OLIMP 35 - lipanj 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor
OLIMP 35 - lipanj 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor
OLIMP 35 - lipanj 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Broj <strong>35</strong> / <strong>lipanj</strong> <strong>2010.</strong><br />
ISSN 1331-9523<br />
INTERVJU:<br />
Antun Vrdoljak<br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE NADE:<br />
Filip Hrgović<br />
ŠPORT NA INTERNETU:<br />
Međunarodni olimpijski odbor<br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE LEGENDE:<br />
Dragutin Šurbek<br />
ANTUN VRDOLJAK:<br />
‘Vjerujem<br />
u hrvatski<br />
šport’
INTERVJU:<br />
Antun Vrdoljak<br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE NADE:<br />
Filip Hrgović<br />
ŠPORT NA INTERNETU:<br />
Međunarodni olimpijski odbor<br />
Broj <strong>35</strong> / <strong>lipanj</strong> <strong>2010.</strong><br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE LEGENDE:<br />
Dragutin Šurbek<br />
Sadržaj<br />
6 26<br />
Intervju<br />
Antun Vrdoljak<br />
12 29<br />
Olimpijske legende<br />
Dragutin Šurbek<br />
16 42<br />
Olimpijske nade<br />
Filip Hrgović<br />
20 46<br />
22<br />
MOO - danas i sutra<br />
Juan Antonio Samaranch<br />
Znanost i šport<br />
Svi naši kriteriji<br />
50<br />
In memoriam<br />
Žarko Susić<br />
Prilog<br />
Povijest hrvatskog športa<br />
Nastanak modernog športa<br />
Streličarstvo<br />
Djeca i šport<br />
Šport je poput “plivadona”<br />
Društvo i šport<br />
Moć društvenih mreža<br />
Naslovna stranica: BILJANA GAURINA (CROPIX)<br />
ANTUN VRDOLJAK:<br />
‘Vjerujem<br />
u hrvatski<br />
šport’<br />
Za nakladnika:<br />
Josip Čop<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor<br />
Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb<br />
Glavni urednik:<br />
Ante Drpić<br />
Urednica priloga Povijest hrvatskog športa:<br />
Ana Popovčić<br />
Uredništvo:<br />
Saša Ceraj, Ante Drpić ,Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša<br />
Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro<br />
Produkcija:<br />
M 14 d.o.o (Jet-set magazin)<br />
Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb<br />
Oblikovanje i prijelom:<br />
Marin Stojić<br />
Olimp 4
Poštovani čitatelju,<br />
54<br />
58<br />
60<br />
62<br />
Prijevod:<br />
SPES, Garićgradska 11,<br />
10 000 Zagreb<br />
Tisak:<br />
Tiskara Meić Rotooffset<br />
Velika cesta 17, 10 000 Zagreb<br />
Naklada:<br />
2000 primjeraka<br />
Športska terminologija<br />
8 konjičkih disciplina<br />
Žene i šport<br />
Nevenka Subotičanec Šimenc<br />
Internet<br />
www.olympic.org<br />
Od Olimpa do Olimpa<br />
Vijesti iz HOO-a<br />
www.hoo.hr<br />
hoo@hoo.hr<br />
u kratkom je razdoblju športski svijet<br />
ostao bez dva istinska velikana: 21.<br />
travnja preminuo je Juan Antonio Samaranch,<br />
dugogodišnji predsjednik<br />
Međunarodnog olimpijskog odbora,<br />
čovjek koji je posebne simpatije iskazivao<br />
prema Hrvatskoj i hrvatskom<br />
športu, a što je u više navrata nedvosmisleno<br />
i dokazao.<br />
Samo pet dana kasnije, u Zagrebu<br />
je umro Žarko Susić, najstariji športski<br />
novinar na svijetu, aktivan praktički<br />
do zadnjeg dana, istinski gospodin,<br />
športaš od glave do pete, koji je odgojio<br />
čitav niz športaša (kao trener) i novinara<br />
(kao mentor).<br />
Obojici smo stoga posvetili posebnu<br />
pozornost u ovom broju “Olimpa” , uz<br />
znak zahvalnosti i duboko poštovanje<br />
cijele športske i olimpijske obitelji.<br />
Novi “Olimp” donosi i veliki razgovor<br />
s Antunom Vrdoljakom, prvim<br />
predsjednikom HOO-a, danas članom<br />
MOO-a i počasnim predsjednikom<br />
Hrvatskog olimpijskog odbora.<br />
Sa zadovoljstvom podjećamo na legendu našega športa stolnotenisača<br />
Dragutina Šurbeka, a predstavljamo i novu nadu - boksača Filipa Hrgovića,<br />
svjetskog juniorskog prvaka u superteškoj kategoriji.<br />
To je samo djelić tema koje ćete pronaći u ovom broju “Olimpa”.<br />
Želim Vam ugodno čitanje, uz puno športskih uspjeha onima koji će biti<br />
aktivni i u ljetnim mjesecima, kao što će, recimo, biti naši mladi športaši<br />
koji tijekom kolovoza nastupaju na prvim <strong>Olimpijski</strong>m igrama mladih u<br />
Singapuru.<br />
Dear Reader,<br />
Glavni tajnik Hrvatskog<br />
olimpijskog odbora<br />
Secretary General of the<br />
Croatian Olympic Committee<br />
Josip Čop, dipl. oec.<br />
within a short period of time the sports world has lost two truly great<br />
personalities. Juan Antonio Samaranch, the long-time President of the<br />
International Olympic Committee, and a man who clearly expressed his<br />
liking for Croatia and Croatian sports on more than one occasion, passed<br />
away on April 21. Only five days later, Žarko Susić, the oldest sports<br />
journalist in the world, passed away in Zagreb. He led an active life up to<br />
the last moment. He was a true gentleman and a sportsman who trained<br />
a great number of athletes (as a coach) and journalists (as a mentor).<br />
Therefore, in this issue of “Olimp” we have devoted special attention<br />
to these two men, expressing our gratitude and the deepest respect of the<br />
entire athletic and Olympic community.<br />
The latest edition of “Olimp” also features a long interview with Antun<br />
Vrdoljak, the first president of the COC (Croatian Olympic Committee),<br />
who is now a member of the IOC and the honorary president of the<br />
Croatian Olympic Committee.<br />
We are also pleased to remind you about our sports legend, the<br />
table tennis player Dragutin Šurbek, and we also present a new talent<br />
– the boxer Filip Hrgović, who is the world junior super heavyweight<br />
champion.<br />
These are only some of the topics that can be found in this issue of<br />
“Olimp”. We wish you pleasant reading and much sporting success to<br />
those athletes who will be active during summer months, for example,<br />
our young athletes who are attending the first Youth Olympic Games in<br />
Singapore.
Intervju: Antun Vrdoljak<br />
‘Vjerujem<br />
u hrvatski šport’<br />
Tekst: ROMANA EIBL<br />
Snimila: BILJANA GAURINA (CROPIX)<br />
“Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema<br />
nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo<br />
novaca. A nije ih lako naći…” - kaže Antun Vrdoljak prvi predsjednik Hrvatskog<br />
olimpijskog odbora (1991-2000) i član Međunarodnog olimpijskog odbora (od 1995.)<br />
te od prosinca 2003. počasni predsjednik HOO-a.<br />
Antun Vrdoljak stao je na čelo hrvatskoga športa<br />
na početku devedesetih kad se domovina homogenizirala.<br />
Briljantno je odigrao svoju redateljsku<br />
ulogu na spašavanju projekta atletskog<br />
prvenstva Europe u Splitu, gdje su prije 20 godina<br />
zapravo udareni temelji putu u hrvatsku športsku i svaku<br />
drugu neovisnost.<br />
Bio je Vrdoljak i potpredsjednik države, četiri godine direktor<br />
Hrvatske televizije, dugogodišnji saborski zastupnik,<br />
član Predsjedničkog vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednik<br />
Uprave Croatia Airlinesa, ali najduže se održao, punih<br />
deset godina, kao prvi čovjek hrvatskoga športa. Danas<br />
je član Međunarodnog olimpijskog odbora i počasni predsjednik<br />
HOO-a kojeg je trajno zadužio svojim angažmanom u<br />
prijelomnim vremenima borbe za nacionalnu samobitnost.<br />
o Ovo će se ljeto navršiti 20 godina od izvrsno organiziranog<br />
europskog atletskog prvenstva u Splitu, na koje<br />
ste oduvijek bili osobito ponosni. U međuvremenu, dobili<br />
smo rat i i stvorili državu, ali i rastočili mnoge vrijednosti,<br />
među njima i športske…<br />
- Nemojte upasti u strašnu zamku ovog vremena da danas<br />
ništa ne valja. Ja sam 1990. godine otišao spašavati atletsko<br />
prvenstvo u Split, jer ga je ondašnja vlast otkazala 80<br />
dana prije početka, a danas je nemoguće i zamisliti da bi se<br />
to dogodilo...<br />
I to su otkazali nakon pet i pol godina priprema vrlo ozbiljni<br />
ljudi... Dakle, bilo je te neodgovornosti prije i te kako.<br />
Tada je Artur Takač uspaničeno rekao Tuđmanu i meni:<br />
“Znate li vi što se događa! Ne da nećete dobiti više nikakvu<br />
organizaciju bilo čega, nego više nikad nećete biti nigdje<br />
pozvani, nećete biti u mogućnosti poslati natjecatelje bilo<br />
gdje u svijet!”<br />
Znači, nije danas stanje baš tako loše, mislim općenito,<br />
ali i na stanje u našem športu. Ja čvrsto vjerujem u hrvatski<br />
šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga<br />
kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što<br />
bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći…<br />
Zlatko Mateša to radi sjajno, a glavni tajnik Čop mu izvanredno<br />
drži leđa - naučio je da ne treba lupati vratima, svađati<br />
se i podnositi ostavke.<br />
o Čini se ipak da je današnje vrijeme u kojem živi Hrvatska<br />
nesklono športu, da je recesija ugrozila egzistenciju<br />
brojnih športskih kolektiva i športaša, a da su pritom i<br />
društvo i politika postali športu maćeha.<br />
- Postoje zakoni vremena i postoje raspoloženja. Ja ne vidim<br />
da se nešto tragično događa sa športom osim što nema<br />
novaca, a kod nas pak svi hoće biti profesionalci.<br />
o Znači, ipak nam je šport, ovako kako je ustrojen, postao<br />
pretežak teret gospodarstvu i lokalnim zajednicama<br />
- Sve se malo poremetilo, ali dosta se događa našom<br />
voljom. Ne može se govoriti o siromaštvu jedne zemlje koja<br />
ima takve uštede u bankama kao što ima Hrvatska...<br />
Smetaju me pokušaji profesionalizacije nekih športova za<br />
koje mi nemamo nikakvih uvjeta. Smeta me i prodaja igrača,<br />
mladih ljudi po svijetu, pa se tako stvara još jedna nova<br />
emigracija...<br />
o Je li danas u športu premalo entuzijazma, a previše<br />
novca, interesa, menadžera i tržišta<br />
- Ja mislim da nam nedostaje amaterizma u športu. Ama-<br />
Olimp 6
Intervju: Antun Vrdoljak<br />
terizam je nešto što je prisutno u svim<br />
prostorima i svim vremenima, amaterizam<br />
ne ovisi o novcu, nego o ljubavi, a<br />
tog amaterizma nema.<br />
A ušli smo tvrdokorno u profesionalizam,<br />
bez ikakva rezona. Mi za to jednostavno<br />
nemamo nikakve mogućnosti.<br />
‘Može se govoriti što god se<br />
hoće protiv Vlatka Markovića, ali<br />
moram vam reći i dok sam vodio<br />
HOO i danas dok sudjelujem u<br />
radu IO HOO-a, samo nogometnom<br />
savezu HOO ne daje ni jednu<br />
lipu. Oni sve sami pokrivaju, a<br />
pogledajte kolike uzraste i kolike<br />
reprezentacije imaju i kako sve to<br />
dobro funkcionira.’<br />
o Zar se onda, recimo, moramo pomiriti<br />
s time da će i Cibona doživjeti<br />
sudbinu Splita, negda trostrukog europskog<br />
prvaka, danas bez rezultata,<br />
na marginama brige i zanimanja<br />
- Da nije bilo Perasovića, Cibona bi<br />
to doživjela ove godine. Samo je njegova<br />
silna tvrdoglavost i zaljubljenost<br />
u šport održala igrače na okupu. Prvo<br />
zato jer mu igrači vjeruju, a vjeruju mu<br />
zato što je odličan trener.<br />
Cibonu je upropastio Bože Miličević<br />
kojeg je iz Zadra doveo Mirko Novosel u<br />
trenutku kad je bio uvjeren da mu je<br />
Miličević ukrao treću utakmicu doigravanja<br />
između Cibone i Zadra, pa je rekao:<br />
