You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
NOVI<<strong>br</strong> />
OMANUT<<strong>br</strong> />
mojim zvukom dozivati dragoga - ili nekog paæa, da joj donese<<strong>br</strong> />
Ëokoladni napitak.<<strong>br</strong> />
Ali… moji se snovi nisu ostvarili. Nedugo nakon πto sam<<strong>br</strong> />
stavljeno u vitrinu, doπao je u zlatarnicu jedan gospodin s<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>adom, koji je mirisao na karbol (u<strong>br</strong>zo sam saznalo da je<<strong>br</strong> />
lijeËnik) i nakon πto je letimice pogledao ostale predmete,<<strong>br</strong> />
zaustavio je pogled na meni, a kad me uzeo u ruku i Ëuo<<strong>br</strong> />
moj sre<strong>br</strong>ni zvon, rekao je trgovcu: uzet Êu ga, moja Paulina<<strong>br</strong> />
voli lijepe stvari.<<strong>br</strong> />
Bez rijeËi je platio traæenu cijenu i… nakon πto su me<<strong>br</strong> />
opet paæljivo zamotali, stavio me u crnu torbu meappleu neke<<strong>br</strong> />
kutijice i πtrcaljke. Poslije sam saznalo da je to bila njegova<<strong>br</strong> />
lijeËniËka torba i u njoj sam zauvijek napustilo Salzburg,<<strong>br</strong> />
mjesto mog roappleenja.<<strong>br</strong> />
I tako, umjesto u neki dvorac, odvedeno sam u Koprivnicu,<<strong>br</strong> />
neugledno mjesto u usporedbi s mojim Salzburgom.<<strong>br</strong> />
Doktor - zvao se Bernard - predao me svojoj æeni, koja<<strong>br</strong> />
mi se jako razveselila. Imala je mnogo djece i veÊ je izderala<<strong>br</strong> />
grlo zovuÊi ih, jer su se obavezno prije objeda raπtrkala<<strong>br</strong> />
po imanju.<<strong>br</strong> />
Sad je to da ih dozovem bila moja duænost. Umjesto da<<strong>br</strong> />
dozivam grofiËina paæa, sad sa svojom zvonjavom sakupljam<<strong>br</strong> />
djeËurliju, koja su se igrajuÊi se skrivaËa znala zavuÊi<<strong>br</strong> />
na sva moguÊa mjesta - od staje do kokoπinjca.<<strong>br</strong> />
Ali moj zvon Ëuo se nadaleko, pa je tako mama Paulina<<strong>br</strong> />
bez velika napora na vrijeme sakupila svu svoju djecu.<<strong>br</strong> />
Bilo je to zapravo najaktivnije i najveselije doba - nikad<<strong>br</strong> />
viπe nije oko mene bilo toliko cike i smijeha. Ali preæivjelo<<strong>br</strong> />
sam s njima i veliku tugu, jer u epidemiji πarlaha, iako je<<strong>br</strong> />
otac bio lijeËnik, nije mogao spasiti Ëetvoricu svojih sinova.<<strong>br</strong> />
Moæda je to bio jedan od razloga πto je i on mlad umro.<<strong>br</strong> />
Ostala su djeca porasla i raπtrkala se po svijetu, tako da<<strong>br</strong> />
je na kraju mama Paulina ostala sama. Sama i bolesna od<<strong>br</strong> />
gihta zavrπila je u invalidskim kolicima.<<strong>br</strong> />
A ja Postalo sam sad nuæno jer je mama Paulina, iako<<strong>br</strong> />
u kolicima, i dalje vodila i nadzirala svoje kuÊanstvo. Mojim<<strong>br</strong> />
zvukom dozivala bi sluge u kuÊi, vrtu ili staji. I svi su se kao<<strong>br</strong> />
vojnici na moj zvuk odazivali.<<strong>br</strong> />
