinske prilike 

Kako je već u uvodnom dijelu rada naglašeno, ogledna ploha postavljena 

je u niskoj šumi hrasta kitnjaka, u kojoj je stanoviti broj dobro oblikovanih 

elemenata i sjemenog porijekla. 

Dendrometrijskom analizom oborenih stabala ustanovljeno je da je sastojina 

sada stara oko 40 godina. 

Unazad 15—20 godina izvršen je u ovoj sastojini prvi meliorativni zahvat, 

koji je imao za cilj uklanjanje nepoželjnih vrsta i jedinki slabog kvaliteta. 

Sastojina se sada nalazi u fazi letvenjaka i od pomenutog čišćenja u njoj nisu 

provađane neke posebne mjere njege. 

3. METODA RADA 

U sastojini je koncem 1976. godine izdvojena ogledna ploha veličine 0,75 

ha. Ona je podjeljena u tri dionice, svaka veličine 0,25 ha, oblika kvadrata 

sa stranicom 50 m. 

452 

— Na radnoj dionici 1 sva stabla obilježena su bijelom uljanom bojom 

i na njoj je provedena selektivna proreda po principu SCHÄDELIN-a 

(7). I u narednom periodu na ovoj dionici provodit će se selektivna 

proreda s ciljem da u dogledno vrijeme mjerama njege formiramo 

kvalitetnu sastojinu hrasta kitnjaka, pomažući u razvoju sadašnja najkvalitetnija 

stabla pretežno sjemenog porijekla. 

— Na radnoj dionici 2, stabla su obilježena crnom uljanom bojom. Istovremeno 

izdvojeno je i žutom uljanom bojom trajno obilježeno oko 

200 najkvalitetnijih stabala po hektaru. Raspored ovih stabala po po-

vršini je prilično ravnomjeran. Prva proreda koja je provedena a i 

buduće koje će biti provađane imaju za cilj da koliko je moguće više 

pogoduju razvoju ovih odabranih stabala. 

— Na kontrolnoj dionici stabla su obilježena crvenom uljanom bojom. 

Nije provađan a niti će to biti slučaj u buduće nikakav zahvat. U narednom 

periodu će se samo uklanjati odumrla stabla i razvoj ove sastojine 

ukazivat će na svrsishodnost provedenih mjera njege na prve 

dvije dionice. 

Radi uvida u sadašnje sastojinske prilike i mogućnosti praćenja trenda 

budućeg razvoja, posebno u smislu uloge i kvaliteta pojedinih stabala sastojine, 

na čitavoj oglednoj plohi mjereni su slijedeći taksacioni elementi: 

— visina stabala s tačnošću od 0,5 m, 

— prsni promjer stabla na 1,3 m visine s tačnošću od 1 mm, 

— dužina krošnje u m, 

— dužina dijela debla čistog od grana u m, 

— širina krošnje mjerena s 4 polumjera, i iz njih je obračunata površina 

projekcije krošnje. 

Sva stabla razvrstana su u klase prema principima Oxfordske klasifikacije 

(6). 

Kod obrade taksacionih elemenata sastojine stabla su razvrstana u debljinske 

stepene širine 3 cm. Za obračun veličine mase sastojine i uvida u tekući 

volumni prirast oboreno je 14 stabala. S ovih stabala uzeti su koluti za 

dendrometrijsku analizu po metodu HOENADLA (5). 

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 

4.1 Distribucija stabala po debljinskim stepenima 

Distribucija stabala po debljinskim stepenima na pojedinim dionicama 

prikazana je grafikonom 2. 

DISTRIBUCIJA STABALA 

grafikon 2. 

KONTROLNA DIONICA RADNA DIONICA I RADNA DIONICA 2 

800 

600 

*& 7,5 10,511,5)6,5 19,5 \S 7,5 «,5 1J516.5 «5 11,5 y,S 7,5 10,5 OjS 165 \9ß , 

d, j/cm 

453

Na kontrolnoj dionici konstatirano je ukupno 1768 stabala po hektaru, 

od čega je otpadalo na: 

— gornju etažu 928 ili 52,5% 

— srednju etažu 800 ili 45,2% 

— donju etažu 40 ili 2,3 % 

Raspored stabala po debljinskim stepenima ukazuje na normalnu (zvonoliku) 

distribuciju s lijevom asimetrijom, karakterističnoj za jednodobne sastojine. 

U debljinskim stepenima: 7,5, 10,5 i 13,5 cm nalazi se 1576 stabala 

ili 89,0 % svih stabala sastojine. 

Na radnoj dionici 1, na kojoj je ujesen 1976. godine izvršena selektivna 

proreda, prije zahvata registrirano je ukupno 1672 stabla po hektaru, od 

čega su: 

— gornjoj etaži 1060 ili 63,4% 

— srednjoj etaži 572 ili 34,2% 

— donjoj etaži 40 ili 2,4% 

Prvim zahvatom uklonjeno je 296 stabala ili 17,7%, od čega iz gornje 

etaže 264, a iz srednje 32 stabla. 

Ukupan broj i postotni udio stabala u pojedinim etažama poslije izvršenog 

zahvata iznosio je: 

— gornja etaža 796 ili 57,9 % 

— srednja etaža 240 ili 39,2 % 

— donja etaža 40 ili 2,9% 

Apsolutno uzevši, ukupan broj stabala poslije izvršenog zahvata smanjio 

se najviše u gornjoj a manje u srednjoj etaži, dok se relativno učešće stabala 

gornje etaže za čitavu sastojinu nešto smanjilo a kod srednje i donje etaže 

povećalo. 

Ove promjene broja stabala su i razumljive obzirom na prirodu provedenog 

zahvata, čiji je cilj bio pomaganje razvoja najkvalitetnijih stabala iz 

proizvodnog dijela sastojine. 

Na radnoj dionici 2, kako je to već ranije naglašeno, izdvojeno su i trajno 

obilježena 172 stabla po hektaru. Provedeni zahvat i buduće mjere njege 

treba što je moguće više da pogoduju razvoju ovih stabala. Neposredno prije 

zahvata bilo je ukupno 2716 stabala po hektaru od čega u: 

— gornjoj etaži 1432 ili 56,4% 

— srednjoj etaži 1012 ili 37,3% 

— donjoj etaži 172 ili 6,3% 

Prvim zahvatom oboreno je 200 stabala po hektaru ili 7,4 % od ukupnog 

broja stabala sastojine, od čega u gornjoj etaži 192 a u srednjoj 8 stabala. 

Posle izvršenog zahvata od ukupno 2516 stabala sastojine po hektaru odpadalo 

je na: 

— gornju etažu 1340 ili 53,3% 

— srednju etažu 1004 ili 39,9% 

— donju etažu 172 ili 6,8% 

Slično kao i na radnoj dionici 1 došlo je do apsolutnog smanjenja broja 

stabala osjetno u gornjoj i neznatno u srednjoj etaži. Relativno uzevši smanjio 

se udio stabala gornje etaže, a povećao udio stabala srednje i donje etaže 

454

u ukupnom broju stabala sastojine. Uporedimo li promjene u odnosu broja 

stabala prije i poslije izvršenog zahvata na obje radne dionice, uočljivo je 

da su one manje na radnoj dionici 2. Ovo je i razumljivo obzirom na prirodu 

jednog i drugog zahvata. 

4.2 Temeljnica sastojine 

Prikaz raspodjele temeljnice po debljinskim stepnima dat je grafikonom 

3, a ukupna temeljnica po pojedinim dionicama i etažama prikazana je u tabeli 

1. 

7„ a 

TEMELJNICA 

KONTROLNA DIONICA RAONA DIONICA I 

RADNA DIONICA 2 

1 

grafikon 3 

i 

1,5 75 195 i>,5 16,6 19,5 

"tw 

4JŠ 75 10,5 15,316,519,5 2i,5 

Ü 

V 7,5 Ktf A*WW 

d^cm 

Tabela 1. 

Etaža 

Kontrolna 

dionica 

Radna dionica 1. 

prije 

prorede 

poslije 

prorede 

Radna dionica 2. 

prije 

prorede 

poslije 

prorede 

m 2 /ha 

Gornja 

Srednja 

Donja 


4,4916 

0,0864 


2,9904 

0,0976 

8,6048 

2,7292 

0,0976 

14,0068 

3,4780 

0,3200 


3,4540 

0,3200 

Svega 

14,9328 

15,2884 

11,4316 

17,8048 

15,8660 

Na kontrolnoj dionici od ukupne temeljnice otpadalo je na: 

— gornju etažu 69,3 % 

— srednju etažu 30,1 % 

— donju etažu 0,6 % 

Srednji prsni promjer čitave sastojine iznosio je 10,4 cm. U gornjoj etaži 

on je iznosio 11,9 cm, u srednjoj 8,5 cm, a u donjoj 5,3 cm. 

455

Na radnoj dionici 1 od ukupne temeljnice prije prorede otpadalo je na: 



— donju etažu 0,6 % 

Srednji prsni promjer sastojine iznosio je 10,7 cm, dok je on u gornjoj 

etaži iznosio 12,1 cm, u srednjoj 8,1 cm, a u donjoj 5,5 cm. 

Poslije izvršene selektivne prorede veličina temeljnice iznosila je 11,4316 

m-/ha, što ukazuje na jačinu zahvata u temeljnicu od 25,2 %. Udio gornje 

etaže u ukupnoj veličini temeljnice sada je snižen na 75,3 %, dok se udio 

temeljnice srednje etaže povećao na 23,9% i donje na 0,8%. 

Srednji prsni promjer poslije izvršenog zahvata u sastojini, smanjio se na 

10,3 cm. U gornjoj etaži on je također sada nešto niži i iznosi 11,7 cm, u srednjoj 

etaži 8,0 cm, dok je u donjoj etaži ostao isti. 

Na radnoj dionici 2 od ukupne temeljnice prije prorede odnosilo se na: 



— donju etažu 1,8% 

Srednji prsni promjer sastojine iznosio je 9,2 cm, dok je on u gornjoj 

etaži bio 10,7 cm, u srednjoj 6,6 cm a u donjoj etaži 4,9 cm. 

Izvršenim prorednim zahvatom čiji intenzitet je iznosio 10,9% ukupna 

veličina temeljnice sastojine smanjila se na 15,8660 m 2 /ha, od čega se odnosilo 

na: 



— donju etažu 2,0% 

Srednji prsni promjer sastojine nešto se je smanjio i sada iznosi 9,0 cm, 

dok je njegova veličina u pojedinim etažama ostala ista. 

4.3 Zapremina sastojine 

Za obračun veličine zapremine sastojine poslužili su nam podaci o zapremini 

oborenih predstavnika, dobiveni dendrometrijskom analizom. Na osnovu 

broja stabala po pojedinim debljinskim stepenima i masi jednog stabla u stepenu 

obračunata je masa drvne mase u stepenu, a zbroj ovih dao je masu 

sastojine. 

ZAPREMINA 

grafikon 

4. • 

*% ha 

i0 • 

Struktura sastojine po dionicama i debljinskim stepenima prikazana je 

grafikonom 4. a u tabeli 2. dati su i podaci po etažama. 

Tabela 2. 

Etaža Kontrolna Radna dionica 1. Radna dionica 2. 

dionica 

prije poslije prije poslije 

prorede prorede prorede prorede 

nrVha 

Gornja 

Srednja 

Donja 

72,90696 

27,16568 

0,43552 

85,26308 

17,71100 


59,06408 

16,12532 


93,37868 

19,55996 

1,52884 

80,45384 

19,42800 

1,52884 

Svega 

100,50816 


75,69968 

114,46748 

101,41068 

Na kontrolnoj dionici od ukupne drvne mase sastojine otpadalo je na 

gornju etažu 72,5%, na srednju 27,1%, a na donju etažu 0,4 %. 

Na radnoj dionici 1, prije izvršenog zahvata od ukupne drvne mase sastojine, 

odnosilo se na gornju etažu 82,4%, na srednju 17,1%, a na donju etažu 

0,5%. 

Izvršenom selektivnom proredom posječeno je 27,78468 m 3 po hektaru, 

što iznosi 26,8 % od ukupne mase sastojine prije prorede. Ovim zahvatom 

udio stabala gornje etaže u ukupnoj masi sastojine smanjio se na 78,0 %, 

dok je udio srednje etaže povećan na 21,3 %, a donje etaže na 0.7 %. 

Odnosi drvne mase sastojine prije i poslije izvršenog zahvata ukazuju da 

je intervencijom bila skoro u potpunosti zahvaćena samo gornja etaža, što 

je i razumljivo jer nam je namjera bila da pomognemo u razvoju što je više 

moguće kvalitetne jedinke iz gornje etaže. Veličina intenziteta sječe ukazuje 

na »radikalan« zahvat što u najvećem broju slučajeva nije poželjno. Međutim, 

postoji više razloga koji su ovo uslovili: 

— poslije izvršenog čišćenja u nazad više od 15 godina s naglašenim 

negativnim odabiranjem sastojina više nije njegovana, 

— u sastojini se nalazi relativno velik broj stabala po jedinici površine, 

— u gornjoj etaži imamo također prilično veliki broj kvalitetnih jedinki 

ometanih u razvoju od susjednih nekvalitetnih stabala. 

Na radnoj dionici 2, od ukupne drvne mase sastojine prije prorede, odnosilo 

se na stabla gornje etaže 81,6%, na stabla srednje etaže 17,1%, a na 

stabla donje etaže 1,3%. 

Proredom je posječeno 13,0560 m 3 po hektaru što ukazuje na intenzitet 

zahvata od 11,4%. Od ukupne drvne mase sastojine, poslije izvršenog zahvata 

udio stabala gornje etaže smanjio se na 79,3%, dok se udio stabala srednje 

etaže u ukupnoj masi sastojine povećao na 19,2%, a donje etaže na 1,5%. 

Osjetno niži intenzitet zahvata na ovoj dionici u odnosu na predhodnu, 

rezultira iz činjenice da su vađena samo ona stabla koja su u ovom momentu 

činila najviše smetnji predhodno odabranim kvalitetnim jedinkama. Buduća 

proreda na ovoj dionici uslijediti će u relativno kraćem vremenskom periodu, 

kada sastojinske prilike ukazu da trajno obilježena kvalitetna stabla trebaju 

našu pomoć. 

457

4.4 Kvalitet debla 

Procentualno učešće stabala dobrog, srednjeg i lošeg kvaliteta debla moguće 

je sagledati iz grafikona 5. 

KVALITET DEBLA 

grafikon 5. 

% 

1 0 0 

KONTROLNA 

DIONICA 

RADNA DIONfCA I 

I II I II I II I U 

w 

RADNA DIONICA 2 

1 II I II 1 II I II 

C 0 A B C 

A 

B 

A - C-ORNJA ETAŽA 

3 - SREDNJA ETA2A 

C - DONJA ETAŽA 

D - UKUPNO 

DOBAR 

SREDNJI 

LOŠ 

I PRIJE PROREDE 

II POSLIJE PROREDE 

Uzevši u dalju analizu samo stabla gornje etaže (najhitniji proizvodni dio 

sastojine) vidljivo je da u pogledu kvaliteta debla prije izvršenog zahvata 

na pojedinim dionicama nema bitnih razlika. Udio stabala s kvalitetnim deblom 

iznosio je: 

— na kontrolnoj dionici 42,7 % 

— na radnoj dionici 1. 30,6% 

— na radnoj dionici 2. 34,2 % 

Poslije izvršenog zahvata udio stabala s kvalitetnim deblom bio je: 

— na radnoj dionici 1. 38,7% 

— na radnoj dionici 2. 33,7 % 

Iz ovih podataka proizilazi da se na radnoj dionici 1, gdje je provedena 

selektivna proreda, stanje u pogledu učešća stabala sa kvalitetnim deblom 

znatno popravilo. Ovo je posljedica većeg intenziteta i kriterija kojima smo 

se rukovodili prilikom provođenja prorede. 

Na radnoj dionici 2 stanje je praktično ostalo isto jer je intenzitet prorede 

bio nizak a po jedinici površine ovdje ima i veći broj stabala. Očekivati 

je da se u narednom periodu i ovdje stanje u pogledu kvaliteta debla kod 

stabala popravi. 

458

5. ZAKLJUČCI 

U SR Bosni i Hercegovini postoje znatne površine nekadašnjih šikara 

hrasta kitnjaka u kojima je unazad 15—20 godina kampanjom proveden meliorativni 

zahvat čišćenja i one sada predstavljaju niske hrastove šume. Dobar 

dio njih nalazi se u dobrim stanišnim uslovima, s drvnom zalihom znatno 

većom od prosječne iskazane podacima inventure šuma na velikim površinama. 

U Š. P. P. »Lašvanskom« danas imamo također znatne površine ovih 

šuma u kojima je svojevremeno provedeno čišćenje s negativnim odabiranjem. 

S daljnjim mjerama njege nije se nastavilo i sadašnje niske šume hrasta 

kitnjaka prepuštene stihijskom razvoju nebi ubuduće mogle dati bitnije 

kvalitetnu proizvodnju, čak i u slučaju da se nalaze na dobrim staništima. 

U tom pravcu u području G. J. »Kruščica« u niskoj šumi hrasta kitnjaka 

u kojoj ima određen broj elemenata sjemenog porijekla, postavljena je stalna 

ogledna ploha na kojoj će se u navedenom periodu provođenjem intenzivnih 

mjera njege pratiti razvoj sastojine i proizvodnja po količini i kvalitetu. 

Do sada provedena istraživanja još ne mogu pružiti u potpunosti odgovor 

o ekonomskoj opravdanosti mjera njege u ovim sastojinama, ali se već 

možemo nadati da je odabrani put dobar na što ukazuje: 

1. Ogledna ploha veličine 0,75 ha s jednom kontrolnom i dvije radne 

dionice postavljena je u šumi hrasta kitnjaka, koja pripada zajednici, 

Betulo — Quercion, Fab.; 

2. nadmorska visina na kojoj je izdvojena ogledna ploha iznosi oko 500 

m, na jugozapadnoj ekspoziciji s nagibom 20—25 ü . Srednja godišnja 

temperatura zraka iznosi 8,4 °C, a ukupna količina oborina 894 mm 

od čega se 44",o odnosi na period svibanj—rujan; 

3. sastojina se nalazi u doba letvenjaka i sada je stara oko 40 godina; 

4. na kontrolnoj dionici ukupan broj stabala iznosio je 1768 po hektaru, 

srednji prsni promjer 10,4 cm, temeljnica 14,93 m 2 /ha i drvna masa 

100,51 m 3 /ha, a prosječni volumni prirast sastojine iznosio je 2,51 

m 3 /ha. Pri ocjeni ovog prirasta treba imati u vidu da masa koja je 

iskorištena prilikom čišćenja nije evidentirana, pa je njegova vrijednost 

nešto viša, što vrijedi i za ostale dionice; 

5. na radnoj dionici 1 prije izvršene selektivne prorede bila su ukupno 

1672 stabla po hektaru, srednji prsni promjer iznosio je 10,7 cm, temeljnica 

15,29 m 2 /ha, a drvna masa 103,48 m 3 /ha. Prosječni volumni 

prirast sastojine iznosio je 2,58 m 8 /ha. Selektivnom proredom posječeno 

je 296 stabala ili 17,7% s temeljnicom od 3,86 m" 2 ili 25,2% 

ukupne temeljnice i drvnom masom od 27,78 m :! ili 26,8 % od ukupne 

mase sastojine; 

6. na radnoj dionici 2 prethodno su trajno obilježena 172 ravnomjerno 

raspoređena stabla po hektaru. Provedeni zahvat imao je svrhu da 

ukloni manje kvalitetne jedinke koje koče normalan razvoj ovih stabala. 

Prije izvršene prorede broj stabala iznosio je 2716 po hektaru, 

srednji prsni promjer sastojine bio je 9,2 cm, temeljnica 17,80 m 2 /ha, 

a drvna masa sastojine 114,47 m :! /ha. Prosječni volumni prirast iznosio 

je u proteklom periodu 2,86 m 3 /ha. Proredom je posječeno 200 sta- 

459

ala po hektaru ili 7,4% od ukupnog broja stabala s temeljnicom od 

1,94 m 2 ili 10,9% od ukupne temeljnice i drvnom masom od 13,05 ili 

11,4% od ukupne mase sastojine; 

7. provedenim zahvatom na radnoj dionici 1 udio stabala gornje etaže 

s kvalitetnim deblom povećao se s 30,6 % na 38,7 %, dok na radnoj 

dionici 2, gdje je udio ovih stabala oko 34%, nije došlo do bitnih 

promjena. 

LITERATURA 

1. Fabijanić, B.-Burlica, Č. (1970): Ekološke prilike i osnovni tipovi šuma. 

Šumsko privredna osnova G. J. »K-ruščica« za period 1970—1980, Travnik. 

2. Hidrometeorološka služba SFRJ (1961—1971): Meteorološki godišnjak. 

Savezni hidrometeorološki zavod Beograd. 

3. Matić, V. i dr. (1971): Stanje šuma u SR BiH prema inventuri šuma na velikim 

površinama u 1964—1968. godini, Sarajevo. 

4. M i 1 o s a v 1 j e v i ć, M. (1951): Klimatologija. Beograd. 

5. Mirko vic, D. (1948): Dendrometrija. Beograd. 

6. Pintarić, K. (1973): Rezultati istraživanja uticaja proreda na prirast drvne 

mase po količini i kvalitetu u G. J. »Igman« kod Sarajeva. Radovi šumarskog 

fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu, godina XVI, Sarajevo. 

7. Schädelin, W. (1956): Selektivna proreda. Narodni šumar, Sarajevo. 

8. S t e f a n o v i ć, V. (1975): Tipovi šuma hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini, 

Sarajevo (Manuskript). 

SUMMARY 

Investigations on the influence of stand teendirtg on 

the production and quality of Sessile Oak coppice forests 

In the SR of Bosnia and Hercegovina there exist considerable areas of former 

scrubs of Sessile Oak in which, 15—20 years ago, were sporadically performed 

improvement interventions by cleaning, so that today they correspond to 

coppice forests. Cleanings were performed by thinning stool^shoots. For the purpose 

of determining the influence of stand tending on the production of volume 

and its quality by the method of intensive thinning, the author has laid out an 

experimental plot in the management unit of Kruščica (Lašva forest region). 

In the paper are set out data on the condition of the stand before the thinning 

and on the intensity of the intervention performed. 

Data on the condition of the stand on the experimental plot before and 

after intervention are presented in Graphs 2—5. In these graphs the 1st group 

of columns refers to the control subplot, 2nd group to subplot I or subplot of 

a more intensive selective thinning (17.7 °/o by stem number and 26.8 °/» by volume), 

while the 3rd group refers to subplot II or the subplot of weaker thinning 

(7.4 u /o by stem number and 11.4%» by volume). In Graphs 2—4 'the entire 

height indicates the total amount removed, while the hatched area designates 

the removal by thinning, i. e. Graph 2 — stem distribution, Graph 3 — removal 

by basal area, Graph 4 — removal by volume. 

In Graph 5 is presented the quality of the stems, i. e., under A — upper 

storey, B — middle storey, C — lower storey, and D — total; horizontally hatched 

area — good stem quality, vertically hatched area — medium stem quality, and 

slanted hatched area — poor stem quality; I — before thinning, and II — after 

thinning. 

460 

Primljeno 27. IV 1977. Doc. dr Sead IZETBEGOVIC, 

dipt. inž. šum., 

Šumarski fakultet u Sarajevu, 

Zagrebačka ul. br. 20

POKUSI SUZBIJANJA GUBARA (LYMANTRIA DISPAR L.) 

UZ POMOĆ SEKSUALNOG ATRAKTANTA DISPARLURE 

I. SPAIć 

SAŽETAK. Terenskim istraživanjima ispitana je mogućnost 

suzbijanja leptira (mužjaka) gubara uz pomoć seksualnog atraktanta 

Disparlure. Atraktant u Hereon dispenzerima bio je pričvršćen 

na Ijepive limene ploče, na koje su se zalijepili primamljeni 

mužjaci. Pokazalo se da su rezultati to bolji što se na jedinici površine 

nalazi više lovnih punktova s atraktantom. Na plohi samo 

s jednim lovnim punktom po ha uhvaćeno je 6 puta manje mužjaka 

nego na plohi s 9 lovnih punktova po ha. 

UVOD 

Suvremena zaštita bilja, posebno zaštita šuma, nalazi se na pragu nove 

ere u pogledu suzbijanja štetnih insekata. Riječ je o selektivnom suzbijanju, 

kojemu je cilj uništiti ili svesti na gospodarski podnošljivu mjeru samo štetnika, 

a sve druge organizme poštedjeti. Na taj se način sprečava šteta, a 

šumski ekosistemi ostaju pošteđeni od ponekad drastičnih zahvata, kojima 

mogu biti izloženi upotrebom univerzalnih kontaktnih insekticida. Taj se cilj 

u sadašnjoj eksperimentalnoj fazi pokušava postići na nekoliko načina. Potpuno 

selektivni put svakako je primjena seksualnih atraktanata — feromona, 

koji imaju species-specifično djelovanje. No kako feromoni nisu insekticidi, 

oni rješavaju samo polovicu posla oko selektivnog suzbijanja. Oni, naime, 

omogućuju da se seksualnim mirisom ženke na određeno mjesto primame 

mužjaci iste vrste. Preostaje naoko jednostavan problem — uništiti primamljene 

mužjake. U zatvorenim prostorijama (skladišta i si.) i na manjim površinama 

(voćnjaci, parkovi) to se zaista lako može sprovesti, ali se u šumama 

nailazi na velike poteškoće. 

Treba reći da se u Jugoslaviji već odavno vrše pokusi kontrole stanja 

zaraze gubara pomoću prirodnog seksualnog mirisa ženki, dobij enog ekstrakcijom 

iz kukuljica. Na tome je naročito mnogo radio MAKSIMOVIĆ (1954, 

1957, 1958, 1967, 1969, 1974). Laboratorijskom sintezom i zatim tvorničkom proizvodnjom 

seksualnog atraktanta gubara, nazvanog Disparlure, rad je 

znatno olakšan i unaprijeđen. S njim se sada mnogo eksperimentira i u Ame- 

* Istraživanja je financirala Samoupravna interesna zajednica za znanstveni 

rad IV. 

461

ici i u Evropi i to ne samo u svrhu kontrole gustoće populacije nego i suzbijanja 

gubara (BEROZA et al. 1973, 1974, 1975, BONESS et al. 1974, SKU- 

HRAVY et al. 1974, 1976 i dr.). 

Imao sam prilike ispitati efikasnost Disparlura i praktičnu mogućnost 

suzbijanja gubara tim načinom, o čemu ovdje izvješćujem. Atraktant mi je 

u Hereon dispenzerima prijateljski stavio na raspolaganje Dr Miloš M a k s i- 

mović iz Instituta za zaštitu bilja, Beograd, na čemu mu i ovom prilikom 

srdačno zahvaljujem. Također zahvaljujem upravitelju Šumarije Koska Ing. 

Stjepanu Klasi ću i osoblju te Šumarije na velikoj pomoći u pripremanju 

i provedbi pokusa. 

METODIKA 

Pokusi su provedeni u ljeto 1976. god. u šumi Budigošće (Šumarija Koska, 

Šum. gospodarstvo »Krndija«, Našice). U odjelima 10 i 11 te šume (cea 80- 

godišnja lužnjakova sastojina s podstojnim grabom) bile su iskolčene 4 plohe 

za 4 varijante pokusa (tab. 1). Atraktankt Disparlure (cis-7,8-epoxy-2-methyloctadecane) 

proizvela je američka tvrtka Herculite Protective Fabric 

Corp., New York. Na raspolaganju sam imao 100 kom. tzv. Hereon dispenzera 

(patentiranih, sintetičkim atraktantom natopljenih plastičnih folija, 

koje dugotrajno i jednolično emitiraju seksualni miris ženke leptira gubara). 

Od toga polovica je dispenzera imala »normalnu«, a polovica pojačanu 

atraktivnost. Dispenzeri su bili nalijepljeni u sredini limenih ploča dimenzija 

33 X 25 cm, koje su bile premazane gusjeničnim ljepkom i na koje su se prilijepili 

mužjaci gubara, privučeni seksualnim atraktantom. 

Ploče su bile pričvršćene na stabla (ili na posebne kolce, ako na potrebnoj 

udaljenosti nije bilo stabla) u visini od oko 1,5 m. Ljepilom premazana 

strana ploče uvijek je bila okrenuta prema sjeveru. U toku 1,5 mjesečnog 

opažanja ljepilo je jednom bilo obnovljeno. Na dvije ljepive ploče neposredno 

uz iskolčene plohe nisu bili postavljeni dispenzeri s atraktantom. One su služile 

kao kontrola. 

TAB. 1. 

PODACI O VARIJANTAMA POKUSA — DATA ON VARIANTS OF EXPERIMENTS 

Varijanta 

Variant 

Veličina plohe 

Plot size 

ha 

Disp 

Broj /ha 

No/ha 

sri — Dispensers 

Razmak 

Distance 

m 

Ukupno 

Total 

A Jači atraktant 

Stronger attractant 

B Jači atraktant 

Stronger attractant 

9 

9 

1 

4 

100 X 100 9 

50 X 50 36 

C Norm, atraktant 4 4 50 X 50 16 

Normal attractant 

D Norm, atraktant 4 9 33 x 33 36 

Normal attractant 

462

U Budigošću je 1976. god. postojala relativno jaka zaraza gubara (bilo 

je zaraženo oko 80 ° o stabala prosječno s jednim leglom) tako da je lišće tog 

proljeća bilo primjetljivo oštećeno. 

REZULTATI I DISKUSIJA 

Tijekom opažanja na ploče s atraktantom ukupno se uhvatio 1481 mužjak 

gubara, a na kontrolne ploče nijedan. Od 97 ploča s atraktantom nije bilo 

nijedne, na koju se nisu uhvatila barem 2 mužjaka (maksimum je na jednoj 

ploči bio 45). U tab. 2 nalaze se podaci o broju uhvaćenih mužjaka u pojedinim 

varijantama. Ukupan broj uhvaćenih leptira na pojedine dane prikazan 

je na grafikonu (on ujedno prikazuje i vjerojatni tok rojenja leptira). 

TAB. 2. 

BROJ UHVAĆENIH MUŽJAKA U POJEDINIM VARIJANTAMA POKUSA 

NUMBER OF TRAPPED MALES IN INDIVIDUAL VARIANTS 

Broj uhvaćenih mužjaka — Number of trapped males 

Var. Ukupno Po 1 dispenzeru Po 1 ha 

Total Per 1 dispenser Per 1 ha 

A 

B 

C 

D 

173 

605 

215 

488 

19,2 

16,8 

13,4 

13,5 

19,2 

67,2 

53,7 


BROJ UHVAĆENIH MUŽJAKA NA POJEDINE DANE 

NUMBER OF TRAPPED MALES ON INDIVIDUAL DAYS 

Ivu 5 

j — i — 1 _ 

13 17 21. 25 29 2,vm' 6 10 U 18 

463

Rezultati su pokusa jasni. Tamo gdje je po jedinici površine bilo više 

dispenzera s atraktantom (tj. više lovnih mjesta), uhvaćeno je i više mužjaka. 

U varijanti D (= 9 dispenzera/ha) uhvaćeno je čak 6 puta više mužjaka 

nego u varjanti A (= 1 dispenzer/ha) iako su u varijanti A upotrebljeni dispenzeri 

s Disparlurom jače atraktivnosti. Očito je, dakle, da 1 dispenzer po 

ha nije nikako dovoljan niti da primami većinu, a pogotovo ne sve mužjake. 

U tom slučaju većina mužjaka pronađe ženke i one praktički sve mogu biti 

oplođene (jedan mužjak gubara kopulira s više ženki). 

Pitanje je, može li se atraktivnost Disparlura toliko povećati da najviše 

1 dispenzer'ha primami veliku većinu mužjaka. U varijanti B, koja se od varijante 

C razlikovala samo boljom kvalitetom (većom atraktivnošću) feromona, 

bilo je uhvaćeno oko 25 % mužjaka više, ali to nije dovoljno. Po mojoj 

pak ocjeni u praktičnim akcijama suzbijanja na velikim površinama postavljanje 

i kontrola već samo jednog dispenzera (tj. lovnog mjesta) po ha uvjetovalo 

bi velike poteškoće u radu. 

Čini mi se da tzv. metoda »konfuzije« (tretiranje cijele površine feromonom) 

ima bolje izglede za primjenu na većim šumskim površinama od opisane 

metode primamljivanja na jedan punkt. No primjenu feromona u praktične 

svrhe svakako treba svestrano istražiti jer oni omogućuju »čisto« suzbijanje. 

LITERATURA 

Beroza, M., Stevens, L. J., et al. (1973): Pre- and postseason field tests with 

disparlure, the sex pheromone of the gypsy moth, to prevent mating. Environ. 

Entomology, 2, pp. 1051—1057. 

Beroza, M., P a s z e k, E. C, et al. (1974): Tests of 3-Layer Laminated Plastic 

Bait Dispenser for Controlled Emission of Attractants from Insect Traps. 

Environ. Entomology, 3, pp. 926—928. 

Beroza, M., Bierl, B. A., et al. (1975): Measuring Emission Rates of Pheromones 

from their Formulations. J. Econ. Entom., V. 68 (3), pp. 369—372. 

Bon ess, M., Schulze, W., Skatulla, U., 1974): Versuche zur Bekämpfung 

der Nonne Lymantria monacha L. mit dem synthetischen Pheromon Disparlure. 

Anz. Schädlingskde, Pflanzen-Umweltschutz, 47, pp. 119—122. 

Cameron, E. A., Schwalbe, C. P., et al. (1975): Field Tests of the Olefin 

Precursor of Disparlure for Suppression of Mating in the Gypsy Moth. J. 

Econ. Entom., V. 68 (2), pp. 158—160. 

Maksimo vie, M. (1954): Primena metode klopki za otkrivanje gubara u šumama. 

Šumarstvo, 2, pp. 86—92. 

Maksimović, M. (1957): Ispitivanje metode klopki za kontrolu brojnosti gubara. 

Zaštita bilja, 41—-42, pp. 23—33. 

Maksimović, M. (1958): Prilog istraživanju brojnosti gubara metodom klopke. 

Zaštita bilja, 49—50, pp. 41—47. 

Maksimović, M. (1969): Investigation of population dynamics of the gypsy 

moth by means of traps. IAEA, Proc. of a Panel: Insect ecology and the sterile-male 

technique, Wien, pp. 9—19. 

Maksimović, M., Mar o vic, R. (1967): Uticaj tipa klopke na privlačnost 

seksualnog mirisa ženki gubara. Zaštita bilja, 93—95, pp. 115—123. 

Maksimović, M., Ljesov, D., Prekajski, P. (1974): Uporedna ispitivanja 

privlačne vrednosti sintetičkog i prirodnog seksualnog mirisa gubara i pokušaj 

masovne primene u klopkama. Zaštita bilja, 130, pp. 251-—264. 

Scheffler, H. J. (1976): Zum Unterscheidungsvermögen zwischen Disparlure 

und einigen Strukturanaloga bei Männchen von Lymantria dispar L. Ztschrft. 

angew. Ent., Bd. 82 (1), pp. 102—103. 

464

Skuhravy, V., Čapek, M., Hochmut, R. (1974): Verwendung von Lymantria 

disipar^Pheromon zur Kontrolle des Vorkommens und der Flugsdauer von Lymantria 

monacha L. und Lymantria dispar L. Anz. Schädlingskde, Pflanzen- 

-Umweltschutz, 47, pp. 58—62. 

Skuhravy, V., Hochmut, R. (1976): Methodische Probleme des Fanges von 

Lymantria monacha L. (Lepid., Lymantriidae) in verschiedenen Pheromon- 

-Lookfallen. Anz. Schädlingskde, Pflanzen-Umweltschutz, 49, pp. 55—58. 

Stevens, L. J., Beroza, M. (1972): Mating inhibition field tests using disparlure, 

the synthetic gypsy moth sex pheromone. J. Econ. Entom., V. 65, pp. 

1090—1095. 

SUMMARY 

Experiments of controlling the Gypsy Moth (Lymantria dispar L). 

with the aid of the sex attractant Disparlure 

Through field investigations was examined the possibility of controlling the 

Gypsy Moth by the aid of the sex attractant Disparlure (a product of the Herculite 

Protective Fabric Corp., New York, contained in Hereon dispensers). Data 

relating to the variants of the experiments are presented in Tab. 1. The attractants 

were placed in the middle of sheet metal plates (sized 25 X 33 cm), which 

were coated with glue on one side. Numerical data concerning the trapped males 

of the Gypsy Moth are given in Tab. 2. From these data the inference may be 

drawn that the result is the better the greater the number of installed trap 

points baited with attractan. In variant D (9 dispensers/ha) were trapped even 

6 times more males than in variant A (1 dispenser/ha). Thus it is evident that 

one trap point per hectare is not sufficient to attract most males, let alone all 

of them. 

The querry arises whether it is possible to increase the attractiveness of 

Disparlure considerably. In variant B, which distinguished itself from variant C 

only by a better quality of pheromone (higher attractiveness), there were trapped 

about 25 %» males more, but this is insufficient in relation to variant D. The 

author considers that in practical control measures over large areas the installing 

and control of one trap already would involve considerable working difficulties, 

and that several trap points per hectare cannot be taken into consideration. He 

is of the opinion that the so-called confusion method has better advantages in 

the application on larger forest areas. 

Primljeno 16. V 1977. Prof, dr IVAN SPAlC, 


Katedra za zaštitu šuma 

Šumarskog fakulteta 

u Zagrebu, 

Šimunska c. br. 25. 

W^~ 

465

DRVARCI! PRIRUČNIK ZA PRAKSU! 

DRVNO INDUSTRIJSKI 

PRIRUČNIK 

U R E D I L I 

Dr IVO HORVAT 

Dr JURAJ KRPAN 

PROFESOR 

PROFESOR 

ŠUMARSKOG FAKUI.TI.TA ŠUMARSKOG FAKULTETA 

S A S T A V I L I 

Prot, dr R. RF.NIČ; Prof. M. BILJAN. dip. ing ; M. BREZINSĆAK. 

dipl. ing; Prof. dr B. EMROVIĆj Prof. dr IVO HORVAT; 

Z. JAMBROSIĆ. dipl. ine.; Prof. dr J. KRPAN; M. KUGLER. 

viši prodavao; Prof. V. PINTER, dipl irig ; Prof. dr M. VIDAKOVIC 

TEHNIČKA KNJIGA 

ZAGREB ly(.7 

Još 1967. g. izišao je — u izdanju Tehničke knjige — DRVNO 

INDUSTRIJSKI PRIRUČNIK džepnog formata 11 X 17 cm, a u redakciji 

i obradi prof. dr. Ive Horvata i dr. Jure Krpana (Šumarski 

fakultet — Zagreb). Priručnik je tiskan na biblijskom papiru na 1216 

stranica i donosi: Matematički dio, sisteme mjernih jedinica i standardnih 

brojeva, poglavlje mehanike, nauke o čvrstoći, toplini, elektrotehnički 

dio, energetska postrojenja, strojevi za obradu drva, transport, 

tehnologiju drva, eksploataciju šuma, pilansku preradu, furnire 

i ploče, sušenje, parenje i dr. Povez u plastičnim .koricama. 

Cijena 1 primjerku 100 dinara. 

Narudžbe prima i izvršuje: 

SAVEZ 

INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA 

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE 

41000 Zagreb, Trg I. Mažuranića 11 

Bankovni račun: 30102-678-6249 

466

PRIMJENA TOPLINSKIH INFRACRVENIH 

U ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA 

SNIMAKA 

Z. KALAFADŽIĆ 

SAŽETAK: Prikaz konstrukcije i načina rada infracrvenih, 

toplinskih skenera, uređaja za pridobivanje termograma (toplinskih 

infracrvenih snimaka) zemljine površine, te mogućnosti njihove 

primjene za rano otkrivanje šumskih požara, kao pomagala 

kod gašenja, te za nadziranje garišta u cilju otkrivanja zaostalih 

požara. Obzirom na pozitivna iskustva u operativnoj primjeni u 

SAD, Kanadi i Zapadnoj Evropi, razmatra se mogućnost primjene 

termalnih skenera i u našim uvjetima*. 

1. UVOD 

Učestalost šumskih požara kod nas i u svijetu u stalnom je porastu. 

Šumski požari, osim što uništavanjem šuma čine velike štete šumskoj privredi, 

utječu i na izostanak svih onih vrijednosti, često važnijih od drvne 

mase, a koje zajedničkim imenom nazivamo »posredne koristi od šuma«. 

Tehnologija borbe protiv šumskih požara stalno se usavršava. Tako su poznati 

veliki zračni tankeri (na pr. Canadair CL 215 i TRANSALL) konstruirani 

posebno za gašenje šumskih požara, koji mogu prenositi i iznad gorućih šuma 

ispuštati velike količine vode. 

Unapređenje tehnologije borbe protiv šumskih požara je i primjena daljinske 

detekcije (remote sensing), tehnike koja daje informacije o objektu 

od interesa bez izravnog kontakta s njim. U prvo vrijeme to je bila fotointerpretacija 

aerosnimaka dobivenih sustavom aerofotokamera — film osjetljiv 

na djelovanje zraka vidljivog i »bližeg« infracrvenog (IC) dijela spektra ([3], 

[4]). U daljnjem razvoju prešlo se na korišćenje zraka »srednjeg i daljeg« IC 

(toplinskog) dijela spektra, valnih dužina 3—14 u.. Uređaji, koji koriste te 

zrake i rade na principu različitom od fotografije, nazivaju se toplinski 

IC skeneri, a njihov produkt termogram, toplinski IC snimak terena. 

Ti instrumenti su danas već operativno zreli i primjenjuju se u redovitoj 

praksi borbe protiv šumskih požara, naročito u SAD, ali i drugdje 

u svijetu [2]. 

Ovdje će se ukratko prikazati princip rada tih dosta skupih uređaja, 

zatim iskustva koja postoje u njihovoj primjeni u području zaštite od šumskih 

požara, te ukazati na eventualne mogućnosti primjene u našoj zemlji. 

* Autor se zahvaljuje prof. Dr ing. Zdenku Tomašegović na pomoći 

ukazanoj pri izradi ovog članka. 

467

Osim za primjenu u području borbe protiv šumskih požara IC skenerima 

se vrše snimanja i u mnoge druge svrhe. Tako su termogrami primijenjeni 

u pedološkim, geološkim i hidrološkim istraživanjima, za određivanje 

sadržaja vode u tlu (u gornjih 50 cm), za lokalizaciju vrulja, izvora slatke 

vode u priobalnom moru, za kartiranje toplinski onečišćenih područja, za 

otkrivanje stresa na vegetaciji uslijed promijenjenog vodnog režima ili zagađenja 

zraka, za studije u regionalnom planiranju, osobito u velikim gradskim 

aglomeracijama itd. ([1], [5], [7], [8], [10]). 

2. SNIMANJE TOPLINSKIM IC ZRAKAMA 

2.1 Vrste zračenja s površine Zemlje 

Energija, koja u obliku elektromagnetičkih valova dolazi od nekog objekta 

na površini Zemlje, može biti reflektirana energija sunčevih zraka ili 

vlastita emisija, na pr. topline. Ta energija je po količini i po spektralnom 

sastavu tipična za pojedine objekte i pri dolasku do nekog uređaja za primanje 

i registraciju zračenja stvara određenu specifičnu predodžbu tog objekta. 

Kod danjeg svjetla može se uzeti da u području vidljivog (0,35—0,7 V-), 

te »bližeg« IC dijela spektra, do oko 3 [x, zračenje potječe gotovo isključivo 

od reflektiranih zraka. U području spektra valnih dužina 3—4,5M- reflektirana 

i emitirana energija su uglavnom u ravnoteži, dok u području više od 4,5 n 

prevladava emitirana toplinska energija. Uzroci toplinskog zračenja mogu 

biti različiti, na pr. pretvaranje apsorbiranog svjetla Sunca u toplinu, stvaranje 

topline u samom tijelu, izmjena tvari, apsorpcija topline okolnih tijela 

i si. Obzirom na energetsku bilancu samog tijela, osobito njegove površine, 

te u ovisnosti od temperature okoline, toplinsko isijavanje nekog tijela po 

količini i po spektralnom sastavu uvjetovano je njegovom temperaturom i 

specifičnom moći isijavanja. 

Zračenja u području vidljivog i »bližeg« IC dijela spektra registriraju 

se većinom postupkom fotografije i to praktično samo za vrijeme dnevnog 

svjetla. Kako objekti na površini Zemlje emitiraju toplinske zrake i noću, 

to se odgovarajućim senzorima termička energija može registrirati i danju 

i noću. Za dobivanje toplinske slike površine Zemlje s većih i velikih udaljenosti, 

na pr. iz aviona ili satelita, koriste se valna područja IC zraka, koje 

atmosfera ne upija, to su tzv. »atmosferski IC prozori« između 3,5—5,5 V- i 

8—14 ix. 

2.2 Uređaji za snimanje — skeneri 

Uređaji za registraciju elektromagnetičkih zraka, koji rade na principu 

različitom od fotografije, nazivaju se skeneri (scanner, Abtastgerät). Oni 

mogu biti kalibrirani za rad u svim valnim područjima od ultraljubičastog 

do IC (toplinskog). Ovdje nas za dobivanje termograma površine Zemlje zanimaju 

IC skeneri (IR scanner). 

Kontinuirano, površinski, zračenja registriraju linijski skeneri 

(line scanner, Linien-Abtastgerät). Oni snimaju teren u prugama okomitim 

na smjer leta zračne letjelice. Elektromagnetičko zračenje s pruga dovodi 

468

se do senzora njihajućim ili rotiraj ućim zrcalom, odnosno rotiraj ućom kockom. 

Brzina rotacije zrcala i brzina aviona su, u ovisnosti od visine leta 

aviona i od otvora optike skenera, tako usklađene, da se zračenje sa svih 

pruga bez prekida dovodi do senzora, te dobiva kontinuirani termogram prijeđenog 

terena. (SI. 1). 

SMJER LETA 

TEREN 

SI. 1. Prikaz snimanja linijskim skenerom: a — vidno polje detektora, ß 

polje skenera, T 2 — trenutačno snimljena površina. 

vidno 

Glavni sastavni dio skenera je vrlo osjetljiv detektor ili grupa detektora, 

već prema tome da li je on konstruiran kao mono- ili multispektralan. Detektor 

prvih je osjetljiv samo na jedno područje spektra, dok se u multispektralnim 

skenerima nalazi grupa detektora senzibiliziranih svaki na drugo 

valno područje, te se zračenje mora prije dolaska do detektora rastaviti na 

potrebna područja. Detektori energiju elektromagnetičkih valova, koji do njih 

dolaze od objekta na površini Zemlje reflektirani ili emitirani, pretvaraju 

u električne impulse, čija je jačina proporcionalna primljenoj energiji. 

Detektori za snimanje iz zračnih i svemirskih letjelica su visoko osjetljivi, 

reagiraju vrlo brzo, vremenska konstanta iznosi i do IO -9 sek., rade 

pouzdano, uz maksimalno iskorišćavanje primljene energije, te uz minimum 

električnih smetnji (noise). Sastavljeni su iz fotodioda od poluvodiča, najčešće 

iz legure indija i antimona (In: Sb) ili iz germanija pomiješanog s živom 

(Ge:Hg). Radi isključenja vlastitog toplinskog zračenja i toplinske okoline 

moraju se hladiti i to najčešće na 70 °K (—203 °C), što se postiže tekućim 

dušikom ili čak na 4°K (—269 °C) uz hlađenje tekućim helijem. Osjetljivost 

današnjih detektora je skoro na gornjoj granici teoretskih mogućnosti. 

Male vremenske konstante omogućuju relativno velike brzine aviona i dobru 

moć razlučivanja. Aparaturama iz 1972. god. postiže se geometrijska moć 

469

azlučivanja od 1—35 mrad (1 mrad — miliradijan je veličina pod kojom se 

1 m vidi iz visine od 1 km), te termalna moć razlučivanja od 0,05 °C — 4 °C. 

([1], [8]). 

SI. 2. Shema toplinskog (infraorvenog) skenera: 1 — rotirajuće zrcalo, 2 — paraboličko 

zrcalo, 3 — detektor, 4 — pojačalo, 5a •— katodna cijev, 5b •— magnetoskop, 

6 — fotooptika, 7 — film. 

Električni impulsi nastali iz energije primljenih elektromagnetičkih valova 

su relativno slabi, te se moraju pojačati. Ovako pojačani pohranjuju se 

za daljnju obradu ili na magnetičkim vrpcama ili u obliku slike. Sliku je 

moguće dobiti ili osvjetljavanjem filma izravno žaruljom, čije je svjetlo proporcionalno 

jačini električnih impulsa ili električni impulsi stvaraju sliku 

prijeđenog terena na ekranu (katodnoj cijevi), koja se zatim registrira na filmu. 

(SI. 2). 