„Takvog trebamo“. Miličević nema<br />
nikakve veze ni sa športom ni s košarkom.<br />
o Kako je onda moguće da je dvadeset<br />
godina gospodario tako suvereno<br />
športskim simbolom Zagreba<br />
- Držala ga je gradska vlast koja mu<br />
je davala novaca koliko mu je trebalo...<br />
Slušao sam nedavno Mamića kako<br />
se hvali da je Dinamo najprofitabilnija<br />
firma u državi. Kao prvo Dinamo nije firma!<br />
A drugo, što je to s čime raspolaže<br />
Mamić To je tuđi rad. Je li on trener Je<br />
li on odgojio te igrače Je li ih on stvorio<br />
i naučio igrati nogomet Ne, on koristi<br />
tuđi rad, koristi javno dobro, javnu infrastrukturu,<br />
povijesnu športsku instituciju<br />
koju je i profanirao i devastirao i pritom<br />
sebi stavlja novce u džep.<br />
Slušam ministra Šukera koji kaže da<br />
Dinamo kao udruga građana ne plaća<br />
porez na dobit. Zanima me tko u ime te<br />
udruge građana Dinamo upravlja novcem<br />
i kome udruga građana Dinamo polaže<br />
račune U udrugama građana nitko<br />
ne može prisvojiti novac, u njoj nema<br />
privatnog kapitala i zato nema poreza.<br />
Uglavnom, ja baš ne vjerujem da<br />
Mamić živi od zraka.<br />
o Vi ste bili ponosni član Dinamove<br />
obitelji, svoju ste djecu odmah po rođenju<br />
učlanjivali u Dinamo. Što se to<br />
tako dramatično promijenilo od vremena<br />
kad je Dinamo bio simbol i ponos<br />
Zagreba i Hrvatske, a danas je<br />
klub bez publike i simpatija<br />
- Ja nisam samo svoju djecu upisivao<br />
u Dinamo. Ja sam s njima dolazio na<br />
utakmice. Cijela moja familija je dolazila<br />
na utakmice. Nedavno sam vidio stravičnu<br />
sliku kako izbezumljeni otac trči<br />
sa svojom djevojčicom s maksimirskoga<br />
sjevera. Za Boga miloga, u što se to<br />
pretvorilo! U klaonicu Tko ima stadion<br />
u svojim rukama Ništa nije lakše nego<br />
napraviti red na stadionu. No, mi nismo<br />
spremni za to što se zove moderni<br />
šport, zato što mi nemamo kadrove koji<br />
bi to vodili.<br />
Ne mogu Bože Miličević i Zdravko<br />
Mamić voditi te velike športove i te<br />
velike institucije, pa onda odjednom vidite<br />
kako one to više i nisu. Miličević i<br />
Mamić najodgovorniji su za devastaciju<br />
Cibone i Dinama, kao i oni koji su im to<br />
omogućili i još im omogućavaju.<br />
o Kad ste bili zadnji puta u Maksimiru<br />
na utakmici<br />
- Odem pogledati samo reprezentaciju.<br />
o A Dinamo zadnji put<br />
- Nisam bio više od 10 godina. Njemu<br />
nema pomoći.<br />
o A kad ste bili na zadnjoj utakmici<br />
Cibone<br />
- Isto prije više od deset godina.<br />
o Svjedoci smo stečajeva športskih<br />
udruga, konkretno mislim na <strong>Hrvatski</strong><br />
odbojkaški savez. Možete li zamisliti<br />
da Dramsko kazalište Gavella ili HNK<br />
odu u stečaj<br />
- Mogu. Ali, znate zašto oni ne odu u<br />
stečaj Zato što ne možete staviti za<br />
intendanta Gavelle ili HNK nekog tko<br />
nema veze s time, nekoga tko se dovukao<br />
u ovaj grad i koji će tu raditi ne<br />
znam kakve predstave. S tim rukovode<br />
ljudi koji su kvalificirani za taj posao.<br />
Možete im zamjeriti dio repertoara, pa<br />
i glavninu repertoara, ali to ne znači<br />
da oni rade nestručno, da ne znaju i<br />
nisu kvalificirani. U športu je u pitanju<br />
neznanje, notorna nesposobnost, te<br />
sklonost da se od toga ima koristi, a ne<br />
bi se smjelo.<br />
o Najpopularniji šport u Hrvata, nogomet,<br />
upravo je na vrhuncu svoga<br />
antiklimaksa u Hrvatskoj - reprezentacija<br />
se nije plasirala na SP, nikad<br />
manje gledatelja nije gledalo Hrvatsku<br />
nogometnu ligu, nikad mlađi igrači<br />
nisu odlazili u inozemstvo, Dinamo<br />
i Hajduk izgubili su mnogo simpatija<br />
svoje nekad brojne publike, a<br />
nogometni huligani rade nerede gdje<br />
stignu.<br />
Kruna svega je uhićenje 20-ak<br />
nogometaša u akciji Offside koje su<br />
sumnnjiči za povezanost s kladioničarskom<br />
mafijom i namještanje<br />
rezultata.<br />
- Opet ne bih ništa generalizirao. Sve<br />
to što ste nabrojili teško se može staviti<br />
pod zajednički nazivnik. Huligani nisu<br />
isto što i stanje u Hrvatskom nogometnom<br />
savezu. Hrvatska reprezentacija<br />
nije isto što i hrvatska nogometna liga.<br />
Reprezentaciji se dogodio peh. Zašto<br />
smo bili sigurni da možemo proći pokraj<br />
Engleske i Ukrajine Otkud nam<br />
to pravo Nije nikakva tragedija što se<br />
nismo plasirali na SP, Engleska se nije<br />
plasirala dvije godine ranije na Euro, mi<br />
smo ih izbacili.<br />
Hrvatska ima dobru klimu u nogometu<br />
- može se govoriti što se god hoće<br />
protiv Vlatka Markovića, ali moram vam<br />
reći i dok sam vodio HOO i danas dok<br />
sudjelujem u radu IO HOO-a, samo nogometnom<br />
savezu HOO ne daje ni jednu<br />
lipu. Oni sve sami pokrivaju, a pogledajte<br />
kolike uzraste i kolike reprezentacije<br />
imaju i kako sve to dobro funkcionira. Ja<br />
mislim da je stanje u HNS-u dobro i da<br />
je to vrlo dobro vođen savez.<br />
Mi naravno ne možemo imati jaku<br />
nogometnu ligu, jer za to novaca nemamo,<br />
mi ne možemo plaćati igrače kako<br />
pokušava Mamić. Ne vidim rješenja kako<br />
zadržati odljev mladosti, strašno je<br />
da nam sad već odlaze 16-godišnjaci.<br />
Kad bi barem školu završili, jer mnogo<br />
će ih na tom teškom i neizvjesnim putu<br />
otpasti...<br />
A što nam pokazuje afera Offside<br />
Da je policija ispitivala neke koji su bili<br />
žestoki oponenti saveza i tražili da se<br />
taj savez sruši.<br />
Olimp 8
o Nekad smo bili ponosni na svoje<br />
stadione u Maksimiru i na Poljudu,<br />
danas Hrvatska nema pošteni nacionalni<br />
stadion. Nije li to sramota Nije<br />
li pitanje stadiona u jednoj metropoli<br />
civilizacijsko pitanje, a ne pitanje<br />
nekog Canjuge, Dinama, Bandića ili<br />
Novosela<br />
- Jedna loša uprava sruši i gradski<br />
stadion. Znate li vi koliko je novaca<br />
bačeno u taj stadion! Pa to su stotine<br />
milijuna eura! Ja znam da sam morao<br />
protestirati, da sam svojedobno prijetio<br />
predsjedniku države da ću doći sa<br />
svojom djecom leći na atletsku stazu<br />
kad su je htjeli rušiti. I došli smo djeca<br />
i ja tamo, i bogme se nitko nije usudio<br />
zarovati.<br />
Dakle, još je bilo i volje da se tome<br />
odupre, da se ne može ostaviti jednu<br />
metropolu bez stadiona s atletskom<br />
stazom.<br />
o Danas više nemamo ni stadion ni<br />
stazu!<br />
- Imamo stadion koji se raspada. Ali<br />
u tome su sudjelovali svi, pa i ti naši<br />
silno poznati arhitekti. Zagrebački je<br />
stadion nagrađen zlatnom medaljom za<br />
najljepši izgrađeni poslijeratni stadion<br />
na olimpijskim izložbama športske arhitekture<br />
u Londonu 1948. i Helsinkiju<br />
1952. Znate tko ga je radio Vladimir<br />
Turina i Franjo Neidhardt, dva velika<br />
arhitekta koja su bila osuđena kao narodni<br />
neprijatelji, a gradili su ga zatvorenici<br />
koji su bili smješteni u logoru, na<br />
mjestu današnjeg autobusnog kolodvora<br />
u Zagrebu. Sad sin od toga Neidhardta<br />
ruši taj očev stadion.<br />
o Što je krenulo po krivu, je li bila u<br />
pitanju megalomanija, korupcija...<br />
- Novac i beznačajnost tih ljudi kojima<br />
je povjereno da naprave nešto veliko,<br />
nešto svjetsko.<br />
o Koji je vaš prijedlog, što učiniti sa<br />
stadionom u Maksimiru<br />
- Mislim da ga se više ne može spasiti,<br />
nego da ga treba srušiti i na istom<br />
mjestu napraviti novi.<br />
o Ima li trenutno ekonomske snage<br />
da se napravi novi stadion<br />
- Znate, svijet neće počivati samo<br />
na onome što smo mi napravili, neka<br />
9 Olimp
Intervju: Antun Vrdoljak<br />
naprave nešto i oni koji će doći. Treba<br />
postojati kontinuitet obaveze i kontinuitet<br />
sposobnosti, potvrda da se može.<br />
o Pa vidimo po arenama da se može.<br />
Samo te arene najmanje služe športu...<br />
- One nisu ni građene samo za šport.<br />
Ne mogu se uzdržavati samo od športa,<br />
nemamo taj gledateljski potencijal.<br />
o Vi mislite da je prirodna pozicija<br />
vaterpola na otvorenome i da je dobro<br />
da se europsko prvenstvo nije<br />
uguralo u zagrebačku Arenu<br />
- To je bio megalomanski pokušaj.<br />
Nema ništa ljepšega nego u ljetno<br />
predvječerje uz vodu biti na zraku.<br />
‘Organizacija europskog vaterpolskog prvenstva u zagrebačkoj<br />
Areni bio je megalomanski pokušaj. Nema ništa ljepšega nego<br />
u ljetno predvječerje uz vodu biti na zraku.’<br />
o Najglasniji ste u tvrdnjama da će<br />
Rijeka dobiti Mediteranske igre već<br />
2013., jer će ekonomski posrnula<br />
Grčka odustati od organizacije. Mislite<br />
li da mi imamo ekonomske snage i<br />
svu potrebnu infrastrukturu da organiziramo<br />
MI<br />
- Meni je jako teško govoriti o Rijeci<br />
jer sam dobio jako puno udaraca zbog<br />
riječkih kandidatura za MI. Ljudi su jako<br />
bezobrazni i nepravedni.<br />
Kandidaturu za MI podnosi olimpijski<br />
nacionalni odbor. Prvo, ja sam imao<br />
velike muke da nas prime u zajednicu<br />
mediteranskih igara zato što je tamo<br />
vrlo ozbiljan i napet odnos arapskih<br />
zemalja i ostalog dijela Mediterana.<br />
Tamo postoji pravilo da se odluke donose<br />
samo dvotrećinskom većinom. Prije<br />
ulaska Hrvatske, europske zemlje nisu<br />
imale dvije trećine, pa je bilo pitanje<br />
što će Arapi reći na naš ulazak.<br />
Sjećam se da me predsjednik egipatskog<br />
olimpijskog odbora general Sabet<br />
pozvao na razgovor i rekao mi je da je<br />
naš ulazak vrlo osjetljivo pitanje. Rekao<br />
mi je da će glasati da se naša zemlja<br />
primi u mediteransku športsku zajednicu,<br />
ako mu dam časnu riječ da Hrvatska<br />
neće nikad amoralno i zakulisno glasati<br />
u odboru mediteranskih zemalja. Odgovorio<br />
sam mu: “Ako možemo amoralno<br />
i zakulisno glasati, što će vam moja<br />
časna riječ!”<br />
Čovjek se postidio, ustao se, zagrlio<br />
me i rekao - “Glasam za vaš ulazak.”<br />
Dakle, mi smo se tada odmah prijavili<br />
za MI, a o riječkoj se kandidaturi prvi<br />
puta odlučivalo u Bariju. Ondje je naglo<br />
doputovao Samaranch koji me pozvao<br />
u svoj apartman i pitao me: “Zašto mi<br />
to radiš Tunis je 12 godina kandidat<br />
za mediteranske igre, 12 godina čeka,<br />
Olimp 10
kako vi to sada hoćete uskočiti umjesto<br />
njih A drugo, hoćete uskočiti umjesto<br />
arapske zemlje, pa dobit ćemo sve Arape<br />
protiv sebe. Molim te, povuci tu<br />
kandidaturu i ja ti garantiram da idući<br />
put prolazite glatko.”<br />
A idući put prođu - Španjolci! Bio sam<br />
utučen, rekao sam Samaranchu: “Predsjedniče,<br />
vi niste održali riječ, mene<br />
kod kuće žestoko napadaju”, a on mi je<br />
na to uzvratio: „Ti hoćeš da ja glasam<br />
protiv svoje zemlje. Ne mogu!“<br />
o Vratimo se na mogućnost da Rijeka<br />
uzme MI 2013. od posrnule Grčke...<br />
- Zlatko Mateša i ja napisali smo<br />
pismo predsjedniku MOO-a Roggeu<br />
gdje smo ga obavijestili o korupcijskim<br />
poslovima unutar mediteranskog odbora.<br />
Grčka je, naime, svojedobno na<br />
dvije velike športske priredbe koje je<br />
organizirala pozvala besplatno u goste<br />
sve predsjednike nacionalnih olimpijskih<br />
odbora mediteranskih zemalja te<br />
članove MOO-a koji su članovi mediteranskoga<br />