Jednoga ljeta doπao je u posjet njezin najmlaapplei sin sa<<strong>br</strong> />
svojom πestogodiπnjom kÊerkom Milom. Ja sam kao i uvijek<<strong>br</strong> />
zvonjavom dozivalo sobaricu, koja je posluæivala oko<<strong>br</strong> />
stola. Zvonilo sam joπ ljepπe nego obiËno, jer sam zapazilo<<strong>br</strong> />
da me djevojËica sluπa osobito pozorno, Ëak je zamolila<<strong>br</strong> />
baku da me smije malo uzeti u ruke.<<strong>br</strong> />
Nakon objeda Paulinin sin i unuka vratili su se u daleku<<strong>br</strong> />
Bosnu, pa sam bilo uvjereno da ih viπe neÊu ni vidjeti. Ali<<strong>br</strong> />
prevarilo sam se.<<strong>br</strong> />
»etiri godine poslije umrla je Paulina i na sprovod su<<strong>br</strong> />
doπli njezina Ëetiri sina i dvije snahe.<<strong>br</strong> />
Nakon sprovoda skupila se obitelj da odluËe πto Êe s<<strong>br</strong> />
imanjem, kuÊom i stvarima. Sloæili su se da se kuÊa i imanje<<strong>br</strong> />
proda, a stvari meappleu sobom podijele.<<strong>br</strong> />
Dvojica starije <strong>br</strong>aÊe, koja su doπla sa æenama, odmah su<<strong>br</strong> />
se poËela prepirati oko podjele stvari - stilskog namjeπtaja,<<strong>br</strong> />
slika, porculana i ostalog.<<strong>br</strong> />
Moæda im je postalo malo neugodno kad su vidjeli da<<strong>br</strong> />
najmlaapplei, Milan, samo πuti u æalosti za majkom, Ëiji je bio<<strong>br</strong> />
ljubimac.<<strong>br</strong> />
Njegovu su πutnju snahe shvatile tako da on ne æeli niπta,<<strong>br</strong> />
pa su ga tek reda radi upitale da li ima neku æelju za neku<<strong>br</strong> />
od majËinih stvari.<<strong>br</strong> />
«Imamfl, rekao je najmlaapplei sin. Ta rijeË je odmah uzbudila<<strong>br</strong> />
snahe, jer su se prepale da bi mogle izgubiti stvari koje<<strong>br</strong> />
su si veÊ tako lijepo podijelile.<<strong>br</strong> />
Pao im je kamen sa srca kad im je MilanËek (tako je<<strong>br</strong> />
pokojna Paulina od milja zvala najmlaappleeg sina) rekao: prije<<strong>br</strong> />
nego sam krenuo ovamo, moja me Mila zamolila da joj<<strong>br</strong> />
za uspomenu donesem zvono - ono od kojeg se mama nije<<strong>br</strong> />
nikad odvajala, a meni dajte za uspomenu ormar u kojem<<strong>br</strong> />
je mama dræala knjige.<<strong>br</strong> />
Snahe su se pogledale i <strong>br</strong>æe-bolje otiπle po mene (zvono),<<strong>br</strong> />
da se MilanËek ne bi predomislio i traæio joπ πtogod.<<strong>br</strong> />
Ormar su obeÊale poslati i izvrπile su obeÊanje.<<strong>br</strong> />
Evo me u Tuzli - πto da kaæem Nakon dinamiËnoga i<<strong>br</strong> />
aktivnoga æivota u Koprivnici, sad sam mirno i ulaπteno u<<strong>br</strong> />
Milinoj vitrini. Ne radim niπta. Uglavnom sluπam kako Mila<<strong>br</strong> />
i njezine prijateljice priËaju o πkoli i kad je koju pogledao<<strong>br</strong> />
deËko. A Ëesto sam sluπalo Milinu mamu kako svira klavir.<<strong>br</strong> />
