Novi omanut br 70.pdf

More documents

Recommendations

Info

NOVI<br />OMANUT<br />mojim zvukom dozivati dragoga - ili nekog paæa, da joj donese<br />Ëokoladni napitak.<br />Ali… moji se snovi nisu ostvarili. Nedugo nakon πto sam<br />stavljeno u vitrinu, doπao je u zlatarnicu jedan gospodin s<br />bradom, koji je mirisao na karbol (ubrzo sam saznalo da je<br />lijeËnik) i nakon πto je letimice pogledao ostale predmete,<br />zaustavio je pogled na meni, a kad me uzeo u ruku i Ëuo<br />moj srebrni zvon, rekao je trgovcu: uzet Êu ga, moja Paulina<br />voli lijepe stvari.<br />Bez rijeËi je platio traæenu cijenu i… nakon πto su me<br />opet paæljivo zamotali, stavio me u crnu torbu meappleu neke<br />kutijice i πtrcaljke. Poslije sam saznalo da je to bila njegova<br />lijeËniËka torba i u njoj sam zauvijek napustilo Salzburg,<br />mjesto mog roappleenja.<br />I tako, umjesto u neki dvorac, odvedeno sam u Koprivnicu,<br />neugledno mjesto u usporedbi s mojim Salzburgom.<br />Doktor - zvao se Bernard - predao me svojoj æeni, koja<br />mi se jako razveselila. Imala je mnogo djece i veÊ je izderala<br />grlo zovuÊi ih, jer su se obavezno prije objeda raπtrkala<br />po imanju.<br />Sad je to da ih dozovem bila moja duænost. Umjesto da<br />dozivam grofiËina paæa, sad sa svojom zvonjavom sakupljam<br />djeËurliju, koja su se igrajuÊi se skrivaËa znala zavuÊi<br />na sva moguÊa mjesta - od staje do kokoπinjca.<br />Ali moj zvon Ëuo se nadaleko, pa je tako mama Paulina<br />bez velika napora na vrijeme sakupila svu svoju djecu.<br />Bilo je to zapravo najaktivnije i najveselije doba - nikad<br />viπe nije oko mene bilo toliko cike i smijeha. Ali preæivjelo<br />sam s njima i veliku tugu, jer u epidemiji πarlaha, iako je<br />otac bio lijeËnik, nije mogao spasiti Ëetvoricu svojih sinova.<br />Moæda je to bio jedan od razloga πto je i on mlad umro.<br />Ostala su djeca porasla i raπtrkala se po svijetu, tako da<br />je na kraju mama Paulina ostala sama. Sama i bolesna od<br />gihta zavrπila je u invalidskim kolicima.<br />A ja Postalo sam sad nuæno jer je mama Paulina, iako<br />u kolicima, i dalje vodila i nadzirala svoje kuÊanstvo. Mojim<br />zvukom dozivala bi sluge u kuÊi, vrtu ili staji. I svi su se kao<br />vojnici na moj zvuk odazivali.<br />Jednoga ljeta doπao je u posjet njezin najmlaapplei sin sa<br />svojom πestogodiπnjom kÊerkom Milom. Ja sam kao i uvijek<br />zvonjavom dozivalo sobaricu, koja je posluæivala oko<br />stola. Zvonilo sam joπ ljepπe nego obiËno, jer sam zapazilo<br />da me djevojËica sluπa osobito pozorno, Ëak je zamolila<br />baku da me smije malo uzeti u ruke.<br />Nakon objeda Paulinin sin i unuka vratili su se u daleku<br />Bosnu, pa sam bilo uvjereno da ih viπe neÊu ni vidjeti. Ali<br />prevarilo sam se.<br />»etiri godine poslije umrla je Paulina i na sprovod su<br />doπli njezina Ëetiri sina i dvije snahe.<br />Nakon sprovoda skupila se obitelj da odluËe πto Êe s<br />imanjem, kuÊom i stvarima. Sloæili su se da se kuÊa i imanje<br />proda, a stvari meappleu sobom podijele.