STRUKTURA I SVOJSTVA POLIMERA - Kemijsko-tehnološki fakultet

K i a su konstante koje ovise o vrsti polimera i otapala i za većinu polimera nalaze se u
priručnicima. Konstanta a iznosi 0,5-1,0. Kada je a =1,0
M v = M w . Eksperimentalno se
konstante K i a izračunaju iz ovisnosti M o [η], mjerenjem viskoznosti otopine polimera
poznatih molekulnih masa odreñenih apsolutnim metodama.
Raspodjela molekulnih masa procjenjuje polidisperznost uzorka a dobije se na temelju
omjera masenog i brojčanog prosjeka molekulnih masa. Naime, za monodisperzne sustave
M w ≅ M n , dok je u polidisperznim sustavima w M n
M > . Što je razlika izmeñu M w i
veća sustav je polidisperzniji. Svi sintetski polimeri su polidisperzni i za njih vrijedi poredak:
M > > M v > M n . Omjer M w / M n naziva se omjerom heterogenosti. Raspodjele za koje
z M w
je omjer heterogenosti izmeñu 1 i 2 smatraju se uskima. Najčešće, omjer heterogenosti
tehnoloških polimera iznosi 1,7 - 3.
Najpotpuniju predodžbu o polidisperznosti polimernog sustava daje krivulja
raspodjele molekulnih masa. Krivulja pokazuje relativnu učestalost pojedinih molekulnih
vrsta u polimeru. Ispisuje se najčešće kao ovisnost molnog udjela x i ili masenog udjela w i
pojedinih molekula o molekulnoj masi M i odnosno stupnju polimerizacije DP i . Krivulja može
biti prikazana kao integralna ili diferencijalna, slika 2.1, a najčešće se eksperimentalno
odreñuje frakcijskom precipitacijom ili gel kromatografijom. Osnovne značajke diferencijalne
krivulje jesu položaj njezinog maksimuma i ukupna širina. Veća širina ujedno označuje i veću
neuniformnost uzorka.
M n
a) b)
Slika 2.1. Krivulje raspodjele molekulnih masa: a) diferencijalna krivulja, b) integralna
krivulja
11