OLIMP 35 - lipanj 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor

Intervju: Antun Vrdoljak
‘Vjerujem
u hrvatski šport’
Tekst: ROMANA EIBL
Snimila: BILJANA GAURINA (CROPIX)
“Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema
nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo
novaca. A nije ih lako naći…” - kaže Antun Vrdoljak prvi predsjednik Hrvatskog
olimpijskog odbora (1991-2000) i član Međunarodnog olimpijskog odbora (od 1995.)
te od prosinca 2003. počasni predsjednik HOO-a.
Antun Vrdoljak stao je na čelo hrvatskoga športa
na početku devedesetih kad se domovina homogenizirala.
Briljantno je odigrao svoju redateljsku
ulogu na spašavanju projekta atletskog
prvenstva Europe u Splitu, gdje su prije 20 godina
zapravo udareni temelji putu u hrvatsku športsku i svaku
drugu neovisnost.
Bio je Vrdoljak i potpredsjednik države, četiri godine direktor
Hrvatske televizije, dugogodišnji saborski zastupnik,
član Predsjedničkog vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednik
Uprave Croatia Airlinesa, ali najduže se održao, punih
deset godina, kao prvi čovjek hrvatskoga športa. Danas
je član Međunarodnog olimpijskog odbora i počasni predsjednik
HOO-a kojeg je trajno zadužio svojim angažmanom u
prijelomnim vremenima borbe za nacionalnu samobitnost.
o Ovo će se ljeto navršiti 20 godina od izvrsno organiziranog
europskog atletskog prvenstva u Splitu, na koje
ste oduvijek bili osobito ponosni. U međuvremenu, dobili
smo rat i i stvorili državu, ali i rastočili mnoge vrijednosti,
među njima i športske…
- Nemojte upasti u strašnu zamku ovog vremena da danas
ništa ne valja. Ja sam 1990. godine otišao spašavati atletsko
prvenstvo u Split, jer ga je ondašnja vlast otkazala 80
dana prije početka, a danas je nemoguće i zamisliti da bi se
to dogodilo...
I to su otkazali nakon pet i pol godina priprema vrlo ozbiljni
ljudi... Dakle, bilo je te neodgovornosti prije i te kako.
Tada je Artur Takač uspaničeno rekao Tuđmanu i meni:
“Znate li vi što se događa! Ne da nećete dobiti više nikakvu
organizaciju bilo čega, nego više nikad nećete biti nigdje
pozvani, nećete biti u mogućnosti poslati natjecatelje bilo
gdje u svijet!”
Znači, nije danas stanje baš tako loše, mislim općenito,
ali i na stanje u našem športu. Ja čvrsto vjerujem u hrvatski
šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga
kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što
bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći…
Zlatko Mateša to radi sjajno, a glavni tajnik Čop mu izvanredno
drži leđa - naučio je da ne treba lupati vratima, svađati
se i podnositi ostavke.
o Čini se ipak da je današnje vrijeme u kojem živi Hrvatska
nesklono športu, da je recesija ugrozila egzistenciju
brojnih športskih kolektiva i športaša, a da su pritom i
društvo i politika postali športu maćeha.
- Postoje zakoni vremena i postoje raspoloženja. Ja ne vidim
da se nešto tragično događa sa športom osim što nema
novaca, a kod nas pak svi hoće biti profesionalci.
o Znači, ipak nam je šport, ovako kako je ustrojen, postao
pretežak teret gospodarstvu i lokalnim zajednicama
- Sve se malo poremetilo, ali dosta se događa našom
voljom. Ne može se govoriti o siromaštvu jedne zemlje koja
ima takve uštede u bankama kao što ima Hrvatska...
Smetaju me pokušaji profesionalizacije nekih športova za
koje mi nemamo nikakvih uvjeta. Smeta me i prodaja igrača,
mladih ljudi po svijetu, pa se tako stvara još jedna nova
emigracija...
o Je li danas u športu premalo entuzijazma, a previše
novca, interesa, menadžera i tržišta
- Ja mislim da nam nedostaje amaterizma u športu. Ama-
Olimp 6