3. PRIMJENA IC SKENERA U PODRUČJU ZAŠTITE SUMA OD POŽARA 

3.1 Sjedinjene Američke Države 

3.1.1 Istraživanja: Američka šumarska služba (US Forest Service) počela 

je od 1962. god. provoditi veliki istraživački projekt »Fire Scan«, s ciljem 

poboljšanja i racionalizacije tehnike zaštite šuma od požara, osobito 

njihovog što ranijeg otkrivanja. Temelj projekta sigurno su bili konstruirana 

aparatura i istraživanja provedena u vojne svrhe. 

Pokusi su pokazali izvanredne mogućnosti IC skenera. Tako je na pr. 

registriran gorući komad trupca tlocrtne površine 0,46 m 2 iz visine od 7000 

m [2]. No time nije osigurano bezuvjetno otkrivanje požara. Najveći problem 

je detekcija malih, tinjajućih i prizemnih požara. Pod zastorom krošanja 

sklopljenih sastojina požari se mogu uočiti doduše često, ali ne uvijek. 

Poznato je da IC zrake ne prodiru kroz kruta tijela, te da ih u znatnoj 

mjeri apsorbiraju kišni oblaci i magla. Kroz oblake i slojeve dima prodiru 

bez velikih poteškoća. Zato se snimanje već razbuktalih požara, ako ispod 

letjelice nema kišnih oblaka, obavlja bez problema. Na ekranu skenera se 

može pratiti razvoj požara, smjer i brzina napredovanja vatre, te na vrijeme 

uočiti nastajanje novih žarišta preskakanjem iskri preko linije vatre. 

Uočljivost malih požara istražena je opsežnim snimanjem malih umjetnih 

vatri postavljenim u različitim sastojinama. Ti umjetni vatreni ciljevi su 

470

se sastojali od po pet vatri površine 0,092 m 2 , raspoređenih u krugove raznih 

polumjera (r = 91,183,274,366 cm). Postotak uočljivosti je ovisio o tipu šume, 

nadirnom otklonu zraka snimanja, te o veličini vatrenog kruga. U sastojinama 

pretežno heliofilnih vrsta (Pinus ponderosa, Pinus contorta latifolia, Populus 

tremuloides) uspjeh je bio bolji, nego u sastojinama pretežno skiofilnih vrsta. 

Te razlike se mogu objasniti različitim oblikom i izgledom gornjeg sloja krošanja, 

te strukturom sastojina, međutim nije ustanovljena signifikantna ovisnost 

o nekom određenom parametru sastojine. Što je nadirni otklon bio 

manji uspjeh je bio veći, najbolje su otkriveni ciljevi točno ispod aviona. 

Veći krugovi su davali bolje rezultate. 

,V '

Za uspjeh otkrivanja je relevantna količina toplinskog zračenja, koja 

dopire do senzora. Ona je obrnuto proporcionalna gustoći krošanja stabala i 

sastojina, te dužini puta zraka, odnosno nadirnom otklonu. U određenim u- 

vjetima dolazeći signal postaje toliko slab, da ga uređaj više ne prepoznaje 

kao požar. Provedeni pokusi su ukazali na velike mogućnosti, koje se od IC 

skenera mogu očekivati, ali se dobiveni rezultati ne mogu poopćiti i tek je 

operativna primjena pokazala njihovu pravu vrijednost. [2]. 

3.1.2 Aparatura: Uz projekt »Fire Scan« razvijena je i potrebna aparatura 

za snimanja. Modifikacijom postojećeg Texas Instruments RS 7 Line 

Scanner-a konstruiran je bispektralan IC linijski skener, koji bi prema specifikaciji 

trebao biti u mogućnosti da otkriva vatrene ciljeve površine 0,092 

m 2 , temperature 600 °C, iz visine 5000 m. Uređaj radi na dva kanala. Zrake 

valnih dužina 3—6 u- se filtriraju preko modula za diskriminaciju ciljeva 

(Target Discrimination Module — TDM), koji daje alarmni signal, ako se u 

vidnom polju pojavi cilj iznad specificirane temperature. Drugi kanal zraka 

8—14 [X stvara na katodnoj cijevi termogram prijeđenog terena. On se gotovo 

simultano registrira na fotopapiru pomoću posebno konstruirane kamere za 

brzo snimanje i razvijanje filma. Na rubu te fotografije registrira se i alarmni 

signal u obliku svijetlih mrlja, čija veličina ovisi o opsegu požara. (SI. 3). 

Cijena uređaja je dosta visoka, god. 1972. iznosila je u SAD oko 140.000 dolara. 

([6], [10]). 

3.1.3 Operativna primjena: Nakon opsežno provedenih istraživanja, velikim 

dijelom u operativnim uvjetima, organiziran je u SAD »Fire Scan 

System«, koji se temelji na aerosnimanju toplinskim IC skenerom. Za taj 

sistem se smatra da je dovoljno ekonomičan, da mnogo doprinosi pravovremenom 

otkrivanju šumskih požara, te da pri gašenju već razvijenih požara 

može služiti kao odlično pomagalo. 

God. 1968. uspoređeni su na površini od 20.700 km 2 troškovi sistema za 

vizuelno otkrivanje šumskih požara s visokih tornjeva i iz aviona (59 tornjeva 

i 5 aviona), te »Fire Scan Systema«. Troškovi prvog su bili 211.500 

dolara, a drugog, barem jednako pouzdanog kao prvog, svega 100.000 dolara 

[2]. Za vrijeme sezone pojačane opasnosti od šumskih požara u god. 

1970. u 6 tjedana, s 29 letova, registrirano je 548 pojava vatre. Od tog broja 

bilo je 508 poznatih vatri (prijavljena logorovanja ili požari pod kontrolom), 

8 požara je u trenutku otkrivanja bilo već u procesu gašenja, 17 vatri se nije 

u terenu moglo otkriti, vjerojatno su to bili lažni signali, 4 vatre su se ugasile 

same od sebe, a 13 požara je bilo otkriveno po prvi put [10]. 

Od 1972. god. »Fire Scan System« je u punom pogonu i integriran u šumarsku 

protupožarnu službu SAD. Tako je na pr. u god. 1974. i 1975. bilo 

izvršeno 760 i 438 sati leta, u 210 i 146 misija, s 59 i 49 požara. Iako ne 

rješava potpuno sve probleme, naročito otkrivanje malih, te pritajenih požara, 

koji ne razvijaju dim i imaju često temperaturu ispod 600 °C, sistem 

se pokazao kao dobro sredstvo u borbi protiv šumskih požara. 

Osim za nadziranje i rano otkrivanje šumskih požara toplinski IC skeneri 

se širom SAD primjenjuju operativno za dobivanje informacija o požaru 

kroz guste slojeve dima, na temelju kojih rukovodilac gašenja (fire boss) može 

lakše donositi odluke o daljnjem gašenju ([2], [10]). 

472

3.2 Kanada i Zapadna Evropa 

3.2.1 Aparatura: U tim zemljama primijenjeni su IC skeneri proizvodnje 

tvrtke AGA Infrared Systems AB, Lidingö, Švedska. 

Instrument AGA Thermovision 750 sastoji se od tri odvojena dijela: 

IC kamere, TV ekrana za promatranje IC slike, te akumulatora za snabdijevanje 

električnom strujom. Ti dijelovi su međusobno povezani kabelima. Na 

ekranu se vidi simultano termalna slika uviziranog terena, koja se može registrirati 

polaroid kamerom. Instrument se primjenjuje iz helikoptera ili sa 

zemlje. Težina kompleta je oko 21 kg, a cijena je 1976. god. bila oko 35.000 

US dolara [6]. (SI. 4). 

WM"; ' 

SI. 4. Komplet AGA Thermovision 750: (kamera, ekran, akumulator, bez uređaja 

za fotoregistraciju. U ruci operatera su role papira za označavanje vrućih mjesta. 

(Niederleitner 1976.) 

473

Poboljšana verzija AGA-Optronic Thermovision 750 (Superviewer, koja 

je bila pretstavljena i sudionicima XVI Svjetskog IUFRO Kongresa u Oslu, 

lipnja 1976. god., osjetljiva je ne samo na toplinske IC zrake, nego i na vidljivi 

dio spektra. Kamere za IC zrake i vidljivo svjetlo te ekran za promatranje 

slike spojeni su u jedinstvenu cjelinu pa instrument liči na TV kameru. 

Promatrač ima utisak da promatra mutno staklo zrcalno refleksne kamere. 

Slika stvorena vidljivim svjetlom, te IC termalna slika, mogu se promatrati 

svaka posebno ili preklopljeno jedna preko druge. IC kamera je tako konstruirana 

da je moguće mijenjanje temperaturnih granica toplinske slike, te 

se u normalnoj slici uviziranog terena mogu locirati točke s temperaturom 

iznad neke unaprijed određene granice. Svrha instrumenta je otkrivanje inicijalnih 

požara, zatim zaostalih vatri na zgarištima, te promatranje razvijenih 

požara kroz slojeve dima. Aparatura je lagana, prenosiva, predviđena 

za snimanje iz helikoptera ([3], [9]). 

3.2.2 Pokusna i operativna primjena: U Kanadi je 1975. god. isproban 

i primijenjen instrument AGA Thermovision 750. Za vrijeme jedne sezone 

pojačane opasnosti od šumskih požara njime su otkrivali 15 malih tinjajućih 

požara na svaki takav otkriven konvencionalnim metodama. U redovitim 

patrolnim letovima helikoptera, leteći na visini od oko 100 m, instrument 

je primijenjen kao dio redovne protupožarne službe, pod rukovanjem u njoj 

zaposlenog osoblja. Osim otkrivanja požara, na temelju slike na TV ekranu 

ili polaroid fotografije dobiva se pregled požara i donose odluke o načinu 

gašenja, na pr. mogu se navoditi helikopteri s vodenim bombama ili avioni- 

-tankeri ([6], [9]). (SI. 5 i 6). 

SI. 5. Pokus s Thermovision 750: Termogram izgorene vjetroizvale, iz 50 m visine, 

s vidljivim vrućim točkama, te kao referentne oznake postavljene tri limenke 

od 0,57 1 s gorućim drvnim ugljenom. (Niederleitner 1976.) 

SI. 6. Termogram požarišta od 24 ha iz 650 m visine, dva dana iza požara. Sva 

bijela područja imaju višu temperaturu od normalne temperature okoliša, koja 

je iznosila 6 °C. (Niederleitner 1976.) 

474

Za vrijeme šumskih požara u Južnoj Francuskoj, u ljeti 1975. god., uspješno 

je isproban instrument AGA-Optronic Thermovision 750 Superviewer, 

montiran u helikopteru iza pilota na čvrstom postolju, s mogućnošću laganog 

pomicanja u horizontalnom i vertikalnom smislu. Slijedom određenih terenskih 

linija operater može sistematski pregledati garišta velikih šumskih požara 

i otkriti pritajene i podzemne požare. Tako je na garištu od oko 150 kmpedesetak 

ljudi s odgovarajućom opremom čekalo da gasi eventualna zaostala 

žarišta. Naknadno pristigao IC skener locirao je tinjajući podzemni požar, 

koji su gasioci uspjeli otkriti tek kopanjem, iako su bili udaljeni svega 1 m 

od njega [2]. 

Na pitanje o veličini smanjenja troškova primjenom opisanog skenera 

dosta je teško odgovoriti, no mogao bi se izvesti ovakav račun: Uz pretpostavku 

5-godišnjeg vijeka trajanja uređaja, godišnji troškovi bi bili nešto 

preko 7000 US dolara. Za vrijeme akcije u Newfoundlandu (Kanada) 140 

ljudi i 5 helikoptera je bez skenera gasilo 3 tjedna pritajene požare, uz troškove 

od oko 10.000 dolara/dan. Uštedom od samo 4 dana skener bi sam sebe 

isplatio [6]. 

U SR Njemačkoj se planira izgradnja komadnog centra za borbu protiv 

šumskih požara, čiji će jedan od glavnih dijelova biti AGA-Optronic Thermovision 

750/Superviewer. Slika (normalna i termalna) će se iz helikoptera prenositi 

na ekran u centru na zemlji, gdje će rukovodilac gašenja prema potrebi 

moći iz kompjutora pozvati, te na ekranu prikazati, dodatne informacije 

za ugroženo područje, kao što su na pr. topografske karte terena, mjesta 

i količine raspoložive vode, lokacije kemijskih tvornica, skladišta plina i naftnih 

derivata, prilazni putevi, vojni tereni itd. Planiranje tog centra potakli 

su šumski požari ogromnih razmjera u ljetu 1975. god., koji su pokazali kako 

se zapravo vrlo malo zna o gašenju šumskih požara u gusto naseljenim područjima, 

jer su veliki šumski požari obično izbijali u rijetko naseljenim krajevima 

[9], 

3.3 Općenita razmatranja 

Kod razmatranja borbe protiv šumskih požara mogli bismo razlikovati 

nekoliko faza: 

1. Nadzor od požara ugroženih šumskih područja: Šumski požar nastojimo 

što prije otkriti, zatim odrediti njegovu točnu lokaciju i vrstu, te o 

njemu u što kraće vrijeme obavijestiti gasilačke ekipe. 

Većina tih zadataka može se izvršiti dobro organiziranom promatračkom 

službom s površine zemlje. Iz promatračnica postavljenih na pogodnim topografskim 

položajima ili s posebno izgrađenih promatračkih tornjeva lokacija 

požara se može odrediti odgovarajućim geodetskim metodama (presijecanje 

unaprijed). Dojava požara osigurava se uspostavljanjem telefonske ili 

radio veze. Na velikim šumskim kompleksima može se otkrivanje požara organizirati 

vizuelnim opažanjem iz patrolnih zračnih letjelica, a prema američkim 

iskustvima i snimanjem ugroženih područja toplinskim IC skenerima 

s pokretnih platformi (avioni, sateliti). IC skeneri su u prednosti za otkrivanje 

požara, koji još ne razvijaju mnogo dima, no kako se patrolni letovi 

obavljaju u određenim vremenskim razmacima, pomoću njih je teško ekonomično 

organizirati permanentno opažanje, što je naročito od važnosti za 

gušće naseljena i više frekventirana područja. 

475

2. Gašenje šumskih požara: To je vrlo opsežan posao koji zahtijeva angažiranje 

velikog broja ljudi i različite opreme, često na vrlo nepristupačnom 

terenu i kroz duže vrijeme. Kao vrijedno pomagalo za organiziranje operacija 

gašenja pokazali su se aerosnimci požarišta i njegove bliže okolice, naročito 

u uvjetima kada se gašenje vrši pretežno sa zemlje. Kod toga je vrlo važno 

osiguranje mogućnosti što bržeg poletanja aviona za izvršenje snimanja [4]. 

Pojava IC skenera predstavlja vrijedno poboljšanje tehnologije gašenja 

šumskih požara. Radi velikog dima i vrućine obično nije moguć, iz zraka ili 

sa zemlje, direktan vizuelan uvid u centar požara. Promatrajući na ekranu 

IC skenera simultani termogram požara, rukovodioci gašenja mogu realno 

ocijeniti njegove razmjere, pravovremeno uočiti nastale promjene, te donositi 

ispravne odluke o načinu gašenja. 

3. Nadgledanje garišta: Ugašene požare treba još neko vrijeme kontrolirati, 

jer zaostale tinjajuće i podzemne vatre raspirene vjetrom mogu biti 

žarišta novih požara. Pronalaženje tih zaostalih žarišta vizuelno, na temelju 

vanjskih značajki, vrlo je otežano. IC skeneri su se ovdje pokazali kao vrlo 

korisni i pouzdani. 

4. MOGUĆNOSTI PRIMJENE DALJINSKE DEETKCIJE 

U ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA U JUGOSLAVIJI 

Učestalost šumskih požara u Jugoslaviji je u porastu, naročito radi povećanja 

broja posjetilaca u šumama, koji ondje u vrijeme tjednog i godišnjeg 

odmora traže mir i rekreaciju. U SRH su najugroženiji obalni pojas i okolica 

velikih gradova [11]. U vezi s tim potrebno je modernizirati našu šumarsku 

protupožarnu službu i organizacijski, ali i po opremljenosti uređajima za 

otkrivanje i gašenje šumskih požara. 

Pravovremena detekcija i dojava šumskih požara bit će kod nas moguća 

dobro organiziranom opažačkom službom klasičnog tipa, te se smatra da u 

toj fazi nije potrebno planiranje primjene tehnika daljinske detekcije. Naprotiv 

u fazi gašenja šumskih požara i nadgledanja garišta, u svijetu se je 

pokazalo opravdanim angažiranje i aerosnimaka i toplinskih IC skenera, u 

ovisnosti od prilika i mogućnosti. Zato bi nadležne službe trebale kod planiranja 

protupožarnih akcija voditi računa o tim pozitivnim iskustvima, te 

razmisliti o oportunosti primjene tih modernih metoda i uređaja u našoj 

praksi. 

Za aerosnimanja na različitim fotoslojevima postoji u Jugoslaviji i tehnika 

i iskusan personal na svjetskoj razini, te za uvođenje fotointerpretacije 

u domeni borbe protiv šumskih požara ne bi trebalo biti poteškoća. 

Koliko je autoru poznato, u Jugoslaviji IC skener posjeduje jedino poduzeće 

»Industroprojekt« iz Zagreba. Ta aparatura je namijenjena za pridobivanje 

termograma za geološka i hidrološka istraživanja, prospekciju rudnih 

nalazišta, ustanovljavanje zagađivanja čovjekovog okoliša, itd. Uz izvjesne 

modifikacije i nadopune bila bi moguća primjena i u području šumskih požara. 

Zato bi trebalo imati u vidu postojanje takvog vrijednog instrumenta 

u našoj zemlji, te ispitati mogućnosti njegovog uključivanja u šumarsku protupožarnu 

operativu. 

476

U fazi gašenja šumskih požara, te za nadziranje garišta, dobri rezultati 

su postignuti IC skenerima manjih dimenzija, koji se primjenjuju iz helikoptera, 

kao što je na pr. AGA-Optronic Thermovision 750/Superviewer, te 

bi i o tome kod modernizacije protupožarne službe trebalo voditi računa. 

Da bi se mogli donijeti konačni zaključci o primjenljivosti tehnika daljinske 

detekcije kod nas, trebalo bi cijeli problem razmotriti s financijske 

strane, te ispitati mogućnosti pojedinih metoda i aparatura u našim uvjetima. 

Međutim za uspjeh primjene opisanih metoda osobito bi bilo važno da se 

obave i određene organizacione predradnje u zajednici s nekim drugim službama 

(civilno zrakoplovstvo, narodna obrana), kako bi se omogućilo dobivanje 

potrebnih podataka brzo i na vrijeme, jer od izbijanja požara do poletan 

ja aviona te do isporuke gotovih snimaka (fotograma ili termograma) 

ovdje vrijeme treba mjeriti satima, a ne kojom višom jedinicom. 

LITERATURA 

1. Günther, R. (1972): Remote Sensing in der Geologie, Forschungsbericht 

W 72—28, UNI Clausthal, 212 str. 

2. Hildebrandt, G. (1976): Thermal-Infrarot-Aufnahmen zur Waldbrandbekämpfung, 

Forstarchiv 47 (3), str. 45—52. 

3. Kalafadžić, Z. (1973): Današnje mogućnosti primjene fotointerpretacije 

u zaštiti šuma, Šum. list 97 (5—6), str. 149—165. 

4. Käl lim, W. (1966): Anwendung des Luftbildes bei der Waldbrandbekämpfung, 

Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchw. 38 (1), str. 179—183. 

5. M u r t h a, P. A. (1972): Thermal infrared line-scan imagery for forestry, For. 

Man. Inst., Inf. rep. FMR-X-45, St. no. SM78, Ottawa, 46 str. 

6. Niederleitmer, J. (1976): Detecting holdover fires with AGA Thermovision 

750 infrared scanner, Information Report NOR-X-151, Environment 

Canada, 36 str. 

7. Schneider, S. (1974): Luftbild und Luftbildinterpretation, W. d. Gruyter, 

Berlin-iNew York, 530 str. 

8. Schwidefsky, K. i F. Ackermann (1976): Photogrammetrie, B. G. 

Teubner, Stuttgart, 384 str. 

9. Tice, D. i J. Euskirchen (1976): Faster and more effective forest fire 

surveillance with live IR imaging superimposed on visible terrain view, Disskusion 

Paper, XVI World IUFRO Congress, Oslo, 7 str. 

10. Weber, F. P. (1971): Application of airborne thermal remote sensing in 

forestry, IUFRO Section 25, Freiburg i. Br., str. 75—88. 

11. Žunko, O. (1977): Šumski požari u SRH, predavanje, Seminar iz zaštite 

šuma, Šumarski fakultet Zagreb. 

SUMMARY 

Use of thermal infra-red imagery in forest fire control 

In the paper is given a description of the construction and working principles 

of thermal infra-red scanners, the equipment for obtaining thermal infra- 

-red imagery as well as a report on the possibilities of their use in forest fire 

detection, control and monitoring of burnt-out areas. 

477

In accordance with successful experiences in operational use of IR scanners 

in the USA, Canada and Western Europe, are discussed possibilities of applying 

thermal IR imaging techniques in forest fire control in Yugoslavia. 

Primljeno 19. V 1977. 

Zdenko KALAFADŽIĆ, 


Katedra za geodeziju 

Šumarskog fakulteta u 

Zagrebu, Simunska c. 25. 

9 

i 

POVIJEST 

ŠUMARSTVA 

HRVATSKE 

1 8 U) - 19 7 6 

OPERATIVCI, 

ZNANSTVENI RADNICI 

I RADNE ORGANIZACIJE! 

U vašem je interesu da nabavite 

i pročitate ovu rijetku i korisnu 

stručnu publikaciju: 

Ovo kapitalno stručno djelo »POVIJEST ŠUMARSTVA HRVAT 

SKE« prisjeća vas 1 historiografski vodi kroz burnu i bogatu prošlost 

naših šuma i šumarstva uopće, ne samo Hrvatske, nego i čitave Jugoslavije. 

Publikaci/a obuhvaća 430 stranica, ukusno opremljena u tvrdom 

povezu s ojačanim platnenim hrbatom. Mnogobrojne fotografije, slike, 

crteži, grafikoni i tabele obogaćuju tekstualnu vrijednost ove jubilarne 

edicije. 

Ovakova publikacija pojavljuje se svakih 50 i više godina poput 

one AKADEMIKA A. UGRENOVICA: POLA STOLJEĆA ŠUMARSTVA 

— ZAGREB 1926. godine. 

Predlažemo radnim organizacijama šumarstva i drvne industrije 

širom Jugoslavije da naruče barem 5—10 primjeraka »POVIJEST ŠU 

MARSTVA« u reprezentativne svrhe, za poklone, nagrađivanja pojedinaca, 

istaknutih marljivih stručnih i društvenih radnika, delegacija, 

skupina i si. 

Cijena »Povijest šumarstva Hrvatske« iznosi 250.— din i isporučuje 

je: 

SAVEZ 

INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA 

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE 

41000 Zaareb, Mažuranićev trs 11 

Telefoni: 444-206 i 449-686" 


478

POŽAR — NAJVEĆI NEPRIJATELJ ŠUME 

A. BIŠCEVIC 

SAŽETAK. Uvodno autor informira o stalnom porastu broja 

šumskih požara te o veličini izgorjele površine. Navodi da se ta 

pojava javlja u čitavom svijetu i da je posljedica sve intenzivnijeg 

korišćenja šuma za odmor (rekreaciju) u razvijenim zemljama, a 

u zemljama u razvoju požari su posljedica povećane privredne aktivnosti. 

Dalje se prikazuje broj i veličina šumskih požara u Jugoslaviji 

i u nekim evropskim zemljama. Na kraju autor prikazuje 

suvremenu tehniku otkrivanja i gašenja šumskih požara u SSSR-u 

i SAD te zakonske mjere koje se poduzimaju i pomoću kojih se 

nastoji suzbiti povećana opasnost za šume. Posebno se ističe uloga 

propagande i preventive budući da same zakonske sankcije ne 

daju zadovoljavajuće rezultate. U toj djelatnosti posebno mjesto 

imaju društveno-političke organizacije čijom se djelatnošću mogu 

postići vidni rezultati, (op) 

UVOD 

U suvremenom industrijskom i urbanom društvu šume imaju veliki ekonomski, 

zaštitni i turistički značaj. Međutim, ovo prirodno bogatstvo ima i 

brojne neprijatelje među kojima, vjerojatno, najveću opasnost predstavljaju 

požari čije su posljedice mnogostruke i često nesagledive. 

Zbog porasta ugroženosti šuma i broja šumskih požara koji su zabilježeni 

posljednjih godina na svim kontinentima zemljine lopte (informacija 

FAO), preduzimaju se sve moguće mjere da se spriječe uzroci ove štetne pojave. 

Njeno kasnije obuzdavanje, i pored svih napora, ne daje željene rezultate 

i za sobom ostavlja trajne i teške posljedice. U razvijenim zemljama 

porast ugroženosti od požara rezultat je povećanih potreba stanovništva za 

rekreacijom i odmorom u šumi, dok je u zemljama u razvoju porast povezan 

s povećanjem privredne aktivnosti i rastućeg korištenja šumskog bogatstva. 

Prema svjetskoj statistici svake godine u šumskim požarima izgori do 

2 miliona ha šume. Najviše šume progutaju požari u SAD — 800 hiljada ha, 

u Kanadi 400 hiljada ha i u Australiji 150—180 hiljada ha šume. U Evropi 

prvo mjesto po šumskim požarima pripada Italiji, gdje od ukupno 6,2 miliona 

ha šume požar svake godine uništi oko 45 hiljada ha šume, zatim dolazi Francuska 

sa 35 hiljada ha i Španija sa 27 hiljada ha. U Jugoslaviji je u razdoblju 

od 1972—1974. godine u prosjeku svake godine izgorjelo oko 8,5 hiljada 

ha šume, a materijalne štete iznosile su u prosjeku 21,3 miliona dinara godišnje. 

479

Prema mišljenju eksperata FAO, najveća ugroženost od šumskih požara 

postoji u zemljama Sredozemnog mora (gdje pripada i naša Jadranska obala 

sa širim zaleđem), u rajonima afričkih savana i u četinarskim šumama Srednje 

Amerike. 

U SAD udarom groma nastaje prilično velik broj požara, dok je u Evropi 

taj uzrok gotovo zanemaren. Većina požara u Evropi izazvana je ljudskim 

faktorom, bolje reći nepažnjom i nehatom izletnika, turista i ostalih posjetilaca 

šume i otvorenog prostora. Na ovaj zaključak upućuju i zvanične statistike 

u kojima su tačno određeni uzročnici šumskih požara. 

ŠUMSKI POŽARI U JUGOSLAVIJI 

Naši statistički podaci za razdoblje od 1972—1974. godine pokazuju da 

je u Jugoslaviji bilo u prosjeku 580 požara godišnje. Za najveći broj požara 

uzroci su neutvrđeni, zatim odmah slijedi nepažnja, dječja igra, namjerno paljenje 

itd. Međutim može se s velikom sigurnosti pretpostaviti da je u kategoriji 

»neutvrđeni uzroci«, najvjerojatnije zastupljen veliki procenat požara 

iz nehata, za koje se to nije moglo i utvrditi. 

Ukupne površine zahvaćene požarom u ovom razdoblju zauzimale su 

25451 ha površine ili 0,29 % od ukupne šumske površine Jugoslavije. Prema 

tome prosječno je godišnje izgorjelo 8520 ha šume ili 0,1 % od ukupne površine 

šuma koja iznosi 8,61 milion ha. Ukupne materijalne štete za tri evidentirane 

godine iznosile su 63,851 miliona dinara ili u prosjeku 21,284 miliona 

dinara godišnje. 

Ako se izuzme 1946. godina kada je samo u Bosni i Hercegovini zabilježeno 

911 šumskih požara na površini od 30.000 ha i izgorjelo ili nagorjelo 

2,350.000 m a drvne mase, onda je broj požara i u našoj zemlji u porastu a 

zahvaćene površine i materijalne štete sve veće. Na ovo upućuju i podaci iz 

razdoblja 1955. do 1962. godine kada je u prosjeku godišnje izgorjelo 5326 ha 

i razdoblja od 1970. do 1974. godine kada je u prosjeku izgorjelo 8.047 ha šume 

godišnje, da bi ovaj prosjek iznosio već u razdoblju od 1972. do 1974. godine 

8.520 ha godišnje (tab. 1). 

Šumski požari postaju sve ozbiljniji problem i mnogih drugih evropskih 

zemalja, o čemu dajemo prikaz po nekim državama. 

ŠUMSKI POŽARI U EVROPI 

Statistika zemalja Evrope bilježi stalni porast broja, zahvaćene površine 

i materijalne štete od šumskih požara (tabela 2). U Italiji je u razdoblju 

od 1964. do 1973. izgorjelo oko 450 hiljada ha ili oko 7,3 % ukupne površine 

šuma što iznosi u prosjeku gubitak površine od 0,73% godišnje. Požari su 

se najčešće javljali u oblasti Sredozemlja — Sardinija, Sicilija, Napulj i Đenovski 

zaljev, u Jadranskom priobalnom području — Bari, Brindizi, Firenca, 

Venecija i Trst. 

Veoma česti požari izbijaju i u visokourbaniziranim i industrijaliziranim 

zonama Torina, Milana, Firence itd. Na osnovu dosadašnjih iskustava u Italiji 

su sačinili skalu o realnoj i potencijalnoj ugroženosti pojedinih regiona. 

480

BROJ, POVRŠINA (u ha) I MATERIJALNE ŠTETE U 000 DINARA 

OD ŠUMSKIH POŽARA U JUGOSLAVIJI 

Tabela 1. 

1972. 

1973. 

1974. 

UKUPNO 

SFR Jugoslavija 

Broj 

Površina 

Štete 

616 

6 731 

24 626 

666 

12 286 

19 586 

457 

6 544 

19 639 

1739 

25 561 

63 851 

SR Bosna i Hercegovina 

Broj 

Površina 

Štete 


688 

1323 

46 

167 

299 

** 

** 

374 

172 

855 

1996 

SR Crna Gora 

Broj 

Površina 

Štete 

16 

58 

140 

41 

478 

1368 

65 


263 


1808 

1771 

SR Hrvatska 

Broj 

Površina 

Štete 

301 

3 205 

6172 

386 

7 384 

7 963 

281 

4 451 

15 752 

968 

15 040 

29 887 

SR Makedonija 

Broj 

Površina 

Štete 

** 

** 

150 

** 

** 

633 

** 

** 

156 

** 

** 

939 

SR Slovenija 

Broj 

Površina 

Štete 


1499 

2 209 

168 

2 559 

1902 

68 

435 

701 

359 

4493 

4 812 

SR Srbija — uže područje 

Broj 

Površina 

Štete 

SAP Vojvodina 

Broj 

Površina 

Štete 

** 


2 340 

50 

1157 

11701 

** 

209 

411 

25 

1489 

6 327 

** 

69 

1895 

34 

317 

440 

** 

402 

4 646 


2 963 

18 468 

SAP Kosovo 

Broj 

Površina 

Štete 

** 

** 

591 

* * 

683 

9 

** 

58 

9 

** 

1332 

** nema podataka 

Ova skala se zasniva na većem broju pokazatelja kao što su gustina naseljenosti, 

stepen urbanizacije, industrijalizacije, turističke aktivnosti itd. U razdoblju 

od 1965. do 1971. godine u Italiji je u prosjeku izgorjelo 38.500 ha 

šume godišnje čime se izgubilo 0,62% od ukupne površine šuma. 

U Francuskoj je u razdoblju od 1960. do 1973. godine u prosjeku godišnje 

nestajalo u plamenu 35.000 ha šume, od čega otpada 26.000 ha na šume 

481

BROJ I POVRŠINA (u ha) ŠUMSKIH POŽARA U EVROPI 

Tabela 2. 

1965. 

1966. 

1967. 

1968. 

1969. 

1970. 

1971. 

1972. 1973. 

Francuska 

Broj 

Površina 

1519 

59 716 


15 692 

1 996 

26 376 

1768 

19 235 

1662 

18 046 

1902 

61230 

2 423 

19710 

2 376 6 274 

16441 65 101 

SR Njemačka 

Broj 

Površina 

533 

529 

552 

355 

1 133 


2 006 

2 159 

1477 

1545 

797 

762 


4 431 

Italija 

Broj 

Površina 

2 320 

23 504 

3 338 

42 107 

3 523 

42 966 

3 444 

38 358 

2 300 


2 974 

26 839 

6 723 

71390 

Holandija 

Broj 

Površina 

95 

70 

47 

17 

111 

73 

238 

172 


90 

215 

467 

152 


Belgija 

Broj 

Površma 

66 

138 

32 

33 

90 

191 

186 

810 

81 

160 

78 

130 

299 

2 186 

Luksemburg 

Broj 

Površina 

4 

3 

0 

0 

4 

5 

8 

5 

4 

5 

0 

0 

15 

9 

EVROPA — 6 

Broj 

Površina 

4 537 

83 960 

5 243 

58 204 

6 857 

70 674 

7 650 

60 739 

5 645 

37 954 

5 966 

89 428 


97 851 

Sredozemlja. U razdoblju od 1965. do 1971. godine od ukupno 14 miliona ha 

šume godišnje požar je uništio 31.420 ha šumske površine, čime je uzrokovao 

smanjenje ukupne površine šuma za 0,23% godišnje. Treba dodati da je godišnji 

procent ukupnog gubitka šumske površine u području Sredozemlja 

daleko veći i iznosi 1,3% od ukupne površine koja se prostire na 2 miliona 

ha. Najosjetljivije zone u Francuskoj su Ažurna obala, Korzika, Langiedok- 

-Rusilon i predjel Landa. 

Daleko manja opasnost od šumskih požara je u SR Njemačkoj 

gdje od ukupne šumske površine (7,2 miliona ha) u prosjeku izgori godišnje 

1.430 ha, što je i razumljivo obzirom na klimu, frekvenciju turista u šumama 

i na otvorenom prostoru, relativno mali priliv turista u ljetnjem kritičnom 

periodu itd. Ipak i u toj zemlji dogodio se katrastrofalan požar, koji je 

harao u pokrajini Donja Saksonija u SR Njemačkoj od 8. do 17. kolovoza 1975. 

godine. Poslije veoma toplog i suhog perioda u srpnju mjesecu i tropskih 

vrućina početkom kolovoza s maksimalnim dnevnim temperaturama do 

+ 35 °C i vlažnosti vazduha ispod 20%, pojavilo se 8. kolovoza 1975. godine 

više desetina malih i nekoliko velikih požara u okruzima Lüchow-Dannenberg, 

Celle i Gifhorn. U gašenju požara učestvovale su vatrogasne jedinice ove i 

susjednih Pokrajina, vojne i pogranične jedinice, britanske pionirske jedinice, 

482

vojne tehničke službe, nekoliko stotina vatrogasnih kola, više desetina helikoptera 

i aviona, kao i specijalni avioni za gašenje požara francuske proizvodnje 

sa rezervoarom od 4500 litara vode. Fotos snimljen sa satelita pokazivao 

je dimom zastrtu atmosferu dužine 80 km i širine 12 km. 

Ukupno je izgorjelo 8.300 ha šume, od čega 3/4 privatne i 1/4 državne, 

a vjerovatno je velike štete pretrpjela i divljač u ovoj regiji. U ovim požarima 

život je izgubilo i pet vatrogasaca. Ukupne materijalne štete procijenjene 

su na 100 miliona njemačkih maraka. 

Prema navodima policije od 120 šumskih požara u Donjoj Saksoniji, u 

30 slučajeva utvrđeno je namjerno paljenje. Iako je u ovoj Pokrajini za posljednjih 

10 godina bilo u prosjeku 230 šumskih požara godišnje, na prosječnoj 

površini od 380 ha i godišnjom štetom od 1,3 miliona maraka, ovaj posljednji 

požar je bez presedana u istoriji SR Njemačke. 

Veliki požari u šumama Donje Saksonije pokazali su da je, između ostalog, 

jedan od uzročnika nastalih šteta ogromnih razmjera bila nedovoljna i 

neusavršena povezanost, kako u sistemu spriječavanja, tako i u toku akcije 

gašenja. Ova činjenica je podstakla šumarske vlasti u federalnoj vladi i Pokrajinama 

da donesu odluku o stvaranju vlastitog sistema radio veza pod nazivom 

»RADIO SUMA« (Funkwelle Forst). 

Radio sistem radi na ultrakratkom valu 4 m i služi ne samo za svrhe 

spriječavanja i gašenja šumskih požara, već također i za osiguranje veze u 

drugim važnim poslovima kao što su nesreće pri radu u šumi, normalnu privrednu 

djelatnost, nadzor nad kretanjem turista na šumskim područjima itd. 

Stalni porast šumskih požara bilježi i statistika u Poljskoj. Tako je 

u periodu od 1961. do 1965. godine evidentirano u prosjeku godišnje 1298 požara, 

a slijedećih pet godina (1965. do 1970.) već je bilo svake godine po 1570 

požara. Posljednjih godina evidentirano je godišnje 2130 požara, pri čemu je 

u 1974. godini zabilježen rekordan broj od 2551 šumski požar. 

Uzrok požara u 40,6",o slučajeva je nepažnja ljudi. I onih 36,8% požara 

za koje nije službeno utvrđen uzrok smatra se da su najvećim dijelom 

izazvani neopreznim postupanjem s vatrom. Blizu 65 % požara zabilježeno 

je u mladim borovim šumama koje su najugroženije od požara, zatim slijede 

lakozapaljive trave, suho granje itd. 

Velik broj šumskih požara u Poljskoj nastaje u blizini cesta i željezničkih 

pruga. Požari unište svake godine u prosjeku oko 3000 ha šume (podaci 

od 1971. do 1974. god.) ili 0,036",o od ukupne površine šuma koja iznosi 8,385 

miliona ha. To je ogromna materijalna šteta koja se ne može mjeriti samo 

novcima. 

Šumarska služba u Poljskoj čini velike napore da štete svede na što manju 

mjeru. U toku 1974. godine publikovano je 800 hiljada plakata, letaka, 

brošura, održano 6500 predavanja posvećenih zaštiti šuma od požara. U toj 

godini ukupna naklada propagandno-odgojnih materijala prelazi 1,2 miliona 

primjeraka. Pored toga, stvaraju se protivpožarni pojasevi, organizuju mjere 

osmatranja i uzbune, dopunjuje oprema požarnih straža sredstvima prilagođenim 

za gašenje požara u šumi kao i savremena sredstva veze. Iako zaštita 

šuma od uništenja i požara košta mnogo, smatraju da neće biti u potpunosti 

efikasna ukoliko se ljudi ne počnu ponašati u šumi i u opšte na otvorenom 

prostoru onako kako je to neophodno i konačno kako su to dužni i da čine. 

483

Situacija nije ništa bolja ni u Slovačkoj. Tako je, na primjer, u toku 

1974. godine zabilježeno 176 šumskih požara u kojima je jedna osoba poginula 

a sedam ranjeno, pričinjena šteta od 5,5 miliona kruna. Najčešći uzroci 

požara su paljenje trave i neugašene vatre u prirodi koju ostavljaju neodgovorni 

izletnici. 

I u Španjolskoj je zabilježen porast broja šumskih požara, zahvaćenih 

površina i ukupne materijalne štete (tabela 3.). U razdoblju od 1961. 

do 1974. godine požar je uništio u prosjeku oko 27.000 ha šume godišnje. Samo 

u 1974. godini procijenjene materijalne štete su iznosile 2,3 milijarde pezeta. 

Najviše požara bilježi područje Sredozemlja — 43 % od čega 56 % otpada 

na vrlo urbanizirani i turistički razvijeni region Barcelone. Obzirom da se 

u Španjolskoj u prosjeku godišnje pošumi oko 100.000 ha goleti proizlazi da 

šumski požari svake godine smanjuju ovu površinu za 25 %. 

BROJ I POVRŠINA (u ha) ŠUMSKIH POŽARA U ŠPANJOLSKOJ 

Tabela 3. 

Godina Broj požara Novo pošum- Uništene površine u ha 

ljavanje (ha) 

Pošumljeno Nepošumljeno Ukupno 

1961 

1962 

1963 

1964 

1965 

1966 

1967 

1968 

1969 

1970 

1971 

1972 

1973 

1974 

1680 

2 022 

1302 

1645 

1646 

1443 

2 299 


1494 

3 203 

1714 

2148 

3 765 

3 980 

105 340 

94136 




95 857 

93 494 

85 473 


111370 


94 905 

95 891 

93 000 

34 506 

23 911 

13 279 

16 671 

21777 

24 644 

33 930 

20 547 

19 296 

34 330 

13194 

18 048 

40 559 

63 000 


31571 

9 400 

13 727 

16 241 


42 645 

36 081 

34 423 

52 994 

21751 

39 235 

54 698 


46 701 

55 482 

22 679 

31 398 

38 018 

49 354 

76 575 

56 628 

53 719 

87 324 

34 945 

57 283 

95 257 

144 000 

Najveća ugroženost šuma u SSSR-u zabilježena je u području Lenjingrada 

gdje prosječni godišnji broj šumskih požara dostiže do dvije hiljade, 

zatim u području Irkutska sa 1250 do 2000 požara, u šumama autonomne Republike 

Karelije 750 do 1650 požara itd. U lipnju 1974. godine izbio je u Sajanskoj 

tajgi (Istočni Sibir) veliki šumski požar koji je, između ostalog, uništio 

velik broj radničkih naselja u šumi i sektor elektrificirane željezničke 

pruge. 

Lenjingradsko područje spada u red najugroženijih okruga od šumskih 

požara u Sovjetskom Savezu. Zauzima površinu od 6 miliona ha šuma. Za 

zaštitu šuma od požara služi 150 specijalnih traktora i kamiona, 5 aviona, 

102 osmatračnice požara i nekoliko hiljada šumskih radnika. Ljudstvo na 

zemlji upotpunjuju padobranske grupe i avionske posade koje su zaposlene 

tokom cijele godine. 

SSSR raspolaže dobro organiziranim sistemom otkrivanja i gašenja šumskih 

požara. Sistem otkrivanja požara oslanja se na stalno izviđanje iz vazduha 

prostranih šumskih područja. Centralna zračna baza za cijeli Sovjetski 

484

Savez nalazi se u mjestu Puškino i odgovorna je za iznajmljivanje, razmještaj 

i iskorištavanje aviona i helikoptera namijenjenih za zaštitu šuma od požara 

(200 mašina i 300 helikoptera). Avionima i posadama upravlja se iz centralne 

baze Puškino. Cijeli SSSR je podijeljen na 14 regionalnih zračnih baza, koje 

raspolažu vlastitom tehničkom pozadinom i školovanim posadama. Pored povezanosti 

s centralnom bazom u mjestu Puškino, regionalne baze su obavezne 

da održavaju stalne radne kontakte s nadležnim šumarskim poduzećima. Protivpožarna 

oprema u SSSR-u je suvremena i vrlo funkcionalna. 

U zaštiti Sovjetskih šuma od požara zaposleno je osim ekipa na zemlji 

i oko 2400 padobranaca i 4500 članova helikopterskih ekipa. Njihova oprema 

je veoma raznovrsna. Dio ekipa opremljen je eksplozivnim materijalom koji 

služi za stvaranje zaprečnih pojaseva okolo požara. Eksplozivni materijal pod 

nazivom »korditu« ima oblik 20 metarskog konopca koji eksplozijom stvara 

rov širine oko 40 cm i dubine 10 do 15 cm. Oko 1800 padobranaca ima minersku 

pripremu i ovlaštenje za primjenu eksplozivnih materijala. 

Helikopteri K-26 su opremljeni rezervoarom vode za gašenje čija zapremina 

iznosi oko 380 litara. Ta voda se upotrebljava za gašenje požara uporedo 

sa intervencijom ekipa za gašenje požara prebačene helikopterom. U SSSR-u 

se ne primjenjuje gašenje požara avionima sa rezervoarom za vodu, jer izvedeni 

pokusi sa ovom vrstom mašina nisu dali zadovoljavajuće rezultate u 

Sovjetskim uslovima. 

U SSSR-u se ne primjenjuju tako mnogo (kao u SAD) protupožarna 

kemijska sredstva. Jedino kemijsko sredstvo je freonova emulzija koja se 

izbacuje na vatru pomoću malih pumpi ili ručnih zaprašivača. Emulzija je 

mješavina sastavljena od 10% freona i 90% vode. Njena trajnost iznosi 4 

do 5 sati. Primjena kemijskih sredstava s dužim djelovanjem smatra se sumnjivim 

u Sovjetskim uslovima. Za propagandno-preventivne akcije uključena 

su sva sredstva masovnog informiranja kao što su štampa, radio, televizija, 

škole itd. 

SUVREMENA SREDSTVA ZA GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA 

I pored najsavremenijih sredstava koja se danas upotrebljavaju za gašenje 

šumskih požara, nastale štete su ogromne i često nemjerljive zbog specifičnih 

funkcija koje šuma, pored proizvodnje drvne mase, obavlja i u prostoru. 

U posljednje vrijeme koriste se i specijalni avioni-cisterne ili kako ih 

popularno zovu »vodni bombarderi« koji istresaju vodu na centre vatrene 

stihije. Za ovakav način gašenja požara Kanađani su konstruirali poseban 

avion-Anfibiju Canadair-Cl-215. Poslije starta avion se spušta na vodenu 

površinu po kojoj klizi i napaja rezervoar zapremine 5400 litara vode. Odmah 

leti na mjesto požara i tamo je izbacuje praveći manevar dok ne isprazni 

teret. Sličan avion proizveli su i u Francuskoj s rezervoarom od 4500 litara 

vode koji je također namijenjen specijalno za gašenje šumskih požara. 

U posljednje vrijeme šumari u SAD upotrebljavaju pri otkrivanju požara 

letilicu tzv. »rokonesase«. Ustvari radi se o malim izviđačkim avionima 

bez pilota s rasponom krila 2 m u kojima su ugrađeni instrumenti za automatsko 

registrovanje toplote i vlažnosti zraka nad mjestom požara. Ove po- 

485

datke prenose preko radio veze službi za organizaciju pri gašenju šumskih 

požara. Za izviđanje mnogo koriste i helikoptere kao i druge tipove malih 

izviđačkih aviona. 

Međutim, ovdje se pojavljuje i problem da li se isplati držati specijalne 

i skupe avione koji služe jednom u nekoliko godina ili možda jednom u desetak 

godina. Za gašenje već pomenutog požara u Donjoj Saksoniji iznajmili 

su avione iz Francuske jer, nebi im se, u njihovim uslovima, isplatilo da drže 

vlastite. Ovome ide u prilog i činjenica da su ovo vrlo mobilna sredstva koja 

na poziv veoma brzo stižu na lice mjesta i s velikih udaljenosti. 

UMJESTO ZAKLJUČKA 

Ipak, i pored najsuvremenijeg planiranja, informacija, organizacije i tehnike 

gašenja šumskih požara, očito je da njihov broj stalno raste a štetne 

su posljedice sve veće i teže. Ni kaznene mjere nisu dale očekivane rezultate, 

iako se sve više poseže i za ovim sredstvima zaštite. U Francuskoj su 

za posjetioce šuma zaveli veoma stroge propise i mjere. Tako, je na primjer, 

u šumi zabranjeno pušiti a za jednu zapaljenu cigaretu plaća se kazna od 

180 do 300 franaka. 

I pored najmodernijih tehničkih sredstava, ipak najznačajniji činioci u 

borbi protiv šumskih požara jesu i ostaju preventivne mjere protiv subjektivnih 

uzročnika. One treba da postanu svakodnevna briga ne samo samoupravnih 

interesnih zajednica u oblasti protivpožarne zaštite, šumarskih organizacija, 

civilne zaštite, sredstava javnog informiranja, obrazovnih institucija 

i drugih, već cijelog našeg samoupravnog socijalističkog društva koje 

treba da još više učini na propagandi i odgoju građana i omladine, a društvena 

samozaštita da postane moćan općenarodni faktor u svim društvenim 

strukturama i na cijelom jugoslavenskom prostoru. 

LITERATURA 

Biddison, L. R. (1975.): USA — USSR Cooperation in Forest Fire Protection; 

Fire Management, Nr 4, USA. 

Blais, R. (1976.): Les incendies de forets en France; Les incendies de forets, 

Numero special de la Revue forestiere francaise, tome 1, Nancy. 

Br oss mann, L. (1975.): Chronik des Katastrophen — Feuers in Niedersachsen; 

Allgemeine Forst Zeitschrift, No 36, München. 

Draborczyk, St. (1975.): Temat wciaz aktualni; SYLWAN, No 11, Warszawa. 

Drago, F., De Bei, P. (1974.): Carta della gravita Potenziale e carta della gravita' 

reale degli incendi boschivi; Ministero doli agricoltura e delle foreste, 

Roma. 

Redžić, Drag.: Požari i štete u 1972., 1973. i 1974. godini; Protivpožarna zaštita, 

br. 3/73, 5/74, i 5/75; Vatrogasni savez Jugoslavije, Beograd. 

Velez, R. (1976): Les feux de forets en Espagne; Les incendies forets, Numero 

special de la revue forestier francaise, tome i, Nancy. 

Ž i v o j i n o v i ć, D., Grujić, D. (1975.): Problemi šumskih požara i organizacija 

protivpožarne službe u Jugoslaviji; Jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma 

od požara, Beograd. 

