Novi omanut br 70.pdf

PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURI<br />

Broj 70 Zagreb, svibanj - lipanj 2005 / 5765<br />

STRU»AK POEZIJE<br />

Elizabeta BrkanoviÊ r. Wolf<br />

(1912-2003)<br />

Roappleena od Marije Baum i Miroslava<br />

Wolfa u Gorici. Kako je otac bio inæenjer<br />

na æeljeznici u Austorugarskoj monarhiji to<br />

se Ëesto sele , tako da je Elizabeta mijenjala<br />

mjesto boravka i πkolovanja od BeËa,<br />

Trsta, Siska, Splita, Zagreba. Studirala je<br />

na filozofskom fakultetu u Beogradu i Zagrebu<br />

gdje je diplomirala jeziËnu grupu -<br />

njemaËki i engleski.<br />

Udaje se za skladatelja Ivana BrkanoviÊa<br />

te s njim ima dva sina. Nedvojbeno je<br />

mjeπoviti brak pruæao odreappleenu zaπtitu u<br />

turbulentnim vremenima Drugog svjetskog<br />

rata, ali bez moguÊnosti zaposlenja<br />

u dræavnim sluæbama. Uz manje prekide<br />

æivi u Zagrebu, a povremeno odlazi u<br />

Boku Kotorsku, zaviËaj svoga supruga.<br />

Radno mjesto profesora jezika realizira<br />

priliËno kasno, negdje iza 1945, te predaje<br />

na osmogodiπnjim πkolama u Draπkovi-<br />

Êevoj, Varπavskoj te napokon prelazi na<br />

veËernju ekonomsku πkolu Boæidar Adæija<br />

gdje ostaje do umirovljenja.<br />

U Zagrebu najveÊi dio æivota stanuje u<br />

Kosirnikovoj ulici nadomak πume Jelenovac<br />

πto zasigurno utjeËe na njezina tamo<br />

intonirana razmiπljanja. Godine 1993. odlazi<br />

u dom umirovljenika MedveπÊak na<br />

Iblerovu trgu, gdje boravi do kraja æivota.<br />

Pisala je razne tekstove vezane na obljetnice<br />

Ëlanova svoje obitelji, ali i dnevnike<br />

te prevodila s njemaËkog, engleskog i<br />

francuskog. Vrlo Ëesto u svojim tekstovima<br />

razmatra filozofske i opÊe teme kako<br />

pojedinaca tako i sveopÊeg postojanja.<br />

Molitva<br />

O ti biÊe svemoguÊe πto bdijeπ nad svijetom,<br />

©to si negdje daleko, tako daleko<br />

Dopire li do tebe jedne tople molitve muk,<br />

Uzburkana srca udaraca zvuk<br />

Majka je to, πto za djecu svoju moli,<br />

Za djecu πto ih neizmjerno voli,<br />

Za djecu πto ih je rodila<br />

Za ruËice u æivot vodila.<br />

Da Ëuvaπ i zaπtitu pruæaπ<br />

Odagnaπ zlo i svaπta ruæna<br />

Svijetlim da koraËaju stazama<br />

Prema sreÊi i rosnim oazama.<br />

Ali podari im vjeËne vrednote!<br />

Ne πarenih igraËki varljive ljepote!<br />

Ljubav da osjete, vjernost i toplinu<br />

Dobrotu, blagost i ljudsku blizinu.<br />

Pa da majËino srce mirno u niπtavilu nestane<br />

S vjerom u tebe, o biÊe na nebeskom prijestolju.<br />

Mom prvoroappleenom<br />

praunuku<br />

Tko ti je æivot dao, kako si nastao,<br />

Pred ovim Ëudom ja uvijek zastajem,<br />

Uvijek mi je novo i uvijek se iznova<br />

pitam,<br />

A odgovor nikada dobila nisam.<br />

Ni iz Ëega je nastalo neπto,<br />

A to neπto jest veliko i sveto,<br />

Stvorilo se ovdje, u naπem svijetu,<br />

Meappleu nama Êe rasti i biti u cvijetu.<br />

I pitat Êemo se svakoga dana, pitati<br />

HoÊe li Ti se ovdje sviappleati,<br />

Ima li ovdje dosta sunca i topline,<br />

©arenila, ljepote, oblaka i tmine.<br />

Kako Êeπ se Ti, o Ëudo malo<br />

Snalaziti meappleu nama, meappleu suzama i<br />

πalama,<br />

HoÊeπ li znati zagrliti i voljeti,<br />

Otkloniti zlo i dobro prigrliti.<br />

HoÊeπ li sluπati pjevanje prirode,<br />

Kad zima proapplee i doapplee proljeÊe,<br />

Kad na granama liπÊe Êe zeleno listati,<br />

Cvrkutati ptiËice i sve se obnoviti.<br />

Tad pruæi ruËice i stremi za sreÊom,<br />

Traæi ljepotu u obnavljanju vjeËnom,<br />

Traæi vedrinu i sunËev sjaj,<br />

Blagoslovi o Boæe, tvoj decembar i maj.<br />

Maglovito jutro<br />

Magle - zastori bjelkasto sivi<br />

PritiπÊu i guπe sve πto tu æivi<br />

Nestaju boje, briπu se konture<br />

U sivilo tonu kretnje i figure.<br />

Ti lutaπ i traæiπ i æeliπ blizinu<br />

Al’ eto! VeÊ trag svjetla probio je tminu,<br />

Nebo postaje plavo i kuÊa je bijela<br />

Pred tobom opet stvarnost je cijela.<br />

Sve se u jednom promijenilo trenutku.<br />

Pojavilo se sunce u skrivenom kutku<br />

Kao da se neko dogodilo Ëudo<br />

Zaplesale figure veselo i ludo<br />

I osvanula, prostranstva su i daljine,<br />

Zelenilo polja i morske πirine<br />

I opet ugledaπ nedirnutu ljepotu<br />

Pobijedila je svjetlost maglu i hladnoÊu.<br />

Jugo<br />

Zlokobna tiπina leæi u zraku<br />

Ko teπko neko breme<br />

To potmulo jugo udara πakom<br />

I crni se valovi pjene<br />

Ne Ëuje se πuπtanje liπÊa ni trave<br />

I priroda kao da neπto Ëeka,<br />

Neπto πto dolazi i puno je strave<br />

Ko crnih krila drhtavi trepet.<br />

Bistre visine bih htjela dohvatiti<br />

S nogu ljigavi teret odbaciti<br />

©to poput siktave zmije sapinje<br />

I zglobove i misli i mozak razdire.<br />

Sugovornik<br />

Sugovornika sebi zaæelio je Bog<br />

I stvori Ëovjeka koji je sliËan Njemu<br />

Vlast mu dade nad prirodom i svemu<br />

Nad morem, vatrom, nebom i zemljom.<br />

Al’ u biÊe njegovo ugradio je strast,<br />

Ugradio emociju, Ëeænju i slast<br />

I jedan plamiËak duha uzviπena<br />

Da ljubavlju voappleen upravlja svijetom.<br />

Pandorina se kutija tada rastvori<br />

I demon mrænje i zloËina razori<br />

»ovjekovo biÊe i njegovu ljepotu<br />

Pregazi blagost, ljubav i dobrotu.<br />

I rastrgan Ëovjek po zemlji sad luta<br />

K’o napuπtena laapplea, πto valovima pluta<br />

Sugovornika traæeÊi i voappleen teænjom<br />

Za mirom, slobodom i beskrajnom Ëeænjom.<br />

Rastanak<br />

Povrπan poljubac u obraz ili Ëelo<br />

I veÊ je daljina raπirila ædrijelo<br />

Gdje nestaju ljepote minulih susreta<br />

Gdje zamiru rijeËi i topla strujanja<br />

I tiπina obavija sva zbivanja<br />

Ostaje samo mûk i tiho Ëekanje.<br />

…<br />

Umuknuπe fanfare mladosti<br />

Spadoπe æenskosti velovi<br />

Ostade obliËje starosti<br />

Tuæno, ruæno i prezreno.<br />

I s njime osama ostade<br />

©to teπko i preteπko pritiπÊe<br />

©to smrvi u komade siÊane<br />

I razdire u tanane listiÊe.<br />

I duπu i biÊe i obliËje<br />

Pa buljiπ u kamenje suprotnog zida<br />

Besvjesno buljiπ i ne vidiπ<br />

Gdje guπter beπumno izmiËe.<br />

IzmiËe i skriva u rupu najtananiju<br />

©to bi i ti najradije uËinila<br />

Jer si ostala sama i popljuvana<br />

A ponos, veselje, samo si hinila.<br />

Mladeæ otiapplee i okrenu Ti leapplea<br />

Praznu za njom ispruæiπ ruku<br />

Odnekud smrt na Tebe potajno vreba<br />

Da utoneπ u niπta, prazninu i πutnju.<br />

Jasminka Domaπ<br />

Zaπto piπem poeziju ili kako je poËelo<br />

U gimnaziji imala sam kao i mnogi drugi<br />

u toj æivotnoj dobi svoju biljeænicu prepunu<br />

pjesama. I kao πto razredom znaju<br />

kolati stripovi ili mali savinuti papiriÊi s<br />

porukama tako je kolala i moja biljeænica<br />

sa stihovima. No jednoga dana izgubio joj<br />

se trag. Netko ju je odluËio zadræati u trajnom<br />

vlasniπtvu. S jedne strane bilo mi je<br />

æao mojih izgubljenih pjesama, a s druge<br />

(naravno) laskalo mi je da ih je netko æelio<br />

posvojiti. Poeziju viπe nisam pisala dugi niz<br />

godina. A onda se sve negdje u glavi i srcu<br />

svelo na osjeÊaj Ja (viπe) nemam vremena.<br />

Sve ËeπÊe ono πto sam doæivljavala sublimiralo<br />

bi se u stihove.<br />

Ljude koji piπu poeziju obiËno nazivaju<br />

zanesenjacima, osobama koje æive u svom<br />

svijetu. Tko zna, moæda sam doista najsliËnija<br />

likovima Doris Lessing i æivim na<br />

stranicama njezine Zlatne biljeænice kao<br />

osoba koja jest u ovom svijetu onoliko koliko<br />

to (i kada) nuæno mora biti. Zatim<br />

odlazi u svoj svijet RijeËi koje su za neke<br />

(mene) stvarnost. Korist je dvostruka. Tako<br />

izbjegavam grubost, ono πto se vraÊa jest<br />

uglavnom njeænost, ponekad naravno za-<br />

Ëinjena (auto) ironijom.<br />

Otkrit Êu joπ neπto. I dan danas kada<br />

me netko nazove i æeli organizirati Susret<br />

s knjiæevnicom, od Rima do VojniÊa, ja se<br />

uvijek prvo zaËudim. Male pauze u telefonskom<br />

razgovoru sluæe uglavnom tome<br />

da se upitam jesam li to stvarno ja ta knjiæevnica<br />

koju pozivaju. OsvrÊem se, i kako<br />

(obiËno) u blizini nema nikog drugog, na<br />

kraju ipak kaæem: «Dobro, ako baπ æelite,<br />

doÊi Êufl.<br />

1

NOVI<br />

OMANUT<br />

Pogled<br />

©to vidiπ kroz prozor<br />

Ulicu i male kavane.<br />

Sve manje je posjetitelja<br />

koji na suncu πto gasne,<br />

dugo ispijaju kavu.<br />

Iza ugla je crkva.<br />

NoÊu svijetli i sat se Ëuje.<br />

PodsjeÊajuÊi na sebe one<br />

koji je u sebi ne nose.<br />

©to ti nosiπ u sebi<br />

Moæda pitanje za mene.<br />

©to ja vidim kroz svoj prozor<br />

Park u kojem umire cvijeÊe æarkih boja.<br />

Fontanu iz koje prπti voda zadræavajuÊi<br />

u prozirnim kapljicama obris ptica πto lete.<br />

I dokonog putnika koji na klupi drijema<br />

i vrijeme bez vremena krati.<br />

Sebe ne vidim na Zrinjevcu, jer dijelim s<br />

Josephusom Flaviusom pijesak πto sve<br />

zamete<br />

Napisah tako ono πto sam mogla, pamteÊi<br />

Ëovjeka koji mi reËe: «U ovom svijetu<br />

najvaænije se ne izgovarafl.<br />

I zato samo moje pitanje tebi:<br />

«©to vidiπ kroz svoj prozor fl<br />

U 11 sati i 23 minute<br />

ono πto neÊe biti<br />

izreËeno:<br />

trËeÊi prema...<br />

bjeæimo od. ..<br />

Napiπem priËu.<br />

A onda ti iz nje izaappleeπ.<br />

Jedne zagrebaËke zime.<br />

I ne opomeneπ me.<br />

A zima je i hladno je.<br />

U zadimljenom kafiÊu<br />

pijemo kavu.<br />

Ti si zbunjen.<br />

Sa mnom se tako dobro osjeÊaπ.<br />

Ja se u sebi smijem<br />

Jer ti si ipak lik iz moje priËe.<br />

PlaÊaπ raËun.<br />

Pratiπ me do kuÊe.<br />

Sada sam ja zbunjena.<br />

Æeljela bih da se vratiπ.<br />

Ali ne u priËu.<br />

Tjedne minijature II<br />

Pavel silazi s Atosa. Bez krila. Tamo<br />

negdje u Skopju mora<br />

odgovoriti na tri pitanja: o spoznaji, usamljenosti<br />

i mistici.<br />

Pavel se zatim ponovno uspinje na Atos s<br />

ruskim pjesnikom<br />

Viktorom Krivoulinom.<br />

Boæe, imaju li sad krila<br />

…..<br />

Viktoru su pjesme kruh i voda.<br />

Ponekad ih naapplee netko tko je gladan.<br />


Osveta. Svjesna ili nesvjesna,<br />

vjeËni je znak na licu Kaina.<br />


Okus loπe savjesti<br />

Gorak je.<br />


HoÊu vidjeti Sunce. HoÊu vidjeti Nebo.<br />

Ne æelim samo prolaziti.<br />

Æelim biti.<br />


SreÊa Ima li teæeg pitanja<br />

o krhkijem.<br />


Snivati. Prespavati. Ne misliπ<br />

da bi tako mogla i umrijeti.<br />

Otvori oËi.<br />


Krpati. Krpati. Zakrpati se.<br />

Nasmijeπiti se.<br />

Patchwork je vjeËno u modi.<br />


Sve viπe privlaËim Ëudne tipove<br />

svih fela.<br />

Kada im se dogaapplea neπto vaæno kume<br />

me:<br />

«Budi blizufl.<br />

NaveËer se vraËam kuÊi umorna i zbunjena.<br />

I dok tonem u san u mojoj duπi i njihova<br />

svijetli.<br />


Zarezala sam noæem po tanjuru.<br />

Gospodin je podigao glavu.<br />

Reski zvuk noæa lebdi nad stolom.<br />

Pomislih: «Pretty womenfl.<br />

Diplomat diplomatski πuti.<br />

Netko naruËuje fileke sa πpekom.<br />

Valjda u znak mira.<br />

To se jede noæem.<br />

Kalendarska<br />

Magla se vjeπa o πutnju.<br />

Ti o moju duπu.<br />

U ustima okus svjeæeg ananasa.<br />

Sa stola guraπ novine pokrivajuÊi<br />

rukom trag prosinca.<br />

Netko kraj nas naruËuje kavu i dva<br />

pelinkovca<br />

A ti »itaπ iz jelovnika:<br />

«Moja draga, ljeto je!fl<br />

SjeÊanje na SlovaËku<br />

U TrenËínu Ëarobnjak gleda iz bunara.<br />

I vodenom zmijom plaπi djecu.<br />

S veËeri kad trg opusti on gleda<br />

u sinagogu.<br />

I Ëeka da se iz nje tiho iskradu djeca.<br />

A ona sivim dimom krematorija<br />

obavijaju i vuku po trgu Ëarobnjaka.<br />

On gubi vodenu zmiju.<br />

Ta djeca koja su vjerovala u njegove<br />

moÊi<br />

πto Êe mu reÊi<br />

Jutrom na suncu, okus loπe savjesti -<br />

istopi se.<br />

A vodena zmija ponovo skaËe.<br />

Remembering Slovakia<br />

In Trenchin a magician watches from the<br />

well<br />

And scares children with a water snake;<br />

In the evening when the square is deserted<br />

he<br />

watches<br />

The Synagogue.<br />

And waits for the children to sneak out<br />

silently.<br />

And with gray smoke from the crematorium<br />

The children bind and drag the magician<br />

across the square,<br />

He looses the water snake<br />

The children who believed in his magic<br />

What shall they say to him now<br />

In the morning sun the taste of bad conscience<br />

Melts.<br />

The water snake springs again.<br />

Preveo: Miπo Anappleus<br />

Vera Fischer dovoljno je poznata po<br />

svom kiparskom i slikarskom stvaralaπtvu.<br />

»ak i u svojevrsnom, izvornom vidu<br />

ekumenizma. Jedna je od rijetkih æena,<br />

koja nikad nije Mozartovski tajila datum i<br />

mjesto svoga roappleenja: 27. sijeËanj 1925,<br />

Zagreb, Paromlinska 11. Uostalom to<br />

nam je u rubrici Roappleendan poznatih ove<br />

godine naposljetku otkrio i VeËernji list.<br />

Po uzoru na ameriËke biografije koje nabrajaju<br />

zanimanja kojima su poznati ljudi<br />

poËeli zaraappleivati za æivot, Vera Fischer<br />

nam je nanizala zanimanja po sljedeÊem<br />

redoslijedu: tipkaËica, zubarska asistentica,<br />

necanje mreæica za trænicu, opet tipkaËica,<br />

urednica zidnih novina, uveÊavateljica<br />

fotografija (pomoÊu kvadratiÊa),<br />

voditeljica tiskare, novinarka, blagajnica<br />

u knjiæari, telefonistkinja, pomoÊna referentica<br />

za gorivo i mazivo, statistiËarka,<br />

laborantica, studentica na Akademiji likovnih<br />

umjetnosti, profesorica crtanja, projektantica<br />

velesajamskih πtandova, dizajnerka<br />

u tvornici porculana, profesorica<br />

likovnog odgoja (na πest raznih zagrebaËkih<br />

πkola) i - konaËno - umirovljenica<br />

«da bi mogla raditi πto me zanima ili ne raditifl.<br />

Do sada nam je uspjela zatajiti jedino<br />

svoje dvadeseto zanimanje: pjesniπtvo.<br />

Evo, i ono nije viπe zastrto pauËinom.<br />

Veliko prazno<br />

Sedam je sati. Sumrak.<br />

Veliko prazno raste<br />

I pokriva me poput mraka.<br />

Neπto treba poduzeti.<br />

Lupati po velikom praznom.<br />

Ne da se lupati<br />


Zaboraviti veliko prazno.<br />

Kako Brzo. Kako<br />

IzaÊi iz zatvorenoga<br />

u drugo zatvoreno.<br />

Vera Fischer<br />

Pita me Branko zaπto sam pisala pjesme.<br />

To je vrlo jednostavno: to mi se dogodilo<br />

kao i sve promjene u mojim aktivnostima<br />

/ili djelatnostima/ - od Khuena<br />

Hedervarija do izlaganja smeÊa, do slikanja<br />

aktova ili davnih glumica, pa i do pisanja<br />

pjesama. A nakon nekoliko desetljeÊa<br />

to πto radim postaje aktuelno i hit, a ja<br />

ostajem zaboravljena. C’est tout.<br />

Vera Fischer (prof.)<br />

A da tipkam bez greπke, ostala bih daktilografkinja<br />

U DOBA KAD SU<br />

NAVIRALI STIHOVI<br />

Micati se.<br />

Misliti na neπto drugo.<br />

Kino, moæda Êe posluæiti<br />

kao narkotik. - Vestern.<br />

Micati se po filmskom platnu.<br />

Meappleu ljude.<br />

Pozdravljati, odpozdravljati,<br />

govoriti, razgovarati,<br />

smijati se, neπto popiti.<br />


Mrak. Neπto se poduzima.<br />

Veliko prazno uzmiËe<br />

do sutra u sumrak.<br />

Bez krila<br />

Natovareni smo.<br />

Svi smo teπko natovareni.<br />

Uvijek smo skupljali.<br />

Tone i tone smo skupljali.<br />

Prtljaga od tona<br />

na leappleima, na glavi,<br />

u rukama.<br />

Fotografije,<br />

glasoviri,<br />

djeca, prijatelji,<br />

porodice.<br />

I sagovi i ormari.<br />

I ugledi i poloæaji,<br />

duænosti, toËnosti i vrline.<br />

I πtednjaci i sanduci.<br />

Sve πto volimo<br />

i u Ëemu jesmo.<br />

S tom svom prtljagom<br />

hodamo.<br />

Nema opasnosti<br />

da se odlijepimo<br />

od tla.<br />

Da poletimo.<br />

A Ëemu letjeti, kuda letjeti.<br />

Ne znamo letjeti.<br />

Ne æelimo letjeti.<br />

Ne sjetimo se letjeti.<br />

Ne letimo.<br />

Jelovnik<br />

Izvuci iz prazne glave<br />

JEDNU ideju.<br />

Dvije ne.<br />

Samo jednu.<br />

Pa ju ævakati<br />

ævakati<br />



s protezom.<br />

Ku-ku<br />

Nikoga nema osim ptica.<br />

NiËega nema do drveÊa i cvijeÊa.<br />

Sve miriπe.<br />

To je krivo, laæ, nije toËno.<br />

To nema smisla.<br />

Ku-ku!<br />

Niπta se nije razbilo<br />

Iznenadni poziv.<br />

Bili smo veseli<br />

i mnogo smo se smijali.<br />

Netko je plesao solo.<br />

Da, i ja sam plesala solo.<br />

Onda smo svi plesali solo.<br />

2



Ali to viπe nije bilo solo.<br />

Igrali smo sa kao djeca,<br />

i pjevali smo.<br />

Onda smo se opet smijali<br />

i pjevali i plesali<br />

i igrali se.<br />

Neπto se razbilo,<br />

ali to je bilo svejedno.<br />

Tako<br />

Veselim se.<br />

Ne znam zaπto se veselim.<br />

Smijem se.<br />

Ne znam zaπto se smijem.<br />

Pleπem.<br />

Ne znam zaπto pleπem.<br />

Pjevam.<br />

Ne znam zaπto pjevam.<br />

Nemam nikakvog razloga.<br />

SjeÊanja<br />

Netko je razgovarao sa mnom.<br />

Ne znam o Ëemu.<br />

I juËer je netko razgovarao sa mnom.<br />


I prije dva dana je netko razgovarao sa<br />

mnom.<br />


I prije tri dana.<br />

I prije pet dana.<br />

I lani.<br />

I prije dvije godine.<br />

I prije tri godine.<br />

I prije pet godina.<br />

I prije deset godina.<br />

I prije dvadeset godina.<br />

Zanima me o Ëemu smo razgovarali.<br />


Djeca<br />

Mi smo rekli ecka-pecka.<br />

PovlaËenja nema.<br />

Dao sam ti olovku,<br />

a ti meni novac.<br />

Rekli smo ecka-pecka<br />

i novac je moj.<br />

Ti Ëini s olovkom πto hoÊeπ.<br />

Ne, ne vraÊam novac,<br />

rekli smo ecka-pecka.<br />

To nije poπteno.<br />

Ne, ne vraÊam.<br />

Rekli smo ecka-pecka.<br />

Tome nema kraja.<br />

Jednostavno<br />

KuÊa je bijela<br />

izvana.<br />

Prozor je crn<br />

izvana.<br />

KuÊa je crna<br />

iznutra.<br />

Prozor je bijel<br />

iznutra.<br />

Izaappleimo!<br />

SreÊa<br />

Zrak je mlak i mek.<br />

Bez umora, gladi, briga i bolova<br />

i s praznom glavom<br />

u mlakom i mekom zraku.<br />

Koljeno<br />

Jedno se koljeno podiæe<br />

pod pokrivaËem.<br />

To raste golemo brdo.<br />

Straπno.<br />

Sve sitne predmete<br />

ruπi u provalije koje<br />

naglo stvara.<br />

TisuÊe mrtvih,<br />

milioni bez krova.<br />

Bez oËeva, bez majki,<br />

bez stoke,<br />

bez polja.<br />

Poplave.<br />

Lom.<br />

Spusti koljeno!<br />

Brzo.<br />

Sada je dobro.<br />

Majka<br />

Vlado!<br />

Vlado, budi dobar!<br />

Otac ne smije da<br />

nasluti.<br />

Sakrijmo to,<br />

on neÊe saznati.<br />

Smiri se,<br />

meni za ljubav.<br />

Vlado,<br />

Vlado nemoj to raditi!<br />

Ne, ne -<br />

To nije niπta bilo<br />

prema onome<br />

πto Êe otac da uradi.<br />

Niπta, to<br />

nije baπ niπta bilo.<br />

©to da poËnem s tobom<br />

Ne znam, ne znam.<br />

Magla<br />

I<br />

Trebala bi uvijek biti magla<br />

da se ne zavaravamo<br />

II<br />

Magla nas vara;<br />

mi smo usred nevidljivoga.<br />

III<br />

Trebala bi uvijek biti magla<br />

mi smo usred nevidljivoga.<br />

Prolaz<br />

Nema svjetla.<br />

Znam:<br />

tu je mreæa,<br />

tu je πiljak,<br />

tu je zmija.<br />

Ne.<br />

Krivo stojim.<br />

tu je piramida<br />

od staklenih kuglica,<br />

tu je mreæa,<br />

i tu je morski pas.<br />

Ne.<br />

To je sve viπe u lijevo.<br />

Negdje je prolaz,<br />

samo ne znam<br />

na kojoj je strani.<br />

Vika<br />

Tri osobe su u zabludi.<br />

Tri osobe viËu<br />

zabludjele rijeËi.<br />

ViËu,<br />

viËu<br />

i<br />

trideset osoba je u<br />

