istorija zena za stampu2_Layout 1

Izgled žena
bijele sa crvenim prugama, a Brđanke živopisno isprugane.
Na čarape se navlače, slično kao kod muškaraca, ’naprsci’,
a na njih opanci. Koja može, nabavi, recimo, nekoliko
prstena i objesi ih oko vrata u ’đerdan’, to je metalni lanac.
Kada je nevrijeme i zima, takođe se ogrću strukom; ženske
struke su crvene i šarene, dok su muške uvijek tamnih
boja.“ 53 1876-78.
6) Ludvik Kuba je pisao o svađi koja je izbila između nekoliko
žena iz sela Gvozd oko nakita koji je on dao Miroslavu
Ceroviću kako bi ga ovaj dalje raspodijelio ženama koje su
mu ukazale gostoprimstvo tokom njegovog boravka u ovom
mjestu. Kada se kasnije, neposredno prije odlaska iz Nikšića,
susreo sa Mitrom Cerovićem, čija je žena takođe bila među
onima kojima je nakit bio namijenjen, Kuba je saznao da su
se žene posvađale prilikom raspodjele nakita. Mitar ga je, kako
piše Kuba, zamolio da napismeno posvjedoči da „ukrašena
igla“ pripada njegovoj ženi Ljubi, ali je on to odbio jer je ovaj
komad nakita već bio namijenjen Miroslavljevoj ženi. Kuba
dalje piše da je Mitar i dalje uporno zahtijevao od njega da
napismeno potvrdi šta pripada njegovoj ženi kako bi se ona
„smirila“. Kada mu je Kuba rekao da se više ne sjeća šta je sve
od nakita dao, on mu je predložio da napiše da njoj pripada
narukvica. „Sjeo sam i napisao, po Mitrovoj želji, posvetu njegovoj
Ljubi – da bi mu u kući bilo mira“, završava Kuba opis
ove ženske razmirice. 54 1890.
IX
1) „I muškarci i žene uglavnom hodaju naokolo u jadnim,
otrcanim, iskrpljenim ritama i krpetinama i to ne naročito čistim;
nije rijedak slučaj da su to kaišem pridržavani ostaci
nekadašnjih, prvobitno možda i naočitih odjevnih komada“,
piše Sigfrid Kaper. „Tako se mogu vidjeti na njivi iza pluga, u
bašti sa motikom u ruci, na ispašama sa stadima. Ali kada se
uputi na pazar u Kotor, Rijeku Crnojevića, Danilovgrad, ili
uopšte među ljude, onda muškarac, pod pretpostavkom da
posjeduje više od onoga što ima na sebi, što baš i nije uvijek
slučaj, vadi iz škrinje bolje odjevne predmete, a to isto čini,
naravno, i žena, a pogotovo mlada djevojka. Nedjeljom i u
praznične dane, a pogotovo na praznik od nacionalnog
značaja, rijetko će ko propustiti priliku da obuče ono najbolje
što ima, pa se ponekad može desiti da neko na sebi ima stvari
koje vrijede više od njegove kuće i njive, a ponekom je opet
to što ima na sebi sve što posjeduje.“ 55 1875.
2) Ministarstvo unutrašnjih djela je 21. juna 1888. izdalo
kapetanima Naredbu o zabrani nošnje raskošnog odijela i o
naplati veresije za izlišne stvari (naredba br. 747), koja je po
sadržini veoma slična naredbi koja je izdata 15. januara 1895.
godine:
„U dućanima koji se sve više umnožavaju i koji su do u sama
sela prodrli, prodaje se mnogo koje kakvih sitnica (izlišnih espapa),
koje narodu ne trebaju, ali koje ga ipak zamamljuju“,
kaže se u naredbi. „Pouzdano se može kazati da ti tuđi nezaprešni
espapi i prećerana raskošnost u našem muškom i ženskom
ođelu najviše narod zadužuju i od štednje ga odvraćaju.“
Naredbom se upozoravaju trgovci da im se više „neće pred
Knjaževskim Sudovima priznavati veresija, koja se po tome
danu učini, od prodaje raskošnih i za narod izlišnih stvari“ i
strogo zabranjuje kupovina „zlatom vezene haljine bilo to u
državi Gospodarevoj ili izvan nje“ kao i nošenje takve odjeće
(izuzimaju se samo „crnogorske kapice, na koje je slobodno
zlato vesti, kao što se to i do sada činjelo“). Terzijama se
naređuje da više „ne smiju nipošto dobavljati zlato, niti praviti
haljine sa istim; jer ako se ko uhvati, da ovu naredbu prekorači,
takvome će se haljine oduzeti, dalja radnja u državi zabraniti
i s globom od 50 taliera kazniti“, a takođe se najstrožije zabra -
njuje „pri prosidbi đevojačkoj, i šta drugo davati osim uobi -
čajenoga prstena ili cekina u novcu“. 56 1888.
53
Jozef Holeček: Crna Gora; CID – Izdavački centar Cetinje, 1995; str. 39
54
Ludvik Kuba: U Crnoj Gori; CID; Podgorica, 1996; str. 395-396.
55
Sigfrid Kaper: O Crnoj Gori; CID, Podgorica, 1999; str. 75.
56
Zbornik sudskih zakona, naredaba i međunarodnih ugovora po sudskoj praksi za Kraljevinu Crnu Goru; knjiga II, službeno izdanje Kralj. Ministarstva
pravde, Cetinje, 1912; str. 165-166.
27