Å UMARSKI LIST 11-12/1998 - HÅ D

10. I planine zovu
11. Rekreacija i zabava
12. Okrijepite se i pridite još koji put
Naposljetku nalazimo: Zaključak, Bilješku o autorima,
Popis donatora, Sadržaj i Preglcdnu kartu.
Na početku putopisa saznajemo da "Gorani toga
kraja žive žive usred zelenog odmarajućeg krajolika
šuma i potočnih dolina okruženim planinskim vrhovima
Burnog Bitoraja, Viševice, Kobiljaka i Tuhobića".
Za mjesto Fužine kažu "Ime je naše Fužina" (fucinakovačnica)
i tvrde daje postojalo već u XVI. stoljeću, a
bilo je središte prevozništva, trgovine i obrta. Prikazan
je razvoj Fužina i ostalih naselja, do grba općine 1996.,
koji simbolizira tri narječja hrvatskog govora toga kraja.
Interesantna je povijest i način izgradnje kuća,
crkvi, kula i dvoraca. Nekada potrebni majstori obrtnici,
prevoznici, trgovci i stočari nestali su. Nema više
ugljara pepeljara, dužičara, kolara. To su danas šumari
u Šumariji Hrvatskih šuma Fužine, zatim pilanari,
građevinari, pčelari, farmeri, službenici, radnici drvodjelske
struke (tvornica pokućstva u Vratima) i drugi.
Od znamenitih Fužinaraca spomenuti su, medu
mnogima, dr. Franjo R a č k i, teolog, povjesničar, profesor
fizike itd., a šumarima je drago naći ime velikana
hrvatskog šumarstva Vatroslava Račkog, (Fužine,
1842. -Đakovo, 1917), zemaljskog šumarskog nadzornika
školovanog u Križevcima, jednog od pokretača
obnove Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva
(1876), urednika Šumarskog lista i Šumarsko-lovačkog
kalendara, autora stručnih rasprava i knjiga "O
sečcnju i gojenju šumah" (Sisak, 1870) i " Lučba u
šumarstvu" (Zagreb, 1872).
Fužinarski kraj bogat je rijetkim i zaštićenim biljem,
"koje nemojte zatirati branjem", kao npr. snježni
runolist na Bitoraju. Raznovrsna staništa kraja su raj za
ptice. Nažalost "svadbeni pijev" tetrijeba gluhana zauvijek
je umuknuo u bitorajskim šumama. Ovdje se zadržao
lijepi broj sisavaca i ptica koje se vode kao lovna
divljač. Najzastupljenija je srna, zatim jelen na Preradovićevu
vrhu i Viljaku, koji s mrkom medvjedom znade
ugroziti i sigurnost prometa, a i sami postaju žrtvom.
Nalazimo i divlje svinje, ali i vuka koji je posebno zaštićena
životinjska vrsta, kao i divlja mačka, vjeverica,
zerdav i novouseljeni ris.
Autori "Vodiča za landrafee po fužinarskom kraju" na predstavljanju
brošure u Samoboru 21. listopada 1998. Slijeva Alojzije
Frković, Zlata Bujan-Kovačević i dr. se. Maks Kar 1 ović
(Foto: Boris Debogović)
Da biste saznali nešto više o prošlosti i sadašnjosti
fužinarskog kraja, nabavite vodič kod Matice hrvatske
Delnice - Podružnica Fužine.
Tiskanje vodiča potpomogli su mnogi Fužinarci i
ostali, spomenimo Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb
i J.P "Hrvatske šume", Zagreb.
Knjiga je predstavljena u okviru Matice hrvatske
najprije u Zagrebu, zatim 29. srpnja u Fužinama i 21.
listopada 1998. u Samoboru. Na promociji u Fužinama
u ime autora o knjizi je govorila i zahvalila svima koji
su, uz autore, zaslužni da je knjiga tiskana, autorica
ilustracija gđa Zlata Bujan-Kovačević te je
između ostalog naglasila: Ova je knjižica samo maleni
doprinos sačinjen s puno pažnje i poštovanja i za najsitniji
detalj u želji da oni koji žive tu, kod nas doma,
uvide kakvo specifično nasljedstvo u tradiciji imaju na
raspolaganju, da ga sačuvaju za svoju dobrobit i svoju
djecu.
Mladen Skoko, dipl. inž. šum
I fužinarske "planine zovu" - Bitoraj, šume prašumskog
tipa, Bitorajske bijele stijene, jama Ledenica, Viševica
kao najviši vrh toga kraja, Viljak, Lipovača samo
su neki od prelijepih predjela za izlet i planinarenje.
Mogućnosti rekreacije i zabave također su velike. Prvi
turistički posjet vlakom zabilježen je davne 1874. i koji
je najavio turizam kao mogućnost toga kraja.
572