zabludi.<br />

Trideset osoba viËe<br />

zabludjele rijeËi.<br />

ViËe,<br />

viËe.<br />

Tri tisuÊe osoba je u zabludi.<br />

I viËu.<br />

Tri miliona je u zabludi.<br />

Tri milijarde je u zabludi.<br />

ViËu, viËu.<br />

Svi su u zabludi,<br />

pa imaju pravo.<br />

PJESME<br />

Suzana Glavaπ (Zagreb, 1959), magistar<br />

znanosti, zaposlena je kao lektor hrvatskoga<br />

jezika na SveuËiliπtu u Napulju, te kao<br />

lektor talijanskoga jezika pri Filozofskom<br />

fakultetu u Zagrebu. Bavi se znanstvenim<br />

radom, knjiæevnom kritikom i knjiæevnim<br />

prevoappleenjem s hrvatskoga na talijanski i<br />

obratno. Zapisuje misli u lirskoj formi joπ<br />

od najranijeg djetinjstva. Nije æeljela objavljivati<br />

pjesme do ove godine (upravo joj je<br />

u tisku, u Ëasopisu Republika jedan noviji<br />

ciklus). Pjesme koje ovdje objavljuje takoappleer<br />

su novijeg datuma, i objavljuju se prvi<br />

put. Piπe na hrvatskom i talijanskom. Neobjavljene<br />

su joj i pjesme-bajke. Osobno<br />

smatra da je «pjesnik zalutao meappleu akademske<br />

graappleanefl, gdje se pomalo osjeÊa<br />

kao riba izvan vode, πto je jednom u Italiji<br />

dobro primijetio veliki talijanski pjesnik<br />

Franco Loi.<br />

Povratak<br />

VraÊam se kuÊi<br />

vraÊam se Sebi<br />

nakon tolikog<br />

traæenja<br />

u<br />

Tebi.<br />

(19. prosinca 2004)<br />

Tvoje oËi<br />

Suzana Glavaπ<br />

Tebi<br />

bistra jezera<br />

gnijezda<br />

utihlih voda<br />

πto se sjeÊaju<br />

ptica<br />

Bio si san<br />

u orahovoj ljusci<br />

drvena glavica<br />

u kolijevci-igraËci<br />

sada si<br />

Ëudo<br />

πto<br />

æivotom trËi<br />

otkrivajuÊ mu<br />

nepoznata lica<br />

Dadi<br />

(26. lipnja 2004)<br />

(29. srpnja 2004)<br />

Suncu s granice<br />

I ja poput tebe<br />

brijegu snjeæni<br />

okupana svjetlom<br />

njegove topline<br />

sa samotnim trenucima<br />

isprepliÊem mu zrake<br />

da<br />

kao poganka<br />

ih ugnijezdim<br />

u svojoj kosi<br />

(3. oæujka 2005)<br />

***<br />

Itekako bih mogla<br />

Judita biti<br />

ali Holoferna<br />

ima odveÊ mnogo<br />

stoga sam radije<br />

vrlo Ëesto Jona<br />

u utrobi kita<br />

kad me udomi<br />

Mirko MirkoviÊ<br />

(1913)<br />

(28. veljaËe 2005)<br />

Diplomirao 1940. na TehniËkom fakultetu<br />

u Zagrebu. Drugi svjetski rat preæivio<br />

je u NjemaËkoj (Stalag 3 u Fürstenbergu na<br />

Odri). Poslije rata urednik u Jugoslavenskom<br />

Leksikografskom zavodu, knjiæevni<br />

prevoditelj i autor veÊeg broja putopisnih i<br />

knjiæevno-povijesnih eseja. Nagrada BBCa<br />

za esej o Williamu Shakespeareu. Od<br />

3



1976. do 2005. neprekidno Ëlan VijeÊa<br />

Æidovske opÊine Zagreb, od 1993. Ëlan<br />

Savjeta Novog omanuta, od 1980-1991.<br />

generalni sekretar Hrvatskoga centra<br />

PEN-a.<br />

Balada o izabranom<br />

narodu<br />

O Boæe, kako su Ëudne tvoje osnove<br />

Te od svih naroda izabra baπ Æidove!<br />

Al’ joπ je Ëudnije i kao u okrutnoj πali,<br />

Oni πto Æidova jednog Sinom Boæjim su<br />

prozvali<br />

StoljeÊima su Æidove muËili i ubijali.<br />

A kad su ovi prestali<br />

Novi su se pojavili<br />

I objavili:<br />

“Niste posao do kraja obavili.<br />

Mi Êemo stoga konaËno rjeπenje dati<br />

Tako da se za Æidove viπe neÊe znati<br />

Vaπa je bila tek sitna radionica<br />

Nama treba industrijska klaonica.”<br />

No, gle vraga oni πto preostaπe nakon<br />

klanja<br />

Rekoπe: “Dosta je bilo! Siti smo tog<br />

stanja.”<br />

Te su dræavu na zemlji djedova osnovali<br />

Tvrdoglavo su to mjesto pod suncem<br />

obranili<br />

I zato su ih mnogi opet napadati stali.<br />

Jer prirodno je i jasno da su Æidovi krivi<br />

©to se nakon svega drznuπe ostati æivi.<br />

O Boæe, kako su Ëudnovate tvoje<br />

osnove,<br />

©to od svih naroda svijeta izabra baπ<br />

Æidove!<br />

Biljeπka uz Baladu:<br />

Poπto je, prema Bibliji, Jahve Mojsiju<br />

na Sinaju objavio deset zapovijedi te mu<br />

rekao: «Govori svojoj zajednici Izraelaca<br />

i reci im Sveti budite! Jer sam svet ja<br />

Jahve, Bog vaπ!fl Æidovi su zatim slovili<br />

kao izabrani narod. Moglo bi se pomisliti<br />

da je ta izabranost bila od velike prednosti<br />

æidovskom narodu na dugom putovanju<br />

kroz vrijeme. No sjetimo li se da su<br />

Æidovi kroz dva tisuÊljeÊa bili izloæeni<br />

teπkim poniæenjima u sredinama koje su<br />

jednog Æidova, Isusa, proglasili Sinom<br />

Boæjim; sjetimo li se progona i masakra<br />

Æidova u doba Kriæarskih vojni, sjetimo li<br />

se tisuÊa i tisuÊa lomaËa na kojima su<br />

Æidovi spaljivani u krπÊanskom okruæju,<br />

onda ta izabranost ima prizvuk gorke<br />

ironije. A sve je to kulminiralo u 20. stoljeÊu<br />

umorstvom πest milijuna europskih<br />

Æidova spaljivanjem milijun i pol njihove<br />

nedorasle djece, krive samo zato πto su<br />

roappleena. No u tom moru neduæne krvi<br />

potonuπe i krvnici. A Æidovi su ipak ostali,<br />

pa i svoju dræavu stvorili. Ali su antisemitima<br />

joπ uvijek krivi.<br />

M.M.<br />

Ervin Rajner<br />

Roappleen je 25. oæujka 1927. u Sarajevu.<br />

Dio ratnih godina 1941. do 1944. proveo<br />

je u Somboru, odakle je odveden u logor u<br />

NjemaËku. Nakon povratka 1945. godine<br />

maturira u Somboru, studira na medicinskom<br />

fakultetu u Zagrebu i diplomira 1954.<br />

SpecijalistiËki ispit iz anesteziologije poloæio<br />

je 1963. Nakon kratke, sudbonosne<br />

bolesti umro je u Zagrebu 1964. godine.<br />

Od studentskih dana bavio se pisanjem<br />

pjesama, crtanjem i slikanjem, a kasnije<br />

keramikom uz struËno vodstvo prof.<br />

Blanke Duæanec.<br />

Hladno<br />

Ti gade!<br />

Ti odvratna hladna sobo,<br />

Ti muπki mirise!<br />


Gdje u tebi niπta novo,<br />

Sve staro!<br />


Ti bezdrvna surova peÊi!<br />

Hladni!<br />


Ogledalo, - πto lik mi pokazujeπ<br />

Bijedni!<br />

©to sve toplo prijatno,<br />

Slatko bi bilo;<br />

Da me mala posjeti privatno.<br />

Da prostre njeænu bijelu put,<br />

Svilastu kosicu<br />

Na moj otoman, grdan kut!<br />

Ah, gdje si ti, famozna mala<br />

Soba i peÊ,<br />

Ogledalo i ja bi se pomno naklonili,<br />

I kazali,<br />

“Hvala”.<br />

1.XI.1947<br />

Mariola<br />

VraÊah se iz menze;<br />

A pred menom iπla je ona:<br />

Makedonka Mariola.<br />

Jesen, turob i kroπnje πuπte,<br />

Od vjetra πto tako bijesno tuËe.<br />

I goni, tjera ono krasno,<br />

Krasno, crvenoæuto,<br />

LiπÊe!<br />

Ja je gledam, gledam<br />

Odostraga.<br />

Tu kosu smeappleu, stas njeæan. Ona osjeti.<br />

Okrene se i nasmijeπi.<br />

Oh taj pogled<br />

Od sveg je bio ljepπi.<br />

Ona se saæe,<br />

Pa granËicu æutu ubra;<br />

I produæi dalje!<br />

10. XI. 1947<br />

Batali ti πance;<br />

Batali ti plaË;<br />

Batali mi ljubav;<br />

Batali maË!<br />

LjubiËasti pathos,<br />

Reπetaka silueta;<br />

Piπem i plaËem:<br />

jer sam poeta.<br />

Ogledalo<br />

Æurim u prazno<br />

i vraÊam se kasno.<br />

I nosim te draga<br />

u naruËju svom.<br />

Budim se noÊu.<br />

ViËem i ævaËem<br />

surovu stvarnost.<br />

I uvijek sam trom.-<br />

Patim jer patnja,<br />

Patim jer svijet.<br />

Patim za æivot,<br />

Patim jer mrijet!<br />

Pljujem zbog laæi,<br />

podle i vlastite.<br />

Bijedan ko kokoπ,<br />

Zahtijevam - spasite!<br />

Noπen bijedom, nosim ja nju;<br />

Kako mi Êeif!<br />

A ne kako mu!<br />

Stradanja traæim,<br />

i patiti mogu.<br />

Bez patnje bi umro,<br />

bez patnje ne mogu!<br />

Bijesno stenjanje!<br />

Prazna vika!<br />

Smrdljiva sjena!<br />

-To mi je slika!<br />

Parodija<br />

Bestijalni smijeh<br />

ja Ëujem i<br />

gorka joj rijeË<br />

izaziva revolt.<br />

Lampiona æutih<br />

vidim.<br />

Naravi prljavih, zveket, grohot.<br />

-Suton se spuπta.<br />

Suza na prozoru<br />

Trepti - pada kiπa.<br />

Regija u kojoj se nalazim,<br />

sve je viπa i viπa.<br />

Vidim i Ëujem<br />

Sve πto je prazno.<br />

I traËak svjetlosti<br />

Iz oËiju tvojih,<br />

©to vraÊaπ mi kasno.<br />

XI.1947<br />

-I ruku ti njeænu<br />

i bijelu ko slonovaËu<br />

πto miluje kosu mi,<br />

i ostalu nedaÊu.<br />

-I otrovni osmjeh tvoj i dizanje obrva<br />

i Ëuperak na Ëelu<br />

i πirenje nozdrva.<br />

I gubitak snage;<br />

I preporod.<br />

I rapsodiju æivota.<br />

I labudov zov.<br />

I stiskanje zjena,<br />

i poljupce<br />

-Svilasti sjaj,<br />

smeapplee ti kosice.<br />

I sve, sve,<br />

I kako si srce,<br />

I kako si gad,<br />

Na sve to pljujem!<br />

velim ja sad.<br />

XII.1947<br />

Jedan glasak<br />

ProljeÊe!<br />

Nikad jasnije,<br />

Nikad snaænije,<br />

Mi nikad niko ne reËe;<br />

Ko ovaj tihi, njeæni glasak<br />

Iz mene.<br />

Ne mirisnog cvijeÊa dah,<br />

Ne kalendarsko,<br />

Ne liπÊa zelenilo,<br />

Ne divljenje mladih u isti mah.<br />

S beskrajnog sivog neba, svjetlost.<br />

Povjetarac lak.<br />

Ne!<br />

VeÊ neπto tiho, slatko.<br />

Veselo, Ëedno, rahlo.<br />

Ih!<br />

Kad rekne: - zloÊo!<br />

Ko induktor da sam,<br />

strujim sav.<br />

Svoj prirodi snagu znam,<br />

cvrkut ptica; i mislim<br />

Sretan sam.<br />

ProljeÊe!<br />

Nikad jasnije,<br />

Nikad snaænije,<br />

Mi nikad nitko ne reËe;<br />

Ko ovaj tihi, njeæni glasak<br />

Iz mene.<br />

Pseudogospoappleici<br />

Hvala ti na svemu!<br />

Na sjekiri, Ëaju,<br />

Na prijaznu Ëasu,<br />

Na svemu, na svemu!<br />

Hvala ti na laæi,<br />

Na redu ormara,<br />

Na tepanju: “ZloÊi”,<br />

Na egoizmu poljubaca!<br />

5. III.1948<br />

Hvala na tihom “razumijevanju”!<br />

Na tronuÊu, na klanju;<br />

Na smiπljenom ustezanju:<br />

Na muËenju.<br />

Hvala na daru,<br />

Na svem, na svem;<br />

©ta te briga za budalu staru!<br />

Hvala na zabludi,<br />

Na iskrenoj rijeËi;<br />

Na laænom pogledu, zagrljaju;<br />

Ti Zvijeri!!!<br />

11. III. 1948.<br />

Jasmin<br />

Jasmin na mom stolu!<br />

A miris Ëedan i umiljat,<br />

Proæima mi sobu.<br />

-Sretan sam!<br />

Volim jasmin,<br />

To milo, Ëudno cvijeÊe;<br />

Koje poput lijepe æene,<br />

Zrelu rijeË presjeËe,<br />

Pa govorim kao dijete.<br />

Volim ovo cvijeÊe!<br />

Ljupko je, te njeæno,<br />

A latice mu tako,<br />

Bjelasaju snjeæno,<br />

Da se odmah<br />

Lijepe æene sjetim,<br />

Za kojom bih Ëeznuo!<br />

A miris tek!<br />

Ah, taj miris sladunjavi!<br />

Isti ko i lijepa æena. -<br />

Ista snaga!<br />

Nauæivam li se obih mnogo,<br />

-Zaboli me glava.<br />

Ali ipak, volim jasmin !<br />

V. 1950.<br />

4



U.N.O.<br />

Poπao Pax “packardom”,<br />

Po poslu posprdnom.<br />

PotvrappleujuÊi principe,<br />

Posljednjih pokoljenja<br />

Pikantne pantomime.<br />

“Packard” putem pukao,<br />

PsujuÊi Pax, pjeπke pak poπao.<br />

Polako, polako pjeπke poπtapao;<br />

Puno para putem potroπio,<br />

Puno piÊa putem popio !<br />

Prvi puta, petkom posrne,<br />

Pa pospan potrbuπke polegne;<br />

Pa puno puπaka primijeti,<br />

Pretrne !<br />

Posljednje pismo potpiπe,<br />

Potonje, puπka puËe;<br />

Pa ponosni Pax,<br />

-Potpuno propadne!<br />

Anonymnoj<br />

1950. IX,<br />

(jednoj nezahvalnoj djevojci koju negdje<br />

sretoh)<br />

Proganjaju me;<br />


Te oËi tvoje,<br />

Te vel’ke zjene tvoje!<br />

Od ponedjeljka do ponedjeljka,<br />

Dane broje, sate broje,<br />

OËajniËki snove kroje.<br />

SjeÊam se, ti si bila. -<br />

I duπa mi je tada pila<br />

Poæudno, halapljivo,<br />

Sve πto se smije:<br />

Mirise, dah tvoj,<br />

Strasti i iluzije.<br />

Poslije, - otiπla si.<br />

Praznina, tupost i iπËekivanje!<br />

Oh svugdje ih vidim,<br />

Svugdje me prate,<br />


Te vel’ke zjene tvoje.<br />

-»as ih nema,<br />

-»as opet postoje,<br />

-»as ledeno hladne,<br />

-»as okrutno groze,<br />

-»as toplo se smiju<br />

-»as sjaj mi svoj kriju<br />

-»as mene miluju.<br />

-Sad tjeram ih,<br />

-Sad tepam im,<br />

-»as bodem ih.<br />

-Sad volim ih.<br />

-Nosite se, gubite!<br />

-“Priappleite, hodite,<br />

-Trebam vas ja jako!”<br />

-Oh dokle Êe tako!<br />

Tepam Ti, zovem, æudim;<br />

Strast zaπutkat,<br />

Dok ime Ti moram<br />

Tvoje preπutit<br />

-Oh dokle Êe to tako!<br />




Te vel’ke zjene tvoje!<br />

Od ponedjeljka do<br />

ponedjeljka,<br />

Dane broje, sate broje,<br />

OËajniËki snove kroje.<br />

Prostranstvu<br />

O drago, daleko prostranstvo,<br />

Prisna stihijo prirode,<br />

Himnu pjevam Tebi,veliËanstvo<br />

moje pjesme, ljubavi, slobode!<br />

Beskrajnosti boja titravih,<br />

Harmoniji æivota - odjek.<br />

I kako je sitan, niπtavan, pih!<br />

Taj gnom prirode, taj Ëovjek.<br />

Prostranstvo beskrajno! Ovoga Ëasa,<br />

Skruπeno te molim, prijatelju moj:<br />

Pusti da se oËi natope tvojih mirisa,<br />

Primi me molim, u topli zagrljaj Tvoj!<br />

I ne odbaci me “nikada”!<br />

Niti pitaj: zaπto<br />

Nit me karaj, nit mi zadaj jada,<br />

I nemoj mi nikada reÊi: “Kasno”!<br />

Ne traæim da me ljubiπ,<br />

I ne traæim uzvrat,<br />

Pusti samo, ja da te grlim,<br />

Jer sam tada silno sretan, jer sam tada<br />

silno jak.<br />

Volim te, jer voliπ suton.<br />

Jer je muzika tvoja za me bolna,<br />

Jer je lijep suton,<br />

iz drndavog, starog furgona.<br />

Jer njeæno Ëedno shvaÊaπ,<br />

slomljenog sitnog Ëovjeka,<br />

Kada ga tamnoj zbilji vraÊaπ;<br />

A u srcu njegovom Ëujeπ milijun<br />

divnih odjeka!<br />

Oπtrc 1952<br />

Ecce homo!<br />

(Braci VlajkoviÊu)<br />

Ima ljudi....<br />

Kolona ljudi, kolona sivih.<br />

Ima ljudi....<br />

Bijednih, bolesnih, shizoidnih,<br />

Tromih, laskavih, podlih,<br />

Golih.<br />

Golih u duπi!<br />

Golih u svijesti.<br />

Praznih, usijanih.<br />

-Ima ljudi, koji su kao<br />

leptiri noÊni:<br />

Rode se, jedu,<br />

Æive,<br />

jaja snesu,<br />

Umru.<br />

-Ima ljudi, koji su kao<br />

jabuka;<br />

sazriju rumeni,<br />

Na oko rumeni,<br />

Smiju se zlaÊano,<br />

“Kulturno”, suludo;<br />

Zagrizeπ li dublje:<br />

a iznutra - trulo.<br />

-Ima ljudi koji su kao<br />

πapat .<br />

Tihi, nejasni,<br />

I bog zna, πto su rekli!<br />

-Ima ljudi koji su<br />

Sivi!<br />

Od sivosti, sivlji;<br />

Sivlji, od najsivljeg lika.<br />

-Ima ljudi<br />

Praznih okvira, bez slika.<br />

-Ima ljudi koji su<br />

dobri, blagi,<br />

voljeni, medni.<br />

A u zao Ëas - bijedni!<br />

-Ima ljudi koji su kao<br />

Cerberi !<br />

koji draæe, uæasno draæe,<br />

poput jata crnih svraka !<br />

-Ima ljudi, koji su kao fraze.<br />

-Ima ljudi, prozirnih,<br />

ko zraka.<br />

-Ima ljudi, πto se<br />

poput zmije njiπu.<br />

Otkud puhne vjetar,<br />

Tamo Êe da gmiæu<br />

-Ima ljudi, ima sijaset ljudi,<br />

koji su tek toliko,<br />

da su ljudi!<br />

SUMMARY<br />

The seventieth number of our Novi<br />

omanut brings a selection of poetry<br />

written by members of the Jewish<br />

Community of Zagreb: Elizabeta BrkanoviÊ,<br />

nee Wolf, (1912-2003) teacher<br />

of foreign languages; Jasminka<br />

Domaπ, journalist and novelist, deeply<br />

involved in Judaism; Vera Fischer,<br />

sculptor and painter of international<br />

reputation; Suzana Glavaπ,<br />

MA, university lecturer in Naples and<br />

Zagreb, Mirko MirkoviÊ, a prolific<br />

and acute essayist and Ervin Rajner<br />

(1927-1964) MD, paediatrician.<br />

In spite of the difference in their<br />

walks of life, they all wrote their poetry<br />

in their spare time, at different<br />

periods of life, and not as professional<br />

writers. Their individual approaches<br />

and various ways of expression,<br />

lyrical, satiric or merely<br />

haphazard present a manifold survey<br />

with clear, particular patterns<br />

and characteristics revealing the life<br />

and circumstances of a distinct region<br />

in a specific part of the world.<br />

Mila Ajzenπtajn - StojiÊ<br />

ISPOVIJED JEDNOG ZVONA<br />

Kada me je sredinom 18. stoljeÊa u majstorskoj radionici,<br />

ili kako vi to danas zovete - u atelieru, majstor napravio,<br />

bilo sam jako ponosno. S pravom, jer dok su druga<br />

zvona bila uglavnom od bronce - mene je majstor napravio<br />

od srebra. Dakako, da bi i izgledom, a ne samo zvukom<br />

bilo iznad onih obiËnih, pretrpilo sam kojekakvo bruπenje i<br />

poliranje. Ali πto sve neÊemo pretrpjeti za ljepotu, a tek<br />

kad mi je na kraju u æivo meso - pardon - srebro majstor<br />

utisnuo dva æiga, valjda bih puklo od muke, da mi nisu objasnili,<br />

da Êu time dokazati svoje podrijetlo i ËistoÊu. A i sami<br />

znate πto su neki sve radili samo da doappleu do pedigrea.<br />

Kad je sva ta tortura bila gotova, doπao je mom majstoru<br />

neki Ëovjek i poËeo po redu iskuπavati zvona. Svakim<br />

bi zvonom samo jednom zazvonio, pa bi mrπteÊi se zvono<br />

vraÊao na mjesto. Ali… kad je doπao do mene, a moj<br />

zvonki din, din don odjeknuo radionicom, rekao je: to bi<br />

doπlo u obzir. Onda su se majstor i zlatar (kasnije sam saznalo<br />

za zanimanje tog Ëovjeka) stali cjenkati - naizmjence<br />

me uzimao u ruke majstor i kupac-zlatar.<br />

Opet bi zvonili, da bih na kraju zavrπilo dobro zapakirano<br />

u neku tkaninu, i kupac me stavio u torbu.<br />

…Evo me sad u punom sjaju, πto je rezultat onoga neugodnog<br />

poliranja, u izlogu otmjene trgovine meappleu skupocjenim<br />

zlatnim i srebrnim predmetima. Nitko ponosniji od<br />

mene.<br />

Vjerovalo sam da Êe me u najmanju ruku kupiti neki<br />

grof, pa Êu svoj æivot provesti u dvorcu, a lijepa Êe grofica<br />

5



mojim zvukom dozivati dragoga - ili nekog paæa, da joj donese<br />

Ëokoladni napitak.<br />

Ali… moji se snovi nisu ostvarili. Nedugo nakon πto sam<br />

stavljeno u vitrinu, doπao je u zlatarnicu jedan gospodin s<br />

bradom, koji je mirisao na karbol (ubrzo sam saznalo da je<br />

lijeËnik) i nakon πto je letimice pogledao ostale predmete,<br />

zaustavio je pogled na meni, a kad me uzeo u ruku i Ëuo<br />

moj srebrni zvon, rekao je trgovcu: uzet Êu ga, moja Paulina<br />

voli lijepe stvari.<br />

Bez rijeËi je platio traæenu cijenu i… nakon πto su me<br />

opet paæljivo zamotali, stavio me u crnu torbu meappleu neke<br />

kutijice i πtrcaljke. Poslije sam saznalo da je to bila njegova<br />

lijeËniËka torba i u njoj sam zauvijek napustilo Salzburg,<br />

mjesto mog roappleenja.<br />

I tako, umjesto u neki dvorac, odvedeno sam u Koprivnicu,<br />

neugledno mjesto u usporedbi s mojim Salzburgom.<br />

Doktor - zvao se Bernard - predao me svojoj æeni, koja<br />

mi se jako razveselila. Imala je mnogo djece i veÊ je izderala<br />

grlo zovuÊi ih, jer su se obavezno prije objeda raπtrkala<br />

po imanju.<br />

Sad je to da ih dozovem bila moja duænost. Umjesto da<br />

dozivam grofiËina paæa, sad sa svojom zvonjavom sakupljam<br />

djeËurliju, koja su se igrajuÊi se skrivaËa znala zavuÊi<br />

na sva moguÊa mjesta - od staje do kokoπinjca.<br />

Ali moj zvon Ëuo se nadaleko, pa je tako mama Paulina<br />

bez velika napora na vrijeme sakupila svu svoju djecu.<br />

Bilo je to zapravo najaktivnije i najveselije doba - nikad<br />

viπe nije oko mene bilo toliko cike i smijeha. Ali preæivjelo<br />

sam s njima i veliku tugu, jer u epidemiji πarlaha, iako je<br />

otac bio lijeËnik, nije mogao spasiti Ëetvoricu svojih sinova.<br />

Moæda je to bio jedan od razloga πto je i on mlad umro.<br />

Ostala su djeca porasla i raπtrkala se po svijetu, tako da<br />

je na kraju mama Paulina ostala sama. Sama i bolesna od<br />

gihta zavrπila je u invalidskim kolicima.<br />

