Novi omanut br 70.pdf

More documents

Recommendations

Info

NOVI<br />OMANUT<br />mu koraËnice sedam puta hodaju u krug oko odra, izvodeÊi pritom pokrete trzanja ruku,<br />a posebno prstiju. O pogrebnim plesovima postoje i srednjovjekovni zapisi, kao i poneki<br />crteæ neæidovskih umjetnika. Spominje se da je to obiËaj izvornih Sefarda ©panjolske<br />i Portugala. Kako su oni toËno izgledali, te u kojoj je mjeri bila rijeË o plesu ili povorci,<br />ovisi vjerojatno o mjestu i vremenu gdje se zajednica nalazila.<br />Ono πto se sa sigurnoπÊu moæe tvrditi jest:<br />-Obilaæenje odra u æidovskoj je tradiciji ostatak uspomene na ceremonije unutar hrama;<br />stoga su pokreti ruku, posebno prstiju, grËenje i trzaji element dodatnoga stvaranja dojma<br />tuge i nesreÊe.<br />- Potpuno je drukËijeg idejnog podrijetla ples koji bi se priredio nakon zavrπena obreda<br />sprovoda, koji takoappleer nije nepoznata praksa u æidovstvu. Dogaapplea se vrlo rijetko, i to<br />samo u iznimnim situacijama koje se tiËu πire zajednice.<br />Razlog tomu definiran je; ne popustiti<br />osjeÊaju beznaapplea, potaknuti i aktivirati snage kako<br />bi se oduprlo oËaju ili rezignaciji. I danas se u<br />Izraelu pojedini autoriteti koriste tim obiËajem<br />kako bi nakon komemoracije nekih tragiËnih<br />dogaappleaja otvorili plesnu veËer izraelskoga folklora.<br />Treba naglasiti da to ni u kojem sluËaju ne podrazumijeva<br />zabavu, nego artikulirano i odmjereno<br />strukturiranje sintonije emocija.<br />-TreÊa, najbizarnija, ali istinita situacija dogaappleala se<br />za vrijeme epidemija kuge. Siromaπni æidovski parovi,<br />nemajuÊi drukËijih moguÊnosti za vjenËanje,<br />iskoristili bi ceremoniju sprovoda, kojih je za vrijeme<br />epidemija bilo napretek. PleπuÊi slijedili bi<br />pogrebnu povorku i izvodili plesove. Cijelo bi groblje<br />tada postalo dio rituala.<br />MrtvaËki su plesovi, u svakom sluËaju, uπli u praksu,<br />nadahnuli mnoge, pa i vrhunske stvaraoce, te<br />neki od njih dosegnuli i antologijske vrijednosti.<br />U 14. stoljeÊu rabin Santob de Carrion skladao<br />je MrtvaËke plesove - Danze de la Muerta, koje su<br />sve do 19. stoljeÊa izvodili popularni, naπiroko<br />poznati profesionalni æidovski plesaËi.<br />U to doba nastaju i danse misérable, ples jada i<br />danse triste, ples tuge.<br />©to je dalje vrijeme odmicalo, katoliËka se crkva<br />sve æeπÊe, i svim raspoloæivim sredstvima, borila<br />protiv plesa, a poËetkom velikih epidemija konaËno<br />ga strogo zabranjuje, kao i svetkovanje svih<br />takozvanih poganskih obiËaja.<br />FLAMENKO<br />O tome da li je andaluzijski flamenko ples ©ulamit,<br />kao πto legenda kaæe, bilo je govora u proπlom<br />poglavlju. Povijesno ipak znamo da je nastao na<br />Iberijskom poluotoku, kada su glazbeno plesni elementi<br />Maura i Vizigota doπli u kontakt s kombinacijom<br />hebrejskih, pomijeπanih s korijenima kastiljanske<br />i katalonske tradicije.<br />Mnogi kasniji πpanjolski znanstvenici istraæivali su elemente sefardske glazbe i plesa<br />donijete u dræavu Izrael, kako bi doπli do podataka o svojim napjevima i o starim kastiljanskim,<br />aragonskim, katalonskim i andaluzijskim obiËajima.<br />Prema zmijolikom kretanju mogu se naslutiti utjecaji joπ nekih naroda, Roma, Hinda,<br />Romaniota i Maura (zajednica Arapa i Berbera).