486

ZUSAMMENFASSUNG 

Feuer — der grösste Feind des Waldes 

Einleitend gibt der Autor Mitteilung über die ständige Zunahme der Anzahl 

der Waldbrände sowie über die Grösse der Brandflächen an. Er berichtet, das« 

dieses Phänomen in der ganzen Welt auftritt, und dass dies eine Folge immer 

intensieverer Nutzung des Waldes für Erholungszwecke (Rekreation) in entwickelten 

Ländern ist, während in Entwicklungsländern die Waldbrände die Folge 

einer gesteigerten wirtschaftlichen Aktivität sind. Ferner gibt er die Zahl und 

Grösse der Waldbrände in Jugoslawien sowie in einigen europäischen Ländern 

an. Abschliessend berichtet der Autor über die moderne Technik der Vorbeugung 

und Bekämpfung der Waldbrände in der UdSSR und den USA sowie die gesetzlichen 

Massnahmen, die unternommen werden und mit Hilfe derer man ist bestrebt, 

die wachsende Waldgefährdung zu bekämpfen. Namentlich wird die Rolle 

der Propaganda und der Vorbeugung hervorgehoben, da die gesetzlichen Zwangsmassnahmen 

und Strafen nicht zufriedenstellende Resultate ergeben. In diesem 

Wirkungsbereich wird ein besonderer Platz der gesellschaftlich-politischen Institutionen 

eingeräumt, durch deren Aktivität sichtbare Resultate erreicht werden 

können. 

Primljeno 2. Ill 1977. 

Ahmed BIŠČEVIĆ, dipl. inž. šum. 

Sarajevo 

PRAKTIČKI MANUALI — U PRODAJI! 

Prilikom izrade Šumskoprivrednih osnova, osnova gospodarenja 

i programa za unapređivanje šuma (Narodne Novine SRH br. 13/76 

od 8. IV. 1976. g.) služite se i koristite praktične manuale: 

1. MANUAL ZA OPIS SASTOJINA I EVIDENCIJU IZVRŠENIH 

TERENSKIH RADOVA OGT-1 

45.— din 

2. MANUAL ZA PRIMJERNE POVRŠINE 

I TOTALNU KLUPAŽU 

45.— din 

Manuali sadrže 112 stranica vel. 21 X 15 cm i povezani su u tvrde 

korice s platnenim hrbatom. 

Narudžbe prima: 

SAVEZ INžIiNJERA I TEHNIČARA 

Bankovni račun: 

ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE 

30102-768-6249 HRVATSKE 

Zagreb, Mažuranićev trg 11 

Telefoni: 444-206 i 449-686 

487

IZGRADNJA ŠUMSKIH TRANSPORTNIH SUSTAVA 

PRIMJENOM STABILIZACIJE TLA VAPNOM 

N. LOVRIC 

SAŽETAK. U ovom radu prikazane su koristi i prednosti stabilizacije 

terena kod gradnje šumskih transportnih sredstava vapnom. 

Autor je ujedno dao i pregled dosadanja korišćenja ovog načina 

stabilizacije tla vapnom u nas (Šum. gospodarstvo Bjelovar, 

Š. g. Slavonska Požega i Š. g. Vinkovci) (op). 

PREGLED IZLAGANJA 

1. Opća razmatranja 

2. Podaci o razvoju primjene stabilizacije tla vapnom 

3. Primjena stabilizacije tla vapnom na području šumskih transportnih 

sustava 

4. Izgradnja šumskih transportnih sustava uz primjenu stabilizacije tla 

vapnom 

5. Tehničko-ekonomski podaci o primjeni stabilizacije tla vapnom 

6. Zaključak 

1. OPĆA RAZMATRANJA 

U SR Hrvatskoj od godine 1968. postepeno sve se više primjenjuje stabilizacija 

tla vapnom u izgradnji šumske putne mreže na pojedinim područjima 

šumskih gospodarstava. S tim u vezi zadatak ovog izlaganja je prikaz 

potrebe i mogućnosti primjene navedenog stabilizacionog materijala u izgradnji 

šumskih transportnih sustava s tehničko-gospodarskog stajališta eksploatacije 

šumskih predjela. 

U ovom prikazu poslužit će dobiveni i objavljeni podaci početnog i sadanjeg 

stanja, odnosno postignuti rezultati primjene navedene stabilizacije, te 

na osnovi toga prikazat će se razvojni tokovi i korisnost upotrebe vapnom 

stabiliziranog materijala u izgradnji šumskih transportnih sustava. 

Članak je sastavljen prema referatu pod naslovom »Stabilizacija tla vapnom 

u izgradnji šumskih transportnih sustava« održanom prilikom savjetovanja »Stabilizacija 

vapnom u niskogradnji« organiziranog od Saveza društava za ceste 

Hrvatske Zagreb, »Udruženi rudnici« — Udruženi proizvađači vapna, Hrvatske 

488

Osnovni problem pri ovome je pronaći takva daljnja rješenja izgradnje 

šumske putne mreže, koja će biti od maksimalne koristi za gospodarenje šumama 

u granicama fizičkih, ekonomskih i financijskih faktora. 

Tehnički napredak često, pa tako i u ovom slučaju, nije uvijek rezultat 

jedne revolucionarne ili spektakularne inovacije koja donosi konačnu i časovitu 

prednost. To je većinom učinak mnogobrojnih poboljšanja, koja se nastavljaju 

ili kombiniraju i plod su udruženog rada proizvođača, istraživača 

i stručnjaka operative, a u nastojanju da se iskoriste svojstva stanovitog materijala 

na tehničkom području. 

Izgradnja šumskih transportnih sustava i zadaci optimiranja zahtjevaju 

i uvjetuju što veću povezanost i suradnju šumarskih stručnjaka i proizvođača 

vapna. Taj timski rad je u svakom slučaju osnovni preduvjet za ispitivanje 

i primjenu poboljšanog (npr. hidrofobnog) vapna ili novog materijala kao i 

novih postupaka građenja. 

Osim problematike neposredne primjene vapna, korisno je i za proizvođače 

koji se bave planiranjem proizvodnje, da povremeno utvrde pozitivne 

i negativne utjecajne činioce potrošnje, kako bi mogli dobiti sigurnije podatke 

o perspektivnoj primjeni tog materijala u odnosu na sastav svog srednjoročnog 

plana. 

U nastojanju da se što više doprinese daljnjem korisnom povećanju primjene 

stabilizacije tla vapnom provedena je u ovom članku analiza efikasnih 

mogućnosti i prednosti upotrebe tog stabilizacionog materijala u izgradnji 

šumskih transportnih sustava. 

2. PODACI O RAZVOJU PRIMJENE STABILIZACIJE TLA VAPNOM 

U izgradnji mreže javnih cesta počela se prije primjenjivati stabilizacija 

tla, nego li kod izvedbe prometnih sredstava šumskih transportnih sustava. 

Poznato je, da je do primjene stabilizacije tla vapnom došlo u većem opsegu 

u izgradnji javnih cesta, kad se je taj način izgradnje na osnovu pokusa počeo 

tretirati sa znanstvenog stajališta. Pošto su se kod izgradnje javnih cesta 

takovim načinom postigli uspješni rezultati, počinje se u zemljama racionalnog 

gospodarenja šumama (npr. u Švicarskoj) otprilike godine 1962. primjenjivati 

stabilizacija tla vapnom i u izgradnji šumske putne mreže. 

Kod nas u SR Hrvatskoj počeo se taj postupak primjenjivati kad je J. 

Beneš iz ČSSR godine 1968. izveo šumski put duljine 0,8 km, odnosno pokusnu 

dionicu u predjelu Virovi na području Šumskog gospodarstva Vinkovci 

(Šumarija Županja). Te godine održan je sastanak odnosno seminar, na kojem 

je prikazano izvođenje svih radova kolničke konstrukcije i njezine 

podloge (posteljice) na navedenoj pokusnoj dionici puta uz upotrebu stabilizacije 

tla vapnom i cementom, te mehaničke stabilizacije tla. Navedeno Šumsko 

gospodarstvo pristupa intenzivnom građenju šumske putne mreže na 

svom području uz primjenu stabilizacije tla vapnom, pa je do danas na taj 

način izgrađeno 140 km šumskih putova. Projektanti i izvođači su J. Mazanek, 

S. Mazul, E. Herman, S. Dundović i ostali članovi kolektiva Šumskog gospodarstva. 

Nakon pokusne izvedbe u Vinkovcima počeo se postupak stabilizacije tla 

u gradnji šumske putne mreže primjenjivati ne samo u jugoistočnoj Slavoniji, 

nego i na ostalim nizinskim područjima pojedinih šumskih gospodarstava. 

489

Tako npr. na inicijativu Z. Motala, upravnika Šumarije Vrbovec, koji je izvodio 

radove pored M. Frče, izgrađen je na području Šumskog gospodarstva 

»Mojica Birta« u šumskom predjelu Šikava godine 1970. primjenom stabilizacije 

tla pomoću vapna, put duljine 0,4 km, zatim godine 1971. u predjelu 

Arsenovac put duljine 2,2 km s odvojkom od 1,13 km, te iste godine u predjelu 

Bolčanski Lug put duljine 2,0 km. Da bi se što više uveo takav način 

izgradnje, organizira se godine 1974. na »Simpoziju o mehanizaciji tehnoloških 

procesa u suvremenim sistemima gospodarenja šumama« u Bjelovaru, 

prikaz izvođenja svih radova kolničke konstrukcije šumskih putova stabilizacijom. 

Na tom simpoziju sudjeluju ne samo šumarski stručnjaci, nego i 

stručnjaci Instituta građevinarstva Hrvatske Zagreb, te Kemijskog kombinata 

Chromos-Katran-Kutrilin, Zagreb. 

Vrijedno je spomenuti da je god. 1976. primjenom stabilizacije tla vapnom 

izgrađena na području Š. G. Slavonska Požega pokusna dionica šumskog 

puta »Breja« duljine 1,3 km prema projektu L. Vujića, a uz suradnju V. 

Frantza. 

Iz tog proizlazi, da se od godine 1968. primjenjuje stabilizacija tla vapnom 

kod nas u izgradnji šumskih transportnih sustava. No kakovo je sada 

stanje, odnosno u kakovom je stadiju napredovanja, i s kojim poteškoćama 

te problematikom se susreću šumarski stručnjaci operative, nastojat će se 

bar donekle obrazložiti u ovom izlaganju. 

3. PRIMJENA STABILIZACIJE TLA VAPNOM NA PODRUČJU 

ŠUMSKIH TRANSPORTNIH SUSTAVA 

Da bi se moglo prikazati područje primjene stabilizacije tla vapnom, potrebno 

je u prvom redu dati definicije i podjelu šumskih transportnih sustava 

s tehničko-gospodarskog stajališta eksploatacije šumskih predjela. 

Transportni sustav je kompleks stabilnih prometnih sredstava, mobilnih 

prometnih sredstava i tehnike eksploatacije u svrhu ostvarenja namjenjene 

mu funkcije. Ta tri elementa određuju funkcije pojedinih transportnih sustava 

u skladu s potrebama i načinom gospodarenja šumama. 

Prvi elemenat su stabilna prometna sredstva, a pod tim sredstvima podrazumjeva 

se infrastruktura i njezini objekti. Drugi elemenat su mobilna 

prometna sredstva, koja za prijenos drveta primjenjuju osovinska vozila, 

vučne naprave i ostale uređaje transporta. Trećim elementom obuhvaćena je 

tehnika eksploatacije, tj. plansko-racionalni način iskorišćivanja stabilnih i 

mobilnih prometnih sredstava. Taj način iskorišćivanja zavisan je o tipu i 

vrsti stabilno-mobilnih sredstava, odnosno tehnologiji rada. 

Ako se kao prag razdiobe procesa transporta uzme u obzir pomoćno stovarište, 

gdje se susreću dvije faze transporta, tj. izvlačenje i prijevoz, tada 

se mogu razlikovati dva transportna sistema: 

— transportni sustav izvlačenja, 

— transportni sustav prijevoza. 

Na osnovi prednjeg izlaganja u prilogu 1. sastavljena je podjela transportnih 

sustava i donesen je prikaz primjene stabilizacije tla vapnom. 

490

TK^NiPORTHI 5 I6TEM1 

PRI) EV oZA 

TEttHtK,f\ 

EKsPiOK- 

TAcrjE. 

STABIL 

NI« \ MO- 

B\LN IH 

PROMET 

NIH SRED' 

STAVA 

PRILOG i. 

Kako se može iz navedenog priloga razabrati, do primjene stabilizacije 

tla vapnom u izgradnji šumskih transportnih sustava dolazi kod poboljšanja 

nosivosti prometne površine besputnog terena, zatim izgradnje šumskih vlaka, 

traktorskih staza i šumske putne mreže te prometnih površina pomoćnog 

stovarišta drvnog materijala. Mogućnosti navedene primjene su velikog opsega, 

budući da obuhvaćaju cijelo područje izgradnje glavnih stabilnih prometnih 

sredstava, koja dolaze u obzir pri otvaranju šumskih predjela, osim 

nekih specijalnih, kao što su npr. žičare, putoklizine, vodne prometnice i 

ostalo. 

Funkcija pojedinog transportnog sustava određuje njegove elemente, te 

iz usporedbe elemenata sustava izvlačenja i prijevoza može se zaključiti, da 

se ti sustavi međusobno razlikuju, ne samo u pogledu izgradnje stabilnih 

prometnih sredstava, nego također i u uporabi mobilnih navedenih prometnih 

sredstava. Zbog toga je i primjena stabilizacije tla vapnom u izgradnji stabilnih 

prometnih sredstava različita, što će se prikazati u toku daljnjeg izlaganja. 

4. IZGRADNJA ŠUMSKIH TRANSPORTNIH SUSTAVA 

UZ PRIMJENU STABILIZACIJE TLA VAPNOM 

Kod nas na području SR Hrvatske s obzirom na upotrebu građevnog materijala 

za izvedbu objekata šumskih transportnih sustava primjenjuje se 

slijedeće građenje: 

— klasični načini izgradnje uz upotrebu kamenog materijala, vodom 

kao vezivnim sredstvom, 

— primjenom metoda i postupaka stabilizacije materijala. 

Ne uzimajući u obzir klasične načine izgradnje objekata, nego primjenu 

metoda i postupaka stabilizacije materijala, može se razlikovati: 

491

— mehanička stabilizacija, 

— stabilizacija pomoću vapna, cementa, letećeg pepela, šljake i 

zgure, odnosno smjesom dvaju ili više vezivnih sredstava, 

— stabilizacija ugljikovodičnim vezivnim sredstvima (bitumenski 

i katranski proizvodi ili smjese ugljikovodičnih veziva s vapnom, 

cementom i si.), 

— stabilizacija pomoću različitih kemijskih sredstava npr. RRP-a 

odnosno organskih ili anorganskih soli (sulfatne podlužnice, 

fosforne kiseline, vještačke ili prirodne smole, higroskopske 

soli itd.). 

Na temelju izloženog vidljivo je, da postoji mnogo metoda stabilizacije 

tla, no uzet će se u razmatranje građenje, gdje dolazi do učvršćenja tla stabilizacijom 

pomoću vapna, a ujedno zbog usporedbe klasični način izvedbe. 

Kako je poznato objekti šumskih transportnih sustava su privredni objekti, 

a troškovi njihove izvedbe i održavanja terete proizvodnju i uključeni 

su u cijenu proizvoda. Zbog toga kod izgradnje tih objekata od prvenstvenog 

su utjecaja biološko-ekonomski, odnosno eksploatacijsko-organizacijski činioci, 

dok su ostali činioci kao npr. tehnički, češće od manjeg značenja i realiziraju 

se ukoliko je to nužno potrebno. U svakom slučaju nastoji se što više smanjiti 

troškove izgradnje objekata i time postići što veći stupanj ekonomičnosti. U 

nastojanju da se tome zahtjevu udovolji, nužno je kod izgradnje objekata 

šumskih transportnih sustava uzeti u obzir slijedeće gospodarske principe 

šireg značenja: 

— Projektnom koncepcijom nužno je predvidjeti upotrebu lokalnih 

materijala kao osnovnih, a ostale koje treba dopremati iz 

većih daljina, kao dopunske. Primjena novih materijala je 

opravdana u slučaju konkurentne prednosti. 

— Izabrani tip izgradnje objekta treba riješiti optimalno prema 

funkcionalnim odnosno prometnim potrebama. 

— Izgradnju građevnog objekta nužno je izvesti uz upotrebu optimalne 

tehnologije izvođenja. 

Navedeni principi služe kao okvirna podloga kod planiranja, projektiranja 

i izvedbe različitih objekata šumskih transportnih sustava, jer su u- 

vjetni elemenat uspješne racionalizacije. Uz pretpostavku da se izgradnja vrši 

u šumskim predjelima deficitarnim s kamenim materijalima i da su laboratorijska 

ispitivanja dala pozitivne rezultate, tada treba utvrditi da li taj način 

udovoljava zahtjevima gospodarskih principa građenja, koji su naprijed 

izloženi. 

Upotreba stabilizacije tla vapnom omogućuje korišćenje lokalnog materijala 

kod izgradnje objekata infrastrukture šumskih transportnih sustava u 

nizinskim predjelima bez kamena, što je osnovni princip uspješnog građenja. 

Na taj način nije potrebno dopremati kameni materijal iz većih daljina, ako 

takav ne postoji na gradilištu, pa se time smanjuju troškovi transporta. 

Ispravnom i solidnom izvedbom gradnje uz upotrebu stabilizacije tla vapnom, 

postiže se potrebno učvršćenje prometne površine za odvijanje prometa, 

492

odnosno optimalno iskorišćivanje mobilnih prometnih sredstava, što je također 

princip funkcionalnog građenja. Takovim načinom građenja izvedena 

prometna površina odgovarajuće je nosivosti za prometna opterećenja, zatim 

stabilna u odnosu na djelovanje vode i mraza. 

Treći princip uspješnog građenja zahtijeva upotrebu odgovarajuće tehnologije 

izvođenja u odnosu na ostale načine izvedbe objekta. Kod tehnologije 

građenja uz primjenu stabilizacije tla vapnom, izvođenje se vrši upotrebom 

mehaniziranih sredstava, odnosno omogućeno je jednostavnim oruđima, 

pored nužno potrebnih građevinskih strojeva manjeg i većeg kapaciteta. Pri 

tom dolaze do primjene poljoprivredni i šumski strojevi, koji se mogu upotrebiti 

ne samo za građevinske radove, nego i za radove uzgoja i iskorišćivanja 

šuma. 

Na osnovi izloženog može se zaključiti, da postoje uvjeti sniženja troškova 

građenja i održavanja stabilnih prometnih sredstava, odnosno njihove infrastrukture 

kod građenja uz primjenu stabilizacije tla vapnom. 

S' 5 TE M VERTIKALNE IKSBADN)6 moMtTMiH P0VS.Ž1NA JUM. TRANSP. 3'STeMA 

Tpor-iobNo 

STOVAR\-ŠTS1 

S: S. o 

lš"t-ASKA PUTNA MB-EZA^ \š u M5KA "PUTNA, M M f t ] \t, tJPUTN I TEREN, VLAKEJ 

BEZ 

PRIM1ENE 5TAB. VA?NA 

l TRAKTORSKE STAZE 

PRjMjENA STAB. VAPNA. p R | M_, & N A S T A & V A 1 > N A 

°[ j6'?. 0 5^,r~ TU CAMIK 

«oswi|_, _„, ,_.,, r*-i •( ( ^^—> . 1 

jom, odnosno s posteljicom donjeg stroja puta, koja je izvedena uz primjenu 

stabilizacije tla vapnom. 

U prilogu 2-c prikazan je uobičajeni klasični način izvedbe, bez primjene 

stabilizacije, te će poslužiti kao podloga usporedbe dvaju načina građenja 

u daljnjem izlaganju. Također se iz priloga 2 razabire, da sve tri izvedbe 

građenja dolaze do primjene u izgradnji pomoćnog stovarišta. 

5. TEHNICKO-EKONOMSKI PODACI O PRIMJENI STABILIZACIJE 

TLA VAPNOM 

Kao osnova tehničko-ekonomskog razmatranja poslužit će dva načina izgradnje 

kolničke konstrukcije šumskog puta, koji su prikazani u prilogu (2-b, 

2-c), tj. stabilizacija tla vapnom i klasični način. Pri tom će se pretpostaviti 

da su troškovi izvedbe jedne i druge kolničke konstrukcije međusobno jednaki, 

razlika je samo u troškovima održavanja. Na osnovi te pretpostavke 

izračunat će se gustoća putne mreže uz primjenu klasičnog načina izgradnje 

putova i uz primjenu stabilizacije tla vapnom, pa će se tim obračunom pokazati 

prednosti ovog drugog načina građenja. 

Obračun gustoće putne mreže izvršit će se prema R. Lebrunu odnosno 

U. Sundbergu, koji kod sveukupnih minimalnih troškova transporta razmak 

putova (s) određuju prema formuli: 

r 

q • / dci + ici 

odnosno gustoće mreže putova 

1 

d = — 

s 

r = troškovi građenja 

n = vrijeme amortizacije 

s 

— = prosječna udaljenost izvlačenja drvne mase 

4 

p = kamatna stopa 

e = godišnji troškovi uzdržavanja puta 

q = prosječni prira3t (godišnja sječiva drvna masa po 1 km 2 ) 

dci = trošak izvlačenja 

ici = indirektni troškovi 

0,0p • l,0p n 

R = r + e 

l,0p n — 1 

494

ppvtcAHjE G QSTQCE- TuTN£ MREZ£ 

PMMjENQM ' sThb\U"ZAcnE TLA V A. PNOM 

< 

Id 5 

1 

0 

KLASIČAN 

STA&- 

VAPNOM 

°! 

o z 

or u 

V- a 

,. < 

u 1 " 

0 

0 

0 

0 

< 

^3 

DlM Ui. 

o 

o 

o 

in 

N 

_ y- 

 

oi O 

ST'tfl /yv^vR-ijEME 

J 2 

H h- 

ŽvH.littl 

7- 

7 

d -- & u ST OCA PUTNE MREŽE 

AMOB.TrZAC.iJE 

15 20 a s 3o 4 o 

p « KAMATNA. 

7, /l 

8,ä 

7,6 

3,-1 

3 % 

8 ,° 

3,7 

8,2 

to t \ 

5TOPA 

5 % 

7,5 

3,« 

< 

PO 

o 

ui 

r 

a 

MOGUĆNOST POVEĆANJA 

GUSTOĆE PUTNE MKE.ZE U % 

KOD PP-1M3ENE STAftlLl- 

ZNc\]£ TLA V N P N o M 

46,9 

^9,7 

2-1,3 

23,2 

24,5 

Na osnovi izloženih podataka u tabeli može se zaključiti, da postoji mogućnost 

povećanja gustoće putne mreže od 16,9—21,5% kod primjene izgradnje 

stabilizacijom tla vapnom, što je od pozitivnog utjecaja na ekonomičnost 

gospodarenja šumama, a ujedno taj podatak ukazuje na prednosti 

takovog načina građenja u usporedbi sa klasičnim načinom. 

6. ZAKLJUČAK 

Cjelokupno područje primjene stabilizacije tla vapnom u izgradnji šumskih 

transportnih sustava nije bilo moguće obuhvatiti u okviru ovog izlaganja, 

nego je samo ukazano na neke mogućnosti upotrebe takovog načina građenja. 

Međutim, rezultati ovog prikaza jasno pokazuju ekonomičnost građenja 

šumskih transportnih sustava primjenom stabilizacije tla vapnom, što će u 

budućnosti iziskivati povećanu proizvodnju, odnosno potrošnju tog materijala. 

LITERATURA 

1. Beneš J.: Šumski stabilization! putevi, Jugoslavenski poljoprivredno-šumarski 

centar, Beograd 1968. 

2. Hafner F.: Forstlicher Strassen- und Wegebau, Wien, 1971. 

3. Kezdi A.: Handbuch der Bodenmechanik, VEB Verlag für Bauwesen, Berlin 

1973. 

4. K u o n e n V.: Arbeitsverfahren und Baumaschinen für die Bodenstabilisierung. 

Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen, Nr. 8, Zürich, 1967. 

5. Leb run R.: Wegebauarbeiten in der modernen Forstwirtschaft. Allgemeine 

Forstzeitschrift, Nr.23/24, München, 1961. 

495

6. Lovrić N.: Mogućnost primjene centralnog izvlačenja kod planiranja i projektiranja 

šumskih transportnih sistema. Šumarski fakultet, Zagreb, 1976. 

7. Lovrić N.: Primjena stabilizacije materijala na području Šumskog gospodarstva 

SI. Požega, 1976. 

8. Lovrić N.: Primjena stabilizacionih materijala u izgradnji šumskih putova 

na području Šumskog gospodarstva »Mojica Birta«, Bjelovar, Simpozij o mehanizaciji 

tehnoloških procesa u suvremenim sistemima gospodarenja šumama, 

Bjelovar, 1974. 

SUMMARY 

Soil stabilization using lime in the building of forest transport systems 

The author deals with the needs and possibilities of applying soil stabilization 

when building forest transport systems from the engineering-economic viewpoint 

of exploitation of forest areas. The whole survey is divided in six parts. 

In parts I and II is given a survey of data on the application of soil stabilization 

with lime in the building of forest road networks on the territory of the forest 

enterprises of the SR of Croatia. In parts III and IV are dealt with the sphere 

and method of soil stabilization with lime in building forest transport systems. 

For this purpose are presented diagrammatically the aforementioned systems 

and the region where there is a possibility of applying soil stabilization in the 

building of such systems. Part V and VI of the survey offer engineering-economic 

data, from which is to be seen the advantage of soil stabilization with lime in 

the construction of forest road carriageways, in comparison with the conventional 

building method. 

Primljeno 20. VII 1977. 

Prof, dr Ninoslav LOVRIĆ, 


šef Katedre za šumska transportna 

sredstva i građevinarstvo 

Šumarskog fakulteta u Zagrebu, 

Šimunska c. 25. 

»Nepoznati autor iz godine 1880. u svom članku upozorava na zanemarenu 

izgradnju šumskih cesta, a s namjerom da se na taj način otvore nepristupačne 

šume i osigura povoljan transport šumskih proizvoda.« 

(Povijest šumarstva Hrvatske 1846 —1976. godine 

kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976., str. 270) 

496

ZADARSKO SAVJETOVANJE 

ZNAČAJ POZNAVANJA EKOLOŠKO PROIZVODNOG POTENCIJALA 

DEGRADIRANIH ŠUMA SUBMEDITERANSKOG PODRUČJA 

HERCEGOVINE U ZAŠTITI ČOVJEKOVE SREDINE 

Ć. Burlica, H. Dizdarević, B. Fabijanić, N. Prolić i V. Stefanović — Sarajevo 

SAŽETAK. Na osnovu vlastitih rezultata ekološko-proizvodne 

klasifikacije niskih degradiranih šuma razrađene su 

smjernice za planiranje šumsko-kulturnih radova u ovom 

području. Ovo tipološka klasifikacija šuma dala je i elemente 

za zaštitu čovjekove sredine, pejsažno oblikovanje predjela 

i unapređenje turizma. 

U odnosu na probleme zaštite čovjekove sredine izvršena 

je klasifikacija tipova šuma, i to: 1. prema proizvodnosti 

staništa, 2. prema zaštitnim funkcijama staništa, 3. prema 

podložnosti staništa eroziji, 4. prema funkciji oblikovanja 

pejsaža i uređenju predjela, i 5. prema pogodnosti za 

lov, turizam i rekreaciju. 

UVOD 

Jedan od faktora u zaštiti i unapređvanju čovjekove sredine je poboljšanje 

životnih uslova rekultivacijom degradiranih šuma. Za ostvarivanje ovog 

cilja nužno je poznavati stepen degradacije šuma, odnosno njihove ekološko- 

-proizvodne potencijale. Iako u tom pogledu postoje značajni rezultati usmjerenih 

istraživanja iz oblasti flore, vegetacije, zemljišta, geološke podloge, 

klime itd., za rješavanje ovog problema oni se mogu samo dijelom koristiti, 

s obzirom da je i svrha ovih istraživanja bila druga. U toku rada na 

projektu »Unapređenje šumske proizvodnje u arealu 

šuma mediteranskog i submediteranskog područja«, 

preduzeta su kompleksna interdisciplinarna istraživanja pedološko-vegetacijske, 

taksacione i uzgojno-meliorativne komponetne svih onih značajnih faktora 

nužnih za definiranje ekološko-proizvodnih potencijala. 

Upravo završena istraživanja u submediteranskom dijelu Hercegovine 

(STEFANOVIČ et al., 1975) pružaju osnove za šire radove na rekultivaciji 

šuma, dajući ujedno i elemente za zaštitu čovjekove sredine, pejsažno oblikovanje 

predjela i unapređenje turizma, u jednom području koje je, kao 

zaleđe eumediteranske zone, namjenjeno prvenstveno u rekreacione i turističke 

svrhe. 

497

Šume submediteranskog dijela Hercegovine (podrazumijevajući sve regresivne 

i progresivne stadije) razvrstane su, u okviru regionalnih zajednica 

(skupa asocijacija), u slijedeće klasifikacione jedinice: 

a) Osnovne tipove šuma, i 

b) Ekološko-proizvodne tipove šuma. 

Osnovni tipovi šuma definirani su sastojinskim tipom prema 

vrsti drveća, izuzetno i nekom dijagnostički važnom vrstom grmlja (npr. 

Petteria ramentacea, Punica granatum i dr.) i ostalim uslovima staništa, na 

prvom mjestu geološkom podlogom i tipom zemljišta. Izdvojeni osnovni tipovi 

šuma nalaze se u okviru već poznatih i definiranih asocijacija i subasocijacija 

iz zone Carpinetum orientalis H-ić Seslerio-Ostryetum. Kao kriteriji 

za diferenciranje osnovnih tipova uzete su one ekološko-vegetacijske 

razlike za koje se prepostavljalo da imaju uticaja na produktivnost staništa, 

a što se utvrđivalo sinhroniziranim istraživanjima na primjernim oglednim 

plohama. Na cijelom submediteranskom dijelu Hercegovine postavljeno je 

ovakvih 55 ploha odnosno 2.268 primjernih krugova. 

Izdvojeno je ukupno 15 osnovnih tipova šuma od kojih se 12 nalaze u 

okviru regionalne zajednice Seslerio-Ostryetum. Njihov položaj u klasifikaciji 

je slijedeći: 

Regionalna zajednica medunca i bjelograbića 

1. Degradirana niska šuma bjelograbića na crvenicama i organomineralnim 

crnicama iznad vapnenca 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. typicum), 

2. Degradirana niska šuma bjelograbića i crnog jasena na crvenicama 

i organomineralnim crnicama 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. ornetosum prov.) 

3. Degradirana niska šuma bjelograbića sa tilovinom 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. petterietetosum Fuk) 

4. Degradirana niska šuma bjelograbića s koštrikom 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. aculeatetosum Ht) 

5. Degradirana niska šuma bjelograbića sa prelazom u šibljak zelenike 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. phyliretosum Fk) 

6. Degradirana niska šuma bjelograbića s mogranjom na jače erodiranim 

crvenicama iznad vapnenca 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. punicetosum Greb.) 

7. Degradirana niska šuma bjelograbića s prelazom u šibljak drače na 

jako erodiranim crvenicama zaostalim u pukotinama vapnenca 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. paliuretosum Ht — Paliuretum 

adriaticum H-ić) 

8. Degradirana niska šuma bjelograbića s prelazom u šibljak šmrike na 

vapnenačkim kamenj arama s plitkim erodiranim crvenicama 

(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. juniperetosum Stef. 

Juniperetum oxycedri Stef.) 

498

9. Degradirana niska šuma medunca i bjelograbića na posmeđenim crnicama 

i smeđim vapnenačkim zemljištima 

(Carminetum orientalis adriaticum Ht et al. quercetosum pubescebtis Ht 

ap. Ht et al. 1974) 

10. Degradirana niska šuma medunca s crnim jasenom na posmeđenim 

crnicama iznad vapnenca 

(Carpinetum orientalis H-ić s. 1.). 

11. Degradirana niska šuma medunca na crvenicama iznad vapnenca 

(Carpinetum orientalis adriaticum quercetosum pubescentis Ht ap. Ht 

et al. s. 1.) 

12. Degradirana niska šuma sladuna na dubokim crvenicama 

(Quercetum confertae hercegovinicum Fuk. 1966). 

Regionalna zajednica crnog jasena i jesenje šašike 

13. Degradirana niska šuma cera na crvenicama i posmeđenim crnicama 

iznad vapnenca 

(Quercetum cerris submediterraneum Stef. 1971), 

14. Degradirana niska šuma crnog graba i crnog jasena na crnicama 

(Seslerio-Ostryetum carpinifoliae Ht) 

15. Degradirana niska šuma crnog jasena na plitkim crnicama u blokovima 

vapnenca 

(Seslerio-Ostryetum — Juniperetum oxycedri Stef. — Stipo-Sdlvietum 

officinalis Ht.). 

Pri sintenzi osnovnih tipova šuma u ekološko-proizvodne tipove uzete 

su u obzir ekološke srodnosti koje su mogle biti od uticaja na proizvodnost 

staništa. Osnovni tipovi šuma, srodni po ekološko-proizvodnim sposobnostima, 

a s obzirom na budući sastav u pogledu vrsta drveća i po cilju gospodarenja, 

objedinjeni su u ekološko-proizvodne tipove šuma. 

Objedinjavanjem osnovnim tipova šuma proširen je stupanj variranja 

pojedinih ekoloških i proizvodnih svojstava. Pojedine specifičnosti kojima 

su bili okarakterizirani osnovni tipovi šuma (stupanj erozije zemljišta, kamenitost 

površine, stupanj sklopa, progale u sastojinama, zatravljenost, zakorovljenost 

itd.) posebno su uvažane, što je poslužilo kao osnova za podrobnije 

programiranje ciljeva gospodarenja i mjera za postizanje tih ciljeva (DIZ- 

DAREVIC, 1975). 

Dovođenjem u zavisnu vezu ekoloških karakteristika staništa sa stanjem 

sastojina omogućilo je izvođenje određenih pretpostavki za planiranje šumsko-kulturnih 

radova na sigurnijim osnovama i to za: 

1) određivanje cilja melioracija, odnosno uspostavljanje oblika gospodarenja 

shodno stvarnim i potencijalnom-proizvodnim mogućnostima svakog od 

izdvojenih ekološko-proizvodnih tipova šuma; 

2) primjenu adekvatnih meliorativnih sječa za pojedine tipove u smislu 

postizanja planiranog cilja; 

499

3) izbor vrsta šumskog drveća, bilo da se radi o podizanju proizvodnih, 

estetsko-rekreacionih ili zaštitnih nasada, a što je od posebnog značaja u 

uslovima vrlo malog dijapazona vrsta koje dolaze u obzir za unošenje u 

ovo po svojoj prirodi vrlo specifično područje; 

4) izbor načina obrade zemljišta za pošumljivanje (razne dimenzije rupa, 

gradoni, segmenti gradona, terase sa i bez upotrebe sredstava za malčiranje), 

definiranjem tipova zemljišta s posebnim osvrtom na fizička svojstva u 

funkcija njihove zavisnosti od stanišnih i sastojinskih prilika za svaki osnovni 

tip šume. Na taj način moguće je stupanj obrade i način konzervacije vode 

u zemljištu preciznije utvrditi odnosno uskladiti sa potrebama vrsta koje 

se unose; 

5) planiranje gustoće sadnje kao značajnog faktora pri podizanju nasada 

u skladu s utvrđenim elementima sklopa sastojine, procentualnim odnosima 

čistina i progala (kao određenog medija za pošumljivanje), te procentom 

kamenitosti zemljišta (zakrašivanje, degradacije) odnosno s dubinom fiziološki 

aktivnog profila zemljišta za pojedine ekološko-proizvodne tipove šuma; 

6) definiranje kvaliteta sadnog materijala, način njegove proizvodnje 

kao i vrijeme i način njegove sadnje. 

U istraživanom području izdvojeni su slijedeći e k o 1 o š k o-p r o- 

izvodni tipovi šuma: 

I Tip šume bjelgorabića na organomineralnim crnicama i crvenicama 

(osnovni tipovi šuma: 1, 2, 4), 

II Tip šume bjelograbića na erodiranim crvenicama (5, 6, 7, 8), 

III Tip šume medunca i bjelograbića na posmeđenim crnicama (3, 9, 10), 

IV Tip šume medunca na crvenicama (11), 

V Tip šume sladuna na crvenicama (12), 

VI Tip šume cera na crvenicama (13), 

VII Tip šume crnog graba i crnog jasena na crnicama (14), 

VIII Tip šume crnog jasena na vapnenačnim blokovima (15). 

KORISCENJE ELEMENATA EKOLOŠKO-PROIZVODNOG 

ŠUMA U ZAŠTITI ČOVJEKOVE SREDINE 

POTENCIJALA 

Među značajnijim elementima pri diferenciranju šuma submediteranskog 

područja Hercegovine u ekološko-proizvodne tipove šuma spadaju korelacioni 

odnosi stupnja sklopljenosti sastojine sa stanjem zemljišta i drugim relevantnim 

proizvodnim pokazateljima (prirast, zaliha drvne mase po jedinici 

površine itd.). 

Ovi odnosi u problemima zaštite i unapređivanja čovjekove sredine 

zauzimaju još značajnije mjesto, pa se zato ovdje daje njihov kratak prikaz. 

Prema podacima Inventure šuma na velikim površinama (MATlC et al., 

1971), prosječni sklop od 0,48 niskih šuma termofilnih hrastova i njihovih 

regresivnih stadija Donjohercegovačke šumskoprivredne oblasti, spada u najniže 

prosječne stupnjeve sklopa svih kategorija šuma u Bosni i Hercegovini. 

Pri tome valja imati na umu da se navedeni numerički pokazatelj odnosi 

na prosjek cjelokupne površine. Veliki dio površina, međutim, čine progale, 

500

odnosno potpuno gole površine, dok su obrasle površine veoma guste i 

gotovo potpuno sklopljene. U pojedinim dijelovima sastojina sklop je i veći 

od potpunog. 

Prema ranije provedenim ispitivanjima taksacionih elemenata (PROLIĆ, 

1966) kao i pri istraživanjima za ekološko-proizvodnu klasifikaciju šuma 

(STEFANOVIČ et al., 1975), jasno je uočeno da masa sastojina i tekući 

prirast mase različito zavise od jačine sklopa vrsta drveća koje izgrađuju 

te sastojine. 

U sastojinama gušćeg sklopa, masa sastojina crnog jasena znatno brže 

opada u odnosu na sastojine rjeđeg sklopa (Graf. 1. i 2.). Naprotiv, u sastojinama 

bjelograbića, pri većem sklopu masa sastojina znatno brže raste u 

odnosu na sastojine prorijeđenog sklopa. 

Radi realnije usporedbe mase sastojina crnog jasena i bjelograbića, vrsta 

koja je procentualno i najzastupljenija u području Hercegovine, navode se 

podaci iz gromadnih tablica za čiste sastojine pri srednjoj starosti od 21 godine 

(PROLIC, 1966): 

Stupanj sklopa 

masa crnog jasena 

u m 3 /ha 

masa bjelograbića 

u m 3 /ha 

0,3 

4,80 

7,47 

0,5 

8,34 

9,71 

0,7 


16,01 

0,9 

11,76 

26,36 

1,0 

11,86 

33,05 

501

Iz ovoga se vidi da pri rjeđem sklopu, mase sastojina bjelograbića je 

jednaka ili do 50% veća od mase sastojina crnog jasena, a da pri sklopu 

od 0,9'—1,0 je za 120 — 180% veća nego u odgovarajućim sastojinama crnog 

jasena. 

Nasuprot ovome, volumni prirast pokazuje za obje vrste drveća gotovo 

jednak stupanj porasta s povećanjem stupnja sklopa sastojine. 

Ova značajna konstatacija je našla svoju primjenu u planiranju uzgojno- 

-tehničkih mjera za pojedine ekološko-proizvodne tipove šuma submediteranskog 

područja Hercegovine, pa je crnom jasenu dat prioritet u prorijeđenim 

sastojinama, a bjelograbiću, naprotiv, u sastojinama gušćeg sklopa. 

NETO KORELACIONA ZAVISNOST ZAPREMINE SASTOJINE "ETO KORELACIONA ZAVISNOST TEKUĆEG ZAPREMINSKOG 

OD STEPENA SKLOPA 

PRIRASTA SASTOJINE 00 STEPENA SKLOPA 

NET REGRESI0N RELATION BETWEEN VOLUME AND NET REGRESION RELATION BETWEEN VOLUME NCREMEN 

tt3 Qi QS 0.6 0,7 0,8 09 10 03 0,< 0.S 0.6 07 0,8 0,9 

STEPEN SKLOPA SASTOJINE STEPEN SKLOPA SASTOJINE 

DENSITY OF THE STAND DENSITY OF THE STAND 

S obzirom da je za zaštitu zemljišta u uslovima submediteranske klime, 

pored stepena sklopa, veoma značajna i akumulacija organskih, otpadaka za 

poboljšanje uslova zemljišta, to se navedenoj činjenici u rješavanju problema 

zaštite i unapređivanju čovjekove sredine mora pokloniti odgovarajuća pažnja. 

Utvrđena je takođe korelacija stupnja sklopa sastojina i zemljišnog pokrivača. 

U sklopljenim sastojinama, po pravilu, su zastupljcniji očuvani profili 

zemljišta karakteristični za seriju zemljišta na vapnencima, opisanih od 

Ćirića (ClRIČ, 1966). U sastojinama rjeđeg sklopa znatnije su zastupljene 

crnice u odnosu na smeđa zemljišta, a ukoliko se nalaze smeđa zemljišta, 

ona su, po pravilu, jače erodirana. Na ogoljenim površinama, gdje su se 

zadržali samo najrezistentniji elementi iz zajednica kamenjara, erozija je 

502

jakog intenziteta. U svim slučajevima stiče se utisak potpunog zakrašivanja 

— kamenitosti površine, pa zbog toga, pri površnoj ocjeni ovih površina, 

rekultivacija šuma na njima izgleda da uopće ne dolazi u obzir. Međutim, 

naša istraživanja su pokazala su da je, u ovim slučajevima, znatan dio površine 

prekriven »površinskom linijom kamenja« (MANUŠEVA et al., 1974) 

sastavljenom od sitnog vapnenačkog skeleta iz koga je »ispuhana« odnosno 

isprana sitna zemlja. Većina ispitivanih profila ogoljelih površina je pokazala 

da debljina »površinske linije kamenja« varira do 10 cm dubine, a da se 

ispod toga nalazi normalni profil zemljišta karakterističan za mlađe stadije 

na vapnencu. Kada se ovaj sloj zemljišta oslobodi od »površinske linije kamenja« 

i ostavi djelovanju atmosferilija, u vremenu od 6 mjeseci (period: 

februar-avgust), s površine će nestati fine čestice zemlje. Ovim se ističe potreba 

što bržeg pošumljivanja i melioriranja ogolelih površina koje su objekat 

tretiranja. 

Iz izloženog se može zaključiti da stupanj sklopa sastojina u submediteranskom 

području može, uz poznavanje ostalih ekoloških uslova, degradiranosti 

zemljišta, nagiba terena, vrste drveća, starosti sastojine i njihove 

strukture, poslužiti kao osnovni regulator pri određivanju intenziteta meliorativnih 

sječa. U tom pogledu postoje mišljenja da su dopuštene meliorativne 

sječe samo u sastojinama koje imaju sklop iznad potpunog (KOLAKOVIĆ, 

1960). 

KLASIFIKACIJA ŠUMA U SUBMEDITERANSKOM PODRUČJU 

U ODNOSU NA PROBLEME ZAŠTITE ČOVJEKOVE SREDINE 

Pored značajnih elemenata koje je pružila ekološko-proizvodna klasifikacija 

šuma submediteranskog područja Hercegovine, ona je dala i elemente 

za zaštitu i unapređivanje čovjekove sredine, pejsažno oblikovanje predjela 

i unapređenje turizma-rekreacije. 

Povezujući provedena istraživanja u cilju ekološko-proizvodne klasifikacije 

tipova šuma u ovom području sa suvremenim radovima na ekološko- 

-upotrebnoj valorizaciji prostora u okviru projekta UNDP »JADRAN III« 

i šire u svijetu, kao i s metodološkim osnovama vrednovanja i namjene 

prostora u cjelini ili pojedinih njegovih elemenata (ELLENBERG, 1975; 

GLAVAC, 1975; FABIJANlC, 1974, 1975; FABIJANlC i BURLICA, 1975; 

SEIBERT, 1974, 1974 a; KOPČlC et al., 1974 i dr.), u ovom radu daje se 

klasifikacija staništa na osnovu poznavanja njihovog ekološko- 

-proizvodnog potencijala, prema: 

— proizvodno-hortikulturnoj sposobnosti staništa, 

— zaštitnoj funkciji staništa, 

— podložnosti eroziji, 

— oblikovanju pejsaža odnosno uređenju predjela, i 

— turističko-rekreacijskoj podobnosti. 

1. Obzirom na proizvodnost staništa, mogućnosti primjene 

uzgojno-meliorativnih radova, te hortikulturnih radova s posebnom namjenom, 

izdvojeni osnovni tipovi šuma submediteranskog dijela Hercegovine podijeljeni 

su u tri grupe: 

503

1.1. Staništa — tipovi šuma čija sadašnja proizvodnost drvne mase zadovoljava 

(relativno) i može se, bez većih uzgojno-meliorativnih radova, i znatnije 

unaprijediti. Ova staništa, ujedno, pružaju mogućnost za širu primjenu 

hortikulturnih radova i relativno širi izbor vrsta. U ovu grupu staništa spadaju 

osnovni tipovi šuma pod brojevima: 11, 12 i 13. 

1.2. Staništa — tipovi šuma čija sadašnja proizvodnost ne zadovoljava, 

ali se može poboljšati. Hortikulturni radovi ograničeni. Ovdje spadaju osnovni 

tipovi šuma pod brojevima: 1, 2, 4, 9, 10 i 14. 

1.3. Staništa — tipovi šuma s vrlo slabim proizvodnim mogućnostima, 

koje se, bez vrlo velikih investicija ne mogu poboljšati. Isto se odnosi i na 

hortikulturne radove. U ovu grupu spadaju osnovni tipovi šuma pod rednim 

brojevima: 3, 5, 6, 7, 8 i 15. 

2. Zaštitna funkcija staništa ocjenjivana je na osnovu općekorisne 

uloge šume kao regulatora uslova životne sredine. U tom smislu 

izvršena je podjela na tri grupe: 

2.1. Tipovi šuma s naročito izraženim korisnim funkcijama (protieroziona, 

klimatska, hidrološka itd. vrijednost). U ovu grupu uvršteni su osnovni tipovi 

šuma pod rednim brojevima: 1, 2, 4, 11, 12 i 13. 

2.2. Tipovi šuma, koji obzirom na realnu vegetaciju imaju smanjenu 

zaštitnu funkciju. U ovu grupu spadaju osnovni tipovi šuma pod rednim brojevima: 

3, 5, 9, 10 i 14. 

2.3. Tipovi šuma koji, s obzirom na reljefske prilike i realnu vegetaciju 

imaju slabu zaštitnu funkciju. U ovu grupu spadaju osnovni tipovi šuma 

pod rednim brojevima: 6, 7, 8 i 15. 

3. Prema podložnosti eroziji, staništa su razvrstana u tri grupe: 

3.1. Staništa na kojima se javlja jaka erozija. Osnovni tipovi šuma red. 

brojevima: 5, 6, 7, 8, 14 i 15. 

3.2. Staništa na kojima postoji opasnost od erozije (osnovni tipovi šuma 

pod rednim brojevima: 1, 2, 3, 9, 10 i 11). 

3.3. Staništa sa slabim mogućnostima za razvoj erozije (osnovni tipovi 

šuma pod rednim brojevima: 4, 12 i 13). 

4. Prema funkciji oblikovanja pejsaža i uređenja 

predjela, staništa su podjeljena u dvije grupe: 

4.1. Staništa koja svojim konstrastnim reljefom i stanjem izgledom vegetacije, 

pružaju poseban estetski doživljaj (osnovni tipovi šuma pod rednim 

brojevima: 2, 3, 5, 6, 8, 14 i 15). 

4.2. Staništa u kojima se estetski doživljaj može postići unošenjem novih 

vrsta (osnovni tipovi šuma pod rednim brojevima: 1, 4, 7, 9, 10, 11, 12 i 13). 

5. U odnosu na pogodnost za lov, turizam i rekreaciju, 

staništa su takođe podijeljena u dvije grupe: 

5.1. Staništa s povoljnim uslovima za organizaciju kampova, uređenje 

park-šuma i podizanje rekreacionih objekata i terena za male sportove. Udaljeni 

tereni od komunikacija pogodni su za lov. (Osnovni tipovi šuma pod 

rednim brojevima: 2, 4, 7, 12 i 14). 

504

5.2. Staništa na kojima se turističko-rekreaciona funkcija svodi na lov, 

pješačke i eventualno trim-staze (osnovni tipovi šuma pod rednim brojevima: 

1, 3, 5, 6, 8, 9, 10, 11, 14 i 15). 