<br />Dvojica starije braÊe, koja su doπla sa æenama, odmah su<br />se poËela prepirati oko podjele stvari - stilskog namjeπtaja,<br />slika, porculana i ostalog.<br />Moæda im je postalo malo neugodno kad su vidjeli da<br />najmlaapplei, Milan, samo πuti u æalosti za majkom, Ëiji je bio<br />ljubimac.<br />Njegovu su πutnju snahe shvatile tako da on ne æeli niπta,<br />pa su ga tek reda radi upitale da li ima neku æelju za neku<br />od majËinih stvari.<br />«Imamfl, rekao je najmlaapplei sin. Ta rijeË je odmah uzbudila<br />snahe, jer su se prepale da bi mogle izgubiti stvari koje<br />su si veÊ tako lijepo podijelile.<br />Pao im je kamen sa srca kad im je MilanËek (tako je<br />pokojna Paulina od milja zvala najmlaappleeg sina) rekao: prije<br />nego sam krenuo ovamo, moja me Mila zamolila da joj<br />za uspomenu donesem zvono - ono od kojeg se mama nije<br />nikad odvajala, a meni dajte za uspomenu ormar u kojem<br />je mama dræala knjige.<br />Snahe su se pogledale i bræe-bolje otiπle po mene (zvono),<br />da se MilanËek ne bi predomislio i traæio joπ πtogod.<br />Ormar su obeÊale poslati i izvrπile su obeÊanje.<br />Evo me u Tuzli - πto da kaæem Nakon dinamiËnoga i<br />aktivnoga æivota u Koprivnici, sad sam mirno i ulaπteno u<br />Milinoj vitrini. Ne radim niπta. Uglavnom sluπam kako Mila<br />i njezine prijateljice priËaju o πkoli i kad je koju pogledao<br />deËko. A Ëesto sam sluπalo Milinu mamu kako svira klavir.<br />I veÊ sam mislilo da se viπe niπta neÊe promijeniti, kad<br />jednoga proljetnog dana komeπanje u kuÊi. Ulaze neki vojnici,<br />koji govore istim jezikom kao i moj majstor u<br />Salzburgu. U prvi Ëas to me razveselilo i podsjetilo na staru<br />domovinu. Ali… veselje je prestalo kad sam vidjelo<br />kako skidaju slike sa zidova i odnose Êilime, no mene je<br />Mila brzo izvadila iz vitrine, zamotala u rupËiÊ i stavila u<br />dæep. Bilo je joπ mnogo lijepih stvari u vitrini, ali nije da se<br />hvalim, uzela je samo mene.<br />Nedugo zatim doπli su neki drugi vojnici, a nakon nepuna<br />sata izaπli smo iz stana: Mila, njezina mama i ja. Vojnici<br />su vikali, ovaj put na hrvatskom, da ne smijemo ponijeti<br />niπta sa sobom. Ali mene je Mila u svojoj crnoj πkolskoj<br />pregaËi s velikim dæepovima iznijela i od tada sam bilo stalno<br />s njom.<br />Nije to bilo kao s bakom Paulinom, jer od kada smo izaπli<br />iz stana, mijenjali smo ne samo stanove nego i gradove.<br />No bez obzira gdje smo bili, Ëak i na jednom neobiËnom<br />mjestu, koje se zvalo logor, Mila se nije odvajala od mene.<br />Poslije smo mnogo hodali po πumama i spavali na raznim<br />mjestima. Bilo je to neko Ëudno vrijeme, Ëulo sam straπno<br />jaku grmljavinu i ljude koji su vikali: bombe, sklanjajte<br />se, samo da nas ne zatrpaju. A Mila je uvijek govorila: «Ja<br />se ne bojim, ja imam svoje zvono pa ako me zatrpaju ono<br />Êe zvoniti, pa Êete me lako naÊifl. Zbog toga sam bilo posebno<br />ponosno.<br />Jasno, nas dvoje smo imali i sreÊu, nisu nas ni zatrpali,<br />a nisu me kod nje ni naπli.<br />Nakon Ëetiri godine doπli smo u neki veliki grad. »ulo<br />sam da je rat zavrπio. Znalo sam da se neπto veliko dogaapplea,<br />jer Mila me izvadila iz rupËiÊa, lijepo ulaπtila i - pogaappleate<br />- stavila u jednu vitrinu.