I veÊ sam mislilo da se viπe niπta neÊe promijeniti, kad<<strong>br</strong> />
jednoga proljetnog dana komeπanje u kuÊi. Ulaze neki vojnici,<<strong>br</strong> />
koji govore istim jezikom kao i moj majstor u<<strong>br</strong> />
Salzburgu. U prvi Ëas to me razveselilo i podsjetilo na staru<<strong>br</strong> />
domovinu. Ali… veselje je prestalo kad sam vidjelo<<strong>br</strong> />
kako skidaju slike sa zidova i odnose Êilime, no mene je<<strong>br</strong> />
Mila <strong>br</strong>zo izvadila iz vitrine, zamotala u rupËiÊ i stavila u<<strong>br</strong> />
dæep. Bilo je joπ mnogo lijepih stvari u vitrini, ali nije da se<<strong>br</strong> />
hvalim, uzela je samo mene.<<strong>br</strong> />
Nedugo zatim doπli su neki drugi vojnici, a nakon nepuna<<strong>br</strong> />
sata izaπli smo iz stana: Mila, njezina mama i ja. Vojnici<<strong>br</strong> />
su vikali, ovaj put na hrvatskom, da ne smijemo ponijeti<<strong>br</strong> />
niπta sa sobom. Ali mene je Mila u svojoj crnoj πkolskoj<<strong>br</strong> />
pregaËi s velikim dæepovima iznijela i od tada sam bilo stalno<<strong>br</strong> />
s njom.<<strong>br</strong> />
Nije to bilo kao s bakom Paulinom, jer od kada smo izaπli<<strong>br</strong> />
iz stana, mijenjali smo ne samo stanove nego i gradove.<<strong>br</strong> />
No bez obzira gdje smo bili, Ëak i na jednom neobiËnom<<strong>br</strong> />
mjestu, koje se zvalo logor, Mila se nije odvajala od mene.<<strong>br</strong> />
Poslije smo mnogo hodali po πumama i spavali na raznim<<strong>br</strong> />
mjestima. Bilo je to neko Ëudno vrijeme, Ëulo sam straπno<<strong>br</strong> />
jaku grmljavinu i ljude koji su vikali: bombe, sklanjajte<<strong>br</strong> />
se, samo da nas ne zatrpaju. A Mila je uvijek govorila: «Ja<<strong>br</strong> />
se ne bojim, ja imam svoje zvono pa ako me zatrpaju ono<<strong>br</strong> />
Êe zvoniti, pa Êete me lako naÊifl. Zbog toga sam bilo posebno<<strong>br</strong> />
ponosno.<<strong>br</strong> />
Jasno, nas dvoje smo imali i sreÊu, nisu nas ni zatrpali,<<strong>br</strong> />
a nisu me kod nje ni naπli.<<strong>br</strong> />
Nakon Ëetiri godine doπli smo u neki veliki grad. »ulo<<strong>br</strong> />
sam da je rat zavrπio. Znalo sam da se neπto veliko dogaapplea,<<strong>br</strong> />
jer Mila me izvadila iz rupËiÊa, lijepo ulaπtila i - pogaappleate<<strong>br</strong> />
- stavila u jednu vitrinu.<<strong>br</strong> />
I evo veÊ gotovo πezdeset godina posve mirno æivim.<<strong>br</strong> />
Jedina je razlika πto sada Miline prijateljice ne priËaju o<<strong>br</strong> />
πkoli, nego πto je koja kuhala, a umjesto o svojim simpatijama<<strong>br</strong> />
sada priËaju o doæivljajima unukâ.<<strong>br</strong> />
Nema viπe ni svirke Elzikina klavira, ali sada ima neka<<strong>br</strong> />
kutija, koju zovu televizor, pa ponekad iz nje izlaze zvuci<<strong>br</strong> />
kao i melodije koje me podsjeÊaju na stara vremena.<<strong>br</strong> />
Eto, to su moje uspomene za prvih sto i pedesetak godina<<strong>br</strong> />
