Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
NOVI<<strong>br</strong> />
OMANUT<<strong>br</strong> />
puzajuÊi i plaËuÊi... Bunker se posve uruπio... Dijelovi tijela<<strong>br</strong> />
ostali su razbacani po tlu, ili su visjeli s drveÊa... fl<<strong>br</strong> />
(str. 72).<<strong>br</strong> />
NacistiËko rjeπavanje æidovskog pitanja krenulo je tako<<strong>br</strong> />
novim stazama, jer su dotad primjenjivane metode izgladnjivanjem<<strong>br</strong> />
i ubijanjem bile prespore za koliËinu ljudstva koje<<strong>br</strong> />
je od proljeÊa 1942. vlakovima svakodnevno poËelo stizati<<strong>br</strong> />
u koncentracijske logore. Samo s tehnoloπki usavrπenijim<<strong>br</strong> />
plinskim komorama i krematorijima, dovoljno razliËitim od<<strong>br</strong> />
onih poËetnih kojima su se sluæili u eksterminacijskim logorima<<strong>br</strong> />
Chelmna, Belzeca, Sobibora i Treblinke, bilo je<<strong>br</strong> />
moguÊe u svega tri godine pobiti πest milijuna europskih<<strong>br</strong> />
Æidova. Pritom je u to prvo vrijeme, sve do 1944. godine<<strong>br</strong> />
kad su poËeli pristizati transporti i s maapplearskim Æidovima,<<strong>br</strong> />
Auschwitz bio logor s relativno skromnijim <strong>br</strong>ojkama ærtava.<<strong>br</strong> />
Njegovo najproduktivnije vrijeme uslijedilo je tek poπto<<strong>br</strong> />
su nacisti zaposjeli i Maapplearsku u kojoj su pod Horthyem<<strong>br</strong> />
vladali neusporedivo blaæi rasni zakoni. Naposljetku su i<<strong>br</strong> />
maapplearski Æidovi pali u Eichmannove ruke.<<strong>br</strong> />
Reesova knjiga nije prva koja je ustvrdila da je Auschwitz<<strong>br</strong> />
u svojoj poËetnoj fazi, odnosno 1940. godine, bio<<strong>br</strong> />
zapravo zamiπljen samo kao radni logor za poljske, ruske<<strong>br</strong> />
i ostale zarobljenike, zatoËene u prvim danima rata, i da<<strong>br</strong> />
se u logor smrti pretvorio tek nakon konferencije na<<strong>br</strong> />
Wannseeu u sijeËnju 1942. godine na kojoj je zakljuËena<<strong>br</strong> />
provedba «konaËnog rjeπenjafl. Tek tada su se, suoËeni<<strong>br</strong> />
sa svakodnevnim transportima od nekoliko stotina tisuÊa<<strong>br</strong> />
Æidova iz svih krajeva Europe, nacisti naπli u problemima<<strong>br</strong> />
πto <strong>br</strong>æe i πto <strong>br</strong>ojnije likvidacije. Jedino rjeπenje bile su<<strong>br</strong> />
plinske komore i ciklon B, a potom krematoriji u nedalekom<<strong>br</strong> />
i zasebnom logoru Birkenauu koji Êe posluæiti da se<<strong>br</strong> />
oËisti teren. «U Birkenauufl priËa jedan od 3,3 milijuna<<strong>br</strong> />
preæivjelih ruskih zarobljenika «sovjetski bi zatvorenik u pro-<<strong>br</strong> />
sjeku preæivio dva tjedna... Kad bismo jutrom ustajali, æivi bi se micali, ali oko svakog æivog<<strong>br</strong> />
Ëovjeka leæala bi dva, tri mrtvaca. Poappleete na poËinak i æivi ste, a ujutro — mrtvac. Smrt,<<strong>br</strong> />
smrt i samo smrt.fl<<strong>br</strong> />
Neki od podataka koje Rees iznosi u knjizi svakako su manje poznati. Tako na primjer<<strong>br</strong> />
da se ratna vlada, na Ëelu s Tisom, koju su nacisti postavili u SlovaËkoj, toliko æurila rijeπiti<<strong>br</strong> />