<br />I evo veÊ gotovo πezdeset godina posve mirno æivim.<br />Jedina je razlika πto sada Miline prijateljice ne priËaju o<br />πkoli, nego πto je koja kuhala, a umjesto o svojim simpatijama<br />sada priËaju o doæivljajima unukâ.<br />Nema viπe ni svirke Elzikina klavira, ali sada ima neka<br />kutija, koju zovu televizor, pa ponekad iz nje izlaze zvuci<br />kao i melodije koje me podsjeÊaju na stara vremena.<br />Eto, to su moje uspomene za prvih sto i pedesetak godina<br />æivota. Ako u iduÊih sto i pedeset godina bude neπto<br />zanimljivo, ja Êu vam to priopÊiti. Vrijedi<br />SUMMARY<br />Vaπe Zvono<br />The story of an old silver hand-bell tells us<br />about a chemist, Bernard Eisenstein (Ajzenπtajn)<br />and his wife Pauline, who lived in Koprivnica<br />(Northern Croatia). Inherited by their<br />grand-daughter Mila, the bell was transferred<br />to Tuzla (Bosnia). During World War II, the<br />bell landed first in a concentration camp, then<br />with the Partisans and eventually found its<br />place of honour in Zagreb, in Mila’s vitrine.<br />Neda Wiesler<br />Sefardski ples, 2. dio<br />«Preko miπiÊnoga pamÊenja tijela mogu probuditi<br />pamÊenje vrste.fl<br />Martha Graham<br />Kao πto je poznato iz ranijih poglavlja, raskoπni obredni<br />æidovski plesovi, kao i ostali oblici javnoga vjerskoga æivota,<br />nestaju s ruπenjem Hrama. Bogato razvijena i briæljivo<br />Ëuvana umjetnost, u Ëije su tajne bili upuÊeni samo Leviti,<br />tako prelazi u legendu. Iz πturih opisa sveËanosti zna se da<br />su se odræavale svakodnevno prema kalendarskom rasporedu<br />vjerskih obreda. O veliËini i znaËenju govori i podatak<br />da su zbor i orkestar redovito zauzimali poloæaj duæ<br />svih osamnaest stuba nasuprot oltaru, a svaka je bila predviappleena<br />za po jedno glazbalo. Spominju se brojni duhaÊi i<br />æiËani instrumenti, a ponajviπe udaraljke. Petkom se izvodio<br />Psalam 93, a subotom Psalam 92. (ples cadik katamar pleπe<br />se i danas). Za proslavu blagdana scenariji su joπ sveËaniji, a njima<br />je prisustvovala cijela zajednica.<br />S odlaskom u dijasporu æivot se iz temelja mijenja. Svakodnevica<br />optereÊena borbom za puko preæivljavanje prisiljavala je na neprekidno<br />prilagoappleavanje novim uvjetima. Od naroda koji se tradicionalno<br />bavio poljodjelstvom ostaje samo uspomena, a razne urbane sredine<br />odreappleuju limite, posljedica kojih jest priguπeniji oblik komuniciranja.<br />Zbog straha za sigurnost zajednice rabini zabranjuju ples u javnosti<br />pa se ta aktivnost zajedno s veÊinom ostalih povlaËi u prostore<br />sinagoga i domova. Od tada slijede duga stoljeÊa opreza da neki<br />nekontrolirani izraz moguÊega veselja ne bi moæda nekoga naljutio<br />ili uvrijedio. Potrebno je stoga bilo odmjeriti koliko i πto treba reducirati,<br />a kako bi se ipak πto viπe pojedinosti prenijelo na buduÊe<br />naraπtaje.