æivota. Ako u iduÊih sto i pedeset godina bude neπto<<strong>br</strong> />
zanimljivo, ja Êu vam to priopÊiti. Vrijedi<<strong>br</strong> />
SUMMARY<<strong>br</strong> />
Vaπe Zvono<<strong>br</strong> />
The story of an old silver hand-bell tells us<<strong>br</strong> />
about a chemist, Bernard Eisenstein (Ajzenπtajn)<<strong>br</strong> />
and his wife Pauline, who lived in Koprivnica<<strong>br</strong> />
(Northern Croatia). Inherited by their<<strong>br</strong> />
grand-daughter Mila, the bell was transferred<<strong>br</strong> />
to Tuzla (Bosnia). During World War II, the<<strong>br</strong> />
bell landed first in a concentration camp, then<<strong>br</strong> />
with the Partisans and eventually found its<<strong>br</strong> />
place of honour in Zagreb, in Mila’s vitrine.<<strong>br</strong> />
Neda Wiesler<<strong>br</strong> />
Sefardski ples, 2. dio<<strong>br</strong> />
«Preko miπiÊnoga pamÊenja tijela mogu probuditi<<strong>br</strong> />
pamÊenje vrste.fl<<strong>br</strong> />
Martha Graham<<strong>br</strong> />
Kao πto je poznato iz ranijih poglavlja, raskoπni o<strong>br</strong>edni<<strong>br</strong> />
æidovski plesovi, kao i ostali oblici javnoga vjerskoga æivota,<<strong>br</strong> />
nestaju s ruπenjem Hrama. Bogato razvijena i <strong>br</strong>iæljivo<<strong>br</strong> />
Ëuvana umjetnost, u Ëije su tajne bili upuÊeni samo Leviti,<<strong>br</strong> />
tako prelazi u legendu. Iz πturih opisa sveËanosti zna se da<<strong>br</strong> />
su se odræavale svakodnevno prema kalendarskom rasporedu<<strong>br</strong> />
vjerskih o<strong>br</strong>eda. O veliËini i znaËenju govori i podatak<<strong>br</strong> />
da su zbor i orkestar redovito zauzimali poloæaj duæ<<strong>br</strong> />
svih osamnaest stuba nasuprot oltaru, a svaka je bila predviappleena<<strong>br</strong> />
za po jedno glazbalo. Spominju se <strong>br</strong>ojni duhaÊi i<<strong>br</strong> />
æiËani instrumenti, a ponajviπe udaraljke. Petkom se izvodio<<strong>br</strong> />
Psalam 93, a subotom Psalam 92. (ples cadik katamar pleπe<<strong>br</strong> />
se i danas). Za proslavu blagdana scenariji su joπ sveËaniji, a njima<<strong>br</strong> />
je prisustvovala cijela zajednica.<<strong>br</strong> />
S odlaskom u dijasporu æivot se iz temelja mijenja. Svakodnevica<<strong>br</strong> />
optereÊena borbom za puko preæivljavanje prisiljavala je na neprekidno<<strong>br</strong> />
prilagoappleavanje novim uvjetima. Od naroda koji se tradicionalno<<strong>br</strong> />
bavio poljodjelstvom ostaje samo uspomena, a razne urbane sredine<<strong>br</strong> />
odreappleuju limite, posljedica kojih jest priguπeniji oblik komuniciranja.<<strong>br</strong> />
Zbog straha za sigurnost zajednice rabini za<strong>br</strong>anjuju ples u javnosti<<strong>br</strong> />
pa se ta aktivnost zajedno s veÊinom ostalih povlaËi u prostore<<strong>br</strong> />
sinagoga i domova. Od tada slijede duga stoljeÊa opreza da neki<<strong>br</strong> />
nekontrolirani izraz moguÊega veselja ne bi moæda nekoga naljutio<<strong>br</strong> />