svojih Æidova da je Ëak za svakog odvedenog Æidova platila Nijemcima petsto Reichsmaraka,<<strong>br</strong> />
ili da se, poπto je pod njemaËku okupaciju dospio i jedan od engleskih otoka u<<strong>br</strong> />
Kanalu, otok Guernsey, engleska otoËka uprava do te mjere usluæno podastrla novom,<<strong>br</strong> />
njemaËkom gospodaru da je bez oklijevanja uvela rasne zakone i arizaciju, a zateËene<<strong>br</strong> />
Maapplearska knjiæevnost ima tu zlosretnu sudbinu πto je pisana<<strong>br</strong> />
maapplearskim jezikom. Ovo πto sam napisao u prethodnoj<<strong>br</strong> />
reËenici moæda nekom zvuËi glupo, ali je ipak istinito.<<strong>br</strong> />
Da su romani i eseji maapplearskih literata napisani, primjerice<<strong>br</strong> />
engleskim jezikom, mogu smjelo tvrditi da bi se<<strong>br</strong> />
ta knjiæevnost u<strong>br</strong>ajala meappleu prve na svijetu. Rijetko u<<strong>br</strong> />
kojoj zemlji, to mogu bez sustezanja reÊi ima, prema<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oju stanovnika, toliko do<strong>br</strong>ih pisaca kao u Maapplearskoj.<<strong>br</strong> />
ZahvaljujuÊi takvoj pomalo proturjeËnoj situaciji i Imre<<strong>br</strong> />
Kertész postao je poznati pisac u drugim zemljama i uopÊe<<strong>br</strong> />
u svijetu tek zahvaljujuÊi Nobelovoj nagradi. Da se to nije<<strong>br</strong> />
dogodilo, opet mogu smiono reÊi, sumnjam da bismo i mi<<strong>br</strong> />
upoznali tog pisca iz nama susjedne (a nekada - sada veÊ<<strong>br</strong> />
poodavno - i zajedniËke) dræave.<<strong>br</strong> />
ZahvaljujuÊi tome πto smo na navedeni naËin upoznali<<strong>br</strong> />
tog suvremenog maapplearskog knjiæevnika, jedan od naπih<<strong>br</strong> />
izdavaËa naπao je za shodno da nam predoËi i drugu stranu<<strong>br</strong> />
njegove literarne djelatnosti - zbirku njegovih knjiæevnih<<strong>br</strong> />
eseja. ZagrebaËka izdavaËka kuÊa Durieux objavila je pod<<strong>br</strong> />
naslovom Jezik u progonstvu (mislim da bi bio bolji prijevod<<strong>br</strong> />
naslova zbirke Prognani jezik) zbirku Kertészovih knjiæevnih<<strong>br</strong> />
predavanja, kritika, eseja.<<strong>br</strong> />
No, bilo da je rijeË o predavanjima ili Ëak o naruËenim<<strong>br</strong> />
Ëlancima, sve su to knjiæevni ogledi pisani posebnim, rekao<<strong>br</strong> />
bih visokim stilom, ali ipak vrlo razumljivim i lako prihvatljivim.<<strong>br</strong> />
Zbirka obuhvaÊa devetnaest eseja nastalih izmeappleu 1989.<<strong>br</strong> />
i 2002. godine. »lanci su podijeljeni u tri poglavlja: Pisma<<strong>br</strong> />
iz domovina, Domovina, dom, dræava i Jezik u progonstvu.<<strong>br</strong> />
Iako su ti eseji pisani u razliËita vremena - tijekom viπe od<<strong>br</strong> />
jednog desetljeÊa - u svakome od njih, iako pisani u razli-<<strong>br</strong> />
Ëitim povodima, provlaËi se tema Holokausta.<<strong>br</strong> />
Naslovnica knjige Laurence Reesa<<strong>br</strong> />
AUSCHWITZ “Nacisti i konaËno rjeπenje”<<strong>br</strong> />
ÆIDOVSKI PISAC IZ MA–ARSKE<<strong>br</strong> />
Imre KertÈsz: Jezik u progonstvu<<strong>br</strong> />