odbora.<br />
A onda su Grci svakoj zemlji koja<br />
kaže da će glasati da Grčka dobije MI,<br />
obećali dati u vlasništvo apartmane u<br />
olimpijskom selu kojeg grade. Dakle,<br />
to je korupcija, ali i to su Grci. I sad su<br />
u velikoj nevolji. Po mom sudu vrlo je<br />
teško donijeti odluku da se njima igre<br />
2013. oduzmu, a oni su toliko kočoperni<br />
da sami neće odustati. Premda<br />
je meni došao član MOO-a Grk Lambis<br />
i pitao me hoćemo li primiti MI ako oni<br />
odustanu. Kazao sam mu da moram<br />
razgovarati s gradonačelnikom Rijeke,<br />
međutim Grci su ušutjeli. Znate, ne<br />
može se organizirati gore MI nego što<br />
su bile one u Španjolskoj i u Pescari.<br />
Tako će i Grci to organizirati, na livadi<br />
i - gotova stvar.<br />
o Nisu li Mediteranske igre u hiperprodukciji<br />
športskih priredbi, Grand<br />
Prixeva, svjetskih i europskih prvenstava,<br />
Liga prvaka i najrazličitijih<br />
mitinga, natjecanje koje je vrijeme<br />
pregazilo<br />
- Istina, ja mislim da su pregažene. To<br />
više nisu igre, svima su postale teret,<br />
pa i športu.<br />
o Treba li Hrvatska pokušati pod sv-a<br />
ku cijenu zadržati Jakova Faka ako mu<br />
ne može kao Slovenci pružiti optimalne<br />
uvjete za športski napredak, a to<br />
je čini se najvažnije što njega trenutno<br />
zanima<br />
- Ne. Apsolutno ne. Tu razmaženost<br />
i te ucjene ne moramo trpjeti. Dečko<br />
hoće drugu zastavu i druge pare, pa<br />
dajte mu to. Ni najmanje se ne bih uzrujavao.<br />
Ne možete zaustaviti nekoga<br />
koga uhvati glad za novcem. Ja bih tu<br />
bio bez milosti, Hoće čovjek ići, pustite<br />
ga neka ide. Mi ćemo biti ponosni da je<br />
jedan dečko iz našega kraja to što je.<br />
o U kojeg ste športaša bili “smrtno”<br />
zaljubljeni<br />
- Neću nikada zaboraviti Olimpijske<br />
igre u Atlanti... Igraju košarkaši prvu<br />
utakmicu, pa dva produžetka i izgube,<br />
pa drugu utakmicu, pa dva produžetka,<br />
pa opet izgube. Pitam Tonija Kukoča<br />
što se događa. Stoji on onako visok i<br />
govori mi: “Kad ga nema... Znate, kad<br />
izlazimo na teren, on bi uvijek išao prvi,<br />
uvijek mislimo već je tamo, na terenu,<br />
onda ga nema, a mi kažemo doći će, a<br />
on ne dođe i mi izgubimo.” Mi smo izgubili<br />
košarku kad smo izgubili Dražena<br />
Petrovića.<br />
Kad se jedan takav velikan izmakne,<br />
sve potone. Njega nismo preboljeli. Zamislite<br />
kakav bi on animator bio danas<br />
- vratio bi se iz Amerike bogat, volio je<br />
Hrvatsku, nije mogao mirovati, a mogao<br />
je biti i veliki trener.<br />
* Tko vas danas najviše oduševljava<br />
u športskoj areni<br />
- Meni su primjer dobrog ponašanja<br />
tenisači. Zadivljujuća je hrabrost kojom<br />
Mario Ančić podnosi svoju bolest, a<br />
pritom je završio i fakultet. Ivan Ljubičić<br />
je u svakom smislu uzoran čovjek, i<br />
još uvijek igra vrlo dobar tenis - i Davis<br />
Cup smo zahvaljujući njemu osvojili. Volim<br />
i Karlovića, makar mi se u prvi mah<br />
činilo da se ne da s njime razgovarati,<br />
jer ima problem pristupa, ne zna biti<br />
nasmijan, ne kupuje simpatije.<br />
I naši mi plivači također imponiraju.<br />
o Pozdravlja li Međunarodni olimpijski<br />
odbor svjetsko prvenstvo u nogometu<br />
u Africi prema kojoj su mnogi<br />
bili skeptični<br />
- Disperzija je najvažnija stvar. Da,<br />
bilo je puno skepse jer jasno je da oni<br />
nemaju novaca, da stadioni nisu puni<br />
(jer tko će platiti skupe ulaznice), a još<br />
je jaka bila i propaganda da tamo ubijaju,<br />
kradu, pljačkaju i da se tamo ne<br />
isplati ići.<br />
o Olimpijske igre još nisu otišle na<br />
crni kontinent...<br />
- Evo. otišle su sada prvi puta u Južnu<br />
Ameriku, u Brazil. Ubrzo će i u Afriku... ò<br />
Summary <br />
Antun Vrdoljak, the first President<br />
of the Croatian Olympic Committee<br />
(1991-2000), a member of the International<br />
Olympic Committee (since<br />
1995) and since December 2003 the<br />
Honorary President of the Croatian<br />
Olympic Committee, asserts that<br />
there is a lack of amateurism in<br />
Croatian sport and that without<br />
any reason Croatia has stubbornly<br />
focused on professional sport for<br />
which it may not have any real<br />
prospects for success.<br />
Suradnica “Olimpa” Romana Eibl s Antunom Vrdoljakom<br />
He stresses that Croatia has a good<br />
climate for and good results in football<br />
and that Vlatko Marković, the<br />
President of the Croatian Football<br />
Association, is managing the association<br />
well, regardless of frequent<br />
criticism that is ill-intentioned and<br />
unsupported with good arguments.<br />
Vrdoljak is reminded of how Rijeka<br />
has for years been a candidate to<br />
organize the Mediterranean Games<br />
and how the host for those games<br />
has regularly been some other city,<br />
but he now thinks that this competition<br />
has become outdated and<br />
that for everyone it has become – a<br />
burden.<br />
In Croatian sports today Vrdoljak<br />
is especially enthused by our tennis<br />
players and swimmers, and in<br />
response to a question about how<br />
the Croatian Olympic Committee<br />
is functioning he bluntly stated that<br />
the President of the Committee,<br />
Zlatko Mateša, is doing an outstanding<br />
job and that the Secretary<br />
General, Josip Čop, is giving him<br />
exceptional support.<br />
11 Olimp
Športske legende
Talent, karakter, neuništivost,<br />
usredotočnost, marljivost,<br />
upornost, nepokolebljivost,<br />
temeljitost, analitičnost,<br />
perfekcija, hrabrost, odlučnost, borbenost,<br />
agresivnost...<br />
Je li moguć športaš takvih odlika<br />
Jest, moguć je. Sve nanizane značajke<br />
imao je Dragutin Šurbek, jedan od najvećih<br />
velemajstora svjetskog stolnog<br />
tenisa svih vremena.<br />
Dragutin Šurbek (Zagreb, 8. kolovoz<br />
1946.), športaš koji ne zna i ne<br />
može prestati, u svojoj je prebogatoj<br />
karijeri, dugoj 55 godina (!), osvojio<br />
37 medalja na svjetskim i europskim<br />
zanimljiv govornik izvan stola, što potvrđuje<br />
i ovaj razgovor s neprijepornom<br />
legendom hrvatskoga športa.<br />
o Koji vam je najdraži trofej koji ste<br />
ikad osvojili<br />
- Najdraži mi je prvi. Kad sam 1960.<br />
osvojio naslov pionirskog prvaka Zagreba.<br />
Bio je to trenutak spoznaje da<br />
mogu. Prvi pokal, aluminijski, zaposjeo<br />
je središnje mjesto u mojoj trofejnoj<br />
sobi. Taj sam pokal nosio kući<br />
kao da sam toga časa postao olimpijski<br />
pobjednik. Svoj sam trofej pokazivao<br />
ljudima u tramvaju i pravio sam<br />
se jako važan. Nakon toga uspjeha,<br />
me što je sve moguće učiniti s tom<br />
malom lopticom.<br />
o Vi ste osvojili sve osim olimpijske<br />
medalje, što i nije bilo moguće, budući<br />
da stolni tenis u vašim najboljim<br />
danima još nije bio olimpijski<br />
šport. Koje biste uspjehe osobito<br />
izdvojii<br />
- Naslov prvaka Europe u Lyonu<br />
1968., kada sam u finalu nadjačao<br />
Mađara Bergea, bio je poseban. Rado<br />
se sjećam i iznimnih rezultata s Antunom<br />
Stipančićem s kojim sam bio prvak<br />
svijeta u parovima 1979. i 1983.<br />
Ah, bilo je krasnih trenutaka, čak i<br />
Iz Trnja<br />
do zvijezda<br />
Tekst: ANTON SAMOVOJSKA<br />
Dragutin Šurbek bio je pojedinačni prvak Europe<br />
1968. u Lyonu, bio je prvak svijeta u parovima 1979.<br />
i 1983, prvak Europe u parovima 1970, 1982. i 1984. te<br />
momčadski prvak Europe 1976. Jedan je od najpopularnijih<br />
stolnotenisača svih vremena, koji je dokazao što je sve moguće<br />
kad se sjedine nadarenost i rad.<br />
prvenstvima te još 17 na veteranskim<br />
natjecanjima.<br />
Bio je pojedinačni prvak Europe<br />
1968. u Lyonu, bio je prvak svijeta u<br />
parovima 1979. i 1983., prvak Europe<br />
u parovima 1970., 1982. i 1984. te<br />
momčadski prvak Europe 1976.<br />
Jedan je od najpopularnijih stolnotenisača<br />
svih vremena, koji je dokazao<br />
što je sve moguće kad se sjedine<br />
nadarenost i rad.<br />
Bio je 1983. proglašen najboljim<br />
športašem Jugoslavije, a 1968.,<br />
1969., 1979., 1981. i 1983. bio je<br />
biran za najboljega športaša Hrvatske.<br />
Dočekao je i nastup na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama, na kojima je zaigrao 1992.<br />
u Barceloni pod hrvatskim barjakom.<br />
Imao je tad 46 godina...<br />
Šurbek je briljantno “govorio” za<br />
stolnoteniskim stolom, no on je i vrlo<br />
počeo sam se intenzivnije baviti stolnim<br />
tenisom. Postao sam član Poštara,<br />
pa Grafičara, koji je poslije postao<br />
Vjesnik.<br />
o Zagreb je oduvijek pružao široku<br />
mogućnost izbora za bavljenje športom.<br />
Kako to da ste se vi priklonili<br />
baš stolnom tenisu<br />
- Kao i svako drugo dijete, u pedesetim<br />
sam se godinama prošloga stoljeća<br />
bavio svim i svačim. Budući da<br />
sam rođen u radničkoj četvrti na zagrebačkom<br />
Trnju, šport je bio jedan od<br />
putova do uspjeha, do boljega života.<br />
Svi smo mi pokušavali pronaći put<br />
preko trnja do zvijezda. To je put koji<br />
je najteži, ali i najslađi.<br />
Bio sam nogometaš, igrao sam tenis,<br />
bavio se gimnastikom, no na kraju<br />
je pobijedio stolni tenis. Fasciniralo<br />
detalja za Guinessa. S Vjesnikom smo<br />
u šest godina bez poraza nanizali 123<br />
pobjede! Ne pamti se takva nedodirljivost<br />
na domaćoj i europskoj klupskoj<br />
sceni.<br />
o Kako su vas zvali u Kini<br />
- Surbeka.<br />
o Koliko su vas se Kinezi plašili<br />
- Toliko da su me, kad sam bio u Japanu<br />
1969. snimali od glave do pete -<br />
postavili su kameru po kutevima dvorane<br />
kako bi mogli zabilježiti svaki potez<br />
iz svakoga kuta. Oni su držali da<br />
sam u to doba, dakako i u tadašnjim<br />
okvirima, bio osobit atlet, ali i virtuoz<br />
iz čijih se metoda treninga i načina<br />
igre treba učiti.<br />
o Bili ste poznati kao športaš<br />
13 Olimp
Športske legende<br />
Dočekao<br />
je i nastup na<br />
<strong>Olimpijski</strong>m igrama,<br />
na kojima je zaigrao<br />
1992. u Barceloni pod<br />
hrvatskim barjakom.<br />
Imao je tad 46<br />
godina...<br />
atomske tjelesne pripreme<br />
- To je točno. No, neki su govorili<br />
i da je to moje sve. Nizali su mane,<br />
zaboravljali odlike. Pa zar bi netko tko<br />
je samo tjelesno odlično pripremljen<br />
uspio nadigrati osam generacija Kineza<br />
Uspjeh je kombinacija mnogočega<br />
- talenta, rada, ali i temeljite pripreme.<br />
Kad sam trebao igrati s Bengtssonom,<br />
iznimno jakim Švedom, satima<br />
sam ga gledao i studirao svaku njegovu<br />
kretnju. Bio sam prvi koji je lijepio<br />
gumu na reket. Shvatio sam, naime,<br />
koliko je to važno. Danas to svi rade.<br />
o Koliko je teško postati prvak svijeta<br />
u stolnom tenisu<br />
- To je užasno teško. A kako ne bi<br />
bilo kad su na suprotnoj<br />
strani desetci milijuna<br />
Kineza koji obožavaju<br />
pingić.<br />
o Je li teže biti pojedinačni<br />
prvak svijeta<br />
u stolnom tenisu ili<br />
prvak svijeta u nogometu<br />
- Teško je to usporediti.<br />
No činjenica je jedna:<br />
u pingiću si sâm i kad je<br />
dobar i kad je loš dan. U<br />
S kardinalom Bozanićem<br />
nogometu ima i pričuva koje uđu kad<br />
