PDF - HÅ D

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 165 (001)
Šumarski list br. 9–10, CXXXIII (2009), 501-512
GENETIČKE STRUKTURE OBIČNE JELE (Abies alba Mill.)
IZ ZAPADNE I ISTOČNE BOSNE
GENETIC STRUCTURE OF SILVER FIR (Abies Alba Mill.)
FROM WESTERN AND EASTERN BOSNIA
Dalibor BALLIAN 1
SAŽETAK: Analiziran je biljni materijal iz pet populacija iz istočne i pet
populacija iz zapadne Bosne.
Za analizu genetičke strukture uporabljeno je 9 enzimskih sustava, sa 17
genskih lokusa, a obuhvaćeno je ukupno 44 različita alela.
Analiza je pokazala postojanje statističke razlike između istraživanih skupina,
odnosno populacija. Ipak neke od populacija iz obje skupine za neke
genske lokuse pokazuju sličnost, što je vjerojatno posljedica hibridizacije koja
se događa u zapadnoj Bosni između dva glacijalna pribježišta.
Prosječan broj alela po lokusu bio je od 1,65 kod populacije Očevija do
2,17 kod populacije Oštrelj, dok se prosječan broj genotipova po lokusu kretao
od 2,00 kod populacije Očevije do 2,88 kod populacije Glamoč. Vrijednosti
raznolikosti (V gem i V p ) bila je najmanja kod populacije Očevija i iznosila je
28,42 (1,1682), a kod populacije Glamoč bila je najveća i iznosila je 90,70
(1,24) dok je najveća diferencijacija bila u populaciji Glamoč s 0,1984.
Dobiveni rezultati predstavljat će dobru osnovu za kontrolu reprodukcijskog
materijala obične jele, kao i provođenje aktivnosti na njezinoj zaštiti metodama
ex situ i in situ.
Ključne riječi: obična jela, Abies alba Mill., izoenzimi, varijabilnost
O ekološkoj i ekonomskoj važnosti obične jela
(Abies alba Mill.) pisano je već dosta (Ballian 2003,
Ballian i Bogunić 2008; Bilela i Ballian
2008). Ipak treba napomenuti da je to ekonomski, a i
eko loški najvažnija vrsta među četinjačama u Bosni i
Her cegovini, a koja je rasprostranjena na 562 237 ha
(Us ćuplić, 1992). U Bosni i Hercegovini jela se
može naći u raznim tipovima šuma, većinom mješovitim
s buk vom, a čini oko 50 % svih visokih šuma.
Uz zapadni Balkan, najvažnije područje raspro -
stiranja obične jele jest središnja i istočna (karpatska)
Europa. balkansko, odnosno bosanskohercegovačko podru
čje rasprostranjenja obične jele posebno je zanimljivo.
Razlog tomu je utvrđena genetička varijabilnost
prilikom brojnih pokusa provenijencija, a i prilikom upo -
1
Prof. dr. Dalibor Ballian, balliand@bih.net.ba
Šumarski fakultet u Sarajevu, Zagrebačka 20, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
UVOD – Introduction
rabe brojnih genetičkih biljega na manjem broju uzoraka
(Konnert i Bergmann 1995; Liepelt i sur. 2002,
Gömöry i sur. 2004; Zigenhagen i sur. 2005).
Drvo obične jele uvijek je traženo, a posebice zad -
njih godina zbog dobre kvalitete i široke uporabne vrijed
nosti. Tako je bilo i kroz povijest, a to je vodilo
dje lomičnom nestajanju jele nakon velikih sječa u središnjim
dijelovima Bosne te znatnim izmjenama vegetacije
(Beus 1984), zbog čega je došlo do velikog
sma njenja površina pod jelom u prošlosti, iako ima primjera
gdje je zabilježeno širenje jele (Ballian i Bog
u n i ć 2008). U novije vrijeme stalna su prijetnja
obič noj jeli imela (Usćuplić 1992; Usćuplić i sur.
2007), razni patogeni i brojni kukci potkornjaci. Isto
tako, poseban problem predstavlja zagađivanje atmosfere
i pedosfere, evidentirano u Europi (Elling 1993;
Elling i sur. 1999; Wentzel 1980). Zbog ugroženosti
prirodnih populacija obične jele mnogi istraživači
501