Durieux, prev. Xénia Detoni, Zagreb, 2004, str. 304<<strong>br</strong> />
Lako je razumljiva privræenost toj temi ako znamo Ëinjenicu<<strong>br</strong> />
da je Kertész kao petnaestogodiπnji djeËak dospio u<<strong>br</strong> />
koncentracijski logor Auschwitz a zatim u Buchenwald.<<strong>br</strong> />
Naslovnica knjige Imre Kertésza<<strong>br</strong> />
“Jezik u progonstvu”<<strong>br</strong> />
12<<strong>br</strong> />
æidovske bjegunce koji su se ondje sklonili spremno izruËila<<strong>br</strong> />
novom gospodaru. Jednako je tako manje poznat jedan od<<strong>br</strong> />
bizarnih Himmlerovih govora πto ga je odræao 1943, samo<<strong>br</strong> />
nekoliko mjeseci prije nego πto Êe, preko leapplea maapplearskih<<strong>br</strong> />
Æidova, pokuπati trgovati sa Saveznicima kako bi spasio<<strong>br</strong> />
koæu. Pred skupinom najviπih duænosnika SS-a osjetio je<<strong>br</strong> />
potrebu da izmeappleu ostaloga kaæe: «Govorim o evakuaciji<<strong>br</strong> />
Æidova, istrebljenju æidovskog naroda... Oduzeli smo im njihova<<strong>br</strong> />
bogatstva i... dao sam izriËitu zapovijed koju je proveo<<strong>br</strong> />
Obergruppenführer Pohl: sva smo bogatstva predali<<strong>br</strong> />
Reichu, predali dræavi. Niπta nismo uzeli sebi. Imamo moralno<<strong>br</strong> />
pravo, duænost nam je prema naπem narodu, uniπtiti<<strong>br</strong> />
narod koji je æelio uniπtiti nas. Tu najteæu od svih zadaÊa<<strong>br</strong> />
obavili smo za ljubav naπeg naroda. Ali to naπim srcima,<<strong>br</strong> />
naπim duπama, naπem karakteru nije nanijelo nikakvu<<strong>br</strong> />
πtetu.fl<<strong>br</strong> />
Neki rijetki uspjeli, ali mnogo ËeπÊe neuspjeli bjegovi ili<<strong>br</strong> />
ustanci, kao πto je bio ustanak Sonderkomanda u Auschwitzu<<strong>br</strong> />
7. listopada 1944, naæalost su premala utjeha za<<strong>br</strong> />
naπu trajnu gorËinu i potiπtenost na muklu πutnju i izostanak<<strong>br</strong> />
svakoga pokuπaja da se oni, na podruËju nacistiËke<<strong>br</strong> />
jurisdikcije na smrt osuappleeni, makar krikom i kamenom<<strong>br</strong> />
opru volji zloËinca. Ali jednako tako i danas se joπ postavlja,<<strong>br</strong> />
pa i u ovoj knjizi, neizbjeæno pitanje nisu li Saveznici,<<strong>br</strong> />
znajuÊi za uæase kojima su izloæeni milijuni nevinih ljudi, zaista<<strong>br</strong> />
poduzeli sve da se te strahote sprijeËe. Po informacijama,<<strong>br</strong> />
koje su i autoru knjige bile dostupne, Ëini se da je<<strong>br</strong> />
svaka inicijativa u tom smjeru, pa tako i Churchillova,<<strong>br</strong> />
vrlo <strong>br</strong>zo ustuknula pred onovremenim strateπkim i vojnim<<strong>br</strong> />
ciljevima Saveznika. Koncentracijski i eksterminacijski<<strong>br</strong> />
logori bili su tako prepuπteni svojoj uæasnoj sudbini.<<strong>br</strong> />
Poπtovanja vrijedan izdavaËki pothvat Golden marketinga<<strong>br</strong> />
umanjio je, naæalost, vrlo slab prijevod koji se, moæda<<strong>br</strong> />
zahvaljujuÊi <strong>br</strong>zini, ali oËito i nedovoljnu osjeÊaju za mnogostruku slojevitost ne samo<<strong>br</strong> />
