03.09.2014 Views

Å UMARSKI LIST 11-12/1998 - HÅ D

Å UMARSKI LIST 11-12/1998 - HÅ D

Å UMARSKI LIST 11-12/1998 - HÅ D

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

t 1. Đuričić i T. Buričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALN1ČKE<br />

E Šumarski listbr. <strong>11</strong>-<strong>12</strong>, CXXII (<strong>1998</strong>), 537-546<br />

RASPRAVA<br />

Svjesni smo daje ovo čeznutljiv pogled u prošlost<br />

koja nepovratno odlazi, odlazi kao izvor i nadahnuće<br />

jednog bivšeg načina života. Što onda činiti?<br />

Znamo da nova gradnja ima svojih prednosti i<br />

mana, znamo da je svakom njegova "klet" draga, no<br />

onaj tko istinski osjeća gorice i klet, može li graditi<br />

ovakove "kleti"(slika 21)?<br />

Klet nije samo građevina koju je moguće rekonstruirati,<br />

ona čini ambijenat, ugođaj, način života i način<br />

mišljenja. U njoj nema imitacije i kiča. Njena profinje-<br />

- Discussion<br />

Slika 22. Klet ispred glavnog grebena Kalnika<br />

"El ljubav i srce nam ne nišče odnese!<br />

s te grude zemlje, zagorske, svete ... ? "<br />

(Stanko Dominić)<br />

Slika 21. Sigurno da ovakvom gradnjom ne smijemo biti prepoznatljivi,<br />

bolje ne.<br />

na jednostavnost neda se banalizirati. Svaka od njih je<br />

jedinstvena, a zajedno čine skladnu cjelinu uklopljenu<br />

u prostor i vrijeme. Ako želimo sudjelovati u stvaranju<br />

normi ponašanja i podizanju kvalitete života na temelju<br />

svoje tisućljetne kulture i tradicije, onda ne smijemo<br />

dopustiti da nam ta kultura propada. Poštujmo ostva-<br />

reni sklad iz prijašnjih razdoblja i potrebe čovjeka koje<br />

ostaju i uz novi način života. Sačuvajmo dio prošlosti,<br />

dio starih pejzaža, na toj osnovi stvarajmo dalje.<br />

Novu gradnju prilagodimo krajoliku, kod gradnje<br />

poslušajmo poruke koje nam šalje tradicijsko graditeljstvo.<br />

Moramo sačuvati istinsku klet, kako bismo<br />

potomstvu prenijeli glas predaka, prenijeli vezu čovjeka<br />

i prirode i sačuvali čovjeka i prirodu, korjene po kojima<br />

smo prepoznatljivi, koji nas spajaju sa zemljom na<br />

kojoj smo rođeni, vezani nevidljivim a neraskidivim<br />

vezama.<br />

Neka ostanu gorice, neka ostane domaća kajkavska<br />

reč, i naša klet zaklonjena i zaštićena našom kalničkom<br />

gorom i našom ljubavlju (slika 22).<br />

ZAKLJUČAK<br />

Ova lutanja i traženja samo su potvrdila da ta naša,<br />

draga, starinska klet polako ali sigurno nestaje.<br />

Ona je evidentirana kao kulturno bogatstvo ovoga<br />

naroda no bila bi potrebna ekipa znanstvenika i entuzijasta<br />

daju potpuno objasne, da bismo shvatili svu veličinu<br />

i značenje te autoktone hrvatske arhitekture koja<br />

se stoljećima kreirala, a koja pokazuje snagu narodnog<br />

graditelja. Ona je pouka o bogatstvu u jednostavnosti.<br />

Propadanjem tih kleti ugrožen je kulturni identitet našeg<br />

nacionalnog bića. Uložena sredstva, usporedo s<br />

razvojem mehanizama njihova oplemenjivanja, višestruko<br />

bi se isplatila. Pri tomu je najvažnije u proces<br />

uključiti motivirane i obrazovane ljude. Pojedinačne<br />

inicijative, fragmentarno, bez sredstava, nisu dovoljne.<br />

Te kleti nisu mrtva povijest, nego živo tkivo.<br />

"Kultura tog arhitektonsko-likovnog govora sigurno<br />

je prisutna u stvaralačkim predispozicijama mlađeg<br />

- Conclusion<br />

naraštaja, ako po ničemu a ono po zakonima gena, i radi<br />

kompletiranja stvaralačkih društvenih ličnosti trebalo<br />

bi je njegovati i ugraditi u suvremena arhitektonskolikovna<br />

htijenja. Na to kao daje naša opća i stručna nacionalna<br />

pedagogija posljednjih desetljeća zaboravila,<br />

čime je ugrožen kulturni integritet našega nacionalnog<br />

bića, stvoren vakuum u razvoju naše kulture, a to bi pogodovalo<br />

ukorovljenju svih primitivizama kao da počinjemo<br />

od ničega i kao da u tim prostorima ne bitišemo<br />

već tisuću godina. Ovo nije žalopojka za prošlošću nego<br />

sagledavanje nataloženih vrijednosti, koje smo dužni<br />

označiti kao spomenike ljudskosti, hrvatske narodne<br />

stvaralačke snage i ljepote. Te kuće nisu mrtva povijest<br />

nego živo tkivo, svjedoci harmoničnog odnosa čovjeka<br />

s prirodom i čovjeka sa čovjekom, a to je ono za što se<br />

borimo i danas." (Čač i ć, Salopek)<br />

545

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!