A ja Postalo sam sad nuæno jer je mama Paulina, iako<br />

u kolicima, i dalje vodila i nadzirala svoje kuÊanstvo. Mojim<br />

zvukom dozivala bi sluge u kuÊi, vrtu ili staji. I svi su se kao<br />

vojnici na moj zvuk odazivali.<br />

Jednoga ljeta doπao je u posjet njezin najmlaapplei sin sa<br />

svojom πestogodiπnjom kÊerkom Milom. Ja sam kao i uvijek<br />

zvonjavom dozivalo sobaricu, koja je posluæivala oko<br />

stola. Zvonilo sam joπ ljepπe nego obiËno, jer sam zapazilo<br />

da me djevojËica sluπa osobito pozorno, Ëak je zamolila<br />

baku da me smije malo uzeti u ruke.<br />

Nakon objeda Paulinin sin i unuka vratili su se u daleku<br />

Bosnu, pa sam bilo uvjereno da ih viπe neÊu ni vidjeti. Ali<br />

prevarilo sam se.<br />

»etiri godine poslije umrla je Paulina i na sprovod su<br />

doπli njezina Ëetiri sina i dvije snahe.<br />

Nakon sprovoda skupila se obitelj da odluËe πto Êe s<br />

imanjem, kuÊom i stvarima. Sloæili su se da se kuÊa i imanje<br />

proda, a stvari meappleu sobom podijele.<br />

Dvojica starije braÊe, koja su doπla sa æenama, odmah su<br />

se poËela prepirati oko podjele stvari - stilskog namjeπtaja,<br />

slika, porculana i ostalog.<br />

Moæda im je postalo malo neugodno kad su vidjeli da<br />

najmlaapplei, Milan, samo πuti u æalosti za majkom, Ëiji je bio<br />

ljubimac.<br />

Njegovu su πutnju snahe shvatile tako da on ne æeli niπta,<br />

pa su ga tek reda radi upitale da li ima neku æelju za neku<br />

od majËinih stvari.<br />

«Imamfl, rekao je najmlaapplei sin. Ta rijeË je odmah uzbudila<br />

snahe, jer su se prepale da bi mogle izgubiti stvari koje<br />

su si veÊ tako lijepo podijelile.<br />

Pao im je kamen sa srca kad im je MilanËek (tako je<br />

pokojna Paulina od milja zvala najmlaappleeg sina) rekao: prije<br />

nego sam krenuo ovamo, moja me Mila zamolila da joj<br />

za uspomenu donesem zvono - ono od kojeg se mama nije<br />

nikad odvajala, a meni dajte za uspomenu ormar u kojem<br />

je mama dræala knjige.<br />

Snahe su se pogledale i bræe-bolje otiπle po mene (zvono),<br />

da se MilanËek ne bi predomislio i traæio joπ πtogod.<br />

Ormar su obeÊale poslati i izvrπile su obeÊanje.<br />

Evo me u Tuzli - πto da kaæem Nakon dinamiËnoga i<br />

aktivnoga æivota u Koprivnici, sad sam mirno i ulaπteno u<br />

Milinoj vitrini. Ne radim niπta. Uglavnom sluπam kako Mila<br />

i njezine prijateljice priËaju o πkoli i kad je koju pogledao<br />

deËko. A Ëesto sam sluπalo Milinu mamu kako svira klavir.<br />

I veÊ sam mislilo da se viπe niπta neÊe promijeniti, kad<br />

jednoga proljetnog dana komeπanje u kuÊi. Ulaze neki vojnici,<br />

koji govore istim jezikom kao i moj majstor u<br />

Salzburgu. U prvi Ëas to me razveselilo i podsjetilo na staru<br />

domovinu. Ali… veselje je prestalo kad sam vidjelo<br />

kako skidaju slike sa zidova i odnose Êilime, no mene je<br />

Mila brzo izvadila iz vitrine, zamotala u rupËiÊ i stavila u<br />

dæep. Bilo je joπ mnogo lijepih stvari u vitrini, ali nije da se<br />

hvalim, uzela je samo mene.<br />

Nedugo zatim doπli su neki drugi vojnici, a nakon nepuna<br />

sata izaπli smo iz stana: Mila, njezina mama i ja. Vojnici<br />

su vikali, ovaj put na hrvatskom, da ne smijemo ponijeti<br />

niπta sa sobom. Ali mene je Mila u svojoj crnoj πkolskoj<br />

pregaËi s velikim dæepovima iznijela i od tada sam bilo stalno<br />

s njom.<br />

Nije to bilo kao s bakom Paulinom, jer od kada smo izaπli<br />

iz stana, mijenjali smo ne samo stanove nego i gradove.<br />

No bez obzira gdje smo bili, Ëak i na jednom neobiËnom<br />

mjestu, koje se zvalo logor, Mila se nije odvajala od mene.<br />

Poslije smo mnogo hodali po πumama i spavali na raznim<br />

mjestima. Bilo je to neko Ëudno vrijeme, Ëulo sam straπno<br />

jaku grmljavinu i ljude koji su vikali: bombe, sklanjajte<br />

se, samo da nas ne zatrpaju. A Mila je uvijek govorila: «Ja<br />

se ne bojim, ja imam svoje zvono pa ako me zatrpaju ono<br />

Êe zvoniti, pa Êete me lako naÊifl. Zbog toga sam bilo posebno<br />

ponosno.<br />

Jasno, nas dvoje smo imali i sreÊu, nisu nas ni zatrpali,<br />

a nisu me kod nje ni naπli.<br />

Nakon Ëetiri godine doπli smo u neki veliki grad. »ulo<br />

sam da je rat zavrπio. Znalo sam da se neπto veliko dogaapplea,<br />

jer Mila me izvadila iz rupËiÊa, lijepo ulaπtila i - pogaappleate<br />

- stavila u jednu vitrinu.<br />

I evo veÊ gotovo πezdeset godina posve mirno æivim.<br />

Jedina je razlika πto sada Miline prijateljice ne priËaju o<br />

πkoli, nego πto je koja kuhala, a umjesto o svojim simpatijama<br />

sada priËaju o doæivljajima unukâ.<br />

Nema viπe ni svirke Elzikina klavira, ali sada ima neka<br />

kutija, koju zovu televizor, pa ponekad iz nje izlaze zvuci<br />

kao i melodije koje me podsjeÊaju na stara vremena.<br />

Eto, to su moje uspomene za prvih sto i pedesetak godina<br />

æivota. Ako u iduÊih sto i pedeset godina bude neπto<br />

zanimljivo, ja Êu vam to priopÊiti. Vrijedi<br />


Vaπe Zvono<br />

The story of an old silver hand-bell tells us<br />

about a chemist, Bernard Eisenstein (Ajzenπtajn)<br />

and his wife Pauline, who lived in Koprivnica<br />

(Northern Croatia). Inherited by their<br />

grand-daughter Mila, the bell was transferred<br />

to Tuzla (Bosnia). During World War II, the<br />

bell landed first in a concentration camp, then<br />

with the Partisans and eventually found its<br />

place of honour in Zagreb, in Mila’s vitrine.<br />

Neda Wiesler<br />

Sefardski ples, 2. dio<br />

«Preko miπiÊnoga pamÊenja tijela mogu probuditi<br />

pamÊenje vrste.fl<br />

Martha Graham<br />

Kao πto je poznato iz ranijih poglavlja, raskoπni obredni<br />

æidovski plesovi, kao i ostali oblici javnoga vjerskoga æivota,<br />

nestaju s ruπenjem Hrama. Bogato razvijena i briæljivo<br />

Ëuvana umjetnost, u Ëije su tajne bili upuÊeni samo Leviti,<br />

tako prelazi u legendu. Iz πturih opisa sveËanosti zna se da<br />

su se odræavale svakodnevno prema kalendarskom rasporedu<br />

vjerskih obreda. O veliËini i znaËenju govori i podatak<br />

da su zbor i orkestar redovito zauzimali poloæaj duæ<br />

svih osamnaest stuba nasuprot oltaru, a svaka je bila predviappleena<br />

za po jedno glazbalo. Spominju se brojni duhaÊi i<br />

æiËani instrumenti, a ponajviπe udaraljke. Petkom se izvodio<br />

Psalam 93, a subotom Psalam 92. (ples cadik katamar pleπe<br />

se i danas). Za proslavu blagdana scenariji su joπ sveËaniji, a njima<br />

je prisustvovala cijela zajednica.<br />

S odlaskom u dijasporu æivot se iz temelja mijenja. Svakodnevica<br />

optereÊena borbom za puko preæivljavanje prisiljavala je na neprekidno<br />

prilagoappleavanje novim uvjetima. Od naroda koji se tradicionalno<br />

bavio poljodjelstvom ostaje samo uspomena, a razne urbane sredine<br />

odreappleuju limite, posljedica kojih jest priguπeniji oblik komuniciranja.<br />

Zbog straha za sigurnost zajednice rabini zabranjuju ples u javnosti<br />

pa se ta aktivnost zajedno s veÊinom ostalih povlaËi u prostore<br />

sinagoga i domova. Od tada slijede duga stoljeÊa opreza da neki<br />

nekontrolirani izraz moguÊega veselja ne bi moæda nekoga naljutio<br />

ili uvrijedio. Potrebno je stoga bilo odmjeriti koliko i πto treba reducirati,<br />

a kako bi se ipak πto viπe pojedinosti prenijelo na buduÊe<br />

naraπtaje.<br />

Kako su rabini uglavnom vodili bitku za samoodræanje æidovskog identiteta, koji je<br />

Ëesto bio doveden u opasnost, pogotovo u zajednicama koje su, bjeæeÊi od pogroma,<br />

selile od mjesta do mjesta, osnovna je briga posveÊena pisanom i usmenom<br />

nauku. Trebalo je kao prvo osigurati prikladnu prostoriju za okupljanje i molitvu<br />

i, πto je najvaænije, u svijest svakoga pojedinca ugraditi odgovornost, da nikada,<br />

ni pod kojim uvjetima, ne smije doÊi do promjene ma i jednoga slova teksta. To<br />

je izmeappleu ostaloga znaËilo saËuvati biblijske kantilenske okvire i zadræati oblike<br />

posebnih motiva za sluæbu prema æidovskom kalendaru.<br />

I glazba tog doba zauzima daleko veÊe znaËenje od plesa,<br />

djelomiËno zbog tijesnih prostora sinagoga i domova, ali i<br />

zbog opÊenite situacije, koja plesu u srednjem vijeku nije<br />

nimalo naklonjena. Za razliku od tekstova, melodije Ëak i<br />

one sinagogalne, mogle su se izvoditi slobodnije, prema<br />

sklonostima hazana. Osim promjene tempa, moglo se prihvaÊati<br />

i drukËije naËine izvoappleenja koje je sa sobom donosio<br />

utjecaj mjesta i vremena. Osobito se to odnosilo na<br />

mnogobrojne poboæne pjesmice pyutim, πabat πira i zmirot.<br />

Prema obiËaju izvodili su ih muπkarci nastavljajuÊi uz njih druæenje<br />

usinagogama nakon sluæbe.<br />

VeÊina teoretiËara koji se bave tom tematikom, suoËena s tako tragiËnim<br />

uvjetima, kojima su se Æidovi morali odupirati, izjavljuje kako sa<br />

æaloπÊu treba ustvrditi da ples u to doba potpuno gubi povijesni kontinuitet.<br />

Ne bih se sloæila, jer ta tvrdnja otvara moguÊnosti za proizvoljni<br />

naËin pristupa plesu, koji dovodi do kaosa na tom podruËju, u πto se<br />

moæemo uvjeriti danas u mnogim æidovskim zajednicama. Uvoappleenjem<br />

takve prakse ples bi izgubio na povijesnoj vaænosti i pretvorio se u<br />

gimnastiku. Nasuprot tome, paæljivim i strpljivim radom, uzimajuÊi u<br />

obzir i najmanje naznake, koje nekad nisu drugo do simboli, moæe se<br />

ipak doÊi do vaænih saznanja potrebnih kako bi se ispunile praznine<br />

formalnoga karaktera. Kao primjer evociranja æidovske pastoralne<br />

Rahlo Jammele. (Æidovska plesaËica)<br />

6



proπlosti danaπnji je obiËaj njihanja lulava - palmine granËice, i etroga - citrusova ploda,<br />

prema nebesima za vrijeme praznika ©avuota.<br />

Pojednostavnjen je to oblik kombinacije svetkovine prirode i vjerskih plesnih procesija<br />

koje su se odræavale u hramu, obilazeÊi oko glavnoga sveÊenika. Poslije, s prelaskom u<br />

sinagoge, sudionici su nastavili kruæiti oko bimá, mjesta na kojem stoji molitelj.<br />

Drugi je primjer sveËanost tal, rose, koja se joπ u pojednostavnjenu obliku izvodi u vrijeme<br />

Pesaha.Ta je tradicionalna tema takoappleer zaokupljala mnoge stvaraoce folklornih prizora<br />

i stoljeÊima su je sefardski izvoappleaËi njegovali i pronosili Europom.<br />

Preoblikovani elementi tih melodijskih motiva ugraappleeni su napokon u izraelsku himnu<br />

Hatikva (nada).<br />

Kao πto su muπkarci usrdno<br />

Ëuvali sveti tekst, s istom<br />

su predanoπÊu æene prenosile<br />

kuÊnu tradiciju, jer u æidovstvu<br />

tradicija je nedjeljiva<br />

od vjere, kao i muπkarac od<br />

æene, i usudila bih se dodati,<br />

glazba od plesa.<br />

Æidovska je æena paæljivo<br />

njegovala i s koljena na koljeno<br />

prenosila pojedinosti<br />

oko svakodnevnih obiËaja,<br />

svetkovanja ©abata, blagdana<br />

Hanuke i Purima te vjen-<br />

Ëanja, koje je u æidovstvu<br />

glavni dogaappleaj svjetovnoga<br />

slavlja. Za tu bi se prigodu<br />

pripremalo tako da se, ma<br />

koliko okolnosti bile skromne<br />

ili neprimjerene, omogu-<br />

Êi iskazivanje sreÊe i dobra<br />

raspoloæenja cijele zajednice.<br />

Nerijetko su ples predvodili<br />

sami rabini.<br />

Strogim pridræavanjem takve<br />

prakse muπkarci u sinagogama<br />

i æene u kuÊi uËinili<br />

su most izmeappleu svetog i svjetovnog<br />

i preuzeli ulogu prenoπenja<br />

folklornog blaga.<br />

Iako u uvjetima koji su nerijetko<br />

zahtijevali improvizaciju,<br />

a praznine nemoguÊnosti<br />

ispunjavanja propisanoga nadomjeπtavane intenzivnim emocionalnim nadahnuÊem,<br />

saËuvana je ipak zaËuappleujuÊa koliËina elemenata. Ples se ne prakticira u punu sjaju, ali<br />

vaænije od svega jest πto se zadræava saznanje o njegovoj vaænosti.<br />

Suspregnuti i pritijeπnjeni sa svih strana, teπko je i pomisliti da su Æidovi imali æelje i<br />

vremena posvetiti se plesu, no uspjeli su ipak premostiti i dodatne specifiËne nedaÊe koje<br />

im je nametnuo srednji vijek, takozvano mraËno doba (dark age).<br />

MRTVA»KI PLES - danse macabre<br />

Decentralizacija srednjovjekovnog druπtva dovodi do slabljenja dotadaπnjih srediπta<br />

moÊi, koja su ljude uspijevala prisiljavati na suzdræanost. Kao posljedica nicanja sve veÊeg<br />

broja gradova, srediπta, u njima i oko njih pojavljuju se gomile lutalica i beskuÊnika πto<br />

poËinju znaËiti sveopÊu prijetnju. Agresiju potaknutu nezadovoljstvom i sve veÊim strahom<br />

zbog nemoguÊnosti utjecanja na buduÊnost ti nesretnici nerijetko iskazuju nekontroliranim<br />

plesnim divljanjem.<br />

PlesaËka manija prvi je put zabiljeæena oko 1278. godine. Od tada je u porastu sve do<br />

pojave takozvane crne smrti 1346 -1350, kada se drastiËnim suzbijanjem postupno<br />

stiπava.<br />

Plesno bjesnilo, mahnitanje ili tjelesno divljanje, vidovica, zahvatilo je potkraj srednjega<br />

vijeka cijelu Europu od Sicilije do Donje Rajne. Besprizorni bi se okupljali na periferijama,<br />

najËeπÊe noÊu, i plesali dok se ne bi onesvijestili ili Ëak stropoπtali mrtvi.<br />

Paracelzus je to opisao kao manifestaciju nove i Ëudne bolesti, Ëije je obiljeæje trzanje<br />

tijela, pogotovo oËiju. Zanimljivo je da je on ustvrdio kako je bolest prijelazna i samo ako<br />

se promatra izvoappleaË.<br />

Nije stoga Ëudno da se meappleu ljude uvukla nevjerica i negativno stajaliπte prema plesu<br />

opÊenito, koje ni nakon tolikih stoljeÊa nije u potpunosti nestalo.<br />

Ne samo katoliËko sveÊenstvo nego i neki neiskusni rabini tog doba poËinju osuappleivati<br />

pjesmu i ples, pa tako nastaje æidovska uzreËica: «Kako je odvratno gledati æenu kad se<br />

pjevajuÊi krevelji.fl<br />

Talmudisti su pak u tome vidjeli priliku da naposljetku nakon stoljetnih pokuπaja iskorijene<br />

privlaËne plesove grËkoga podrijetla, koji su se nezvani ugnijezdili u æidovskoj kulturi.<br />

Prijetnja æidovstvu proizlazila je iz starogrËkoga πtovanja kulta tijela, koji je zajedno<br />

s kretanjem uz glazbu bio snaæna poluga njihove moÊi. Da li su uspjeπniji bili rezultati<br />

Spartanaca, koji su se tom kombinacijom koristili u svrhu razvijanja ratniËke stege ili oni<br />

koji su doveli do stvaranja visokih estetskih i umjetniËkih vrijednosti Atene, ne moæe se<br />

reÊi, ali su i jedni i drugi svakako obiljeæili epohu.<br />

I Bizant se razmetao sjajnim plesnim sveËanostima, a za razliku od ostalih njihova<br />

specifiËnost ogledala se u sklonosti k akrobatici.<br />

7<br />

SveËani Ëin sefardskog vjenËanja - minijatura anonimnog umjetnika iz edicije svadbeni propisi,<br />

Biblioteca Apostolica Vaticana, Roma<br />

Kako se znalo da se Æidovi<br />

nikad neÊe odreÊi svojih<br />

uvjerenja, a redovite su<br />

obrede prisiljeni obavljati u<br />

VeÊina æidovskih zajednica dotle, sukladno poloæaju u druπtvu, usmjeravana je na<br />

izvoappleenje tugaljivih pjesama o moru i pomorcima o krajolicima i temama uglavnom<br />

vezanim uz zemlju, sunce i nebo.<br />

Kako bi se zadræalo dostojanstvo i poπtovanje, plesovi su skromnoπÊu i samozatajnoπÊu<br />

trebali odraæavati uzorno ponaπanje. Sve je vrijeme bio strogo zabranjen muπko-æenski<br />

dodir, osim kod braËnih parova.<br />

©to se tiËe katoliËke crkve, ona je u prvih sto godina postajanja sveËanosti oblikovala<br />

prema uzoru tradicije drevnih civilizacija. Uz simbole kao πto su zvona, svijeÊe i tamjan<br />

u ceremonije bili su ukljuËeni i sveËani liturgijski plesovi. Izvodio bi ih zbor predvoappleen<br />

biskupom, na galeriji iznad oltara, a izraæavao je vezu anappleela i duπa na nebu. Zaoπtravanjem<br />

problema u srednjem vijeku u sveÊeniËke se redove poËinje uvlaËiti strah od rastu-<br />

Êe snage stvorene masovnim<br />

plesanjem. Neka revolucionarna<br />

opasnost mogla<br />

se naslutiti u navali razuzdanih<br />

i vulgarnih plesova,<br />

pa crkva poËinje traæiti<br />

izlaze. Zbog osjeÊaja gubitka<br />

kontrole koji bi mogao<br />

ugroziti njihov superiorni<br />

poloæaj u druπtvu donosi<br />

drastiËne promjene. ZgraæavajuÊi<br />

se nad nedostatkom<br />

puritanizma i kreposti,<br />

osobito u æena, sveÊenici<br />

su odluËni eliminirati sve<br />

njegove elemente, jaËanjem<br />

hijerarhijskoga racionalizma<br />

kao i asketizma. U<br />

prvoj fazi ples iskljuËuju iz<br />

liturgije, prepuπtajuÊi ga<br />

zlurado da sluæi samo za<br />

prikazivanje appleavla, sotone,<br />

zloduha ili jednostavno svakoga<br />

poroka. Nakon πto su<br />

sve viπe naglaπavali njegovu<br />

razornu narav, ubrzo ga<br />

poËinju povezivati sa Æidovima.<br />

tiπini i daleko od tuappleih<br />

pogleda, tako se meappleu narode diljem Europe mogla uspjeπno podmetnuti sumnja o tajnama<br />

i uroti.<br />

Lansiraju se priËe o æidovskim æenama koje na ©abat prvo pleπu, a onda lete na metlama,<br />

pa se za vjeπtiËji ples rabi izraz sinagoga diabolica, a nevjerne æene nazivaju sinagogae<br />

Satanas. Satana tako postaje partner πabatne vjeπtice.<br />

Na kamenim kipovima katedralnih portala, na crkvenim slikama i ilustracijama u<br />

Biblijama moæe se pronaÊi æenski lik Sinagoge kao protivnice Ecclesie. Da bi se pojaËao<br />

dojam sramote, lik je polupokriven æutim æidovskim πeπirom ili æutom haljinom. «Onafl,<br />

Sinagoga, pojavljuje se i kao ubojica koja smrtonosnim kopljem ubija Krista.<br />

Takve se predstave poËinju izvoditi na trænicama i postupno se pretvaraju u jezive pantomime<br />

kojima je svrha ismijavanje Æidova.<br />

Æidovima je trebalo snage ne samo da se odupru napadima na vlastitu osobu nego i<br />

pritiscima za uvoappleenje srednjovjekovnog asketizma. Veliki kastiljanski, πpanjolsko-hebrejski<br />

filozof i pjesnik iz Toleda Yehuda Halevi (1085-1141) i Rambam (1135-1204) redefinirali<br />

su æidovstvo kao nerazdvojivu cjelinu humanog izraza tijela i duπe.<br />

IzriËito su se branili protiv asketizma dræeÊi da je on u suprotnosti s Torom. I jedan i<br />

drugi izraæavaju jasnu poruku da su pjesma i ples sluæba boæja jednako kao i molitva.<br />

Tako Halevi kaæe: «Kada ih sreÊa ponese do te mjere da poËnu pjevati i plesati, to postaje<br />

molitva koja se ujedinjuje s boæanskim blagoslovom.fl<br />

Crkva, uza sva nastojanja, nije uspjela u nakani da u potpunosti ukine ples. On je oduvijek<br />

bio i ostao sastavni dio civilizacije. Istjerala ga je iz svojih prostora, ali se on od tada<br />

preselio u njezina dvoriπta, na sajmove i, πtoviπe, na groblja.<br />

Tako nastaju srednjovjekovni mrtvaËki plesovi - danse macabre, ili plesovi smrti. Autori<br />

navode da oni potjeËu iz hebrejske i egipatske tradicije. To nije netoËno, ali se prvenstveno<br />

ipak mora naglasiti bitna razlika tih dviju kultura i prema tome drukËiji razlozi nastanka<br />

tih plesova. Za EgipÊane i ostale drevne narode koji su πtovali kult mrtvih predaka<br />

smrt je bila sveËanost. Uz mnoge pojedinosti pripremljene za zagrobni æivot i ples je<br />

bio izraz poπtovanja prema umrlom, a veliËina slavlja ovisila bi o pokojnikovu statusu.<br />

Æidovstvo je nasuprot tomu religija æivota. SveËanosti se prireappleuju u slavu Boga, te za<br />

vesele dogaappleaje u zajednici.<br />

Za tuæne pak prilike, kada treba otpratiti umrla Ëlana, postoje detaljni propisi kojih se<br />

trebaju pridræavati svi Ëlanovi zajednice. To je doba, kako prorok kaæe, «za æalovanje i<br />

molitvefl.<br />

Propisano je bdijenje uz odar, koje protjeËe dostojanstveno i skromno i traje odreappleeno<br />

vrijeme. Nakon toga æivot ide dalje.<br />

Ipak, Ëinjenica da o pogrebnim plesovima postoje usmeni iskazi ljudi koji su uselili u<br />