LITERATURA 

Ćirić, M., 1966: Zemljišta planinskog područja Igman-Bjelašnica. Radovi Šum. 

fak. i lost, za šum. u Sarajevu. God. X, knj, 10, sv. 1, Sarajevo; 

Dizdarević, H., 1975: Idejno rješenje za podizanje zelenog pojasa oko grada 

Trebinja. Mnscr. Sarajevo; 

Ellenberg, H., Prilog planiranju budućeg korišćenja prostora u jadranskoj 

regiji Jugoslavije, Mnscr. Zagreb; 

Fabijanić, B., 1974: Pojam i metodi zaštite prirode u Jugoslaviji. Ref. na 

Smp. istočnoalpsko j dinarskog društva fitocenologa u Ljubljani; 

Fabijanić, B., 1975: Projekt o zaštiti čovjekove sredine u jadranskoj regiji 

— Program rada za teritoriji SRBiH. RCZP i UZBiH, Mnscr. Sarajevo; 

Fabijanić, B. i Bur lie a, Č., 1976: Prilog metodici ekološkog vrednovanja 

prostora. Mnscr. Sarajevo; 

Glavač, V., 1975: Ekološke osnove planiranja za kopneno područje jadranske 

regije s gledišta zaštite prirode i zaštite čovjekove okoline. Mnscr. 

Rijeka; 

Kolaković, R., 1960. Zasjenjenost tla kao mjerilo njegove zaštite i pomoćni 

regulator intenziteta meliorativnih sječa u šumama na hercegovačkom 

kršu. Narodni šumar, br. 7 — 8, Sarajevo; 

Kopčić L, Vuči jak, S. i Š. Šako vic, 1974. Istraživanje nekih funkcija 

šuma i kriterija za njihovo vrednovanje u uslovima BiH. Radovi 

Šum, fak. i Inst. za šum. u Sarajevu, God. XVIII, knj. 18, sv. 4 — 6. 

Sarajevo; 

Manuševa, Loti, Bur lica, Č. i I. V u kor ep, 1974. Pedološka istraživanja 

regresivnih stadija šumske vegetacije karakterističnih područja mediterana 

i submediterana. Inst. za šumar. Mnscr. Sarajevo; 

Matić, V., Drinić, P., Stefanović, V. i M. Ćirić, 1971: Stanje šuma 

u BiH prema inventuri šuma na velikim površinama u 1964 —1968. 

godini. Šum. fak. i Inst. za šumarstvo, Posebna izdanja, br. 7. Sarajevo; 

Prolić, N., 1966: Taksacione osnove za gazdovanje izdanačkih šuma crnog 

jasena i bijelog graba na području Hercegovine. Radovi Šum. fak. 

i Inst. za šum. u Sarajevu; 

Stefanović, V., Burlica, Č., Dizdarević, H., Fabijanić, B. i N. 

Prolić, 1975: Tipovi niskih degradiranih šuma sufomediteranskog 

područja Hercegovine. Radovi šum. fak. i Inst. za šum. u Sarajevu. 

(U štampi). Sarajevo; 

505

SUMMARY 

The importance of the ecological-productive potential of the degraded forests 

of the sub-Mediterranean region of Herzegovina in the protection of human 

environment 

On the basis of the authors' results obtained from the ecologicakproductive 

classification of the degraded coppice forests were elaborated guidelines for 

the planning of forest-cultural works in the aforementioned region. This typological 

classification also yielded elements for the protection of man's environment, 

the forming of landscape and promotion of tourism. 

With respect to the problem of protection of human environment there 

was carried out a classification of forest types according to 1. the site productivity, 

2. the protective functions of site, 3. the susceptibility of the site to 

erosion, 4. the function of the landscape formation and area management, and 5. 

the hunting, tourist and recreation facilities. 

Ovaj rad je referat sa savjetovanja 

»Uloga šume i šumske vegetacije 

u zaštiti čovjekove okoline 

u zaštiti čovjekove okoline u odnosu 

na Jadransko područje« o- 

držano 4—6. III 1976. u Zadru. 

Doc. Dr Čedomir BURLICA, 


Doc. Dr Hamza DIZDAREVIĆ, 


Doc. Dr Nihad PROLlC, 


Prof. Dr Vitomir STEFANOVIČ, 

dipl. inž. šum. 

svi Šumarski fakultet u Sarajevu; 

Branibor FABIJANlC, 

dipl. inž. šum. 

Zavod za zaštitu spomenika 

kulture SR BiH, Sarajevo 

506

PRINCIPI PLANIRANJA NAMJENE PROSTORA 

U JADRANSKOJ REGIJI 

»Čovjek ima pravo na zdravu životnu okolinu«. 

»Radi zaštite i unapređivanja čovjekove okoline radni ljudi i građani, 

organizacije udruženog rada, druge samoupravne organizacije i zajednice te 

socijalističko društvo osiguravaju uvjete za očuvanje i unapređivanje prirodnih 

i drugih vrijednosti čovjekove okoline koje su važne za zdrav, siguran 

i djelotvoran život te rad sadašnjih i budućih naraštaja« . . . 

»Zemljište, šume, vode, vodotoci, more i morska obala, rudna blaga i 

druga prirodna bogatstva, dobra u općoj upotrebi te nekretnine i druge stvari 

od posebnog kulturnog i povijesnog značenja uživaju, kao dobra od općeg 

interesa, posebnu zaštitu i koriste se pod uvjetima i na način koji su propisani 

zakonom«. 

»Svako zemljište, šuma, voda i vodotok, more i morska obala, rudno blago 

i druga prirodna bogatstva moraju se iskorištavati u skladu sa zakonom 

predviđenim općim uvjetima kojima se osiguravaju njihovo racionalno iskorištavanje 

i drugi opći interesi. Zakonom se utvrđuje način upravljanja šumama, 

šumskim zemljištima i nalazištima rudnog blaga, te način iskorištavanja 

šuma, šumskih zemljišta i rudnog blaga«. 

»Sve intenzivnija eksploatacija prirodnih izvora i brz porast urbanizacije 

dovode do negativnih ili nepoželjnih posljedica po sredinu u kojoj čovjek 

živi i radi. Stoga racionalno korištenje prirodnih izvora i prostora radi održavanja 

ekološke ravnoteže postaje izuzetno važan zadatak razvoja našeg 

društva u narednoj etapi. Ustavna je obaveza svih radnih ljudi i građana, 

organizacija udruženog rada, društveno-političkih i mjesnih zajednica, i drugih 

samoupravnih organizacija da obezbjeđuju uslove za očuvanje i razvoj 

prirodnih i radom stvorenih vrijednosti čovjekove sredine i da spriječavaju 

zagađivanje zraka, tla, vode i mora«. 

Navedeni izvodi iz USTAVA SFRJ i iz OSNOVE ZAJEDNIČKE POLI 

TIKE DUGOROČNOG RAZVOJA SFRJ jasno ukazuju na prisutni problem 

kvalitete čovjekove sredine koju treba tretirati kao bitan element životnog 

standarda. Radi toga, planiranje namjene prostora poprima neobično važan 

značaj u razvoju Jadranske regije, to više, što nagla urbanizacija, industrijalizacija 

i turistička izgradnja često dovode u opasnost ne samo ljepotu mnogih 

lokaliteta naročito na obali i po otocima već uopće i kvalitet životne sredine. 

Nema sumnje da tu prirodnu i životnu sredinu još i sada karakteriziraju 

brojne potpuno ili skoro potpuno sačuvane, nedevastirane površine ali isto 

tako, s druge strane tu su i mnoge degradirane i zagađene sredine i to ne 

samo one uže ili šire urbane već i one daleko izvan ovih. 

507

Među ekološki sačuvanim površinama posebno treba spomenuti znatne, 

skoro nedirnute, relativno velike, prostore na planinama kao što su to na 

primjer oni na Velebitu, Svilaji, Dinari, Biokovu. 

Baš radi toga što takve kvalitetne površine postoje, politika prostornog 

planiranja poprima još veći značaj, a centralni smisao takvog planiranja iskazuje 

se u racionalnom i humanom uređenju prostora nasuprot ekstenzivnom 

korištenju koje je često bilo prisutno. 

Značajan doprinos u tome nastojanju će pružiti PROJEKT O ZAŠTITI 

ČOVJEKOVE OKOLINE U JADRANSKOJ REGIJI JUGOSLAVIJE (Projekt 

Jadran III) koji razrađuje konkretnu planersku osnovu za bolji razvoj te regije. 

Međutim urbanistički ili pak prostorni planovi brojnih općina su već ranije 

dovršeni ili su sada u izradi. U tim planovima nema jednog potpunog, 

jedinstvenog i ujednačenog planerskog koncepta u načinu budućeg korištenja 

prostora koji bi se temeljio kako na ekonomsko socijalnim uslovima i 

tendencijama tako i na ekološkim uvjetima. 

Radi toga će neminovno trebati uskladiti ranije urbanističke odnosno 

prostorne planove sa novijim principima korištenja prostora u okviru zaštite 

čovjekove sredine. 

Velike, uglavnom rijetko naseljene, reljefno razvijene površine u Jadranskoj 

regiji u šumarskom pogledu karakterizirane degradiranom vegetacijom 

i prostranim kraškim pašnjacima-kamenjarama, posebno u području 

bijelog i crnog graba, zahtijevaju, u šumarskom smislu, posebna razlučenja 

u svrhu što boljeg budućeg korištenja prostora i namjene šumskih 

površina. 

U pogledu korištenja površina i namjene šuma i šumskog zemljišta, polazi 

se sa stanovišta da sve šume na kršu imaju u prvom redu zaštitni karakter 

te da se u tome smislu prema neposrednoj ulozi razlučuju na slijedeće 

osnovne jedinice: 

1. Šume izrazito protuerozione uloge u slivnim područjima bujica; 

2. vjetrozaštitne šumske površine podignute radi zaštite naselja, saobraćajnica, 

industrijskih postrojenja, poljoprivrednih površina od nepovoljnog 

utjecaja vjetra, posebno od bure; 

3. turističko-rekreacione šumske površine i zeleni pojasevi oko urbanih 

cjelina; 

4. šume posebne namjene — zaštita izvorišta, akumulacija i si.; 

5. ostale šumske površine zaštitne i proizvodno zaštitne uloge u koje su 

uključene šume namijenjene proizvodnji dopunske stočne hrane; 

6. površine namijenjene ispaši na kraškim pašnjacima — kamenjarama, 

koji se izdvajaju i kao značajan izvor ljekovitog i aromatskog bilja: 

područje česmine te bijelog i crnog graba; 

7. površine namijenjene ispaši na planinskim pašnjacima: područje iznad 

crnog graba i 

8. površine izdvojene u okviru zaštite prirode, kao što su to nacionalni 

parkovi, rezervati, parkovi prirode i si. 

508 

Dr Dušan JEDLOWSKY, 


Institut za jadranske kulture 

i melioraciju krša, Split

ŠUMA I TURIZAM 

Rijetko je u prirodi nešto toliko usko povezano kao što su šuma i turizam. 

U današnje vrijeme ta dva pojma dobivaju sve više na značaju kako za 

rekreaciju i ljubav građana prema šumi tako i za šumarsku ekonomiku. 

Turizam u svijetu igra sve veću ulogu te on daje višestruku korist pojedincima 

i društvu kao cjelini. Neke suvremenije države već su pretvorile 

turizam u prvi plan svoje nacionalne ekonomije. Tako je npr. Španjolska izgleda 

već dostigla svotu od oko 2 milijarde dolara od svoga godišnjeg prihoda 

od turizma*. Turistička industrija je postala cilj gotovo svake zemlje pa i naše. 

SI. 1. Obilježavanje vanjske granice prašume. 

Foto: N. Eić 

* Kako je ovaj referat pisan početkom 1975. g. to se ova svota odnosi na 

1974. god. (Or.) 

509

Možda je turizam, koji je kod nas vezan za šumu, potencijalno najrašireniji 

i najznačajniji, a osobito u SR BiH, koja ima najviše šuma od svih 

drugih naših Republika. Pored toga, ta Republika ima još prilično i prašumskih 

rezervata, koje većina drugih naših Republika praktično nema. 

Danas se sve više piše i govori o ugroženosti ljudske okoline zbog sve 

veće potrošnje kisika i sve većeg zagađivanja ljudske sredine, a naročito u 

većim gradovima. Svi, se slažemo u tome, da je šuma najbolji, najefikasniji 

i najznačajniji faktor, koji pozitivno utiče na ljudsku okolinu i koja je najviše 

sposobna u većoj mjeri nadoknaditi potrošeni kisik i sprečavati da se 

otrovni smog taloži u našim plućima. 

Širenjem šumskog turizma — pored sve većih materijalnih koristi — dobit 

će se i sve veća ljubav građana prema zelenoj šumi, pa će se na taj način 

više doprinijeti čuvanju te šume i za rekreacione koristi, koje ona najviše 

daje. 

Šuma, a naročito prašuma — krije u sebi izvjesne biološke i prirodne 

tajne, koje većina turista, a naročito nestručna lica, ne mogu lako otkriti niti 

ih uočiti. Zbog toga je vrlo korisno i potrebno da stručnjaci, koji upravljaju 

sa pojedinim takovim šumama, na markantnim mjestima daju upozorenja i 

upustva u čemu se sastoje pojedini fenomeni, koje laičko oko pretežno ne 

može otkriti. Ta upozorenja i objašnjenja treba prikazati u raznim propagandnim 

materijalima kao i stavljanjem raznih tabli sa sažetim sadržajem 

pojedinih značajnosti šume na odgovarajućim raskrsnicama puteva, granicama 

takovih objekata i slično. 

Bilo bi korisno označiti na pogodan način na pomenutim mjestima npr. 

i slijedeće: 

— Prašuma Janj, odjel 45. Masa po 1 ha se penje i do 1.300 m :! , visina 

četinjastih stabala do 58 m, a prsni promjer pojedinih stabala do 210 cm; 

— kod pojedinih prašuma na većim nadmorskim visinama može se staviti: 

Bukova prašuma u odjelu 185, sa zvonolikom ili binomnom strukturom 

broja stabala tj. izgledom jednodobne šume, a stabla su stvarno vrlo različite 

starosti; 

— gospodarska šuma u kojoj je redovna sječa vršena nekoliko puta, ali 

u njoj je još ostalo dosta stabala prašumskog karaktera, itd. 

Svaka šuma je vrlo privlačna za turizam, pa i onda kada se primarno 

ide na more ili jezera, jer takav turizam je privlačan, efikasan i potpun tek 

onda ako se uz obalu mora ili jezera nalazi i zeleni pojas šume. Uzmimo npr. 

bujne borove šume uz more na Makarskoj Rivijeri a naročito od Makarske 

do Brela. Brela nikada nebi bila »Brela« u očima turiste da uz morsku obalu 

ne leži onako lijep pojas zelene borove šume i to razne starosti. Međutim 

zadnjih 10—15 godina u ovome vrlo poznatom ljetovalištu izgrađeno je mnogo 

pa i previše raznih građevinskih objekata (hoteli, kuće, vile, garaže i drugo) 

društvenog i privatnog sektora. Sve su ove građevine podignute pretežno 

na štetu okolne borove šume. Samo za podizanje 1 hotela posječeno je ovdje 

navodno oko 2.000 borovih stabala, što je neprocjenjiva šteta, jer je šumu vrlo 

teško, sporo i skupo podići na ovakovim mršavim i kamenitim kraškim terenima. 

Izgradnja građevinskih objekata se ovdje vrši punom parom i dalje. 

Bojim se da će turizam ovdje posjeći granu na kojoj sjedi te da će u skoroj 

budućnosti postojeće šume praktično biti svedene na minimum. Zbog toga 

510

»Brela« neće više biti »prava Brela« i turizam će postepeno izgubiti svoju 

privlačnost, a time i ekonomičnost. U izgradnji turističkih i drugih objekata 

u ovakovim i sličnim ambijentima treba imati veliku dozu umjerenosti i dozvoljene 

granice kod krčenja postojećeg šumskog zelenila, jer će se u protivnom 

sigurno izgubiti planirani i zamišljeni turistički bum. 

Svaka šuma je privlačna za čovjeka — turistu, najviše šuma — prašuma. 

Prašuma je tako zvana djevičanska šuma, kako je Englezi zovu »Virgin 

forest«, a Nijemci »Urwald«. To je zapravo šuma u kojoj se nikada nisu vršile 

neke značajnije (redovne) sječe, a često puta se u njoj niti ne lovi divljač 

ili se lovi vrlo malo. Dakle, ona je takova kako ju je stvorila majka priroda, 

kojoj se ne zna kada je rođena niti kad će joj biti prirodni kraj. Ukratko 

rečeno, ona je vječita i uvijek ima gotovo isti oblik. U prašumi se ne vrše 

nikakovi stručni radovi, nego je priroda jedini ali najbolji i najsigurniji 

faktor, koji upravlja njenim životom. 

Foto: N. Eić 

Površine naših prašuma su danas svedene na najmanju moguću mjeru, 

a samo prije tridesetak godina, one su npr. obuhvatale u bivšem srezu Foča 

oko 80 % svih visokih šuma toga sreza koji je bio najbogatiji šumom u B.iH. 

Vječita glad za drvetom kao ekonomskim faktorom skresalo je površine 

naših prašuma na minimum. Najznačajnije preostala kompaktna prašuma u 

B. i H. je prašuma Peručica, koja leži u slivu potoka Peručica, a koji 

se sliva u legendarnu Sutjesku kod Tjentišta. Osim nje postoje još manji rezervati 

prašuma u B. i H. i to u Janju, Lješnici, Klekovači i dr. 

511

Površina Prašume Peručice iznosi oko 1200 ha, a bruto drvna masa oko 

800 000 m 3 . Na četinjače otpada oko 75 %, a ostalo su lištače (pretežno bukva). 

To je upravo idealan omjer smjese, koji stručnjaci smatraju za mješovite 

raznodobne preborne šume, koja je prašumi najviše slična po svojoj 

strukturi i biološkoj potrebi. Drvna masa po 1 ha iznosi ovdje prosječno oko 

750 m 3 , ali ona se mjestimice penje i na oko 1.400 m 3 po 1 ha. Visina stabala 

tankovrhe smrče dosiže ovdje i do 65 m, a njihova debljina u prsnoj visini 

se penje i do 2 metra. 

Ovo je danas najljepši uzorak prašumskog rezervata kod nas, a možda i 

u čitavoj Evropi. Zato u nju radoznalo hrle i stručnjaci i turisti iz svih krajeva 

Evrope, jer ono što u njoj mogu vidjeti neće naći u drugim evropskim 

šumama. 

Pored gorostasnih stabala, gustog sklopa, odličnog kvaliteta i boniteta 

ovdje se nalazi i pravo carstvo divljači tj. šumske faune. U jatima se tu 

mogu vidjeti divokoze, srne, medvjedi, divlje svinje, vukovi, lisice, divlje 

mačke, kune, vjeverice, puhovi, orlovi, tetrebovi i dr. 

U tome se raju nalazi bezbroj kristalno svjetlucavih izvora vode, a naročito 

ispod gorostasnog Maglica, koji štiti i krasi ovu prašumu. Tu se uz 

ostalo nalazi i poznati vodopad Peručice, visok oko 80 metara. Njegov šum 

odzvanja na daleko i tako prekida tajanstveni tajac i grobnu tišinu, koja 

vlada pod gustim stoljećnim gorostasnim stablima, ispod kojih se ni nebo ne 

može ugledati. 

Kada je austrijski naučnik Ludvig Dimitz još 1905. godine došao u ondašnje 

naše prašume, rekao je o njima ove istorijske riječi: »Ovdje vlada duboka 

noć neosvjetljena ni jednom sunčanom zrakom, djevičanska priroda neokrnjena 

i neozlijeđena bilo kakovim oruđem. Samo nebeska vatra — čista 

kao ona — izvila se nad njom. Ipak moćni tragovi u toj divljini svjedoče samo 

o njezinoj veličini i oni su nov oblik njene krasote.« 

Eto, to je samo djelomični prikaz šume kao glavnog faktora savremenog 

turizma. Neka se više ne misli, da je samo fizički teški balvan gotovo jedino 

vrelo prihoda od šume. Suvremenom šumaru će biti mnogo značajan i novi 

zeleno-zlatni balvan, koji se zove turizam. 

Nikola EIČ, dipl. inž. šum. 

Sarajevo, Ključka 4 

LITERATURA 

1. L. Dimitz: Die Forstliche Verhältnisse und Einrichtungen Bosniens und 

der Herzegovina (1905) god.). 

2. Eić N.: Naše Prašume (Nar. Šumar 2—3/51). 

3. Eić N.: Prašuma Peručica (Šumarstvo 5—6/58). 

4. Eić N: Peručica — Prašumski rezervat (Š. L. 7—8/60). 

5. Šafar J.: Sačuvajmo prašume (Š. L. 1948 god.). 

512

ZAJEDNICA ŠUMARSTVA, PRERADE DRVA I PROMETA 

DRVNIM PROIZVODIMA I PAPIROM 


OKUPLJA 

— 163 OOUR šumarstva sa 16.219 zaposlenih 

— 148 OOUR drvne industrije sa 35.354 zaposlena 

— 11 OOUR celuloze sa 3.719 zaposlenih 

— 5 OOUR prometa sa 2.013 zaposlenih 

sa ciljem trajnog povećanja dohotka, proširenja materijalne 

osnove udruženog rada i povećanja ličnog standarda zaposlenih, 

a što postiže: 

— usklađivanjem razvojnih programa i planova, 

— usklađivanjem međusobne podjele rada i specijalizacije, 

— udruživanjem rada i sredstava društvene reprodukcije, 

— i drugim aktivnostima koje pridonose ostvarenju postavljenih 

ciljeva.

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

SIMPOZIJ O SAVREMENOM UREĐENJU ŠUMA 

U USLOVIMA MEHANIZACIJE SVIH FAZA ŠUMSKIH RADOVA 

U okviru naučno-tehničke i privredne suradnje između Cehoslovačke i 

Jugoslavije održan je 12. i 13. listopada 1977. g. na šumarskom poligonu na 

Jahorini i u Sarajevu simpozij na temu: »Suvremeno uređenje šuma 

u uslovima mehanizacije svih faza šumskih radova«. 

U organiziranju simpozija učestvovale su iz ČSSR institucije: 

Šumarski fakultet Visoke poljoprivredne škole — Brno, 

Institut za šumarstvo i lovstvo — Zbraslav-Strnadi i 

Istraživačka stanica za šumsku mehanizaciju — Krstini, a 

iz Jugoslavije: 

Savezni komitet za poljoprivedu, 

Privredna komora Jugoslavije, 

Jugoslovenski poljoprivredno-šumarski centar — Beograd, 

Privredna komora SR BiH, 

Šumarski fakultet Sarajevo, 

»ŠIPAD« •— kombinat za šumarstvo, preradu drveta i prometa (radne 

organizacije »Jahorina«, »Maglić«, IRC »Šumaprojekt« i dr.). 

Simpozij se odvijao u dva dijela: obilazak šumskog poligona u g. j. 

»Jahorina« odjel 84 b, gdje su predhodno izvršeni pripremni radovi za demonstraciju 

primjene mehanizacije u fazi izvlačenja, šumsko-uzgojnih radova 

(pošumljavanja) i izgradnji šumskih komunikacija. 

1. Na poligonu učesnicima su objašnjene provedene tri varijante 

prostornog uređenja uz primjenu nove tehnologije privlačenja cijelih stabala 

pomoću fleksibilnih traktora različitih tipova. 

Prema varijanti br. 1 traktorske vlake su položene u razmaku 60—80 metara 

sa širinom od 1 m. uz prilagođavanje padova, uspona i krivina mogućnostima 

primjene zglobnih traktora za privlačenje cijelih stabala. Između 

traktorskih vlaka formirana su radna polja (sječine) — površine cea 0,5 ha 

s obrazovanjem jezgre u unutrašnjosti veličine cea 0,2 ha (40 X 50 m). 

U radnom polju, sječa se obavlja u tri zahvata u turnusu od 10—15 godina 

s određenim redosljedom u pogledu intenziteta sječa, koji u pravilu ne 

prelazi 1/5 postojeće drvne zalihe ako se stvarna zaliha približava ekonomskoj. 

U radnim poljima transportna granica ima uzgojno-tehnički značaj, 

jer na toj granici počinje obnova sastojine. Zato se obraća pažnja da stabla 

kod sječe padaju izvan podmladne površine. U drugom zahvatu uklone se 

preostala stabla iz jezgre i prorede rubovi skupine, a u trećem zahvatu po- 

514

sijeku se preostala stabla na rubovima, i u podmlađenom dijelu provedu 

uzgojne intervencije. 

Kod varijante br. 2 osnovni cilj je da se postigne viši stupanj racionalizacije 

gospodarenja tj. da se što više skrati daljina primicanja, što se postiže 

postavljanjem pomoćne srednje vlake duž skupine. Primjenjuje se isti princip 

sječe i doznake kao i kod varijante br. 1 s razlikom što je u prvoj fazi 

smjer obaranja stabala suprotan smjeru izvoza, a izvlačenje se vrši debljim 

krajem naprijed, dok se u drugom i trećem zahvatu stabla obaraju kao i kod 

varijante 1. 

Kod varijante br. 3 ne dijeli se prostor između vlaka na radna polja, 

nego cijela površina predstavlja jedno radno polje, dok se sječa izvodi u tri 

faze kao kod prve varijante, a isto tako i doznaka kao i smjer obaranja stabala. 

2. Drugi dio Simpozija održan je u Sarajevu (sala kina »Radnik«), 

gdje je održano 7 referata iz domena primjene odgovarajućih sistema uređivanja 

šuma u ČSSR i SR BiH, zatim primjene mehanizacije, izgradnje 

šumskih puteva te iskustava iz uzgoja šuma BiH. Prije početka radnog dijela 

Simpozija učesnike su u ime organizatora pozdravili Ing. 2. Ostojić 

— Savjetnik u Saveznom komitetu za poljoprivredu a za domaćina Mr. ing. 

P. Civić — direktor »Šipadove« radne organizacije »Jahorina«. 

Radni dio Simpozija odvijao se izlaganjem referata po sljedećem redoljedu: 

— prof, dr B. Doležal: Udio uređivanja šuma pri tehnonloškom projektovanju. 

— Prof. Dr P. D r i n i ć : Uređajni elementi u tehnološkom (izvođačkom) 

projektu gospodarenja šumama. 

— Ing. Al. Š vend a : Tehnologija iskorišćivanja proreda u šumskoj privredi 

ČSSR. 

— Doc. Ing. V. Petrišek: Današnje stanje i perspektive razvoja mehanizacije 

za radove na iskorišćivanju šuma u ČSSR. 

— Prof. Dr K. Pintarić: Zadaci i iskustva uzgajanja šuma u SR BiH. 

— Doc. Ing. J. Beneš: Organizacija najpovoljnije izgradnje šumskih 

puteva u planinama. 

— Prof. Dr V. Jeličić: Modernizacija šumskih puteva i prijevoza drveta 

u narednom periodu. 

Radi nešto detaljnijeg uvida u sadržaj iznosimo kraći sadržaj nekih referata. 

2.1 U svom izlaganju Prof. B. Doležal predočava doprinos uređenja 

šuma pri izradi tehnološkog projekta koji se sastoji: u pripremi osnovnih podataka 

za tehnološko projektovanje, stvaranju uslova za ekonomično i svrsishodno 

korišćenje nove tehnike i tehnologije, kao i u međusobnoj koordinaciji 

mjera projektiranja s mjerama uzgoja i zaštite šuma. 

Rezultati rada kod uređivanja šuma mogu se koristiti kao osnovni podaci 

za tehnološko projektiranje, a posebno u svrhu: 

— prezentiranja istorijskog pregleda o dosadašnjim tehnologijama gospodarenja 

kao o načinu sječe i transporta drva, principima planiranja i 

gradnje šumskih puteva, načinu gospodarenja, posljedicama industrijalizacije 

iskorišćivanja šuma i transporta drveta i dr.; 

515

— istraživanja prirodnih uslova, posebno biocenotske tipizacije, reljefa, 

geološko-pedoloških prilika, klimatskih i ostalih uslova značajnih sa 

stanovišta organizacije procesa iskorišćivanja šuma; 

— istraživanja uslova iskorišćivanja šuma i transporta drva (uključujući 

informacija o sadašnjem stanju šumskih puteva, nosivosti, prohodnosti 

za transportna sredstva u perspektivi, o sadašnjoj i budućoj tehnici 

iskorišćivanja šuma i transporta drveta i si.); 

— istraživanja o zaštiti šume (moguće štete od uvođenja mehaničkih 

sredstava u gospodarenju šumama, preventivne mjere koje su potrebne 

zbog uvođenja drugog načina gospodarenja); 

•— ekonomska istraživanja (tržišne prilike ponude i potražnje, stanje 

radne snage, principi rukovođenja proizvodnim procesima, zaštita na 

radu i dr.). 

Tehnološko projektiranje zahtijeva kartografski prikaz, u kojem dolazi 

do izražaja mogućnost davanja prikladnih rješenja i mjera na organizaciji 

procesa iskorišćivanja šuma i transporta drva. 

Za potrebe tehnološkog projektiranja autor je mišljenja da su potrebni 

sljedeće karte: 

— sastojinska karta s prikazom zastupljenosti vrsta drveća, uz razvrstavanje 

sastojina po dobnim razredima i gospodarskim jedinicama te 

prostornu podjelu šume, mrežu puteva i dr.; 

— biocenološka karta kao karta skupova proizvodnih tipova šuma; 

— karta iskorišćivanja i obnove šuma, uz grafičko prikazivanje položaja 

sastojina i njihovih dijelova određenih za obnovu, položaj i granice 

radnih polja, položaj vlaka i puteva, mjesta izrade sortimenata pom. 

i glavnih stovarišta i dr.; 

— karta transporta uz prikaz postojeće i buduće transportne mreže po 

vrstama uređaja za transport i dr.; 

— karta terenske podjele, uz prikaz glavne terenske podjele i susjednih 

gravitacionih jedinica s ucrtanom mrežom puteva, a služi za izradu 

predloga mreže puteva; 

— karta transportnih granica koja služi za istu svrhu, na ovoj karti se 

prikazuju terenske granice i prelomi od kojih će teći sakupljanje i 

privlačenje drveta k određenom izvoznom putu, čime se vrši povezivanje 

na izvozne puteve); 

— karta sastojinskih skupova koja sadrži prikaz radnog sastojinskog 

skupa koji ujedinjuje sastojine istog sistema gospodarenja. U ovim se 

sastojinama pretpostavlja jednoobraznost sastava vrsta i jednolikost 

proizvodnih ciljeva, primjena iste tehnologije iskorišćivanja šuma i dr.; 

— karta osnovnih proizvodnih jedinica (jedinica iskorišćivanja šume) uz 

prikaz ovih jedinica kao osnove prostornog uređenja šume, a koje 

služe za izradu proizvodnih blokova. 

Iz prednjeg se uočava da je od posebnog značaja za uvođenje nove proizvodne 

tehnike u šumsku privredu učešće uređivanja šuma kod tehnološkog 

projektiranja. Ovo se može postići uz stalnu suradnju uređivača i specijalista-tehnologa 

koji uvode novu proizvodnu tehniku. 

2.2 U svom izlaganju Prof. dr. P. Drinić dao je osnovne karakteristike 

uređivanja šuma koje se danas primjenjuju u SR BiH kao i neophodnost 

izrade što studioznijih tehnoloških projekata. 

516

Kao bitno obilježje uređivanja šuma u BiH je da se prilikom izrade 

šumsko-privrednih osnova svi planovi izrađuju na principu kontinuiteta gospodarenja 

za šumsko-privredno područje kao cjelinu. Razrada ovih planova 

vrši se i po gospodarskim jedinicama, gospodarskim razredima a nekad i po 

slivovima, dok se za odjele i otsjeke ne vrši dalja razrada planova. 

Iz tih razloga se u toku uređajnog perioda kod realizacije planova izrađuju 

tehnološki projekti. Zato Prof. Drinić ističe kao prihvatljivu postavku 

Prof. Doležala da se danas težište uređivanja šuma proširuje i na probleme 

šumske ekonomike te novih proizvodnih tehnologija, uz korišćenje skupe 

mehanizacije, što je naročito važno u uslovima SR BiH. Pored ustaljenog 

sadržaja koji zahtijeva izrada tehnološkog projekta, prof. Drinić je ukazao 

na potrebu izrade kartografskih materijala u mjerilu najmanje 1 : 5 000, što 

je u današnjim uslovima primjene tehnike može provesti. Na ovim kartama, 

pri tehnološkom projektiranju može se za svaki otsjek prikazati: pripadnost 

šume ekološko-proizvodnom tipu, položaj transportnih granica, pripadnom 

tehnološkom tipu, položaj granica radnih polja, vlaka i puteva, lokacija izrade 

sortimenata, položaj glavnih i pomoćnih stovarišta i dr. 

U zavisnosti od stupnja detaljiziranja, na jednoj karti se može istovremeno 

prikazati više navedenih podataka. 

Za šumsko privredno područje kao cjelinu, na osnovu tehnoloških projekata 

izrađuju se godišnji planovi sječa i drugi planovi, što iziskuje da se 

u tehnološkom projektu osigura minimum potrebnih pokazatelja. Godišnji 

planovi sječa (i drugi planovi) pokazuju kako se izvršavaju postavke planova 

šumsko-privredne osnove u toku turnusa. 

U cilju dobivanja uvida u provedenom intenzitetu sječa i proreda, popravljanju 

kvaliteta zaliha, potrebno je nakon doznake u sastojini izvršiti 

procjenu jačine sklopa prije i poslije sječe, zatim procjenu zaliha sastojina 

po vrstama, debljinskim i kvalitetnim klasama, uz primjenu poznatih načina 

procjene. 

2.3 Referat prof. K. Pintarića najvećim dijelom se odnosio na postignuta 

iskustva u primjeni novih i modificiranih načina gospodarenja (grupimični 

prebor, skupinasto gospodarenje primjena postupnih skupinastih sječa 

čistih i ophodnih sječa na malim površinama i dr.). 

Za prelažanje na novi način gospodarenje vršena su određena istraživanja 

u najvažnijim tipovima šuma (šume bukve, mješovite šume jele, smrče 

i bukve, šume kitnjaka, običnog i crnog bora), a iz područja uzgoja šuma stečena 

su određena iskustva, koja se mogu rezimirati u sljedećem: 

— primjenom skupinastih sječa smanjeni su troškovi proizvodnje po jedinici 

proizvoda, dok se sječine sa slabom prirodnom obnovom pošumljuju 

kvalitetnim sadnicama, čime se osigurava bolje korišćenje 

stanišnih potencijala; 

— od metoda pošumljivanja pokazala se kao veoma uspješna primjena 

sadnje u zasjek (visok postotak primanja sadnica i visok učinak pri 

sadnji). Veoma dobri rezultati su postignuti sadnjom sadnica uzgojenih 

u kontejnerima (sistem NISULA, polivinil tuljci i dr.), jer biljke ne 

pretrpe »šok presadnje« u prvim godinama; 

— primjena sadilica pokazala se efikasna i ekonomična, kada su u pitanju 

veće površine i bolji terenski uslovi; 

517

— prednost sadnica iz kontejnera pruža mogućnost sadnje tokom cijele 

godine, čime se olakšava osiguranje potrebne radne snage i drugih 

preduslova; 

— korov na sječinanma predstavlja veliku smetnju za uzgoj posađenih 

biljaka pa se u tu svrhu primjenjuju kružne kosilice, herbicidi i si.; 

— kvalitet radova može se znatno poboljšati upotrebom kvalitetnih odraslih 

sadnica, koje se uspješno mogu saditi metodom u zasjek, što 

potvrđuju iskustva iz nekih stranih zemalja. 

2.4 Po aktuelnosti sadržaja i praktične primjene, u našim uslovima 

veoma su značajna izlaganja o tehnologiji iskorišćivanja proreda u CSSR-u 

stanje i perspektive razvoja mehanizacije u iskorišćivanju šuma te izgradnje 

šumskih puteva, kao i njihovoj modernizaciji. 

Međutim, zbog opsežnonsti iznesene problematike, izostavlja se osvrt na 

ova izlaganja, koja su bila dopunjena brojnim grafičkim prikazima i diapozitivima, 

što je doprinijelo da uspješno objasne tehnološki postupci, način 

primjene sječa i si. 

Nakon diskusije, koja je slijedila iza izloženih referata, završen je rad 

ovog veoma uspjelog i značajnog Simpozija. 

Dr Radoslav 

ČURIČ 

INŽENJERI I TEHNIČARI! 

STRUČNJACI ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE! 

Pozivamo Vas na saradnju: 

OBJAVLJUJTE REZULTATE SVOJEGA RADA! 

Poželjno je obrađivati izvorne aktualne stručne teme (uspjehe i 

propuste) iz brojnih područja i oblasti šumarstva i drvne industrije 

u sažetom obliku, sa nekoliko karakterističnih snimaka, crteža, 

grafikona, tabela i si. 

Objavljujte rezultate svojih Šumskih gospodarstava, svojih šumarija! 

Uredništvo Šumarskog Lista 

Zagreb - Mažuranićev trg 11 

518

POVJESNI PODACI 

O POČETKU PANČIĆEVA SLUŽBOVANJA U SRBIJI 

U Životopisu Josifa Pančića, datom kao prilog Spomenici 1 ), oslanjajući 

se pretežno na autobiografske podatke velikog naučnika, St. Jakovljević kaže 

da je Pančić, došavši u Srbiju, maja 1846. godine, sa preporukom Vuka Karadžica 

2 ), najpre nekoliko meseci proveo kao lekar u selu Miloševu, a potom 

skupljao biljke na Crnom Vrhu i Belici, odakle je, početkom 1846-e, otišao u 

Beograd i tu saznao da je po »visočajšem« rešenju primljen u službu i postavljen 

za okružnog fizikusa u Negotinu. On dalje kaže: »Ali kako je Pančić 

proveo oko 6 meseci u Jagodini i upoznao se sa velikim brojem ljudi, to su 

ga i Jagodinci tražili za lekara«. Ovdje je, kao dopunu, citirao i samog Pančića: 

». . . oni i njihova traženja pretegnu i ja tako dobijem Jagodinu«. 

Jakovljević, u nastavku, kaže da je »kontrakt o njegovom postavljenju izišao 

3 februara 1847. godine«. 

Budući da je Pančić jedno od najvećih imena srpske nauke u XIX stoleću, 

valjalo bi se zadržati na arhivskoj građi koja određenije govori o ovom 

tako značajnom trenutku za razvoj botanike u Srba, a ispravlja i neke hronološke 

netačnosti, uslovljene Jakovljevićevom omaškom ili Pančićevom nedovoljnom 

preciznonšću, a možda i zaboravom, u autobiografskim beleškama. 

»Podkrepljeno s dokumentima osvedočavajućim za njegovu u struci Ijekarskoi 

pribavljenu nauku«, Josif Pančić je 18. jula 1846. godine podneo molbu 

Popečitelstvu vnutrenni Djela »da bi se za Okružnog Fisikusa gdi na 

uprazdnjeno mjesto takovog u Srbii postavio«. Tek posle pet meseci, 19. decembra 

popečitelj Ilija Garašanin izvestio je »Visoko slavni Sovjet« o toj 

molbi i o izgledima za njeno pozitivno rešenje. 

Pošto je dotadašnji privremeni fisikus okružija Krajinskog, dr Hariš, 

»u sljedstvu svoevolne negove ostavke« 3. jula 1846, razrešen dužnosti, posle 

čega se »natrag u Cesariju povratio«, to mesto je ostalo upražnjeno, a kako 

je »neobhodima potreba drugog ljekara ukazana«, Popečiteljstvo, kao zamenu, 

predlaže »spomenutog Doktora Pančića, kao čoveka sposobna, i praktičeski(j) 

vješta«, napominjući da bi ono njega već postavilo »da on nie strannij poddannik«, 

kakvom »postoeće Uredbe naše prepatetstvuju djejstvitelnu u Srbii 

službu Pravitelstvenu imati«. Sovjet je umoljen da donese rešenje da li će 

') Spomenica Josifa Pančića — Posebna izdanja SKA, Spomenice, knj. 10, 

Beograd, 1939, 37—38. 

2 Boraveći u Beču, 1845—1846, Pančić je uspostavio veoma prijateljske odnose 

sa Vukom i Miklošićem. 

519

se i pod kojim uslovima Pančić moći »za privremennog fisikusa Krainskog 

Okružja, dok otpust iz strannog poddanstva ne dobi(j)e, postaviti« 3 ). 

U vreme kada su Srbiji bili potrebni stručnjaci i kada je Praviteljstvo 

preduzimalo potrebne mere da ih stekne, obrazujući naše mladiće »u Jevropi« 

4 ), bilo bi posve neuputno propustiti ovakvu priliku. Zbog toga je Sovjet, 

uvažavajući razloge Popečiteljstva unutrašnjih dela, doneo odluku da se 

Pančić primi u službu kao »privremeni fisikus okružija Krainskog, dok odpust 

iz stranog poddanstva nedobie«. 

Na drugi dan Božića, 8. januara 1847. godine, Sovjet je o ovome izvestio 

kneza, naglašavajući da je Pančić primljen »pod onim uslovijama, pod koima 

su i druga podrobna lica u službu pravitelstvenu primljena«. Samo nedelju 

dana kasnije, knez Aleksandar Karađorđević odobrio je »kasatelno« ovo rešenje 

Sovjeta i »Popečitelstvu vnutrenii Djela obznanio« 5 ). 

Tako je Pančić otpočeo svoje službovanje u Srbiji, kao privremeni »fisikus« 

okružija Krajinskog, na mesto dr Hariša, ali ne zadugo; čim je dobio 

otpust iz austrougarskog državljanstva, položio je zakletvu u načelstvu okružija 

Kragujevaskog, gde je premešten i postavljen za stalno, u istom svojstvu 

6 ). 

Prof. Dr Nenad 

Beograd 

SIMIĆ, 

3 ) Pančić je smatrao da u njega, zbog Vukove preporuke, zvaničnici pođozrevaju: 

»Ljudi sumnjaju na mene. Mnogo čitam, znam mnoge jezike, a tražim 

Uzice gde je plata fiziikusa ponajmanja. Sumnjivo . . . opasan!« Razlozi čekanja 

bili su, međutim, druge prirode, kao što se to, uostalom, vidi iz predmeta. 

4 ) Up. N. S i m i ć : Obaveze srpskih državnih pitomaca u inostranstvu sredinom 

prošlog stoleća, Zbornik za historiju školstva i prosvjete 6, Zagreb, 1971, 

147—154. 

5 ) Arhiv Srbije DS 1847, 8. 

•) Arhiv Srbije MUD S 1847, I, 19. 

520

OBLJETNICE 

LIJEČNIČKI VJESNIK — 

STOGODIŠNJAK 

Ove, 1977, godine i liječnici Hrvatske proslavili su stogodišnjicu svog 

stručnog časopisa — »LIJEČNIČKI VJESNIK«, a zabilježili također 1877. godine 

pokrenutog časopisa »GLASNIKA DRUŠTVA SLAVONSKIH LIJEČNI 

KA«. Istodobna pojava dva liječnička časopisa nameće pitanje s kojih razloga 

nije se pronašao zajednički jezik i ujedinile sile na izdavanju jednog časopisa. 

Odgovor nalazimo u činjenici da je u ono vrijeme u Osijeku bilo relativno 

mnogo stanovnika njemačkog porijekla, Njemaca, pa tako i liječnika. Stoga 

uz osnivanje udruženja liječnika za Hrvatsku, »Sbora liečnikah kraljevine 

Hrvatske i Slavonije« 1874. godine u Osijeku je devet dana 

kasnije t. j. 7. ožujka 1877. god., osnovano »Družtvo slavonskih 

lječnika«. Utjecaj liječnika Njemaca očituje se u činjenici, da se Glasnik 

Družtva slavonskih liečnika« tiskao dvojezično (jedan stupac na hrvatskom, 

a drugi na njemačkom jeziku), a što upravni odbor DSL »u suglasju sa glavnom 

skupštinom« pravda »da većina naših članonva nije posvemu vješta našem 

jeziku«. Dvojezičnost Glasnika naišla je na otpor ne samo u liječničkim 

krugovima nego i u javnosti 1 ), pa je časopis krajem 1878. godine zamjenjen 

»GODIŠNJIM IZVJEŠĆIMA«. 

U jubilarnoj godišnjici osnivanja, tj. 1977. godine, LIJEČNIČKI VJES 

NIK bilježi zapravo svoje 99. godište, jer dvije godine, 1882. i 1884., nije izlazio. 

No time se ne umanjuje činjenica, da je on, uz Šumarski list, najstariji 

stručni časopis u Hrvatskoj. Značenje Liječničkog vjesnika za hrvatsku medicinsku 

znanost i djelatnost je to veće, što, kako je to izrekao u pozdravnoj 

riječi na proslavi stote obljetnice »Liječničkog vjesnika« održane 26. veljače 

1977. god. u Zagrebu, dr Ivo Mar g an, »Hrvatska je u to vrijeme sigurno 

bila jedna od rijetkih zemalja u svijetu, a posebno u Evropi koja nije imala 

medicinski fakultet 2 ), višu ili srednju školu za zdravstvene radnike, a imala 

je udruženje liječnika i stručni medicinski časopis«. Tako je »Liječnički vjesnik« 

»najprije uz Zbor liječnika Hrvatske, a kasnije i Medicinski fakultet u 

Zagrebu, bio jedno od tri središta razvoja naše medicine u cjelini«. 

') Tako, npr., opozicijski dnevnik »Obzor« (u br. 89. od 17. IV 1878) između 

ostalog piše: »Hrvati sami ovdje potpomažu njemštinu, a ondje talijanštinu! . . . 

Družtvo osiečkih liečnika izdaje svoj list hrvatski i njemački, a isto tako i šumarsko 

družtvo — za koga? Mi znademo, da tih listova Niemci netrebaju . . . 

To ne služi nego k širenju germanizma u Hrvatskoj«. 

2 ) Prvi medicinski fakultet u Hrvatskoj, u Zagrebu, započeo je radom tek 

1919. godine, jer se sve do 1918. godine, dakle u godini rasula austro-ugarske monarhije, 

njegovom osnivanju protivile snage bilo Beča bilo Budimpešte ili obje 

zajedno. 

521

Sastavni dio proslave jubilarne obljetnice »Liječničkog vjesnika« čini i 

izdavanje bibliografije cjelokupnog materijala L. Vj. i proglašenja 1977. godine 

»godinom Liječnikog vijesnika« što znači manifestacija proslave u pojedinim 

organizacionim jedinicama Zbora liječnika Hrvatske. 

Čestitajući stotu obljetnicu pojave nešto mlađeg vršnjaka Šumarskog 

lista — Liječničkog vijesnika Zbora liječnika Hrvatske nadamo se, da će u 

svojem novom stoljeću doći i do suradnje, posebno na polju zaštitne životne 

sredine i čovjekovog okoliša! 

O. P1ŠKOR1Č 

ZAKON O ŠUMAMA SR HRVATSKE! 

Upravo je izišao iz tiska — u izdanju Saveza IT Šumarstva i drvne industrije 

Hrvatske — novi ZAKON O ŠUMAMA SR HRVATSKE, kako su ga objavile 

Narodne novine SRH u broju 20. od 23. V. 1977. g. 

U ovoj pravno-stručnoj publikaciji, uz cjeloviti tekst zakona, uvodnu je 

riječ napisao ing. T. Krnjakj glavni inspektor za šumarstvo SRH. Radi boljeg, 

praktičnijeg i bržeg snalaženja zakonu je dodano, posebnk) sastavljeno, KAZALO 

POJMOVA — indeks stručnih termina. 

Knjižica je džepnog formata 14 x 20 cm, povezana tvrdim koricama s platnenim 

hrbatom i obuhvaća 56 stranica. Prodajna cijena, zajedno s pakovanjem 

i poštarinom iznosi 40.— din. 

Narudžbe prima i isporučuje: 

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA 


HRVATSKE 


Telefoni: 444-206 i 449-686 


522

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA 

ZBORNIK 

»STO GODINA ŠUMARSTVA BILOGORSKO-PODRAVSKE REGIJE« 

ZDRUŽENOG ŠUMSKOG PODUZEĆA BJELOVAR 

Zbornik »STO GODINA ŠUMARSTVA BILOGORSKO-PODRAVSKE RE 

GIJE« (u daljnjem tekstu Zbornik) datiran je s 1974. godinom, ali je tiskanje 

dovršeno ove, 1977. godine. Datiran je s 1974. godinom, jer se te godine 

navršilo sto godina od osnivanja dviju imovnih općina, đurđevačke i križevačke, 

i njihovih »gospodarstvenih ureda« (oboje sa sjedištem u Bjelovaru) 

odnosno organizacija za gospodarenje sa šumama koje su bile dodijeljene dotadanjim 

Krajišnicima da, kao pravoužitnici, u njima podmiruju svoje potrebe 

na drvu kako ogrjevnom tako i građevnom. Za šume koje su ostale u 

državnom vlasništvu na tom području osnovan je Šumsko-upravni ured, 

također sa sjedištem u Bjelovaru. Istodobno su osnovane i terensko-operativne 

ustanove — šumarije. Zapravo prvi koraci organiziranijeg šumarstva ne samo 

u Bilogorsko-podravskoj regiji (u daljnjem tekstu Regija) nego u Hrvatskoj 

uopće datiraju od prije tri do četiri godine, jer, kako možemo saznati 

i u ovom Zborniku (str. 33), 1870. godine za izvankrajiški dio Hrvatske (i Slavonije, 

ali ne i za Dalmaciju i Istru, koje su bile pod neposrednom upravom 

Beča) u sklopu admininstracije Zemaljske vlade u Zagrebu osnovano je mjesto 

posebnog »izvjestitelja« za poslove iz šumarstva, a 1871. godine u C. kr. 

