Novi omanut br 70.pdf

NOVI<br />
OMANUT<br />
R E D I V I V A<br />
Ilja E(h)renburg<br />
»UVAR GETA<br />
Na vratima geta stoji dvostruka<br />
straæa: izvana - poljski antisemiti, unutra<br />
- hasidski fanatici. Straæe se meappleusobno<br />
dobro razumiju: «Ne propuπtati!fl<br />
U Poljskoj postoji opÊa πkolska<br />
obveza. Ne treba gubiti rijeËi o tome<br />
kako se u πkolama djeca poloniziraju,<br />
kako se iz njih istjeruje duh obitelji<br />
i duh njihove nacionalnosti. No, istodobno<br />
u Poljskoj postoje stotine gotovo<br />
tajnih hedera (osnovnih πkola),<br />
gdje æidovski djeËaci od jutra do u noÊ<br />
prouËavaju Talmud, gdje uopÊe ne<br />
uËe ni poljski, ni aritmetiku, ni elementarni<br />
zemljopis. Posjetio sam takve<br />
hedere. Uska, tamna soba. Smrad.<br />
Zaguπljiv zrak. Prljavi, neprosvijeÊeni<br />
rabi (uËitelj). U njegovoj se ruci nedvosmisleno<br />
nalazi ravnalo. Njime izaziva<br />
rumenilo na blijedim licima djeËaka.<br />
Petogodiπnji djeËaci dolaze ovamo<br />
u sedam sati ujutro i uËe do πest sati<br />
naveËer. Bubaju napamet Bibliju i<br />
Talmud: u tome se sastoji sva nauka.<br />
Moraju upoznati finese talmudskih<br />
rasprava o obiteljskom pravu ili biblijske propise klanja stoke. Djeca izgledaju kao<br />
da su za Ëitavu vjeËnost zastraπena i plaha. Jasno da iz hedera izlaze i radnici, inæenjeri<br />
ili knjiæevnici. No, koliko je napora potrebno da se sve te neizmjerno bezvrijedne stvari<br />
ponovno izbiju iz glave! Djetinjstvo je pokvareno. Izgubljeno je vrijeme za uËenje. Na taj<br />
se naËin odgajaju kukaviËki robovi, mraËni fanatici, duπevni bogalji. Sluæbeno se djeËaci<br />
mogu dva sata dnevno baviti poljskim jezikom i aritmetikom, ali rabi za to ne mari. Kao<br />
kad bi dijete odjednom saznalo da se zemlja okreÊe... Za nekoliko zlota policija pokriva<br />
tajnu hedera. Komesar policije vrlo dobro znade koliko se takvih muËiliπta nalazi u njegovu<br />
okrugu: ta on ubire glavarinu. Jasno da ni za poljsko ministarstvo kulture tajna<br />
gospodina komesara nipoπto nije tajna. No, ravnalo u rukama rabija dobro mu dolazi:<br />
neka samo ta djeca obrtnika i radnika budu odvojena od njihovih poljskih drugova zidom<br />
nerazumijevanja.<br />
»itav æivot æidovskih Ëetvrti Varπave, Lodza, Krakowa, a da se uopÊe ne govori o manjim<br />
mjestima, protjeËe do sada pod nadzorom cadike, rabina ili naprosto dobrovoljnih<br />
promicatelja æidovskog zakona. Doduπe, borbeni se hasidi sada ne usuappleuju kamenovati<br />
otpadnike. Zadovoljavaju se manjim: oni primjerice istuku bogohulnika koji se na πabat<br />
pojavi na cesti s cigaretom. Vidio sam mnoge radnike koji djeluju u radniËkim savezima,<br />
a ne usuappleuju se odreÊi svojih dugaËkih i vezenih prsluka. Boje se poruge susjeda, bojkota<br />
i protjerivanja iz vjerske zajednice. Mogu biti komunisti. Zbog toga se ne boje zatvora.<br />
Na pakao se dakako smiju. Ali prsluk… ©to da se radi kad se stanuje u dvoriπtu koje<br />
je okruæeno hasidima, a otpadnicima se ne æeli prodavati ni kruh, ni drva, kad svi bjeæe<br />
od njega, svi, ukljuËivπi maliπane iz hedera, kao da je gubavac...<br />
Uæasna dvoriπta! Brda smeÊa. RahitiËna djeca. Dronjci. I bezuvjetna hasidska sinagoga.<br />
Moæda dvije ili tri u svakom dvoriπtu. Kao da svaki cadik ima svoje sljedbenike, a svaka sekta<br />
svoju vlastitu bogomolju. Ova ovdje pripada cadiku iz Gera, ova ovdje - Alexandrewscheku,<br />
ova ovdje - Sochaczeweru. Zatim sinagoga misnahdima, sveopÊa i specijalna. Tako<br />
u Varπavi postoji sinagoga u kojoj se skupljaju oni koji muËe sami sebe. Meappleu njima ima<br />
mnogo intelektualaca. Vidio sam jednoga koji je prije bio komunist u Rusiji. On «ispaπta<br />
njihove grijehefl. »ita u tami da bi bræe pokvario oËi. U njega post slijedi za postom.<br />
