Å UMARSKI LIST 10-12/1977

2. Primorski ili skadarski lužnjak (Quercus pedunculiflora
Koch ssp.)
Aluvijalna staništa koja odgovaraju razvoju poljskog jasena bez sumnje
će odgovarati i primorskom lužnjaku. Nažalost ta vrsta gotovo da je potpuno
iskorijenjena s područja našeg Jadrana. Nalazimo je još tu i tamo u Istri
uz rijeku Mirnu (Motovunska šuma), pojedinačno i rijetko uz rijeku Cetinu,
te uz donji tok rijeke Neretve i Trebižata. Nešto obilnije raste na području
Šteja kod Ulcinja (uz rijeku Bojanu) te oko Skadarskog jezera.
3. Hrast sladun ili rudelj (Quercus conferta Kit. in Willd. =
= Q. frainetto Tenore)
Novija istraživanja pokazala su nam da je ova vrsta hrasta prilično široko
rasprostranjena i na srednjem i južnom jadranskom području. Na dubljim
i zaravnjenim zemljištima područja oko Cetine, Neretve i Morače ona
mjestimično obrazuje manje ili veće sastojine i gajeve. Ove sastojine treba
sačuvati uzgojnim mjerama od dalnje degradacije, koju u njima još uvijek
uzrokuju paša stoke i kresanje lisnika. (Zajednica Quercetum conjertae hercegovinicum
može se smatrati i klimatogenom šumskom zajednicom južnojadranskog
submediterana). Sladun je po ovom drvetu vrlo vrijedna vrsta i
ne postoje razlozi koji bi i cijelom našem području Jadranskom sub mediterana
otežavali njegov razvoj i širenje. Po našem mišljenju to bi trebala biti
jedna od najvažnijih vrsta kod pošumljivanja degradiranih terena fliša od
Istre i Kvarnerskih otoka preko srednje Dalmacije, donje Hercegovine i crnogorskog
primorja do okolice Skadarskog jezera.
4. Cer (Quercus cerris L. ssp. austriaca)
Ceru nismo do sada posvećivali veću pažnju na primorskom kršu, jer
smo ga među hrastovima smatrali manje vrijednom vrstom. Međutim, pokazalo
se da je u višim područjima jadranskog submediterana mjestimice
vrlo obilno raširen, a posebno oko nekih kraških polja (nevesinjsko i gatačko)
u kojima čak stvara dosta prostrane šumske sastojine. Pošto podnosi hladniju
klimu od sladuna njegovo mjesto treba tražiti u višem pojasu jadranske
submediteranske zone.
5. Ovo bi bilo samo nekoliko vrsta vrijednog šumskog drveća čije bi se
unašanje u kulture na određenim staništima i u određenim klimatskim zonama
jadranskog primorja trebalo u buduće misliti. Postoje još i druge
autohtone vrste, koje bi morale ući u popis meliorativnih vrsta našeg krša,
kao što je na pr. javor gluhač (Acer obtusatum), međeđa lijeska (Corylus
colurna) i neke druge.
Također i mnoge vrste našeg autohtonog grmlja mogle bi bez ikakve
estetske »manje vrijednosti« zamijeniti mnogobrojne strane ukrasne vrste na
našem jadranskom području, a o tome biće prilike da se i ovdje i kojom
drugom prilikom još i pobliže upoznamo*.
* NAPOMENA UZ KARTU POJASA KLIMAZONALNE VEGETACIJE JADRAN­
SKOG PRIMORJA (karta 2.).
Priložena geografska skica rezultat je korišćenja brojnih literarnih izvora
i drugih informacija kao i osobnih zapažanja na terenu. Osnovni podaci razgra-
432