netko ne igra dobro...<br />
o U kakvome je stanju današnji hrvatski<br />
stolni tenis<br />
- Zoran Primorac i Tamara Boroš<br />
polako odlaze. Velika nova imena,<br />
nažalost, ne vide se. Premda je stolni<br />
tenis u nas imao velike rezultate, on<br />
to nije uspio kapitalizirati i postati<br />
velikim hrvatskim športom. Problem<br />
je u ljudima. Nema dovoljno stručnih<br />
ljudi, a što je još gore, u stolnom tenisu<br />
postoje mnogi koji misle da su<br />
nezamjenjivi.<br />
Život ide ovako: prije 14 godina želio<br />
sam biti izbornik muške reprezentacije.<br />
Nisu mi dali, jer nisam imao visoku<br />
stručnu spremu. Koliko<br />
znam, visoku stručnu<br />
spremu nije imao ni Beckenbauer,<br />
pa je s Nijemcima<br />
bio prvak svijeta u<br />
nogometu. Ma, važna je<br />
stručna sprema, no je li<br />
to uvijek Mi znamo toliko<br />
formalizirati da često<br />
uništimo i bolja i najbolja<br />
rješenja - naglasio je na<br />
kraju razgovara veliki<br />
športski as i legenda Dragutin<br />
Šurbek. ò<br />
Summary <br />
Dragutin Šurbek (Zagreb, 8<br />
August 1946) in his abundant<br />
career, spanning 55 years (!), won<br />
37 medals in world and European<br />
championships, and another 17<br />
in veteran competitions.<br />
He was European singles<br />
champion in 1968 in Lyon,<br />
he was world pairs champion<br />
in 1979 and 1983, European<br />
pairs champion in 1970, 1982<br />
and 1984, and European team<br />
champion in 1976.<br />
He is one of the most popular<br />
table tennis players of all time,<br />
who proved that anything is<br />
possible when talent and work<br />
come together. In 1983 he was<br />
declared the best athlete of<br />
Yugoslavia, while in 1968, 1969,<br />
1979, 1981 and 1983 he was<br />
selected as the best athlete in<br />
Croatia.<br />
He even made it to the Olympic<br />
Games, in which he competed<br />
under the Croatian flag in 1992,<br />
in Barcelona. He was 46 years of<br />
age at the time...<br />
Olimp 14
Olimpijske nade<br />
Samouvjerena<br />
zlatna rukavica<br />
Tekst: DRAŽEN BRAJDIĆ<br />
Fotografije: CROPIX<br />
Na <strong>Olimpijski</strong>m igrama u Londonu 2012. godine, Hrvatsku<br />
bi u boksu mogao predstavljati danas najperspektivniji<br />
svjetski junior i nedavni svjetski prvak Filip Hrgović.<br />
Tragač za boksačkim talentima<br />
Leonard Pijetraj otkrio je dva<br />
najveća dijamanta još od vremena<br />
Mate Parlova. U svojoj<br />
radionici u Dubravi, Pijetraj ih sada<br />
marljivo brusi ne bi li ih ispolirao u briljante.<br />
Nakon što je prošle godine Dino<br />
Mansour postao prvi Hrvat juniorski prvak<br />
Europe, nedavno je, u godinu dana<br />
mlađem Filipu Hrgoviću, hrvatski boks<br />
dobio prvog juniorskog prvaka svijeta.<br />
Euforija je učinila svoje pa se počelo<br />
pričati o tome kako nikad nismo imali<br />
takvih talenata, jer niti Mate Parlov nije<br />
bio svjetski juniorski prvak. No, istini<br />
za volju, u Parlovljevo vrijeme svjetskih<br />
prvenstava za juniore nije niti bilo...<br />
Uostalom, s Parlovom nitko ne može<br />
stati u istu rečenicu dok ne osvoji što<br />
i on - europski i svjetski naslov u amaterskom<br />
i profesionalnom boksu te<br />
olimpijsko zlato.<br />
Ovo je priča o 18-godišnjem<br />
momku koji bi mogao krenuti Matinom<br />
stazom, a koliko će se visoko uspeti<br />
ovisit će i o potpori hrvatskog športskog<br />
sustava, ali i o strpljenju pred<br />
sireninim zovom profesionalnog boksa.<br />
Filip je čudesan momak, boksački<br />
stasao u Pijetrajevoj radionici, uz sate i<br />
sate strpljiva trenerskog rada Dalibora<br />
Čibarića, ali i uz puno sparinga sa svojim<br />
prijateljem i najvećim konkurentom<br />
Dinom Mansourom. Sudbina se poigrala<br />
pa je obojicu svrstala ne samo u istu<br />
zemlju i isti klub, nego i u istu težinsku<br />
skupinu (superteška). Dakle, dečki koji<br />
su u kadetima i juniorima jedan drugome<br />
bili poticaj, među seniorima će<br />
postati prepreka.<br />
Naime, iz Hrvatske će na velika natjecanja<br />
moći samo jedan superteškaš,<br />
a tko će to biti odlučivat će se u bok-<br />
Olimp 16
sačkoj dvorani u Cerskoj 3, na Starom<br />
placu u Dubravi.<br />
Posebnost Hrgovićeva uspjeha u<br />
Azerbajdžanu jest u tome što je on na<br />
Svjetsko juniorsko prvenstvo otputovao<br />
s tri i pol godine boksačkog staža<br />
i iskustvom od samo trinaest borbi.<br />
Sljedeće četiri bile su mu najbolje u<br />
karijeri, pa se u svojoj sedamnaestoj<br />
borbi popeo na krov svijeta.<br />
Ono što ga razlikuje od prijatelja Dina<br />
Mansoura, jest to što se ne suzdržava<br />
kada treba reći što misli i osjeća. Tako<br />
je prije odlaska u Baku glasno kazao:<br />
- Bit ću prvak svijeta!<br />
Malo je onih koji su u to povjerovali,<br />
jer je Filip krenuo u nepoznato. No, snaga<br />
njegova talenta bila je tolika da je<br />
najvažnije bilo vjerovati da on to može.<br />
Filip tako reagira i kada ga pitaju tko će<br />
između njega i Dina na Olimpijske igre<br />
u Londonu:<br />
- Bit ću to ja, jer ću pobijediti Dina.<br />
Filipova, nerijetko potrebna športska<br />
drskost iščitava se i iz odgovora na pitanje<br />
zašto su ukrajinska braća Kličko<br />
nepobjediva:<br />
- Njih još nitko nije zaustavio zato<br />
što nema mene u profesionalnom<br />
boksu...<br />
Kad je već riječ o profesionalnom<br />
boksu, Filipov otac Pero je suzdržan.<br />
Uostalom, i Željko Mavrović savjetuje<br />
da bi 197 cm visoki i 103 teški mladac<br />
prije profesionalnih ringova trebao proći<br />
sva velika amaterska natjecanja.<br />
- Filip me dosad slušao, a vjerujem<br />
da će i dalje. Vrlo je razuman i shvaća<br />
da je o tome prerano razmišljati. To bi<br />
bilo silovanje prirode, ja ga ne dam ni<br />
u čije ralje. Nisam spreman na to da mi<br />
netko od djeteta napravi stroj, on se<br />
još mora igrati športa. No, to ne znači<br />
biti neozbiljan, pa sam kao roditelj s<br />
Leonardom Pijetrajem potpisao ugovor<br />
na pet godina - kaže tata.<br />
Pero Hrgović svjestan je da još nije<br />
ni počeo ozbiljno logistički pratiti sinovljevu<br />
karijeru, a da njegove mogućnosti<br />
već završavaju:<br />
- Ako to društvo ne prepozna, Filip<br />
neće iskoristiti svoj potencijal. Ja, nažalost,<br />
nisam bogataš da bi mogao pratiti<br />
njegove ambicije. U šali sam rekao njegovu<br />
treneru: “Nemojte mi ‘kvariti’ Filipa.<br />
Sugerirate mu zdravu prehranu, a<br />
ja jedva kraj s krajem spajam.“<br />
Filip je vrlo skroman dečko. Kad smo,<br />
na primjer, u trgovini “Pride”, kupovali<br />
boksačke tenisice, nije uzeo one kvalitetne<br />
od 900-1000 kuna, već je iza-<br />
17 Olimp
Olimpijske nade<br />
‘Kroz dvije-tri godine više<br />
nitko neće biti bolji od mene.<br />
Vjerujem da među seniorima<br />
mogu osvojiti sve, pa tako i<br />
olimpijsko zlato.’<br />
brao model od 300 kuna. U svojoj skromnosti,<br />
u dućanu mi je govorio kako<br />
su mu te sasvim dobre, da bi mi nakon<br />
mjesec dana priznao da ga bole stopala,<br />
pa sam mu kupio dva para kvalitetnijih.<br />
Pa ne može na Svjetsko prvenstvo<br />
s jednim tenisicama...<br />
Velika je očeva sreća što Filip obožava<br />
to što radi pa ga čak treba obuzdavati:<br />
- Filip je ustrojen poput vojnika, ne<br />
treba ga tjerati na trening. Kada bi mi<br />
se učinilo da je umoran, rekao bih mu da<br />
ne ide na drugi dnevni trening, a on bi<br />
mi kazao: „Tata, kako mi to možeš reći...“<br />
I otac, inženjer prometa, i mama Iva,<br />
kineziologinja bez posla, priznaju da<br />
nisu presretni sa sinovljevim izborom<br />
športa (nakon što se ostavio košarke<br />
zbog ozljeda). No, naravno da ga podržavaju.<br />
Filip je pak dobro svjestan da roditeljima<br />
nije svejedno prihvatiti činjenicu<br />
da on prima udarce, no zato se trudi da<br />
uvijek bude taj koji će zadati više.<br />
- Meni je žao drugih roditelja, nemam,<br />
dakako, taj stav da uživam kada<br />
moje dijete nekog pretuče. Čak sam mu<br />
govorio da se ne iživljava na lošijem<br />
protivniku, a on bi mi rekao: „Tata, mi<br />
smo u ringu, imamo pravila, on ima<br />
svog trenera koji ga vodi i odlučuje koliko<br />
on može. Nisam ja humanitarna organizacija.“<br />
Filip je završio treći razred Ekonomske<br />
škole. Osim s roditeljima, živi s<br />
mlađim bratom Matijom (14) i mlađom<br />
sestrom Martom (10) u Starom Brestju<br />
u Sesvetama. Kad se vratio sa svjetskim<br />
zlatom, na Plesu su ga dočekali i<br />
stariji brat Ivan (28) i starija sestra Ivana<br />
(22), kao i kolege i kolegice iz razreda<br />
te prijatelji koji kažu da mu nimalo<br />
ne zamjeraju što u deset, najkasnije jedanaest<br />
navečer, završava izlazak i odlazi<br />
na spavanje. Baš kada je vani najslađe.<br />
Već ovog ljeta Filip će na Olimpijske<br />
igre, ali one za športaše do 18 godina<br />
u Singapuru. A kad govori o daljoj budućnosti,<br />
izravan je i samouvjeren:<br />
- Kroz dvije-tri godine više nitko neće<br />
biti bolji od mene. Vjerujem da među<br />
seniorima mogu osvojiti sve, pa tako<br />
i olimpijsko zlato.<br />
Oni koji ga dobro poznaju kažu da Filip<br />
to govori ne da bi se hrabrio ili hva<br />
lio, nego zato što u to doista čvrsto<br />
vjeruje. ò<br />
Summary <br />
Last year, after Dino Mansour<br />
became the first Croatian European<br />
youth champion, Croatian box<br />
has recently gained the first youth<br />
champion of the world in Filip<br />
Hrgović, a year younger.<br />
The special thing about Hrgović’s<br />
success in Azerbaijan is that he<br />
went to the Youth World Boxing<br />
Championship with only three years<br />
of boxing experience and merely<br />
thirteen matches. The following<br />
four were the best in his career, so<br />
that, by his seventeenth match, he<br />
climbed to the top of the world.<br />
Filip is going to the Olympics<br />
already this summer, but the<br />
ones for sportsmen under 18 in<br />
Singapore. When he talks about his<br />
further future, he is straightforward<br />
and confident: “In two or three<br />
years, no one will be better than<br />
me. I believe I can win everything<br />
among the seniors, even the<br />
Olympic gold”.<br />
Those who know him well say that<br />
Filip does not say that to encourage<br />
himself or brag, but because he<br />
really believes that.<br />
Olimp 18
MOO - danas i sutra<br />
Počast<br />
ponosnom<br />
Kataloncu<br />
Teško je zamisliti bilo koga u<br />
svijetu športa, dakako starijeg<br />
od recimo 15 godina,<br />
tko ne zna za Juana Antonia<br />
Samarancha. Kad smo u “Olimpu” započeli<br />
ovu seriju napisa o današnjici<br />
i budućnosti Međunarodnog olimpijskog<br />
odbora, prve asocijacije su i bile<br />
- kako Samarancha staviti na počasno<br />
mjesto stvoritelja sigurne i trajne budućnosti<br />
međunarodnog olimpizma<br />
Na žalost, Samaranch je u travnju<br />
ove godine preminuo, time nam dao i<br />
obavezu da ga se sjetimo, kako s hrvatskog<br />
stajališta, ali još više s onog<br />
športskog, sa stajališta onoga tko zna<br />
tko je Samaranch bio, što je za olimpizam<br />
i svjetski šport sve napravio!<br />
Ponosni Katalonac rođen je<br />
17. srpnja 1920. u Barceloni, u imućnoj<br />
obitelji, a umro je 21. travnja<br />
<strong>2010.</strong> kao počasni predsjednik Međunarodnog<br />