<br />Za stvaranje tog iznimnoga plesa odluËnu je ulogu imao ambijent andaluzijskoga podneblja,<br />moæda zbog kraja prepuna mirisa plodova i cvijeÊa, opojna vina iz plodnih<br />osunËanih breæuljaka ili je pak uzavrela krv bila ta koja je pokrenula stvaralaËki kovitlac.Viπe<br />od ijednoga drugog plesa ovdje je rijeË o jedinstvenu spoju sudjelovanja publike<br />i izvoappleaËa. PodsjeÊa to na izjavu filozofa Mauricea Merleau Pontyja: «Ja shvaÊam<br />znaËenje svijeta time πto svijet hvata mene u svoje znaËenje; gledalac i viappleeno stoje u uzajamnu<br />odnosu i ne zna se viπe tko vidi, a tko je viappleen. Na osnovi toga moæemo objasniti<br />izvornu intimnost koja postoji izmeappleu nas i svijeta.fl<br />U vrijeme kada na Iberijskom poluotoku pripadnici najrazliËitijih zajednica i tri<br />monoteistiËke vjere, æidovske, muslimanske i katoliËke, mirno æive jedni pored drugih,<br />zbog Ëega se ono zove Zlatnim dobom sefardske kulture, ples se ponovno smatra nenadomjestivim<br />dijelom æidovskoga druπtvenog æivota. Isprepletanje tako zanimljivih elemenata<br />pogodovalo je procvatu iznimnih razmjera.<br />Nezamislivi su blagdani bez plesa, od πabata do vjenËanja. Plesovi su bili koreografirani<br />uglavnom za muπkarce. Æene su ih stojeÊi u redu ili krugu oponaπale gledajuÊi<br />uglavnom u voditelja, koji je najËeπÊe improvizirao.<br />Dozvolu za ples u paru imali su jedino braËni parovi, roditelji i djeca ili sestre i braÊa<br />meappleusobno. To je pravilo trajalo sve do 15. stoljeÊa, iako se sve ËeπÊe krπilo.<br />Otprilike od 12. stoljeÊa nadalje svaka je æidovska zajednica imala kuhinju za pripremanje<br />prazniËnih obroka napose za vjenËanje, mikve - obrednu kupku a i plesnu dvoranu.<br />Hanuka je svakako uvijek bila jedan od praznika svjetla i plesa. Nakon πto bi se<br />molitve, koje su nastale na temelju tekstova iz 4. stoljeÊa, joπ za boravka u Babilonu, otpjevale<br />u sinagogama ili domovima, druæenje uz ples nastavljalo bi se u salonima. Do<br />danas najizvoappleenija melodija teksta Ma-oz-tsur pripisuje se talijanskom Æidovu Mordecaju<br />8<br />benYitzhoku (13. stoljeÊe), dok je sefardsku varijantu pripremio Benedetto Marcello<br />(1686-1739) u zbirci pripremljenoj za venecijansku æidovsku zajednicu. 1<br />U dijaspori je pak najraπirenija bila plesna pantomima Purim. Iako ga je joπ Teodozije<br />II zabranio 405, talijanski su ga Æidovi izvodili neprekidno sve do 10. stoljeÊa.<br />U 14. stoljeÊu francuski i njemaËki Æidovi organiziraju maskerate izvodeÊi Purimspiel.<br />Bile su to plesnopantomimske toËke s nekom vrstom vatrometa.<br />Ponovno se u zapisima taj ples pojavljuje od 1531, posebno u podruËjima Mantove,<br />Firence, Genove i Ferrare, a veliku popularnost opet dobiva u 17. stoljeÊu. Nadahnut<br />izvedbama u venecijanskom getu, koji je posjetio za boravka u Italiji 1704 -1710, Georg<br />Friedrich Händel piπe ranu operu Haman i Mordechai, a 1732. oratorij Esther.<br />Danaπnji oblik Purimspiel poprima u poljskom<br />getu u 18. stoljeÊu, a zanimljivo je da su ga u vrlo<br />sliËnu obliku Æidovi izvodili takoappleer u arapskim i<br />indijskim krajevima.<br />U to se vrijeme Ëesto izvodila i predstava o prodaji<br />Josipa, u kojoj su uglavnom nastupali uËenici<br />jeπive.<br />Joπ su neke zanimljive Ëinjenice obiljeæile to doba.<br />Æidovske glazbene plesne predstave izvode se<br />na krπÊanskim svetkovinama diljem Europe. Ponekad<br />je bila rijeË o zaista pompoznim spektaklima.<br />Æidov rabin Hacen Ben Salomo 1313. uËio je<br />krπÊane koralni ples oko njihova oltara u Saragosi<br />u ©panjolskoj. To je prvi podatak o nekom æidovskom<br />plesnom prvaku.