Osim sinagoga sekta postoje joπ sinagoge cehova: tkalaca, meπetara, sajamskih trgovaca,<br />
koæara. Za one koji doputuju, ili za one koji ne mogu pravodobno doÊi u sinagogu,<br />
postoje uliËne sinagoge - neπto kao gostionice u koje moæe uÊi svatko da bi istodobno<br />
poneπto i molio.<br />
To obilje bogomolja ne tumaËi se toliko straπÊu prema osjeÊaju za vjeru, nego æivotnim<br />
navikama. Svakovrsni rabiji, πamesi (posluæitelji u hramu), ljudi koji jadikuju i obiËni<br />
prosjaci zaraappleuju na tim obiËajima. Stil æivota okoπtao je. To je umjetna izolacija Æidova<br />
od æivota. I tako se sve mijeπa: vjera postaje stilom æivota, stil æivota postaje vjerom.<br />
Revno se bdije nad vjerom, nipoπto nad kanonom, nego nad naËinom jela ili odijevanja.<br />
Tako sramotna noπnja, koju su nekoÊ stvorili krπÊani da bi se prognanici u geto razlikovali<br />
od slobodnih graappleana, ta kaænjeniËka kabanica, postaje simbolom poniznosti. ©to<br />
ovdje prevladava - lukavost ili neznanje..<br />
Do sada Æidovi æive tijesno zgurani, u posebnim Ëetvrtima. U Kazimierzu, æidovskoj<br />
Ëetvrti Krakowa, ne susreÊu se krπÊani. »udnovat je taj kruti smisao: Nürnberg, Brügge,<br />
Assisi - svi ti gradovi uËinili su ustupke novom dobu, iako se nisu sasvim predali, ipak su<br />
napustili kuÊu po kuÊu, pretvorili ih u muzeje, kao uspomene, kao umjetno stvoren<br />
ugoappleaj, ali ovaj Kazimierz ni na koji naËin nije popustio. Ovdje su stoljeÊa protekla bez<br />
traga. Prastara sinagoga koja je urasla u tlo. Ispred nje Ëvrsto zatvoreno groblje. Neki je<br />
Ëestiti rabin ovdje nekoÊ prokleo svadbu koja se u predveËerje πabata predugo slavila.<br />
Mladi par i svi gosti odmah su propali u zemlju dok je rabi, koji se brinuo za duπe drugih,<br />
postao duhovni voapplea Kazimierza.<br />
Od gradskog se trga pruæaju uske ulice. Petak je. Smrkava se. U prozorima poËinje<br />
titrati svjetlo. Razlijeæe se pjesma. U svakoj kuÊi jedna sinagoga. Pjesma nestaje i nestaje<br />
sjaj svjetala. Nakon jednog sata kroz πkripavi snijeg dostojanstveno koraËaju hasidi u πeπirima<br />
od atlasa πirokih oboda, nakon πto su se molili. Neki od njih nose cipele s kopËama i<br />
bijele Ëarape - iste onakve kakve se nosilo u osamnaestom stoljeÊu. Zabavljaju se duhovnim<br />
stvarima, a maloljetnici, koji ih slijede, vaæno prisluπkuju: «Rabi je rekao…fl i pritom<br />
uvijaju svoje kovrËe.<br />
Æidovski buræuji koji posjeÊuju kabaret Qui-pro-quo, a za oporavak putuju u Zoppot<br />
(Sopot), rastali su se, jasno, od vezenih prsluka. No, od mazze se boje rastati. Plaπljivi su<br />
i praznovjerni. Stide se govoriti jidiπ i na svim raskriæjima uvjeravaju: Mi smo najbolji poljski<br />
domoljubi, kako se samo moæe zamisliti. Oni to i jesu, a poljskim mojsijevskim zakonom<br />
dokazali su se dostojnima visoka ranga. Imaju nekoliko novina na poljskom jeziku koje kao<br />
da brane æidovske interese. Vjerujem da na svijetu ne postoje obzirnije novine. Ah, oni se<br />
doista tako boje da nikoga ne povrijede. Oni su ipak neka osrednja vrsta nepozvanih gostiju,<br />
ratnih zarobljenika ili naprosto gospode natkonobara. Njihov se glavni cilj sastoji u<br />
tome da Poljacima dokaæu kako svi Æidovi nisu boljπevici, ne, meappleu njima ima i pristojnih<br />
ljudi. Prema uzoru na ljude s burze u Frankfurtu poduzeli su malu reformaciju. Njihove se<br />
sinagoge nazivaju hramovima. U njima se nalaze orgulje kao u svakoj pristojnoj crkvi i u<br />
njima se propovijeda na poljskom jeziku. »itatelji Naś Przeglond-a stavljaju jednom tjedno<br />
cilindar na glavu i kreÊu u hram da bi od borbenog Jehove starog naroda izmolili skok<br />
teËaja dolara i dragocjeno zdravlje djedice Pilsudskog.<br />