Vojnom zapovjedništvu Vojne Krajine u Zagrebu, kao krajiškoj zemaljskoj 

upravnoj oblasti, bio je osnovan samostalni odsjek za šumarstvo odnosno uvedena 

je jedinstvena uprava za šume na području Vojne Krajine (do tada su 

pukovnijska zapovjedništva bila manje više slobodna u primjenjivanju općih 

smjernica izdanih za čuvanje i korišćenje šuma). Dodajmo k tome, da je 1871. 

godine Zemaljska vlada izdala i prvi propis s područja šumarstva — »Privremenu 

naredbu o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u Kraljevini 

Hrvatskoj i Slavoniji«. 

Zbornik sadrži ove radove i priloge: 

LACKOVIC, V.: Uvodna riječ 5—8. 

FELETAR, DRAG.: Gospodarsko i političko stanje Bilogorsko- 

-podravske regije u drugoj polovici XIX st 9— 32. 

PIŠKORIĆ, O.: Ekonomsko-politički odnosi šumarstva . . . 33— 40. 

LACKOVIC, V.: Osnutak, djelovanje i likvidacija đurđevačke i 

križevačke imovne općine 41— 75. 

DRNDELIC, M.: Državne šume 77— 88. 

ĐANEŠIC, D.: Veliki privatni posjed 89— 98. 

TUMBRI, J.: Zemljišne zajednice 99—120. 

523

CESTAR, D.: Tipovi šuma 121—124. 

DRNDELlC, M. i PISKORIĆ, O.: Uređivanje šuma i šumski fond 125—138. 

HREN, V.: Šumsko-uzgojni radovi na njezi šuma, čišćenju i proredi 139—149. 

BARTOVCAK, D.: Obnova i podizanje šuma 151—182. 

KRAMAR, A.: Osnivanje plantaža topola i vrba 183—195. 

TOMEK, M.: Zaštita šuma — nekad i danas 196—211. 

MOTAL, Z.: Mjere koje bi trebalo poduzimati da se spriječi masovno 

propadanje brijesta 213—227. 

ŠAVOR, I.: Đurđevački pijesci 229—250. 

ANDRAŠlC, D.: Lovstvo Bilogorsko-podravske regije . . . 251—268. 

TOMICIĆ, B.: Iskorišćivanje šuma na bilogorsko-podravskom području 

269—319. 

FRCO, M.: Izgradnja šumskih komunikacija i ostalih objekata . 321—338. 

HRIBLJAN, B.: Primjena nove tehnologije u šumskoj proizvodnji 339—361. 

MOLNAR, L.: Životne i radne prilike šumskih radnika . . . 363—370. 

BURICIC, I.: Šumarska škola u Križevcima 371—382. 

PIŠKORIC, O.: Posebno zaštićeni objekti prirode 383—386. 

GAZDEK, Z. i MOLNAR, L.: Organizacione promjene u šumarstvu 

u novoj Jugoslavij 387—392. 

LACKOVlC, V.: Proslava 100. obljetnice organiziranog šumarstva 

Bilogorsko-podravske regije 1874—1974 393—428. 

MOLNAR, M. i HUDELIST, P.: Organogram organizacionih jedionica 

Združenog šumskog poduzeća Bjelovar i popis radnika 

osnovnih organizacija udruženog rada na dan 31. XII 1974. 

godine 429—484. 

Uz tekstovni dio u Zborniku nalazi se i blizu dvije stotine ilustracija 

od čega preko 170 fotografija, desetak grafikona i karata. Fotografije kazuju 

nam o prošlosti i sadašnjosti. Priložena je i fotografija karte podravskog 

kraja iz 1572. godine (Ortelius, Amsterdam), Jelačićev proglas o ukidanju 

kmetstva, crteža Bjelovara iz druge polovice XVIII stoljeća itd. od općih, a 

od šumarskih npr. prve kulture kanadske topole (osnovane 1928. godine u 

šumi Limbuš), ekipe šumskih radnika režije Šumarije Draganac, fotografije 

prvih pošumljavanja na Đurđevačkim pijescima i tako dalje sve do suvremene 

mehanizacije i prizora s proslave stogodišnjice u Bjelovaru. Time je 

bar dio fotomaterijala postao pristupačan javnosti a neki od njih i sačuvani 

za budućnost (oni, koji se nalaze kod pojedinaca). 

Cilj ovog prikaza Zbornika nije i dati kritičnu ocjenu, to više, što je 

autor ovog i suradnik Zbornika, ali treba naglasiti da on nema samo regionalni 

značaj. Ne samo po tome, što predstavlja dio građe za povijest cijele 

Hrvatske nego i po tome, što ta regija ni u prošlosti nije bila izolirana od 

cjeline zemlje, pa u nedostatku drugih radova o općim ekonomsko-socijalnim 

ili šumarskim prilikama i drugih dijelova Hrvatske daje uvid za cijelu zemlju. 

Takav je npr. prikaz gospodarskog i političkog stanja Bilogorsko-podravske 

regije u drugoj polovici XIX stoljeća D. Feietara, o zemljišnim zajednicama 

J. Tumbrija, o Đurđevačkoj i križevačkoj imovnoj općini V. Lackovića, o 

524

ekonomsko-političkim odnosima šumarstva O. Piškorića te o organizacionim 

promjenama u šumarstvu u novoj Jugoslaviji Z. Gazdeka i L. Molnara. To 

se odnosi i na prilog Mr Motala o »mjerama koje bi trebalo poduzimati da 

se spriječi masovno propadanje brijesta«, koji obrađuje aktualnu temu, suzbijanje 

sadanje epidemije holandske bolesti brijesta (a koja hara i drugim 

zemljama Europe, pa i izvan nje). 

Ovaj Zbornik vjerojatno zaključuje jedan period retrospektiva povijesti 

šumarstva Hrvatske, pa stoga navodimo i one publikacije, koje su mu prethodile. 

To su: 

— Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije (Vinkovci, 

1974); 

— D. Jedlowski: Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka, 

Split, 1975. (doktorska disertacija u izdanju Instituta za Jadranske 

kulture i melioraciju krša u Splitu); 

— Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976. kroz stranice Šumarskog 

lista, Zagreb, 1976; od samostalnih publikacija te radovi objavljeni u 

Šumarskom listu: 

— VI. Severinski: Dvjestogodišnjica Šumarije Krasno (1966, br. 9—10); 

— K. Posavec: Kratki prikaz povijesnog razvoja šuma i šumarstva Like 

(1973, br. 7—8) i 

— O. Piškorića o stanju šuma početkom XIX stoljeća u primorskoj 

regiji Hrvatske, posebno u Dalmaciji (1976, br. 1—2). 

Prikaz zaključujemo dopunom prikaza o »Šumarskoj školi u Križevcima« 

u kojem nije zabilježena literarna djelatnost profesora, koji su izdali niz 

udžbenika niti izlaženje »Viestnika za gospodarstvo i šumarstvo« (između 

god. 1887. i 1898) te »Izvještaja kr. gospodarsko-šumarskog učilišta i ratarnice 

u Križevcih za školske godine 1860/61.—1899/1900. Na karti vinograda Đ. 

i. o. (str. 246) treba dopuniti legendu sa »S — sastojina smreke«, a ispraviti 

položaj vidoka (Vi), koji se nalazio na tabli 13 (na mjestu upisa brojke), a 

ne na tabli 17. 

Oskar PIŠKORIĆ 

525

Prof. Dr ZVONIMIR POTOČIĆ: 

EKONOMIKA ŠUMSKE PRIVREDE, O- 

sijek, 1977. 

»EKONOMIKA ŠUMSKE PRIVREDE« 

Prof. Dra Zv. POTOČIĆA sadrži: 

Uvod 

I dio — Zakonitosti robne proizvodnje u 

šumskoj proizvodnji 

II dio — Prikaz i analiza proizvodnih snaga 

III dio — Privredna politika u šumarstvu 

Literatura i izvori 

1. U Uvodu autor obrazlaže svoju podjelu 

»materije ekonomike šumarstva ili 

ekonomike šumske privrede« koja »zapravo 

nije uobičajena u literaturi«. Autor 

je izvršio ovakovu podjelu, jer »današnje 

iskustvo, sakupljeno tokom posljednih 

dvadeset i više godina kao i predavanja 

ove materije studentima upravo 

ekonomskih fakulteta, govori jasno u prilog 

takvoj podjeli. Ovakvu podjelu i obradu 

materije ekonomike šumske proizvodnje 

autor opravdava i činjenicom što 

ekonomistima »ne dostaje poznavanje tehnologije 

samog procesa« a što im je potrebno 

da »shvate postojanje određenih 

specifičnosti ... da bi im mogli pravilno 

interpretirati (str. 9). Ne samo da prihvaćamo 

ovo obrazloženje autora nego smatramo 

da je ono i nužno u udžbeniku 

(ova »Ekonomika ...« je i pisana kao udžbenik, 

jer je Dr Potočić predaje na Ekonomskom 

fakultetu Sveučilišta u Osijeku, 

pa je i taj Fakultet i izdavač ove 

knjige) i kao priručnik namijenjen ekonomistima, 

i izvanšumarskih krugova u- 

opće, ali ne sumnjam, da se u njoj nalazi 

dosta zrnaca s tog područja i za šumare. 

Šumarima ovaj udžbenik dobro je 

došao ne samo kao podsjetnik i sinteza 

znanja s tog područja nego i za prezentiranje 

krugovima u »kojima se često ne 

nailazi na puno razumijevanje ... a ... 

mjerodavni su za trasiranje šumsko-privredne 

politike« (str. 10). 

I dalje citiramo autora: »Razumijevanje 

ovih specifičnosti (specifičnosti šumske 

proizvodnje, nap. O. P.) nije nužno 

samo zbog ove privredne oblasti — šumarstva, 

nego isto tako i radi prerađivačke 

djelatnosti koja se temelji na drvu 

kao sirovini, naime mehaničke i kemijske 

prerade drva. U tom smislu se ovdje 

postavlja pitanje o zakonomjernosti ekonomskih 

odnosa između ,sukcesivnih proizvađača, 

tj. svih onih vrsta proizvodnje 

koje slijede jedna drugu i koje se nastavno 

smjenjuje u neprekinutom lancu: 

sirovina — poluproizvod — finalni proizvodi« 

(str. 10). 

2. U prvom dijelu ovog udžbenika — 

»zakonitosti robne proizvodnje u šumskoj 

privredi« (str. 13 — 65) nakon »metodoloških 

razmatranja« i prikaza »privrednog 

modela« obrađeno je: 

(1.3) Analiza formiranja cijena; 

(1.4) Renta i višak vrijednosti u šumarstvu 

(izračunavanje visine rente, šumska 

taksa, privredna funkcija šumske takse, 

oblici financiranja uzgajanja šuma, karakteristika 

troškova uzgajanja šuma, u- 

tjecaj šumovlasnika na visinu šumske 

takse, višak vrijednosti i njegova raspodjela); 

(1.5) Ekonomski odnosi između sukcesivnih 

proizvođača (prvo u kapitalizmu a 

zatim u Jugoslaviji); 

(1.6) Induktivna metoda izračunavanja 

šumske takse; 

(2) Zakonomjernost u potrošnji drveta 

(karakteristika drveta kao robe, potrošnja 

najvažnijih proizvoda). 

Za upoznavanje zakonitosti formiranja 

cijena (drva) u šumarstvu autor se poslužio 

metodom apstrakcije. Ta metoda 

»prvi puta je primijenjena u teoriji šumarske 

ekonomike« uopće u radu Zv. 

Potočića: Zakon vrijednosti u 

šumarstvu, objavljenom u »Zborniku 

radova Ekonomskog fakulteta tu Zagrebu«, 

knj. IV 1958. Iz toga rada prenijeti 

su i originalni grafički prikazi privrednog 

modela, troškova (eksploatacije i u- 

tjecaja troškova transporta te nastajanja 

apsolutne rente. 

Ne upuštajući se, za isada, u detaljnim 

analizu pojedinih postavki autora, citiramo 

samo neke zanimljive konstatacije. 

Tako autor kaže, da troškovi uzgajanja 

šuma »nemaju karakter troškova proizvodnje 

drveta kao robe kao što npr. i- 

maju troškovi sjetve pšenice, koji se 

zbrajaju s troškovima žetve i ulaze zajedno 

u cijenu koštanja pšenice« jer troškovi 

uzgajanja šuma »nisu neumitna e- 

konomska nužda koja mora prethoditi 

pojavi drveta na tržištu, bez kojih ne bi 

bilo drveta kao robe« (str. 36). Što više, 

»trošak uložen u uzgajanje šuma nije« 

»poskupio« »drvo u šumi na panju, nego 

upravo obrnuto,« »pojeftinio«. A to zato 

što »radno vrijeme koje se ulaže u uzgajanje 

šuma smanjuje utrošak radnog vremena 

na eksploataciji šuma. Drugim riječima, 

pojavom rada u uzgajanju šuma 

prebacuje se jedan dio radnog vremena, 

526

koji se do sada ulagao u eksploataciju 

šuma, u uzgajanje šuma (i to onaj dio 

koji je ulagan u eksploataciju najnepovoljnijih 

položaja)« (str. 33). 

Poglavlje o »zakonomjernosti u potrošnji 

drveta« (str. 52) iz ovog dijela knjige 

kao i cijeli II dio — »Prikaz i analiza 

proizvodnih snaga (ekonomika šumske 

privrede)«, sadrže mnoštvo brojčanih podataka 

koji dobro dolaze ne samo za u- 

poznavanje proizvodnih snaga šumarstva 

nego i kao zrnca kojima se može uspješno 

popuniti mozaik propagande šumarstva 

ili točnije popuniti mozaik koji će 

uvjerljivo upoznavati i najširu javnost o 

značenju šume (i šumarstva) u životu suvremenog 

čovjeka. 

3. Drugi dio ovog udžbenika (str. 67 — 

132) sadrži: 

(3) Pregled šumske privrede u svijetu (geografski 

raspored proizvodnje, kretanja 

sječe drveta u svijetu i Evropi, svjetsko 

drvno tržište, sporedni šumski proizvodi); 

(4) Šumska i drvarska privreda Jugoslavije 

(šumski fond Jugoslavije, šumska 

proizvodnja Jugoslavije, proizvodnja drvarske 

industrije, izvoz drveta iz Jugoslavije 

i položaj šumarstva, drvne industrije 

za kemijsku preradu drveta u odnosu 

na druge oblasti i grane privrede). 

(5) Organizacioni oblici, privredni elementi 

i kriteriji šumarske proizvodnje 

(organizacioni oblici šumske proizvodnje, 

privredni elementi i kriteriji šumske proizvodnje: 

osnovna i obrtna sredstva, radna 

snaga i kadrovi, evidencija i knjigovodstvo, 

rentabilnost šumske proizvodnje). 

Četvrto poglavlje — šumska i drvarska 

privreda Jugoslavije — obradio je sveuč. 

docent drStojan Tepšić. 

4. U III dijelu — »privredna politika u 

šumarstvu« (str. 133 — 142) obrađeno je: 

— šumarstvo u općeprivrednom razvoju, 

— razvoj šumsko privredne politike, 

— politika potrajnosti prihoda te 

— planovi razvoja šumarstva i industrijske 

prerade drva u SFRJ. 

U ovom dijelu, u nekoliko redaka, govori 

se i o »važnosti šuma kao najvažnijeg 

faktora u očuvanju ekosistema kojega 

je dio i sam čovjek«, a nastavno i o 

tome, kako »čovjek troši ogromne količine 

kisika u pogonske i druge svrhe 

(motorna vozila, avioni), a vegetacija, u 

prvom redu šuma, jedini su izvor za smanjenje 

tog debalansa« (str. 136-137). 

5. S iznijetim sadržajem knjige — udžbenika 

»Ekonomika šumske privrede« i 

završujemo ovaj prikaz, ali smatramo da 

je to tek samo informacija te da se, s 

pravom, očekuje i detaljnija analiza stanovišta 

prof. Potočića, osobito prvog dijela 

— »Zakonitosti formiranja cijena drveta 

na tržištu«, a posebno o renti i višku 

vrijednosti (u šumarstvu). Posebno o 

renti, što je navodi i današnji Zakon o 

šumama (u čl. 67) te što danas i nemamo 

u našoj zemlji šuma u koje nije uložena 

stanovita količina ljudskog rada. 

Smatramo da prof. Potočić zavređuje 

puno priznanje za ovu svoju knjigu i 

stoga, što nije predao zaboravu svoja dugogodišnja 

iskustva i analize ekonomskih 

zakonitosti u šumskoj proizvodnji, nego 

ih je fiksirao u ovom udžbeniku. Fiksirao, 

jer se u udžbeniku ne mogu (i ne 

moraju) podrobnije obrazložiti mnogi navodi, 

jer je namjena udžbenika da pruži 

spoznaje i znanja, a samo u nužnom opsegu 

donosi detaljnije analize i dokaze. 

Oskar Piškorić 

VENECIJA I ŠUMARSTVO DALMACIJE 

OD 15. do 18. VIJEKA 

Doktorska disertacija ing. D. Jedlowskoga 

Naša literatura ne obiluje s prikazima 

iz povijesti našeg šumarstva 1 , pa svaki 

doprinos s tog područja vrlo dobro dolazi 

Jedno takovo je i doktorska disertacija 

Dušana Jedlowskog »VE- 

' Vidi »Pola stoljeća šumarstva«, Zagreb 1926, 

»Povijesti šumarstva Hrvatske 1846-1976. kroz stranice 

Šumarskog lista«, Zagreb 1976, str. 319-323. i 

»Šumarski list«, 1976. god. 

NEČIJA I ŠUMARSTVO DALMACIJE OD 

15. DO 18. VIJEKA«. D. Jedlowski dipl. 

inž. šum. naučni je suradnik Instituta 

za jadranske kulture i melioraciju krša 

u Splitu, koji je Institut disertaciju i u- 

množio geštener tehnikom 1975. godine 

(kao svoje izdanje R —-3 — 74). 

Na 219 stranica disertacija sadrži: 

Predgovor (str. 3), 

I Uvod (str. 4), 

II Historijat razvoja Venecije, organizacija 

njene vlasti i politička stremljenja 

na Jadranu (str. 10), 

527

III Političke prilike u Dalmaciji, posebno 

u periodu od XI do XV stoljeća 

(str. 25), 

IV Autonomija dalmatinskih gradova, 

statusi, privilegije i potvrde statutarnih 

prava sa Statutima: Lige kotara 

ninskoga 2 , Lastova, Splita, Poljica, 

Brača, Korčule, Trogira, i 

Hvara, str. 32-62, 

V Organizacija šumarske uprave u 

Veneciji. Djelovanje Providura i 

Magistrata Providura za drvo i šume 

(str. 62), 

VI Venecijanski Arsenal i njegova organizacija 

(Kapiteni šuma, Vrste 

drveta korištene u brodogradnji — 

str. 77), 

VII Relacije — izvještaji i putopisi sa 

podacima o stanju šuma u Dalmaciji 

(str. 89), 

VIII Arhivska građa: naredbe, propisi, 

proglasi i uputstva o korištenju šuma, 

izvozu drveta, drvarenju, paši, 

krčenju, paljenju vapnenica i katranica, 

šumskim požarima i sječi građe 

za potrebe Venecije s dokumentacijom 

(str. 102), 

IX Zaključci, (str 123), 

X Prilozi (uz doktorsku disertaciju) 

Izvodi iz statuta dalmatinskih gradova, 

izvodi iz relacija — izvještaja 

i putopisa, Venecijanski arsenal, izvodi 

iz arhivske građe (str. 140), 

XI Literatura (str. 215). 

Disertacija, koju je ing. Jedlowski o- 

branio na Šumarskom fakultetu u Beogradu 

30. III 1976, je opsežna i s obilatom 

dokumentacijom (ili izvodima), koja 

je priložena na originalnom — talijanskom 

jeziku. Rad na disertaciji, sabiranjem 

građe, autor je, kako sam navodi u 

Predgovoru, započeo 1955. godine na poticaj 

prof. A. Ugrenovića te nrof. A. 

Kaudersa. Od niza institucija i osoba 

koje su omogućile ili pomogle u sabiraniu 

građe navodimo Antu D o b r i ć a, 

dipl. inž. šum. umirovljenika u Zadru, (za 

materijale u zadarskom Historijskom arhivu). 

Dakako, da je (posebno značajan 

Državni arhiv Venecije »u kojem su pohranjena 

brojna izvorna i često nedovoljno 

obrađena dokumenta od velikog značaja 

za osvjetljavanje historijata naših 

krajeva, a naravno naročito onih uz Jadransko 

more«, kako autor navodi u posebnom 

Sažetku svoje disertacije. Preteže 

Statut Lige kotara ninskog opširno je prikazao 

P. Karlić u Šumarskom listu 1915. god., br. 7-8. 

ni dio dalnjeg teksta prenijet je iz ovog, 

na 12 stranica opsežnog, sažetka. 

Što nam pokazuje materijal disertacije? 

Najkraće rečeno, da je stoljećima šuma 

bila napadana od čovjeka (za opskrbu 

drvom, za proizvodnju drvnog uglja 

ili katrana, pašom stoke, u vojne svrhe) 

te da se neracionalan napad nije mogao 

suzbiti ni administrativnim ni kaznenim 

mjerama. Tako npr. Statut lige kotara 

ninskog odnosno »Libar od kaštiga 

pokaranja« od 1. I 1474. (a koji u 

osnovi potječe još iz XII stoljeća — 1103. 

godine) za krađu drva predviđa kaznu 

od 30 Libri uz naknadu štete i troška 

vlasniku; za krčenje panjeva na Dubrovačkom 

području i na Lastovu 

kazna je šibanje i žigosanje s četiri 

žiga na licu; za izvoz drva usječenog 

bez dozvole u Statutu grada Korčule 

bila je predviđena kazna za kapetana 

25 perpera te po /svakom mornaru 

po 2 perpera a za namjerno paljenje šume 

kazne se »kretale od izgona, naplate 

u novcu, stavljanja na muke, višegodišnjeg 

zatvora, upućivanja na galiju za veslače 

pa i vješanja (Disertacija str. 132), 

itd. S druge strane preduzimane su i 

druge mjere za očuvanje, a i u- 

napređenja, šumskog fonda. To je 

uspostavljanje išumarske službe u vidu 

»providura za drvo« (već 1538. god.) te, 

nešto kasnije (1569. god.), i »Magistrata 

providure za drvo Istre, Dalmacije i 

Kvarnera«. U istom stoljeću objavljeno 

je i više zakona: tako 1470. god. zakon 

o uspostavlja nj u rezervata 

hrastika »i uopće hrastova bilo 

gdje da se nalaze, za potrebe Arsenala 3 

i Magistrata za vode«, a 1475. — 1495. 

zakon kojim su (»općinske šum 

e proglašene kao neotuđiva i nedjeljiva 

dobra, uz zabranu krčenja i pretvorbe 

u oranice, polja 4 i pašnjake, a što je važilo 

i za privatne šume« a 1487. zakon 

»o zaštiti brdskih šuma i zabrane 

njihovog korištenja bez prethodno 

obavljenog pregleda i odobrenja sa 

strane javnog nadzornika koji svaki pojedini 

slučaj mora prijaviti Magistratu 

... a za takve šume morao se postaviti 

i čuvar šuma« (str. 67. Disertacije). Po- 

3 Arsenal je venecijalnski brodograđevni kombinat 

kojemu su temelji udareni početkom IX stolieća, 

a koji je u XV stoljeću zapošljavao »preko 

18000 vojnički organiziranih radnika — arsenalotta 

— sa osiguranim doživotnim i nasljednim zaposlenjem« 

(str. 77. Dis.), a mogao je opremiti oko 50000 

vojnika (u Arsenalu se nisu gradili samo brodovi nego 

i proizvodio barut, oružje i druga vojna oprema). 

* Pod »poljem« ovdje razumijevaju se i površine 

pod vinogradima. 

528

lovicom XVI stoljeća osniva se šumarska 

operativa pod nazivom »kapetana 

šuma«. Uvođenje reda u eksploataciju 

šuma nastojalo se postići i osnivanjem 

»korporacija« neposrednih korisnika 

šuma. 5 

Naglašavamo, zbog današnjeg povampirenja 

kozarstva u Hrvatskoj, i jedan 

dokumenat o zabrani držanja koz 

a (Dis., str. 123). To je »Proglas« od 7. 

VIII 1760. godine Magistrata providura 

i nadprovidura za drvo i šume, koji je 

odobrio i Senat Mletačke 'republike, u 

kojem se naglašava štetnost »ispaše stoke 

u šumama, naročito paša koza koja 

uništava podmladak« pa se »zabranjuje 

svaki ugon stoke u šume, a koze se moraju 

eliminirati u roku od tri mjeseca 

nakon objave Proglasa« a »bilo kojem 

5 Vidi »Povijest šumarstva Hrvatske 1846-1976 

. . . , str. 321. odnosno D. Jedlowski: Dokumenti iz 

1646. i 1681. godine o prvoj korporaciji korisnika 

drveta u Blatu na Korčuli (šum. list. br. 3-4/1965). 

predstavniku vlasti bilo je zabranjeno 

da može izdati dozvolu držanja koza«. 

Završavajući ovaj informativan prikaz 

o disertaciji dr Jedlowskoga izričemo nadu, 

da će autor nastaviti s objavljivanjem 

rezultata svojih istraživanja. Zar, npr., 

ne bi bilo ne samo zanimljivo nego i korisno 

objaviti što sadrže katastri šuma 

počam od onog iz 1536. godine pa nadalje? 

Ili, kakove su bile dužnosti kapetana 

šuma prema već navedenom Pravilniku, 

itd. To više, što prikazi iz povijesti našeg 

šumarstva pobuđuju pažnju i kod 

starijih i kod mlađih šumara, pa i studenata 

šumarstva 6 . 

e Pored već pod bilj. 5 navedenog priloga ing. Jedlowskog 

navodimo i njegov prilog »Dokumenti iz 

XVII i XIII stoljeća o izvozu hrastovine i zaštiti 

šuma na Krku«, objavljenog u šum. listu br. 4-6/ 

/1975. 

Disertacija se nalazi i u KNJIŽNICI SITŠD HRVAT 

SKE u Zagrebu. 

O. Piškorić 

PREGLED JUGOSLAVENSKIH ŠUMAR 

SKIH ČASOPISA ZA 1976. GODINU 

Strokovna revija GOZDARSKI VEST- 

NIK, letnik XXXIV, Ljubljana, 1976. 

U ovom godištu »Gozdarskog vestnika« 

na prvom mjestu navodimo čestitku 

»slovenskih šumara ... hrvatskim 

drugovima«, objavljenu u 6. 

br., za »100 godina izdavanja revije, 100 

godina tradicije, 100 godina uzgajanja« i 

zahvaljujemo na ovom prilogu proslavi 

stote godine neprekidnog izlaženja Šum. 

lista i 130. godišnjice osnivanja društvene 

organizacije šumara Hrvatske — Hrvatsko-slavonskog 

društva! 

Gozdarski vestnik u 1976. godini ili u 

34. godini svog života dobio je i novo ruho 

i nov način uređivanja. Novo ruho sastoji 

se u reprodukciji fotografije u crno- 

-žutoj tehnici s različitim temama, koje 

ne samo privlače pažnju na G. v. nego 

su i vrijedna dokumentacija o prirodi, a 

neke od njih i s izrazitim estetskim akcentom 

(npr. smrekova šuma pod snijegom). 

Kao novost u sadržaju navodimo 

»aktualni komentar«, »Zapis na bukvi« te 

četiri stranice ilustrativnog materijala u 

boji ili crnobijelom tisku. 

Prvi »Aktualni komentar« nalazi 

se u drugom broju i osvrće se na ekonomsko 

stanje šumarstva u Sloveniji u 

1975. godini. U komentaru se konstatira, 

na osnovu materijala Poslovnog udruženja 

šumsko-gospodarskih organizacija, da 

je »reorganizacija šumarstva prema načelima 

udruženog rada u znatnoj mjeri doprinjela 

povećanju udruženog dohotka« 

ali da je »ekonomska moć šumarstva u 

1975. godini u odnosu na prijašnje znatno 

pala« jer se »povećali troškovi organizacija 

... kao i izmjenili propisi o a- 

mortizaciji i plaćanju zakonskih obaveza«. 

Osobni pak dohodak »po prvi put je 

u 1975. godini bio ispod republičkog prosjeka«. 

»Aktualni komentar« nalazi se još 

u br. 3. (Dr I WINKLER o samoupravnoj 

interesnoj zajednici za šumarstvo), 

br. 4. (Ing. S. KOŽELJ o o multilaterarnoj 

kompenzaciji iz 1976. god.) i u br. 7/8 

(inž. M. KMECL, o »šumskim poslovođama 

kao zaboravljenom stručnom potencijalu). 

Iz komentara I. Winklera saznajemo 

da je SIZ za šumarstvo u 1975. godini 

imao na raspolaganju 17 milijuna 

din. za proširenu biološku reprodukciju, 

a 9 mil. za gradnju šumskih cesta. Dok 

je novca za proširenu biološku reprodukciju 

bilo dovoljno, zahtjevi za ceste bili 

su tri i pol puta veći. Takova situacija 

bit će i u buduće, pa će za gradnju puteva 

trebati »naći i druge izvore financiranja, 

posebno sredstva iz kredita«. M. 

Kmecl, inače odgovorni urednik Gozdarskog 

vestnika, konstatira da se u zadnje 

529

6&tiUcuno< hwa&kim bwwmeMi, 

100 LET 

IZHAJANJA REVUE 


TRADICIJE 


V2GOJE 

vrijeme zanemareni poslovođe — lugari 

»oplemene s novim stručnim saznanjima« 

i tako osposobe za poslovođe prema zahtjevu 

vremena i napredku u organizaciji 

rada i u šumarstvu. 

Posebni ilustrativni prilog je 

tematski tj. u pojedinom broju objavljuju 

se fotografije na određenu temu kao 

»Erozija zemljišta ima za poslijedicu eroziju 

duha« (izreka L. Leonova, u br. 2), 

»Zraka, zraka ...« (o zagađivanju čovjekovog 

okoliša, u br. 3), »Domovina ti si 

kakor zdravlja« (u br. 5), itd. Rubrika 

»Zapis na bukvi« donosi kratke informacije, 

poput »Male šumarske kronike« 

Šumarskog lista. 

Iz područja uzgajanja šuma bilježimo 

priloge: 

Ing. M. JEVTIĆ: Smišljeno uzgajanje 

šuma kao faktor ekonomizacije gospodarenja 

organizacija udruženog rada u šumarstvu 

(br. 3); 

Dr M. PISKERNIK: Vegetacija bukovih 

šuma u Evropi (br. 5); 

Tehn. A. MUŠIĆ: Neka iskustva praktičara 

u uzgoju duglazije (br. 9) i 

Ing. F. JURHAR: Proizvodnja i korištenje 

šumskih sadnica u Sloveniji (br. 2) 

u kojem je dano stanje sadnica šumskog 

drveća u rasadnicima Slovenije na dan 

31. VIII 1975. godine (ukupno nešto preko 

84 milijuna komada) i korišćenje za pošuml 

javan je i popunjavanje u god 1971. 

— 75. (godišnje između 7,2 i 7,7 milijuna 

komada). Mušič je prikazao uspjeh uzgoja 

zelene duglazije u šumi Pečovnik 

kod Celja, u kojoj se ona uzgaja kao mješovita 

sastojina sa smrekom. Prvotno je 

to bila šuma Abieti-Fagetum i Luzulo Fagetum, 

a od 1870. god. nakon čiste sječe 

sadila se smreka, 1883. godine počela se 

unosi i duglazija. Na tom staništu duglazija, 

»koju je u našim krajevima likvidiralo 

ledeno doba«, vrlo dobro uspijeva 

te 90-godišnja stabla dosižu visinu 53 m, 

prsnog promjera 104 cm i neto drvne 

mase 12 m 3 , dok je isto tako stara smreka 

postigla visinu 33 met., pp 49 cm i neto 

drvnu masu 3m3. Međutim stabla duglazije 

slabo se čiste od grana, pa autor 

predlaže uzgoj druge etaže za koju dolazi 

u obzir borovac, crni bor, domaći kesten, 

crna i siva joha, gorski javor lipa i 

crveni hrast. 

U koliko isključimo dva priloga iz m e- 

hanizacije: (M. KMECL. »Slovenska 

šumarska mehanizacija« i Ć. REMIC: Novosti 

iz šumske mehanizacije) iz i s k o r i- 

šćivanja šuma samo je jedan prilog 

prof. ing. Z. TURKA: Upotreba i u- 

potrebivost smrekove i jelove kore (u br. 

7-8). Autor je iscrpno prikazao mogućnosti 

korišćenja smrekove i jelove kore skinute 

s trupaca u pilanama briketiranjem 

za ogrjev, spaljivanjem (a pepeo koristiti 

kao gnojivo), kao pogonsko sredstvo 

u tvornicama (s crtežima raznih tipova 

kompleta za proizvodnju pare), za preradu 

u kompostni gnoj ili nastor te u proizvodnji 

ploča iverica. Kompostiranje kore 

usitnjene na 3-5 mm i uz dodatak raznih 

katalizatora (gnojnice cea 2 kg/m.3), 

mulja iz kanalizacionih objekata, tzv. economit 

bakterija i dr. za dozrijevanje 

komposta potrebno je svega 3-5 mjeseci. 

Iz područja »ekonomike, organizacije 

i zaštite na radu« navodimo: 

F. MERGEN (profesora šumarstva na 

Fakultetu za šumarstvo i ekologiju Sveučilišta 

Yale u New Haven-u, Connecticut 

USA): Šumarstvo je multiđisciplinarna 

struka (br. 4) i 

530

ing. F. KORDIŠ: Putevi racionalizacije 

u gospodarenju sa šumama (br. 6). 

Iz za štite šuma posebno registriramo: 

članak ing. J. MAČEKA o širenju 

Cronartium ribicola Dietr. u svijetu te 

ing. S. BLEIWEIS-a o »gradaciji velike 

bukove lisne mušice (Mikiola fagi HTG.) 

u slovenskim šumama« (br. 6). Ing. S. 

PETRIČ osvrnuo se na »zaštitu šuma od 

požara, posebno, na kraškom području«, 

a ZAVOD ZA POGOZDOVANJE IN ME 

LIORACIJU KRASA saopćio je statistiku 

šumskih požara od 1965. do 1975. godine 

(oba u br. 4). 

Gozdarski vestnik u 1976. godini ima i 

niz priloga s područja »Okoliš i prostorno 

planiranje« od kojih posebno 

navodimo: Ing. M. ŠOLAR: Šumske 

zajednice kao osnova za utvrđivanje 

kritičnih vrijednosti ugljičnog dioksida 

(S0 2 ) u atmosferi (br. 3), ing. M. CIG 

LAR: Vrednovanje kulturne krajine (uz 

primjenu na Kočevskoj krajini, br. 5) te 

J. BARNER (Universität Graz): Šumskouzgojne, 

biološke i ekološke mogućnosti 

za povećanje otoka vode iz šume 

(br. 7-8). Više ovamo nego u uzgajanje 

šuma, kako je stavito u G. v., spada članak 

ing. J. ČERNAČA: Teorija i praksa 

pri prenošenju ideja o njezi, prebornom 

gospodarenju i kontrolnoj metodi u uređenju 

krajine (br. 5). 

Od manjih priloga navodimo da u br. 

10. imademo podatke o etatu isjeći u 

privatnim šumama 1975. godine te 

o pošumljivanju u tim šumama 

1974. i 1975. godine u okviru kooperativnih 

organizacija. 

Ing. L. ŽUMER uz 80-godišnjicu života 

ukratko je prikazao, u br. 10, životni put 

Ing. Franca Oblaka, koji je svoj 

stručni rad započeo 1923. godine u Đurđevačkoj 

imovnoj općini, nastavio na području 

Ogulinske imovne općine, da se, 

1933. godine vrati u Bjelovar kao uređivač 

šuma, odakle je već 1934. godine premješten 

u Skoplje za šefa taksacije u 

Vardarskoj banovini; radni vijek završio 

je 1962. godine kao direktor Gozdnog gospodarstva 

u Ljubljani. 

Ing. B. KRASNOV objavio je, u br. 6 

nekrolog »V spomin inženjerju Stanislavu 

MAZI JU«, osnivaču nižeg i 

srednjeg šumarskog školstva u Sloveniji. 

Mazi je, naime, već 1945/46. godine organizirao 

tečajeve za lugare u Idriji, koji 

su 1948. godine prerasli u Šumarsku školu 

u Postojni, a ova je 1966. pretvorena 

u Šumarski školski centar u kojem je 

ing. Mazi bio direktorom sve do umirovljenja 

1975. godine. 

Ing. Mazi rodio se 1906. godine u Ljubljani, 

a radni vijek, nakon trogodišnjeg 

čekanja, poslije diplomiranja 1931. godine 

na Šumarskom fakultetu u Beogradu, započeo 

je 1934. godine u Štipu (Makedonija), 

da iste godine bude premješten u 

Ljubljanu, gdje je radio u Direkciji državnih 

šuma te u Šumarskom odsjeku 

Banske uprave. 

NARODNI ŠUMAR, god. XXX, Sarajevo, 

1976. 

U prvom svesku, br. 1-3, N. š. donosi: 

ERAK, St.: Varijacija dimenzija traheida 

jelovine (Abies alba Mill), sa krečnjačkog 

zemljišta u Bosni; 

MALBAŠIĆ, V.: Primena »Nextel« 3101 

materijala u površinskoj obradi elemenata 

korpusnog namještaja; 

ČURIĆ, R.: Šumska zemljišta ispod dalekovoda 

i mogućnost njihovog korištenja 

u proizvodne svrhe; 

ĆEMALOVIĆ, M.: Stanje bagremovih zasada 

podignutih uz saobraćaj nice u dolini 

Neretve i Rame; 

GAVRILOVIĆ, Dr.: Prilog poznavanju e- 

konomskog značaja riđe borove zolje (Neodiprion 

sertifer Geoffr.) U Hercegovini; 

POPNIKOLA, N.: Varijabilnost i oplemenjivanje 

jele u SR Makedoniji; 

ČIRIĆ, M.: Korištenje pedoloških karata 

u šumarstvu; 

GAŠIĆ. L. Utvrđivanje prosječne kvalifikovanosti 

u šumarstvu, a u STRUČNIM 

SAOPĆENJIMA o »Dosadašnjim iskustvima 

u proizvodnji sjemenskog i sadnog 

materijala i neki problemi pošumljavanja 

u Bosni i Hercegovini. 

U drugom svesku, br. 4-6, N. š. donosi: 

NEDOVIĆ, V.: Osnovne karakteristike savremenih 

(industrijskih) metoda proizvodnje 

sadnog materijala, njihov značaj 

i uloga u vještačkom obnavljanju šuma; 

SERDAREVIĆ, F. i JOVIČIĆ, A.: Analiza 

angažovanja sredstava u izgradnji šumskih 

komunikacija; 

LAZAREV, VI.: Pojava Fomes annosus na 

čempresu u Hercegovini; 

RADULOVIĆ, Sv.: Dosadašnji rezultat 

nege bora na Deliblatskom pesku; 

ROMIĆ, R.: Idendifikacija potencijalnog 

potrošača robe lovne privrede SR B i H; 

531

MILOSEVIC, M.: Prilog iznalaženju metoda 

za procjenu uslova rada u iskorištavanju 

šuma; 

LUKETA, P.: Motorne bušilice »Gribor« 

— značajan oslonac izvršenju plana pošumljavanja, 

a iz 

Stručnih saopćenja navodimo saopćenje 

V. STAMENKOVIĆA o »prirastu i proizvodnosti 

stabala i šumskih sastojina«, 

R. ĆURIĆA o »zaštiti od erozije i bujica 

u Zakonu u vodama« te M. JOVANČEVI- 

ĆA o »selekciji i oplemenjivanju šumskog 

drveća u SR Makedoniji«. 

U trećem svesku, br. 7-9, N. š. donosi: 

VIDOVIĆ, N.: Identifikovanje gljiva — 

truležnica drveta; 

ĆEMALOVIĆ, M.: Zaštita šuma i hortikulturnih 

objekata od požara; 

MARKOVIĆ, Lj.: Utjecaj izvjesnih faktora 

na uspeh heterovegetativnog razmnožavanja 

domaćeg oraha (Juglans regia L.) 

u staklari; 

PANTIĆ Đ.: Problem koza u gazdovanju 

šumama, a u 

Tribini udruženog rada: 

OSTOJIĆ, P.: Osnovna organizacija udruženog 

rada te 

VUČJAK, S. i COMIC, R.: Glavni oblici 

organizovanja udruženog rada i njihovi 

osnovni zadaci. 

U okviru Simpoziuma i savjetovanja 

nalaze se dva priloga: 

ALIKALFIĆ, F.: Požari i koze — za šumu 

opasnost veća od samih gromova (diskusija 

na Savjetovanju o ulozi šume i šumske 

vegetacije u zaštiti čovjekove okoline 

u odnosu na Jadransko područje, održanog 

ožujka mj. 1976. god. u Zadru) i 

BIŠČEVIĆ A.: Inžinjeriski kadrovi u šumarstvu 

Bosne i Hercegovine i nekim zemljama 

Evrope. 

Četvrti svezak N. š. odnosno br. 10-12. 

sadrži: 

DIZDAREVIĆ, A.: Komparativna analiza 

prirašćivanja bijelog i crnog bora u kulturi 

»Bukva« na jalovištu površinskog u- 

gljenokopa rudnika Banovići; 

ERAK, S.: Odnos širine goda i normalne 

volumne težine smrčevine (Picea excelsa, 

Lk) sa silikatnog zemljišta iz Bunte (Bosna); 

REBAC, I.: Traktor BNT-75 — šumarski 

tip, položio ispit u praksi; 

GOLUBOVIĆ, U.: Ekonomsko valoriziranje 

primorskih šuma s različitih aspekata; 

ĆURIĆ, R.: Prinosi u nekim kulturama 

crnog bora na submediteranu Hercegovine; 

ŠINIK, N.: Primjena fotogrametrije u šumarstvu; 

DRUŠTVENE VIJESTI: »Zaključci XVI 

redovne skupštine SIT-a šumarstva i industrije 

za preradu drveta SR Bosne i 

Hercegovine« te »Prof Dr IBRAHIM KO- 

PČIĆ, istaknuti pripadnik šumarske struke 

— uz njegov odlazak u mirovinu«. 

Ovim godištem Narodni šumar navršio 

je 30 godina izlaženja i njime završuje 

svoj vijek, jer, na osnovu odluke XVI 

redovne skupštine SIT-a šumarstva i industrije 

za preradu drveta B i H, od 1. 

I 1977. godine izlazit će pod naslovom 

»Šumarstvo i prerada drveta«. 

Od ukupnog sadržaja izdvojili smo nekoliko 

priloga, koji su, po našem mišljenju, 

od šireg značaja ili kao zanimljiva 

informacija. Za neke i uz kritičke opaske. 

Iako elektrovodi moraju u šumi imati 

siguronosnu prosjeku u kojoj, razmak između 

voda i predmeta na zemlji mora za 

vodove do 110 kW iznositi 3 met., za vodove 

od 220 kW 3,75 met. a za vodove od 

380 kW 5 met. to ipak ne znači, da površine 

ispod njih moraju ostati biljnom 

proizvodnjom neiskorištene. Na elektrovodnim 

prosjecima može se uzgajati sve 

ono, što ne smanjuje sigurnost voda i 

ljudi koji se eventualno nađu ispod voda. 

R. ĆURIĆ u navedenom članku (u br. 1- 

-3) predlaže za korištenje takovih površina 

uzgoj niskih šuma u kraćoj ophodnji, 

uzgoj novogodišnjih ukrasnih drvaca, 

kulture lješnjaka, nasade malina, pa i uzgoj 

aromatskog i ljekovitog bilja. Onaj, 

koji dođe u priliku, da odgovori na traženje, 

što staviti u elektrovodne prosjeke, 

neće pogriješiti, ako konzultira i ovaj članak. 

M. ĆEMALOVIĆ je (u br. 1-3) dobro 

učinio, da je registrirao što je učinjeno 

na pošumljavanju za akumulaciju Jablanica 

(koja su nedovršena uglavnom stala 

1960. godine) i osvrnuo se na stanje 

bagremara, kojih je relativno najviše. 

Stanje bagremara ne zadovoljava, jer su 

za svoju starost pregusti, budući da se 

nisu provodile prorede. A gusti je sklop 

uvjetovao rast visokih i tankih stabala 

koja se izvijaju i lome pod težinom snijega 

i udara jačeg vjetra. 

Slažemo se s M. ĆIRIĆEM (u članku 

pedoloških karata u šumarstvu u br. 1-3), 

da »s porastom stepena intenzivnosti zahvata 

u prirodne biogeocenozenoze raste 

532

i opasnost od degradacije i razaranja zemljišta 

kao značajne komponente čovjekove 

prirodne sredine« te da »pedološko 

kartiranje ... zahtijeva mnogo specijalističkog 

znanja«, ali se ne možemo složiti 

da »šumarski stručnjak u praksi« ne bi 

mogao na osnovu pedološke karte utvrditi 

»kakve mogućnosti to zemljište pruža 

za izbor sistema gazdovanja, koje mjere 

mogu unaprijediti ekološko-proizvodnu 

vrijednost zemljišta, kakve opasnosti i 

ograničenja postoje pri korišćenju zemljišta 

u šumskoj proizvodnji itd.« 

Industrijska metoda proizvodnje sadnica, 

kao i industrijska sadnja na terenu, 

sastoji se u primjeni što većeg stupnja 

mehanizacije. Autor V. NEDOVIĆ (u 

br. 4-6) prikazuje načine proizvodnje sadnica 

lu posudama u sjevernoevropskim 

zemljama. 1 Međutim bilo bi vrijedno zabilježiti 

i naša iskustva na tom području, 

jer su proizvađači sadnica na Jadranskom 

području (npr. u Šumariji Zadar, a 

i dr., i sami racionalizirali proces uzgoj 

sadnica u posudama). Nedović sadnice u- 

zgojene u posudi označuje kao »sadnice 

sa obloženim korjenovim sistemom«, a 

to je u stvari ropski prijevod od »ballenpflanzen«, 

kako piše sam N. Zar nije bolje 

sadnica »u busu«, jer bus ili busen 

znači biljku iščupanu ili iskopanu sa zemljom 

oko korijena? 

Nakon temeljite analize »problema uzgoja 

koze u Jugoslaviji« ing. P. ZIANI-ja 

objavljene u Šum. listu 1964. god. (br. 7- 

-8), preostaju zapravo još samo izvještaji 

o efektima te zabrane za obnovu šumske 

vegetacije koja je bila degradirana u prvom 

redu brstom koza. Pa kao što je P. 

Ziani nakon prve dekade eliminiranja koze 

u pašnjačkom (bolje brsnom) uzgoju 

konstatirao puni uspjeh zabrane za obnovu 

vegetacije, to isto konstatira, 25 godina 

nakon zabrane, i Dr Đ. PANIĆ, (u 

br. 7-9), a posebno u završnoj rečenici da 

»praktično ne postoje šume u kojima koze 

nisu štetne«, te da je »s a v r e m e n o 

gazdovanje šumama nespojivo 

s pašom koza, jer jedno 

drugo isključuje«. Panić je iznio 

i pregled rješavanja kozarstva u Srbiji 

počam od 1841. sve do 1935. godine odnosno 

do donošenja »Uredbe o držanju koza«, 

koja je objavljena u »Službenom listu« 

br. 147. od 28. VI 1935. god. Cilj ove 

Uredbe bio je ograničiti držanja koza samo 

za domaću potrebu (jer se i tada uzgajala 

i u komercijalne svrhe s nekoliko 

1 Da se potsjetimo: O proizvodnji sadnica u tuljcima 

kod nas prvi zapis postoji iz 1953. god. u 

Šum. listu: »Upotreba krovne ljepenke za izradu 

tuljaka« od ing. D. Jedlowskog. 

stotina komada u stadu) i to po jedna 

koza po članu domaćinstva ali samo ona, 

koja su plaćala manje od 100 dinara neposrednog 

poreza godišnje. Međutim ne 

stoji navod Dr Panića, da ova Uredba nije 

bila primjenjena, jer se u Bosni počela 

s uspjehom primjenjivati i od naroda, 

je bar na području sadanjem Šumskog 

gospodarstva u Višegradu, bila dobro primljena. 

