OLIMP 35 - lipanj 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor

vještina, predanost, usredotočenost, a
njihove je uspjehe vrednovao poput remek
djela. U športašu je uvijek gledao
samo čovjeka, nikad ni o jednome nije
napisao ni jednu uvredljivu riječ.
- Kolega Susić u Engleskoj bi jamačno
već bio lord, jer je takva kova: uspravan,
dostojanstven, čestit i dosljedan. Uvijek
je takav bio. U Hrvatskoj se te ljudske
vrline premalo cijene. Žarko Susić govori
sve tiše, ali kada govori, svi utihnu
- rekao je za obilježavanja jedne od Susićevih
obljetnica Vilko Luncer, Žarkov
djelomični učenik i kolega.
Sedamdeset i šest godina od objave
svoga prvoga teksta u tadašnjem
Jutarnjem listu, 26. travnja 2010. u 95.
godini umro je najstariji športski novinar
na svijetu Žarko Susić, tiho i dostojanstveno,
kako je i živio.
- Bio je lički uspravan. Bio je velika
mjera, neću reći uspjeha jer uspjeh je
moguće ostvariti i bez vrijednosti. Žarko
je bio velika mjera vrijednosti. Mogao bih
reći da s njime odlazi jedna epoha čistunskoga
športa. Volio je športaše, nije volio
slavu i novac jer je iza toga bljeska s pravom
slutio zlo. Nije se svaki put bilo lako
složiti s njime, ali on je baš čistunski čuvao
šport i uvijek je u konačnici imao
pravo. Nikad nisam pročitao nijedan njegov
pogrešan sud ili pogrešnu procjenu.
Uvijek je pritom imao mjeru, a istodobno
je bio oštar - kazao veliki poštovatelj i
prijatelj Žarka Susića, Antun Vrdoljak.
Žarko Susić je rođen 10. srpnja
1915. u Gospiću. U športsko ga je novinarstvo
nekako prirodno odvela obiteljska
tradicija. Otac mu je bio prednjak
Hrvatskog sokola, jedan od osnivača Hrvatskog
sokola u Sisku, Đakovu i Virovitici,
a i majka mu je bila sokolašica.
“Imali smo vrlo mnogo knjiga o tjelesnom
vježbanju, koje sam vrlo rano počeo
listati. Jednog je dana 1924. moj otac,
vraćajući se s posla - inače, bio je sudac
- donio novine. Bio je i dopisnik tadašnjega
Jutarnjeg lista iz Gospića. Ušao je
u kuću i rekao: Nurmi je opet pobijedio.
To je bio moj prvi kontakt s olimpijskim
igrama. Imao sam tada devet godina.
Nakon toga sam počeo redovito čitati
novine i redovito čitati šport. Došavši u
Zagreb, temeljito sam se počeo baviti
klizanjem i jednog me je dana Miroslav
Dobrine, inače bankovni činovnik, koji
je amaterski vodio športsku rubriku u
Jutarnjem listu, zamolio da mu napišem
izvještaj s klizačkog prvenstva Zagreba.
Tako je sve počelo.”
Od 1. veljače 1936. postaje profesionalnim
novinarom u Ilustrovanim
sportskim novostima, gdje ostaje do 10.
travnja 1941. Od 1. ožujka 1942. do 19.
srpnja 1943. je bio redaktor i tehnički
urednik športa, od 1. travnja 1946. je
u FD Akademičar, kasnije ASD Mladost,
a amaterski je trener bio od 1934. do
1974. U Vjesniku se zaposlio 1. ožujka
1951. i nakon umirovljenja 1979. nastavlja
honorarnu suradnju.
Žarko Susić je svoj olimpijski pohod
započeo na Zimskim olimpijskim igrama
u Cortini d’Ampezzo 1956. godine, a sa
Zimskih je igara izvještavao i u Innsbrucku
(1964. i 1976.), Grenobleu 1968.,
Sapporu 1972., Lake Placidu 1980. i Sarajevu
1984. Susićeve prve Ljetne olimpijske
igre bile su u Rimu 1960., a slijedili
su München 1972., Montreal 1976.,
Moskva 1980., Seoul 1988., Barcelona
1992., Atlanta 1996., Sydney 2000. i
Atena 2004.
