STRUKTURA I SVOJSTVA POLIMERA - Kemijsko-tehnološki fakultet

mogu meñusobno pravilno poredati. Nadalje, na mogućnost nastajanja kristalnih područja
utječu meñumolekulna privlačenja. Što su jače sekundarne veze izmeñu linearnih
makromolekula to je i veća sklonost prema stvaranju ureñenih kristalnih područja, osobito pri
hlañenju iz taljevine. Polimeri skloni nastajanju kristala su npr. polietilen, poli(oksimetilen),
poliamid 66 i dr. kao i polimeri regularne izotaktične ili sindiotaktične konfiguracije. Veliki
stupanj granatosti polietilena otežava ureñenu kristalnu organizaciju njegovih molekula.
Ureñena, kristalna struktura polietilena pokazana je na slici 3.2.
Kruti polimeri kao što su polistiren, poli(vinil-klorid) i dr. imaju mali ili nikakav
stupanj kristalnosti, jer krute skupine u ponavljanim jedinicama njihovih makromolekula
ukrućuju molekulu i ne dopuštaju viši stupanj ureñenosti. Vrlo velika krutost umreženih
makromolekula potpuno sprječava nastajanje ureñenih kristalnih područja. Vrlo velika
elastičnost takoñer sprječava nastajanje kristalnih područja, što elastomere čini amorfnim
polimerima.
Slika 3.2. Ureñenost polimernih lanaca u kristalitima polietilena; kvadar pokazuje jediničnu
ćeliju
Većina polimernih sustava su kristalasti, sastavljeni od kristalnih (trodimenzijski
ureñenih) i amorfnih (neureñenih) područja tj. područja s ureñenim i savijenim lancima i
područja s nasumce zapletenim lancima. Prema teoriji savijenog lanca amorfna područja
predstavljaju defekte u kristalnoj fazi (nepravilno savijeni dijelovi lanaca, petlje izvan
površine kristala, slobodni krajevi lanaca, zapletenost lanaca i slično). Prema starijoj teoriji,
teoriji resastih micela (eng. fringed micelle theory), budući da duljina makromolekula može
biti 1000 puta veća od veličine kristalnih područja, jedan polimerni lanac prolazi kroz više
kristalnih i amorfnih područja, slika 3.3.
39