R. ĆURIĆ u radu »Prinosi u nekim kulturama 

crnog bora Ina submediteranu 

Hercegovine« (u br. 10-12) prikazao je 

taksacione elemente za dvije kulture crnog 

bora na lokalitetima uz put Bileće 

— Gacko. Jedna je kultura »Radački brijeg«, 

a druga »Krstače«. Nadmorska visina 

ovih kultura je oko 550 met. Geološka 

podloga kulture »Radački brijeg« su 

trijaski dolomiti, a »Krstače« mezozojski 

vapnenci. U doba mjerenja kulture su bile 

stare 23 godine, a od oko 5000 posađenih 

biljaka ostalo je u kulturi »Radački 

brijeg« 778 stabala po ha, a u kulturi 

»Krstače« 1599. Srednji promjer prve sastojine 

iznosio je 12, 9 cm a druge 12,7 

cm; srednja visina stabala 6,7 odnosno 

7,4 m js prosječnim prirastom 2,01 (Radački 

brijeg) i 3,32 m 3 (Krstače). Iz tih 

podataka proizlazi, da je kultura — sastojina 

»Krstače« uspješnija od kulture 

»Radački brijeg«, kojom konstatacijom i 

autor zaključuje svoj rad, time da je »Krstača« 

primjer kulture, koja osim zaštitne 

ima i proizvodnu funkciju. No to vrijedi 

samo za konkretan slučaj, a ne općenito. 

Ne općenito, jer iako je broj stabala 

različit tj. u »Radačkom brijegu« za 

polovinu je manji od broja stabala kulture 

»Krstača«, autor nije naveo razloge 

(ili pokušao obrazložiti ovoliku 

razliku broja stabala, iako ih je isti broj 

bio posađen). Na kraju treba podvući da 

autor s pravom preporuča sactniu i drugih 

svojta crnog bora tj. kalabrijskogkorzikanskog, 

od kojih se sjemena može 

nabaviti i u Istri, gdje je na jednom lokalitetu 

gotovo 50°/o imao veći debljinski 

prirast od »austrijskog« crnog bora. 2 

Površinskom kopom ugljena na području 

Titovih rudnika Kreka — Banovići 

do sada je zahvaćena površina od oko 

3600 ha, a do kraja 1985. godine predviđa 

se zahvat na daljnih cea 6000 ha što znači 

da bi jalovište zauzimalo površinu od 

blizu 10000 ha. U prednacrtu programa 

za rekultivaciju i prostorno uređenje o- 

vih površina predviđa se njihovo kultiviranje 

podizanje orašara i voćnjaka, ko- 

2 Vidi Sum. list, 1946., str. 107. — »Bilješke o 

crnom boru — brscu u Istri«. 

533

ištenje za proizvodnju stočne krme, za 

povrtnjake i za šumske sastojine (za ove 

oko 2000 ha). No na lokalitetu »Bukva« 

već je od 1959. do 1962. godine podignutu 

nešto preko 6 ha kultura bijelog i crnog 

bora te oko 2,5 bagremika. Kulture 

su podignute na »zemljištu vrlo malih 

proizvodnih mogućnosti, a zbog malog 

kapaciteta za vodu ... ljeti trpe od suše, 

a u proljeće, jesen i zimu izloženo je vlaženju«. 

Uz takve uslove gornja visina b. 

bora iznosi 8,55 m a crnog 5,8, srednjih 

promjera 10,6 cm (b. /bor) odnosno 9,27 

cm (c. bor) uz tekući volumni prirast b. 

bora 9,24 m 3 /ha a crnog 4,2 m 3 /ha. Prema 

tome t»do 18. godine starosti bijeli bor 

domaće provenijencije pokazao je znatno 

veću proizvodnu sposobnost u odnosu 

na crni bor«, konstatira autor A. DIZDA- 

REVIĆ (u br. 10-12. A kako je uspio bagrem? 

Doista bi bilo šteta, da ing. REBAC 

nije saopćio rezultate testiranja traktora 

BNT — 75 šumski tip, proizvod 

Tvornice »Bratstvo« iz Novog Travnika, 

a koji je izrađen »koordiniranom akcijom 

šumarske operative i tvornice »Bratstvo« 

u Novom Travniku«. To je traktor 

koji je »opremljen prednjom anglodozorskom 

daskom ALH-42. kojom se uspješno 

vrši prosjecanje terena ... izgradnja 

traktorskih vlaka ... meglanje trupaca 

... čišćenje saobraćajnica od snijega, 

blata »...« te sa »šumskim vitkom IN- 

GLAND 5000'2 ... kojim se može vršiti 

prikupljanje oblovine s udaljenosti do 150 

metara, a po potrebi i vuča oblovine do 

kamionskih putevi ...« tj. traktor koji u 

šumarstvu »možo biti korišten kroz čitavu 

godinu«. 

Informacija A. DIZDAREVIĆA o »određivanju 

uslova rada u sječi i izradi drvnih 

sor t; menata« (u br. 4-6) dobro će 

doći svakom radniku na iskorišćivanju 

šuma. Isto vrijedi i za »Prilog iznalaženju 

metoda za procjenu uslova rada u 

iskorištavanju šuma« M. MILOŠEVIĆA. 

Iz priloga »stručnih saopćenja« upozoravamo 

na informaciju R. ĆURIĆA (u 

^ 4-6) što sve bosanski Zakon o vodama 

sadrži o »zaštiti od erozije i bujica« 

te A. SELMANOVIĆA (u istom svesku) o 

kulturi crnog bora i smreka 80-godišnjeg 

Ibre Alagica kao primjer rada Tatara 

S a d i j e, referenta za šumarstvo u S. O. 

Kotor-Varoš, koji se posebno zalaže za 

»pošumljavanje golih površina i degradiranih 

šuma u građanskoj svojini«. 

3. U nekrolozima komemorirani 

su: 

U br. 1-3: 

Prof. Dr Emil GEORGIJEVIĆ (umro 5. 

IX 1975), 

Ing. Ivan DORIĆ (umro 20. VI 1975), 

Ing. Vsevolod ALABOVSKI (umro 29. I 

1976) i 

Ing. M. MARTIĆ (DIT šumarstva i industrije 

za preradu drva Sarajevo prigodom 

pete godišnjice njegove smrti); 

u br. 4-6: 

Ing. Aleksandar TRIFUNOVIĆ — Mika 

(umro u rujnu 1975) i 

Ing. Muharem KATANA (umro 9. VI 

1976); 

u br. 7-9: 

Ing. Husein IMANOVIĆ (umro početkom 

1976) i 

Ing. Vladimir ANĐIĆ (umro 21, IX 1976); 

u br. 10-12: 

Ing. Vjekoslav ŠIKIČ (umro 21. VII 1976). 

POLJOPRIVREDA I ŠUMARSTVO, god. 

XXII, 1. sv., Titograd 1976. 

Ovaj časopis izdaje Savez poljoprivrednih 

inžinjera i tehničara SR Crne Gore, 

ali je ujedno to i organ i Saveza šum. 

inž. i tehn. te Saveza veterinara i veterinarskih 

tehničara Crne Gore. U ovom 

svesku od ukupno 9 radova iz šumarstva 

je jedan — Mr VeHzara VELIMIROVI- 

ĆA: Riđa borova zolja — Neodiprion sertifer 

Geofer na borovima u okolini Titograda. 

Autor je obradio pojavu, biologiju 

i štete koja ova, riđa borova, osa listarica 

čini u borovim sastojinama u okolini 

Titograda. Autor je u toku dvije aodine, 

1972. i 1973., utvrdio, da osa najčešće 

polaže 10 — 24 jajašca na jednu iglicu 

što je više nego to navodi ZIVOJI- 

NOVIĆ (Šumarska entomologija, Beograd, 

1948), kod kojeg taj broj iznosi 5 

— 15 komada. Larvice su se ispilile kraiem 

ožujka i tokom travnja mjeseca, što 

ie opet prije nego li ie to navedeno u 

Šumarskoj enciklopediji (II sv., str. 196), 

po kojoj se piljenje vrši tokom svibnja 

mjeseca. I još jedan novi podatak u odnosu 

na podatke u Š. E. a taj je, da su 

uglavnom bili napadnuti P. 

maritima i P. halepensis. Nažalost autor 

nije pobliže označio u kojoj su mjeri ove 

dvije vrste bile jače napadnute nego P. 

534

nigra i P. pinea, koji se nalaze u istim 

sastojinama. Autor konstatira, da ova o- 

sa »pored borovog litijaša (Cnetocampa 

pityocampa Schiff.) predstavlja opasnu 

štetočinu borova, koja mjestimično pričinjava 

značajnije štete«. Vrijedno je zabilježiti 

i činjenicu da »u gustom zasadu, 

gdje su borovi praktično toliko gusto posađeni 

da su im grane izmješane« samo 

»pojedini borovi ... bili toliko napadnuti 

da je na njima bila izazvana potpuna golobrst, 

dok je na drugim stablima odmah 

uz njih napad bio samo djelimičan, ili 

ga, čak, nije ni bilo. ... To su pretežno 

bili manji bujni borovi. ... a pagusjenice 

su se uglavnom hranile na matičnim 

stablima gdje su se i ispilile«. 

Od ostalih članaka navodimo još rad 

R. ERBENA i M. ŽARIĆA, s Prirodoslovno- 

matematičkog fakulteta Sveučilišta u 

Zagrebu: Rotatorija u potocima Zagrebačke 

gore (Medvednice) u odnosu na organsko 

opterećenje, jer u neku ruku 

predstavlja dopunu u Šum. listu (br. 4-6/ 

1975) objavljenog izvještaja MEŠTROVIĆ 

— MUNJKO o »preliminarnim ispitivanjima 

utjecaja suhog otpalog lišća na 

kvalitetu površinskih voda kod slabog 

protoka«, to više što su Erben — Žarić 

obradili potoke Črnomerec, Medveščak i 

Štefanovec, koji nisu obuhvaćeni u radu 

Meštrović-Munjko. 

ŠUMARSKI PREGLED, god. XXIV, 

Skopje 1976. 

Dvadesetičetvrto godište »Šumarskog 

pregleda« — organa 'Saveza inžinjera i 

tehničara šumarstva i industrije za preradu 

drva SR Makedonije izašao je u 

dva sveska. 

1. Prvi svezak sadrži: 

POPNIKOLA, N.: Dosadašnja iskustva na 

selekciji i heterogenerativnom razmnožavanju 

najvažniji šumskih vrsta za SR Makedoniju; 

VIDAKOVIĆ, M. ,et al.: Model projekta 

oplemenjivanja crnog bora; 

MICEVSKI, Lj.: Dedroflora na sjevernim 

padinama Karadžice; 

Saopćenja i 

Domaća literatura. 

IVANOV, BI.: Laboratorijska istraživanja 

o Compoplex submarginatus Bridgom., 

parazitu na Rhyacionia buoliana Schiff.; 

DIMOVSKI, I.: Uslovi tala u skopskim 

staklenicima i pojava fuzarioze na karanfilu; 

Iz prikaza N. Popnikole saznajemo, 

da je u SR Makedoniji rad na selekciji 

(sjemenskih baza i plus stabala) započeto 

1959. godine, ali je veći zamah dobio 

iza 1964. godine tj. nakon osnivanja 

Sekcije za genetiku u okviru Zajednice 

za šumarska istraživanja u Jugoslaviji. 

U »masovnoj« selekciji izdvojeno je 46 

objekata bruto površine cea 500 ha, od 

čega za jelu 12, moliku 2, crni bor 16, bijeli 

bor 7, bukvu 6, hrast 1, brezu 1 i bagrem 

1, a u »individualnoj« selekciji 177 

plus stabala četinjača i 226 ,plus stabala 

listača. Osim spomenutih vrsta za plus 

stabla od četinjače izdvojena su i stabla 

smreke (21), a od listača osim raznih hrastova 

i gorskog javora (16), bijele johe 

(2), orijentalne platane (2), velelisne lipe 

(8), pitomog kestena (7) i 46 stabala raznih 

vrsta topola. Dani su i podaci o heterogenom 

razmnožavanju cjepljenjem te 

o osnivanju sjemenskih plantaža. 

Na sastanku Sekcije za šumarsku genetiku 

Zajednice istraživalačkih organizacija 

u šumarstvu i drvnoj industriji 

Jugoslavije u Foči listopada 1974. godine 

M. Vidaković, A. Tucović i N. 

P o p n i k o 1 a zaduženi su da izrade »jedan 

model prijedloga projekta oplemenjivanja 

jedne vrste«. Za model autori 

su izabrali »našu autohtonu 

i važnu vrstu Pinus nigra Arn.«. koja 

je »jako varijabilna«. Autori predlažu 

rad s 93 plus stabla s područja cijele 

Jugoslavije osim s područja 

»našeg mediterana i toplijeg submediterana« 

odnosno »... u pokus bi trebalo u- 

ključiti i dalmatinski crni bor 

... u koliko se želi intenzivirati proizvodnja 

...« na tom području. Smatramo, da 

bi i crni bor s područja primorskog Kraškog 

područja i otoka trebalo ukliučiti 

u ova istraživanja, jer ako se danas momentalno 

ne predviđa »intenziviranje proizvodnje« 

na tom području ne znači, da 

to neće uslijediti sutra. . . 

Blago je Ivanov saopćava o mogućnosti 

laboratorijskog uzgoja endoparazita 

borovog savijača ose Compoplex submarginatus 

te o dužini života imaga ose 

uz hranu s 10 8 /o rastvorom imelbrosina 

od 1-14 dana (u prosjeku 6,25) mužjaka, 

a 2-16 dana (u prosjeku 9,17) ženke. 

U »Domaćoj literaturi« M. Kamilovski 

pozitivno je ocijenio knjigu O. 

ŽUNKA: Protupažarna zaštita šuma 1 , koja 

ne samo da zadovoljava potrebe stručnjaka 

koji se zanimaju za šumske poža- 

535

e, nego je i dobar priručnik za druga 

lica koja na bilo koji način dolaze u dodir 

sa šumom«. 

2. U drugom svesku, pored Saopćenja, 

nalaze se ovi radovi: 

KAMILOVSKI, S.: Prilog za klasifikaciju 

šumskih požara; 

MIRČEVSKI, S.: Utjecaj jačine otvaranja 

sastojine te ekspozicije na prirodno pomlađivanje 

jele (Abies alba, Mill.); 

STEFČEVSKI, J. et al.: Nekoja fizičkokemijska 

i mikrobiološka svojstva uvezenog 

treseta za uzgoj sadnica u paperpot-u. 

IVANOV, B.: Borov savijač (Rhyacionia 

buoliana Schiff) u Makedoniji. 

S. Mirčevski izvršio je, kao jzadatak 

Šumarskog instituta u Skopju i Fonda 

za financiranje znanstvenog rada SR 

Makedonije, istraživanja u utjecaju veličine 

otvorene plohe u sastojinama jele 

na prirodno pomlađivanje te vrste. Otvorena 

površina kretala se između 400 i 

1600 m- odnosno jedna do dvije i pol visine 

okolnih stabala. Pokus jje pokazao, 

da su »najpovoljniji uslovi za 

obnovu u malim grupama, koje na južnoj 

izloženosti nisu veće od 400 m 2 , a na 

sjevernoj od 800 m 2 . Na površinama većim 

od 1200 m 2 na sjevernoj izloženosti 

nastaje zatravnjivanje (s Agrostis vulgaris 

i dr. vrstama), a na južnoj se javlja 

paprat (Pteridium aquilinum)) i borovica 

(Juniperus communis). Međutim autor nije 

naveo ni lokalitete ni stanišne prilike 

pokusnih ploha! 

B. Ivanov iznio je rezultate šestogodišnjih 

(1970-75) istraživanja razvoja borovog 

savijača na osam lokaliteta borovih 

šuma u Makedoniji i u laboratoriju. 

Dok se u literaturi za broj jaja jedne leptiriće 

navodi 80-82 komada, Ivanov je ustanovio 

da prosjek iznosi 92 jaja, u rasponu 

od 50 do 220 u prirodi, a u laboratorijskim 

uslovima jedna ženka dala je 

276 jajašca. Ženka polaže jajašca na iglice 

u nizu 2-14 komada a ispiljene gusjenice 

do prvog presvlačenja se hrane nježnim 

tkivom pri dnu iglice, koje kasnije 

pocrvene i osuše. Tek nakon prvog presvlačenja 

prelaze u pupove. Autor je borovog 

savijača nalazio na bijelom i crnom 

boru i to redovno u starosti od 6 

-14 godina, ali i na mlađim od 6 i starijim 

od 14 godina. Sto više, u rasadniku Šum. 

gospodarstva »Bor« u Kavadarcima savijač 

je napao i dvogodišnje sadnice. 

Iz »saopćenja« bilježimo neke »Konstatacije 

i preporuke« sa Savjetovanja 

1 Vidi i Š. 1., br. 1-2/77., str. 75. 

»Gospodarenja sa šumama crnog 

i bijelog bora u SR Makedoniji«, 

koje je, u organizaciji Šumarske 

komore Makedonije i Saveza inženjera 

i tehničara šumarstva i industrije za 

preradu drva SR Makedonije, održano 

rujna 1966. godine u Kavadarcima. Na 

tom savjetovanju konstatirano je, da sadnja 

površina od 30000 ha šuma crnog i bijelog 

bora (s masom od preko 3800000 m 3 

i prosjekom od 126 m 3 /ha ne odgovara 

potencijalnim mogućnostima uzgajanja o- 

vih dviju vrsta, a posebno crnog u Makedoniji, 

tj. postoje stvarne mogućnosti 

da se površine šuma ovih vrsta povećaju. 

Nadalje, između ostalog, konstatirano 

je, da »tamo gdje je paša bila na vrijeme 

isključena, problem prirodnog pomlađivanja 

nije bio akutan«. Kao najbolji 

način gospodarenja sa sastojinama crnog 

i bijelog bora preporuča se grupimični 

s podmladnim periodom od 40 i više godina 

uz optimalno otvaranje stare sastojine 

s krugovima promjera 2/3 visine starih 

stabala. No na strmim terenima i u 

subapinskom pojasu treba primijeniti 

stablično gospodarenje. Površine na kojima 

se ne javlja prirodni 

treba umjetno pošumiti. 

podmladak 

ŠUMARSTVO — Časopis za šumarstvo, 

preradu drveta, pejzažnu arhitekturu i 

vodoprivredu erozionih područja, god. 

XIX, Beograd 1976. 

»ŠUMARSTVO« je organ Saveza inženjera 

i tehničara šumarstva i industrije 

za preradu drveta SR Srbije i godišnje 

izlazi u 6 brojeva, a sadržaj ovog, XIX, 

godišta dijelom prikazujemo iznošenjem 

osnovnih podataka pojedinih priloga a 

dijelom nabrajanjem samo naslova priloga. 

1. TUCOVIĆ, A. STILINOVIĆ, S.: P i- 

nus contorta Dougl. nova gajena 

sjeveroamerička vrsta 

bora u SR Srbiji (br. 1). Prirodni 

areal ovog bora nalazi se u zapadnom dijelu 

Sjeverne Amerike između 31° i 64° 

sjev. geogr. širine a zapadno od 105° (na 

jugu) odnosno 115° (u srednjem dijelu) 

istočne dužine od Gr. a u rasponu nadmorskih 

visina između 500 i 3500 met. 

Autori su mišljenja, da se P. contorta u 

Europi počeo saditi tek unazad pedesetak 

godina, a u Srbiji »od autora uočena 

je samo jedna grupacija« ove vrste i to 

na Oplencu kraj Topole (naše je mišljenje 

ne samo u Srbiji nego i u Jugoslaviji 

uopće). Ova kultura na Oplencu nalazi 

536

se na staništu šume .hrasta kitnjaka i crnog 

jasena Gajić, a sastoji se od 51 

stabla. Stabla P. c. u ovoj kulturi su vrlo 

varijabilna, pa se npr., dimenzije stabla 

u 43. godini kreću od 3 do 11,5 met. 

visine a pp od 8 do 20 cm te su u cijelosti 

»znatno manja od stabala munike i 

crnog bora, odgajenih na istom staništu«. 

Iz tih činjenica proizlazi preporuka autora, 

da P. contorta ne treba masovno uzgajati 

na takvim staništima već samo »osnivati 

oglede skromnijih razmera i prvenstveno 

na planinskim staništima koja 

ovoj vrsti više odgovaraju«. 

RADOVANOVIĆ, Ž. i ĆURIĆ, R.: Analiza 

razvitka bijelog bora u 

šumskoj kulturi »Jelino brdo« 

kod Pala (br. 1.). Kultura bijelog bora 

na Jelinom brdu podignuta je u periodu 

1956-1958. godine na površini 21,6 ha kao 

jedna od kultura ove vrste u periodu, kada 

se uz crni bor za pošumljavanje forsirao 

i bijeli bor. U starosti od 20 godina, 

kako su pokazala snimanja na pokusnoj 

plohi, od cea 5000 posađenih dvogodišnjih 

neškolovanih sadnica bilo je 2159 

stabala s temeljnicom po ha 31,66 m 2 i 

drvnom masom od 134,748 m 3 odnosno 

prosječnim dobnim prirastom 6,7 m 3 . S 

takvim prirastom ova sastojina 'premašuje 

I bonitet za ovu vrst po prirasno- 

-prihodnim tablicama WIEDEMANN-a o- 

sim visine koja odgovara I bonitetu. 

Iz rada (u br. 3), »Fiziološke karakteristike 

šišarica crnog 

bora (Pinus nigra Arn.) u vezi 

s bojom njihovih ljuspi« LJ. 

MARKOVIČA saznajemo, da kakvoća sjemena 

crnog bora ne ovisi o boji češera 

(češeri su bili svjetlosmeđe, crnozelene i 

crne (boje). Jedino se svjetlosmeđe šišarice 

teže otvaraju od onih druge boje, pa 

u njima »ostaje visok procenat neistrušenog 

semena čak i na 'graničnim vrednostima 

temperature«. Kako su svjetlosmeđi 

češeri imali u svježem stanju manje 

vlage nego oni ostalih dviju grupa 

znači, da su prerano brani, a brani 

su 19. i 20. XI (1974. god.). Ovo tvrdim 

na osnovu rezultata vlastitih ispitivanja 

provedenih 1948. i 1949. godine s 

češerima crnog bora iz šume Surdup 

(Kninska Dinara) i šume Borovača (ogranak 

Svilaje kod Muca). Ta su ispitivanja 

pokazala, da su se češeri brani krajem 

prosinca mjeseca u procesu trušenja 

sjemena umjetnim zagrijavanjem (ne 

na suncu) brže i potpunije otvorili nego 

oni ubrani u studenome. I ne isamo to. 

Češeri ubrani u XII mj. u proljeće slijedeće 

godine otvarali se i na sobnoj temperaturi, 

dok su oni ubrani u XI mj. ostati 

trajno zatvoreni. 

Površina sastojina četinjača u AP Vojvodini 

iznosi 4653 ha odnosno samo 3°/o 

cjelokupnog šumskog (fonda te Autonomne 

pokrajine. Daleko pretežni dio, 92°/o, 

četinjača nalaze se na Deliblatskim i Subotičkim 

pijescima a od ostalih 8% 7,5 ,!) /o 

otpada na sastojine u Fruškoj i Vršačkoj 

gori a 0,5"Vo u ostalom području vojvođanske 

ravnice. D. BLAGOJEVIĆ, u br. 

2, saopćava »podatke o četinjarskoj 

kulturi u šumi »»B a g r e- 

m a r a«« na ravnici Vojvodine« 

(nedaleko Bačke Palanke). U tom šumskom 

kompleksu u proljeće 1965. godine 

posađeno je 1033 sadnica Pinus strobusa 

L., Picea excelsa Link., Pseudotsuga Douglasii 

Carr., Cedrus atlantica

terijala za šumsku proizvodnju« bilo u- 

pisano 114 organizacija. Šezdeset sedam 

organizacija udruženog rada imalo je 204 

rasadnika površine 417 ha, a 47 organizacija 

'Pokreta gorana imalo je 115 

rasadnika površine 84 ha. Površina rasadnika 

organizacija udruženog rada kretale 

se od 0,10 do 14,00 ha a Pokreta gorana 

od 0,05 do 7,00 ha. U tim rasadnicima 

u 1975. godini proizvedeno je 13.7 milijuna 

sadnica listača i 43, 5 milijuna 

sadnica četinjača, od čega je iste godine 

upotrebljeno 9,3 mil. listača a 17,6 mil. 

četinjača. 

U cilju proučavanja djelovania vodne 

erozije na ogoljenim terenima i moqućnostima 

sprečavanja erozije u Institutu 

za šumarstvo i drvnu industriju u Beogradu 

postoji i posebno Odeljenje za e- 

roziju i melioraciju. Na terenu je u periodu 

1966 — 68. godine osnovana 8 »Eksperimentalnih 

stanica za proučavanje o- 

ticanja i zemljišnih gubitaka«. O podacima 

koji sa dobiveni na području eksperimentalne 

stanice »Rudnik« saopćava 

M. ĐOROVIĆ u »Prilogu proučavanja 

intenziteta vodne erozije 

na planini Rudnik« (br. 1). 

Do sada su »maksimalni gubici zemljišta 

zabeleženi na nagibu oH 20° i to pod 

kukuruzom« a iznose 1.6 t/ha, što je »daleko 

ispod erozione tolerancije koja se 

ceni na 2,5 do 12.3 t/ha godišnje^. Inače 

na području ispitivanja, a to je izvorišni 

dio rijeke Jasenice, lijeve pritoke Velike 

Morave, na nagibu od 20' količina odnijetog 

tla iz šume, livade, pšenice i kukuruza 

odnose se kao 1,00:1,34:1.70:18,00. 

Autor je saopćio i funkcije za izračunavanje 

otoka vode i odnošenja tla za nabrojene 

kulture. 

S. NIKOLIĆ, S.. SAJIĆ, M. i MACAN, 

G. u radu, objavljenom u br. 6, »Proučavanje 

efikasnosti pripreme 

savremene tehnologiie u i s- 

korišćavanju šuma ŠOD Šumarskog 

fakulteta na Goču« prikazali 

su »rezultate eksperimentalne proizvodnje« 

odnosno izrade metarskog (ogrjevnog, 

celuloznog) drva u šumskom stovarištu 

mjesto kod panja tj. da se na 

stovarište dopremi i oblovina koja će izrađivati 

u kratke Sortimente. U njihovom 

slučaju neposredni troškovi dopreme od 

panja do šumskog stovarišta tj. troškovi 

bez pogonske i upravne režije, akumulacije 

i si. iznosili privlačenjem traktorom 

26,75 din/jedinica privlačenjem zapregom 

47, 55 din./jedinica a iznošenjem izrađenog 

drva konjima 81,90 din./prm. 

U »Šumarstvu« br. 6/75. M. GLIŠIČ objavio 

je rad »Šumske fitocenozc 

privredne jedinice« »Stara 

planina I« »(Š i r o k e Luke) i uzgojni 

problemi u njihov om g a- 

zdovanju«, koji je izazvao reakciju 

M. DRAŽICA (Osvrt na uzgojnu problematiku 

u članku »Šumske fitocenoze itd.) 

1 R. MIĆIĆA (Osvrt na članak »Šumske 

fitocenoze itd.), oba objavljena u br. 2/ 

1977. U br. 4-5/77. M. GLIŠIĆ odgovara 

na primjedbe ovih kritičara njegovih postavki. 

2. Uz materijale u rubrici »Iz društvenog 

života« i »Pregled stručne 

štampe« u ovom godištu »Šumarstva« 

nalaze se i ovi prilozi: 

U br. 1: 

JANKOVIĆ, A. i LUBARDIĆ, S.: Minimalna 

realna greška merenja linearnih mcra 

u finalnoj obradi drveta; 

ĐORĐEVIĆ, D.: Oživljavanje reznica malolisne 

kaline (Ligustrum ovalifolium Hassk) 

'i razviće adventivnih žila na njima 

u zavisnosti od položaia donieg reza; 

MARINKOVIĆ, Z. i GODINA, F.: Interna 

raspodela dohotka i ličnih dohodaka 

kao faktor veće produktivnosti rada i jačanja 

materijalne osnove udruženog rada 

i 

STARCEVIĆ, N.: Opasnosti od požara i 

eksplozijama U lakirnicama, oba kao »a letu 

e 1 n i problemi za diskusij 

u«; 

U br. 2: 

STAMENKOVIĆ, V. i MIŠČEVIĆ, V.: Debljina 

i veličina debljinskog prirasta jelovih 

stabala na raznim visinama i stranama 

vretena stabla; 

ATANACKOVIĆ, Z.: Lečenje bresta od 

Holandske bolesti ubrizgavanjem pesticima 

i 

MIHAILOVIĆ, I.: Privredni značaj lova 

u Timočkom regionu. 

U br. 3: 

LUKIĆ — SIMONOVIĆ, N.: Prilog poznavanju 

tehnoloških svojstava afričkih 

vrsta drveta; 

NIKOLIĆ, M.: Uticaj smanjenja prečnika 

trupca pri Ijuštenju na kvalitet furnira; 

JANKOVIĆ, A. i LUBARDIĆ. S.: Dugačko 

pomično merilo za merenie linearnih mera 

iznad 250 do 2000 mm u finalnoj drvnoj 

industriji; 

JODAL, L: Prve svetlosne klopke u službi 

zaštite šuma na području SAP Vojvodine; 

538

SIMIĆ, N.: Pančićeva nagodba sa Sovjetom; 

TANASKOVIĆ, S.: Uvođenje visokomehanizovanih 

metoda rada u eksploataciji 

šuma u Švedskoj te u 

»aktuelnim problemima za diskusiju« 

PANIĆ, Đ.: Osvrt na problem gazdovanja 

šumama na kojima postoji pravo svojine 

u SR Srbiji van pokrajina, i 

JEFTIĆ, M.: Izvođački planovi gazdovanja 

u šumama. 

U br. 4-5: 

JOVANOVIĆ, M. i TUCOVIĆ, A.: Ogledi 

na ukrštanju i samooprašivanju joha (Alnus 

spp); 

LUKIĆ — SIMONOVIĆ, N. i SOSKIĆ, 

B.: Prilog poznavanju tehnoloških svojstava 

afričkih vrsta drveta; 

MAKSIMOVIĆ. M., JOVANOVIĆ, M. i 

RADIVOJEVIĆ, S.: Borba protiv mrazovca 

u sremskim šumama; 

BLAGOJEVIĆ, D.: Neka zapažanja po pitanju 

zaštite vojvođanske ravnice sa zasadima 

šumskog drveća; 

VJ.ADISAVLJEVIĆ. S.: Radovi na gajenju 

i iskorišćavanju šuma u SR Srbiji u 

periodi 1971-1975. god.; 

SISOJEVIĆ, D.: Pojava trećeg sudovnog 

snopića u četinama klonova u semenskoj 

plantaži belog bora »Rakovica« kod Sarajeva; 

MILOSAVLJEVIĆ, R.: Performanse rasprskivače 

za primenu insekticida avionom 

u cilju suzbijanja šumskih insekata; 

i 

RADOJČIĆ, B.: Novi oblik organizacije 

informacione delatnosti. 

U br. 6: 

MARKOVIĆ. LJ.,: Značaj krupnoće plodova 

domaćeg oraha u proizvodnji sadnog 

materiiala i testiranju generativnog 

potomstva plus stabala; 

NIKOLIĆ, M. i ČOJBASIĆ, S.: Preliminarno 

istraživanje procenta iskorišćenia 

kod bukovih cepanica u zavisnosti od njihovog 

oblika i dimenzija ako se prerađuju 

rezanjem; 

STARČEVIĆ, N.: Starost i povređivanje 

u šumarstvu i smernice za preduzimanje 

daljih mera zaštite na radu; 

KAZANDŽIĆ, Ž.: Neka zapažanja pri izradi 

tablica pada nrečnika stabla, te 

»aktuelni problemi za diskus 

i j u«: 

BUNUŠEVAC, T.: Šumski fond Beograda 

i problemi njegovog korišćenia u rekreacione 

i turističke svrhe. 

»TOPOLA« — Bilten Jugoslavenske nacionalne 

komisije za topolu, god. XX, Beograd 

1976. 

U 1976. godini izašla su dva sveska časopisa 

»TOPOLA« i to br. 109-110. i 111- 

-112. 

Prvi svezak sadrži: 

I. HERPKA: Karakteristike varijabilnosti 

nominalne volumne težine drveta klonova 

topole u odnosu na različite izvore 

uzoraka. 

M. KORAĆ i Z. LAZAREVIĆ: Trajanje 

klijavosti semena nekih vrsta vrba u zavisnosti 

temperature čuvanja, u kojem 

su saopćeni rezultati ispitivanja za četiri 

vrste (Salix purpurea L., Salix caprea 

L., Salix trianda 1. i Salix alba L.). Ova 

su ispitivanja pokazala, da se čuvanjem 

sjemena ovih vrsta na temperaturi od 0 :i 

Ć dobra klijavost, 50 i više postotaka, 

može održati i preko 6 mjeseci, dok čuvanjem 

na sobnoj temperaturi klijavost 

opada za 5 — 6 puta brže, a od S. albe 

i S. triande nakon mjesec dana potuno 

je izgubilo klijavost. 

R. ČURIĆ: Mogućnost uzgoja topola na 

neiskorišćenim proizvodnim prostorima 

u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom 

na regiona Hercegovine. Takove mogućnosti 

postoje, posebno u obliku drvoreda 

duž vodotoka i nuteva (oko 1000 km 

s potencijalnom godišniom proizvodnjom 

— prirastom od oko 6000 m 3 drvne mase), 

ali »organizovanost proizvodnje i kon 

tinuitet akcije na podizanju nasada topola 

moguće je postići jedino u sklopu 

krupnih integracionih sistema kao što su 

Šip »ŠIPAD«, »KRIVAJA«, »INCEL« i dr. 

kod kojih se integrplno koristi drvna 

masa kao sirovina, gdie bi se ujedno riješio 

problem konstrukcije i financijaranja 

ovih radova«, završuje autor svoj 

članak. 1 

S. PLAVŠIĆ: Stanje mekih lišćara u Sremu 

1865. godine, dano na osnovu oodataka 

gospodarske osnove iz te godine za 

šume srijemske Posavine tj. šume tadanje 

Vojne krajine. 

P. VRATARIĆ i J. SIKORA: Ekonomske 

efektnosti mehaniziranog i ručnog bušenja 

jama za duboku sadnju topola sa 

završetkom da »kod propisane dubine bušenja 

jama 3 m mehanizirani agregat 

Ellettari« »zamjenjuje« »21 (20,38) rad- 

1 Brzina rasta topola dana je p imjerom jednog 

j a b 1 a na: u 47. godini pp iznosio ie 68 cm, visina 

32 m, a masa 4,32 m :1 . Samo nije jasno, da li 

je to crni i'i žuti jablan, jer uz naznaku »crni« stoji 

»Populus trevestina«. 

539

nika uz smanjenje cijene koštanja bušenja 

jama za 344'%«. 

G. FRISON: Istraživanja gnojidbe topolovih 

rasadnika (za Populus x euroamericana 

Dođe — Guinieir, clon 1-24 u Italiji). 

Ti su pokusi pokazali da »premda 

gnojidba daje signifikanto pozitivne e- 

fekte na bio-masu i na neke njene karakteristike, 

na normalnim tlima ona ne 

daje praktično važne rezultate kao što je 

utjecaj na količinu dobivenih jednogodišnjih 

prutova ...«, a ... »nije utjecala 

ni na sposobnost zakorjenjavanja prutova 

i sadnica«. 

B. MARINKOVIĆ: Studijsko putovanje u 

Italiju (1975. god.) 

* * * Odluka o dodjeli povelja za rad na 

unapređenju topolarstvo Jug. nac. komi- 

Izdavači i suradnici u izdavanju časopisa 

(6 dvobroja godišnje) su »DRVNA IN 

DUSTRIJA« Institut za drvo, Šumarski 

fakultet, Zajednica šumarstva, prerade 

drva i prometa drvnim proizvodima i papirom 

te »EXPORDRVO«, svi iz Zagreba. 

»Drvna industrija« deklarira se kao 

»časopis za pitanje eksploatacije šuma, 

mehaničke i kemijske prerade drva te 

trgovine drvom i finalnim drvnim proizvodima«, 

ali je materijala iz eksploatacije 

vrlo malo (u 1976. godini svega dva). 

Međutim to ne znači da ni šumari u šumskoj 

proizvodnji, pa i inspekcije, ne nalaze 

zanimljivih ili potrebnih informacija, 

posebno sada kada se šumarsko-drvarska 

djelatnost povezuje u vidu Zajednice 

ili, što više, i u »poslovne sisteme šumarstva, 

industrije za preradu drva i 

prometa« tj. od proizvodnje do prodaje 

(upotrebe) krajnjeg proizvoda sirovine — 

drva. U »D. I.« naći će se i podataka o 

suvremenom iskorišćivanju drva kao sirovine 

poput onih u uvodnom članku Dr. 

M. BREŽNJAKA (u br. 3-4/1975) »Otpadak 

— ostatak — nusproizvod ...« koje 

... »upravo antologijski prikazuju historiju 

pilanskih otpadaka: waste — prošlost; 

residue — sadašnjost; by product 

— budućnost«, a koje su izrečene na Simpoziju 

o modernizaciji pilanarstva održanom 

1974. godine u Ženevi u organizasije 

za topolu, a povodom jubilarne 20- 

-godišnjice osnivanja i rada te Komisije. 

Povelja je dodjeljena 44 radnoj organizaciji 

(od čega 13 u SR Hrvatskoj i 1 u Italiji 

— Institute di sperimentazione per 

la pioppicolture, Casale Monferrato) i 179 

pojedinačnih (od čega 64 u SR Hrvatskoj, 

a 1 u Kanadu — Dr. L. Žufi). 

Konačno je dan prikaz JN komisije za topolu 

u periodu 1971-1975. godina i »Pregled 

održanih sjednica JN komisije za topolu 

od 1973. godine«. 

Dvobroj 111-112. sadrži samo prikaz 

XVIII zasjedanja radne grupe 

za bolesti topola Međunarodne 

komisije za topolu«, koji je održan od 29. 

IX do 3. X 1975. u Jugoslaviji. 

Oskar Piškorić 

DRVNA INDUSTRIJA GOD. XXVII, 

Zagreb, 1976. 

čiji Komisije za drvo Evropske ekonomske 

komisije Ujedinjenih naroda u Ženevi. 

Za iskorišćivanje šuma vrijedno se upoznati 

s prilozima: 

— Orešković — Perišić: Primjena mehanizacije 

kod utovara drva u plovne objekte, 

(br. 11/12), i 

— Kovačević S.: Zaštita trupaca i piljene 

građe protiv truleži i insekata (br. 

5/6). 

Inženjeri M. OREŠKOVIĆ i M. PERI 

ŠIĆ, na radu u Kombinatu »Belišće« prikazali 

su rezultate svojih istraživanja u 

ekonomičnosti utovara drva pomoću ploveće 

dizalice s pogonskom Isnagom od 

150 KS. Dok je dnevni učinak (za 8-satni 

radni dan) ručnim utovarom po radniku 

10 m 3 , učinak utovara dizalicom iznosi 

60 m 8 ; za utovar prostornog drva ta je 

razlika i veća, jer dnevni učinak ručnim 

utovarom iznosi 12,5 pr. met, a dizalicom 

150 pr. met. Kao jednu od prednosti 

utovara dizalicom autori navode i mogućnost 

»uvođenja |kontinuiranih sječa 

preko čitave godine, praktički nezađržavanje 

sirovine na stovarištima isporučioca 

i prerađivača drva, stvaranje uvjeta 

za relativno malo angažiranje obrtnih 

sredstava i kod isporučioca i prerađivača 

drvne sirovine«. 

Dr S. KOVAĆEVIĆ nakon općeg osvrta 

na primjenu zaštitnih sredstava za trupce 

i piljenu građu protiv truleži i insekata, 

posebno je obradio primjenu sredsta- 

540

Sajamska hala u Klagenfurtu izgrađena od prednapregniutog drva 

va Basilleum PO. Ovo se sredstvo može 

primijeniti i protiv pojava modrenja kod 

četinjača, iako je za crnoborovinu Kadovoljava 

i dovoljno provjetravanje posječenog 

drva 1 . 

F. HALUSEK, u br. 3-4 pod naslovom 

»Poslovni sistem šumarstva, 


prometa Osijek«, informirao o osnivanju 

istoimene radne organizacije za 

Slavoniju i Baranju (samoupravnim sporazumom 

o udruživanju rada i sredstava 

na načelima Ustava SFRJ i SRH. Osnivačka 

skupština Poslovnog sistema šumarstva, 


prometa u Osijeku održana je 22. III 1976. 

godine u Osijeku i sistemu su pristupile 

24 radne organizacije s područja Slavonije 

i Baranje sa 103 OOUR-a i 17800 zaposlenih. 

Ova organizacija nije »zatvorena« 

tj. njezini članovi mogu biti i istovrsne 

organizacije udruženog rada nezavisno 

od njihovog sjedišta. Kao najznačajnije 

ciljeve ove organizacije navodimo 

»zajedničko programiranje razvoja (sred- 

1 Vidi i »Narodni šumar«, 1951. god., br. 7-8. — 

O. Piškorić: o crnom boru i crnoborovini. 

njoročno i dugoročno) na bazi usklađivanje 

sirovinske baze šumarstva, industrije 

za preradu drva i prometa« te »zajedničko 

ulaganje na bazi usklađenih 

programa razvoja«. Samoupravnim sporazumom 

obuhvaćen je i »razvoj lovne 

privrede i lovnog turizma«. Informacija 

sadrži i »ekonomske potencijale članica 

Sistema« na bazi 1975 god. tj. ukupan 

fond drvne mase, neto raspoloživu masu 

za sječu, po načinu iskorišćivanja (piljena 

građa, furnir, građevna stolarija, iverice, 

papir itd.) te financijske pokazatelje. 

A. ILIĆ informira o »nezadovoljavajućim 

rezultatima poslovanja u 1975. godini« 

(u br. 3/4), o »usklađivanju razvoja 

do 1980. godine u reprodukcionom kompleksu 

šumarstva i industrije za preradu 

drva SRH« (u br. 34) te o »razvoju 

šumarstva i prerade drva do 1985. godine« 

(u br. 5/6), aD. Oreščanino »tržištu 

drvnih proizvoda početkom II kvartala 

1976. godine« (u br. 5/6). 

F. ŠTAJDUHAR (nastavlja s prikazom 

stranih vrsta drveća, prvenstvo tropskih 

područja, uz podatke o dendrološkim o- 

sobinama pojedinih vrsta. Isti autor na- 

541

stavlja (u 1975. god.) započetu »nomenklaturu 

raznih pojmova, alata, strojeva 

i uređaja u drvnoj industriji« abecednim 

redom prema hrvatskom nazivu te nazive 

na engleskom, francuskom i njemačkom 

jeziku. Do kraja 1976. godine nomenklatura 

zahvatila je slovo »p« i u 

svemu 258 naziva. 

Na pitanje, gdje su granice primjene 

drva u građevinarstvu 

jedan odgovor dao je KlagenfurtsVi 

sajam. Krovna konstrukcija novoizgrađene 

sajamske hale dimenzije 120x60 m, 

koja počiva na 3 potpornja, izgrađena je 

od prednapregnutog drva tj. od greda 

ljepljenog drva s ugrađenim čeličnim u- 

žetima. Uz to je ova hala i prenosiva, što 

je bio jedan od uslova uprave Sajma za 

slučaj da se mora seliti na drugo mjesto. 

I s pravom je rekao dr O. Weihs, austrijski 

savezni ministar za poljodjelstvo i 

šumarstvo, da »tehnički jedinstvenom 

gradnjom nove sajamske dvorane pokazale 

su se, u eri gradnje prednapregnutim 

i armiranim betonom, za drvo kao 

građevinski materijal takve mogućnosti 

koje se pred nekoliko godina nisu mottle 

zamisliti« (u izvještaju u br. 9/10. D. T U- 

SUNA o Klagcnfurtskom saimu i 14. evropskom 

radnom savjetovanju novinara 

drvne struke). 

Zagrebački kemijski kombinat »CHRO- 

MOS — KATRAN — KUTRILIN« redovno, 

na dvije do tri stranice obavještava o 

svojim proizvodima koji se upotrebljavaju 

u obradi ili zaštiti drva odnosno drvnih 

izrađevina. Tako npr. o Hidrolux-u, 

vlastitoj lak-boji koja se razređuje vodom 

(u br. 3/4), o Xyladecoru TOP — novom 

sredstvu za zaštitu vanjskih drvenih 

površina (u br. 5/6) odnosno i o sredstvima, 

koja se mogu primjeniti i izvan 

proizvodnje. Kemijska industrija KAR 

BON prikazala je svoje sisteme za ličenje 

građevne stolarije s detaljnom analizom 

potrebnog vremena i materijala 

đakova, lazura). 

Na materijale koji se bave preradom 

ili obradom drva (o pokućstvu i umjetnoj 

stolariji npr. 22 je napisa) ne osvrćemo 

se, jer su od

PRIRODA, časopis Hrvatskog prirodoslovnog 

društva u brojevima 1-10 1976. 

god. donosi, između ostalih, i ove priloge: 

Članci: 

Ć u r ić dipl. ing. šum. R a d o s a v : 

Jasen i lipa prava su naša listopadna drveta 

(sa 7 crteža) 

G a m u 1 i n-B rida prof. dr. Hei e- 

n a : Prof. dr. Zora Vales Karaman 

Jukić Ivan: Lisne uši (s 1 crtežom) 

Juščenko Oleksa: Stepski državni 

zabran (s 1 fotografijom) 

Kapetanović prof. Mehmedalija: 

Crtice s Risnjaka (s 1 fotografijom) 

Kovačević prof. dr. Josip: Prof. 

dr. Josip Pančić — srpski Linne 

Kranjčev prof. Radovan: Primjeri 

varijabilnosti naših leptira (sa 6 

fotografija) 

Lo v a š e n-E berhardt mr. Ž e 1 j k a 

i Trinajstić dr. Ivo: O istarskom 

zvončiću i njegovim srodnicima (s 1 crtežom) 

M a 1 e z prof. dr. Mirko: Strmica 

kod Knina — zanimljivo nalazište fosilne 

flore i faune (s 2 fotografije i 1 crtežom) 

Marinković Đorđe: Ptica kugara 

dobila je ime zbog bolesti kuge 

Stanković dr. Stevan M.: Turističke 

privlačnosti Durmitora (s 4 fotografije) 

Š o j a t mr. ing. Miroslav: Mikrobiološka 

fiksacija atmosferskog dušika (s 

4 slike) 

Sugar Ivan: Velebit, hrvatska biser-planina, 

pod zaštitom (sa 6 fotografija) 

Sugar Ivan: Značajke vegetacijskog 

pokrova Istre i Kvarnera (s 9 fotografija) 

Trifunovski Jovan F.: Planina 

Osogovo (s 2 fotografije) 

Trinajstić prof. dr. Ivo: Vladimir 

Nazor — pjesnik prirode 

Vajda prof. dr. Z 1 a t k o : Šuma kao 

činitelj hidrološke ravnoteže oborinskih 

područja (s 1 fotografijom) 

Z o r i ć prof. Mihajlo: Visoravan 

Krnovo u Crnoj Gori (s 3 fotografije) 

Zaštita 

prirode 

Cedri na poluotoku Pelješcu (Petar 

P. Šaić) 

Čvorak šareni — korisna ptica (Prof. 

dr. Zdravko Dolenec) 

Informacije o manje poznatim kretanjima 

kod migranata — ptica selica (dr. 

L j. S t r o m a r) 

Kako revitalizirati teško oštećena područja 

(Josip Sakoman) 

Nikad dosta o zagađivanju voda (A. 

T a d i ć) 

Savjetovanje o nepoštivanju propisa za 

zaštitu čovjekove okoline (Prof. Ante 

T a d i ć) 

Suton životinjskog carstva (V e 1 j k o 

I v a n u š i ć) 

Što možemo učiniti za zaštitu ježa (s 

1 crtežom) (Đuro Burkuš) 

Trava-iva (Akademik J. Tucakov) 

Uticaj uređenja školske sredine na sredinu 

u kojoj se škola nalazi (Vera P a- 

v 1 o v i ć) 

Zakonska uredba o upotrebi zračnog o- 

ružja (A. T-ć) 

Zaštitimo prirodu i pjesmom (D ž e- 

mana Mustagrudić, Elma Sorti 

ć) 

Zašto se Prokleti je ne proglase nacionalnim 

parkom (Ante T a d i ć) 

Zašto mungos na otoku Hvaru? (Prof. 

Ante Tadić) 

Zimovanje ježa (Đ. B.) 

Zanimlj ivosti 

Bor-legenda (Dragiša Novosel) 

Brojni stari platani (J. T.) 

I naše ulice naseljavaju neobične biljke 

(sa 2 slike) (Prof. dr. Josip Kovačević) 

Kako osvojiti tropsku šumu Amazonije 

(S. J o v i č i ć) 

Lov u Makedoniji (J. F. T.) 

Neolitska poljoprivreda u istočnoj Slavoniji 

(Dipl. ing. Antun Mirković) 

Promjene na plodovima oraha (Marin 

Š i m e r a) 

Smrznuti pupovi — oživjeli (Ing. N. 