<br />Kada se u renesansi ponovo budi interes za klasiËnu<br />starinu, plemstvo obnavlja puËke zabave.<br />Ples kao kontrolirana i kultivirana forma ulazi u<br />otmjene talijanske salone. Uloga Æidova na tom<br />podruËju osnaæuje se na dva naËina. S jedne strane<br />imuÊni trgovci poËinju graditi plesne dvorane,<br />a njihovi nadareni sunarodnjaci uæivaju u zvanjima<br />plesaËa i uËitelja plesa, pa kao takvi postaju poznati<br />i priznati diljem Europe.<br />Venecijanske su vlasti teπko podnosile da Æidovi<br />budu vlasnici nekih od najraskoπnijih plesnih palaËa,<br />pa im to 1443. zabranjuju. Na koje su se sve<br />naËine pokuπavali domoÊi bogatstva, vidljivo je iz<br />istraæivanja Marianne D. Birnbaum o portugalskoj<br />obitelji Gracije (latinski oblik imena Hanna) Luna:<br />«Venecija je zaplijenila njihovu imovinu; Gracija je<br />neko vrijeme provela u zatvoru, a kÊerku su joj<br />poslali u samostan. Uz pomoÊ turskoga sultana<br />uspjela se prebaciti u Ferraru, gdje izmeappleu ostalog<br />postaje mecena æidovske umjetnosti.fl<br />U sliËnu i neπto savrπenijem obliku ples je poËeo<br />sluæiti i druπtvenim zadaÊama dvorskoga æivota. U<br />Nevjesta iz Smirne<br />16. stoljeÊu pojavljuje se u Italiji i Francuskoj naziv<br />balletto, koji oznaËava figurirani ples. Radilo se o<br />scenski prilagoappleenoj verziji druπtvenoga plesa kombiniranoj s protokolima dvorske<br />etikete.<br />Najpoznatija plesaËka imena bili su Guglielmo Ebreo i Emanuel de Rabbi Jalamoacis.<br />Iz traktata Guglielma Ebrea i Antonija Cornazana saznaje se da su plesovi bili podijeljeni<br />u dvije glavne skupine:<br />Cjenjeniji, bassa danza - lagan, sveËan, dostojanstven ples, sa stopalima koja su stalno<br />bila blizu poda, te onaj æivlji, ballo, pri kojem su se stopala viπe podizala.<br />Pokreti su ukljuËivali dostojanstven hod, ali i ljupko savijanje tijela te lagane okrete.<br />Elementi su se povezivali u mnoπtvo razliËitih sekvenci, i tako se sastavljalo mnoπtvo<br />plesova kojima bi autori naknadno smiπljali najrazliËitija imena.<br />Kralj Louis XIV uËio je ples od malih nogu i sam nastupao kao plesaË. Osnovao je<br />baletnu πkolu, a 1661. i prvu plesnu akademiju. Gradnjom golemih plesnih salona, po<br />uzoru na kraljevske, i plemstvo se ukljuËuje u borbu za prestiæ pa elita uskoro redovito<br />uzima satove plesa, ali takoappleer æeli imati vlastitu skupinu plesaËa.<br />Dvorovi su tako postali radionice æidovskim plesaËima, a ujedno pozornica na kojoj su<br />se izmjenjivale organizirane skupine æidovskih putujuÊih trubadura, koji su izvodili<br />zabavne, dramske i tugaljive plesne predstave. Posebno su rado bili primani izvoappleaËi balada<br />i romanca. Postoje podaci o nastupima takvih skupina u sjediπtima maurskih sultana<br />i katoliËkoga sveÊenstva. Takoappleer stari zapisi iz Novare i Pamplone spominju osebujne<br />æidovske plesove i pantomimu.<br />U Palermu je πtoviπe 1469. za javnu proslavu svog vjenËanja Ferdinand Aragonski s<br />izabranicom Izabelom izabrao predstavu koju su izvodili æidovski plesaËi.<br />Zanimljivo je da iz tog doba datira prvo izdanje Pjesme nad pjesmama s glazbenim i<br />pjesniËkim oznakama, iz Ëega je vidljivo da je i to djelo sluæilo za muziËko plesno<br />izvoappleenje.<br />Potkraj 17. stoljeÊa spominje se Guglielmo Ebreo iz Pesara. Ne samo πto je bio traæen<br />plesaË nego je i zajedno s uËiteljem Domenicom opisao dvanaest osnovnih plesnih koraka<br />i dvadeset razliËitih plesova. Prvi se put spominje uporaba plesnih kostima.