Izrael te da se dovode u vezu s joπ do danas prisutnim sefardskim obiËajem obilaæenja<br />

odra ukazuje da tu temu ne treba zaobiÊi. Neke etniËke zajednice u Izraelu i danas u rit-



mu koraËnice sedam puta hodaju u krug oko odra, izvodeÊi pritom pokrete trzanja ruku,<br />

a posebno prstiju. O pogrebnim plesovima postoje i srednjovjekovni zapisi, kao i poneki<br />

crteæ neæidovskih umjetnika. Spominje se da je to obiËaj izvornih Sefarda ©panjolske<br />

i Portugala. Kako su oni toËno izgledali, te u kojoj je mjeri bila rijeË o plesu ili povorci,<br />

ovisi vjerojatno o mjestu i vremenu gdje se zajednica nalazila.<br />

Ono πto se sa sigurnoπÊu moæe tvrditi jest:<br />

-Obilaæenje odra u æidovskoj je tradiciji ostatak uspomene na ceremonije unutar hrama;<br />

stoga su pokreti ruku, posebno prstiju, grËenje i trzaji element dodatnoga stvaranja dojma<br />

tuge i nesreÊe.<br />

- Potpuno je drukËijeg idejnog podrijetla ples koji bi se priredio nakon zavrπena obreda<br />

sprovoda, koji takoappleer nije nepoznata praksa u æidovstvu. Dogaapplea se vrlo rijetko, i to<br />

samo u iznimnim situacijama koje se tiËu πire zajednice.<br />

Razlog tomu definiran je; ne popustiti<br />

osjeÊaju beznaapplea, potaknuti i aktivirati snage kako<br />

bi se oduprlo oËaju ili rezignaciji. I danas se u<br />

Izraelu pojedini autoriteti koriste tim obiËajem<br />

kako bi nakon komemoracije nekih tragiËnih<br />

dogaappleaja otvorili plesnu veËer izraelskoga folklora.<br />

Treba naglasiti da to ni u kojem sluËaju ne podrazumijeva<br />

zabavu, nego artikulirano i odmjereno<br />

strukturiranje sintonije emocija.<br />

-TreÊa, najbizarnija, ali istinita situacija dogaappleala se<br />

za vrijeme epidemija kuge. Siromaπni æidovski parovi,<br />

nemajuÊi drukËijih moguÊnosti za vjenËanje,<br />

iskoristili bi ceremoniju sprovoda, kojih je za vrijeme<br />

epidemija bilo napretek. PleπuÊi slijedili bi<br />

pogrebnu povorku i izvodili plesove. Cijelo bi groblje<br />

tada postalo dio rituala.<br />

MrtvaËki su plesovi, u svakom sluËaju, uπli u praksu,<br />

nadahnuli mnoge, pa i vrhunske stvaraoce, te<br />

neki od njih dosegnuli i antologijske vrijednosti.<br />

U 14. stoljeÊu rabin Santob de Carrion skladao<br />

je MrtvaËke plesove - Danze de la Muerta, koje su<br />

sve do 19. stoljeÊa izvodili popularni, naπiroko<br />

poznati profesionalni æidovski plesaËi.<br />

U to doba nastaju i danse misérable, ples jada i<br />

danse triste, ples tuge.<br />

©to je dalje vrijeme odmicalo, katoliËka se crkva<br />

sve æeπÊe, i svim raspoloæivim sredstvima, borila<br />

protiv plesa, a poËetkom velikih epidemija konaËno<br />

ga strogo zabranjuje, kao i svetkovanje svih<br />

takozvanih poganskih obiËaja.<br />

FLAMENKO<br />

O tome da li je andaluzijski flamenko ples ©ulamit,<br />

kao πto legenda kaæe, bilo je govora u proπlom<br />

poglavlju. Povijesno ipak znamo da je nastao na<br />

Iberijskom poluotoku, kada su glazbeno plesni elementi<br />

Maura i Vizigota doπli u kontakt s kombinacijom<br />

hebrejskih, pomijeπanih s korijenima kastiljanske<br />

i katalonske tradicije.<br />

Mnogi kasniji πpanjolski znanstvenici istraæivali su elemente sefardske glazbe i plesa<br />

donijete u dræavu Izrael, kako bi doπli do podataka o svojim napjevima i o starim kastiljanskim,<br />

aragonskim, katalonskim i andaluzijskim obiËajima.<br />

Prema zmijolikom kretanju mogu se naslutiti utjecaji joπ nekih naroda, Roma, Hinda,<br />

Romaniota i Maura (zajednica Arapa i Berbera).<br />

Za stvaranje tog iznimnoga plesa odluËnu je ulogu imao ambijent andaluzijskoga podneblja,<br />

moæda zbog kraja prepuna mirisa plodova i cvijeÊa, opojna vina iz plodnih<br />

osunËanih breæuljaka ili je pak uzavrela krv bila ta koja je pokrenula stvaralaËki kovitlac.Viπe<br />

od ijednoga drugog plesa ovdje je rijeË o jedinstvenu spoju sudjelovanja publike<br />

i izvoappleaËa. PodsjeÊa to na izjavu filozofa Mauricea Merleau Pontyja: «Ja shvaÊam<br />

znaËenje svijeta time πto svijet hvata mene u svoje znaËenje; gledalac i viappleeno stoje u uzajamnu<br />

odnosu i ne zna se viπe tko vidi, a tko je viappleen. Na osnovi toga moæemo objasniti<br />

izvornu intimnost koja postoji izmeappleu nas i svijeta.fl<br />

U vrijeme kada na Iberijskom poluotoku pripadnici najrazliËitijih zajednica i tri<br />

monoteistiËke vjere, æidovske, muslimanske i katoliËke, mirno æive jedni pored drugih,<br />

zbog Ëega se ono zove Zlatnim dobom sefardske kulture, ples se ponovno smatra nenadomjestivim<br />

dijelom æidovskoga druπtvenog æivota. Isprepletanje tako zanimljivih elemenata<br />

pogodovalo je procvatu iznimnih razmjera.<br />

Nezamislivi su blagdani bez plesa, od πabata do vjenËanja. Plesovi su bili koreografirani<br />

uglavnom za muπkarce. Æene su ih stojeÊi u redu ili krugu oponaπale gledajuÊi<br />

uglavnom u voditelja, koji je najËeπÊe improvizirao.<br />

Dozvolu za ples u paru imali su jedino braËni parovi, roditelji i djeca ili sestre i braÊa<br />

meappleusobno. To je pravilo trajalo sve do 15. stoljeÊa, iako se sve ËeπÊe krπilo.<br />

Otprilike od 12. stoljeÊa nadalje svaka je æidovska zajednica imala kuhinju za pripremanje<br />

prazniËnih obroka napose za vjenËanje, mikve - obrednu kupku a i plesnu dvoranu.<br />

Hanuka je svakako uvijek bila jedan od praznika svjetla i plesa. Nakon πto bi se<br />

molitve, koje su nastale na temelju tekstova iz 4. stoljeÊa, joπ za boravka u Babilonu, otpjevale<br />

u sinagogama ili domovima, druæenje uz ples nastavljalo bi se u salonima. Do<br />

danas najizvoappleenija melodija teksta Ma-oz-tsur pripisuje se talijanskom Æidovu Mordecaju<br />


benYitzhoku (13. stoljeÊe), dok je sefardsku varijantu pripremio Benedetto Marcello<br />

(1686-1739) u zbirci pripremljenoj za venecijansku æidovsku zajednicu. 1<br />

U dijaspori je pak najraπirenija bila plesna pantomima Purim. Iako ga je joπ Teodozije<br />

II zabranio 405, talijanski su ga Æidovi izvodili neprekidno sve do 10. stoljeÊa.<br />

U 14. stoljeÊu francuski i njemaËki Æidovi organiziraju maskerate izvodeÊi Purimspiel.<br />

Bile su to plesnopantomimske toËke s nekom vrstom vatrometa.<br />

Ponovno se u zapisima taj ples pojavljuje od 1531, posebno u podruËjima Mantove,<br />

Firence, Genove i Ferrare, a veliku popularnost opet dobiva u 17. stoljeÊu. Nadahnut<br />

izvedbama u venecijanskom getu, koji je posjetio za boravka u Italiji 1704 -1710, Georg<br />

Friedrich Händel piπe ranu operu Haman i Mordechai, a 1732. oratorij Esther.<br />

Danaπnji oblik Purimspiel poprima u poljskom<br />

getu u 18. stoljeÊu, a zanimljivo je da su ga u vrlo<br />

sliËnu obliku Æidovi izvodili takoappleer u arapskim i<br />

indijskim krajevima.<br />

U to se vrijeme Ëesto izvodila i predstava o prodaji<br />

Josipa, u kojoj su uglavnom nastupali uËenici<br />

jeπive.<br />

Joπ su neke zanimljive Ëinjenice obiljeæile to doba.<br />

Æidovske glazbene plesne predstave izvode se<br />

na krπÊanskim svetkovinama diljem Europe. Ponekad<br />

je bila rijeË o zaista pompoznim spektaklima.<br />

Æidov rabin Hacen Ben Salomo 1313. uËio je<br />

krπÊane koralni ples oko njihova oltara u Saragosi<br />

u ©panjolskoj. To je prvi podatak o nekom æidovskom<br />

plesnom prvaku.<br />

Kada se u renesansi ponovo budi interes za klasiËnu<br />

starinu, plemstvo obnavlja puËke zabave.<br />

Ples kao kontrolirana i kultivirana forma ulazi u<br />

otmjene talijanske salone. Uloga Æidova na tom<br />

podruËju osnaæuje se na dva naËina. S jedne strane<br />

imuÊni trgovci poËinju graditi plesne dvorane,<br />

a njihovi nadareni sunarodnjaci uæivaju u zvanjima<br />

plesaËa i uËitelja plesa, pa kao takvi postaju poznati<br />

i priznati diljem Europe.<br />

Venecijanske su vlasti teπko podnosile da Æidovi<br />

budu vlasnici nekih od najraskoπnijih plesnih palaËa,<br />

pa im to 1443. zabranjuju. Na koje su se sve<br />

naËine pokuπavali domoÊi bogatstva, vidljivo je iz<br />

istraæivanja Marianne D. Birnbaum o portugalskoj<br />

obitelji Gracije (latinski oblik imena Hanna) Luna:<br />

«Venecija je zaplijenila njihovu imovinu; Gracija je<br />

neko vrijeme provela u zatvoru, a kÊerku su joj<br />

poslali u samostan. Uz pomoÊ turskoga sultana<br />

uspjela se prebaciti u Ferraru, gdje izmeappleu ostalog<br />

postaje mecena æidovske umjetnosti.fl<br />

U sliËnu i neπto savrπenijem obliku ples je poËeo<br />

sluæiti i druπtvenim zadaÊama dvorskoga æivota. U<br />

Nevjesta iz Smirne<br />

16. stoljeÊu pojavljuje se u Italiji i Francuskoj naziv<br />

balletto, koji oznaËava figurirani ples. Radilo se o<br />

scenski prilagoappleenoj verziji druπtvenoga plesa kombiniranoj s protokolima dvorske<br />

etikete.<br />

Najpoznatija plesaËka imena bili su Guglielmo Ebreo i Emanuel de Rabbi Jalamoacis.<br />

Iz traktata Guglielma Ebrea i Antonija Cornazana saznaje se da su plesovi bili podijeljeni<br />

u dvije glavne skupine:<br />

Cjenjeniji, bassa danza - lagan, sveËan, dostojanstven ples, sa stopalima koja su stalno<br />

bila blizu poda, te onaj æivlji, ballo, pri kojem su se stopala viπe podizala.<br />

Pokreti su ukljuËivali dostojanstven hod, ali i ljupko savijanje tijela te lagane okrete.<br />

Elementi su se povezivali u mnoπtvo razliËitih sekvenci, i tako se sastavljalo mnoπtvo<br />

plesova kojima bi autori naknadno smiπljali najrazliËitija imena.<br />

Kralj Louis XIV uËio je ples od malih nogu i sam nastupao kao plesaË. Osnovao je<br />

baletnu πkolu, a 1661. i prvu plesnu akademiju. Gradnjom golemih plesnih salona, po<br />

uzoru na kraljevske, i plemstvo se ukljuËuje u borbu za prestiæ pa elita uskoro redovito<br />

uzima satove plesa, ali takoappleer æeli imati vlastitu skupinu plesaËa.<br />

Dvorovi su tako postali radionice æidovskim plesaËima, a ujedno pozornica na kojoj su<br />

se izmjenjivale organizirane skupine æidovskih putujuÊih trubadura, koji su izvodili<br />

zabavne, dramske i tugaljive plesne predstave. Posebno su rado bili primani izvoappleaËi balada<br />

i romanca. Postoje podaci o nastupima takvih skupina u sjediπtima maurskih sultana<br />

i katoliËkoga sveÊenstva. Takoappleer stari zapisi iz Novare i Pamplone spominju osebujne<br />

æidovske plesove i pantomimu.<br />

U Palermu je πtoviπe 1469. za javnu proslavu svog vjenËanja Ferdinand Aragonski s<br />

izabranicom Izabelom izabrao predstavu koju su izvodili æidovski plesaËi.<br />

Zanimljivo je da iz tog doba datira prvo izdanje Pjesme nad pjesmama s glazbenim i<br />

pjesniËkim oznakama, iz Ëega je vidljivo da je i to djelo sluæilo za muziËko plesno<br />

izvoappleenje.<br />

Potkraj 17. stoljeÊa spominje se Guglielmo Ebreo iz Pesara. Ne samo πto je bio traæen<br />

plesaË nego je i zajedno s uËiteljem Domenicom opisao dvanaest osnovnih plesnih koraka<br />

i dvadeset razliËitih plesova. Prvi se put spominje uporaba plesnih kostima.



KRAJ JEDNE ILUZIJE<br />

Prijetnja na Iberijskom poluotoku poËinje s jaËanjem katoliËkoga<br />

sveÊenstva. Prvo pritisci za pokrπtavanje (one<br />

koje su pod prijetnjom uspjeli natjerati da se pokrste nazivali<br />

su marranos - svinje), 1391, potom razaranje æidovske<br />

zajednice u Sevilli, a ubrzo nakon toga sliËnu sudbinu<br />

doæivljavaju Æidovi Cordobe, Toleda, Barcelone,<br />

Aragona, Kastilje, Katalonije i Valencije.<br />

Definitivno, ediktom 1492, πto su ga izdali spomenuti<br />

kraljevski par Ferdinand i Izabela, zavrπeno je doba koje je<br />

trajalo gotovo pet stoljeÊa.<br />

Izgon iz ©panjolske, nakon duga relativno mirna i intenzivno<br />

stvaralaËkog æivota, Æidovi doæivljavaju kao drugi<br />

egzil. UnatoË okrutnim postupcima vlastodræaca prema<br />

njima, Æidovi nikad nisu osjeÊali mrænju prema πpanjolskom<br />

narodu i njegovoj kulturi, u gradnji koje su uostalom<br />

i sami sudjelovali.<br />

Sa sobom u nepoznato, kao i nakon ruπenja Drugoga<br />

hrama, ponovo nose obiËaje i glazbu πto Êe ih u tuappleini<br />

pomno Ëuvati i njegovati. Tuga za drugom domovinom<br />

koja je preplavila njihova srca ostat Êe kao trajan peËat i<br />

u buduÊim naraπtajima.<br />

Grubo prekinuta, bez moguÊnosti da nastavi nesmetani<br />

prirodni put, ta kultura postaje prepuπtena dobroj volji,<br />

bolje reËeno upornosti protagonista.<br />

Njezina buduÊa sudbina ovisit Êe o brojnim faktorima.<br />

U sluËajevima kada je na put zajedno krenula brojnija<br />

zajednica, struktura njezine forme ostaje barem donekle<br />

saËuvana. Cjelina Êe jamËiti da u sklopu tradicije zajedno<br />

s jezikom i ostalim obiËajima budu oËuvani i glazba i ples.<br />

Bit Êe i dalje dio unutarnje kohezije i nastaviti svoj, za<br />

Æidove toliko poznat, tok.<br />

Drugu kategoriju predstavljaju oni koji su iz mnogobrojnih<br />

razloga Europom krenuli pojedinaËno ili u manjim<br />

skupinama. Mnogi od njih s vremenom postaju puËki pjesnici, pjevaËi, plesaËi, artisti,<br />

akrobati, ili se ujedinjuju u mijeπane druæine.<br />

Utkane u njihovo sjetno raspoloæenje na put po Europi krenule su tako sefardske romance<br />

i balade prenoseÊi poruku i izraæavajuÊi tugu.<br />

SjeÊanja su to na idiliËno podneblje Andaluzije. PlesaËi i plesaËice, duboko uæivljeni u<br />

Ëesto strastvene uspomene, kretnjama ruku pokuπavaju predoËiti lelujanje raslinja na<br />

blagu povjetarcu, leprπanje slavuja ili gugutanje golubice kojoj se povjeravaju tajne, a<br />

katkad kao da njihovi spretni pokreti doËaruju mala okna ukraπena cvijeÊem i na njima<br />

djevojke kako Ëeznu za ljubavnicima.<br />

Ples u to doba prestaje biti oruapplee zabave, potrebu za postojanjem crpe iz emocija i<br />

postaje spontano isijavanje individualnosti.<br />

Tempo mu je spor, ali impresivan, i uglavnom prati sadræaj pjesama narativnoga<br />

karaktera s beskonaËnim ponavljanjem refrena.<br />

Te forme nazivaju se: cantigas, coplas, romanceros, shansons.<br />

Poznate su i lamentacije ili tuæaljke, koje su poËetkom 20. stoljeÊa posluæile Marthi<br />

Graham kao nadahnuÊe za njezine glasovite izvedbe.<br />

One su izrasle iz potrebe iskazivanja tuge; pogaappleaju viπe negoli suze ili bolni krikovi. Iz<br />

pokreta im izvire tragiËan karakter poruke, koje su mahom simboliËne i pune aluzija na<br />

univerzalne vrijednosti. 2<br />

Uz prije spomenute mrtvaËke plesove, na sajmovima, sveËanostima i πtoviπe vjenËanjima<br />

izvode se i prosjaËki plesovi.<br />

PUTOVI U »ETIRI SMJERA<br />

©panjolsku su definitivno morali napustiti svi koji su odbili prelazak na krπÊanstvo.<br />

Smjerovi kretanja uglavnom se formiraju u Ëetiri sljedeÊe skupine, a to Êe ujedno biti i<br />

mjesta koja joπ i danas barem djelomiËno njeguju sefardsku kulturu; levantska skupina<br />

(istoËno Sredozemlje, Palestina, sjeverna Afrika, Turska, Sirija, Irak i GrËka); romanska<br />

skupina (Italija, juæna Francuska); nizozemsku skupinu (Nizozemska i Engleska); i Novi<br />

svijet (Amerika).<br />

Zanimljiv je naËin na koji su oni πto su izabrali put prema sjevernoj Africi sefardsku kulturu<br />

uklopili u postojeÊu arapsku. Novonastala varijanta jezika dobiva naziv hatakija i<br />

sluæit Êe ne samo u svakodnevnoj praksi nego i za stvaranje. Na tom je jeziku primjerice<br />

napisana i danas poznata pjesma za udvaranje Eres Chiquita. Abraham Z. Idlson (1882-<br />

1938), glasoviti sakupljaË i muzikolog, prozvan ocem moderne æidovske muzikologije,<br />

retrogradno je od useljenika u Izrael rekonstruirao njihov put kretanja, prema utjecajima<br />

koje su putem usvojili. U zemljama koje su ih udomile Æidovi samo djelomiËno prihvaÊaju<br />

neke obiËaje. Primjerice ples æena po uzoru na arapsku kulturu odvaja se od muπkaraca,<br />

ta sredina smatra da je za njih poæeljno da viπe vremena provode izmeappleu sebe, dotjerujuÊi<br />

se i pleπuÊi. To, s jedne strane, jaËa muπku poziciju, a istodobno potiËe æensku privlaËnost.<br />

Ipak, unatoË tome πto su se naπli u sredini koja ima posve drukËiji stil, Æidovi ne prestaju<br />

izvoditi balade donesene iz ©panjolske, lamentacije i tuæaljke. Pjesma je tu, In Muerte<br />

qua a todos convidas, nema pogaappleanja s anappleelom smrti i kralj mora umrijeti. Utjecaji<br />

©panjolske uπli su kako u liturgiju, tako i u svjetovne obiËaje Æidova u Egiptu, Siriji i Iranu<br />

te se proπirili sve do Bagdada. Desilo se tako da se ta kultura posredno naπla i u podruËjima<br />

koja nisu imala nikakve izravne veze sa Sefardima. Poprimili su ih Æidovi staros-<br />

Nazha Kassik. (Æidovska plesaËica)<br />

jedioci, koji su se u tim krajevima nalazili i unatrag desetak stoljeÊa. SpecifiËni elementi<br />

lamentacija i balada, tuge æivota i pribliæavanja smrti te polagani pripovjedni tempo isprekidan<br />

temperamentnim sekvencama unio je neobiËnosti u dotadaπnji arapski stil.<br />

Ples flamenko saËuvan je do danas. 3<br />

NAJDRAÆA BOSNA<br />

Saznavπi za nesreÊu koja je pogodila Æidove sultani Osmanskoga Carstva Bajazid,<br />

Selim i Sulejman velikoduπno su im davali utoËiπte i slobodu, πto nije znaËilo samo spas<br />

za golemu zajednicu, nego i vraÊanje dostojanstva.<br />

Velike skupine tada dolaze preko Carigrada u Bugarsku, Rumunjsku, GrËku i na<br />

Balkan. Sarajevski Sefardi tvrde da su doπli izravno laappleama iz ©panjolske u Dubrovnik.<br />

Odatle se put nastavljao za Bosnu i dalmatinske gradove.<br />

Vlasti se nisu mijeπale u vjerska pitanja etniËkih zajednica koje su na tom prostoru æivjele,<br />

pa su Æidovi uæivali dosta veliku slobodu i zavoljeli novu domovinu.<br />

Stvorili su s vremenom Ëvrstu religiozno-etniËku skupinu sefardskih Æidova, koja se<br />

dosta dugo oËuvala.<br />

KarakteristiËan πpanjolski romancero u neπto promijenjenu obliku æivi i danas. Muzikolozi<br />

tvrde da je bitno obiljeæje romancera fragmentarizam, koji potiËe maπtu pjevaËa. Ne<br />

spominju meappleutim kako improvizacija potekla iz osjetljive glazbene duπe, koja uvijek<br />

nanovo proæivljava svoju æivotnu priËu, tek u prijenosu impulsa na plesaËa koji vibracije<br />

pretvara u pokrete moæe raspiriti vatru koja je toliko potrebna da bi se Ëarolija prenosila<br />

dalje.<br />

Iako u 19. stoljeÊu dolazi do ozbiljnije asimilacije, ima primjera da se sefardsko blago<br />

nastavlja stvarati, a ne da se samo izvodi ono πto je poneseno iz ©panjolske. Primjer je<br />

za to pjesma Huanita, spjevana u Bosni vjerojatno od pjesnikinje Laure Papo-Bohorete.<br />

Romance i balade koje su oduvijek analogiju imale u bosanskom sevdahu poËinju se pribliæavati<br />

i sve viπe sliËiti sevdalinkama.<br />

Ono πto se i dalje njeguje plesovi su prigodom obiteljskih veselja i svadbeni obiËaji.<br />

Najspektakularnija sveËanost bilo je odvoappleenje mlade u hamam, javne kupke, prije vjen-<br />

Ëanja.<br />

Obitelj bi za tu priliku zakupila cijele kupke, gdje bi se okupila sva æenska rodbina.<br />

Sluæila se kava, slatki napici i svakojake poslastice. Tijekom obredne zabave djevojke bi<br />

plesale uz zvukove kastanjeta i æenskih vokala. Profesionalne bi pjevaËice izvodile odgovarajuÊe<br />

pjesme uz uporabu pandera, defa.<br />

SveËanost bi zavrπavala svadbenom pjesmom Oh ke relombror de novja hermoza.<br />

TETA REGINA<br />

(naπe tijas i nonas, tete i bake)<br />

Bismo li uopÊe iπta znali, πto bi nam ostalo, da nije malobrojnih naπih dragih Ëlanova<br />