olimpijskog odbora. U bogatoj<br />
povijesti ove organizacije, Samaranch<br />
je bio tek sedmi predsjednik, iza<br />
Demtriosa Vikelasa (1894-1896), baruna<br />
Pierra de Coubertina (1896-1925),<br />
grofa Henrija de Baillet-Latoura<br />
(1925-1942), Sigfrida Edstroema<br />
(1942-1952), Averyja Brundagea<br />
(1952-1972) i lorda Michaela Killanina<br />
(1972-1980).<br />
Samaranchova je vlast trajala iznimno<br />
dugo, od 1980. do 2001., kad ga<br />
je - uz njegovu preporuku - naslijedio<br />
dr. Jacquess Rogge.<br />
Činjenica da je od mladih dana bio<br />
izniman diplomat i snalažljiv u mnogim<br />
situacijama, svakako mu je pomogla<br />
u karijeri športskoga vladara međunarodnoga<br />
olimpizma. Bavio se<br />
koturaljkanjem, bio je medicinar u građanskom<br />
ratu, zbog političkog neslaganja<br />
čak je i bježao u Francusku, da<br />
bi dolaskom diktatora, generala Franca<br />
na čelo Španjolske, postao utjecajan<br />
političar i diplomat. Dakako, ne<br />
odmah i ne preko noći.<br />
Juan Antonio Samaranch je, prvenstveno<br />
zahvaljujući bogatoj obitelji,<br />
imao prilike baviti se mnogim poslovima,<br />
pa je pokušao raditi i kao novinar,<br />
ali nije bio previše objektivan, pa se<br />
ubrzo poslije Drugog svjetskog rata<br />
primirio u obiteljskoj tekstilnoj tvrtci.<br />
O tom se, ranom dijelu njegova života,<br />
nešto manje zna, zato vam ga<br />
“Olimp” i donosi, jer od kad je 1980.,<br />
neposredno prije <strong>Olimpijski</strong>h igara u<br />
Moskvi, Samaranch zasjeo na mjesto<br />
čelnoga čovjeka Međunarodnog olimpijskog<br />
pokreta, svaki se njegov čin<br />
pomno bilježio i ostao je trajni znamen<br />
u povijesti olimpizma u svijetu.<br />
Baš J. A. Samaranch, koji je 1991.<br />
od španjolskoga kralja dobio titulu<br />
„Prvi markiz od Samarancha“ za zasluge<br />
u razvoju španjolskog i svjetskog<br />
športa, u svijet olimpizma unio je<br />
Olimp 20
Tekst: JURA OZMEC<br />
frazu: “Bile su ovo najbolje organizirane<br />
Igre do sada”, s kojom bi zatvarao<br />
Olimpijske igre tijekom svoje vladavine.<br />
Samo jednom to nije izrekao, s<br />
razlogom - na zatvaranju <strong>Olimpijski</strong>h<br />
igara u Atlanti 1996., jer su to, provjereno,<br />
bile najlošije organizirane Igre u<br />
modernoj povijesti tog događaja.<br />
Tad su ga američki mediji razapeli<br />
kao frankista (sljedbenika politike<br />
generala Franca), ne razumijevajući da<br />
su u svome bijesu zapravo odali iznimnu<br />
počast jednom velikom političaru<br />
i diplomatu. Naime, baš je J. A. Samaranch,<br />
čovjek od Francova povjerenja<br />
i unutarnjeg španjolskog velikog utjecaja,<br />
1977. bio imenovan prvim ambasadorom<br />
Španjolske u SSSR-u, kad su<br />
se Španjolci i Sovjeti politički pomirili<br />
nakon gotovo četiri desetljeća potpune<br />
nepovezanosti. A treba znati da je<br />
Samaranch u španjolskoj vladi bio do<br />
tada ministar športa, pa i predsjednik<br />
Španjolskog olimpijskog odbora, ali s<br />
jakom pozicijom dopredsjednika MOOa<br />
(1974-1978).<br />
No, upravo je “sovjetski blok” - kojeg<br />
je Samaranch tako dobro “obradio”<br />
sa svoje pozicije španjolskog veleposlanika<br />
izravno iz Moskve (u kojoj je<br />
1980. i postao predsjednikom MOO-a)<br />
- glasao za njega.<br />
Navikom autoritativnog postavljanja<br />
prema svakom problemu, Samaranch<br />
je bio taj koji je u moderni olimpizam<br />
legalno uveo profesionalne<br />
športaše, koji je zainteresirao mnoge<br />
TV kuće da počnu prenositi Igre i za<br />
njih plaćati sve veće novčane iznose<br />
(jer im je jamčio da više neće biti bojkota<br />
- i nije ga bilo!), baš je Samaranch<br />
izgradio marketinški svijet oko Igara<br />
tako da se okrenuo, prvi u povijesti,<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski pokret, ali i cijela<br />
naša država, moraju biti iskreno<br />
zahvalni Juanu Antoniju Samaranchu<br />
- njegova riječ i njegov utjecaj<br />
Hrvatsku su doslovce ugurali u<br />
međunarodnu olimpijsku obitelj<br />
u danima kad je našom zemljom<br />
bijesnio rat, odnosno kad je šport<br />
bio gotovo jedini način dokazivanja<br />
hrvatske pripadnosti svijetu.<br />
prema globalnim partnerima koje je<br />
vezao za MOO dugi niz godina, garantirajući<br />
im TV prisutnost baš u cijelome<br />
svijetu.<br />
Bilo bi nepošteno prema tom velikom<br />
čovjeku ne istaknuti kako je upravo<br />
njegova riječ, njegov utjecaj i<br />
njegova ljubav prema vrhunskoj športskoj<br />
predstavi, Hrvatsku doslovce ugurala<br />
u međunarodnu olimpijsku obitelj<br />
u danima kad je našom zemljom bijesnio<br />
rat, odnosno kad je šport bio gotovo<br />
jedini način dokazivanja hrvatske<br />
pripadnosti svijetu.<br />
Samaranch je to tad osjetio, a i<br />
dokazao s čak 11 dolazaka u našu<br />
zemlju. Hrvatska je olimpijska delegacija,<br />
zahvaljujući samo njemu prvi put<br />
zakoračila ledenom stazom u Albertvilleu<br />
1992., da bi istoga ljeta ponosna<br />
Hrvatska slavila i prve olimpijske medalje<br />
u Samaranchovoj Barceloni.<br />
Sjećam se i iskrene, ljudske, gotovo<br />
roditeljske tuge u očima J. A. Samarancha<br />
kad je poginuo Dražen Petrović,<br />
kojeg je on toliko volio da je prešutno<br />
dopustio da se u olimpijskom parku u<br />
Lausanni postavi kiparski memento<br />
Draženu Petroviću, iako tamo nije običaj<br />
veličati pojedince, već šport i olimpizam,<br />
pa su samo četiri statue s prepoznatljivim<br />
likom.<br />
O Samaranchu bih i osobno mogao<br />
pisati još bezbrojne kartice teksta i<br />
prepričavati stvari i događaje vezane<br />
uz njega, već i zato što sam imao veliku<br />
čast novinarski biti s njim i razgovarati<br />
s njim.<br />
Svakome preporučam da pročita bar<br />
dio objavljenih tekstova o njemu, dio<br />
njegove povijesti MOO-a, kako biste<br />
shvatili koliko je taj ponosni Katalonac<br />
bio velik i značajan, bez obzira<br />
Summary <br />
Juan Antonio Samaranch indebted<br />
not only world Olympism, but<br />
Croatian sports too. He was the<br />
seventh IOC president, while, before<br />
that, he was engaged in sports, tried<br />
to write newspaper articles, and<br />
occupied himself exclusively with<br />
the family business, textile, for a<br />
while.<br />
He introduced many changes to<br />
the world of Olympism, as well as<br />
the phrase: “These were the best<br />
organized Games so far”, which he<br />
did not say only on the occasion of<br />
the closure of the Atlanta Games,<br />
and with good reason too.<br />
He was pinned with a Fascist<br />
past and they tried to accuse him<br />
of being a spy, but, as the first<br />
Spanish ambassador in the USSR,<br />
he managed to win the votes of the<br />
Soviet block in the election for the<br />
IOC president in 1980.<br />
He introduced professional<br />
sportsmen and financial security<br />
into the world Olympism, and<br />
he prevented melting away of<br />
the movement and boycotts. For<br />
Croatia, he did exceptionally a lot –<br />
using his own authority, he ensured<br />
the Croatian participation already<br />
at the 1992 OG, while he loved and<br />
appreciated our great basketball<br />
player Dražen Petrović almost with<br />
parent love. Thanks to Samaranch,<br />
before all, the statue of Dražen<br />
Petrović stands in the Olympic Park<br />
in Lausanne today.<br />
na optužbe o fašističkoj i špijunskoj<br />
povijesti ovog istinskog olimpijskog<br />
velikana. ò<br />
Literatura:<br />
Z. Jajčević: “Olimpizam u Hrvatskoj“ (Libera Editio,<br />
2007.)<br />
Z. Jajčević: “Olimpijada, Olimpijske igre, olimpizam“<br />
(HŠM, 2000.)<br />
E. Ramini: “Hrvatska je sposobna organizirati sva<br />
svjetska najveća natjecanja – interview s J.A. Samaranchom“<br />
(Olimp, 1999.)<br />
J.A.Samaranch: “Memorias Olimpicas“ (Editial Planeta<br />
SA, 2002.)<br />
Enciklopedija “Britannica”, 1998<br />
David Miller: “Olympic Revolution: The Biography of<br />
Juan Antonio Samaranch“ (Trafalgar Square, 1992.)<br />
David Miller: “Athens to Athens, The official History<br />
of the Olympic Games and the IOC 1894-2004“<br />
(Mainstream Publishing Company Edinburgh, 2004.<br />
IOC web stranice<br />
Reuters, biografija J.A. Samarancha (21. travnja<br />
<strong>2010.</strong>)<br />
21 Olimp
Znanost i šport<br />
Svi naši kriteriji<br />
Bez obzira na to kupujemo li<br />
namještaj za kuhinju, biramo<br />
li prijatelje ili se opredjeljujemo<br />
za šport kojim ćemo se<br />
baviti, konačni izbor ovisit će o našim<br />
kriterijima. O preciznim, strogim ili<br />
jasnim kriterijima pričaju razni birokrati<br />
kad žele da ih okolina ili javnost<br />
tretiraju kao čvrste i odlučne ljude s<br />
vizijom. U svakodnevnoj komunikaciji,<br />
rasprava o kriterijima nekako se uvijek<br />
preklapa s raspravom o važnosti<br />
uvođenja strožih zakona i kazni, a<br />
najčešće ih vode ljudi kako bi stekli<br />
osjećaj moralne ili psihološke nadmoći<br />
nad slušačem.<br />
Kad je riječ o kriterijima, raznim za-<br />
konima i rasponima - pogotovo onim<br />
vezanim uz cijenu bavljenja športom<br />
(ali i mogućnosti financiranja s lokalne<br />
ili nacionalne razine) - tema koja je u<br />
posljednje vrijeme i te kako zainteresirala<br />
javnost jesu - športski kriteriji.<br />
Kad je riječ o športu, stvarno stanje<br />
stvari (ili, kako neki kažu, esencijalne<br />
istine), ne treba tražiti u raznim športskim<br />
laboratorijima ili po nekoj automatici<br />
okrivljavati športske činovnike.<br />
Istina se nalazi, kao i sve druge istine,<br />
u svakodnevnom životu među običnim<br />
ljudima. Primjera ima doista mnogo.<br />
Dvije majke koje svoju djecu dva ili tri<br />
puta na tjedan dovode na trening, a<br />
za vrijeme treninga zajedno piju kavu,<br />
posvađaju se iz samo njima znanih<br />
razloga. Slijedi zabrana igre i druženja<br />
njihove djece, nemogućnost da djeca<br />
nastave trening kod istog trenera u<br />
istom klubu, itd. Dio roditelja prikloni<br />
se jednoj majci, drugi dio roditelja podrži<br />
drugu majku, sukob prelazi u<br />
športski klub i na kraju, jedino rješenje<br />
za sve jest osnivanje novog športskog<br />
kluba.<br />
Drugi primjer. Biti najbolji, najja-<br />
či na svijetu san je većine športaša,<br />
dječaka iz susjedstva, društva iz kvarta<br />
i tomu slično. Neki športaši to<br />
svojom upornošću, talentom i srećom<br />
doista i postignu. Za one koji to ne<br />
mogu, rješenje ostvarenja svog sna<br />
vide u raznim inačicama modificiranih<br />
športova - stilova, pravila, ili nekih<br />
drugih detalja - koji se s vremenom<br />
razviju u zasebne športove, razviju<br />
svoja pravila, počnu organizirati svjetska<br />
prvenstva itd.<br />
Međunarodno športsko tržište,<br />
kao uostalom i većina drugih tržišta,<br />
odavno je prepoznalo taj dio čovjekovih<br />
psiholoških težnji, a samo jedan<br />
od dokaza je nevjerojatan broj raznih<br />
borilačkih športova i raznih verzija<br />
suvremenih gladijatorskih arena.<br />
Spuštanje dobne granice za bavljenje<br />
športom kako bi se povećao broj<br />
športaša (članarina) u nekom klubu,<br />
organizacija raznih športskih priredbi<br />
kako bi se poboljšao imidž grada, ali i<br />
organizatora takvih športskih senza-<br />
cija - samo su neki od razloga zašto<br />