R a o s) 

543

Opažanja u prirodi 

Kreja je proširila svoj areal na visoko 

područje planine Kopaonik (Prof. Đ o r- 

đe Marinković) 

Mravlja cesta (Dr. F. 

Solid) 

Najčešće letnje trpezne zajednice kod 

nekih ptičjih vrsta (Đorđe Marinković) 

O sjenici — prvom vjesniku jeseni na 

Jadranu (Franjo Zubak) 

Pas u prirodi (J a n k o Š t u 1 a c) 

Pojava kugara (s 1 crtežom (Ing. R o- 

man Chylak i prof. Zdravko Dole 

n e c) 

Posljedica snijega i niskih temperatura 

u ožujku 1976. godine (Prof. Zdravko 

Dolenec) 

Srnjak-perikaš iz lovišta »G'.'mance« (s 

2 fotografije) (A 1 o j z i j e F r k o v i ć, 

dipl. ing.) 

Urbanizirani čvorci (Marin Š i m e- 

r a) 

Vertikalna rasprostranjenost seoske laste 

(Đorđe Marinković) 

Vjeverica (Zlatibor Prgin) 

Osvrti 

Bilinar — povodom stogodišnjice tiskanja 

prve hrvatske flore na hrvatskom 

jeziku (s 1 slikom) (Doc. dr. Ivo T r i- 

n a j s t i ć) 

Nacionalni 

(Vladimir 

Putopisi 

park Hakone 

D u m b o v i ć) 

Vijesti 

u 

Japanu 

Čovekova okolina, geografske nauke i 

marksistička filozofija (M i h a i 1 o Z o- 

r i ć) 

XII međunarodni botanički kongres — 

Lenjingrad 3-10. VII 1975. (Doc. dr. Ivo 

Trinajstić) 

Hvar u prirodnim znanostima (Dr. I- 

linka Senčar Čupovi ć) 

Izložba »Josip Pančić i njegova znanstvena 

otkrića u prirodi« (Prof. Ante 

T a d i ć) 

Međunarodni kongres o zaštiti voda 

(Prof. Ante Tadić) 

Simpozij »Fauna Srbije — stanje i perspektive« 

(A. T-ć) 

»Mladi čuvari prirode« 

Stotinu ogranaka naše organizacije (s 

2 fotografije) 

Novi ogranci i izvještaji o aktivnostima 

u prošloj školskoj godini (s 3 slike) 

»Nauku 

mladima« 

Posjeta Zemaljskom 'muzeju u Sarajevu 

(sa 1 fotografijom) (Stanoje Jovan 

o v i ć) 

Fenološka promatranja (Prof. Mate 

Tomljenović) 

I. Mikloš 

U br. 1/1978. Šumarski list donosi prikaze priloga o šumarskoj 

genetici u domaćim časopisima. 

544


Ing. Ctibor Greguš, CSc 

Hospodarska uprava maloplošneho rübanoveho 

lesa 

(Uređivanje grupimično sječenih šuma), 

Izdanje Priroda-Bratislava 1976. godina. 

Knjiga ima 304 stranice, 69 grafikona, 

56 tabale, 374 citirane literature, rezime 

na ruskom, engleskom i njemačkom jeziku, 

registar citiranih autora i radni registar. 

Cijena knjige 28 Kčs. 

Autor u knjizi obrađuje problem uređivanje 

grupimično sječenih šuma. Zakon 

u ČSSR određuje kao osnovni gospodarski 

postupak sa šumama, gospodarenje 

postupičnim sječama na malim površinama. 

To je takav oblik gospodarenja 

kod kojega se pojedina stabla ili dijelovi 

sastojine koriste postepeno u skladu 

s ekološkim uvjetima staništa, da bi 

se osiguralo prirodno pomlađivanje sastojina 

uz istovremeno povećanje produkcije 

drvne mase i općedruštvenih koristi 

šuma. Šumama se na malim površinama 

(grupama) može gospodariti čistom 

ili oplodnom sječom (čista ili onlodna 

sječa na površini čija najveća širina ne 

prelazi jednu visinu sastojine). 

Uređivanje grupimično sječenih šuma 

oslanja se (kao i svako uređivanje šuma) 

na četiri osnovna zakona gospodarenja; 

maksimalno, potrajno, sigurno i ootpuno 

iskorištavanje svega što nam daju šume 

i ima četiri osnovne zadaće: 

— obuhvatiti postojeće stanje sastojina 

i mjera gospodarenja, 

— utvrditi cilj gospodarenja, 

— planirati gospodarenje. 

— nadzirati (kontrolirati) gospodarenje. 

U prostornom uređivanju šuma gospodarenih 

na malim površinama teži se 

maksimalno većoj mogućoj postojanosti 

razdijeljenja šuma, da bi se stanje sastojina 

i rezultati gospodarenja mogli slijediti 

trajno i nesmetano. Osnovna i trajna 

jedinica kod grupimičnog gospodarenja 

je otsjek, koji se prolazno dijeli u 

manje dijelove (sastojine). U doba sječne 

zrelosti manji dijelovi (sastojine) dijele 

se obično u dvije sastojinske skupine: 

nadstojna sastojina (majčinska sastojina) 

i mladi narasta i (oslobođena sastojina). 

Nadstojnu sastojinu autor dalje dijeli u 

gornji i donji sloj. Posebno obrađuje pitanje 

unutrašnjeg razdijeljenja u vrijeme 

pomlađivanja. 

Kod grupimičnog gospodarenja naročito 

ako se u grupama gospodari prebiranjem 

(femelšlag), starost sastojina nije 

prikladno mjerilo za gospodarskog razdoblje. 

Zbog toga je uvedena druga osnovna 

jedinica: jačina srednjeg stabla u 

razvojnom stadiju. Sječna zrelost (Tab. 

13) utvrđena je u točki kulminacije prosječnog 

ukupnog prirasta vrijednosti i 

prikazana je pomoću starosti i debljine 

prsnog promjera srednjeg stabla sastojine. 

Analizom je utvrđeno, da sječna zrelost 

pojedinog stabla (izračunata kao kulminacija 

prosječnog prirasta vrijednosti 

stabla) nastupa kasnije nego zrelost cjelokupne 

sastojine. Zbog toga se kod oplodnih 

sječa mora pomladno razdoblje 

utvrditi nakon sječne zrelosti sastojine. 

Dužinu pomladnog razdoblja (zavisno 

od boniteta i vrste drveća) autor je odredio 

kao vremensko razdoblje od vremena 

kada prva stabla u sastojini dostižu 

sječnu zrelost pa do vremena kada to 

postižu zadnja stabla. (Tab. 18). Tako npr. 

smreka ima pomladno razdoblje od 45 

godina na I bonitetu do 25. godina na V 

bonitetu, a bukva 10 godina na I bonitetu, 

15 godina na III bonitetu i 20 godina 

na V bonitetu. Iz bioloških razloga pomladno 

razdoblje je utvrđeno kao vrijeme 

u kome je potrebno osloboditi ponik 

(Tab. 16). Ostavljanje u sastojini stabala 

najjačeg prirasta za vrijeme pomladnog 

razdoblja donosi znatnu ekonomsku korist 

(Tab. 19) pod uvjetom, da za uklonjena 

stabla sastojine postoji naknada 

u prirodnom mladom naraštaju. 

Kod grupimičnog gospodarenja sa sjemenjačama 

za reguliranje prinosa upotrebljavaju 

se empirički procenti korištenja 

DO dobnim stepenima (S. 25 i druge). 

Ti procenti utvrđeni su iz konkretnih 

sastojina. Autor prikazuje kako stabla 

treba koristiti kroz jedno desetljeće 

u pojedinim dobnim stepenima, kako bi 

se stvorili uvjeti za pomlađivanje, povećala 

produktivnost i ojačale općekorisne 

funkcije šume. Ti procenti su utvrđeni 

prema vrsti drveća (Tab. 22), bonitetu 

(Tab. 24), ophodnji (Tab. 25), kvalitetnim 

razredima (Tab. 27) i razvojnim stadijama 

(Tab. 28). Veličina prethodnog priho- 

545

da utvrđena je na detaljno premjerenim 

idealno proređivanim sastojinskim modelima. 

Kod glavnog prihoda utvrđen je 

redoslijed prešnosti na osnovu postavke 

da se glavni prihod treba koristiti to prije 

što je veća razlika između izmjerenog 

ukupnog tekućeg i potencijalno mogućeg 

ukupnog prosječnog prirasta. 

Grupimično gospodarenje zahtjeva svestrano 

utvrđivanje sastojina, gospodarskog 

cilja i kontrolu gospodarenja. U 

tu svrhu autor preporuča da se koriste 

slijedeće veličine i obilježja: starost, srednja 

visina, srednja debljina, bonitet, 

prosječna drvna masa, buduća drvna zaliha, 

struktura zalihe prema kvaliteti, debljini 

i sortimentima, vrijednost zalihe, 

omjer smjese, obrast, građa sastojine, 

prirodno pomlađivanje, odnos starosti i 

stadija razvoja, vrijeme prelaza stadija 

razvoja i prirast. 

Autor u svom radu razlikuje slijedeće 

stadije razvoja: čista površina, ponik, pomladak, 

mladik, slabiji i jači letvik, tanko, 

srednje, debelo i vrlo debelo drvo 

(Tab. 32). Mjerilo po kome se razlikuju 

stadiji je srednja visina u najmlađim sastojinama 

i srednja debljina u starijim 

sastojinama. 

Da bi se kod uređivanja grupimično 

gospodarenih šuma obuhvatile raznovrsne 

i komplicirane činienice autor predlaže 

tipiziranje u uređivanju. Ono obuhvaća 

opis: staništa (šumska tipologija), 

sastojina (sastojine s približno jednakim 

taksacijskim oznakama), zadaće šume 

(jednake općedruštvene koristi šume), rizika 

(razvrstavanje sastojina prema stepenima 

opasnosti od vjetra ili ostalih 

škodljivih činilaca), ekonomičnosti (razvrstavanje 

prema vrijednosti produkcije), 

fenotipa (ocjenjuje se genofond) i tehnologije 

(tereni s jednakom tehnologijom 

iznošenja). 

U uređivanju šuma gospodarenih grupimičnim 

sječama utvrđuju se dva cilja: 

proizvodni cilj (za sastojinu) i razvojni 

cilj proizvodnog (uređajnog) razreda. 

Proizvodni cilj se sastoji iz slijedećih 

komponenti: 

— Cilj omjera smjese. On se utvrđuje na 

temelju bioloških činilaca (ekološki zahtjevi 

vrsta drveća, djelovanje drveća 

na tlo, osjetljivost vrata drveća na štetne 

činioce) i ekonomskih činilaca (teži 

se najvećoj proizvodnji i najpovoljnijem 

ekonomskom uspjehu). 

— Cilj proizvodnje. On je obračunat za 

dob dovršne sječe. 

— Cilj izgradnje sastojine. Oslanja se na 

tipološkim obavještenjima. Prikazuje se 

kao vodoravni (gnijezdo, grupa) i okomiti 

(slojevanje) poredak. 

— Öbrast. U nedostatku vlastitih pokazatelja 

oslanja se isto tako na rezultatima 

tipoloških istraživanja. 

— Poredak uređajnih razreda. Prikazan 

je grafički kao razvojni model u kome 

osnovicu čini dobni razred, a na okomici 

je u svakom stepenu prikazan razvojni 

cilj odgovarajućim obilježjem (cilj visine 

drvne zalihe, cilj uzajamnog odnosa 

vrsta drveća itd.). 

U posebnom poglavlju prikazan je model 

poredka uređajnih razreda grupimično 

gospodarenih šuma po principu prebiranja 

(femelšlag) na temelju dobnih 

stepenova, stadija razvoja i debljinskih 

stepenova (Tab. 40 — 53). 

Kontrola grupimično gospodarenih šuma 

ima tri osnovna oblika: 

— Kontrola razvoja šumskog fonda. Ona 

se provodi usporedbom sadašnjeg stanja 

sastojina sa stanjem u prethodnom gospodarskom 

planu. Uspoređuje se koliko 

se stanje sastojine približilo postavljenom 

cilju. Prikazuje se po uredajnim 

razredima i dobnim stepenima. 

— Kontrola ispunjavanja osnovnih principa 

gospodarenja. Promatra se kako su 

provedeni osnovni principi gospodarenja 

u proteklom gospodarskom razdoblju. 

— Kontrola ispunjenja planiranih gospodarskih 

mjera. Provodi se pri reviziji osnove 

gospodarenja sravnjivanjem planova 

s njihovim izvršenjem. 

Na kraju je autor prikazao sadržaj završnih 

radova u uređivanju: obavještenja 

(tipološka obavještenja, obrana i unapređenje 

prirodne sredine, zaštita šuma, 

mreže šumskog transporta, lovstvo, ekonomski 

odnosi, melioracije i historijat), 

plan uređivanja šuma i šumske inventarizacije. 

Ovaj zanimljivi rad po prvi puta detaljno 

i cjelovito obrađuje principe uređivanja 

šuma gospodarenih grupimičnim 

sječama. U gospodarenju šuma kod nas 

sve više se probija grupimičan način sječa. 

Zbog toga će ta knjiga biti od velikog 

značenja, jer rješava neke vrlo značajne 

probleme uređivanja tako gospodarenih 

šuma. Knjiga je pisana jednostavno, 

sistematski i pregledno. Autor nas 

uvodi u problematiku postupno. Prvo 

nas upoznaje s prednostima grupimičnog 

gospodarenja. Zatim nas upoznaje sa 

svim problemima uređivanja grupimično 

gospodarenih šuma. Nekoliko praktičnih 

primjera još bolje bi objasnilo zamisli 

autora. 

Vladimir Hren 

546


iz područja šumarske entomologije, zaštite šuma, fitofarmacije i zaštite drva (2) 

EIDMANN HUBERTUS H.: Die behandlung 

von berindetem Nutzholz mit Insektiziden. 

Versuche mit verschiedenen Wirkstoffen 

in Shweden 1969-1973. »Anz Schädlingsk. 

Pflanz, und Umweltschutz.«, 1975, 

No 7, pp 97-104, (njem; rez: engl., rus.), 

Bibl. 6 

Tretiranja neokoranog drva insekticidima. 

Pokusi provedeni u Švedskoj 1969- 

-1973. različitim insekticidima. 

Pokusi provedeni različitim vrstama 

insekticida u svrhu zaštite neokoranog 

drva bora i smreke protiv napada potkornjaka 

pokazali su, da od 11 ispitanih 

aktivnih materija najbolje rezultate daje 

1 i n d a n, ako se tretiranje izvrši u jesen 

s 0,25'%> koncentracijom lindana. Ova 

koncentracija djeluje i na kornjaše koji 

se ubušuju. Toksičnost lindana ispoljava 

se i slijedećeg proljeća, osobito na 

smrekovu, a nešto slabije i na borovu 

drvu. Suspenzije i koncentrirani emulgirani 

preparati su po trajanju i djelovanju 

približno jednaki. Dobro djelovanje 

pokazao je također d u r s b a n, koji je 

ispitivan samo na smreci. Također je dobro 

djelovao e n d o s u 1 f a n, ali njegovo 

ispitivanje nije još završeno. Ispitivani 

karbamati (BPM karbamat, promekarb, 

karbaril, propoksur), kao i organofosforni 

preparati — Bayer 77488, fenitrotin 

i fention nisu dali pozitivne rezultate. 

DOMINIK JAN, KINELSKI STANISLAW: 

Badania nad Chemiczna dezynsekcija 

surowca opanowanego prezez rytla (Hylocoetus 

dermestoides L., Col., Lymexylonidae. 

»Zesz. probl. postepow nauk roln.«, 

1976., No 178, pp. 129-133, (polj., rez: 

rus., engl.), Bibl. 2 

Istraživanja kemijske dezinfekcije drveta 

napadnutog od smeđastog drvaša. 

Drvo breze i johe napada smeđasti drvaš. 

Posječeni drvni materijal smo obilno, 

ali samo jednokratno tretirali istraživanim 

preparatima u svrhu uništenja 

ličinaka, koje su se nalazile u drvu. 100% 

smrtnost štetnika postignuta je tretiranjem 

drvnog materijala u svibnju — lipnju 

s preparatom a n t o k s i 10%> e- 

mulzijama fosklora R-50 i ovadof 

o s a. Tretiranje u kolovozu — rujnu 

s antoksom uzrokovalo je također 100% 

mortalitet štetnika, dok je tretiranje sa 

IO 0 /» rastvorom fosklora R-50 i ovadofosa 

uzrokovalo mortalitet 95-10O°/o, antio 90- 

-95%, bi-58-70%, a preparati P-flutoks i 

intoks D nisu imali nikakvog učinka. Tretiranjem 

površine trupaca u travnju s 

10°/» vodenim otopinama ovadofosa i antio 

ili antoksa postignut je 100%> mortalitet 

svih razvojnih stadija štetnika. 

GRANETT J., WESELOH R. M.: Dimilin 

toxicity to the gypsy moth larval parasitoid, 

Apanteles melanoscelus. »J. Econ. 

Entomol.«, 1975, No 5, pp. 577-580, (engl.), 

Bibl. 9 

Toksičnost dimilina za Apenteles melanoscelus-parazita 

gusjenica gubara. 

Srednja letalna doza (LD 50) dimilina 

za ličinke Apantelesa kod ishrane otrovanim 

gusjenicama iznosila je 0,079 mg/ 

/kg, a za gusjenice gubara 0,0075 mg/kg. 

Ugibanje ličinaka parazita direktno je 

povezano s djelovanjem dimilina, koji je 

ušao u organizam domaćina, a ne s promjenom 

fiziološkog stanja otrovanih gusjenica. 

Dimilin nije bitno utjecao na 

razvoj i morfologiju Apantelesa. Kod 46% 

ličinaka ovog parazita zapaženo je malo 

odstupanje od normalnog procesa presvlačenja 

II i III stadija. Zaključuje se, 

da je u programima integralne borbe u- 

putna primjena dimilina zajedno sa Apanteles 

melanoscelus. 

BIJLOO J. D.: Un insecticide orginal le 

diflubenzuron, Caracteristiques physico- 

-chimiques. Proprietes biologiques. Mode 

d' action. »Phytopharm.«, 1975, No 3, pp. 

114-158, (franc), Bibl. 12 

Novi insekticid diflurbenzuron. Fizičko- 

-kemijske karakteristike, biološka svojstva, 

mehanizam djelovanja. 

Diflubenzuron (PH 6040) onemogućava 

normalno stvaranje hitina kod presvlačenja 

insekata, ne mjenjajući sadržaj 

bjelančevina. Najbolji biološki efekat daju 

preparati, ako se apliciraju aparatima 

koji daju čestice veličine 5 mikrona. 

U nesteriliziranom tlu 50Vo preparata razloži 

se za 2 tjedna. Razlaganje ide od 

diflurbenzurona na 4 klorfenil uree do 2,6 

diflorkiseline. Toksičnost ovog preparata 

za toplokrvne životinje veća je od 

LD 50 2 grama/kg. Ne djeluje mutageno 

i teratogeno i malo je otrovan za 

ptice i ribe. 

MAKSYMIUK B. NEISESS J., WAIRE 

R. A., ORCHARD R. D.: Distribution of 

aerially applied mexacrbate in coniferous 

forests and corelation with mortality 

of Choristoneura occidentalis (Lepid., 

Tortricidae). »Z. angew. Entomol.«, No 

2, pp. 194-204, (engl.; rez.: njem.). 

547

Distribucija mexacarbata u šumama četinjača 

poslije tretiranja avionima i korelacija 

između ostataka mexacarbata i 

mortaliteta Ch. occidentalis. 

Brežuljkasti djelovi mješovite sastojine 

Pseudotsuga menziesii, Abies grandis 

i Pinus ponderosa, površine 840 ha, prskani 

su iz aviona preparatom mexacarbat 

u dozi od 0,17 kg a. m. u 15,3 l/ha, 

protiv gusjenica C. occidentalis IV i V 

stadija. Preparatu je dodan florescentni 

rodamin V-ekstra. Kod brzine aviona od 

240 km/sat i visine leta od 45-150 m (ovisno 

o konfiguraciji terena) širina pruge 

iznosila je 150 m, brzina vjetra nije 

prelazila 0,9 m/sec. Ugibanje gusjenica 

8 dana nakon tretiranja iznosilo je u 

prosjeku 46°/o što se smatra zadovoljavajućim. 

Kod koncentracije ostataka mexacarbata 

2,5 i 16 mkg na 75 iglica, ugibanje 

gusjenica iznosilo je 50, 75 i 95°/»; 

(korelacija r = 0,95). Na 38«/» kontrolnih 

stabala količina mexacarbata bila je dovoljna 

da izazove ugibanje 50%> gusjenica, 

a samo na l'°/o stabala ustanovljen je 

95'%» mortalitet. Srednji volumni promjer 

čestica insekticida, deponiranih ispod 

krošanja stabala, iznosio je 85 mikrona, 

a na čistinama među stablima 114 mikrona. 

Volumen tekućine deponiran ispod 

krošanja stabala iznosio je 0,43 l/ha, na 

slobodnom prostoru između stabala 0,78 

l/ha, a na čistinama do 1,53 l/ha. Odgovarajući 

broj čestica iznosio je: 8,16 i 24 

čestice po m 2 . Prosječni ostatak mexacarbata 

0,035 mkg po iglici. 

BROOKS G. T.: Chlorinated insecticides. 

Vol. I., Technology and application. »CRC 

Press.«, 1974, pp. 249, (engl.), Bibl 729. 

Klorirani insekticidi, dio I., Tehnologija 

i aplikacija. 

Ova monografija podjeljena je na slijedeća 

poglavlja: 

1. Uvod 

2. Organoklorni insekticidi iz grupe 

DDT-a — povijesna razrada (prvo otkriće 

i upotreba u II svjetskom ratu, opis 

formulacija i primjene, primjena u zaštiti 

od štetnika); b) sinteza, fizikalna i 

kemijska svojstva (opći način sinteze, 

tehnički sastav i kemizam), tehnički proizvodi 

i njihova svojstva; c) principi analize 

(gravimetrijski, po sadržaju klora, 

kolorimetrijske metode spektrofotometrija, 

polarografija, izotopna tehnika, analiza 

i određivanje sastava kromatografskim 

metodama, biološke metode analize). 

3. Insekticidi iz grupe HCH a) uvod 

(reakcija Dils-Adlera, nomekatura organoklornih 

cikličkih spojeva); b) sinteza 

i kemizam (heksaklorciklope'ntadien i 

produkti njegove kondenzacije: despirol, 

mirex, pentak, klordekon; reakcija Dils- 

-Adlera s hexaklorciklopentadienom i 

njemu bliskim spojevima: sinteza ozračenih 

cikličkih spojeva, sastav i njihova 

kemijska reakcija; c) povijest i razvoj 

komercijalnih cikličkih insekticida (klordan, 

heptaklor, endosulfan, izobenzan, 

aldrin, dieldrin, izodrin, endrin; primjena 

mirexa, klordana i pentaka). 

4. Gama HCH-lindan: otkriće, način 

dobivanja, fizikalna svojstva (primjena 

u poljoprivredi, primjena protiv štetnika 

koji napadaju ljude i životinje), sastav i 

reakcija, metode, analize. 

5. Poliklorterpenski insekticidi: a) otkriće, 

način dobivanja, fizikalna svojstva 

b) primjena u poljoprivredi, medicini i 

veterini c) metode analize. 

DULMAGE HOEARD T.: The standardization 

of formulations of the delta endotoxins 

produced by Bacillus thuringiensis. 

»J. Ivertebr. Path.«, 1975., No 3, pp. 

279-281, (engl.). 

Standardizacija formulacije preparata koji 

sadrže delta endotoksin, a proizvode ih 

bakterije Bacillus thuringiensis. 

Danas je u USA određena službena 

procedura ispitivanja i standardizacije za 

utvrđivanje aktivnosti svih komercijalnih 

preparata na bazi Bac. thuringiensis. 

Kao standard služi HD-1 B. thuringiensis 

sa 18. 000 I. U. (Internacional Units) 

u 1 mg. Složenost standardizacije mikrobioloških 

preparata sastoji se u tome, što 

se delta endoksin, kojega proizvode razni 

izolati, razlikuje po insekticidnoj aktivnosti. 

Raspravlja se o povezanosti aktivnosti 

raznih izolata sa suzbijanjem. 

POMMER ERNST, REUTHER WOLFGA 

NG: Pesticide for the protection of wood 

comprising a mixture of methyl 2-benzimidazole-carbinate 

or salt thereof and 

the aluminium salt of N-nitroson cycloxilhydroxylamine 

(BASF A. G.), 1975, 

(rus.), Bibl. 63. 

Pesticidi za zaštitu drva na bazi smjese 

metü-2-benzimidazolkarbonata ili njihovih 

soli sa solju aluminijeva N-nitrozoncikloheksilhidroksilamina. 

Nove fungicidne smjese /predviđene iza 

zaštitu drva sadrže aluminijevu sol N-nitrozo-n-cikloheksilhidroksilamina 

(I). Ta 

smjesa štiti drvo od razaranja uzrokova- 

548

nog gljivom Lentinus lepidus, Merulius 

lacrimans, Poria vaporaria i Coniophora 

cerebella. Metil-2-benzimidazolkarbol ili 

njegove soli (II) uspješno sprečavaju 

promjenu boje drva koju izazivaju gljive: 

Schlerophora pityophilla, Pullularia 

pollulans, Phoma violacea i Alternaria sp. 

Ispitane su smjese I II u omjerima od 

1:1 do 10:1, no najbolje &u 2:1 do 4:1; 

smjese djeluju na obje gore navedene 

grupe gljiva, a djelovanje pojedinih komponenata 

smjese je bolje (sinergizam), 

nego što bi se po pravilu aktivnosti moglo 

očekivati. Kao rastvarači mogu se u- 

potrijebiti različiti glikoli i diglikoli, npr. 

dipropilenglikol. Utrošak tekućine 100-200 

m l/m 2 kod smjese I — 2 ,; >/o i II — 0,5°/o, 

u obliku natrijevih soli. Ova smjesa ne 

štiti drvo samo od gljiva već i od štetnika 

kao što su: Hvlotrupes bajulus, Anobium 

punctatum i Lyctus brunneus. 

MIHAJLOV G. DENKOV V.: Pesticidite- 

-pomošćnik i vrag na čoveka. »Priroda«, 

NRB, 1975, No 4, pp. 65-67, (bug.). 

Pesticidi - pomoćnik i neprijatelj čovjeka 

U članku se razmatra pitanje zagađenosti 

čovjekove okoline u 

vezi sa širokom upotrebom pesticida. Tako 

se npr. u USA i SSSR-u godišnje proizvodi 

oko 3 milijuna tona pesticida. Za 

15 godina (tj. do zabrane) utrošeno je više 

od 15 milijuna tona DDT-a i njihovih 

spojeva. U svijetu se prosječno na 1 hektar 

tla unosi godišnje 300 gr pesticida, u 

USA 2/3 kg, u SSSR-u 1 kg, Aziji (bez Japana), 

Africi i Latinskoj Americi po 200 

gr/ha. Utvrđeno je da je v iš e od 1000 

vrsta flore i faune oceana nestalo 

zbog zagađenja vode 

toksičnim materijama. U USA 

je 140 vrsta ptica postalo žrtvom pesticida. 

1956. godine je u Velikoj Britanije u- 

stanovljeno, da se ,u mesu uvezenom iz 

Argentine nalazilo 0,02 do 0,1 l%o DDT, 

DDE i DDD. Analizom 100.000 uzoraka 

produkata biljnog i animalnog porijekla, 

provedenom 1961-1967 u SSSR-u ustanovljeno 

je, da 25°/o uzoraka ima do 1 promil 

DDT-a. Istraživanja provedena na Antartiku, 

pokazala su, da je na to područje 

kroz 25 godina, koliko se upotrebljava 

DDT, sa snijegom palo oko 2500 tona 

DDT-a. 

Mr S. Opalički 

JEAN PINON: FAITS NOUVEAX SUR 

LE DßPERISSEMENT DE L' ORME Revue 

forestiere francaise 5, Nancy 1976. 

Nove činjenice o ugibanju brijesta 

»Od unazad pet godina svjedoci

pijaju ova sredstva od bazičnih (maksimalna 

apsorpcija bila je kod pH 3,2, a 

kod pH 9,2 sredstvo u tlo uopće nije prodrlo). 

Optimalno vrijeme za korištenje o- 

vih fungicida poklapa se s periodom maksimalne 

percepcije domaćina (stabala) 

odnosno, u Francuskoj, u mjesecu lipnju. 

Međutim troškovi ovog načina suzbijanja 

grafioze su visoki, jer po jednom 

hektaru treba 300 kg aktivne tvari, kojoj 

je cijena 200 francuskih franaka (oko 740 

din.) po kilogramu aktivne tvari. Fungicid, 

otopljen u dimetilsulf oksidu, koji pospješuje 

penetraciju, prodire u drv 

o (stabla ili grana) i preko natopljenog 

ovoj a (bandaže). Međutim kako oba navedena 

sredstva štetno djeluju na mlade 

grane, ne preporuča se ni ovaj macin suzbijanja. 

Treći je način unošenja 

fungicida u stablo ubrizgavanjem 

(injektiranjem) o čemu je, na bazi 

iskustava u Engleskoj, u nas pisao dr. Ž. 

ATANACKOVIĆ (u »Šumarstvu« br. 2/ 

/1976). Međutim ta metoda, zbog visokih 

troškova 2 praktički je primjenljiva samo 

za stabla u parkovima. Fungicidna 

sredstva mogu se primijeniti i preko 

lišća (po stablu je potrebno 10 1 

fungicida s 4,8 g aktivne materije po jednoj 

litri). 

Korištenje insekticida za suzbijanje 

prenosnika — potkornjaka otvoreno 

je pitanje. Efikasni DiDiTi zbog organoklornih 

spojeva isključuje $e iz upotrebe, 

a neki drugi (kao npr. Bidrin) su 

u dozama potrebnim za ugibanje potkors 

U Engleskoj je, navodi J. Pinon (na str. 339), 

za lječenje 100 brijestovih stabala takom 10 godina 

potrošeno oko 220000 (novih) dinara. 

Ruiz de la Torre, J.: Prirodno uzgajanje 

šuma u okviru ekološkog uređivanja 

Sredozemnog područja. 

U radu se prikazuju ekološke osnove 

za prirodno uzgajanje šuma u Sredozemnom 

području. Autor diskutira o takvom 

poimanju uzgajanja šuma, sumira vrste 

krajolika (ekosistema) u funkciji njegova 

odnosa prema čovjeku te unutar toga 

određuje polje rada prirodnog uzgajanja 

šuma. Nadalje se prikazuju neki kriterinjaka 

toksični za stablo. Međutim, posječeno 

drvo treba okorati i tretirati s 

lindanom rastvorenim u plinskom ulju 

(po 1 m 2 kore pola litre rastvora s 0,25'%> 

aktivne tvari), jer se u njemu potkornjak 

može održati i preko dvije godine. 

Za biološku borbu protiv potkornjaka 

mogu se koristiti hiperparaziti ili 

predatori, a tih, prema PECOCK-u (1973) 

ima više kao: Spatius benefactor, Cheiropachus 

colon, Entodon leucogramma i 

Dendrosoter protuberans. 

Preventivne mjere su uzgoj otpornih 

vrsta i svojta brijestova na grafiozu, 

dakle svoj udio ima i genetika. 

Treba imati na umu, da su sve sjeveroameričke 

vrste brijestova osjetljive na 

ovu gljivu. Nasuprot njima azijske vrste 

kao sibirski brijest (U 1 m u s p u m i 1 a 

L.) 3 i dr. otporne su. »Dosta malo je osjetljiv« 

i h i b r i d U. pumila x japonica. 

Autor svoj relativno opširan članak (17 

stranica) završava konstatacijom da bi 

bilo potrebnom koordinirati istraživanja 

o holandskoj bolesti brijesta pa međunarodnom 

planu, odnosno između istraživačkih 

stanica Engleske (posebno se bave 

kemijskim sredstvima i proučavanje 

porijekla), Nizozemske (posebno se bave 

selekcijom), Francuske i Italije. 4 

1 Sibirskog brijesta ima u Dalmaciji (u Sp'itu, u 

Vodicama i dr.) kao drvoredna ili parkovna stabla. 

4 Smatramo potrebnim upozoriti na članak Mr 

Z. Motalao »mjerama koje bi trebalo poduzimati 

da se spriječi masovno propadanje brijesta« 

objavljenom u Zborniku »STO GODINA ŠUMAR 

STVA BILOGORSKO PODRAVSKE REGIJE«, kojeg 

je izdalo Združeno šumsko poduzeće u Bjelovaru 

BOLETIN DE LA ESTACIÖN CENTRAL 

DE ECOLOGIA, br. 9, Madrid 1976. donosi: 

ji stabilnosti sistema koji čine osnovu 

za prirodno šumsko uzgojno planiranje. 

Proučavaju se odnosi između nekih načina 

uređivanja i vegetacijske strukture. 

Analiziraju se kriteriji progresivne sukcesije 

i uvjeti stabilizacije. Te analize o- 

mogućavaju interpretaciju dinamizma vegetacije 

i dozvoljavaju zaključke o načinu 

adekvatnog uređenja protiv nestabilnosti. 

Nabrojeni su studiji koji predstavljaju 

bazu silvikulturnog planiranja. Detaljizirani 

su modaliteti uređivanja nekih 

različitih sistema. Konačno, specificiraju 

se istraživanja koja se moraju kontinuirano 

obavljati te se spominju uvjeti za 

550

progresiju narušenih sistema, naglašavajući 

važnost nezrelih stadija za konzervatorsko 

planiranje. 

Zamora Lozano, M.; B a r a s o- 

na Mat a, J.; Rodriguez Berroc 

a 1, J.: Prilog studiji proizvodnog i lovnog 

potencijala rubnih područja pokrajine 

Cordoba. Tehničke osnove za ekonomsku 

studiju. 

Autori su proučavali prehrambene izvore 

rubnih poljoprivrednih zemljišta i 

potrebe jelena za hranom s ciljem da odredi 

optimalnu površinu za standardnu 

životinju s dobrim lovnim osobinama. Zadovoljavajuće 

rezultate daju dva hektara 

šume i pol hektara pašnjaka. 

Barcena, F.: Popisivanje vučjih legala 

u sjevernoj polovici pokrajine Lugo 

(1975. godine) i neki podaci o njihovim 

populacijama. 

Iznose se rezultati popisa vučjih legala, 

obavljenog u rujnu 1975. god. u sjevernoj 

polovici pokrajine Lugo. Trinaest 

je legala lokalizirano, dva su uhvaćena, 

a jedno nije sa sigurnošću utvrđeno. Zatim 

se opisuju četiri tipa habitata u kojima 

vuci žive na proučavanom području. 

Ta četiri tipa, koja se mogu primijeniti 

na čitavu Galiciju, jesu: površine 

gdje se stoka uzgaja na otvorenom prostoru, 

površine visokog lova, prelazna 

zona i zona industrijskih farmi. Autor 

zaključuje o mogućim migracijama vukova 

na tom području, koje su uglavnom 

posljedica proganjanja u zoni uzgoja stoke 

na slobodnom prostoru. Na kraju se 

razmatra sadašnje stanje populacije vukova 

na proučavanom području. 

Ferrer, X.; Gare i a, L.; Purrov, 

F. J.: Informacija o flamingu u Španjolskoj 

i njegovoj populaciji 1974. godine. 

Autori izvješćuju o gniježđenju i rasprostranjenju 

velikog flaminga (Phoenicopterus 

ruber) u Španjolskoj. Ova se 

ptica u posljednje vrijeme gnijezdila samo 

u Fuente de Piedra (Malaga) i Santa 

Pola (Alicante). Zatim se daje historijat 

jedanaestogodišnjeg razmnožavanja u Marismas, 

Fuente de Piedra i Santa Pola. 

Populacija u Španjolskoj naglo se smanjuje, 

od maksimuma koji je u studenom 

1973. god. iznosio 11.799 ptica do minimuma 

od 3.031 ptice u listopada 1974. 

god. Izvještaj završava novim podacima 

o malom flamingu (Phoeniconaias minor) 

i prstenovanju ove vrste u Španjolskoj. 

Salvador, A.: Građa za »Herpetofaunu 

Baleara«. I. Balearske gušterice 

otoka Malgrats. 

Jedan od tri sintipa Lacerta lilfordi 

hartmanni Wettstein 1937, koji je sačuvan 

u bečkom muzeju, označuje autor 

kao lektotip s otoka Malgrats (Mallorca). 

Opisana je nova serija od 17 mužjaka i 

6 ženki, a rezultati su komparirani s Wettsteinovim 

opisom. 

M el 1 a d o.: O ishrani iberijske prima- 

Ijske žabe (Alytes cisternasii, Boscä) (Anura: 

Discoglossidae). 

U radu se analizira hrana primaljske 

žabe na jugozapadu Španjolske. Ova vrsta 

lovi veliki broj raznih životinja, koje 

su vjerojatno u vezi sa sastavom beskralješnjaka 

u njenom životnom okolišu. 

Selekcija je žrtava po svoj prilici ograničena 

njihovom veličinom. Na taj način 

veličina predatora stoji u korelaciji s veličinom 

žrtve. Osim toga veličina se žrtve 

približava distribuciji tipa normalnog 

logaritma, koja tako odražava strukturu 

životnih zajednica beskralješnjaka prema 

njihovoj veličini. 

Lozano Olivares, A.: Uloga ptica 

u cirkulaciji virusa arbo. 

Nakon opisa značenja riječi Arbovirus 

ukratko se prikazuje kemijski sastav, karakteristike 

infekcije i glavni patološki 

sindromi u čovjeka uzrokovani ovom 

grupom virusa. Ističe se važnost odnosa 

između ptica i arbovirusa te ukazuje na 

pomanjkanje specifične terapije za tu 

bolest. Navodeći redove raznih autora iz 

drugih zemalja, ukazuje se na potrebu 

sličnih proučavanja u Španjolskoj, gdje 

ne postoje publikacije o toj temi. Uzimajući 

u obzir ekološke uvjete Španjolske, 

načinjena je tabela arbovirusa i vektora 

koji vrlo vjerojatno postoje u toj 

zemlji. 

Templado, J.: Biološki podaci o 

Melitaea deione (Geyer) (Lep. Nymphalidae). 

Autor je proučavao geografsku rasprostranjenost 

i biološki ciklus leptira Melitaea 

(Mellicta) deione Geyer). U zoni El 

Escorial, Madrid, ta vrsta ima jednogodišnju 

generaciju i ljetno-zimsku dijapauzu 

kao larva četvrtog razvojnog stadija. 

Biljka — hraniteljica joj je Antirrhinum 

graniticum Roth. 

V e 1 e z, R.: Veliki požar u planini Almijara. 

Opisuje se najveći šumski požar koji je 

ikada zabilježen u Španjolskoj. Izgorjelo 

je 11.991 hektara borovih šuma u pokrajinama 

Granada i Malaga u mjesecu 

kolovozu 1975. godine. 

J. Mikloš 

551

DRUŠTVENE VIJESTI 

SKUPŠTINA SAVEZA INŽENJERA I 

TEHNIČARA ŠUMARSTVA I INDUSTRI 

JE ZA PRERADU DRVA SR 

MAKEDONIJE 

Savez inženjera i tehničara šumarstva 

i industrije za preradu drveta S. R. Makedonije 

održao je svoju, šestu, skupštinu 

u Skopju 19. ožujka o. g. (1977). Brojnost 

prisutnih članova kao i njihovo aktivno 

sudjelovanje u radu skupštine ostavili 

su vrlo dobar utisak. Skupština je 

imala i jubilarni karakter — obilježavanje 

25 godišnjice osnivanja Saveza. 

Skupštini su prisustvovali i brojni delegati 

— gosti: 

Lazarov dr Dime, predsjednik Saveza 

inženjera i tehničara Jugoslavije i 

SITH-a Makedonije; 

Cajnko inž. Tugomir, (predsjednik 

predsjedništva Saveza inženjera i tehničara 

šumarstva i industrije za preradu 

drveta Jugoslavije; 

Georgievski — Dejan inž. Kiro, 

predsednik Saveta za pošumljavanje golina 

u Makedoniji; 

P e e v Vasil, sekretar Saveza za pošumljavanje 

golina Makedonije; 

Lazarevski Stevo, pomoćni sekretar 

u Sekretrijatu za poljoprivredu i šumarstvo 

SR Makedonije; 

A 1 e k s o v Mitko, predsjednik Komisije 

na RKSSRHM za suradnju s društvenim 

organizacijama i udruženja građana; 

Perčuklievski Jovanče, sekretar 

Republičkog odbora sindikata radnika industrije 

i rudarstva Makedonije; 

Todorovski dr Strahil, dekan Šumarskog 

fakulteta u Skopju; 

Apostolski inž. Trajko, generalni direktor 

udružene drvne industrije i šumarstva 

»Treska« — Skopje; 

Kadri inž. Fahradin, predsjednik Saveza 

inženjera i tehničara šumarstva i 

industrije za preradu drveta Srbije; 

P i š k o r ić inž. Oskar, delegat Saveza 

inženjera i tehničara šumarstva i drvne 

industrije Hrvatske; 

G r u pč e inž. Risto, predpredsjednik Saveza 

inženjera i tehničara Makedonije; 

Ravnjanski tehn. Boro, sekretar Saveza 

inženjera i tehničara Makedonije; 

Tričkovski v. tehn. Velimir, sekretar 

Saveza građevinskih radnika i tehničara 

Makedonije te, posebno pozdravljeni, 

E M prof. Hans, član Akademije nauka 

Makedonije i 

B e ć a r prof. Dimo, univerzitetski prof, 

u. m. 

Predstavnici organizacija pozdravili su 

skupštinu od kojih se neki nisu ograničili 

samo na pozdravnu riječ nego se osvrnuli 

i na stanovite pojave. Između tih 

bilježimo govor inž. Georgievskog, 

predsjednika Savjeta (— Fonda) za pošumljavanje 

goleti u Makedoniji, koji se 

kritički osvrnuo na dosadašnje radove 

na tom području i iznio stanovišta tog 

Savjeta. Delegat SITH šumarstva i drvne 

industrije Hrvatske inž. P i š k o r ić predao 

je SITH šumarstva i industrije za 

preradu drveta Makedonije zlatnu plaketu 

i povelju izdanu povodom 130-obljetnice 

osnivanja Hrvatsko-slavonskog šumarskog 

društva i 100 godina neprekidnog 

izlaženja Šumarskog lista te knjige 

»Povijest šumarstva Hrvatske 1846 — 

1976. kroz stranice Šumarskog lista« i 

»Spomenicu« iz 1976. godine, što su skupštinari 

burno i srdačno pozdravili. 

Rad skupštine bio je opsežan, jer je 

trebalo donijeti: 

Statut Saveza, 

Delovodnik za rad skupštine Saveza, 

Pravilnik za proglašenje počasnih i zasluženih 

članova te odluku o broju šumarskih 

društava. Iako su svi ovi materijali 

bili prethodno razmatrani i u širem 

krugu, ipak je bilo, kako je već u- 

vodno rečeno, o svakom diskusije te su 

donijete i stanovite korekture predloženih 

tekstova. Šumarska društva u Makedonije 

organiziraju se na općinskom ili 

međuopćinskom nivou te je zaključeno 

da ih bude 14. 

Skupština je izabrala i novo rukovodstvo 

Saveza, nadzorni odbor te urednika 

časopisa »Šumarski pregled«. Za predsjednika 

Saveza izabran je inž. Živko 

M i nč e v — direktor Šumskog gazdinstva 

Skopje (dosadašnji predsjednik), za 

podpredsjednike izabrani su inž. Boško 

Kostov i inž. Gjorgji Baševski a za ostale 

članove Predsjedništva Inž Božidar 

Aleksov, Mr Mile Stamenkov, inž. Ljubo- 

552

mir Stojanov, inž. Risto Trajanov, teh. 

Tomo Vučkov, inž. Petar Cvetkov, inž. 

Jovan Kurčiev, inž. Slavno Kocev, inž. Jovan 

Petrov, inž. Ivan Pejčinovcki, inž. 

Teofil Zdravkovski i inž. Mile Trajanovski 

U nadzorni odbor izabrani su 

Mr Risto Klinčarev, Dr Mile Kamilovski 

i tehn. Voislav Markovski kao članovi a 

Mr Stojman Jovanovski, teh. Mile Stojkovski 

i inž. '• Eftim Popovski kao zamjenici. 

Za glavnog i odgovornog urednika 

»Šumarskog pregleda« izabran je 

Dr Velko Stefanovski. 

Savez ima i izvršni odbor u koji ie 

predsjedništvo Saveza (6. V 1977.) izabralo: 

Mr Mile Stamenkova za predsjednika, 

Dr Dimitra Krstevski za sekretara, 

tehn. Voislava Markovskog za blagajnika 

te inž. Nikolu Nikolova i inž. Žarka Nestorovskog 

za članove. 

Skupština je proglasila tri člana za počasne 

i deset članova zaslužnim, a inž. 

Cajnko predao je diplome Saveza inženjera 

i tehničara šumarstva i industrije 

za preradu drveta Jugoslavije trojici 

počasnim i četvorici zaslužnim članovima 

tog Saveza. 

U okviru skupštine održano je i savjetovanje 

na temu »Planiranje rada 

u organizacijama udruženog rada šumarstva 

i industrije za preradu drveta«. 

Tema je obrađena u opširnom referatu 

koji je prethodno objavljen, pa je na savjetovanju 

inž. Boško Kostovski održao 

samo uvodno izlaganje kao poticaj za 

diskusiju. 

Na kraju, zahvaljujerri se inž. Ž. Minčevu 

i dr. R. Rizovskom na suradnji (poslanim 

podacima) u izradi ovog izvještaja. 

O. Piškorić 

CRTEŽI — KARIKATURE 

ŠUMARA I DRVARACA! 

Likovi šumara i drvaraca, čiji su 

smanjeni crteži objavljeni u »Spomenici« 

i Šumarskom listu br. 7—9/ 

/77 i izrađeni u vel. 100 X 70 cm 

na polutvrdom crtaćem papiru 

mogu se nabaviti kod Saveza IT 

šumarstva i drvne industrije SRH, 

Zagreb — Mažuranićev trg 11 uz 

cijenu od 200 din/komad. Crteži su 

zapravo vizuelna informacija šumara 

i drvaraca SR Hrvatske, koje 

je slikar J. Ćosič »vjekovječio« u 

času 100 obljetnice izlaženja Šumarskog 

lista. 

Predlažemo radnim organizacijama, 

kao i pojedincima, da ukrase 

radne, sindikalne i društvene prostorije 

ovim uspjelim crtežima. 

553

IN MEMORIAM 

NIKOLA ŠEPIĆ, dipl. inž. šumarstva 

Savez inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije Hrvatske u Zagrebu 

povjerio mi je tešku dužnost, da se u njegovo 

ime oprostim od jednog dugogodišnjeg 

velikog trudbenika u oblasti šumarstva 

a posebno u oblasti melioracije 

primorskoga Krša. Taj je istaknuti radnik 

pokojni Ing. NIKOLA ŠEPIĆ, rođeni 

sin našeg primorskog kamena, našeg mora 

i našeg sunca. On spada u red onih 

inteligenata, kojih je životni ideal upoznavanje 

vlastite zemlje a naročito gologa 

Krša, što se prostire od Slovenskih Alpa 

do Albanskog gorja na jugu u površini 

od preko 3 milijuna hektara. Njegove se 

planinske goleti daleko preko mora bijele 

i svojim bjelasanjem viču grijehove 

naših otaca. Vjekovi su ovdje radili na 

razaranju biljnog pokrova i širenju nepreglednih 

pustoši i tek se u naše vrijeme 

javljaju pojedini jaki duhovi, koji se 

hvataju gigantske zadaće, da ne samo 

zaustave daljnje stvaranje ogoljelih prostora 

već i da brojne plješine nanovo pošume. 

Oni vjeruju, da ovaj neplodni kamen 

ne mora da bude vječno prokletstvo 

našeg mora i primorja, — jer on po riječima 

pjesnika Vladimira Nazora: 

»studen i samotan ovdje ostat mora. 

Sunce će ga peći, vjetri će ga biti, 

strijele će ga žeći, kiše će ga miti, 

al' se neće maknut sa svog sinjeg mora. 

Neka nad njim huje vijeci i oluje, 

klijanje, da novo počne, čekat mu je ...« 

Taj dan je došao i naše pokoljenje postaje 

svjedokom buđenja novog života 

na dosad mrtvom Kršu. Istina, to su tek 

prvi izdanci vegetacije i mi moramo čekati 

dugo vremena da se goli Krš zazeleni 

novom vegetacijom. Tragična je sudbina 

cijele šumarske struke, da sijemo 

ono što nećemo žeti. Plodove naših napora 

i stremljenja koristit će druga, kasnija 

pokoljenja, — i kao takova po riječima 

velikog Njegoša: 

»pokoljenja djela sude, 

što je čije daju svjema ...« 

Ta mučna spoznaja, ta gorka čaša neće 

mimoići nikoga od nas pa nije mimoišla 

ni pokojnog Nikolu Šepića. On nas 

je napustio u najvećem naponu rada, koji 

nije dovršio već ostavio mlađima, da 

nastave tamo, gdje je njegov život prekinut. 