Æidovske opÊine podrijetlom iz Bosne Imamo sreÊu da su meappleu nama, a svaka nam je<br />

pojedinost njihova kazivanja neizmjerno vrijedna. Iako se tu ne moæe govoriti o plesu kao<br />

folkloru, koji bi imao neku autentiËnu osobinu ili, ako niπta drugo, razliËitost od onoga<br />

lokalnog, detalji su nam vrlo dragocjeni zato πto u ovom sluËaju pamÊenje miπiÊnoga trebamo<br />

probuditi verbalnim.Vaæni su nam ti razgovori, a ne samo ono πto je reËeno nego<br />

i kako je reËeno u nama treba potaknuti ideju moguÊe varijante. Zato sluπamo i zapisujemo<br />

po ne znam koji put.<br />

9



Od kada je teta Regina bila mlada proπle su godine, ali ne tolike da bi u normalnim<br />

okolnostima trebale pomesti sve postojeÊe. Æivot ondaπnji viπe ne postoji, jer druga je<br />

ovo strana jaza koji je nastao 1941, kada su se obitelji rasule, na one koji su odvedeni<br />

prema koncentracionim logorima i one koji su otiπli u partizane. Je li tada itko mogao<br />

razmiπljati o tome da saËuva baπtinu<br />

Kao i svaki, baπ svaki put; kao i zbog rata u Bosni, kada se povijest pred naπim oËima<br />

ponovila, baπtina je prenesena, spaπena jedino njihovim kazivanjima i jedva pokojim<br />

malim predmetom dobro skrivenim u zaveæljaju.<br />

Iako vrlo malo, uËinit Êemo sve da ono πto Ëujemo saËuvamo i dostojno prenesemo<br />

na sljedeÊe naraπtaje<br />

Ovaj put to su upute o sefardskoj<br />

svadbi dobivene od tete<br />

Regine Kamhi:<br />

«ObiËaj sefardskog vjenËanja do<br />

1941. u Bosni i Hercegovini, a<br />

koje sam i sama doæivjela vjenËavπi<br />

se u Sarajevu 1935. godine.<br />

Prije svadbe sastaju se roditelji i<br />

dogovaraju o doti, mirazu, koji Êe<br />

mlada donijeti u brak. Ako je u pitanju<br />

svadba zbog ljubavi, nema<br />

razgovora o mirazu. ObiËaj razgovora<br />

o doti - mirazu, odnosi se<br />

na vremena kada se mladiÊ i djevojka<br />

prije braka nisu vidjeli, ni<br />

poznavali, nego su njihov brak<br />

dogovarali roditelji preko kazam<br />

minteras - provodadæija.<br />

Nakon uspjeπna dogovora otac<br />

djevojke zvao bi kÊer i rekao joj:<br />

beza mi la manu, jo te spozi -<br />

poljubi mi ruku, ja sam te zaruËio.<br />

Svadba poËinje tako πto rabin<br />

moli ispod baldahina. Mladu<br />

dovodi otac i predaje je<br />

mladoæenji. Nakon molitve<br />

mladenka na kaæiprst dobiva<br />

prsten, Ëaπa koja je zamotana u<br />

ubrus i postavljena u kutiju ili lavor<br />

razbije se, i time je obred zavrπen.<br />

PoËinje ljubljenje i mladenci s uzvanicima i cijelom obitelji ulaze u kuÊu, gdje poËinje svatovsko<br />

veselje.<br />

Nakon gozbe ustaje svekar i pjeva mladenki:<br />

Ajke lumbror de novja ermoza, ki sjent anjos turi bjen dikoza<br />

Kakva svjetlost od lijepe mladenke, neka sto godina traje blagoslov.<br />

Ki salga a bajlar ke la keru ver<br />

Neka izaapplee pleπuÊi jer hoÊu da je vidim.<br />

Tu se pjesmi pridruæe svi uzvanici, a mlada se pleπuÊi proπeÊe uokolo.<br />

Mladenka:<br />

Jo kon mi nuero jo asto kuntenta, Ki salga a bajlar ke lo keru ver<br />

Ja sam sa svojim svekrom zadovoljna, neka doapplee plesati da ga vidim.<br />

Nakon toga isti stihovi ponavljaju se u nedogled dok mladenka ne otpleπe sa svim uzvanicima.fl<br />

Analizom vjerskoga muziËkog blaga vidljivo je da je, iako Ëesto tretiran kao manje<br />

vaæan, ples ipak saËuvao vlastite karakteristike jaËe od bilo koje druge forme, jer je zaista<br />

svaka zajednica ustrajala u oËuvanju tradicije tijekom æidovskoga godiπnjeg ciklusa.<br />

Povrπinski gledano ono πto se uoËava jest njegov izrazito lokalni karakter. Æidovi svake<br />

regije, svakoga geta, plesu su dodali neke specifiËne osobine, preoblikovane od neËega<br />

viappleenog. Zato ga je nemoguÊe ukalupiti. Osebujan je jer nikada, bez obzira na kvalitetu<br />

i kvantitetu usvojenih elemenata, ne gubi univerzalnu komponentu æidovskoga æivota, a<br />

analizirati se moæe jedino u sklopu praÊenja dinamike opstanka cijeloga naroda.<br />

JE LI DOLAZAK U IZRAEL SPAS<br />

Od nastanka dræave Izrael pa do danas na tom se planu niπta nije popravilo. Tek sada<br />

poËinje prava trka s vremenom kako bi se πto viπe zabiljeæilo i saËuvalo.<br />

Red vaænosti za ples je naæalost opet isti.<br />

Prvo su se prikupljali tekstovi, zatim notni zapisi, registrirali napjevi, a tek onda je na<br />

red doπao ples.<br />

Sefardska glazbena konferencija odræana u Jeruzalemu 1963. u organizaciji UN-<br />

ESCO-a bila je mjesto gdje se prvi put sastalo 127 predstavnika iz 35 zemalja te 130<br />

muzikologa i glazbenika iz Izraela. ZnaËilo je to prvi put u povijesti razmijeniti saznanja.<br />

Sefardsku kulturu predstavili su tada muzikolozi iz Bagdada, Bukhare, Djerbe, Iraka,<br />

Maroka, Irana, Turske. Mi danas znamo da je broj zemalja u kojima se moæe naÊi sefardske<br />

baπtine joπ desetak puta veÊi. Iako su unutar izlaganja bezbroj puta spomenuti<br />

termini folklor i ples, Ëini se da je joπ daleko do svijesti o vaænosti neËega sliËnog i na<br />

tom podruËju.<br />

ZakljuËak je konferencije da vjersko i svjetovno stvaralaπtvo svih æidovskih tradicija, sefardske,<br />

orijentalne, bliskoistoËne i aπkenaske zajedno, Ëini æivo povijesno blago od opÊe<br />

druπtvene vaænosti.<br />

Eugene Delacroix, “Æidovsko vjenËanje u Maroku”<br />


Zahvalni smo malom broju pionira koji su zapisivali ili na bilo koji drugi naËin saËuvali<br />

obiËaje doseljenika u Izrael.<br />

No æelja za druæenjem u plesu, prigodom iznenadna dobivanja vlastite dræave, bila je<br />

toliko nezaustavljiva, da je i ona, iako u najboljoj namjeri, izazvala dodatnu πtetu. Bujica<br />

je uskomeπala raznovrstan materijal. Æalosno je gledati kako nijedna restrikcija tijekom<br />

stoljeÊa nije nanijela toliko nereda u to podruËje kao sadaπnja sloboda, koja omoguÊuje<br />

nekontrolirano bujanje. Æidovski ples nije bio i ne smije postati sam sebi svrha. Jest da<br />

dræava Izrael kao Ëinjenica jamËi da naπa kultura neÊe nestati, ali se ni sada ne bi smjelo<br />

dopustiti gubljenje kontinuiteta tradicije.<br />

Mnogi plesovi koji su na put krenuli<br />

iz ©panjolske, pa tijekom stoljeÊa<br />

zastali i poprimili obiljeæja nebrojenih<br />

ostalih kultura, kada su<br />

napokon uselili u danaπnji Izrael,<br />

zahtijevaju paænju i oprezan pristup.<br />

Oni su, kao i ljudi ranjeni od<br />

silnih udaraca, uspjeli u Izrael unijeti<br />

samo snagu unutarnjega izdræljivog<br />

duha. Ali treba im obzira i<br />

prilike za oporavak, a ne definitivno<br />

utapanje u mnoπtvu.<br />

U slobodi i demokraciji koja je<br />

naposljetku doËekana jasno je da<br />

svatko moæe birati svoj put, pa tako<br />

i plesati u nekom od svjetskih<br />

ponuappleenih ritmova.<br />

Treba samo pokazati dovoljno<br />

uvaæavanja pri artikuliranju onoga<br />

πto zovemo, πto Ëeznemo i æelimo<br />

da nas predstavlja kao æidovski i<br />

izraelski folklor.<br />

bima, mjesto gdje stoji rabin,<br />

oltar<br />

hazan, predmolitelj<br />

jeπiva, æidovska vjerska πkola<br />

Bibliografija<br />

Ana MaletiÊ, Knjiga o plesu, Kulturno prosvjetni sabor Hrvatske, 1986.<br />

Ana MaletiÊ, Povijest plesa starih civilizacija, Matica hrvatska, 2002.<br />

William H. McNeill, Keeping Together in Time, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts<br />

Iris J. Stewart, Sacred Women, Sacred Dance, Inner Traditions, Rochester, Vermont<br />

Debbie Roberts, A Biblical Study of the Dance, Revival Press, Shippensburg PA 17257<br />

Selma Jeanne Cohen, Ples kao kazaliπna umjetnost, OKAC, 1988.<br />

Tatjana PetroviÊ, Jevrejski almanah, Beograd<br />

Samuel M. Elazar, Jevrejsko-πpanjolski romancero, Svjetlost, Sarajevo<br />

Werner Keller, Povijest Æidova, Naprijed, Zagreb<br />

Mirko Zurovac, Umjetnost kao istina i laæ biÊa, Matica srpska<br />

Chaim Richman, The Holy Temple of Jerusalem, The Temple Institute & Carta, Jeruzalem<br />

PriËe o sarajevskim Sefardima, Logos, Split 1994.<br />

Misteriji Zapada, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004.<br />

Passport to Jewish Music, Greenwood Press, Westport Connecticut, London, 1944.<br />

Graapplea za knjigu Izraelski ples kao vaæan Ëimbenik u redefiniranju æidovskog identiteta<br />


TumaË pojmova<br />

Ritual Jewish dances, together with other patterns of public and religious<br />

life disappeared with the destruction of the Second Temple.<br />

In the transition towards the Diaspora, life became a struggle for<br />

mere survival, so that little room remained for dance.<br />

The climate of the Iberian Peninsula and especially of Andalusia,<br />

where the life was relatively quiet, undisturbed and where members<br />

of three monotheistic religions, Jewish, Christian and Moslem, lived<br />

together, along with Visigoths, Moors and Romanies favoured the development<br />

of an attractive dance, the Flamenco. The edict of 1492 by<br />

which Jews and the Moors where expelled from Spain, when a sequel<br />

of their culture was forcibly cut, Sephardic dancers carried it to different<br />

parts of the world - to Eastern Mediterranean countries,<br />

Northern Africa, Italy, France, The Netherlands, Poland and towards<br />

the New World.<br />

Regardless where the Jewish communities found their place and of<br />

the number of the elements adopted from its surroundings, the<br />

Sephardic dance has kept its universal features; an analysis of it can<br />

only be done within the frame of the dynamic survival of the whole<br />

nation.<br />

1Zbirka je sadræavala i muziku za Psalam 137. objavljena je 1724, a joπ je danas omiljena u Izraelu pod<br />

nazivom - Pokraj rijeka babilonskih.<br />

2Od muziËkih instrumenata prevladavaju udaraljke darabuka, kastanjete<br />

3Idlson je peto poglavlje svog monumentalnog djela Thesaurus of Oriental Hebrew posvetio marokanskim æidovima.<br />

To ukljuËuje liturgiju, religioznu i folklornu glazbu maursko-sefardske tradicije.



R E D I V I V A<br />

Ilja E(h)renburg<br />

»UVAR GETA<br />

Na vratima geta stoji dvostruka<br />

straæa: izvana - poljski antisemiti, unutra<br />

- hasidski fanatici. Straæe se meappleusobno<br />

dobro razumiju: «Ne propuπtati!fl<br />

U Poljskoj postoji opÊa πkolska<br />

obveza. Ne treba gubiti rijeËi o tome<br />

kako se u πkolama djeca poloniziraju,<br />

kako se iz njih istjeruje duh obitelji<br />

i duh njihove nacionalnosti. No, istodobno<br />

u Poljskoj postoje stotine gotovo<br />

tajnih hedera (osnovnih πkola),<br />

gdje æidovski djeËaci od jutra do u noÊ<br />

prouËavaju Talmud, gdje uopÊe ne<br />

uËe ni poljski, ni aritmetiku, ni elementarni<br />

zemljopis. Posjetio sam takve<br />

hedere. Uska, tamna soba. Smrad.<br />

Zaguπljiv zrak. Prljavi, neprosvijeÊeni<br />

rabi (uËitelj). U njegovoj se ruci nedvosmisleno<br />

nalazi ravnalo. Njime izaziva<br />

rumenilo na blijedim licima djeËaka.<br />

Petogodiπnji djeËaci dolaze ovamo<br />

u sedam sati ujutro i uËe do πest sati<br />

naveËer. Bubaju napamet Bibliju i<br />

Talmud: u tome se sastoji sva nauka.<br />

Moraju upoznati finese talmudskih<br />

rasprava o obiteljskom pravu ili biblijske propise klanja stoke. Djeca izgledaju kao<br />

da su za Ëitavu vjeËnost zastraπena i plaha. Jasno da iz hedera izlaze i radnici, inæenjeri<br />

ili knjiæevnici. No, koliko je napora potrebno da se sve te neizmjerno bezvrijedne stvari<br />

ponovno izbiju iz glave! Djetinjstvo je pokvareno. Izgubljeno je vrijeme za uËenje. Na taj<br />

se naËin odgajaju kukaviËki robovi, mraËni fanatici, duπevni bogalji. Sluæbeno se djeËaci<br />

mogu dva sata dnevno baviti poljskim jezikom i aritmetikom, ali rabi za to ne mari. Kao<br />

kad bi dijete odjednom saznalo da se zemlja okreÊe... Za nekoliko zlota policija pokriva<br />

tajnu hedera. Komesar policije vrlo dobro znade koliko se takvih muËiliπta nalazi u njegovu<br />

okrugu: ta on ubire glavarinu. Jasno da ni za poljsko ministarstvo kulture tajna<br />

gospodina komesara nipoπto nije tajna. No, ravnalo u rukama rabija dobro mu dolazi:<br />

neka samo ta djeca obrtnika i radnika budu odvojena od njihovih poljskih drugova zidom<br />

nerazumijevanja.<br />

»itav æivot æidovskih Ëetvrti Varπave, Lodza, Krakowa, a da se uopÊe ne govori o manjim<br />

mjestima, protjeËe do sada pod nadzorom cadike, rabina ili naprosto dobrovoljnih<br />

promicatelja æidovskog zakona. Doduπe, borbeni se hasidi sada ne usuappleuju kamenovati<br />

otpadnike. Zadovoljavaju se manjim: oni primjerice istuku bogohulnika koji se na πabat<br />

pojavi na cesti s cigaretom. Vidio sam mnoge radnike koji djeluju u radniËkim savezima,<br />

a ne usuappleuju se odreÊi svojih dugaËkih i vezenih prsluka. Boje se poruge susjeda, bojkota<br />

i protjerivanja iz vjerske zajednice. Mogu biti komunisti. Zbog toga se ne boje zatvora.<br />

Na pakao se dakako smiju. Ali prsluk… ©to da se radi kad se stanuje u dvoriπtu koje<br />

je okruæeno hasidima, a otpadnicima se ne æeli prodavati ni kruh, ni drva, kad svi bjeæe<br />

od njega, svi, ukljuËivπi maliπane iz hedera, kao da je gubavac...<br />

Uæasna dvoriπta! Brda smeÊa. RahitiËna djeca. Dronjci. I bezuvjetna hasidska sinagoga.<br />

Moæda dvije ili tri u svakom dvoriπtu. Kao da svaki cadik ima svoje sljedbenike, a svaka sekta<br />

svoju vlastitu bogomolju. Ova ovdje pripada cadiku iz Gera, ova ovdje - Alexandrewscheku,<br />

ova ovdje - Sochaczeweru. Zatim sinagoga misnahdima, sveopÊa i specijalna. Tako<br />

u Varπavi postoji sinagoga u kojoj se skupljaju oni koji muËe sami sebe. Meappleu njima ima<br />

mnogo intelektualaca. Vidio sam jednoga koji je prije bio komunist u Rusiji. On «ispaπta<br />

njihove grijehefl. »ita u tami da bi bræe pokvario oËi. U njega post slijedi za postom.<br />

Osim sinagoga sekta postoje joπ sinagoge cehova: tkalaca, meπetara, sajamskih trgovaca,<br />

koæara. Za one koji doputuju, ili za one koji ne mogu pravodobno doÊi u sinagogu,<br />

postoje uliËne sinagoge - neπto kao gostionice u koje moæe uÊi svatko da bi istodobno<br />

poneπto i molio.<br />

To obilje bogomolja ne tumaËi se toliko straπÊu prema osjeÊaju za vjeru, nego æivotnim<br />

navikama. Svakovrsni rabiji, πamesi (posluæitelji u hramu), ljudi koji jadikuju i obiËni<br />

prosjaci zaraappleuju na tim obiËajima. Stil æivota okoπtao je. To je umjetna izolacija Æidova<br />

od æivota. I tako se sve mijeπa: vjera postaje stilom æivota, stil æivota postaje vjerom.<br />

Revno se bdije nad vjerom, nipoπto nad kanonom, nego nad naËinom jela ili odijevanja.<br />

Tako sramotna noπnja, koju su nekoÊ stvorili krπÊani da bi se prognanici u geto razlikovali<br />

od slobodnih graappleana, ta kaænjeniËka kabanica, postaje simbolom poniznosti. ©to<br />

ovdje prevladava - lukavost ili neznanje..<br />

Do sada Æidovi æive tijesno zgurani, u posebnim Ëetvrtima. U Kazimierzu, æidovskoj<br />

Ëetvrti Krakowa, ne susreÊu se krπÊani. »udnovat je taj kruti smisao: Nürnberg, Brügge,<br />

Assisi - svi ti gradovi uËinili su ustupke novom dobu, iako se nisu sasvim predali, ipak su<br />

napustili kuÊu po kuÊu, pretvorili ih u muzeje, kao uspomene, kao umjetno stvoren<br />

ugoappleaj, ali ovaj Kazimierz ni na koji naËin nije popustio. Ovdje su stoljeÊa protekla bez<br />

traga. Prastara sinagoga koja je urasla u tlo. Ispred nje Ëvrsto zatvoreno groblje. Neki je<br />

Ëestiti rabin ovdje nekoÊ prokleo svadbu koja se u predveËerje πabata predugo slavila.<br />

Mladi par i svi gosti odmah su propali u zemlju dok je rabi, koji se brinuo za duπe drugih,<br />

postao duhovni voapplea Kazimierza.<br />

Od gradskog se trga pruæaju uske ulice. Petak je. Smrkava se. U prozorima poËinje<br />

titrati svjetlo. Razlijeæe se pjesma. U svakoj kuÊi jedna sinagoga. Pjesma nestaje i nestaje<br />

sjaj svjetala. Nakon jednog sata kroz πkripavi snijeg dostojanstveno koraËaju hasidi u πeπirima<br />

od atlasa πirokih oboda, nakon πto su se molili. Neki od njih nose cipele s kopËama i<br />

bijele Ëarape - iste onakve kakve se nosilo u osamnaestom stoljeÊu. Zabavljaju se duhovnim<br />

stvarima, a maloljetnici, koji ih slijede, vaæno prisluπkuju: «Rabi je rekao…fl i pritom<br />

uvijaju svoje kovrËe.<br />

Æidovski buræuji koji posjeÊuju kabaret Qui-pro-quo, a za oporavak putuju u Zoppot<br />

(Sopot), rastali su se, jasno, od vezenih prsluka. No, od mazze se boje rastati. Plaπljivi su<br />

i praznovjerni. Stide se govoriti jidiπ i na svim raskriæjima uvjeravaju: Mi smo najbolji poljski<br />

domoljubi, kako se samo moæe zamisliti. Oni to i jesu, a poljskim mojsijevskim zakonom<br />

dokazali su se dostojnima visoka ranga. Imaju nekoliko novina na poljskom jeziku koje kao<br />

da brane æidovske interese. Vjerujem da na svijetu ne postoje obzirnije novine. Ah, oni se<br />

doista tako boje da nikoga ne povrijede. Oni su ipak neka osrednja vrsta nepozvanih gostiju,<br />

ratnih zarobljenika ili naprosto gospode natkonobara. Njihov se glavni cilj sastoji u<br />

tome da Poljacima dokaæu kako svi Æidovi nisu boljπevici, ne, meappleu njima ima i pristojnih<br />

ljudi. Prema uzoru na ljude s burze u Frankfurtu poduzeli su malu reformaciju. Njihove se<br />

sinagoge nazivaju hramovima. U njima se nalaze orgulje kao u svakoj pristojnoj crkvi i u<br />

njima se propovijeda na poljskom jeziku. »itatelji Naś Przeglond-a stavljaju jednom tjedno<br />

cilindar na glavu i kreÊu u hram da bi od borbenog Jehove starog naroda izmolili skok<br />

teËaja dolara i dragocjeno zdravlje djedice Pilsudskog.<br />

To zacijelo nije mistika, to je samo diplomacija, skromnost izbatinana psa, strah od smrdljivih<br />

dvoriπta Nalewke, gdje se joπ danas Æidovi u molitvi njiπu amo-tamo, s remenjem zakopËanim<br />

oko glave, ogrnuti prugastim talesima, no gdje veÊ sutra mogu zaoriti najgrublji<br />

pucnji. Posegnite radije za komadiÊem ribe! Pustite radije da vam narastu kovrËe! A pametni<br />

ljudi Pametni Êe ljudi veÊ pronaÊi neki izlaz: nemaju uzalud glavu na ramenima.<br />

Æidovska gostionica. «Strogo koπer kuhinja pod nadzorom gospodina rabina.fl Na podiju<br />

- debela, mlohava Poljakinja. Ne doima se nimalo koπer. Pjeva dvosmislene, lascivne pjesmice.<br />

Pored mene sjedi Æidov dostojan poπtovanja, po svemu sudeÊi vjerojatno meπetar.<br />

Jede punjenju πtuku. Prije jela mrmlja molitvu. Kapu ostavlja na glavi, kako to priliËi bogobojaznom<br />

Æidovu (hasidi πtoviπe spavaju s kapom). Usprkos tome s oËiglednim uæitkom<br />

promatra pjevaËicu. Vjera je vjera, uæitak je uæitak. Nakon πto je pojeo, pogledavao i<br />

posluπao, iz dæepa vadi olovku i notes. PoËinje mnoæiti neke peteroznamenkaste brojke.<br />

Uæitak je uæitak, a posao je posao. PjevaËicu bi poveo sa sobom kad to ne bi bilo tako<br />

skupo… No, on je pravovjerni Æidov, on mrzi slobodoumne mislioce i glasuje za listu<br />

ortodoksa. On se pouzdaje u to da Êe s koπer πtukom, brojkama i pjevaËicom bez zadræavanja<br />

dospjeti u raj.<br />

S njemaËkoga prevela<br />

Ljerka MagdiÊ<br />

E X L I B R I S N O V I S<br />

Laurence Rees: AUSCHWITZ<br />

NACISTI I ÖKONA»NO RJE©ENJEÜ<br />

Golden Marketing - TehniËka knjiga, Prijevod Zoran Boπnjak, Zagreb 2005, str. 327<br />

Nedavno u prijevodu objavljena knjiga Auschwitz engleskog novinara i televizijskog producenta<br />

Laurencea Reesa teπko da Êe Ëlanove æidovske zajednice bilo gdje u svijetu, pa<br />

tako i nas u Hrvatskoj, obogatiti nekim radikalno novim spoznajama. Previπe su od tih<br />

uæasa i poniæenja i sâmi osjetili na svojoj koæi, imajuÊi pritom joπ sreÊu da preæive ono<br />

najstraπnije i da nastave kakav-takav æivot. O onim drugima, o milijunima koji su nestali<br />

u koncentracijskim logorima Zapadne Poljske, u peÊima Chelmna, Treblinke i<br />

Belzeca, u tehnoloπki usavrπenim krematorijima Auschwitza i Birkenaua, napisano je<br />

od svrπetka Drugog svjetskog rata na desetke knjiga i Ëinilo se da viπe nitko i ne dvoji,<br />

joπ manje da osporava njihove Ëudoviπne ciljeve i postojanje. Naæalost, apsurda nikad<br />

dovoljno. Ne samo u zemljama u kojima su se dogaappleali ti milijunski zloËini i u kojima<br />

joπ i danas bez ikakva kajanja æive neki sada veÊ ostarjeli zloËinci, nego i u onima koje<br />

su bile na suprotnoj i takozvanoj pravednoj strani, javljaju se glasovi koji osporavaju<br />

Hitlerovo «konaËno rjeπenje æidovskog pitanjafl i sve ono πto se u Europi dogaapplealo od<br />

uvoappleenja nürnberπkih zakona. ZnaËi, dokumenata, svjedoËanstva, izjava preæivjelih svjedoka<br />

nikad dovoljno. U tom je smislu i Reesova knjiga dragocjena upravo zbog transkripata<br />

snimljenih i autentiËnih izjava koje je autor skupljao za svoje televizijske emisije i<br />

u kojima Êemo naÊi ne samo potresne, nego i dosad jedva poznate pojedinosti.<br />

Jedna od takvih pojedinosti govori i o novoj metodi ubijanja koju je esesovski<br />

Untersturmführer dr. Albert Widmann prvo iskuπao i primijenio na duπevnim bolesnicima.<br />

Odazvavπi se Himmlerovoj zapovijedi da nakon iskustva sa strijeljanjima u Ukrajini<br />

esesovce valja saËuvati od nepotrebna psiholoπkog pritiska, krenuo je rasni oloπ ubijati<br />

eksplozivom. Wilhelm Jaschke, satnik u Einsatzkommandu, ovako je opisao nastali prizor:<br />

«Prizor je bio uæasan. Eksplozija nije bila dovoljno jaka. Neki su ranjenici iziπli<br />