danas, dakako u relativnim omjerima,<br />
spadamo u društva s najvećim brojem<br />
športskih klubova usprkos skromnim<br />
materijalnim uvjeta koji nikako ne<br />
mogu osigurati uvjete za kvalitetan<br />
rad športaša (plivališta, školske športske<br />
dvorane…).<br />
Kad bi netko zdravorazumski primijetio<br />
da takav broj klubova nije<br />
adekvatan broju športskih objekata<br />
Olimp 22
i proračunskim sredstvima, odmah bi<br />
se našao na udaru raznih pravobranitelja,<br />
medija, raznih privatnih parnica<br />
kao netko tko djeci brani da se bave<br />
športom.<br />
Međutim, prije nego tema svih medija<br />
bude ogorčeno dijete koje usprkos<br />
neizmjernoj ljubavi prema automobilizmu,<br />
nailazi samo na zatvorena<br />
vrata proračunskih struktura, te uplakanog<br />
roditelja ogorčenog činjenicom<br />
da nitko nije prepoznao oktanski talent<br />
njegovog djeteta, dobro bi bilo<br />
razmisliti o tome što je od športa zanimljivo<br />
proračunu države i lokalnih<br />
zajednica, a što tržištu. Upravo je to<br />
prvi korak u izradi kriterija za financiranje<br />
športa na lokalnoj i nacionalnoj<br />
razini.<br />
Uvidom u stanje prihoda i rashoda,<br />
već na prvi pogled vidljivo je da<br />
su proračunska sredstva dominantan<br />
izvor prihoda najvećeg broja športskih<br />
udruga u Hrvatskoj. Samostalni<br />
prihodi (marketing, prodaja TV prava<br />
i sl.) u ovom trenutku većini klubova<br />
ne omogućavaju financijsku ravnopravnost<br />
u društvu europskih profesionalnih<br />
športskih klubova. Dakle, prvi<br />
kriterij u financiranju športa jest kriterij<br />
financijskih mogućnosti. Stvar je<br />
izbora hoće li se sredstvima proračuna<br />
Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK<br />
U posljednje vrijeme javnost sve više okupira tema kriterija<br />
lokalnih i nacionalnih proračunskih jedinica putem kojih se<br />
određuje visina financijskih sredstava za šport. Razlog tolike<br />
zanimljivosti te teme leži u sve većem broju športova, raznih<br />
športskih udruga i drugih športskih subjekata koji se bore<br />
za proračunska sredstva, te činjenice da je sve veća cijena<br />
bavljenja športom, a što je posljedica interesa međunarodnog<br />
športskog tržišta.<br />
financirati amaterski, profesionalni<br />
šport ili i jedno i drugo.<br />
Ako je primarni motiv zdravlje djece<br />
i mladeži, prednost će imati amaterski<br />
šport, a ako je primarni motiv imidž<br />
grada ili države kao športske velesile,<br />
prioritet će imati profesionalci. Motiv<br />
može biti jedno i drugo, ali tada je neophodno<br />
izdvojiti samo one profesionalne<br />
klubove koji se nalaze u samom<br />
vrhu europskih klupskih ljestvica i koji<br />
su veći dio sredstava za profesionalni<br />
pogon sposobni osigurati kroz tržište.<br />
Kad se već govori o zdravlju djece<br />
i mladeži, drugi izbor jest, treba li u<br />
proračunu participirati preko sedamdeset<br />
športova s minimalnim sredstvima<br />
ili je bolje, u sklopu nacionalne<br />
športske strategije, opredijeliti se za<br />
dvadesetak ili tridesetak proračunu<br />
zanimljivih športova. Možda bi se i tu<br />
stvorila podjela na, s jedne strane,<br />
tradicionalne, bazične i rezultatski<br />
prepoznatljive športove, a s druge<br />
strane na egzotične športove, športove<br />
društvene elite i slično.<br />
Izmučena i razočarana lica nekih<br />
športaša koji usprkos teškim treninzima<br />
ne uspijevaju zaraditi niti približno<br />
toliko kao neki drugi športaši, ukazuju<br />
na to da je njihovo bavljenje ovim ili<br />
onim športom stvar njihova izbora,<br />
kao i da športska zarada ne ovisi o<br />
prosječnom broju otkucaja srca na<br />
treningu, potrošnji kalorija, ili o dubini<br />
bora na licu uslijed športskog napora,<br />
već o mogućnostima športskog tržišta<br />
Olimp 23
Znanost i šport<br />
koje utvrđuje visinu športaševih premija.<br />
Sljedeći korak u izradi kriterija za financiranje<br />
športa jest iznošenje osnovnih<br />
činjenica koje se tiču određenih<br />
športova. Zagrebački športski savez,<br />
primjerice, krenuo je u izradu interaktivnog<br />
kataloga športova. Ovdje<br />
bi se trebali naći odgovori na brojna<br />
pitanja vezana uz sam šport, dakle -<br />
osnovni podaci o športu, pravila športa,<br />
rasprostranjenost športa u svijetu i<br />
Hrvatskoj i tomu slično.<br />
Drugo poglavlje kataloga tiče se<br />
tehnoloških minimuma<br />
za obavljanje športske<br />
aktivnosti: dimenzije<br />
športskog objekta,<br />
standardi, cijene održavanja,<br />
potrebna<br />
oprema... Sustavi<br />
domaćih i međunarodnih<br />
natjecanja<br />
- klupskih i<br />
reprezentativnih<br />
- s troškovnikom, treće su poglavlje<br />
kataloga športova, dok normativi vezani<br />
uz stručni rad, obrazovanje stručnih<br />
kadrova za potrebe športa i sl., čine<br />
četvrto poglavlje kataloga športova.<br />
Uz precizno utvrđene uvjete i<br />
cijenu pojedinih športskih programa<br />
za određenu razinu kvalitete, uzimajući<br />
u obzir i dob športaša - katalog<br />
športova svojevrstan je vodič i za roditelje<br />
koji će prilikom upisa djeteta<br />
u određeni šport znati koliko otprilike<br />
sve to stoji, koliko će prelazak djeteta<br />
u viši rang kvalitete dodatno opteretiti<br />
kućni proračun, koliki je interes<br />
potencijalnih sponzora za taj šport i<br />
ostalo. Na taj način, možda će se naći<br />
i koji manje razočarani roditelj...<br />
Na kraju dolazimo do one zadnje faze<br />
športskih kriterija, a to je precizno<br />
utvrđivanje razine financijskog praćenja<br />
pojedinih športskih programa od<br />
proračunskih športskih struktura ili,<br />
športskim žargonom rečeno, utvrđivanje<br />
pravila igre.<br />
Bez obzira na nužnost donošenja<br />
novih kriterija u hrvatskom športu i<br />
Uvidom u stanje prihoda i rashoda, već na<br />
prvi pogled vidljivo je da su proračunska<br />
sredstva dominantan izvor prihoda najvećeg<br />
broja športskih udruga u Hrvatskoj.<br />
tehnologiju njihove izrade, najvažnijim<br />
se čine stvarni motivi iz kojih proizlazi<br />
inicijativa promjene. Izvan športa, u<br />
svakodnevnom životu, a poglavito putem<br />
medija, svjedoci smo brojnih neuspjeha<br />
raznih inicijativa, u zemlji ali<br />
i u svijetu, za koje su se zalagali razni<br />
renomirani stručnjaci, ljudi od povjerenja.<br />
Reklo bi se, sve je napravljeno<br />
po pravilima, napisani su strogi zakoni,<br />
usvojene strategije, ali na kraju, nešto<br />
je nedostajalo da stvar uspije.<br />
Je li uzrok tome leži u neslaganju<br />
stvarnih motiva u odnosu na one izrečene,<br />
nesretnog slučaja ili nečeg trećeg<br />
Primjerice, da se vratimo na početak<br />
teksta i kupnju kuhinje - bez<br />
obzira koliko domaćica pažljivo proučavala<br />
kataloge, časopise o uređenju<br />
doma ili konzultirala stručnjake oko<br />
energetski štedljivih tehnologija u<br />
suvremenom kuhanju, odabir kuhinje<br />
na kraju će ovisiti samo o jednom kriteriju<br />
- je li primarna namjena kuhinje<br />
kvalitetno pripremanje hrane ili je prioritet<br />
pokazivanje kuhinje zavidnim<br />
prijateljima i rodbini.<br />
Glede športa i novih kriterija za<br />
financiranje športa, također valja razmisliti<br />
o stvarnim motivima onih koji<br />
ih budu donosili, a još više o motivima<br />
onih koji su odgovorni za njihovu dosljednu<br />
primjenu. Ako će osnovni motiv<br />
primarno biti dobrobit hrvatskog<br />
športa i hrvatskog društva u cjelini,<br />
uspjeh sigurno neće izostati.<br />
Međutim, bude li motiv nešto drugo<br />
- prikupljanje političkih bodova,<br />
self-marketing i tomu slično - unatoč<br />
stručnosti autora, besprijekornoj retorici,<br />
srčanim podupirateljima inicijative<br />
iz redova bivših i sadašnjih športskih<br />
zvijezda, nešto će uvijek nedostajati,<br />
a okus tog novog športskog pripravka,<br />
osjetit će buduće generacije mladih<br />
športaša. ò<br />
Literatura:<br />
1. Mataja, Ž. (2003). Život za sport i od sporta.<br />
Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske<br />
2.Sabolić, K. (2010). <strong>Hrvatski</strong> športski almanah<br />
2009-<strong>2010.</strong> Zagreb, Ars Media d.o.o.<br />
3.Spencer, A. R. (2001). Temelji psihologije. Zagreb,<br />
Naklada Slap<br />
Summary <br />
The public is becoming increasingly<br />
concerned with the criteria by<br />
which financial support for sports<br />
is allocated in local and national<br />
budgets. The reason for this interest<br />
lies in the increasingly large number<br />
of sports, various sport associations<br />
and other sport entities fighting for<br />
budgetary funds, and in the fact that<br />
the cost of sports is rising, due to the<br />
interest of the international sports<br />
market.<br />
Therefore, the establishment of<br />
new sports criteria has arisen as<br />
a priority for national and local<br />
sports administrations. The first<br />
step in setting criteria is to precisely<br />
define the situation, and to create<br />
an interactive catalogue of sports. It<br />
should contain all the information<br />
about a sport, its structure, level of<br />
organization, technology…<br />
The technological minimum for<br />
performing sports activities (basic<br />
material requirements), pedagogical<br />
standards, lists of expenses for local<br />
and international competitions, etc.<br />
are among the information which<br />
would be used as a kind of a sports<br />
guide for athletes and their parents.<br />
The next step is the establishment of<br />
the order, financial rights and status<br />
within sports associations.<br />
Still, the success of this initiative, and<br />
numerous similar initiatives in our<br />
country and elsewhere, depend not<br />
only on the expertise of teams, the<br />
level of education or the art of good<br />
rhetoric. Whether better criteria will<br />
be defined and whether they will<br />
be practiced will depend most on<br />
the true motives of the responsible<br />
social and sport structures. If the<br />
underlying motives are the benefit of<br />
sport and society, success is sure to<br />
ensue. However, if the motives are<br />
self-promotion and collecting public<br />
sympathy by way of false rhetoric, it<br />
will certainly fail.<br />
Regardless, future generations<br />
of young athletes will feel<br />
the taste of the<br />
new sports<br />
arrangements.<br />
Olimp 24
Žarko Susić (1915-2010)<br />
Olimpijsku je i novinarsku obitelj<br />
26. travnja <strong>2010.</strong> godine napustio<br />
čovjek koji je svjedočio<br />
velikom dijelu olimpijske i<br />
športske povijesti, mnogim briljantnim<br />
trenucima športskoga savršenstva i povijesnim<br />
dosezima cijele galerije besmrtnih<br />
velikana.<br />
Neizravno svjedočeći pisao je o znamenitom<br />
pothvatu Jessea Owensa na<br />
Hitlerovim Igrama u Berlinu 1936., a<br />
izravno je svjedočio jednoj od najvećih<br />
prevara u olimpijskoj povijesti i osobnoj<br />
drami prokazanog Bena Johnson na Igrama<br />
u Seulu 1988.<br />
Vijest o velikom skandalu i oduzimanju<br />
zlatne medalje dopingiranom Benu Johnosnu<br />
prije je objavljena u Zagrebu nego<br />
u Seulu, a potpisnik eseja koji hladno govori<br />
o dopingu kao sastavnom dijelu ljudske<br />