ili uvrijedio. Potrebno je stoga bilo odmjeriti koliko i πto treba reducirati,<<strong>br</strong> />
a kako bi se ipak πto viπe pojedinosti prenijelo na buduÊe<<strong>br</strong> />
naraπtaje.<<strong>br</strong> />
Kako su rabini uglavnom vodili bitku za samoodræanje æidovskog identiteta, koji je<<strong>br</strong> />
Ëesto bio doveden u opasnost, pogotovo u zajednicama koje su, bjeæeÊi od pogroma,<<strong>br</strong> />
selile od mjesta do mjesta, osnovna je <strong>br</strong>iga posveÊena pisanom i usmenom<<strong>br</strong> />
nauku. Trebalo je kao prvo osigurati prikladnu prostoriju za okupljanje i molitvu<<strong>br</strong> />
i, πto je najvaænije, u svijest svakoga pojedinca ugraditi odgovornost, da nikada,<<strong>br</strong> />
ni pod kojim uvjetima, ne smije doÊi do promjene ma i jednoga slova teksta. To<<strong>br</strong> />
je izmeappleu ostaloga znaËilo saËuvati biblijske kantilenske okvire i zadræati oblike<<strong>br</strong> />
posebnih motiva za sluæbu prema æidovskom kalendaru.<<strong>br</strong> />
I glazba tog doba zauzima daleko veÊe znaËenje od plesa,<<strong>br</strong> />
djelomiËno zbog tijesnih prostora sinagoga i domova, ali i<<strong>br</strong> />
zbog opÊenite situacije, koja plesu u srednjem vijeku nije<<strong>br</strong> />
nimalo naklonjena. Za razliku od tekstova, melodije Ëak i<<strong>br</strong> />
one sinagogalne, mogle su se izvoditi slobodnije, prema<<strong>br</strong> />
sklonostima hazana. Osim promjene tempa, moglo se prihvaÊati<<strong>br</strong> />
i drukËije naËine izvoappleenja koje je sa sobom donosio<<strong>br</strong> />
utjecaj mjesta i vremena. Osobito se to odnosilo na<<strong>br</strong> />
mnogo<strong>br</strong>ojne poboæne pjesmice pyutim, πabat πira i zmirot.<<strong>br</strong> />
Prema obiËaju izvodili su ih muπkarci nastavljajuÊi uz njih druæenje<<strong>br</strong> />
usinagogama nakon sluæbe.<<strong>br</strong> />
VeÊina teoretiËara koji se bave tom tematikom, suoËena s tako tragiËnim<<strong>br</strong> />
uvjetima, kojima su se Æidovi morali odupirati, izjavljuje kako sa<<strong>br</strong> />
æaloπÊu treba ustvrditi da ples u to doba potpuno gubi povijesni kontinuitet.<<strong>br</strong> />
Ne bih se sloæila, jer ta tvrdnja otvara moguÊnosti za proizvoljni<<strong>br</strong> />
naËin pristupa plesu, koji dovodi do kaosa na tom podruËju, u πto se<<strong>br</strong> />
moæemo uvjeriti danas u mnogim æidovskim zajednicama. Uvoappleenjem<<strong>br</strong> />
takve prakse ples bi izgubio na povijesnoj vaænosti i pretvorio se u<<strong>br</strong> />
gimnastiku. Nasuprot tome, paæljivim i strpljivim radom, uzimajuÊi u<<strong>br</strong> />
obzir i najmanje naznake, koje nekad nisu drugo do simboli, moæe se<<strong>br</strong> />
ipak doÊi do vaænih saznanja potrebnih kako bi se ispunile praznine<<strong>br</strong> />
formalnoga karaktera. Kao primjer evociranja æidovske pastoralne<<strong>br</strong> />
Rahlo Jammele. (Æidovska plesaËica)<<strong>br</strong> />
6
Change language