11



puzajuÊi i plaËuÊi... Bunker se posve uruπio... Dijelovi tijela<br />

ostali su razbacani po tlu, ili su visjeli s drveÊa... fl<br />

(str. 72).<br />

NacistiËko rjeπavanje æidovskog pitanja krenulo je tako<br />

novim stazama, jer su dotad primjenjivane metode izgladnjivanjem<br />

i ubijanjem bile prespore za koliËinu ljudstva koje<br />

je od proljeÊa 1942. vlakovima svakodnevno poËelo stizati<br />

u koncentracijske logore. Samo s tehnoloπki usavrπenijim<br />

plinskim komorama i krematorijima, dovoljno razliËitim od<br />

onih poËetnih kojima su se sluæili u eksterminacijskim logorima<br />

Chelmna, Belzeca, Sobibora i Treblinke, bilo je<br />

moguÊe u svega tri godine pobiti πest milijuna europskih<br />

Æidova. Pritom je u to prvo vrijeme, sve do 1944. godine<br />

kad su poËeli pristizati transporti i s maapplearskim Æidovima,<br />

Auschwitz bio logor s relativno skromnijim brojkama ærtava.<br />

Njegovo najproduktivnije vrijeme uslijedilo je tek poπto<br />

su nacisti zaposjeli i Maapplearsku u kojoj su pod Horthyem<br />

vladali neusporedivo blaæi rasni zakoni. Naposljetku su i<br />

maapplearski Æidovi pali u Eichmannove ruke.<br />

Reesova knjiga nije prva koja je ustvrdila da je Auschwitz<br />

u svojoj poËetnoj fazi, odnosno 1940. godine, bio<br />

zapravo zamiπljen samo kao radni logor za poljske, ruske<br />

i ostale zarobljenike, zatoËene u prvim danima rata, i da<br />

se u logor smrti pretvorio tek nakon konferencije na<br />

Wannseeu u sijeËnju 1942. godine na kojoj je zakljuËena<br />

provedba «konaËnog rjeπenjafl. Tek tada su se, suoËeni<br />

sa svakodnevnim transportima od nekoliko stotina tisuÊa<br />

Æidova iz svih krajeva Europe, nacisti naπli u problemima<br />

πto bræe i πto brojnije likvidacije. Jedino rjeπenje bile su<br />

plinske komore i ciklon B, a potom krematoriji u nedalekom<br />

i zasebnom logoru Birkenauu koji Êe posluæiti da se<br />

oËisti teren. «U Birkenauufl priËa jedan od 3,3 milijuna<br />

preæivjelih ruskih zarobljenika «sovjetski bi zatvorenik u pro-<br />

sjeku preæivio dva tjedna... Kad bismo jutrom ustajali, æivi bi se micali, ali oko svakog æivog<br />

Ëovjeka leæala bi dva, tri mrtvaca. Poappleete na poËinak i æivi ste, a ujutro — mrtvac. Smrt,<br />

smrt i samo smrt.fl<br />

Neki od podataka koje Rees iznosi u knjizi svakako su manje poznati. Tako na primjer<br />

da se ratna vlada, na Ëelu s Tisom, koju su nacisti postavili u SlovaËkoj, toliko æurila rijeπiti<br />

svojih Æidova da je Ëak za svakog odvedenog Æidova platila Nijemcima petsto Reichsmaraka,<br />

ili da se, poπto je pod njemaËku okupaciju dospio i jedan od engleskih otoka u<br />

Kanalu, otok Guernsey, engleska otoËka uprava do te mjere usluæno podastrla novom,<br />

njemaËkom gospodaru da je bez oklijevanja uvela rasne zakone i arizaciju, a zateËene<br />

Maapplearska knjiæevnost ima tu zlosretnu sudbinu πto je pisana<br />

maapplearskim jezikom. Ovo πto sam napisao u prethodnoj<br />

reËenici moæda nekom zvuËi glupo, ali je ipak istinito.<br />

Da su romani i eseji maapplearskih literata napisani, primjerice<br />

engleskim jezikom, mogu smjelo tvrditi da bi se<br />

ta knjiæevnost ubrajala meappleu prve na svijetu. Rijetko u<br />

kojoj zemlji, to mogu bez sustezanja reÊi ima, prema<br />

broju stanovnika, toliko dobrih pisaca kao u Maapplearskoj.<br />

ZahvaljujuÊi takvoj pomalo proturjeËnoj situaciji i Imre<br />

Kertész postao je poznati pisac u drugim zemljama i uopÊe<br />

u svijetu tek zahvaljujuÊi Nobelovoj nagradi. Da se to nije<br />

dogodilo, opet mogu smiono reÊi, sumnjam da bismo i mi<br />

upoznali tog pisca iz nama susjedne (a nekada - sada veÊ<br />

poodavno - i zajedniËke) dræave.<br />

ZahvaljujuÊi tome πto smo na navedeni naËin upoznali<br />

tog suvremenog maapplearskog knjiæevnika, jedan od naπih<br />

izdavaËa naπao je za shodno da nam predoËi i drugu stranu<br />

njegove literarne djelatnosti - zbirku njegovih knjiæevnih<br />

eseja. ZagrebaËka izdavaËka kuÊa Durieux objavila je pod<br />

naslovom Jezik u progonstvu (mislim da bi bio bolji prijevod<br />

naslova zbirke Prognani jezik) zbirku Kertészovih knjiæevnih<br />

predavanja, kritika, eseja.<br />

No, bilo da je rijeË o predavanjima ili Ëak o naruËenim<br />

Ëlancima, sve su to knjiæevni ogledi pisani posebnim, rekao<br />

bih visokim stilom, ali ipak vrlo razumljivim i lako prihvatljivim.<br />

Zbirka obuhvaÊa devetnaest eseja nastalih izmeappleu 1989.<br />

i 2002. godine. »lanci su podijeljeni u tri poglavlja: Pisma<br />

iz domovina, Domovina, dom, dræava i Jezik u progonstvu.<br />

Iako su ti eseji pisani u razliËita vremena - tijekom viπe od<br />

jednog desetljeÊa - u svakome od njih, iako pisani u razli-<br />

Ëitim povodima, provlaËi se tema Holokausta.<br />

Naslovnica knjige Laurence Reesa<br />

AUSCHWITZ “Nacisti i konaËno rjeπenje”<br />

ÆIDOVSKI PISAC IZ MA–ARSKE<br />

Imre KertÈsz: Jezik u progonstvu<br />

Durieux, prev. Xénia Detoni, Zagreb, 2004, str. 304<br />

Lako je razumljiva privræenost toj temi ako znamo Ëinjenicu<br />

da je Kertész kao petnaestogodiπnji djeËak dospio u<br />

koncentracijski logor Auschwitz a zatim u Buchenwald.<br />

Naslovnica knjige Imre Kertésza<br />

“Jezik u progonstvu”<br />


æidovske bjegunce koji su se ondje sklonili spremno izruËila<br />

novom gospodaru. Jednako je tako manje poznat jedan od<br />

bizarnih Himmlerovih govora πto ga je odræao 1943, samo<br />

nekoliko mjeseci prije nego πto Êe, preko leapplea maapplearskih<br />

Æidova, pokuπati trgovati sa Saveznicima kako bi spasio<br />

koæu. Pred skupinom najviπih duænosnika SS-a osjetio je<br />

potrebu da izmeappleu ostaloga kaæe: «Govorim o evakuaciji<br />

Æidova, istrebljenju æidovskog naroda... Oduzeli smo im njihova<br />

bogatstva i... dao sam izriËitu zapovijed koju je proveo<br />

Obergruppenführer Pohl: sva smo bogatstva predali<br />

Reichu, predali dræavi. Niπta nismo uzeli sebi. Imamo moralno<br />

pravo, duænost nam je prema naπem narodu, uniπtiti<br />

narod koji je æelio uniπtiti nas. Tu najteæu od svih zadaÊa<br />

obavili smo za ljubav naπeg naroda. Ali to naπim srcima,<br />

naπim duπama, naπem karakteru nije nanijelo nikakvu<br />

πtetu.fl<br />

Neki rijetki uspjeli, ali mnogo ËeπÊe neuspjeli bjegovi ili<br />

ustanci, kao πto je bio ustanak Sonderkomanda u Auschwitzu<br />

7. listopada 1944, naæalost su premala utjeha za<br />

naπu trajnu gorËinu i potiπtenost na muklu πutnju i izostanak<br />

svakoga pokuπaja da se oni, na podruËju nacistiËke<br />

jurisdikcije na smrt osuappleeni, makar krikom i kamenom<br />

opru volji zloËinca. Ali jednako tako i danas se joπ postavlja,<br />

pa i u ovoj knjizi, neizbjeæno pitanje nisu li Saveznici,<br />

znajuÊi za uæase kojima su izloæeni milijuni nevinih ljudi, zaista<br />

poduzeli sve da se te strahote sprijeËe. Po informacijama,<br />

koje su i autoru knjige bile dostupne, Ëini se da je<br />

svaka inicijativa u tom smjeru, pa tako i Churchillova,<br />

vrlo brzo ustuknula pred onovremenim strateπkim i vojnim<br />

ciljevima Saveznika. Koncentracijski i eksterminacijski<br />

logori bili su tako prepuπteni svojoj uæasnoj sudbini.<br />

Poπtovanja vrijedan izdavaËki pothvat Golden marketinga<br />

umanjio je, naæalost, vrlo slab prijevod koji se, moæda<br />

zahvaljujuÊi brzini, ali oËito i nedovoljnu osjeÊaju za mnogostruku slojevitost ne samo<br />

engleskih nego i hrvatskih rijeËi i stilistiËkih sklopova, pokazao nedoraslim zadatku.<br />

Ustrajan da dokaæe kako odano prihvaÊa sve ono πto se danas dogaapplea glede hrvatskoga<br />

jezika prevoditelj zbunjuje Ëitatelja, upotrebljavajuÊi primjerice za mnoæinu rijeËi kapo<br />

rijeË kapi, umjesto rijeËi najozloglaπeniji rijeË najozloglasniji, njemaËku rijeË Ballastexistenzen<br />

prevodi s traÊenjem prostora, a na nekoliko mjesta pokazuje da ne poznaje ni<br />

razliku izmeappleu hrvatskih rijeËi nezaposlen i besposlen, ili duπevno rastrojen i rastresen.<br />

©teta za ovakvu knjigu, istina teπku, ali vrijednu Ëitanja.<br />

Zora Dirnbach<br />

Temu Holokausta i koncentracionih logora naÊi Êemo<br />

gotovo u svakom njegovom djelu, kao πto je roman »ovjek<br />

bez sudbine, pa Fijasko, Kadiπ za neroappleeno dijete, Trenutak<br />

tiπine dok streljaËki vod puni puπke. Za neobiËni roman<br />

»ovjek bez sudbine dobio je Nobelovu nagradu 2002. godine.<br />

Njegovu privræenost temi Holokausta sam je ponajbolje<br />

objasnio u eseju »iji je Auschwitz objavljenu u hamburπkom<br />

Die Zeit 1998. godine: «Ima neke potresne dvosmislenosti<br />

u onoj ljubomori s kojom su preæivjeli privræeni<br />

Holokaustu; oni formiraju gotovo iskljuËivo pravo na posjedovanje<br />

njegova duha. Kao da su se domogli vlasniπtva<br />

nad nekom jedinstvenom, golemom tajnom. Kao da Ëuvaju<br />

neko neizrecivo blago od srozavanja i napose - od uniπtavanja.<br />

Pitanje spaπavanja od kvarenja kao da jedino ovisi o<br />

njima, o snazi njihova sjeÊanja, ali i kako da se suprotstave<br />

uniπtavanju, odnosno otuappleivanju, krivotvorenju, svakodnevnim<br />

manipulacijama, a osobito najmoÊnijem suparniku -<br />

prolaznostifl - piπe Kertész u spomenutom eseju.<br />

A u govoru na primanju Nobelove nagrade on tu temu<br />

nastavlja iznoseÊi pritom jedinstvenu misao o problemu<br />

Holokausta:<br />

«Pitanje Auschwitza nije u tome hoÊemo li pod njim, takoreÊi,<br />

podvuÊi zavrπnu crtu ili ne, a nije ni u tome hoÊemo<br />

li Ëuvati uspomenu na nj ili Êemo ga poslati u ropotarnicu,<br />

odgovarajuÊu povijesnu ladicu; ni o tome, hoÊemo li milijunima<br />

pobijenih podiÊi spomenik i, naposljetku kakav bi taj<br />

spomenik mogao biti. Pravi problem Auschwitza je to πto<br />

se on dogodio, i tu Ëinjenicu ne moæemo izmijeniti ni uz najbolju,<br />

a niti uz najopakiju volju.fl<br />

»itajuÊi Kertészovu knjigu eseja ova Êe se posljednja<br />

misao zacijelo duboko usaditi u nas. I u tome je veliËina njegovih<br />

eseja.<br />

Zlatko Glik



Knjiga «Izabran za umiranjefl autentiËno je svjedoËenje<br />

Ëovjeka koji je kao djeËak od sedamnaest godina odveden<br />

u logor Jasenovac. Majka, brat i sestra ubijeni su u<br />

logoru, a otac prilikom zatoËeniËkog proboja 22. travnja<br />

1945. Gotovo Ëetiri godine izgladnjivan, poniæavan,<br />

prebijan i svjestan da je moæda veÊ sljedeÊeg trenutka on<br />

na redu, gledao je kako ubijaju Æidove, Srbe, Rome.<br />

Stranica za stranicom niæu se sjeÊanja na ærtve i zloËince.<br />

«Svojim sam rukama bio prisiljen iskopati grob drugovima<br />

s kojima sam odrastao. Poznavao sam ih, volio sam<br />

ih. KopajuÊi njihove grobove mrmljao sam u sebi neπto<br />

πto je bilo nalik oproπtaju, ali i obeÊanju da ih neÊu zaboraviti<br />

dok sam æiv.fl<br />

PamteÊi zlo, nije zaboravu prepustio ni pokoje zrnce<br />

dobra koje je uspjelo naÊi put do izabranih za umiranje.<br />

Tako, priËa o baki koja je jedno vrijeme dolazila svake<br />

nedjelje i molila ustaπe dozvolu da ostavi kolaËe za ljude<br />

iza æice. «Onda jednog dana nije doπla. Kako smo je<br />

samo Ëekali, tu dobru staricu, ali ne radi kolaËiÊa, nego<br />

radi nje same. Bila je dokaz da joπ ima dobrih ljudi, a taj<br />

nam je dokaz itekako bio potreban. Bila je k tome joπ i<br />

hrabra, ta dobra starica … Nije samo jedan straæar znao<br />

biti prema njoj grub, … ali ona je bila uporna … Ali eto,<br />

sad nema starice veÊ gotovo mjesec dana. … Netko ga<br />

od nas zapita zna li πto je sa staricom koja nam je dolazila<br />

nedjeljom. ‘Otegla je!’ kaæe straæar. Taj nas odgovor<br />

pogodi, nekako kao da nismo raËunali da Êe starica<br />

jednog dana umrijeti. ... Netko na to isplete minijaturni<br />

vijenac od kamilice … i napiπe na komadiÊ bijele krpe<br />

‘Dobroj bakici od ljudi iza æice’, pa objesi vijenac iznad<br />

naπih sobnih vrata. Poslije toga viπe nije bilo dobrih bakica,<br />

bila je jedna jedina, a nje viπe nije bilo.fl<br />

Kao jedini koji je bio u logoru od poËetka, pa do<br />

proboja 1945, poslije rata je Miller bio u komisiji za logor<br />

Jasenovac. Pokazivao je mjesta na kojima su bile<br />

masovne grobnice, upisivao ih na kartu, izvjeπtaj slao<br />

Komisiji u Beograd s obeÊanjem da im je i dalje na<br />

raspolaganju. «Nikad na to nisam dobio odgovor, niti je<br />

komisija ikad viπe posjetila Jasenovac. Kad danas razmiπljam<br />

o tome, nije mi jasno kamo su nestale sve te<br />

karte i podaci ©to je komisija uopÊe uËinila sa svim tim<br />

dokumentima U ime svih majki i otaca, braÊe i sestara,<br />

svih drugova, i svih vjera i narodnosti, ne dopustite da ih<br />

ikad zaboravimo, jer svaka je ærtva Jasenovca vrijedna<br />

naπega spomena!fl<br />

Erwin Miller: Izabran za umiranje<br />

(Durieux i Otvoreni kulturni forum, 2004.) str. 154<br />

Naslovnica knjige Erwina Millera<br />

“Izabran za umiranje”<br />

Poslije uspjeπnog bijega i kratkog oporavka meappleu partizanima,<br />

Miller se vraÊa u svoje Vinkovce. «Moæda neÊu<br />

naÊi ni jednog od mojih starih drugova i poznanika, koji<br />

bi bio vrijedan da mu se javim, da ga zagrlim i izljubim,<br />

da ga prihvatim kao zamjenu za moje najbliæe, koje sam<br />

ostavio u jasenovaËkom blatufl<br />

VeÊ na putu kuÊi je doπao u iskuπenje da ispuni ili ne<br />

ispuni obeÊanje dato sebi samome - obeÊanje da se neÊe<br />

osveÊivati. «… Pritom sam se pitao bi li i neki drugi logoraπ<br />

na mome mjestu uËinio isto. Bi li uhvaÊenog<br />

ustaπu, koji je bio u Jasenovcu, pustio na slobodu Ali,<br />

Æidovi u Koprivnici<br />

Katalog izloæbe Muzeja grada Koprivnice odræane 31. oæujka do 30. lipnja 2005.<br />

Koprivnica 2005, str. 119<br />


nisam li odluËio da se neÊu osveÊivati, nego da Êu dokazati<br />

da sam bolji … Isto tako, samo mjesec dana nakon<br />

mog bijega iz logora, doveo sam kuÊi njemaËkog zarobljenika.<br />

Kaæem Anici neka mu dade par hlaËa i koπulju,<br />

ali i neπto donjeg rublja i cipele. … Anica ostade bez<br />

rijeËi. ‘JuËer su ti pobili obitelj, a ti sad u kuÊu dovodiπ<br />

njemaËkog zarobljenika i joπ ga oblaËiπ’ Kako sam joj<br />

mogao reÊi da sam se zavjetovao da se neÊu osveÊivati<br />

Jer, kamo Êe ËovjeËanstvo stiÊi, ako Êemo i dalje æivjeti<br />

s mrænjom u srcufl<br />

S dvadeset godina Erwin Miller je ostao sam. Æivot je<br />

morao iznova zapoËeti sa slikama Jasenovca, Stare<br />

Gradiπke, strijeljanja koje je Ëudom preæivio, koæare,<br />

umiruÊih, slikama iæivljavanja, muËenja, nemoÊi, zauvijek<br />

utisnutim u duπu. U takvoj duπi za mrænju, jednostavno,<br />

nije ostalo mjesta. «Ja, Erwin Miller, bivπi logoraπ logora<br />

Jasenovac, vratio sam se 25.travnja 1945, u moje rodno<br />

mjesto, i sad sjedim na mom stupu, na mene pada<br />

moja kiπa i gledam moj park. … Gledam moje nebo i<br />

osjeÊam da je ono samo moje nebo, s kojeg me gleda<br />

tisuÊu Ëlanova moje obitelji i Ëeka da u njihovo ime<br />

kaæem koju rijeË. Da, u njihovo ime i radi njih sam ovo<br />

pisao.fl<br />

Poslije godina protkanih i nekim drukËijim uspomenama,<br />

æivotnim iskustvom i znanjem, Miller je zapisao<br />

zatoËeniËka sjeÊanja. «Ove redove piπem Ëetrdeset godina<br />

nakon πto sam s grupom Æidova iz Vinkovaca otpremljen<br />

u logor Jasenovac. Bilo mi je tada 17 godina i<br />

nisam sasvim shvaÊao teæinu situacije u kojoj sam se<br />

naπao. … Danas ove retke piπem za sve one koji ili nisu<br />

znali, ili su zaboravili πto se dogaapplealo u logorima<br />

Jasenovac i Stara Gradiπka. Ja sam tome bio svjedok.fl<br />

«... ovako zaËuappleujuÊe i precizno obilje sjeÊanja nakon<br />

toliko proteklih godina najvjerojatnije objaπnjava podatak<br />

koji nam daje sam autor.fl, kaæe u pogovoru Zora<br />

Dirnbach koja je knjigu i uredila, i nastavlja, «PiπuÊi joπ u<br />

Jasenovcu pisma mrtvoj majci, zauvijek je utisnuo u<br />

sjeÊanje slike koje viπe nije mogao, a niti je htio zaboraviti.<br />

Nakon mnogo godina pretvorile su se u graappleu, iz<br />

koje je nastala ova jedinstvena knjiga.fl<br />

Jasminka Domaπ, prva osoba kojoj je tekst dospio u<br />

ruke, smatra da «istina koju je izrekao Erwin Miller, bivπi<br />

zatoËenik logora, svjedoËi o zlu koje nije bezimeno, o<br />

uæasima Jasenovca s kojima se treba suoËiti kako ne bi<br />

bili ponovljeni, ni ova mladost danas prevarena.fl<br />

Dolores Bettini<br />

Djelatnost æidovske zajednice u Koprivnici zapoËinje neπto prije 1800. doseljavanjem<br />

Ëetiri æidovske obitelji na obronke obliænje Crne gore i zavrπava u noÊi od 22/23.<br />

srpnja 1941, kada su gotovo svi koprivniËki Æidovi (Æidova je u Koprivnici 1857. bilo<br />

119, a 1940. 358) odvedeni u logore. Meappleutim, ostali KoprivniËanci su bili svjesni æidovskih<br />

zasluga za svoj grad i poslije 1945. Dva lijeËnika, Kreπimir ©varc i Albert<br />

Heinrich odluËili su da nastave lijeËiti i pomagati tisuÊama novih stanovnika Koprivnice<br />

da doappleu na svijet. Danaπnji graappleani nisu zaboravili ni to da su osnove na kojima<br />

je izgraappleena industrijska Koprivnica izgradili upravo Æidovi, a to je kompleks Danice i<br />

Uljare i joπ kojeπta drugo u osnovnoj proizvodnji i kulturnoj nadgradnji.<br />

Ta simpatija jasno je pokazana 28. listopada 2004. u okviru Dana Koprivnice, Ëime<br />

je opet na neki naËin ponovljena veËer æidovske glazbe i plesa grupe Or Haπemeπ 3.<br />

studenog 2000. u Domoljubu. Na toj veËeri 2000. prireappleena je mala izloæba judaike<br />

od predmeta koji se Ëuvaju u Muzeju. Tada se i poËelo razmiπljati o izloæbi, za koju je<br />

izuzetno zanimanje pokazao struËni tim Centra za æidovsku umjetnost iz Jeruzalema<br />

na Ëelu s dr. Alizom Cohen-Mushlin, te su eksponati Muzeja grada Koprivnice uz koprivniËku<br />

sinagogu i koprivniËko groblje uvrπteni u indeks æidovske umjetnosti u svijetu.<br />

Marljivim radom muzealaca Ëetiri i pol godine poslije prireappleena je u prizemlju<br />

Gradskog muzeja Koprivnice vrijedna izloæba na kojoj je predstavljeno 326 izloæaka<br />

vezanih uz Æidove, koji su svi inventarno iskazani u Katalogu, a prema izjavi<br />

prireappleivaËa neki predmeti nisu mogli biti izloæeni zbog oskudice prostora za izlaganje.<br />

Reprezentativan broj izloæaka, od kojih su mnogi prezentirani kao fotografije, ukazuje<br />

da se uspjelo saËuvati izvanredno mnogo predmeta vezanih uz Æidove u Koprivnici.<br />