<br />Kako su rabini uglavnom vodili bitku za samoodræanje æidovskog identiteta, koji je<br />Ëesto bio doveden u opasnost, pogotovo u zajednicama koje su, bjeæeÊi od pogroma,<br />selile od mjesta do mjesta, osnovna je briga posveÊena pisanom i usmenom<br />nauku. Trebalo je kao prvo osigurati prikladnu prostoriju za okupljanje i molitvu<br />i, πto je najvaænije, u svijest svakoga pojedinca ugraditi odgovornost, da nikada,<br />ni pod kojim uvjetima, ne smije doÊi do promjene ma i jednoga slova teksta. To<br />je izmeappleu ostaloga znaËilo saËuvati biblijske kantilenske okvire i zadræati oblike<br />posebnih motiva za sluæbu prema æidovskom kalendaru.<br />I glazba tog doba zauzima daleko veÊe znaËenje od plesa,<br />djelomiËno zbog tijesnih prostora sinagoga i domova, ali i<br />zbog opÊenite situacije, koja plesu u srednjem vijeku nije<br />nimalo naklonjena. Za razliku od tekstova, melodije Ëak i<br />one sinagogalne, mogle su se izvoditi slobodnije, prema<br />sklonostima hazana. Osim promjene tempa, moglo se prihvaÊati<br />i drukËije naËine izvoappleenja koje je sa sobom donosio<br />utjecaj mjesta i vremena. Osobito se to odnosilo na<br />mnogobrojne poboæne pjesmice pyutim, πabat πira i zmirot.<br />Prema obiËaju izvodili su ih muπkarci nastavljajuÊi uz njih druæenje<br />usinagogama nakon sluæbe.<br />VeÊina teoretiËara koji se bave tom tematikom, suoËena s tako tragiËnim<br />uvjetima, kojima su se Æidovi morali odupirati, izjavljuje kako sa<br />æaloπÊu treba ustvrditi da ples u to doba potpuno gubi povijesni kontinuitet.<br />Ne bih se sloæila, jer ta tvrdnja otvara moguÊnosti za proizvoljni<br />naËin pristupa plesu, koji dovodi do kaosa na tom podruËju, u πto se<br />moæemo uvjeriti danas u mnogim æidovskim zajednicama. Uvoappleenjem<br />takve prakse ples bi izgubio na povijesnoj vaænosti i pretvorio se u<br />gimnastiku. Nasuprot tome, paæljivim i strpljivim radom, uzimajuÊi u<br />obzir i najmanje naznake, koje nekad nisu drugo do simboli, moæe se<br />ipak doÊi do vaænih saznanja potrebnih kako bi se ispunile praznine<br />formalnoga karaktera. Kao primjer evociranja æidovske pastoralne<br />Rahlo Jammele. (Æidovska plesaËica)<br />6
NOVI<br />OMANUT<br />proπlosti danaπnji je obiËaj njihanja lulava - palmine granËice, i etroga - citrusova ploda,<br />prema nebesima za vrijeme praznika ©avuota.<br />Pojednostavnjen je to oblik kombinacije svetkovine prirode i vjerskih plesnih procesija<br />koje su se odræavale u hramu, obilazeÊi oko glavnoga sveÊenika. Poslije, s prelaskom u<br />sinagoge, sudionici su nastavili kruæiti oko bimá, mjesta na kojem stoji molitelj.<br />Drugi je primjer sveËanost tal, rose, koja se joπ u pojednostavnjenu obliku izvodi u vrijeme<br />Pesaha.Ta je tradicionalna tema takoappleer zaokupljala mnoge stvaraoce folklornih prizora<br />i stoljeÊima su je sefardski izvoappleaËi njegovali i pronosili Europom.<br />Preoblikovani elementi tih melodijskih motiva ugraappleeni su napokon u izraelsku himnu<br />Hatikva (nada).<br />Kao πto su muπkarci usrdno<br />Ëuvali sveti tekst, s istom<br />su predanoπÊu æene prenosile<br />kuÊnu tradiciju, jer u æidovstvu<br />tradicija je nedjeljiva<br />od vjere, kao i muπkarac od<br />æene, i usudila bih se dodati,<br />glazba od plesa.