civilizacije te dramatično progovara o<br />
ljudskoj drami, pohlepi, beskrupuloznosti,<br />
prevari, izdaji i odmazdi na športskom<br />
borilištu, bio je - Žarko Susić.<br />
Život<br />
u službi športa<br />
Tekst: ROMANA EIBL<br />
Pregalaštvo Žarka Susića prepoznato je i cijenjeno<br />
i izvan granica Hrvatske, a najveću potvrdu toga i<br />
najveću satisfakciju za svoj dugogodišnji rad, dobio<br />
je u Sydneyu 2000. godine - najviše novinarsko<br />
priznanje MOO-a koje mu je dodijelio Juan Antonio<br />
Samaranch za novinarski doprinos olimpijskom<br />
pokretu i olimpijskim igrama.<br />
To je seulsko izvješće smatrao svojim<br />
novinarskim vrhuncem, sublimacijom<br />
svog ukupnog životnog, trenerskog i<br />
novinarskog znanja i iskustva. Posebno<br />
je ponosan bio i na svoju pravodobnu i<br />
hrabru novinarsku reakciju nakon krvavog<br />
terorističkog pokolja na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama u Münchenu 1972. kad su palestinski<br />
teroristi pobili 11 izraelskih sportaša.<br />
“Otmica i ubojstvo izraelskih športaša<br />
bio je izrazito politički događaj. Svi su<br />
naši novinari čekali dva dana potvrdu<br />
iz Beograda o tomu što se zapravo dogodilo,<br />
a ja sam odmah napisao da su<br />
Palestinci počinili zločin, ali da su, na<br />
neki način, bili navedeni da ga naprave.<br />
Sjećam se da mi je Zvone Mornar tada<br />
rekao: Kako si to mogao napisati!”<br />
Junaci Susićevih tekstova bili su<br />
brojni velikani svjetske športske povijesti:<br />
Emil Zatopek, Al Oerter,Wilma Rudolph,<br />
Bob Beamon, Carl Lewis, Edwin Moses,<br />
Florence Griffith-Joyner, Marita Koch,<br />
Stefka Kostadinova, Sergej Bubka, Mark<br />
Spitz, Larisa Latinjina, Nadja Comaneci,<br />
Irina Rodnjina, Aleksander Zajcev, Katarina<br />
Witt, Matti Nykanen, te cijela galerija<br />
domaćih besmrtnika: Franjo Mihalić, Đurđica<br />
Bjedov, Matija Ljubek, Dragutin Šurbek,<br />
Mate Parlov, Janica Kostelić, Blanka<br />
Vlašić, zlatni Gusarov četverac...<br />
Glavni protagonisti Susićevih priča<br />
uvijek su bili športaši, njihova borba,<br />
Olimp 26
vještina, predanost, usredotočenost, a<br />
njihove je uspjehe vrednovao poput remek<br />
djela. U športašu je uvijek gledao<br />
samo čovjeka, nikad ni o jednome nije<br />
napisao ni jednu uvredljivu riječ.<br />
- Kolega Susić u Engleskoj bi jamačno<br />
već bio lord, jer je takva kova: uspravan,<br />
dostojanstven, čestit i dosljedan. Uvijek<br />
je takav bio. U Hrvatskoj se te ljudske<br />
vrline premalo cijene. Žarko Susić govori<br />
sve tiše, ali kada govori, svi utihnu<br />
- rekao je za obilježavanja jedne od Susićevih<br />
obljetnica Vilko Luncer, Žarkov<br />
djelomični učenik i kolega.<br />
Sedamdeset i šest godina od objave<br />
svoga prvoga teksta u tadašnjem<br />
Jutarnjem listu, 26. travnja <strong>2010.</strong> u 95.<br />
godini umro je najstariji športski novinar<br />
na svijetu Žarko Susić, tiho i dostojanstveno,<br />
kako je i živio.<br />
- Bio je lički uspravan. Bio je velika<br />
mjera, neću reći uspjeha jer uspjeh je<br />
moguće ostvariti i bez vrijednosti. Žarko<br />
je bio velika mjera vrijednosti. Mogao bih<br />
reći da s njime odlazi jedna epoha čistunskoga<br />
športa. Volio je športaše, nije volio<br />
slavu i novac jer je iza toga bljeska s pravom<br />
slutio zlo. Nije se svaki put bilo lako<br />
složiti s njime, ali on je baš čistunski čuvao<br />
šport i uvijek je u konačnici imao<br />
pravo. Nikad nisam pročitao nijedan njegov<br />
pogrešan sud ili pogrešnu procjenu.<br />
Uvijek je pritom imao mjeru, a istodobno<br />
je bio oštar - kazao veliki poštovatelj i<br />
prijatelj Žarka Susića, Antun Vrdoljak.<br />
Žarko Susić je rođen 10. srpnja<br />
1915. u Gospiću. U športsko ga je novinarstvo<br />
nekako prirodno odvela obiteljska<br />
tradicija. Otac mu je bio prednjak<br />
Hrvatskog sokola, jedan od osnivača Hrvatskog<br />
sokola u Sisku, Đakovu i Virovitici,<br />
a i majka mu je bila sokolašica.<br />
“Imali smo vrlo mnogo knjiga o tjelesnom<br />
vježbanju, koje sam vrlo rano počeo<br />
listati. Jednog je dana 1924. moj otac,<br />
vraćajući se s posla - inače, bio je sudac<br />
- donio novine. Bio je i dopisnik tadašnjega<br />
Jutarnjeg lista iz Gospića. Ušao je<br />
u kuću i rekao: Nurmi je opet pobijedio.<br />
To je bio moj prvi kontakt s olimpijskim<br />
igrama. Imao sam tada devet godina.<br />
Nakon toga sam počeo redovito čitati<br />
novine i redovito čitati šport. Došavši u<br />
Zagreb, temeljito sam se počeo baviti<br />
klizanjem i jednog me je dana Miroslav<br />
Dobrine, inače bankovni činovnik, koji<br />
je amaterski vodio športsku rubriku u<br />
Jutarnjem listu, zamolio da mu napišem<br />
izvještaj s klizačkog prvenstva Zagreba.<br />
Tako je sve počelo.”<br />
Od 1. veljače 1936. postaje profesionalnim<br />
novinarom u Ilustrovanim<br />
sportskim novostima, gdje ostaje do 10.<br />
travnja 1941. Od 1. ožujka 1942. do 19.<br />
srpnja 1943. je bio redaktor i tehnički<br />
urednik športa, od 1. travnja 1946. je<br />
u FD Akademičar, kasnije ASD Mladost,<br />
a amaterski je trener bio od 1934. do<br />
1974. U Vjesniku se zaposlio 1. ožujka<br />
1951. i nakon umirovljenja 1979. nastavlja<br />
honorarnu suradnju.<br />
Žarko Susić je svoj olimpijski pohod<br />
započeo na Zimskim olimpijskim igrama<br />
u Cortini d’Ampezzo 1956. godine, a sa<br />
Zimskih je igara izvještavao i u Innsbrucku<br />
(1964. i 1976.), Grenobleu 1968.,<br />
Sapporu 1972., Lake Placidu 1980. i Sarajevu<br />
1984. Susićeve prve Ljetne olimpijske<br />
igre bile su u Rimu 1960., a slijedili<br />
su München 1972., Montreal 1976.,<br />
Moskva 1980., Seoul 1988., Barcelona<br />
1992., Atlanta 1996., Sydney 2000. i<br />
Atena 2004.<br />
Njegovo je pregalaštvo prepoznato i<br />
cijenjeno izvan granica Hrvatske, a najveću<br />
potvrdu toga i najveću satisfakciju<br />
za svoj dugogodišnji rad, Susić je dobio<br />
u Sydneyu 2000. godine - najviše novinarsko<br />
priznanje Međunarodnog olimpijskog<br />
odbora koje mu je dodijelio Juan Antonio<br />
Samaranch za novinarski doprinos<br />
olimpijskom pokretu i olimpijskim igrama.<br />
Summary <br />
Seventy six years after the<br />
publication of his first text in the<br />
then Jutarnji List, on the 26 of April<br />
2010, in his 95th year, Žarko Susić<br />
the oldest sports journalist in the<br />
world, died as he lived, quietly and<br />
with dignity.<br />
His diligence was recognised<br />
and valued outside the borders<br />
of Croatia, while the greatest<br />
confirmation of this and the greatest<br />
reward for his many years of work,<br />
Susić received in Sydney in 2000 –<br />
the highest journalist award of the<br />
International Olympic Committee<br />
which was awarded to him by Juan<br />
Antonio Samaranch for journalistic<br />
contributions to the Olympic<br />
movement and the Olympic games.<br />
He reported about nine Summer<br />
and seven Winter Olympic games:<br />
SUMMER:<br />
1960 Rome<br />
1972 Munich<br />
1976 Montreal<br />
1980. Moscow<br />
1984 Seoul<br />
1992 Barcelona<br />
1996 Atlanta<br />
2000 Sydney<br />
2004 Athens<br />
WINTER:<br />
1956 Cortina<br />
d’Ampezzo<br />
1964 Innsbruck<br />
1968 Grenoble<br />
1972 Sapporo<br />
1976 Innsbruck<br />
1980 Lake Placid<br />
1984 Sarajevo<br />
Četiri godine kasnije hitao je<br />
strastvenije od dvostruko mlađih kolega<br />
kroz atenski pakao na plus 40 stupnjeva<br />
Celzijevih, u 90. izvještavajući sa svojih<br />
16. i zadnjih olimpijskih igara. Premda<br />
slučajno, ima vrlo mnogo simbolike u<br />
činjenici da se nestor hrvatskoga olimpizma<br />
i navjeći naš poznavatelj športa<br />
u njegovoj suštini i športaša u njihovoj<br />
ljudskosti, oprostio od igara na mjestu<br />
njihova moderna uskrsnuća. Baš kao što<br />
ima i neke simbolike u tome da je Žarko<br />
otišao samo nekoliko dana poslije Juana<br />
Antonia Samarancha, koji šport i olimpijski<br />
pokret simbolizira na međunarodnoj<br />
razini, baš kao što ga Žarko simbolizira<br />
na hrvatskoj.<br />
Generacije novinara pamtit će Žarka<br />
Susića kao mentora i uzora koji im je<br />
uvijek bio na usluzi.<br />
Odgojio je i vrsne športaše i atletske<br />
trenere, a i sam je bio atletski trener čiji<br />
su atletičari osvojili 40 naslova državnih<br />
prvaka. S AK Mladost je kao trener sedam<br />
puta bio prvak države i jednom peti<br />
u Europi.<br />
Od 1971. do 1974. Žarko Susić je bio<br />
predsjednik Sekcije športskih novinara<br />
Hrvatske, te dopredsjednik Hrvatskog<br />
zbora športskih novinara. Bio je član<br />
Gimnastičke komisije AIPS-a i urednik<br />
više knjiga o športu.<br />
Za svoj dugogodišnji rad dobio je<br />
niz priznanja i odlikovanja među kojima<br />
je i trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske<br />
1960., Majska nagrade republičkog<br />
sekretarijata za prosvjetu, kulturu<br />
i fizičku kulturu 1962., nagrada Milan<br />
Milanović za životno djelo 1975., nagrada<br />
za životno djelo novinara Jugoslavije<br />
1979., Zlatna plaketa Vjesnika 1984.,<br />
a odlikovan je i Medaljom rada 1961. i<br />
Ordenom rada s vijencem 1977.<br />
Žarko Susić dobio je 2004. godine i<br />
posebno priznanje Međunarodnog olimpijskog<br />
odbora za doprinos športskom<br />
novinarstvu u svijetu, koju mu je dodijelio<br />
Juan Antonio Samaranch, a u Republici<br />
Hrvatskoj dobio je najviše državno<br />
športsko priznanje - nagradu Franjo<br />
Bučar za životno djelo 2007. ò<br />
27 Olimp
vještina, predanost, usredotočenost, a<br />
njihove je uspjehe vrednovao poput remek<br />
djela. U športašu je uvijek gledao<br />
samo čovjeka, nikad ni o jednome nije<br />
napisao ni jednu uvredljivu riječ.<br />
- Kolega Susić u Engleskoj bi jamačno<br />
već bio lord, jer je takva kova: uspravan,<br />
dostojanstven, čestit i dosljedan. Uvijek<br />
je takav bio. U Hrvatskoj se te ljudske<br />
vrline premalo cijene. Žarko Susić govori<br />
sve tiše, ali kada govori, svi utihnu<br />
- rekao je za obilježavanja jedne od Susićevih<br />
obljetnica Vilko Luncer, Žarkov<br />
djelomični učenik i kolega.<br />
Sedamdeset i šest godina od objave<br />
svoga prvoga teksta u tadašnjem<br />
Jutarnjem listu, 26. travnja <strong>2010.</strong> u 95.<br />
godini umro je najstariji športski novinar<br />
na svijetu Žarko Susić, tiho i dostojanstveno,<br />
kako je i živio.<br />
- Bio je lički uspravan. Bio je velika<br />
mjera, neću reći uspjeha jer uspjeh je<br />
moguće ostvariti i bez vrijednosti. Žarko<br />
je bio velika mjera vrijednosti. Mogao bih<br />
reći da s njime odlazi jedna epoha čistunskoga<br />
športa. Volio je športaše, nije volio<br />
slavu i novac jer je iza toga bljeska s pravom<br />
slutio zlo. Nije se svaki put bilo lako<br />
složiti s njime, ali on je baš čistunski čuvao<br />
šport i uvijek je u konačnici imao<br />
pravo. Nikad nisam pročitao nijedan njegov<br />
pogrešan sud ili pogrešnu procjenu.<br />
Uvijek je pritom imao mjeru, a istodobno<br />
je bio oštar - kazao veliki poštovatelj i<br />
prijatelj Žarka Susića, Antun Vrdoljak.<br />
Žarko Susić je rođen 10. srpnja<br />
1915. u Gospiću. U športsko ga je novinarstvo<br />
nekako prirodno odvela obiteljska<br />
tradicija. Otac mu je bio prednjak<br />
Hrvatskog sokola, jedan od osnivača Hrvatskog<br />