NOVI<br />OMANUT<br />KRAJ JEDNE ILUZIJE<br />Prijetnja na Iberijskom poluotoku poËinje s jaËanjem katoliËkoga<br />sveÊenstva. Prvo pritisci za pokrπtavanje (one<br />koje su pod prijetnjom uspjeli natjerati da se pokrste nazivali<br />su marranos - svinje), 1391, potom razaranje æidovske<br />zajednice u Sevilli, a ubrzo nakon toga sliËnu sudbinu<br />doæivljavaju Æidovi Cordobe, Toleda, Barcelone,<br />Aragona, Kastilje, Katalonije i Valencije.<br />Definitivno, ediktom 1492, πto su ga izdali spomenuti<br />kraljevski par Ferdinand i Izabela, zavrπeno je doba koje je<br />trajalo gotovo pet stoljeÊa.<br />Izgon iz ©panjolske, nakon duga relativno mirna i intenzivno<br />stvaralaËkog æivota, Æidovi doæivljavaju kao drugi<br />egzil. UnatoË okrutnim postupcima vlastodræaca prema<br />njima, Æidovi nikad nisu osjeÊali mrænju prema πpanjolskom<br />narodu i njegovoj kulturi, u gradnji koje su uostalom<br />i sami sudjelovali.<br />Sa sobom u nepoznato, kao i nakon ruπenja Drugoga<br />hrama, ponovo nose obiËaje i glazbu πto Êe ih u tuappleini<br />pomno Ëuvati i njegovati. Tuga za drugom domovinom<br />koja je preplavila njihova srca ostat Êe kao trajan peËat i<br />u buduÊim naraπtajima.<br />Grubo prekinuta, bez moguÊnosti da nastavi nesmetani<br />prirodni put, ta kultura postaje prepuπtena dobroj volji,<br />bolje reËeno upornosti protagonista.<br />Njezina buduÊa sudbina ovisit Êe o brojnim faktorima.<br />U sluËajevima kada je na put zajedno krenula brojnija<br />zajednica, struktura njezine forme ostaje barem donekle<br />saËuvana. Cjelina Êe jamËiti da u sklopu tradicije zajedno<br />s jezikom i ostalim obiËajima budu oËuvani i glazba i ples.<br />Bit Êe i dalje dio unutarnje kohezije i nastaviti svoj, za<br />Æidove toliko poznat, tok.<br />Drugu kategoriju predstavljaju oni koji su iz mnogobrojnih<br />razloga Europom krenuli pojedinaËno ili u manjim<br />skupinama. Mnogi od njih s vremenom postaju puËki pjesnici, pjevaËi, plesaËi, artisti,<br />akrobati, ili se ujedinjuju u mijeπane druæine.<br />Utkane u njihovo sjetno raspoloæenje na put po Europi krenule su tako sefardske romance<br />i balade prenoseÊi poruku i izraæavajuÊi tugu.<br />SjeÊanja su to na idiliËno podneblje Andaluzije. PlesaËi i plesaËice, duboko uæivljeni u<br />Ëesto strastvene uspomene, kretnjama ruku pokuπavaju predoËiti lelujanje raslinja na<br />blagu povjetarcu, leprπanje slavuja ili gugutanje golubice kojoj se povjeravaju tajne, a<br />katkad kao da njihovi spretni pokreti doËaruju mala okna ukraπena cvijeÊem i na njima<br />djevojke kako Ëeznu za ljubavnicima.<br />Ples u to doba prestaje biti oruapplee zabave, potrebu za postojanjem crpe iz emocija i<br />postaje spontano isijavanje individualnosti.<br />Tempo mu je spor, ali impresivan, i uglavnom prati sadræaj pjesama narativnoga<br />karaktera s beskonaËnim ponavljanjem refrena.<br />Te forme nazivaju se: cantigas, coplas, romanceros, shansons.<br />Poznate su i lamentacije ili tuæaljke, koje su poËetkom 20. stoljeÊa posluæile Marthi<br />Graham kao nadahnuÊe za njezine glasovite izvedbe.