<br />Æidovska je æena paæljivo<br />njegovala i s koljena na koljeno<br />prenosila pojedinosti<br />oko svakodnevnih obiËaja,<br />svetkovanja ©abata, blagdana<br />Hanuke i Purima te vjen-<br />Ëanja, koje je u æidovstvu<br />glavni dogaappleaj svjetovnoga<br />slavlja. Za tu bi se prigodu<br />pripremalo tako da se, ma<br />koliko okolnosti bile skromne<br />ili neprimjerene, omogu-<br />Êi iskazivanje sreÊe i dobra<br />raspoloæenja cijele zajednice.<br />Nerijetko su ples predvodili<br />sami rabini.<br />Strogim pridræavanjem takve<br />prakse muπkarci u sinagogama<br />i æene u kuÊi uËinili<br />su most izmeappleu svetog i svjetovnog<br />i preuzeli ulogu prenoπenja<br />folklornog blaga.<br />Iako u uvjetima koji su nerijetko<br />zahtijevali improvizaciju,<br />a praznine nemoguÊnosti<br />ispunjavanja propisanoga nadomjeπtavane intenzivnim emocionalnim nadahnuÊem,<br />saËuvana je ipak zaËuappleujuÊa koliËina elemenata. Ples se ne prakticira u punu sjaju, ali<br />vaænije od svega jest πto se zadræava saznanje o njegovoj vaænosti.<br />Suspregnuti i pritijeπnjeni sa svih strana, teπko je i pomisliti da su Æidovi imali æelje i<br />vremena posvetiti se plesu, no uspjeli su ipak premostiti i dodatne specifiËne nedaÊe koje<br />im je nametnuo srednji vijek, takozvano mraËno doba (dark age).<br />MRTVA»KI PLES - danse macabre<br />Decentralizacija srednjovjekovnog druπtva dovodi do slabljenja dotadaπnjih srediπta<br />moÊi, koja su ljude uspijevala prisiljavati na suzdræanost. Kao posljedica nicanja sve veÊeg<br />broja gradova, srediπta, u njima i oko njih pojavljuju se gomile lutalica i beskuÊnika πto<br />poËinju znaËiti sveopÊu prijetnju. Agresiju potaknutu nezadovoljstvom i sve veÊim strahom<br />zbog nemoguÊnosti utjecanja na buduÊnost ti nesretnici nerijetko iskazuju nekontroliranim<br />plesnim divljanjem.<br />PlesaËka manija prvi je put zabiljeæena oko 1278. godine. Od tada je u porastu sve do<br />pojave takozvane crne smrti 1346 -1350, kada se drastiËnim suzbijanjem postupno<br />stiπava.<br />Plesno bjesnilo, mahnitanje ili tjelesno divljanje, vidovica, zahvatilo je potkraj srednjega<br />vijeka cijelu Europu od Sicilije do Donje Rajne. Besprizorni bi se okupljali na periferijama,<br />najËeπÊe noÊu, i plesali dok se ne bi onesvijestili ili Ëak stropoπtali mrtvi.<br />Paracelzus je to opisao kao manifestaciju nove i Ëudne bolesti, Ëije je obiljeæje trzanje<br />tijela, pogotovo oËiju. Zanimljivo je da je on ustvrdio kako je bolest prijelazna i samo ako<br />se promatra izvoappleaË.<br />Nije stoga Ëudno da se meappleu ljude uvukla nevjerica i negativno stajaliπte prema plesu<br />opÊenito, koje ni nakon tolikih stoljeÊa nije u potpunosti nestalo.<br />Ne samo katoliËko sveÊenstvo nego i neki neiskusni rabini tog doba poËinju osuappleivati<br />pjesmu i ples, pa tako nastaje æidovska uzreËica: «Kako je odvratno gledati æenu kad se<br />pjevajuÊi krevelji.fl<br />Talmudisti su pak u tome vidjeli priliku da naposljetku nakon stoljetnih pokuπaja iskorijene<br />privlaËne plesove grËkoga podrijetla, koji su se nezvani ugnijezdili u æidovskoj kulturi.