Ali ono što je ostalo iza njega, makar 

i nedovršeno, davat će impulse za 

nove akcije na ozelenjavanju našeg kamena. 

Sagnimo glave pred veličanstvom smrti! 

Poklonimo se sjeni zaslužnog pokojnika 

i zadržimo ga u trajnoj uspomeni, 

jer ideali, koji su ga u životu vodili, neće 

utrnuti nikada. Rastajemo se s ovim 

grobom u uvjerenju, da će Kastavština 

i u buduće rađati sinove njegovih kvaliteta. 

Slava i mir pepelu njegovu! 

Ovim govorom odao je Dr Stjepan 

Frančišković posljednju počast u 

ime Saveza inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije Hrvatske, 9. lipnja 

preminulom, šumarskom veteranu 

Nikoli Šepiću. O životnom putu i o ličnosti 

pok. N. Šepića prof. inž. Eugen 

Antonijević posvetio je slijedeći 

554

• 

IN MEMORIAM 

Teška srca i tužnih misli oprostili smo 

se 11. lipnja 1977. godine na groblju Kastvu 

od našeg velikog i iskrenog druga, 

Šepić Nikole, dipl. ing. šumarstva, istaknutog 

šumarskog i lovnog stručnjaka, 

neobičnog i nesebičnog društvenog radnika 

i borca za prava naroda i radničke 

klase. 

Rođen 6. prosinca 1903. u Kastavštini, 

u selu Spinčići, od roditelja zemljoradnika. 

Život je bio težak te su roditelji 

morali obavijati sve radove sami, kako 

bi mogli odgojiti djecu a bilo ih je nemalo 

— 5 ženskih i 4 muška. Već od ranog 

djetinjstva priučavali su djecu na 

rad, a otac je, da može omogućiti šklovanje 

djece, dva puta putovao u Ameriku, 

gdje je radio najteže manuelne poslove. 

U ovakvoj strogo radničkoj obitelji 

rastao je naš Nikola. I ostao je do kraja 

života iskreno i nesebično privržen 

radničkoj klasi. 

Osnovnu školu je završio u Kastvu a 

gimnaziju je počeo pohađati u Rijeci (Sušaku), 

dok je maturirao u gimnaziji u 

Karlovcu 1923. godine. Iste se godine u- 

pisao na Šumarski fakultet u Zagrebu, 

koji je i završio 1928. godine. Svi su se 

članovi obitelji stalno međusobno pomagali 

tako da je to bila jedna prava obiteljska 

radnička zadruga. 

Nakon diplomiranja Nikola je odmah 

stupio u radni odnos kao šumarski inženjer 

— pripravnik kod Direkcije u Aleksincu. 

Iz Aleksinca došao je u Šumsku 

upravu Karlobag, a iz ove bio je premješten 

u Direkciju šuma na Sušaku (1932 

— 1939), pa Sreskom načelstu u Rabu 

iza kojeg slijedi Šumska uprava na Mljetu 

te Ravnateljstvo šuma u Mostaru 

(1941-1943). Od prvih dana ustanka 1941. 

godine bio je u stalnoj vezi s partizanima 

te je konačno 1943, po potrebi i nalogu 

narodne vlasti, otišao iz Mostara u partizane. 

Poslije oslobođenja odmah i to još u 

1945. nastavlja sa stručnim radom najprije 

u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva 

u Zagrebu te 1946. u Okružnom 

narodnom odboru u Gospiću. Iste godine 

postaje redovni član Saveza komunista 

Hrvatske. Nastavlja rad u Glavnoj direkciji 

šuma Zagreb a od 1949 — 1951. 

vrlo aktivno radi u Sekciji za organizaciju 

Oblasnog narodnog odbora Rijeka. 

U 1951. godini dodijeljen je Šumskom 

gospodarstvu Viševica u Rijeci, gdje o- 

staje do 1954. godine. Kasnije obavlja 

najodgovornije poslove na dužnosti u Šumarskom 

inspektoratu Rijeka (1954 — 

1956), Narodnog odbora Rijeka (1957 — 

1967), Skupštine općine Pula (1967 — 

1976) i konačno kod Zajednice općina Rijeka 

do 31. 11. 1976. 

Pored obavljanja svih odgovornih redovnih 

dužnosti iNikola se posvetio stvaranju 

i uzgajanju zelenih površina pa u 

svim mjestima, gdje je radio, napose na 

Brionima, na Vangi, na 'Rabu, Mljetu, 

Mostaru, Rijeci, Gorskom Kotaru, širom 

Istre (Poreč, Pula, Rovinj itd.) na otocima 

Cres, Mali Lošinj itd. — svuda je o- 

stavljao trajna svjedočanstva svog neumornog 

i nesebičnog rada. Ta njegova 

»zelena potomstva« ne samo svojom florom 

već i faunom — raznovrsnom divljači 

i bezbrojnim pticama — uvijek će 

održavati sjećanja na njegov rad. I danas, 

kada se čitav svijet bori za očuvanje 

zdrave ljudske sredine, ti rezultati 

rada Nikole su trajne i nezaboravne uspomene. 

Kamo sreće za ljudski rod, da 

je takovih stvaralaca što više. 

I pored neumornog rada kao stručnjak 

na podizanju zelenih površina i na unapređenju 

lovstva — Nikola nije zaboravio 

i svoje društvene obaveze. Bio je nosioc 

mnogobrojnih odlikovanja i to: Ordena 

rada II reda (1955), Lovačkog odlikovanja 

II reda (1959), Ordena zasluge 

za narod sa srebrnim vijencem (1963), 

Medalje za hrabrost (1965), Priznanja Saveza 

udruženja boraca NO rata povodom 

30-godišnjice ustanka naroda Hrvatske 

— Općinskog odbora Opatija (1971), Ordena 

bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem 

(1974), Zlatne plakete i povelje 

povodom 100-godišnjice izlaženja »Šumarskog 

lista« (1876 — 1976) i 130 obljetnice 

osnivanja Hrvatskog slavonskog šumarskog 

društva, Diplome 30-godina članstva 

u SKJ — Opatija 1976. 

Bez obzira na činjenicu, da je bio umirovljen 

još u 1964. godini Nikola je, kao 

što se vidi iz izloženog, neumorno radio 

sve dok ga nije shrvala žestoka i neumoljiva 

bolest. Zato ga je još u 1964. godini 

iSavez šumarskih društava Hrvatske i- 

zabrao za zaslužnog člana za rad na stručnom 

i društvenom polju. Eto, takvog 

smo čovjeka, koji je uvijek ipružao pomoć 

svakoj pravednoj stvari, predali njegovoj 

rodnoj grudi na groblju u Kastvu, 

gdje «su održali oproštajne govore u ime 

Saveza inženjera i tehničara šumarstva 

555

i drvne industrije SRH Dr Ing. Frančišković 

Stjepan, u ime Šumarskog društva 

Rijeka i kolega Ing. prof. Antonijević E- 

ugen te u ime društveno političkih organizacija 

Rijeke, Opatije i Kastva dva 

predstavnika. 

Oprostili smo se, ali uspomenu na Nikolu 

uvijek će čuvati i podsjećati žive njegove 

»zelena potomstva«. 

Hvala ti Nikola! 

Dr. S. Frančišković — Ing. E. Antonijević 

JOSIP ARPAŠ 

dipl. inž. šumarstva 

Dana 7. travnja 1977. god. iznenadno 

je preminuo član naše radne organizacije 

drug Josip Arpaš — »Džoni«, 

dipl. inž. jšumarstva, upravitelj OOUR-a 

Šumarije Kutine. Rođen je 1920. god. u 

Kutini, u obrtničkoj obitelji, rastao, školovao 

se, službovao je i aktivno djelovao 

u društvenom i kulturnom životu svog 

rodnog kraja, svoje Moslavine, svoje Kutine 

koju nije napuštao nikad osim za 

vrijeme srednjoškolskog i studentskog 

života, koje je proveo u Zagrebu. 

Svoj radni vijek otpočeo je po završetku 

drugog svjetskog rata u šumarskoj 

struci, u koju su tada polagane nade sviju 

građana naše zemlje. Šuma je bila ta- 

da jedino narodno blago iz kojega je trebalo 

pod vrlo teškim uvjetima rada, pribaviti 

sredstva za brzu obnovu naše ratom 

opustošene Jzemlje, i za podizanje 

bazne industrije. 

Na tom zadatku pok. inž. Arpaš nalazio 

se je u iprvim redovima i sve teškoće koje 

su se javljale savladao je lakoćom i 

na tome poslu primjenjivao sve nove suvremene 

metode |rada u šumarstvu. 

Bio je izuzetan stručnjak u svim djelovima 

široke šumarske struke počam od 

uzgajanja, eksploatacije šuma, trasiranja 

i građenja šumskih i drugih (komunikacija 

i građevnih objekata, rasadničarstva 

i parkiranja, a napose vrlo dobar planer 

i ekonomista i (poznavatelj radničkog samoupravljanja. 

Ta njegova stručnost nije se ograničila 

samo na područje našeg gospodarstva, 

nego ipreko Saveza sindikata radnika šumarstva 

i drvne industrije Hrvatske, preko 

Saveza inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije, preko Zajednice 

šumarstva i prerade drva, Privredne komore 

i drugih republičkih organizacija u 

kojima je predstavljao svoje gospodarstvo, 

osjećalo se je njegovo djelovanje. 

Biran je bio u niz odbora, komisija da 

svojim bogatim znanjem i iskustvom djeluje 

na razrješavanju ključnih problema 

i pitanja šumarske struke. I zadnjega 

dana svoga života aktivno je sudjelovao 

u raspravi oko donošenja novog Zakona 

o šumama u Petrinji znajući dobro što 

će taj zakon značiti u budućnosti za poslovanje 

grane i grupacije šumarstva i 

prerade drveta u kojoj je on proveo svoj 

radni vijek. 

Osim stručnog rada pok. inž. Arpaš u 

svom slobodnom vremenu bavio se i 

društvenim radom. U mladosti je bio aktivni 

nogometaš, a u zrelijoj dobi vrlo 

aktivni radnik na kulturnom polju. Dje- 

556

luje kao jedan od glavnih glumaca i osnivača 

u Rutinskom amaterskom kazalištu 

KUD-a »Ivo Perković«. Ostat će u 

nezaboravnoj uspomeni njegove uloge koje 

su bile na nivou profesionalnih glumaca 

i za koje je KUD »Ivo Perković« na 

natjecanjima amaterskih kazališta primalo 

nagrade i priznanja kao najuspjelija 

amaterska družina. 

Iznenadna smrt duboko je kosnula ne 

samo njegovu obitelj, uže iznance, suradnike 

i prijatelje nego i široki krug znanaca 

kojima će ostati u trajnom sjećanju 

po svojoj prisnosti, vedrini i humanosti. 

Slava inž. Arpašu! 

Inž. E. Vilček 

ANDRIJA KAP 

šum. tehničar i ekonomista 

Dne 19. V o. g. umro je, a 21. V sahranjen 

na Novogradiškom centralnom groblju 

An d r i j a Kap, ekonomista u 

Zajedničkim službama Šumskog gospodarstva 

»J. Kozarac« Nova iGradiška. 

Imao je velik sprovod jer su mu na 

poslijednji ispraćaj došli svi upravitelji 

Šumarija sa svojim (osobljem, delegati 

susjednih šumskih gospodarstva Slav. 

Požega, Slav. Brod, Osijek, Bjelovar i Koprivnica, 

te velik broj građana jer je pokojnik 

imao široki krug prijatelja i štovatelja. 

I ako je smrt prirodan završetak života 

ipak svaki rastanak s osobom Is kojom 

je čovjek do jučer radio je težak. 

On je to teži, ako je ta osoba uspjela da 

i okom svog života, bilo na svom radnom 

mjestu bilo u privatnom životu, stekne 

veliki krug svojih drugova, prijatelja i 

znanaca. 

Pokojni Andrija Kap bio je takva izuzetna 

ličnost i upravo zato naš oproštaj 

bio je s njim vrlo težak ne samo zbog 

njegove iznenadne smrti već i zbog toga 

što smo izgubili dobrog druga i vrsnog 

stručnjaka. 

Andrija Kap rođen je 16. VI 1927. u 

Novoj Gradiški u siromašnoj radničkoj 

obitelji. Osnovnu školu i četiri razreda 

gimnazije završio je u Novoj gradiški, 

a potom se kao 16-god. mladić godine 

1943. zaposlio kod tadanjeg Ravnateljstva 

šuma u :Novoj Gradiški. 

Nakon Oslobođenja završio je godine 

1949. Srednju šumarsku školu u Karlovcu 

a zatim je kraće vrijeme radio u Šumskom 

građevnom poduzeću Rijeka i u 

Srednjoj šumarskoj školi Karlovac. Od 

1. V 1951. dobio je stalno zaposlenje u 

Šumariji Nova Gradiška — Šumskog gospodarstva 

»Psunj« N. Gradiška, gdje je 

ostao do kraja godine 1959. 

Za vrijeme službovanja na toj Šumariji 

vršio je uglavnom dužnost referenta 

za uzgoj a povremeno i za eksploataciju, 

dok je neko vrijeme za smjene upravitelja 

Šumarije vodio samostalno upravu 

Šumarije tako da se razvio u odličnog 

šumara — praktičara. 

Od 1. siječnja 1960. prelazi u novo osnovano 

Šumsko gospodarstvo za šefa 

plana. Međutim i ako mu je već tada 

zdravlje bilo ozbiljno narušeno duh je 

557

ostao još nepokolebljiv i on teži za daljnjim 

usavršavanjem, te u jesen 1968. završava 

Višu ekonomsku školu u Banja 

Luci i tako sretno povezuje kompletno 

stečeno stručno šumarsko znanje s novim 

saznanjima iz ekonomike, što će mu 

na dužnosti planera — kasnije analitičara 

odlično koristiti. 

Andrija Kap bio je brižan suprug i o- 

tac jednog već odraslog sina. Na radnom 

mjestu bio je skroman, povučen ali savjestan 

i temeljit radnik koji je sve svoje 

znanje posvetio našem Gospodarstvu. 

On je bio i patnik, jer ga je neizlječiva 

bolest sve više nagrizala, no svoje fizičke 

boli nije nikom pokazivao, jer su one u 

njemu ostale potisnute. Njegov duh još se 

nije predavao, a svoju vedrinu zadržao 

je do posljednjih dana. 

Radi ovih vrlina koje su ga krasile njegova 

prerana smrt ostavlja veliku prazninu 

kako u njegovoj obitelji tako i u našem 

Šumskom gospodarstvu. 

Za njegov nesebičan rad, koji je ugradio 

u naše Gospodarstvo, mi se našem 

Andriji možemo odužiti jedino time što 

sir.o se dostojno s njime oprostili 21. V 

a ovih nekoliko redaka posvećujemo za 

sjećanje pokoljenjima na jednog malog, 

skromnog čovjeka, krhkog zdravlja ali 

velikog duhom i velikog radnika koji je 

sve svoje sposobnosti posvetio svojoj 

struci koju je volio i svom Gospodarstvu 

u kom je djelovao. 

Neka je hvala i slava našem 

dragom Andriji Kapu! 

Ing Vladimir Babić za 

Šumsko gospodarstvo »J. Kozarac« 

i Društvo inženjera i tehničara 

Nova Gradiška 

558

OBAVIJESTI 

PRIPREME ZA VIII SVJETSKI KONGRES 

ŠUMARSTVA 

Odjel za Šumarstvo Organizacije ujedinjenih naroda za ishranu 

i poljoprivredu uputio je uredništvu Šumarskog lista« »Drugu 

informativnu okružnicu« i »privremeni program rada« VIII svjetskog 

kongresa šumarstva, koji se treba održati 1978. godine u Džakarti 

(Indonezija). Okružnica, koju je uputio g. Soedjarwo, predsjednik 

organizacijskog odbora ovog Kongresa, te Privremeni program 

glase: 

Poštovani gospodine, 

DRUGA INFORMATIVNA OKRUŽNICA 

8. SVJETSKI KONGRES ŠUMARSTVA 

Kao što je bilo obećano u mojoj prvoj okružnici od 24. veljače 1977. god., 

drago mi je da sada mogu priložiti kopiju privremenoga stručnog programa 

Kongresa (Prilog 1). On je još privremen, jer zavisi o pronalaženju kompetentnih 

autora, koji su u isto vrijeme voljni surađivati u 30 »tematskih rasprava«, a koje 

će činiti 30 točaka dnevnoga reda. Neke od naslova možda ćemo neznatno preinačiti, 

da bi bolje odgovarali ličnosti i specifičnom iskustvu odnosnih autora. 

Nadam se da sam objasnio, da će »tematske« rasprave činiti osnovnu »suštinsku« 

dokumentaciju kao i smjernice za diskusiju o odgovarajućim točkama dnevnog 

reda. Bit će također i »posebnih zatraženih« rasprava kao i — nadamo se pouzdano 

— »dobrovoljnih« rasprava, ali 30 »tematskih« rasprava trebale bi same 

po sebi osigurati organski raščlanjenu i smišljenu diskusiju za vrijeme kongresa. 

Shvatit ćete da je sve to zasnovano, e da bi se spriječili nedostaci u izradi i 

raspodjeli dokumentacije, kakvi su se desili prilikom nekih od prijašnjih kongresa 

šumarstva. 

Treba također spomenuti — u cilju izbjegavanja čestih pritužbi na pretjeranu 

rascjepkanost kongresnih rasprava, koje su sprečavale sudionike da sudjeluju 

u svima ili barem većini planiranih zasjedanja — da smo zamislili ovaj puta 

kongres, koji će se sastojati isključivo od plenarnih zasjedanja zbog diskusije 

o 30 »tematskih« rasprava, te još k tome jedan otvoreni sastanak za vrijeme 

kojega će kongresni voditelji, imenovani na vrijeme, voditi raspravu o izvještajima 

iz 5 glavnih područja diskusije (šumarstvo za seoske zajednice, šumarstvo 

za ishranu, šumarstvo za unapređivanje zaposlenosti, šumarstvo za razvoj industrije, 

šumarstvo za kvalitetniji život) kao i o nacrtu kongresne deklaracije. Bit 

će, naravno, uvodno zasjedanje (s glavnim pozdravnim govorom) kao i završno 

zasjedanje te 5 pozdravnih govora gostiju (po jedan za svako od 5 glavnih područja 

diskusije). Međutim, pobrinuli smo se da za vrijeme 13 dnevnoga kongresnog 

razdoblja (16—28. listopad 1978. god.) neće biti kroz 5 poludneva obaveznih 

kongresnih aktivnosti, eda bi se omogućilo grupama sudionika da se sastanu 

i diskutiraju o bilo kojim predmetima koje odluče izabrati. Takvi se sastanci 

obično spominju kao »satelitni« sastanci u vezi s neznatnim ispravcima 

vremenskog rasporeda, koji se još mogu pokazati kao potrebni, a mogu se održati 

u srijedu (18. listopada) ujutro, petak (20. listopada) ujutro, čitavu nedjelju 

(22. listopada) te u srijedu (25. listopada) ujutro. Neki se od tih sastanaka mogu 

održati istodobno pod uvjetom da se ne trebaju prevoditi, jer istovremeno prevođenje 

(na engleski, francuski i španjolski) bit će moguće samo na jednom 

zasjedanju u svako određeno vrijeme. 

559

Planirali srao također i studijska putovanja prije i poslije kongresa. Dok 

se do određenog vremena ne prikupe detaljne informacije za šire objavljivanje, 

mogu već unaprijed objaviti, da će glavno studijsko putovanje biti u istočni 

Kalimantan, Bali, na istočnu Javu i centralnu Javu, a trajat će oko tjedan dana. 

Tom prilikom vidjet će se radovi na eksploataciji i sadnji kao i projekt preseljivanja 

u rijetko napučenim predjelima, zaštitno i plantažno šumarstvo u pretjerano 

gusto naseljenom području, integrirani i manje integrirani kompleksi drvne 

prerade, agrisilvikultura koja kombinira šumske kulture s prehrambenim ili 

krmnim kulturama te napokon gospodarenje i iskorišćivanje najviše rasprostranjenih 

kultura tikovine u svijetu kao i »gospodarenje« uz udruženu upravu. Zbog 

prijevozno-opskrbnih razloga ne može se odjednom primiti više ođ 100 učesnika, 

no ponavljajući ture u smjeru kazaljke na satu kao i u protivnom smjeru prije 

i poslije kongresa moglo bi se ukupno prihvatiti oko 400 zahtjeva. Pomoglo bi 

nam, naravno, kad biste nam mogli što prije priopćiti da li ste zainteresirani za 

to studijsko putovanje (kao i za druga putovanja), pa makar to bilo i provizorno 

budući da nam nedostaju točnije informacije osobito u vezi s troškovima (koji 

također zavise o broju učesnika). 

Razmatraju se i druga studijska putovanja kao npr.: (a) na sjevernu Sumatru, 

da se pogledaju prirodne i umjetno podignute šume sumatranskoga bora 

(Pinus merkusii) te eventualno rehabilitacijski centar za orangutane u Bohoroku 

nedaleko Medana u trajanju od 4 dana, svaki puta za najviše 30 osoba, što čini 

30 X 4 = 120 učesnika sveukupno; (b) dvodnevno putovanje na zapadnu Javu u 

vezi s glavnom kongresnom temom »Šumarstvo za kvalitetniji život« sa slijedećim 

smjerom puta: Džakarta—Bogor—Oibodas—Bandung (noćenje)—Tangkubanprahn—Džakarta, 

bez ograničenja broja sudionika; (c) dvo- do trodnevno putovanje 

na južnu Sumatru s ograničenim brojem učesnika, da se vide projekti 

preseljivanja; (d) dnevne ekskurzije u Botanički vrt Bogor (jednosatna vožnja 

iz Džakarte). 

Kao što Francuzi smatraju da uvijek treba povezano raditi, tj. vezati kraj 

s početkom, želim se vratiti na pitanje dokumentacije za stručni program kongresa, 

obrađen u prvom odlomku ovoga pisma. Za nas imaju najveće značenje 

30 »tematskih« rasprava koje trebaju poslužiti kao smjernice u diskusiji 30 točaka 

dnevnog reda. Te rasprave — napisane nesamo izvanrednom stručnosti i 

smislom za stimuliranje diskusije — trebaju također odraziti što je »činjenično 

stanje života« u stvarnosti različitih zemalja. Zbog toga se mora autore tih rasprava 

pomagati u njihovu poduzetom pothvatu. No, nitko im ne može bolje pomoći 

nego same zemlje kao i pojedinci koji su naročito upoznati s izabranim 

točkama dnevnog reda. To je razlog moje dvostruke molbe zemljama i pojedincima. 

U pogledu zemalja sigurno ne moram nadugačko raspravljati o golemoj pomoći 

koju bi autori »tematskih« rasprava dobili, kad bi se mogli koristiti »izvještajima 

zemalja« koji ukratko opisuju iskustva, stečena u tim zemljama, 

pouke i aktivnosti koje su u tijeku odnosno u planu, a koje se odnose na 30 

točaka dnevnog reda. Naslovi izvještaja tih zemalja mogli bi biti sami točke 

dnevnog reda, ukoliko se odnose na situaciju i uvjete u bilo kojoj odnosnoj 

zemlji. Također bi nam pomoglo, kad bi se pred izvještajima zemalja nalazilo 

poglavlje sa statističkim podacima koji bi dali glavne društveno-ekonomske i šumarske 

pokazatelje, kao npr.: ukupna površina zemljišta — stanovništvo — broj 

poroda — brutto nacionalni proizvod (BNP) — investicije u postotku BNP-a •— 

prekomorska financiranja kao dio ukupnih investicija — ukupna poljoprivredna 

površina — ukupna gospodarena šumska površina (državna, privatna) — godišnja 

sječa — površina umjetno podignutih šuma i trend sadnje — doprinos šumarstva 

brutto nacionalnom proizvodu (BNP-u) — položaj šumskih proizvoda u bilanci 

trgovine — broj i godišnja proizvodnja (1976. ili 1977. g.) primarnih šumskih 

industrija (pilane, ukočeno drvo/furnir, iverice, vlaknatice, celuloza, papir) 

— broj zaposlenih u šumarstvu i šumskim industrijama, itd. 

560

Molimo da se dva primjerka takvih izvještaja odnosnih zemalja pošalju što 

prije zračnom poštom, no najkasnije do 6 mjeseci od datuma ovog pisma na: 

Mr. Lukito Daryadi, 

Secretary-General 

8th World Forestry Congress, 

c/o Direktorat Jenderal Kehutanan Jalan Salemba Raya 16, 

Jakarta, Indonesia 

Po dva daljnja primjerka molimo poslati također zračnom poštom na: 

Mr. Oscar Fugalli, 

Associate Secretary-General, 

8th World Forestry Congress, 

c/o Forestry Department of FAO, 

Via delle Terme di Caracalla, 

00100 Rome, Italy 

Što se tiče pojedinaca, autora tzv. »dobrovoljnih« rasprava (bio bih vam vrlo 

zahvalan za što brojnije objavljivanje ovog poziva u vašoj vlastitoj zemlji), bit 

će uzeti u obzir za uključivanje u dokumentaciju kongresa, a eventualno i za 

»rasprave kongresa« pod uvjetom da su te rasprave u vezi s 30 točaka dnevnog 

reda, posebno navedenih u prilogu 1. Njihov obim treba imati manje od 2500 riječi 

uključivši sažetak od 200 riječi za prijevod na druga dva radna jezika kongresa. 

Takve »dobrovoljne« rasprave mogu se poslati bilo na engleskom, francuskom 

ili španjolskom jeziku, a njihovi autori mole se i upućuju, da stupe u vezu 

s pomoćnikom glavnog tajnika FAO-a u Rimu na gore spomenutu adresu, da bi 

dobili »smjernice za autore«. Da bismo omogućili autorima »tematskih« rasprava 

korištenje sadržaja iz »dobrovoljnih« rasprava, molimo da navedene rasprave 

također pošaljete što prije, no u svakom slučaju najkasnije do 31. prosinca 1977. 

Ispričavam se zbog duljine ove druge informativne okružnice i ostajem 

Vaš odani 

Soedjarwo 

glavni direktor za šumarstvo i 

predsjednik organizjcijskog odbora 

8. svjetskoga kongresa šumarstva 

PRIVREMENI PROGRAM 8. SVJETSKOG KONGRESA ŠUMARSTVA 

Džakarta, Indonezija, 16.—28. listopada 1978. god. 

Prilog 1 

»Šume za narode« 

Glavni pozdravni govor: »Šumarstvo za seoske zajednice« (ŠSZ) 

Pozdravni govor gosta: »Uloga šumarstva u razvoju mjesne zajednice« 

Privremeni program rada: 

1. Sudjelovanje žitelja u šumarstvu za razvoj mjesne zajednice. 

2. Uzajamno djelovanje između stabilnosti u šumarstvu i stabilnosti zajednica. 

3. Drvna energija i seoske zajednice. 

4. Realizacija šumarskih programa u vezi s razvojem mjesnih zajednica. 

561

»Šumarstvo za prehranu« (ŠP) 

Pozdravni govor gosta: »Šumarstvo i planiranje iskorišćivanja zemljišta« 


5. Pomoć šumarstva poljoprivredi reguliranjem slivnog područja i podizanje 

vjetrobranih pojasa. 

6. Preseljavanje u cilju ograničenja nomadskoga šumsko-poljskog gospodarenja 

krčenjem: pokušaj i stečena iskustva. 

7. Agrisilvikultura: udružena proizvodnja drva i prehrambenih kultura. 

8. Integrirano uzgajanje šumske divljači kao izvor bjelančevina za seosko 

stanovništvo. 

9. Hrana iz šume. 

10. Prirodna pašnjačka zemljišta za proizvodnju bjelančevina u aridnim ravnicama 

i planinama. 

Šumarstvo za unapređenje zaposlenja« (ŠUZ) 

Pozdravni govor gosta: »Optimalni stupnjevi intenzivnosti rada u šumarstvu« 


11. Značenje šumarstva kao izvora zaposlenja u seoskim područjima. 

12. Poboljšanje zdravstvenih i zaštitnih uvjeta pri šumskom radu. 

13. Razvoj jednostavnog oruđa za šumski rad. 

14. Obrazovanje, motiviranje i društveno uzdizanje šumskih radnika. 

15. Ženska radna snaga u šumarstvu. 

Šumarstvo za razvoji industrije« (ŠRI) 

Pozdravni govor gosta: »Šumske industrije u vezi s društveno-ekonomskim razvojem« 


I. Baza šumskih zaliha 

16. Potreba stalne kvantitativne i kvalitativne procjene baze šumskih zaliha 

i njezine dostupnosti. 

17. Uzajamno djelovanje genotipa, staništa i uzgojnog tretmana i njihov utjecaj 

na šumsku proizvodnju u razvoju industrija. 

18. Utjecaj eksploatacije na šumsko gospodarenje. 

19. Unapređenje šumskih proizvoda u cilju povećanja društveno-ekonomskog 

razvoja. 

20. Potpuno integriranje iskorišćivanja tropskih šuma. 

21. Potrebe i izvori za investicije u šumarstvu. 

22. Male pilane za zemlje u razvoju. 

23. Zaštita drva za seoski sektor. 

24. Važnost sporednih šumskih proizvoda. 

25. Kemijske tvari iz drva: izgledi za budućnost. 

Šumarstvo u službi podizanja kvalitete života« (ŠKZ) 

Pozdravni govor gosta: »Problemi okoliša pri uređivanju šumskoga i nekultiviranog 

zemljišta« 


26. Procjena i analiza utjecaja šumarstva na okoliš. 

27. Očuvanje genetskog fonda šumskih životinja i vegetacije. 

28. Urbano šumarstvo i njegovi utjecaji. 

29. Uloga šumarstva u iskorišćivanju otpadaka. 

30. Utrošak energije u šumarstvu i šumskim industrijama. 

562

U NEKOLIKO REDAKA ... 

Prema studiji Ekonomske komisije za Europu i Organizacije ujedinjenih 

naroda za obskrbu i poljoprivredu ukupna potrošnja drvta u trogodištu 1949—51. 

iznosila je prosječno godišnje 305 milijuna uslovnih rn 3 , 1969—71. 435 miliguna 

a za 2000-tu godinu predviđa se potrošnja između 635 (minimalno) i 795 (maksimalno) 

milijuna uslovnih m 3 . Međutim dok je 1949—51. godine udio drva iz 

Europe iznosio 294 milijuna m :! ili 96°/o. 1969—71. iznosio je 337 milijuna ili 

77 %, a u 2000-toj godini udio iz evropskih šuma iznosit će između 385 i 455 milijuna 

uslovnih m 3 ih između 60 i 57 %. Razlika bi se namirila uvozom iz drugih 

kontinenata (85 do 115 milijuna m 3 ), preradom industrijskih otpadaka (65 do 90 

milijuna m 3 ) te preradom već korištenog papira (u ekvivalentu od 100 do 135 milijuna 

m 3 drva), (koji u god. 1949/51. nije korišten, ali već u 1969—71. godini 

s ekvivalentom od 25 milijuna m 3 . (F. de F.). 

U Irskoj je Picea sitchensis Carr. danas osnovna vrsta pošumljavanja. Dok 

je u razdoblju od 1935. do 1944. godine njezin udio u pošumljavanju iznosio 16,7% 

(i bila je na trećem mjestu) 1970/71. godine njezin udio u pošumljavanju popeo 

se na 64,4 °/o. S druge strane smanjio se udio običnog bora (P. sylvestris) od 

25,1% na 1,1% a smreke od 16,2 %> na 2,7%. (F. de F.). 

U Francuskoj postoji mogućnost osiguranja šuma od šteta posljedica šumskih 

požara, nevremena i dr. uzroka. Maloposjednici, a njih je oko 1600 000 s površinom 

šuma od cea 10 000 000 ha, to osiguranje u pravilu ostvaruju kolektivnim 

ugovorom s osiguravajućim zavodom. Premija za osiguranje u Južnoj Francuskoj 

(Cote d'Azur) iznosi 0,063 do 0,065 franaka po hektaru godišnje (tj. između 0.235 

do 0,24 nova dinara). (F. de F.) 

U Francuskoj je u toku inventarizacija, bez obzira na vlasništvo, svih šuma. 

Do sada je od 88 upravno-političkih okruga (departement-a) inventarizacija završena 

u 59. U mjesečniku »Forets de France et Action forestiere« 

br. 5/77. saopćeno je današnje stanje šumskog fonda u 59 okruga i po statistikama 

iz 1911. i 1961. godine (1961. stanje po katastru). Ovi podaci pokazuju velik 

porast površina pod šumom u okruzima u kojima je inventarizacija završena. 

Dok statistika iz 1911. godine za te okruge iskazuje površinu šuma od 6 445 267 ha 

a statistika iz 1961. godine 8 143 455 ha po sadašnjoj inventarizaciji površina šuma 

iznosi 9 303 170 ha. Iskazan je i prirast koji iznosi 33 711000 m 3 , ali etat 

je određen sa svega 18 902 000 m 3 . Pretežni dio šuma je u privatnom vlasništvu. 

Udio privatnog vlasništva u 21 okrugu iznosi preko 90 pa sve do 99%, a tek u 

8 okruga je ispod 50% (s minimumom od 24% — okrug Moselle). (F. de F.). 

Površina šuma u Austriji krajem 1975. godine iznosila je 3 750 000 ha. U odnosu 

na period 1961/70. ona je veća za oko 14 000 ha ili 0,4%, ah površina ekonomskih 

šuma smanjila se i to visokih za cea 90 000 ha, a niskih za cea 20 000 ha. 

U austrijskim šumama posebno su velike štete od divljači, pa je u dobnom razredu 

21—40 godina svako deseto stablo oguljeno. (A. Fz) 

A kakovo je stanje u SR Hrvatskoj? Uspoređujući podatke iz Statistike šuma 

za 1938. godinu i današnje podatke katastra (vidi S. i. br. 3—4777. str. 176) za područje 

dijela b. Vojne Krajine i Dalmacije imademo ovu sliku: 

563

Područje 

Površina šuma u ha 

1938. 1976. više 1976. 

Slavonske Posavine (općine: N. Gradiška, SI. Brod 

i Vinkovci) 

Bilogorsko-Podravska regija (općine: Bjelovar, Đurđevac, 

Garešnica, Grubišno polje) 

Lička subregija (općine: Gospić, Gračac, Otočac, 

Titova Korenica) 

Otoci Rab i Pag 

Južnohrvatska regija (Dalmacija) 

6 085 

5 948 

7 509 

862 

118 335 



13 830 

3 635 

135 317 

4 952 

4 635 

6 221 

2 733 

16 972 

Ukupno 

138 739 

174 402 

35 663 

U navedenim područjima površina šuma u vlasništvu 1976. godine bila je, 

dakle, veća za 35 553 ha ili cea 26 %. Za ostali dio SR Hrvatske ova globalna 

usporedba nije moguća s obzirom da je u njemu bilo i veleposjeda, a i dioba 

zemljišnih zajednica koje su završene tek iza rata (npr. u Općini Križevci jedna 

tek 1966. godine). 

Predmet rada Seminara 2 Međunarodnog kongresa INTEFORST 78, koji će 

se održati u sklopu 3. Međunarodnog sajma za šumarsku i drvoprerađivačku 

tehniku u Münchenu od 30. V do 4. VI 1978. god. u Munehenu, su suvremene metode 

planiranja u šumarstvu. Tri referata obrađuju mogućnosti primjene digitalne 

tehnike i aerosnimki u šumskom gospodarstvu (Prof. Linkwitz sa Sveučilišta 

u Stuttgardu, Prof. Young sa Sveučilišta Britanske Kolumbije u Vancouver-u, 

Kanada i Prof. Stellingwerf iz International Institute for Aerial 

Survey and Earth Sciences u Enschede-u, Nizozemska). Daljnji su predavači Dr 

R. M. Ne wham i(Forest Management Institute, Ottawa, Kanada), Dr P. B e r- 

t e 1 h e i m e r (Universität München) i Dr Anders son (Forskningstif telsen 

Skogsarbeten Stockholm). Dr Newnham podvrgava kritici dosadanje metode i 

izlaže svoju metodu tehničkog i ekonomskog planiranja iskorišćivanja šuma, 

Dr Bartelheimer obrađuje usmjeravanja materijalnih strujanja između šumarstva 

i drvne industrije a Dr Andersson izlaže o mogućnostima prognoziranja razvoja 

rada i tehnike u različitim područjima šumarstva stavljajući metode prognoziranja 

u švedskom šumarstvu na raspravu. 

Industrijski kombinat »KRIVAJA« (Zavidovići) i sarajevsko Predstavništvo 

radne organizacije »INTERIMPEX« iz Skopja, a u suradnji s Republičkom privrednom 

komorom BiH i SOUR-om »ŠIPAD« (Sarajevo) organizirali su demonstraciju 

suvremenih strojeva za iskorišćivanje šuma, koje proizvodi poduzeće 

»STEYR-ÖSA FORSTMASCHINE« iz Graza. Demonstracije su održane u vremenu 

od 10. do 29. listopada 1977. godine na području g. j. »GOSTOVIĆ« a u 

slivu rijeke Stara Kamenica. Demonstrirani su ovi strojevi: 

— pokretna žičara s jarbolom — SKIDER KSK 16 montirane na kamionu 

STEYR snage 240 KS i dometa do 800 met; 

— zglobni šumski traktor tegljač — OSA 260 snage '150 KS uz mogućnost 

svladavanja nagiba do 60 "/o s klještama za utovar i cijelih stabala; 

— PROCESOR OSA 705 odnosno stroj za skidanje grana s debala, prerezivanje 

deblovine na Sortimente te za utovar ili odlaganje izrađenih sortimenata 

dnevnog kapaciteta 200 m 3 četinjača; 

— zglobni transportni samoutovarni traktor OSA 260 kapaciteta oko 14 m 3 

oblovine; te 

— kamion STEYR s hidrauličnim kranom snage 320 KS. 

O. P. 

564

SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA — UPOZORENJE! 

Prilikom dostavljanja članaka i sastavaka za Šumarski list, kao 

i isplate AUTORSKIH HONORARA, molimo AUTORE da nam istodobno 

sa slanjem rukopisa dostave slijedeće podatke: 

1. Broj vlastitog žiro računa 

2. Mjesto i ulica stanovanja autora, kao i naziv općine 

3. Broj računa općine kojoj se doznačuje porez od autorskog honorara 

4. Ukoliko pisac članka prima autorski honorar preko svoje radne 

organizacije kao »Sredstva zaposlenih radnika« navesti: 

a) Naziv i mjesto radne organizacije 

b) Broj žiro računa radne organizacije za »Sredstva zaposlenih 

radnika« 

5. Kako stope za obračun poreza na autorske honorare nisu jednake 

u svim republikama, to se mole autori koji su zaposleni izvan SR 

Hrvatske, da kod svojih općina stanovanja također ustanove i 

JAVE nam: 

a) Stopu za umanjenje brutto autorskog honorara kako bi se dobila 

osnovica za obračun poreza od autorskog honorara 

b) Stopu poreza od autorskih prava 

6. Ukoliko je članak pisalo više autora potrebno je navesti IMENA 

I KLJUČ razdiobe autorskog honorara. 

»ŠUMARSKI LIST« 

UPRAVA I UREDNIŠTVO 


Telefon: 444-206, 449-686

U PRODAJI! 

Šumskoprdvredne osnove, osnove gospodarenja i programi za unapređivanje 

šuma izrađuju se na temelju odredaba, a prema obrascima 

ŠGO —1 do SGO — 17, OG—1 do OG — 10, OGT—1 i PG — 1 

(Pravilnik o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja 

i programa za unapređivanje šuma: Narodne Novine br. 13 od 7. 

IV. 76). 

Iskaz obrazaca ŠGO 1 do ŠGO 17 

ŠGO 

— 1 : Iskaz površina šuma i šumskog zemljišta po gospodarskim 

jedinicama 

— 2 : Iskaz sastojina po ekološko-gospodarskim tipovima i 

uređajnim razredima 

— 3 : Iskaz površina po uređajnim razredima 

— 4 : Tabela dobnih razreda po vrstama drveća (4/1 i 4/2) 

— 5 : Drvna zaliha po uređajnim razredima 

— 6 : Osnova sječa glavnog prihoda 

— 7 : Osnova sječa prethodnog prihoda (prorede) 

— 8 : Osnova sječa raznodobnih šuma 

— 9 : Ukupni etat po sortimentima 

— 10 : Plan šumsko-uzgojnih radova 

— 11 : Plan investicionih ulaganja 

— 12 : Osnova zaštite šuma 

— 13 : Plan izrade i obnova osnova 

— 14 : Financijski plan iskorišcivanja šuma 

— 14a: Ekonomsko-financijska osnova 

— 15 : Evidencija izvršenih sječa (15/1 i 15/2) 

— 16 : Jednostavna i proširena biološka reprodukcija i zaštita 

šuma {16/1 i 16/2) 

— 17 : Plan i izvršenje obnove 

Narudžbe prima: 

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA 


HRVATSKE 


Telefoni: 444-206 i 449-686

TISKANICE — OBRASCI ZA POTREBE ŠUMARSTVA 

NAZIV OBRASCA 

Oznaka 

— broj 

A) Štampano u arcima 

Privredna (kontrolna) knjiga — pojedinačni arci: 

— bilanca izvršenih sječa — — — — _ _ _ _ _ _ 1 

— bilanca kulturnih radova — — — — — — — — — 2 

Očevidnik šumskih šteta i krivolovaca (arak) - — — — _ _ — _ 10—a 

Očevidnik sječa u privatnim i zadružnim šumama (arak) — — — — 15 

Sabirni arak šumskih proizvoda — — — — — — _ _ _ _ _ 36—b 

Očevidnik proizvedenih i izdatih sadnica _ _ _ _ _ _ _ _ _ 39—b 

Materijalna knjiga (pojedinačni arci): 

— pošumljavanje i melioracija — — — _ _ _ _ _ _ _ 35 

— šumskih rasadnika — — — — _ _ _ _ _ _ _ 39—a 

— njege mladika — — — — _ _ _ _ _ — _ _ _ 4Q 

— čišćenja sastojina (guštika) _ _ _ _ _ _ _ _ _ 41 

— zaštite šuma — — — — _ _ _ _ _ _ — — _ 42 

— uređivanja šuma — — — — — — — — — — — 43 

— glav. šum. proizvoda (jednodob. šume) _ _ _ _ _ _ 44 

— glav. šum. proizvoda (preborne Šume) _ _ _ _ _ _ _ 44—-a 

Knjižica procjene za jednodobne šume — arak — _ _ _ _ _ _ _ 52—a 

Knjižica procjene za preborne šume — arak — — — — — — — 62—b 

Plan sječa — _ — _ _ _ _ _ _ _ „ _ _ _ _ _ Sp—1 

Plan sječa po sortimentima u oblom stanju _ _ _ _ _ _ _ _ _ gp—2 

Plan sporednih proizvoda — — — _ _ _ _ _ _ _ — — _ pi— sp 

Plan pošumljavanja — — — — — _ _ _ _ _ — _ _ Poš. 

Analiza radova po planu pošumljavanja _ _ _ _ _ — _ _ Pl—poš. 

Plan radova u šumskim rasadnicima — _ _ _ _ — — _ _ pi— ra . 

Plan njege m.adika — — _ _ _ _ _ _ _ — — — _ _ pi— m j 

Plan Čišćenja sastojina (guštika) - — _ _ _ _ — _ _ _ pi—čišć. 

Plan zaštite šuma — — — _ _ _ _ _ _ _ — _ _ „ pi— z g 

Plan lovne privrede — — — . _ _ _ _ — — _ — _ pi—j ov> 

Plan vlastite režije — — — — — _ _ _ _ _ _ — _ _ Pl—rež. 

Plan investicija — — — — — — _ _ _ _ _ _ _ _ _ pi— mv . 

Zbirni plan vi. režije glavnih proizvoda _ _ _ _ _ _ _ _ _ pi— z b. 

B) Štampano na kartonu (kartotečni listovi) 

Kratkotečni list o šumskoj šteti — — _ _ _ _ _ _ _ _ \Q— D 

Kartotečni list za glavne šumske proizvode — — _ _ _ _ _ _ 35— a 

Kartotečni list za sporedne šumske proizvode _ _ _ _ — — _ 37 

C) Štampano u blokovima (perforirani listovi) 

Nalog za terensko osoblje 50x2 listova — — — _ _ _ _ _ _ 54 

Lugarski izvještaj 50x2 listova — — — — — — — — — _ _ 54—a 

Dnevnik vanjskog rada 50x2 listova — — — _ _ _ _ _ _ _ 55 

Prodajni popis glav. šum. proizvoda — 100 listova _ _ _ _ _ _ _ 58 

Uplatnica za drv. proizvode 50x3 listova — — — — — — — — 58—a 

Paševnica 25x3 listova — — — — — — — — — _ _ — 59— a 

Prodajni popis pašarenja — 100 listova — — — — — — — — — 59—b 

Premjerbena knjižica za primanje trupaca — 50x3 listova — — — — 63—a 

Premjerbena knjižica za ogrjev, drvo — 50x3 listova — — — — — 63—c 

Popratnice za drvni materijal — 50x4 listova — — _ _ _ _ _ 64— a 

Popis popratnica vagona, prevoza i si.: 100 listova _ _ _ _ _ _ 64—b 

Nalog za otpremu — 50x2 listova _ _ _ — _ _ _ _ _ _ gg 

Obavijest o otpremi — 100 listova — _ _ _ _ _ — — _ — — gg 

Specifikacija otpreme — 50x3 listova _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 69—a 

Tablice za kubiciranje trupaca — tvrdi povez — — — — — — — 

D) Dnevnik rada službena knjiga terenskog osoblja, vel. 12x17 cm 

Isporuku tiskanica i knjiga vrši: 

Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije HRVATSKE, ZAGREB 

— Mažuranićev trg 11, tel. br. 444-206

VANJSKA I UNUTRAŠNJA 

UVOZ DRVA I DRVNIH 

TRGOVINA PROIZVODIMA 

PROIZVODA, TE OPREME I 

ŠUMARSTVA I INDUSTRIJE 

PRERADE DRVA 

POMOĆNIH MATERIJALA ZA 

ŠUMARSTVO I INDUSTRIJU 

PRERADE DRVA 

EXPillllllHVIl 

PODUZEĆE ZA VANJSKU I UNUTRAŠNJU TRGOVINU DRVA I 

DRVNIH PROIZVODA 

te lučko-skladišni transport i špediciju bez supsidijarne i solidarne 

odgovornosti OOUR-a 

41001 ZAGREB, MARULIĆEV TRG 18 

p.p. 1009; Tel. 444-011; Telegram: Exportdrvo Zagreb; Telex: 21-307, 21-591 

OSNOVNE ORGANIZACIJE UDRUŽENOG RADA 

OOUR — VANJSKA TRGOVINA — 41001 Zagreb, Marulićev trg 18, pp 1008, 

te!. 444-011, telegram: Exportdrvo-Zagreb, telex: 21-307, 21-591 

OOUR — TUZEMNA TRGOVINA — 41001 Zagreb, ulica B. Adžije 11 pp 142, 

tel.: 415-622, telegram: Exportdrvo Zagreb, telex: 21-307 

OOUR — »SOLIDARNOST« — 51000 Rijeka, Sarajevska 11, pp 142, tel.: 22-129, 

22-917, telegram: Solidarnost-Rijeka 

OOUR — LUĆKO SKLADIŠNI TRANSPORT I ŠPEDICIJA — 51000 Rijeka, Delta 11, 

pp 378, tel.: 22-667, 31-611, telegram: Exportdrvo-Rijcka, telex: 24-139 

/ 

s 

'*•* ¥1 T'TTl " 

(U II M rt & SL 1 MJ II' . 

i 

v 

s 

U INOZEMSTVU 

VLASTITA FIRMA 

EUROPEAN WOOD PRODUCTS, Inc. 35-03 th Street Long Island City — 

New York 11106 — SAD 

OMNICO G.m.b.H., 83 Landshut/B, Watzmannstr. 65 (SRNJ) 

OMNICO ITALIANA, Milano, Via Unione 2 (Italija) 

EXHOL N. V., Amsterdam, Z Oranje Nassaullan 65 (Holandija) 

HOLZIMEX G.m.b.H., 6 Frankfurt/Main, Westendstr. 80—90 (SRNJ) 

MJEŠOVITA PODUZEĆA 

WALIMEX S.A. Meubles en Gros — 1096 Cully — Rue Davel 37 (Švicarska) 

EKSKLUZIVNA ZASTUPNIŠTVA 

COFYMEX 30, Rue Notre Dame des Victoires — Paris 2e (Francuska) 

POSLOVNE JEDINICE 

Representative of EXPORTDRVO, 89 a the Broadway Wimbledon, 

London, S. W. 19-IQE (Engleska) 

EXPORTDRVO — predstavništvo za Skandinaviju, 10325 Stockholm 16, POB 16298 

(Švedska) 

RXPORTDRVO — Moskva — Mosfiljmovskaja 42 (SSSR) 

\ 

\

Å UMARSKI LIST 10-12/1977

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?