Njegovo je pregalaštvo prepoznato i
cijenjeno izvan granica Hrvatske, a najveću
potvrdu toga i najveću satisfakciju
za svoj dugogodišnji rad, Susić je dobio
u Sydneyu 2000. godine - najviše novinarsko
priznanje Međunarodnog olimpijskog
odbora koje mu je dodijelio Juan Antonio
Samaranch za novinarski doprinos
olimpijskom pokretu i olimpijskim igrama.
Summary
Seventy six years after the
publication of his first text in the
then Jutarnji List, on the 26 of April
2010, in his 95th year, Žarko Susić
the oldest sports journalist in the
world, died as he lived, quietly and
with dignity.
His diligence was recognised
and valued outside the borders
of Croatia, while the greatest
confirmation of this and the greatest
reward for his many years of work,
Susić received in Sydney in 2000 –
the highest journalist award of the
International Olympic Committee
which was awarded to him by Juan
Antonio Samaranch for journalistic
contributions to the Olympic
movement and the Olympic games.
He reported about nine Summer
and seven Winter Olympic games:
SUMMER:
1960 Rome
1972 Munich
1976 Montreal
1980. Moscow
1984 Seoul
1992 Barcelona
1996 Atlanta
2000 Sydney
2004 Athens
WINTER:
1956 Cortina
d’Ampezzo
1964 Innsbruck
1968 Grenoble
1972 Sapporo
1976 Innsbruck
1980 Lake Placid
1984 Sarajevo
Četiri godine kasnije hitao je
strastvenije od dvostruko mlađih kolega
kroz atenski pakao na plus 40 stupnjeva
Celzijevih, u 90. izvještavajući sa svojih
16. i zadnjih olimpijskih igara. Premda
slučajno, ima vrlo mnogo simbolike u
činjenici da se nestor hrvatskoga olimpizma
i navjeći naš poznavatelj športa
u njegovoj suštini i športaša u njihovoj
ljudskosti, oprostio od igara na mjestu
njihova moderna uskrsnuća. Baš kao što
ima i neke simbolike u tome da je Žarko
otišao samo nekoliko dana poslije Juana
Antonia Samarancha, koji šport i olimpijski
pokret simbolizira na međunarodnoj
razini, baš kao što ga Žarko simbolizira
na hrvatskoj.
Generacije novinara pamtit će Žarka
Susića kao mentora i uzora koji im je
uvijek bio na usluzi.
Odgojio je i vrsne športaše i atletske
trenere, a i sam je bio atletski trener čiji
su atletičari osvojili 40 naslova državnih
prvaka. S AK Mladost je kao trener sedam
puta bio prvak države i jednom peti
u Europi.
Od 1971. do 1974. Žarko Susić je bio
predsjednik Sekcije športskih novinara
Hrvatske, te dopredsjednik Hrvatskog
zbora športskih novinara. Bio je član
Gimnastičke komisije AIPS-a i urednik
više knjiga o športu.
Za svoj dugogodišnji rad dobio je
niz priznanja i odlikovanja među kojima
je i trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske
1960., Majska nagrade republičkog
sekretarijata za prosvjetu, kulturu
i fizičku kulturu 1962., nagrada Milan
Milanović za životno djelo 1975., nagrada
za životno djelo novinara Jugoslavije
1979., Zlatna plaketa Vjesnika 1984.,
a odlikovan je i Medaljom rada 1961. i
Ordenom rada s vijencem 1977.
Žarko Susić dobio je 2004. godine i
posebno priznanje Međunarodnog olimpijskog
odbora za doprinos športskom
novinarstvu u svijetu, koju mu je dodijelio
Juan Antonio Samaranch, a u Republici
Hrvatskoj dobio je najviše državno
športsko priznanje - nagradu Franjo
Bučar za životno djelo 2007. ò
27 Olimp