<br />One su izrasle iz potrebe iskazivanja tuge; pogaappleaju viπe negoli suze ili bolni krikovi. Iz<br />pokreta im izvire tragiËan karakter poruke, koje su mahom simboliËne i pune aluzija na<br />univerzalne vrijednosti. 2<br />Uz prije spomenute mrtvaËke plesove, na sajmovima, sveËanostima i πtoviπe vjenËanjima<br />izvode se i prosjaËki plesovi.<br />PUTOVI U »ETIRI SMJERA<br />©panjolsku su definitivno morali napustiti svi koji su odbili prelazak na krπÊanstvo.<br />Smjerovi kretanja uglavnom se formiraju u Ëetiri sljedeÊe skupine, a to Êe ujedno biti i<br />mjesta koja joπ i danas barem djelomiËno njeguju sefardsku kulturu; levantska skupina<br />(istoËno Sredozemlje, Palestina, sjeverna Afrika, Turska, Sirija, Irak i GrËka); romanska<br />skupina (Italija, juæna Francuska); nizozemsku skupinu (Nizozemska i Engleska); i Novi<br />svijet (Amerika).<br />Zanimljiv je naËin na koji su oni πto su izabrali put prema sjevernoj Africi sefardsku kulturu<br />uklopili u postojeÊu arapsku. Novonastala varijanta jezika dobiva naziv hatakija i<br />sluæit Êe ne samo u svakodnevnoj praksi nego i za stvaranje. Na tom je jeziku primjerice<br />napisana i danas poznata pjesma za udvaranje Eres Chiquita. Abraham Z. Idlson (1882-<br />1938), glasoviti sakupljaË i muzikolog, prozvan ocem moderne æidovske muzikologije,<br />retrogradno je od useljenika u Izrael rekonstruirao njihov put kretanja, prema utjecajima<br />koje su putem usvojili. U zemljama koje su ih udomile Æidovi samo djelomiËno prihvaÊaju<br />neke obiËaje. Primjerice ples æena po uzoru na arapsku kulturu odvaja se od muπkaraca,<br />ta sredina smatra da je za njih poæeljno da viπe vremena provode izmeappleu sebe, dotjerujuÊi<br />se i pleπuÊi. To, s jedne strane, jaËa muπku poziciju, a istodobno potiËe æensku privlaËnost.<br />Ipak, unatoË tome πto su se naπli u sredini koja ima posve drukËiji stil, Æidovi ne prestaju<br />izvoditi balade donesene iz ©panjolske, lamentacije i tuæaljke. Pjesma je tu, In Muerte<br />qua a todos convidas, nema pogaappleanja s anappleelom smrti i kralj mora umrijeti. Utjecaji<br />©panjolske uπli su kako u liturgiju, tako i u svjetovne obiËaje Æidova u Egiptu, Siriji i Iranu<br />te se proπirili sve do Bagdada. Desilo se tako da se ta kultura posredno naπla i u podruËjima<br />koja nisu imala nikakve izravne veze sa Sefardima. Poprimili su ih Æidovi staros-<br />Nazha Kassik. (Æidovska plesaËica)<br />jedioci, koji su se u tim krajevima nalazili i unatrag desetak stoljeÊa. SpecifiËni elementi<br />lamentacija i balada, tuge æivota i pribliæavanja smrti te polagani pripovjedni tempo isprekidan<br />temperamentnim sekvencama unio je neobiËnosti u dotadaπnji arapski stil.<br />Ples flamenko saËuvan je do danas. 3<br />NAJDRAÆA BOSNA<br />Saznavπi za nesreÊu koja je pogodila Æidove sultani Osmanskoga Carstva Bajazid,<br />Selim i Sulejman velikoduπno su im davali utoËiπte i slobodu, πto nije znaËilo samo spas<br />za golemu zajednicu, nego i vraÊanje dostojanstva.