STRUKTURA I SVOJSTVA POLIMERA - Kemijsko-tehnološki fakultet

Anorgansko-organski polimeri:
R
Si O
R
Si O
R
Si O
R R R
R = CH 3 , C 6 H 5
polisiloksani (silikoni)
R
Si
R
R
Sn O
R
Sn O
R
Sn
R R R
R = CH 3 , C 6 H 5
poli(stanooksanati)
Polimeri mogu prema porijeklu biti prirodni i sintetski. Mnogobrojni predstavnici
polimera nalaze se u prirodi, primjerice celuloza, lignin, škrob, bjelančevine, kaučuk, dok se
danas proizvodi na stotine sintetskih polimera. To su tvorevine novijeg datuma čija se široka
primjena razvija od šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća.
Sintetski polimeri opći je naziv za poliplaste koji uključuje plastomere, duromere,
elastomere i elastoplastomere. Sintetska vlakna i pomoćni polimerni materijal (obično se
upotrebljavaju u obliku otopina ili disperzija u proizvodnji ljepila, lakova, premaza, te
sredstava za obradbu kože, papira i tekstila) takoñer su poliplasti, ali kod kojih su posebnim
načinom prerade postignuta karakteristična primjenska svojstva kojima se taj materijal
razlikuje od ostalih poliplasta.
Polimerizat je čisti proizvod kemijske reakcije polimerizacije (kao takav se samo
iznimno upotrebljava ).
Polimerni materijal je sve ono što se prerañuje tj. ono od čega je izrañen gotov
proizvod. Često se radi jednostavnosti polimerni materijali nazivaju polimerima, što je
pogrešno. Postoje dvije vrste polimernog materijala: plastika i guma.
Plastična masa je polimerni materijal u postupku prerade.
1.2. Poliplasti
Obzirom na svojstva poliplasti se dijele na plastomere, duromere, elastomere i
elastoplastomere.
Plastomeri grijanjem omekšavaju a hlañenjem prelaze u čvrsto stanje. Ciklus
zagrijavanja i hlañenja može se ponavljati bezbroj puta ukoliko pri zagrijavanju ne doñe do
kemijskih reakcija koje bi izazvale djelomičnu promjenu strukture. Struktura plastomernih
makrokmolekula je linearna, molekule mogu eventualno imati tek nešto poprečnih veza.
3