engleskih nego i hrvatskih rijeËi i stilistiËkih sklopova, pokazao nedoraslim zadatku.<<strong>br</strong> />
Ustrajan da dokaæe kako odano prihvaÊa sve ono πto se danas dogaapplea glede hrvatskoga<<strong>br</strong> />
jezika prevoditelj zbunjuje Ëitatelja, upotrebljavajuÊi primjerice za mnoæinu rijeËi kapo<<strong>br</strong> />
rijeË kapi, umjesto rijeËi najozloglaπeniji rijeË najozloglasniji, njemaËku rijeË Ballastexistenzen<<strong>br</strong> />
prevodi s traÊenjem prostora, a na nekoliko mjesta pokazuje da ne poznaje ni<<strong>br</strong> />
razliku izmeappleu hrvatskih rijeËi nezaposlen i besposlen, ili duπevno rastrojen i rastresen.<<strong>br</strong> />
©teta za ovakvu knjigu, istina teπku, ali vrijednu Ëitanja.<<strong>br</strong> />
Zora Dirnbach<<strong>br</strong> />
Temu Holokausta i koncentracionih logora naÊi Êemo<<strong>br</strong> />
gotovo u svakom njegovom djelu, kao πto je roman »ovjek<<strong>br</strong> />
bez sudbine, pa Fijasko, Kadiπ za neroappleeno dijete, Trenutak<<strong>br</strong> />
tiπine dok streljaËki vod puni puπke. Za neobiËni roman<<strong>br</strong> />
»ovjek bez sudbine dobio je Nobelovu nagradu 2002. godine.<<strong>br</strong> />
Njegovu privræenost temi Holokausta sam je ponajbolje<<strong>br</strong> />
objasnio u eseju »iji je Auschwitz objavljenu u hamburπkom<<strong>br</strong> />
Die Zeit 1998. godine: «Ima neke potresne dvosmislenosti<<strong>br</strong> />
u onoj ljubomori s kojom su preæivjeli privræeni<<strong>br</strong> />
Holokaustu; oni formiraju gotovo iskljuËivo pravo na posjedovanje<<strong>br</strong> />
njegova duha. Kao da su se domogli vlasniπtva<<strong>br</strong> />
nad nekom jedinstvenom, golemom tajnom. Kao da Ëuvaju<<strong>br</strong> />
neko neizrecivo blago od srozavanja i napose - od uniπtavanja.<<strong>br</strong> />
Pitanje spaπavanja od kvarenja kao da jedino ovisi o<<strong>br</strong> />
njima, o snazi njihova sjeÊanja, ali i kako da se suprotstave<<strong>br</strong> />
uniπtavanju, odnosno otuappleivanju, krivotvorenju, svakodnevnim<<strong>br</strong> />
manipulacijama, a osobito najmoÊnijem suparniku -<<strong>br</strong> />
prolaznostifl - piπe Kertész u spomenutom eseju.<<strong>br</strong> />
A u govoru na primanju Nobelove nagrade on tu temu<<strong>br</strong> />
nastavlja iznoseÊi pritom jedinstvenu misao o problemu<<strong>br</strong> />
Holokausta:<<strong>br</strong> />
«Pitanje Auschwitza nije u tome hoÊemo li pod njim, takoreÊi,<<strong>br</strong> />
podvuÊi zavrπnu crtu ili ne, a nije ni u tome hoÊemo<<strong>br</strong> />
li Ëuvati uspomenu na nj ili Êemo ga poslati u ropotarnicu,<<strong>br</strong> />
odgovarajuÊu povijesnu ladicu; ni o tome, hoÊemo li milijunima<<strong>br</strong> />
pobijenih podiÊi spomenik i, naposljetku kakav bi taj<<strong>br</strong> />
spomenik mogao biti. Pravi problem Auschwitza je to πto<<strong>br</strong> />
se on dogodio, i tu Ëinjenicu ne moæemo izmijeniti ni uz najbolju,<<strong>br</strong> />
a niti uz najopakiju volju.fl<<strong>br</strong> />
»itajuÊi Kertészovu knjigu eseja ova Êe se posljednja<<strong>br</strong> />
misao zacijelo duboko usaditi u nas. I u tome je veliËina njegovih<<strong>br</strong> />
eseja.<<strong>br</strong> />
Zlatko Glik