<br />Velike skupine tada dolaze preko Carigrada u Bugarsku, Rumunjsku, GrËku i na<br />Balkan. Sarajevski Sefardi tvrde da su doπli izravno laappleama iz ©panjolske u Dubrovnik.<br />Odatle se put nastavljao za Bosnu i dalmatinske gradove.<br />Vlasti se nisu mijeπale u vjerska pitanja etniËkih zajednica koje su na tom prostoru æivjele,<br />pa su Æidovi uæivali dosta veliku slobodu i zavoljeli novu domovinu.<br />Stvorili su s vremenom Ëvrstu religiozno-etniËku skupinu sefardskih Æidova, koja se<br />dosta dugo oËuvala.<br />KarakteristiËan πpanjolski romancero u neπto promijenjenu obliku æivi i danas. Muzikolozi<br />tvrde da je bitno obiljeæje romancera fragmentarizam, koji potiËe maπtu pjevaËa. Ne<br />spominju meappleutim kako improvizacija potekla iz osjetljive glazbene duπe, koja uvijek<br />nanovo proæivljava svoju æivotnu priËu, tek u prijenosu impulsa na plesaËa koji vibracije<br />pretvara u pokrete moæe raspiriti vatru koja je toliko potrebna da bi se Ëarolija prenosila<br />dalje.<br />Iako u 19. stoljeÊu dolazi do ozbiljnije asimilacije, ima primjera da se sefardsko blago<br />nastavlja stvarati, a ne da se samo izvodi ono πto je poneseno iz ©panjolske. Primjer je<br />za to pjesma Huanita, spjevana u Bosni vjerojatno od pjesnikinje Laure Papo-Bohorete.<br />Romance i balade koje su oduvijek analogiju imale u bosanskom sevdahu poËinju se pribliæavati<br />i sve viπe sliËiti sevdalinkama.<br />Ono πto se i dalje njeguje plesovi su prigodom obiteljskih veselja i svadbeni obiËaji.<br />Najspektakularnija sveËanost bilo je odvoappleenje mlade u hamam, javne kupke, prije vjen-<br />Ëanja.<br />Obitelj bi za tu priliku zakupila cijele kupke, gdje bi se okupila sva æenska rodbina.<br />Sluæila se kava, slatki napici i svakojake poslastice. Tijekom obredne zabave djevojke bi<br />plesale uz zvukove kastanjeta i æenskih vokala. Profesionalne bi pjevaËice izvodile odgovarajuÊe<br />pjesme uz uporabu pandera, defa.<br />SveËanost bi zavrπavala svadbenom pjesmom Oh ke relombror de novja hermoza.<br />TETA REGINA<br />(naπe tijas i nonas, tete i bake)<br />Bismo li uopÊe iπta znali, πto bi nam ostalo, da nije malobrojnih naπih dragih Ëlanova<br />Æidovske opÊine podrijetlom iz Bosne Imamo sreÊu da su meappleu nama, a svaka nam je<br />pojedinost njihova kazivanja neizmjerno vrijedna. Iako se tu ne moæe govoriti o plesu kao<br />folkloru, koji bi imao neku autentiËnu osobinu ili, ako niπta drugo, razliËitost od onoga<br />lokalnog, detalji su nam vrlo dragocjeni zato πto u ovom sluËaju pamÊenje miπiÊnoga trebamo<br />probuditi verbalnim.Vaæni su nam ti razgovori, a ne samo ono πto je reËeno nego<br />i kako je reËeno u nama treba potaknuti ideju moguÊe varijante. Zato sluπamo i zapisujemo<br />po ne znam koji put.<br />9
Page 1 and 2: PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTU
Page 3 and 4: NOVI OMANUT Ali to viπe
Page 5 and 6: NOVI OMANUT U.N.O. P
Page 7: NOVI OMANUT proπlosti da
Page 11 and 12: NOVI OMANUT R E D I V I V
Page 13 and 14: NOVI OMANUT Knjiga «Izab
Page 15 and 16: NOVI OMANUT KRAMER, THEOD

Novi omanut br 70.pdf

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?