<br />Prijetnja æidovstvu proizlazila je iz starogrËkoga πtovanja kulta tijela, koji je zajedno<br />s kretanjem uz glazbu bio snaæna poluga njihove moÊi. Da li su uspjeπniji bili rezultati<br />Spartanaca, koji su se tom kombinacijom koristili u svrhu razvijanja ratniËke stege ili oni<br />koji su doveli do stvaranja visokih estetskih i umjetniËkih vrijednosti Atene, ne moæe se<br />reÊi, ali su i jedni i drugi svakako obiljeæili epohu.<br />I Bizant se razmetao sjajnim plesnim sveËanostima, a za razliku od ostalih njihova<br />specifiËnost ogledala se u sklonosti k akrobatici.<br />7<br />SveËani Ëin sefardskog vjenËanja - minijatura anonimnog umjetnika iz edicije svadbeni propisi,<br />Biblioteca Apostolica Vaticana, Roma<br />Kako se znalo da se Æidovi<br />nikad neÊe odreÊi svojih<br />uvjerenja, a redovite su<br />obrede prisiljeni obavljati u<br />VeÊina æidovskih zajednica dotle, sukladno poloæaju u druπtvu, usmjeravana je na<br />izvoappleenje tugaljivih pjesama o moru i pomorcima o krajolicima i temama uglavnom<br />vezanim uz zemlju, sunce i nebo.<br />Kako bi se zadræalo dostojanstvo i poπtovanje, plesovi su skromnoπÊu i samozatajnoπÊu<br />trebali odraæavati uzorno ponaπanje. Sve je vrijeme bio strogo zabranjen muπko-æenski<br />dodir, osim kod braËnih parova.<br />©to se tiËe katoliËke crkve, ona je u prvih sto godina postajanja sveËanosti oblikovala<br />prema uzoru tradicije drevnih civilizacija. Uz simbole kao πto su zvona, svijeÊe i tamjan<br />u ceremonije bili su ukljuËeni i sveËani liturgijski plesovi. Izvodio bi ih zbor predvoappleen<br />biskupom, na galeriji iznad oltara, a izraæavao je vezu anappleela i duπa na nebu. Zaoπtravanjem<br />problema u srednjem vijeku u sveÊeniËke se redove poËinje uvlaËiti strah od rastu-<br />Êe snage stvorene masovnim<br />plesanjem. Neka revolucionarna<br />opasnost mogla<br />se naslutiti u navali razuzdanih<br />i vulgarnih plesova,<br />pa crkva poËinje traæiti<br />izlaze. Zbog osjeÊaja gubitka<br />kontrole koji bi mogao<br />ugroziti njihov superiorni<br />poloæaj u druπtvu donosi<br />drastiËne promjene. ZgraæavajuÊi<br />se nad nedostatkom<br />puritanizma i kreposti,<br />osobito u æena, sveÊenici<br />su odluËni eliminirati sve<br />njegove elemente, jaËanjem<br />hijerarhijskoga racionalizma<br />kao i asketizma. U<br />prvoj fazi ples iskljuËuju iz<br />liturgije, prepuπtajuÊi ga<br />zlurado da sluæi samo za<br />prikazivanje appleavla, sotone,<br />zloduha ili jednostavno svakoga<br />poroka. Nakon πto su<br />sve viπe naglaπavali njegovu<br />razornu narav, ubrzo ga<br />poËinju povezivati sa Æidovima.<br />tiπini i daleko od tuappleih<br />pogleda, tako se meappleu narode diljem Europe mogla uspjeπno podmetnuti sumnja o tajnama<br />i uroti.<br />Lansiraju se priËe o æidovskim æenama koje na ©abat prvo pleπu, a onda lete na metlama,<br />pa se za vjeπtiËji ples rabi izraz sinagoga diabolica, a nevjerne æene nazivaju sinagogae<br />Satanas. Satana tako postaje partner πabatne vjeπtice.