ZahvaljujuÊi veterinaru dr. Leanderu BrozoviÊu (Ëija je sestra bila udana za uglednog<br />

gradonaËelnika i pravnika dr. Branka ©varca) u Koprivnici se Ëuvalo sve πto je ostalo<br />

od njihova æivota. OËuvani su i æidovski obredni predmeti koji su preæivjeli Drugi svjetski<br />

rat zakopani u zemlji.<br />

Projekt organizacije izloæbe vodio je prof. Draæen ErneËiÊ, dok je izloæbu uspjeπno<br />

oblikovala ravnateljica Muzeja Draæenka JalπiÊ-ErneËiÊ. Oni su pozvali na suradnju sve



graappleane Koprivnice, pa su na izloæbi prezentirani brojni<br />

predmeti iz zbirke dr. Kreπimira ©varca, dr. Branka<br />

Heinricha i dr. Milivoja KovaËiÊa, ali i eksponati Josipa<br />

Milhofera iz Tel Aviva i Filipa Eisenstädtera iz Stocholma,<br />

i brojnih muzejskih ustanova, a financijski, i dakako<br />

medijski, izloæbu i katalog pomogli su Ministarstvo kulture<br />

Republike Hrvatske, Grad Koprivnica, Muzej grada<br />

Koprivnice, Æidovska opÊina Koprivnica i Foto Milan iz<br />

Koprivnice. Izloæba je postavljena uz intenzivnu suradnju<br />

dr. Kreπimira ©varca, koji je ujedno predsjednik nedavno<br />

obnovljene æidovske opÊine u Koprivnici.<br />

Za razliku od izloæbe koja teËe kronoloπki materijal je<br />

u katalogu obraappleen tematski. To je omoguÊilo da se najvaænijim<br />

temama posveti najveÊa pozornost. Draæen<br />

ErneËiÊ napisao je Ëlanak Novi prilozi za povijest koprivniËkih<br />

Æidova, ukazavπi i na vaæne oËuvane normativne<br />

akte koprivniËke æidovske opÊine. Dr. Kreπimir<br />

©varc osvrnuo se na Holokaust u Koprivnici navodeÊi<br />

imena ubijenih, imena onih koji nisu bili deportirani i<br />

popis spaπenih iz logora. Draæenka JalπiÊ-ErneËiÊ prikazala<br />

je gradnju sinagoge i njezinu strukturu, a obradila<br />

je znaËenje oËuvanoga æidovskog groblja, koje je dio<br />

nepokretne spomeniËke baπtine Koprivnice, ali i sje-<br />

Êanje na istaknute Æidove u gradu. Treba spomenuti da<br />

je radionica za papir i koæu Hrvatskog restauratorskog<br />

zavoda obnovila oπteÊene graappleevne nacrte, pa je stoga<br />

moguÊe u detalje pratiti nacrte za izgradnju hrama. O<br />

arhitektu Slavku Löwyju (Koprivnica, 1904 - Zagreb,1996)<br />

piπe dr. Darja RadoviÊ-MaheËiÊ, Ëija je doktorska<br />

disertacija vezana uz æivot i rad tog istaknutog<br />

arhitekta, a svoje sjeÊanje o njemu iznio je i dr. K. ©varc.<br />

Mislim da posebno vrijedan materijal pruæaju Prilozi za<br />

biografski leksikon koprivniËkih Æidova, koji su radili dr.<br />

K. ©varc, D. JalπiÊ-ErneËiÊ i D. ErneËiÊ. Na tom leksikonu<br />

treba dakako dalje raditi, jer neke osobe nisu u<br />

njega uvrπtene, kao πto je to npr. inæ. Selinger, koji je<br />

gradio barake za bolnicu u Petrovoj gori tijekom Drugog<br />

svjetskog rata. Isti autori objavili su i popis vjerskih duænosnika<br />

æidovske opÊine u Koprivnici i druge dodatne<br />

ABECEDNI POPIS AUTORA I PREGLED SADRÆAJA U<br />

Novom Omanutu br. 60-69.<br />

priloge koji mogu obogatiti spoznaju o tamoπnjim<br />

Æidovima, a nije izostala od iste skupine izraappleena i bibliografija<br />

radova o koprivniËkim Æidovima. Tek nakon<br />

toga slijedi katalog, zapravo inventar izloæaka, gdje se<br />

grupiraju izloπci vezani uz arhitekturu, gospodarstvo,<br />

diplome, dopisnice i pisma, pozivnice, programi, prigodnice,<br />

osmrtnice, rukopisi i dokumenti uz odreappleene<br />

liËnosti, knjige, Ëasopisi i novine, obredni predmeti, te<br />

viπe od sto pedeset fotografija vezani uz æivot i rad æidovskih<br />

obitelji u Koprivnici. Katalog je prepun dobro<br />

odabranih i struËno izraappleenih slika i fotografija.<br />

U svakom sluËaju izloæba, a i katalog, zavreappleuju posebnu<br />

paænju i pohvalu. Stvorena je odliËna osnova za<br />

pisanje interdisciplinarne knjige o Æidovima u Koprivnici.<br />

Æidovi su utjecali na druπtveni, politiËki i gospodarski,<br />

a osobito na industrijski æivot grada i bili su zastupljeni<br />

u svim ustanovama javnog æivota, osobito u<br />

Gradskom poglavarstvu, Gradskoj bolnici i zabavnom<br />

æivotu, pa je i prinos kantora Leona Wolfensohna muziËkom<br />

razvoju, a Milana Grafa sportskom i muziËkom<br />

æivotu Hrvatske vrlo znatan. Doπavπi iz Maapplearske i<br />

Austrije koprivniËkim Æidovima Aπkenazima pridruæile<br />

su se i 1919. i Ëetiri obitelji Sefarda iz Bosne i svi su oni<br />

zajedniËki utjecali na razvoj Koprivnice, koja je srediπte<br />

Æidova za Ëitav kraj, pa su prema Koprivnici gravitirali i<br />

ludbreπki, kriæevaËki, bjelovarski i appleurappleevaËki Æidovi.<br />

Izloæba, a i ovaj Katalog, kao djelo trajne vrijednosti u<br />

konaËnici nastoje vratiti dug maloj æidovskoj zajednici<br />

koja je mnogo dala Koprivnici. Onaj tko hoÊe vidjeti<br />

moæe to sada i prepoznati i priznati. Koliko su vrijedni<br />

potencijali izgubljeni Holokaustom!<br />

Katalog je u Koprivnici predstavljen u Gradskoj vijeÊnici<br />

21. travnja 2005. pred punom dvoranom, a na<br />

poËetku je i gradski naËelnik MrkπiÊ iskazao Æidovima<br />

mnogo lijepih rijeËi.<br />

Mira Kolar-DimitrijeviÊ<br />

OSTALI AUTORI U OVOM BROJU<br />

NEDA WIESLER dipl. oec. i diplomantica baletne<br />

πkole. Osnivateljica i voditeljica plesne grupe Or<br />

Haπemeπ zajednice Æidovskih opÊina Hrvatske, s kojom<br />

postiæe sve znatnije uspjehe u zemlji i u inozemstvu.<br />

Aktivistkinja i Ëlanica VijeÊa ÆOZ, voditeljica administracije<br />

i Ëlanica Upravnog odbora kulturnog<br />

druπtva Miroslav ©alom Freiberger.<br />

MILA AJZEN©TAJN - STOJI∆ magistra farmacije,<br />

dugogodiπnja aktivistkinja ÆOZ. Nakon umirovljenja<br />

piπe pripovijetke, crtice i novele o vlastitim doæivljajima<br />

i Ëlanovima svoje obitelji, koje svojim sadræajima<br />

osvjeæuju Ha-Kol i naπ list.<br />

ILJA E(H)RENBURG popularni ruski prozaist (1891-<br />

1967) omiljeli pisac romana, pripovijetki i putopisa.<br />

Boravio je i u Zagrebu. U nas je razmjerno mnogo<br />

prevoappleen, pogotovo tridesetih i Ëetrdesetih godina<br />

minuloga stoljeÊa.<br />

ZORA DIRNBACH knjiæevnica, novinarka i publicistkinje,<br />

dugogodiπnja urednica RTZ. Autorica mnogobrojnih<br />

TV emisija, radio-drama, filmskih scenarija<br />

(Deveti krug) te romana Dnevnik jednog Ëudoviπta i<br />

Kao mraz te zbirke modernih apokrifnih priËa<br />

Kainovo nasljeapplee.<br />

ZLATKO GLIK dugogodiπnji zagrebaËki novinar i<br />

publicist, urednik u najËitanijim zagrebaËkim dnevnicima<br />

i u Radio-Zagrebu, autor brojnih uvodnika,<br />

privrednih komentara, feljtona i reportaæa.<br />

DOLORES BETTINI studirala filozofiju i knjiæevnost,<br />

Ëlanica redakcije naπeg lista, revna suradnica glasila<br />

ÆOZ, objavila knjigu Kabala - stvaranje svijeta koja<br />

nailazi na vrlo povoljan odjek i pohvalne ocjene.<br />

MIRA KOLAR - DIMITRIJEVI∆ doktorica povijesno<br />

- gospodarstvenih znanosti. Niz godina na Filozofskom<br />

fakultetu u Zagrebu bila je voditeljica Studija za<br />

druπtvenu povijest novoga vijeka. Autorica mnogobrojnih<br />

znanstvenih i struËnih radova, a u izdanju<br />

naπeg Kulturnog druπtva objavila je 1998. knjigu<br />

Druπtvo ËovjeËnosti u Zagrebu 1846-1946.<br />

AJZEN©TAJN - STOJI∆, MILA, Klarine granice.<br />

2003, 61, str. 11-12. - Nenagraappleena pri-<br />

Ëa s Bejahada 2001. o uspjelom bijegu iz Sarajeva<br />

u Rim tijekom Drugoga svjetskog rata.<br />

AJZEN©TAJN - STOJI∆, MILA, Nokturno.<br />

2004, 67, str. 10. -SjeÊanje na pijanisticu<br />

Pepu iz Lavova.<br />

ALHADEFF, LEON, Integrizam protiv demokracije.<br />

2004, 63, str. 7-8. Iz Los muestros,<br />

br. 50/2003. Prijevod s francuskog Jagoda<br />

SmiljaniÊ.<br />

ALTMANN, FERDINAND, O izloæbi u “Muzeju<br />

M” o Æidovima iz Mistelbacha. 2004, 62,<br />

str. 7-8. Iz donjoaustrijskog Ëasopisa za kulturu<br />

Morgen prevela Ljerka MagdiÊ. - O pogromu<br />

1337. i ponovnom protjerivanju Æidova<br />

1938. godine.<br />

AMSELEM, ARMAND, Putovanje sir Mosèsa<br />

Montefiorea u Maroko. 2004, 63, str. 9. Iz<br />

Los muestros, br. 50/2003. Prijevod s francuskog<br />

Jagoda SmiljaniÊ. -Putovanje M. Montefiorea,<br />

(Livorno, 1784 - Ramsgate, 1885.) u<br />

Maroko 1864. gdje je izdan dekret o zaπtiti<br />

marokanskih Æidova.<br />

ARBELL, MORDECHAI, Æidovska zajednica<br />

Valone i njena uloga na Jadranu. 2003, 61,<br />

str. 7-8. Iz tromjeseËnika Los Muestros, br.<br />

51/2003, prijevod Nenad VasiljeviÊ.<br />

ASCH, SCHALOM, (Aπ, ©alom), Seoski cadik.<br />

2004, 62, str. 3. -Pripovijest o seoskom cadiku<br />

(svetom mudracu) u Poljskoj. Prijevod s njemaËkog<br />

Berta Postruænik.<br />

AVINERI, SHLOMO, Herzlov cionizam: povijesne<br />

analize i politiËka vizija. 2004, 66, str. 1-<br />

3. Prijevod Ljerke MagdiÊ iz Jerusalem Posta,<br />

26/2004.<br />

BEK, ELDAD, Stara i zloËesta Europa. 2004,<br />

66, str. 5-6. Iz lista Yediot Ahronot, 16/<br />

2004. prevela Sonja Makek Bar-Sela.) -O suvremenom<br />

antisemitizmu<br />

BETTINI, DOLORES, Chaim Potok. 2004,<br />

65, str. 3-6. -Nekrolog romanopiscu, filozofu,<br />

povjesniËaru, teologu i dramaturgu. (1929-<br />

2002)<br />

BOGDANI∆, NEVEN, Najpoznatiji fiziËar<br />

svoga vremena. 2004, 63, str. 1-2. -Uz 125.<br />

obljetnicu roappleena Alberta Einsteina.<br />

BOGDANI∆, NEVEN, Hod po mukama<br />

Mandeljπtamovih. 2004, 66, str. 10-11. -Uz<br />

70. godiπnjicu prvog uhiÊenja ruskog knjiæevnika<br />

Osipa Mandeljπtama (Varπava, 1891 -<br />

Vladivostok, 1938).<br />

BO©KOVI∆ - STULLI, MAJA, Æidovski studiji<br />

u Tübingenu. 2003, 60, str. 9. -O radu<br />

Instituta Ludwig Uhland na istraæivanju zajedniËkog<br />

æivota Æidova i krπÊana uz konkretizaciju<br />

tema kojim se bave njegovi suradnici.<br />

BRAUN, JOACHIM, Æidovske pjesme Dmitrija<br />

©ostakoviÊa. 2004, 67, str. 4-7. Prijevod<br />

s engleskog Branko PoliÊ.<br />

BREYER, MIRKO, Glas srca i savjesti - Jedna<br />

ispovijest. 2004, 63, str. 14. Pretiskano iz<br />

Obzora 1922.<br />

BU©MAN, SVJETLANA, Nesanica. 2004,<br />

65, str. 13 -Nenagraappleena priËa s Bejahada<br />

2003. AutoriËino sjeÊanje na posjet Izraelu,<br />

nakon povratka u Novi Sad postaje svjesna Ëinjenice<br />

da je Izrael postao njezina druga<br />

domovina.<br />

CAPUTO, LIDIA, S Rebekom na izvoru nade.<br />

2004, 64, str. 10-11. -Prijevod uvoda za talijansko<br />

izdanje romana Rebeka Jasminke<br />

Domaπ.<br />

DOMA©, JASMINKA, Istambul 2003. 2003,<br />

61, str. 1.<br />

E(H)RENBURG, ILJA, S mokrim ruËnikom.<br />

2005, 68, str. 14-15. Prijevod Ljerke MagdiÊ.<br />

-Iz djela koje je izaπlo pod naslovom Visum der<br />

Zeit. Izd. Paul List Verlag, Leipzig 1929.<br />

E(H)RENBURG, ILJA, Reb Jossele i Hasidi iz<br />

Braclava. 2005, 69, str. 10-11. »lanak iz<br />

knjige Visum der Zeit, Leipzig 1929. Prevela<br />

Ljerka MagdiÊ. -O poljskim Æidovima hasidima.<br />

FRASER, GILES, Razapet odlukom carstva.<br />

2004, 63, str. 13. Iz Guardiana, veljaËa<br />

2004. prevela Mira Hadji-RistiÊ Altarac, a<br />

izjavu iz Die Gemeinde, oæujak 2004. prevela<br />

Ljerka MagdiÊ. - O filmu Mela Gibsona Muka<br />

Kristova. U prilogu zajedniËka izjava kardinala<br />

Lustigera i predsjednika WJC Singera Filmom<br />

Mela Gibsona Katolici i Æidovi ne æele se dati<br />

obmanuti.<br />

FREIDKIN, MARK, Iz uspomena æidovskog<br />

nadniËara. 60, str. 13-15. Iz praπkog Æidovskog<br />

godiπnjaka 5763 (2002-2003) prevela<br />

Milada Brod-Haπpl -Prikaz æivota M. Freidkina,<br />

roappleenog 1953. u Taldæikskom Lenjinabadu,<br />

ruskog knjiæevnika koji je preæivljavao radeÊi<br />

razliËite fiziËke poslove i ulomak koji se odnosi<br />

na njegov æivot posije 1984.<br />

FROHMANN, GÜNTHER, Mjesta uspomena.<br />

Schönbergova kuÊa u Mödlingu oæivljena<br />

obnovom vrta. 2004, 62, str. 8. Iz Ëasopisa<br />

Morgen prevela Ljerka MagdiÊ. -Vrt obnovljen<br />

u Jugendstilu 2002.<br />

GEIGER, HANS-ULRICH, Vivilin - Æidov iz<br />

Berna. 2004, 62, str. 1-2. Iz ZAK-a, sv. 58,<br />

2001, br. 4, prevela Ljerka MagdiÊ. -O povelji<br />

od 14. kolovoza 1294. koja sadræi inventar<br />

konfisciranog blaga Æidova Vivilina.<br />

GLAVA©, SUZANA, Iz ostavπtine Vita Morpurga<br />

(Split, 1913 - Bari, 2001). 2004, 64,<br />

str. 7-8. -O æivotu talijanskog slavista.<br />

GLAVA©, SUZANA, Povodom talijanskog<br />

prijevoda knjige NosaË Samuelia Isaka Samokovlije,<br />

izd. Giuntina, Firenza 2002. 2004, 64,<br />

str. 11-12. Prevela i uredila Marija Tita Leto.<br />

GLAVA©, SUZANA, Palestina 1927. na fotografijama<br />

Luciana Morpurga. 2004, 64, str.<br />

12-13. -Povodom izaπle monografije Palestina<br />

1927, izd. Ugo Bozzi, Rim 2002.<br />

GODLAR, JELA, Uljez. 2004, 63, str.10-11.<br />

-PriËa o susretu Vide sa sinom ustaπe<br />

GOLDSTEIN, SLAVKO, Logor lijepa imena.<br />

2004, 66, str. 6-9. -»etvrto poglavlje iz rukopisa<br />

memoarsko-historiografske knjige “1941”<br />

o logoru Danica kraj Koprivnice.<br />

GOTTLIEB, HINKO, ©uma. Tri pjesme za<br />

hamiπa asar biπvat. 2003, 61, str. 13.<br />

GRAY, BETHYANNE, Irene Harand - prorok<br />

svoga doba. 2004, 62, str. 4-6. Iz<br />

dvomjeseËnika Midstream, 9-10, 2000. preveo<br />

Nenad VasiljeviÊ. -O æivotu Austrijanke I.<br />

Harand, (1900-1975), borca protiv rasizma,<br />

bijede i rata.<br />

GRÜNER, TEODOR, Nacrt grada Nippura u<br />

Sumerskoj dræavi. 2003, 60, str. 1-2. -Prikaz<br />

plana grada Nippura na glinenoj ploËi s klinastim<br />

pismom koja je pronaappleena joπ 1889-<br />

1900.<br />

GUGGENHEIM, RAYMOND M., Elzas - πtetl<br />

Europe. 2005, 68, str. 2-3. Iz Ëasopisa<br />

Jüdische Kulturbühne, br. 1/2003. prevela<br />

Ljerka MagdiÊ. -Povijest elzaπkog æidovstva.<br />

GUGGENHEIM, RAYMOND M., Slika Æidova<br />

u srednjem vijeku. 2005, 68, str. 3-4. Iz Ëasopisa<br />

Jüdische Kulturbühne, br. 1 od 2003.<br />

prevela Ljerka MagdiÊ.<br />

HENNENBERG, BEATE, O profesoru kompozicije<br />

i skladatelju Richardu Stoehru. (BeË,<br />

1874. - Montpellier, 1967). 2004, 62, str. 9.<br />

Iz Ëasopisa Morgen prevela Ljerka MagdiÊ.<br />

JERGOVI∆, MILJENKO, Praπka ulica. 2003,<br />

60, str. 15. -Pjesma posveÊena sinagogi u<br />

Praπkoj ulici.<br />

KABI∆, SLAVIJA, Armin A. Wallas (Villach,<br />

21. travnja 1962 - Caorle, 30. svibnja 2003).<br />

2003, 60, str. 7-8. -Biografija A.A. Wallasa,<br />

austrijskog knjiæevnog povjesniËara, germanista,<br />

judaista i urednika brojnih izdanja koji se<br />

bave æidovskim temama).<br />

KALMAR, ROBERT (R.K.), Elzas - pokrajina<br />

æidovske tradicije. 2005, 68, str. 1. Iz beËkog<br />

dvomjeseËnika Illustrierte Neue Welt prevela<br />

Ljerka MagdiÊ.<br />

KNEÆEVI∆, SNJE©KA, O identitetu i misiji<br />

europskoga æidovstva. 2003, 60, str. 2-4. -Obrana<br />

teze da je europsko æidovstvo nosilac<br />

vaænog dijela æidovske povijesti, jer tek udjelom<br />

ovog dobiva svoju svjetsku vaænost.<br />

KOCH, RITA, Edith Stein piπe pismo papi.<br />

2003, 60, str. 16. Iz Die Gemeinde, BeË, travanj,<br />

2003 prevela Ljerka MagdiÊ. -Pismo docentice<br />

na njemaËkom institutu za znanstvenu<br />

pedagogiju na Collegium Marianum u Münsteru<br />

papi od 12. travnja 1933.<br />

14



KRAMER, THEODOR, Istina je, niπta mi se<br />

nije desilo. Prijevod Ljerka MagdiÊ. 2004, 62,<br />

str.6 -Pjesma.<br />

LACKOVI∆, ZLATKO, Æidovi i Nobelova nagrada<br />

s posebnim osvrtom na ekonomiste.<br />

2003, 60, str. 9-12.<br />

LACKOVI∆, ZLATKO, Æidovi nobelovci s posebnim<br />

osvrtom na fiziËare. 2004, 63, str. 2-7.<br />

LEBL, ÆENI, Dr Erih-Eliπa SamlaiÊ (Zemun<br />

1913 - Jasenovac 1944). 2004, 67, str. 1.<br />

LEBL, JENNIE, Moses Lopez Pereira - barun<br />

Diego d’Aguilar (Oko 1700 - London 1759).<br />


LEBL, JENNIE, Leopold Pavle Lebl prehercijanski<br />

cionist, beogradski roappleak dr. Theodora<br />

Herzla. 2005, 69, str. 4-8.<br />

LISCIA BEMPORAD, DORA, Firenca - nastanak<br />

i razaranje jednog geta. 2004, 64, str.<br />

6-7. Iz publikacije Michaela Luzzatija Æidovski<br />

geto - povijest jednog ograappleenog naroda, izd.<br />

Giunti Berbéra, Firenze, 1987. preveo<br />

Branko PoliÊ. -Geto od 1571-1848.<br />

LOKER, CVI, Akcija u Turskoj 1909-1910.<br />

2003, 61, str. 6. -o pothvatu predsjednika æidovske<br />

opÊine u BeËu. Austrijsko-æidovska akcija<br />

u Turskoj 1909-1910. povodom aneksije<br />

Bosne i Hercegovine.<br />

LOKER, CVI, Iz moje kabalistiËke biljeænice -<br />

Citati Aπera Laemmleina i Barucha d’Arezza.<br />

2004, 62, str. 11.<br />

LOKER, CVI, Æidovske naseobine u Furlaniji -<br />

julijskoj Veneciji. 2004, 64, str. 16-17.<br />

LOKER, CVI, Kako je doπlo do Haπomer<br />

Hacaira, 2004, 65, str. 14 - spomen na djelatnost<br />

æidovskih omladinaca u Zagrebu 1931.<br />

i list Medura<br />

LOKER, CVI, Prije 100 godina u Osijeku -<br />

visokoπkolci i akademiËari. 2004, 66, str. 12.<br />

LOKER, CVI, Nobelove nagrade i historiografski<br />

nazori. Kulturni dogaappleaji u Jeruzalemu<br />

prosinca 2004. i na poËetku 2005. godine.<br />

2005, 68, str. 19.<br />

LOSSAU, NORBERT, Dræava znanosti na<br />

Bliskom istoku. 2005, 68, str. 7-8. Iz beËkog<br />

Die Gemeinde, studeni 2003. priredila u skra-<br />

Êenoj verziji dr. Nada Rajner. -O izraelskim<br />

znanstvenim institucijama.<br />

LUKEÆI∆, IRVIN, RijeËki Æidovi i Holokaust.<br />


LUZZATI, MICHELE, RijeË geto roappleena je u<br />

Veneciji. 2004, 64, str. 4-5. -Izvadak iz knjige<br />

Æidovski geto - povijest jednog ograappleenog naroda,<br />

izd. Giunti Barbéra, Firenza 1987.<br />

Prevela Suzana Glavaπ.<br />

MATKOVI∆, KATJA, Telegram. 2004, 63,<br />

str. 12. -Nenagraappleena priËa s Bejahada 2003.<br />

o ratu 1991.<br />

MENTGEN, GERT, Dva srednjovjekovna<br />

Rothschilda u Elzasu. Æidovi iz Strasbourga -<br />

Vivelin Riapplei i Simon iz Deneuvrea. 2005, 68,<br />

str. 4-6. Iz Ëasopisa Jüdische Kulturbühne prevela<br />

Ljerka MagdiÊ.<br />

MEYSELS, LUCIAN O., Hanibal ne smije<br />

umrijeti. Koliko su bile prisne veze izmeappleu<br />

Kartage i drevnog Izraela. 2003, 61, str. 8-9.<br />

Iz dvomjeseËnika Illustrierte Neue Welt, svibanj<br />

2003. preveo Branko PoliÊ.<br />

MEYSELS, LUCIAN, Plecl ne smije nestati.<br />

2005, 68, str. 6-7. Iz dvomjeseËnika Illustrierte<br />

Neue Welt, 2003/2004. preveo Branko<br />

PoliÊ. -Pariπka æidovska Ëetvrt, bogata tradicijom,<br />

nalazi se u opasnost da odumre.<br />

MOMIGLIANO, ARMANDO, Æidovi Italije.<br />

2004, 64, str. 1-4. Iz francuskog Ëasopisa<br />

L’Eclat prema prijevodu Patrizije Farazzi priredio<br />

Branko PoliÊ.<br />

MONTILJO, MIHAEL-MI©O, Pola stoljeÊa<br />

Mjeπovitog pjevaËkog zbora Lira. 2004, 67,<br />

str. 8-9.<br />

MORPURGO, VITO, U spomen na Veru<br />

Alberti i na velikane njene loze. 2004, 64, str.<br />

8-9. Prevela s talijanskog Suzana Glavaπ. -O<br />

Veri Alberti, odvjetku ugasle splitske obitelji<br />

firentinskog i gibelinskog porijekla.<br />

PHILIPS, MELANIE, Moæe li se Izrael izvuÊi<br />

2004, 65, str. 9-11. Iz britanskog Ëasopisa<br />

Prospect prevela Mira Altarac Hadji-RistiÊ. -<br />

Vatrena zagovarateljica Izraela posjeÊuje<br />

zemlju kako bi razgovarala sa starijim Likudovim<br />

duænosnicima.<br />

POGRUND, BENJAMIN, Jedna psovka viπe.<br />