To zacijelo nije mistika, to je samo diplomacija, skromnost izbatinana psa, strah od smrdljivih<br />
dvoriπta Nalewke, gdje se joπ danas Æidovi u molitvi njiπu amo-tamo, s remenjem zakopËanim<br />
oko glave, ogrnuti prugastim talesima, no gdje veÊ sutra mogu zaoriti najgrublji<br />
pucnji. Posegnite radije za komadiÊem ribe! Pustite radije da vam narastu kovrËe! A pametni<br />
ljudi Pametni Êe ljudi veÊ pronaÊi neki izlaz: nemaju uzalud glavu na ramenima.<br />
Æidovska gostionica. «Strogo koπer kuhinja pod nadzorom gospodina rabina.fl Na podiju<br />
- debela, mlohava Poljakinja. Ne doima se nimalo koπer. Pjeva dvosmislene, lascivne pjesmice.<br />
Pored mene sjedi Æidov dostojan poπtovanja, po svemu sudeÊi vjerojatno meπetar.<br />
Jede punjenju πtuku. Prije jela mrmlja molitvu. Kapu ostavlja na glavi, kako to priliËi bogobojaznom<br />
Æidovu (hasidi πtoviπe spavaju s kapom). Usprkos tome s oËiglednim uæitkom<br />
promatra pjevaËicu. Vjera je vjera, uæitak je uæitak. Nakon πto je pojeo, pogledavao i<br />
posluπao, iz dæepa vadi olovku i notes. PoËinje mnoæiti neke peteroznamenkaste brojke.<br />
Uæitak je uæitak, a posao je posao. PjevaËicu bi poveo sa sobom kad to ne bi bilo tako<br />
skupo… No, on je pravovjerni Æidov, on mrzi slobodoumne mislioce i glasuje za listu<br />
ortodoksa. On se pouzdaje u to da Êe s koπer πtukom, brojkama i pjevaËicom bez zadræavanja<br />
dospjeti u raj.<br />
S njemaËkoga prevela<br />
Ljerka MagdiÊ<br />
E X L I B R I S N O V I S<br />
Laurence Rees: AUSCHWITZ<br />
NACISTI I ÖKONA»NO RJE©ENJEÜ<br />
Golden Marketing - TehniËka knjiga, Prijevod Zoran Boπnjak, Zagreb 2005, str. 327<br />
Nedavno u prijevodu objavljena knjiga Auschwitz engleskog novinara i televizijskog producenta<br />
Laurencea Reesa teπko da Êe Ëlanove æidovske zajednice bilo gdje u svijetu, pa<br />
tako i nas u Hrvatskoj, obogatiti nekim radikalno novim spoznajama. Previπe su od tih<br />
uæasa i poniæenja i sâmi osjetili na svojoj koæi, imajuÊi pritom joπ sreÊu da preæive ono<br />
najstraπnije i da nastave kakav-takav æivot. O onim drugima, o milijunima koji su nestali<br />
u koncentracijskim logorima Zapadne Poljske, u peÊima Chelmna, Treblinke i<br />
Belzeca, u tehnoloπki usavrπenim krematorijima Auschwitza i Birkenaua, napisano je<br />
od svrπetka Drugog svjetskog rata na desetke knjiga i Ëinilo se da viπe nitko i ne dvoji,<br />
joπ manje da osporava njihove Ëudoviπne ciljeve i postojanje. Naæalost, apsurda nikad<br />
dovoljno. Ne samo u zemljama u kojima su se dogaappleali ti milijunski zloËini i u kojima<br />
joπ i danas bez ikakva kajanja æive neki sada veÊ ostarjeli zloËinci, nego i u onima koje<br />
su bile na suprotnoj i takozvanoj pravednoj strani, javljaju se glasovi koji osporavaju<br />
Hitlerovo «konaËno rjeπenje æidovskog pitanjafl i sve ono πto se u Europi dogaapplealo od<br />
uvoappleenja nürnberπkih zakona. ZnaËi, dokumenata, svjedoËanstva, izjava preæivjelih svjedoka<br />
nikad dovoljno. U tom je smislu i Reesova knjiga dragocjena upravo zbog transkripata<br />
snimljenih i autentiËnih izjava koje je autor skupljao za svoje televizijske emisije i<br />
u kojima Êemo naÊi ne samo potresne, nego i dosad jedva poznate pojedinosti.<br />
Jedna od takvih pojedinosti govori i o novoj metodi ubijanja koju je esesovski<br />
Untersturmführer dr. Albert Widmann prvo iskuπao i primijenio na duπevnim bolesnicima.<br />
Odazvavπi se Himmlerovoj zapovijedi da nakon iskustva sa strijeljanjima u Ukrajini<br />
esesovce valja saËuvati od nepotrebna psiholoπkog pritiska, krenuo je rasni oloπ ubijati<br />
eksplozivom. Wilhelm Jaschke, satnik u Einsatzkommandu, ovako je opisao nastali prizor:<br />
«Prizor je bio uæasan. Eksplozija nije bila dovoljno jaka. Neki su ranjenici iziπli<br />
11