<br />Na kamenim kipovima katedralnih portala, na crkvenim slikama i ilustracijama u<br />Biblijama moæe se pronaÊi æenski lik Sinagoge kao protivnice Ecclesie. Da bi se pojaËao<br />dojam sramote, lik je polupokriven æutim æidovskim πeπirom ili æutom haljinom. «Onafl,<br />Sinagoga, pojavljuje se i kao ubojica koja smrtonosnim kopljem ubija Krista.<br />Takve se predstave poËinju izvoditi na trænicama i postupno se pretvaraju u jezive pantomime<br />kojima je svrha ismijavanje Æidova.<br />Æidovima je trebalo snage ne samo da se odupru napadima na vlastitu osobu nego i<br />pritiscima za uvoappleenje srednjovjekovnog asketizma. Veliki kastiljanski, πpanjolsko-hebrejski<br />filozof i pjesnik iz Toleda Yehuda Halevi (1085-1141) i Rambam (1135-1204) redefinirali<br />su æidovstvo kao nerazdvojivu cjelinu humanog izraza tijela i duπe.<br />IzriËito su se branili protiv asketizma dræeÊi da je on u suprotnosti s Torom. I jedan i<br />drugi izraæavaju jasnu poruku da su pjesma i ples sluæba boæja jednako kao i molitva.<br />Tako Halevi kaæe: «Kada ih sreÊa ponese do te mjere da poËnu pjevati i plesati, to postaje<br />molitva koja se ujedinjuje s boæanskim blagoslovom.fl<br />Crkva, uza sva nastojanja, nije uspjela u nakani da u potpunosti ukine ples. On je oduvijek<br />bio i ostao sastavni dio civilizacije. Istjerala ga je iz svojih prostora, ali se on od tada<br />preselio u njezina dvoriπta, na sajmove i, πtoviπe, na groblja.<br />Tako nastaju srednjovjekovni mrtvaËki plesovi - danse macabre, ili plesovi smrti. Autori<br />navode da oni potjeËu iz hebrejske i egipatske tradicije. To nije netoËno, ali se prvenstveno<br />ipak mora naglasiti bitna razlika tih dviju kultura i prema tome drukËiji razlozi nastanka<br />tih plesova. Za EgipÊane i ostale drevne narode koji su πtovali kult mrtvih predaka<br />smrt je bila sveËanost. Uz mnoge pojedinosti pripremljene za zagrobni æivot i ples je<br />bio izraz poπtovanja prema umrlom, a veliËina slavlja ovisila bi o pokojnikovu statusu.<br />Æidovstvo je nasuprot tomu religija æivota. SveËanosti se prireappleuju u slavu Boga, te za<br />vesele dogaappleaje u zajednici.<br />Za tuæne pak prilike, kada treba otpratiti umrla Ëlana, postoje detaljni propisi kojih se<br />trebaju pridræavati svi Ëlanovi zajednice. To je doba, kako prorok kaæe, «za æalovanje i<br />molitvefl.<br />Propisano je bdijenje uz odar, koje protjeËe dostojanstveno i skromno i traje odreappleeno<br />vrijeme. Nakon toga æivot ide dalje.<br />Ipak, Ëinjenica da o pogrebnim plesovima postoje usmeni iskazi ljudi koji su uselili u<br />Izrael te da se dovode u vezu s joπ do danas prisutnim sefardskim obiËajem obilaæenja<br />odra ukazuje da tu temu ne treba zaobiÊi. Neke etniËke zajednice u Izraelu i danas u rit-
Page 1 and 2: PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTU
Page 3 and 4: NOVI OMANUT Ali to viπe
Page 5: NOVI OMANUT U.N.O. P
Page 9 and 10: NOVI OMANUT KRAJ JEDNE IL
Page 11 and 12: NOVI OMANUT R E D I V I V
Page 13 and 14: NOVI OMANUT Knjiga «Izab
Page 15 and 16: NOVI OMANUT KRAMER, THEOD

Novi omanut br 70.pdf

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?