2005, 69, str. 10. »lanak iz Guardiana, listopad<br />

2004. prevela Mira Hadji-RistiÊ Altarac. -<br />

O apartheidu u Juænoj Africi i cionizmu u<br />

Izraelu.<br />

POLI∆, BRANKO, Uz prvo desetljeÊe Novog<br />

omanuta. 2003, 60, str. 1. -RijeË glavnog<br />

urednika.<br />

POLI∆, BRANKO, Sablasna groteska u predvorju<br />

smrti. 2005, 68, str. 8-9. -Uz ljubljansku<br />

premijeru 29. studenog 2004. Car Atlantide<br />

Viktora Ullmanna.<br />

POLI∆, BRANKO, Offenbachovske vile - brodarice<br />

- iz Ljubljanice. 2005, 68, str. 10-11.<br />

-Osvrt na Rajnske brodarice izvedene u<br />

Ljubljani 13. sijeËnja 2005.<br />

PRESSER, ELLEN, Strastveni istraæivatelj i<br />

veliki maπtalac. 2004, 62, str. 10. Iz Illustrierte<br />

Neue Welt , rujan 2003. prevela Ljerka<br />

MagdiÊ. -Uz smrt Leona Urisa (1924-2003).<br />

RONTE, DIETER - KLEISTL, THOMAS,<br />

Ljudi koji su preæivjeli 1945-1995, izloæba Eve<br />

Choung-Fox, 2004, 65, str. 12-13. Prevela<br />

Ljerka MagdiÊ. -Autorica je u razliËitim zemljama<br />

intervjuirala 241 osobu koje su preæivjele<br />

Drugi svjetski rat, uz sudjelovanje 241 osoba<br />

pedeset godina mlaappleih koje svojim pitanjima<br />

potpomogoπe zanimljivost intervjua.<br />

SAMLAI∆, ELI©A (HIRE), Iz ciklusa Stihovana<br />

muzika: Jazz, Andante i Violina. 2004, 67,<br />

str. 1.<br />

SAMLAI∆, ELI©A, Centar na periferiji. 2004,<br />

67, str. 2-3. -Zagreb je uoËi Drugog svjetskog<br />

rata postao centar æidovstva u Europi.<br />

SAMLAI∆, ELI©A, Je li ispravan naπ odnos<br />

prema æidovskoj narodnoj pjesmi 2004, 67,<br />

str. 3. -Prigodom zbirke Mizimrat haarec S.<br />

Rosowskoga.<br />

SAMLAI∆, ELI©A, Salomon Rossi (1570-<br />

1629). Za populariziranje jednog starog æidovskog<br />

kompozitora. 2004, 67, str. 4.<br />

SHAW, STANFORD J., Turska i Æidovi za<br />

vrijeme Drugog svjetskog rata. 2003, 61, str.<br />

2-6. Iz Los Muestros, 2003, br. 43-44.<br />

Prijevod Ljerke MagdiÊ.<br />

STREIBEL, ROBERT, Bilo je i jeste. Grad<br />

Krems i spomen na umorstvo Æidova i vrijeme<br />

nacizma - poslijeratna priËa nakon Ëetvrt stoljeÊa.<br />

2004, 62, str. 6-7. Iz Ëasopisa Morgen<br />

prevela Ljerka MagdiÊ.<br />

©POLJAR, ÆELJKO, Dva sapuna. 2004, 62,<br />

str. 10-11. -Nenagraappleena priËa s Bejahada<br />


©VOB, MELITA, Nadrabin dr. Hinko Urbach,<br />

posljednji voditelj MatiËnih knjiga zagrebaËke<br />

æidovske opÊine. 2003, 60, str. 4-6. -Iako je<br />

teæiπte stavljeno na æivot nadrabina H.<br />

Urbacha (Moravska, 1872. - Pariz, 1960), u<br />

ovom Ëlanku navedeni su rabini koji su odvedeni<br />

u Jasenovac, te objavljena tablica vjen-<br />

Ëanih u Æidovskoj opÊini Zagreb 1858-1949,<br />

te umrlih i roappleenih od 1891. do 1948/1949.<br />

TORTORA, MATILDE, »uvar osnovne<br />

πkole. 2004, 64, str. 14-15. -Nenagraappleena<br />

priËa s Bejahada 2003 o sakrivanju jednog<br />

Æidova 1944. u Rimu.<br />

T. B., Glazbene priredbe u Zagrebu u mjesecu<br />

travnju 1937. 2004, 67, str. 11. -Rediviva iz<br />

zagrebaËkog tiska 1937.<br />

WIESLER, NEDA, Ples orijentalnih Æidova -2.<br />

dio. 2003, 61, str. 9-10. -Ugraappleenost plesova<br />

naroda bliskog istoka u stvaranje izraelskog<br />

narodnog plesa.<br />

WIESLER, NEDA, Sefardski ples -1. dio. Od<br />

sulamke do flamenca. 2004, 65, str 6-9.<br />

-O poËecima sefardske kulture i æidovskoj plesnoj<br />

tradiciji<br />

YUILL, NADA, Daruvarski atentator, 2004,<br />

65, str, 1-3. -O Davidu Frankfurteru, sinu<br />

vinkovaËkog rabina, koji je u Davosu veljaËe<br />

1936. ustrijelio visokog nacistiËkog duænosnika<br />

Wilhelma Gustloffa.<br />

ZIFFER, HEINZ, Spaπavanje grËkih Æidova pod<br />

njemaËkom okupacijom. 2003, 61, str. 5-6.<br />

-Spaπavanje grËkih Æidova uz pomoÊ æidovske<br />

zajednice u Izmiru.<br />

ZWEIG, STEFAN, Osvajanje Bizanta - 29.<br />

svibnja 1453. 2003, 61, str. 1. -Iz Zvjezdani<br />

sati ËovjeËanstva.<br />

ZWEIG, STEFAN, Herzl i BeË. 2004, 66, str.<br />

3-5. Iz Die Gemeinde, lipanj 2004. preveo<br />

Vilim SolariËek.<br />

Nekadaπnja Mussolinijeva vila u Rimu - BuduÊi<br />

muzej Holokausta. 2004, 64, str. 16. Iz Die<br />

Gemeinde, svibanj 2004. preveo Branko PoliÊ.<br />

Æidovski identitet u novoj Europi. 2004, 66,<br />

str. 11-12. Prevod Mira Altarac Hadji-RistiÊ.<br />

BeË treÊeg tisuÊljeÊa - forum protiv antisemitizma.<br />

2005, 69, str. 1-3. Tekst iz<br />

Newslettera, lipanj 2004. prevela Ljerka<br />

MagdiÊ.<br />

Svijet tete Joleπ - BeË - grad Æidova. Iz predgovora<br />

izloæbi beËkog Æidovskog muzeja.<br />

2005, 69, str. 9. Iz beËkog dvomjeseËnika<br />

Illustrierte neue Welt, kolovoz-rujan 2004.<br />

preveo Branko PoliÊ.<br />

Ex libris novis<br />

ANKORI, CVI, Chestnuts of Yesteryear (Stare<br />

priËe iz juËeraπnjice). Izd. Gefen, Jeruzalem -<br />

New York. 2004, 64, 18-19. Preveo Branko<br />

PoliÊ. -Prikaz Rite Koch pod naslovom Kako<br />

je ugodno i zanimljivo uroniti u æidovsku -<br />

razorenu - povijest u Die Gemeinde travanj<br />


BETTINI, DOLORES, Kabala. Stvaranje svijeta.<br />

Bibloteka Tragovi. Nakl. CID-Nova, Zagreb,<br />

2004. 2004, 64, str. 17-18. -Prikaz<br />

Jasminke Domaπ.<br />

BRONNER, GERHARD, Zrcalom pred lice.<br />

SjeÊanja. Deutsche Verlags-Anstalt, München,<br />

2004. 2005, 69, str. 15-16. Preveo Branko<br />

PoliÊ. -Prikaz Nore Niemann u Illustrierte<br />

neue Welt, kolovoz-rujan 2004.<br />

BROOKS, ANDRÉE AELION, Æena koja je<br />

prkosila kraljevima. Æivot i vremena Doñe<br />

Gracie Nasi. Izd. Paragon Press, St. Paul, Minnesota,<br />

2002. 2003, 60, str. 16-17. Prijevod<br />

M. Altarac. -Prikaz Stevena Bowmana.<br />

CHOURAQUI, ANDRÉ, RijeË nade za svijet<br />

mira. Deset zapovijedi danas. Deset besjeda za<br />

pomirenje Ëovjeka s ljudskoπÊu. Izd. Konzor,<br />

Zagreb 2004, 63, str. 14-18. -Opπiran osvrt<br />

na knjigu i autora priredila Jadranka BrnËiÊ.<br />

DOMA©, JASMINKA, Knjiga o ljubavi - ili<br />

kako sam srela Anu Frank. Izd. Æidovske<br />

opÊine Zagreb. 2004, 67, str. 14. -Prikaz<br />

Branka PoliÊa.<br />

ENGLANDER, NATHAN, Za olakπanje<br />

nepodnoπljivih poriva. (For the Relief of<br />

Unbearable Urges). Izd Random House,<br />

2000. 2005, 69, str. 14.-15. -Prikaz Dolores<br />

Bettini.<br />

FEINBERG, ANAT, George Tabori. Izd. Deutscher<br />

Taschenbuchverlag, München, 2003.<br />

2004, 63, str. 19. Iz Ëasopisa Illustrierte Neue<br />

Welt, studeni-prosinac 2003, preveo Branko<br />

PoliÊ. -Prikaz Beate Hennenberg<br />

FREY, STEFAN, Smijeh kroz suze. Emmerich<br />

Kálmán. Jedna operetna biografija. Izd. Henschel,<br />

Berlin, 2003. 2004, 67, str. 12-14. Iz<br />

Ëasopisa Illustrierte Neue Welt, studeni-prosinac<br />

2003, preveo Branko PoliÊ. -Prikaz Beate<br />

Hennenberg<br />

GERSTEIN, EMMA, Moskovski memoari.<br />

2004, 65, str 14-15. Iz Ëasopisa Spectator,<br />

travanj 2004. Prevela Mira Altarac Hadji-<br />

RistiÊ. -Prikaz Anne Appelbaum .<br />

GIDAL, NACHUM TIM, Æidovi u NjemaËkoj.<br />

Od rimskog doba do Weimarske republike.<br />

Izd. Köneman, Köln, 1998. 2004, 62, str.<br />

14-15. -Prikaz Jasminke Domaπ.<br />

GODLAR, JELA, Proza. Izd. Gradske knjiænice<br />

Ivan Goran KovaËiÊ, Karlovac, 2003. 2004,<br />

67, str. 13-14. -Prikaz Zvonka ©undova.<br />

GRÖZINGER, ELVIRA, Kultura na jidiπu u<br />

sjeni diktatura. Israel Bercovici. Æivot i djelo.<br />

Izd. Philo Berlin, BeË 2003. Preveo B. PoliÊ.<br />

-Prikaz Renate M. Erich.<br />

HOFFER, GERDA, Jedna kuÊa u Jeruzalemu,<br />

Jeruzalem 2003. 2005, 69, str. 12-13. Preveo<br />

Branko PoliÊ. -Prikaz Dror Ben-Ziona.<br />

ISAI∆, VLADIMIR, Put prognanih. Od Mostara<br />

do Raba 1942-1943. Izd. AdamiÊ d.o.o.,<br />

Split 2003. Predgovor Predrag MatvejeviÊ.<br />

2004, 62, str. 15. -Prikaz Branka PoliÊa.<br />

KOTEL DA-DON, Æidovstvo - æivot, teologija,<br />

filozofija. Izd. Profil, Zagreb. 2005, 68, str.<br />

15-18. -Prikaz knjige i predavanje dr. Teodora<br />

Grünera u okviru djelatnosti kulturnog druπtva<br />

M. ©alom Freiberger.<br />

LEBEL JENNIE, Zavjet mrænje. Hadæ-Amin i<br />

Berlin. Cigoja πtampa, Beograd, 2003.<br />

2004, 62, str. 12. -Prikaz Julije Koπ.<br />

MAALOUF, AMIN, Kriæarski ratovi oËima<br />

Arapa. Izd. Izvor, Zagreb 2002. 2003, 61,<br />

str. 13-14. -Prikaz Dr. Teodora Grünera.<br />

MALKIN, YAAKOV, Sekularna æidovska vjera<br />

(Sekularni judaizam). Izd. Velentine Mitchell.<br />

2004, 64, str. 19. Iz Prospecta, studeni<br />

2003, prevela Mira Altarac Hadji-RistiÊ.<br />

-Prikaz Matthew Reisz.<br />

MELLER SAÏD, LINE, Alæir, jedno dijete na<br />

mukama. Izd. Raphaël. Iz Los Muestros, lipanj<br />

2003. Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz Moïsea<br />

Rahmanija<br />

NASSI, GAD; LEVI, AVNER i dr. Æidovsko<br />

novinarstvo i tiskare u osmanskom carstvu i<br />

modernoj Turskoj. Izd. Gad Nassi, Isis Press,<br />

Istambul, 2001. Iz tromjeseËnika Los Mustros,<br />

lipanj 2001. Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz<br />

Denis Ojalvo.<br />

PARIS, ERNA, Duge sjene. Istina, laæi i povijest.<br />

Izd. Prometej, Zagreb 2003. 2004, 63,<br />

str. 18-19. -Prikaz Zore Dirnbach.<br />

POLI∆, BRANKO, BeËki mjeseËnik Die<br />

Gemeinde preporuËuje nove knjige: Anton<br />

Neumayr, Hitler. Lude zamisli, bolesti - pervezije,<br />

izd. kuÊa Pichler; Matthias Kessler, Ipak<br />

moram voljeti svoga oca -ili Æivotna priËa<br />

Monike Göth, kÊeri zapovjednika koncentracionog<br />

logora u Plaszowu, Izd. Eichborn;<br />

Bertha Gumprich, Cjelovita kuharica za æidovsku<br />

kuhinju. Izd. Wissenschaftlicher Verlag,<br />

Trier; Novo izdanje Dnevnika Anne Frank,<br />

Izd. S. Fischer; Raoul Hilberg, Izvori Holokausta,<br />

Izd. S. Fischer; Berger Waldenegg -<br />

Georg Christoph, Antisemitizam - taj opasni<br />

izraz. Analiza jedne rijeËi. Izd. Böhlau. 2003,<br />

61, str. 14-15.<br />

POLI∆, BRANKO, BeËki mjeseËnik Die<br />

Gemeinde preporuËuje nove knjige: Richard<br />

W. Sonnenfeld, Viπe od jednog æivota. Izd.<br />

Scherz.; Manfred Flügge, Spaπavanje bez spasitelj<br />

ili Jedan vlak iz Terezina; Wilm Hosenfeld,<br />

Svakoga sam pokuπavao spasiti. Æivot<br />

njemaËkoga Ëasnika u pismima i dnevnicima.<br />

Izd. Thomas Vogel. 2004, 66, str. 13.<br />

POLI∆, BRANKO, Æenevski Le Temps preporuËuje:<br />

Alain Finkielkraut, U ime drugih.<br />

Razmiπljanja o antisemitizmu koji nadire. Izd.<br />

Gallimard; Esther Benbassa, Republika suoËena<br />

s manjinama. Eseji. Izd. TisuÊu i jedna noÊ;<br />

Sylvain Attal, Oæiljak, rana. Anketa o novom<br />

antisemitizmu. Izd Denoël; Régine Azria, Judaizam,<br />

Izd. La Découverte. 2004, 66, str. 13-<br />


POLI∆, BRANKO, Vjetrenjasta klepsidra.<br />

Autobiografski zapisi (1924-1942). Izd. Durieux,<br />

2004, 67, str. 14. -Prikaz Marije PopoviÊ.<br />

PRIMORAC, IGOR, Patriotizam, Kruzak,<br />

2004, Zagreb. 2004, 65, str 15. -Prikaz<br />

Zvonka ©undova pod naslovom Domoljublje i<br />

dvojbe.<br />

RAK, PAVLE, NacionalistiËka internacionala.<br />

Izd. Forum pisaca, Beograd, 2002. 2004, 66,<br />

str. 14. -Prikaz Jasminke Domaπ.<br />

REISS, ROGER, Fischel i Chaye. Prizori iz<br />

ciriπkog πtetla. Izd. Philo, Berlin 2003. 2005,<br />

69, str. 13. Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz<br />

L.O.M. u beËkom Illustrierte neue Welt,<br />

veljaËa-oæujak 2004.<br />

RIGG, BRYAN MARK, Hitlerovi æidovski vojnici.<br />

Izd. Ferdinand Schöning, Paderborn 2003.<br />

2005, 69, str. 12. -Prikaz Ralfa Balkea.<br />

SACERDOTI, ANNIE, VodiË kroz æidovsku<br />

Italiju. Fotografije Alberto Jona Falco. Izd.<br />

Marsilio. 2004, 64, str. 19. Preveo Branko<br />

PoliÊ. -Prikaz Moïse Rahmanija u Los muestros,<br />

oæujak 2004.<br />

SAVI∆, SVENKA, TragiËni andante - Veri<br />

©osberger u spomen. Izd. Futura, Novi Sad,<br />

2000. 2004, 67, str. 12. -Prikaz Branka<br />

PoliÊa.<br />

VIDAN, IVO, TumaËiti auru. Izd. Hrv. filoloπkog<br />

druπtva, Zagreb 2003. 2004, 64, str.<br />

17. -Hommage Ivi Vidanu piπe Zvonko<br />

©undov.<br />

VIERTEL, SALKA, Srce koje se ne da pouËavati.<br />

Izd. Rowohlt, 1979.. 2004, 62, str. 13-<br />


-Prikaz Jens Malte Fischer o æivotu glumice<br />

Salke Viertel (1892- ). Iz Stuttgartskog mjeseËnika<br />

Merkur, br. 4/2003. pribavio Thomas<br />

Herder, a prevela Ljerka MagdiÊ.<br />

WEIL, SIMONE, Teæina i milost. Izd. Litteris,<br />

Biblioteka Europski glasnik, Zagreb, 2004.<br />

2004, 66, str. 16. -Prikaz Jasminke Domaπ.<br />

WIESEL, ELIE, Vrijeme iskorijenjenih. Izd.<br />

Edition du Seuil, Paris, 2003. 2003, 60, str.<br />

17. Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz Claire<br />

Bondy u tromjeseËniku Los muestros, lipanj<br />


Novi æidovski identitet. ured. Zvi Gitelman,<br />

Barry Kosmin i András Kovács. Izd. Central<br />

European Press. 2004, 66, str. 13.<br />

Æidovsko Sredozemlje. Raseljavanje i ukorijenjenosti.<br />

Izd. Les Cahiers de Confluence,<br />

L’Harmattah, Paris 2003. 2004, 66, str. 13.<br />

15



Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz Guy-a Dhoquoisa<br />

u Los Muestros, lipanj 2004.<br />

Odjeci<br />

POPOVI∆, MARIJA, Novom Omanutu - hvala.<br />

2003, 61, str. 15. -Zahvala B. PoliÊu, glavnom<br />

uredniku Novog Omanuta na njegovom<br />

radu.<br />

BOROVIC, ILAN, Mrlja tinte u spomeniku.<br />

2004, 66, str. 15. -Nadopuna prikaza Ëlanka<br />

dr. Irvina LukeæiÊa Æidovi Rijeke i Holokaust<br />

ulomcima knjige Menahema Schelacha Blood<br />

Account - the Rescue of Croatian Jews by the<br />

Italians, Tel Aviv 1986.<br />

GAON, JAKOV, Primjedbe na Ëlanak Cvi<br />

Lokera, Kako je doπlo do Haπomer hacaira.<br />

Novi omanut, br. 65. 2004, 66, str. 16.<br />

KAMHI, REGINA, SjeÊanje na rad Haπomer<br />

hacaira u Sarajevu 1924. godine. 2005, 68,<br />

str. 19.<br />

LOKER, CVI, Kasko je, i s kim, nastao Haπomer<br />

hacair (reminiscencije). 2004, 67., str.<br />


KOLAR-DIMITRIJEVI∆, MIRA, Abecedni popis<br />

autora i pregled sadræaja u Novom omanutu,<br />

br. 51-59. 2003, 60, str. 18-19.<br />

Tematski brojevi<br />

Br. 60. za rujan-listopad 2003/5763-5764.<br />

Uz desetgodiπnjicu Novog omanuta<br />

Br. 61. za studeni-prosinca 2003/5764. posveÊen<br />

je sefardskim Æidovima odnosno<br />

Æidovima bliskog istoka (bez Izraela)<br />

Br. 62. za sijeËanj - veljaËu 2004/5764. posveÊen<br />

je Æidovima Srednje Europe. (germanske<br />

zemlje)<br />

Br. 63. za oæujak - travanj 2004/5764. s glavnom<br />

temom o Æidovima nobelovcima fiziËarima<br />

Br. 64. za svibanj - lipanj 2004/5764. posve-<br />

Êen Æidovima Italije<br />

Br. 65. za srpanj - kolovoz 2004/5764. posveÊen<br />

raznovrsnim æidovskim temama<br />

Br. 66. za rujan - listopad 2004/5765. posve-<br />

Êen stogodiπnjici smrti Theodora Herzla<br />

Br. 67. za studeni - prosinac 2004/5765.<br />

posveÊen æidovskoj glazbi<br />

Br. 68. za sijeËanj - veljaËu 2005/5765. s<br />

glavnom temom o Æidovima u Elzasu<br />

Br. 69. za oæujak - travanj 2005/5765. posveÊen<br />

Æidovima u BeËu nekad i danas<br />

Mira Kolar-DimitrijeviÊ<br />

S A D R Æ A J<br />

S t r u Ë a k p o e z i j e<br />


Molitva - Mom prvoroappleenom praunuku - Magle - Jugo<br />

- Sugovornik - Rastanak - Umuknuπe fanfare mladosti. 1<br />


Pogled - U 11 sati i 23 minute - Minijature II<br />

- Kalendarska - SjeÊanja na SlovaËku 1<br />


Veliko prazno - Bez krila - Jelovnik - Ku-ku - Niπta se nije razbilo<br />

- Tako - SjeÊanja - Djeca - Jednostavno - SreÊa - Koljeno<br />

- Majka - Magla - Prolaz - Vika 2<br />


Povratak - Tebi - Dadi - Suncu s granice - * * * 3<br />


Balada o izabranom narodu 3<br />


Hladno - Mariola - Ogledalo - Parodija - Jedan glasak<br />

- Pseudogospoappleici - Jasmin - U.N.O. - Anonymnoj<br />

- Prostranstvo - Ecce homo 4<br />

x x x<br />


Ispovijed jednoga zvona 5<br />


Sefardski ples - 2. dio 6<br />



»uvar geta 11<br />


Laurence Rees<br />

Auschwitz - nacisti i konaËno rjeπenje (piπe Zora Dirnbach) 11<br />

Imre Kertész<br />

Jezik u progonstvu (piπe Zlatko Glik) 12<br />

Erwin Miller<br />

Izabran za umiranje (piπe Dolores Bettini) 13<br />


Æidovi u Koprivnici (katalog izloæbe)<br />

(piπe Mira Kolar - DimitrijeviÊ 13<br />


Abecedni popis autora i pregled sadræaja u<br />

Novom omanutu br 60-69 Sastavila Mira Kolar - DimitrijeviÊ 14<br />

C O N T E N T S<br />

A s t e m of P o e t r y<br />


A Prayer - To my First-born Grand-grandson - Mist - Sirocco<br />

- A Partner - Departure - Fanfares of Youth are Silenced 1<br />


A Look - At Eleven twenty three - Miniatures II<br />

- Calendarian - Remembering Slovakia 1<br />


Big Emptiness - Wingless - The Menu - Coo-coo - Nothing broken<br />

- So - Remembrances - Children - Simply - Fortune<br />

- The Knee - Mother - A Passage - Shouting 2<br />


The Return - To You - To Dado - To the Sun from the Border - * * * 3<br />


The Ballad of God’s Chosen People 3<br />


Chilly - Mariola - The Mirror - A Parody - A small Pitch<br />

- To a Pseudo-Miss - Jasmine - U.N.O.<br />

- To an anonymous Person - Space - Ecce Homo 3<br />



The Confession of a Hand-bell 5<br />


Sephardic Dance - Part two 6<br />



The Ghetto Guardian 11<br />


Laurence Rees<br />

Auschwitz - Nazism and the “Final Solution” (by Zora Dirnbach) 11<br />

Imre Kertész<br />

Language in Exile (by Zlatko Glik) 12<br />

Erwin Miller<br />

Chosen for Death (by Dolores Bettini) 13<br />


Jews in Koprivnica - Exhibition Catalogue<br />

(by Mira Kolar - DimitrijeviÊ 13<br />


Alphabetic Survey of the Authors with a Survey of Contents for<br />

Novi Omanut 60-69 (by Mira Kolar - DimitrijeviÊ) 14<br />

NOVI OMANUT<br />

Prilog æidovskoj povijesti i kulturi<br />

Broj 70, svibanj - lipanj 2005 / 5765 - ISSN 1331-8438<br />

»asopis izlazi dvomjeseËno<br />

Izdaje Kulturno druπtvo “Miroslav ©alom Freiberger”<br />

Zagreb, PalmotiÊeva 16, tel.: ++ 385 (01) 4817 655, fax: ++385 (01) 4922 694<br />

Æiro raËun kod ZAP: 2360000-1101558364<br />

Savjet Ëasopisa: Teodor Grüner, Mirko MirkoviÊ, Alfred Pal, Viktor ÆmegaË<br />

Glavni urednik: Branko PoliÊ<br />

Uredniπtvo: Dolores Bettini, Jadranka BrnËiÊ, Ljiljana Dobrovπak, Jasminka Domaπ, Zlatko Glik,<br />

Snjeπka KneæeviÊ, August KovaËec, Aleksander Laslo, Nenad VasiljeviÊ, Mira VlatkoviÊ, Mira Wolf<br />

Inozemni dopisnici: Ilan Borovic (Ber ©eva), Suzana Glavaπ (Napulj), Jennie Lebl (Æeni Lebl) (Tel Aviv),<br />

Cvi Loker (Jeruzalem), Benjamin Urbah (Pariz)<br />

TehniËki urednik: Nataπa PopoviÊ, Lektor: Aleksandra Vagner<br />

Priprema: Magen d.o.o., Tisak: Vjesnik d.d.<br />

Cijena 10 kn - za ostale europske zemlje 20 kn,<br />

pretplata za πest brojeva 50 kn, za ostale europske zemlje 100 kn (15 EUR)<br />

Miπljenjem Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske od 8. srpnja 1994., ur. broj 532-03-<br />

1/7-95-01, periodiËna tiskovina “Novi Omanut” koji izdaje Kulturno druπtvo “Miroslav ©alom Freiberger”,<br />

ubiljeæena pod brojem 719, oslobaapplea se plaÊanja poreza na promet.<br />

NOVI OMANUT izdaje se zahvaljujuÊi dotacijama Gradskog fonda za kulturu, Vlade Republike<br />

Hrvatske, Ureda za Nacionalne manjine i Ministarstva za kulturu Republike Hrvatske.<br />

16

Novi omanut br 70.pdf

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?