Å UMARSKI LIST 7-9/1946

uređajima i valjanom organizacijom posla. Kod toga rada ima široko
polje djelatnosti zadrugarstvo.
Eentabilnost posla, za kojom u dozvoljenim granicama ide svako poduzeće
pa i šumsko gospodarstvo, nema se tražiti kao ranije u povećavanju
sječivnih površina i drvnih masa, već u racionalnom iskorišćavanju
danih mogućnosti, koje nisu male. Da navedemo
samo par primjera. Tako se drvo cesto iskorišćuje u manje vrijedne sortimente;
hrast sposoban za piljenje cijepa se u prošće, bukovo tvorivo izrađuje
se u ogrjevne svrhe, furnirska klada rabi se za piljenice, klada za
piljenice za pragove i si. Mala pažnja posvećivala se t. zv. n u z g r e d-
nim šumskim proizvodima, iako bi dobrom organizacijom rada
oko sabiranja, prerade i raspodjele raznih ovakvih proizvoda šumsko gosi)odarstvo
moglo doći do znatnih prihoda. Isto bi se moglo reći i za
lovno gospodarstvo, koje je u nekim susjednim državama, uz iste
ili možda i nepovoljnije prirodne uvjete, odbacivalo visoke prihode državnom
šumskom gospodarstvu.
U vezi sa smanjivanjem potrošnje drva stoji i pitanje suzbijanja raznih
šteta, koje su u nekim krajevima prije rata zauzele veliki opseg.
Ranije se polagala najveća važnost pooštravanju šumsko-policijskih mjera,
što je — međutim — samo palijativ. Zlo se mora liječiti radikalno, pa
makar i uz cijenu jačih operativnih zahvata. Prije svega treba točno proučiti
uzroke raznim štetama. Ako je na pr. uzrok faktična nužda i potreba,
onda nju neće izliječiti kažnjavanje krađe, već smišljena i pravedna
razdioba ogrjeva i grade i to svim stanovnicima, a ne
samo pojedincima, ovlaštenicima, vodeći naravno pri tome računa o već
naglašenoj štednji, zamjeni itd. S tim u vezi potrebno je riješiti i pitanje
zemljišnih zajednica, otkupa servituta, regulisanje meremata u Bosni i
si. probleme.
S rješavanjem tog problema stoji u vezi i pitanje otvaranja još
zatvorenih šumskih k om p 1 e k s a. Ranije se u takom slučaju
pravila kombinacija s raznim domaćim i stranim poduzećima, koja su
imala pred očima samo rentabilnost posla. Sada se to pitanje u sličnom
obliku više ne može pokretati. Uvođenjem državne" režije za iskorišćavanje
svih narodnih šuma, te osnivanjem zemaljskih poduzeća za taj rad
stvoriće se mogućnosti, da se putem investicionih fondova i ovakvi veći
radovi izvode u državnoj režiji. Otvaranjem šuma biće zadovoljeni mnogi
interesi zajednice (socijalni, ekonomski i dr.), pa će narodne vlasti pristupati
tom poslu i onda ako rentabilnost u financijskom pogledu nije
sasvim sigurna. Time nije isključen privatni sektor na radovima u iskorišćavanju
šuma, samo je jednom za uvijek onemogućen rad privatnog
kapitala u obliku koji je ranije bio jednak uništavanju i zatiranju
narodnog dobra.
Naprijed je rečeno da je izvoz u inostranstvo moćan faktor za regulaciju
sječe. U bivšoj Jugoslaviji forsirao se izvoz drva u velikim razmjerama.
Izvoz tehničkog drva kretao se zadnjih godina u visini oko
100.000 vagona, a u vrijednosti od preko 800 miliona din; pragova 7.000—
8.000 vagona za 50 miliona din; ogrjevnog drva 7.000—12.000 vagona za
preko 20 miliona din, dok se izrađevina iz drva izvozilo svega za kojih
40—50 miliona din, papira za oko 40 miliona din, ekstrakta za štavljenje
za oko 50 miliona din i destilata za oko 4 miliona din. Vidi se da izvoz
gotovih fabrikata nije stajao u razmjeru s izvozom sirovina i polufabrikata,
dok je kod uvoza dominirao uvoz skupih finalnih proizvoda. Kao