sokola u Sisku, Đakovu i Virovitici,<br />
a i majka mu je bila sokolašica.<br />
“Imali smo vrlo mnogo knjiga o tjelesnom<br />
vježbanju, koje sam vrlo rano počeo<br />
listati. Jednog je dana 1924. moj otac,<br />
vraćajući se s posla - inače, bio je sudac<br />
- donio novine. Bio je i dopisnik tadašnjega<br />
Jutarnjeg lista iz Gospića. Ušao je<br />
u kuću i rekao: Nurmi je opet pobijedio.<br />
To je bio moj prvi kontakt s olimpijskim<br />
igrama. Imao sam tada devet godina.<br />
Nakon toga sam počeo redovito čitati<br />
novine i redovito čitati šport. Došavši u<br />
Zagreb, temeljito sam se počeo baviti<br />
klizanjem i jednog me je dana Miroslav<br />
Dobrine, inače bankovni činovnik, koji<br />
je amaterski vodio športsku rubriku u<br />
Jutarnjem listu, zamolio da mu napišem<br />
izvještaj s klizačkog prvenstva Zagreba.<br />
Tako je sve počelo.”<br />
Od 1. veljače 1936. postaje profesionalnim<br />
novinarom u Ilustrovanim<br />
sportskim novostima, gdje ostaje do 10.<br />
travnja 1941. Od 1. ožujka 1942. do 19.<br />
srpnja 1943. je bio redaktor i tehnički<br />
urednik športa, od 1. travnja 1946. je<br />
u FD Akademičar, kasnije ASD Mladost,<br />
a amaterski je trener bio od 1934. do<br />
1974. U Vjesniku se zaposlio 1. ožujka<br />
1951. i nakon umirovljenja 1979. nastavlja<br />
honorarnu suradnju.<br />
Žarko Susić je svoj olimpijski pohod<br />
započeo na Zimskim olimpijskim igrama<br />
u Cortini d’Ampezzo 1956. godine, a sa<br />
Zimskih je igara izvještavao i u Innsbrucku<br />
(1964. i 1976.), Grenobleu 1968.,<br />
Sapporu 1972., Lake Placidu 1980. i Sarajevu<br />
1984. Susićeve prve Ljetne olimpijske<br />
igre bile su u Rimu 1960., a slijedili<br />
su München 1972., Montreal 1976.,<br />
Moskva 1980., Seoul 1988., Barcelona<br />
1992., Atlanta 1996., Sydney 2000. i<br />
Atena 2004.<br />
Njegovo je pregalaštvo prepoznato i<br />
cijenjeno izvan granica Hrvatske, a najveću<br />
potvrdu toga i najveću satisfakciju<br />
za svoj dugogodišnji rad, Susić je dobio<br />
u Sydneyu 2000. godine - najviše novinarsko<br />
priznanje Međunarodnog olimpijskog<br />
odbora koje mu je dodijelio Juan Antonio<br />
Samaranch za novinarski doprinos<br />
olimpijskom pokretu i olimpijskim igrama.<br />
Summary <br />
Seventy six years after the<br />
publication of his first text in the<br />
then Jutarnji List, on the 26 of April<br />
2010, in his 95th year, Žarko Susić<br />
the oldest sports journalist in the<br />
world, died as he lived, quietly and<br />
with dignity.<br />
His diligence was recognised<br />
and valued outside the borders<br />
of Croatia, while the greatest<br />
confirmation of this and the greatest<br />
reward for his many years of work,<br />
Susić received in Sydney in 2000 –<br />
the highest journalist award of the<br />
International Olympic Committee<br />
which was awarded to him by Juan<br />
Antonio Samaranch for journalistic<br />
contributions to the Olympic<br />
movement and the Olympic games.<br />
He reported about nine Summer<br />
and seven Winter Olympic games:<br />
SUMMER:<br />
1960 Rome<br />
1972 Munich<br />
1976 Montreal<br />
1980. Moscow<br />
1984 Seoul<br />
1992 Barcelona<br />
1996 Atlanta<br />
2000 Sydney<br />
2004 Athens<br />
WINTER:<br />
1956 Cortina<br />
d’Ampezzo<br />
1964 Innsbruck<br />
1968 Grenoble<br />
1972 Sapporo<br />
1976 Innsbruck<br />
1980 Lake Placid<br />
1984 Sarajevo<br />
Četiri godine kasnije hitao je<br />
strastvenije od dvostruko mlađih kolega<br />
kroz atenski pakao na plus 40 stupnjeva<br />
Celzijevih, u 90. izvještavajući sa svojih<br />
16. i zadnjih olimpijskih igara. Premda<br />
slučajno, ima vrlo mnogo simbolike u<br />
činjenici da se nestor hrvatskoga olimpizma<br />
i navjeći naš poznavatelj športa<br />
u njegovoj suštini i športaša u njihovoj<br />
ljudskosti, oprostio od igara na mjestu<br />
njihova moderna uskrsnuća. Baš kao što<br />
ima i neke simbolike u tome da je Žarko<br />
otišao samo nekoliko dana poslije Juana<br />
Antonia Samarancha, koji šport i olimpijski<br />
pokret simbolizira na međunarodnoj<br />
razini, baš kao što ga Žarko simbolizira<br />
na hrvatskoj.<br />
Generacije novinara pamtit će Žarka<br />
Susića kao mentora i uzora koji im je<br />
uvijek bio na usluzi.<br />
Odgojio je i vrsne športaše i atletske<br />
trenere, a i sam je bio atletski trener čiji<br />
su atletičari osvojili 40 naslova državnih<br />
prvaka. S AK Mladost je kao trener sedam<br />
puta bio prvak države i jednom peti<br />
u Europi.<br />
Od 1971. do 1974. Žarko Susić je bio<br />
predsjednik Sekcije športskih novinara<br />
Hrvatske, te dopredsjednik Hrvatskog<br />
zbora športskih novinara. Bio je član<br />
Gimnastičke komisije AIPS-a i urednik<br />
više knjiga o športu.<br />
Za svoj dugogodišnji rad dobio je<br />
niz priznanja i odlikovanja među kojima<br />
je i trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske<br />
1960., Majska nagrade republičkog<br />
sekretarijata za prosvjetu, kulturu<br />
i fizičku kulturu 1962., nagrada Milan<br />
Milanović za životno djelo 1975., nagrada<br />
za životno djelo novinara Jugoslavije<br />
1979., Zlatna plaketa Vjesnika 1984.,<br />
a odlikovan je i Medaljom rada 1961. i<br />
Ordenom rada s vijencem 1977.<br />
Žarko Susić dobio je 2004. godine i<br />
posebno priznanje Međunarodnog olimpijskog<br />
odbora za doprinos športskom<br />
novinarstvu u svijetu, koju mu je dodijelio<br />
Juan Antonio Samaranch, a u Republici<br />
Hrvatskoj dobio je najviše državno<br />
športsko priznanje - nagradu Franjo<br />
Bučar za životno djelo 2007. ò<br />
27 Olimp
PRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ<br />
SPORT DALMATO<br />
Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ<br />
Sport Dalmato<br />
(Dalmatinski<br />
šport) prve su športske novine u<br />
Hrvatskoj. Prvi je broj izašao u<br />
Splitu 24. travnja 1890. zbog čega tu<br />
godinu možemo uzeti kao ključnu u<br />
proučavanju kontinuiteta športske<br />
periodike.<br />
Prije točno 120 godina, davne 1890., u ondašnjem<br />
Splitu koji je brojio svega 15.500<br />
stanovnika, 24. travnja izlazi prvi broj lista<br />
Sport Dalmato (Dalmatinski šport) koji u<br />
sadržajnom i grafičkom smislu ima osobine<br />
prve športske novine u Hrvatskoj, zbog čega tu godinu<br />
možemo uzeti kao ključnu u proučavanju kontinuiteta<br />
športske periodike.<br />
Split je u to vrijeme bio pod austrijskom vlašću, a<br />
premda je Općina već od 1882. godine bila službeno u<br />
rukama narodnjaka, još se uvijek vodila žestoka borba<br />
za narodni jezik, kojeg su austrijske vlasti sustavno za-<br />
postavljale podržavajući talijanski jezik kao službeni, a u<br />
korist malobrojne jake autonomaške talijanske manjine.<br />
Bila su to burna vremena u kojima je čak i vlada u<br />
Beču postajala sve sklonija narodnjacima uvidjevši kako<br />
autonomaši gube nadmoć nad narodnjacima te prilaze<br />
talijanski orijentiranim iredentistima, dok s druge<br />
strane, većina narodnjaka nije ni pomišljala na razlaz s<br />
Bečom, već na sjedinjenje sa sjevernom Hrvatskom koja<br />
je bila pod vlašću Ugarske.<br />
Strastveni lovac i ljubitelj ptica<br />
Prve športske novine Sport Dalmato pokrenuo je i<br />
uređivao Ante Parach, podanak stare solinske obitelji<br />
Parać o kojima zapise na ovim prostorima nalazimo još<br />
od XVI. stoljeća. Punim imenom Petar Antun Parać, sin<br />
Frane, rođen je u Solinu 9. srpnja 1846. godine. Iz braka<br />
s prvom suprugom Filomenom Damjanović imao je sina<br />
Marka, no deset godina nakon njene i sinovljeve smrti,<br />
u crkvi sv. Dujma stupa u brak s Antonijom Gotovac<br />
s kojom je imao dvije kćeri te sina Ivu (Ivana) Paraća<br />
(1890-1954.), poznatog splitskog skladatelja i glazbenog<br />
pedagoga.<br />
Živjeli su u kući sestara Gotovac u južnom pročelju<br />
Dioklecijanove palače, u čijem je podnožju, u jednom od<br />
isturenih dućana na splitskoj rivi, ovaj strastveni lovac i<br />
ljubitelj ptica imao trgovačku radnju poljodjelskih potrepština<br />
i lovačke opreme.<br />
Kao tipični Splićanin srednjeg pučko-građanskog<br />
društvenog sloja koji je živio od male trgovine, Ante<br />
Parać je bio konzervativan i religiozan te je iznad svega<br />
poštivao vjerski moral i vlast. Autonomaš po političkom<br />
opredjeljenju bio je prvenstveno štovatelj djela splitskog<br />
2
načelnika Antuna Bajamontija koji je tijekom togodišnjeg upravljanja Općinom (1860.-1880.) od zapu-<br />
dvadeseštene<br />
austrijske provincije pretvorio Split u lijepi, osuvremenjeni<br />
europski gradić.<br />
Izdavački pothvat na području športske publicistike<br />
Antu Paraća nedvojbeno je upisao u povijest ovog grada,<br />
no manje je poznato kako je on ujedno možda najveći<br />
kroničar splitske povijesti druge polovice XIX. i početka<br />
XX. stoljeća. Zahvaljujući povjesničaru Dušku Kečkeme-<br />
tu, objelodanjeni su neki podaci koji su se krili u ostavštini<br />
skladatelja Ivana Paraća koji se danas nalaze u vlasništvu<br />
obitelji njegova sina Frane u Zagrebu.<br />
Riječ je o dvjema rukopisnim bilježnicama Petra Antuna<br />
Paraća naslovljenima Le mie cacce (Moji lovovi) i<br />
Confidenze (Povjeravanja i ispovijesti). Dok je u prvoj<br />
šjor Toni pisao o svojim lovačkim skitnjama, druga je<br />
pravi izvor podataka o ondašnjem Splitu. Osim brojnih<br />
dnevničkih zabilješki o životu obitelji i osobnih poslo-<br />
3
PRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ<br />
Premda se pretpostavlja kako je izišlo ukup-<br />
Premda se pretpostavlja kako je izišlo ukupno<br />
tridesetak brojeva, do danas su pronađeni i<br />
čuvaju se u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, samo<br />
dva - prvi broj objavljen 24. travnja 1890. te<br />
sedmi broj objavljen 24. srpnja iste godine.<br />
va, Parać bilježi vrijedne podatke o nekim suvremenim<br />
društvenim zbivanjima, komentirajući ih te upotpunjujući<br />
čak etičko-filozofskim refleksijama, kako o društvu<br />
tako i o samome sebi.<br />
Isključivo za pretplatnike<br />
Zahvaljujući ovim, nikada službeno objavljenim zapisima,<br />
pratimo kako njegove osobne krize, tako i raspad<br />
jednog društvenog sustava koji se neizbježno odrazio na<br />
ondašnje stanovništvo. Socijalni i općemoralni nered,<br />
ekonomski krah te rat kao kulminacija razočaranja mnogih<br />
predstavnika stare splitske građanske klase doveli su<br />
ovog iscrpljenog i psihički dotučenog poštenog građanina<br />
do odluke o samoubojstvu na ondašnjem splitskom<br />
groblju Sustipan 16. ožujka 1915. godine.<br />
No, vratimo se u 1890. godinu kada su u Splitu,<br />
u tiskari Pella Tipografia Antuna Zannonija i<br />
Marka Znidarčića, tiskane prve športske novine<br />
na devet stranica, formata 36 cm x 26 cm. Premda<br />
se pretpostavlja kako je izišlo ukupno tridesetak<br />
brojeva, do danas su pronađeni i čuvaju se<br />
u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, samo dva - prvi<br />
broj objavljen 24. travnja 1890. te sedmi broj<br />
objavljen 24. srpnja iste godine.<br />
Na naslovnici prvog broja objavljeno je kako će<br />
list izlaziti dva puta mjesečno (Periodico Bimensile)<br />
te kako svaki sportman može biti suradnik ovog<br />
periodika bilo na talijanskom ili na slavenskom<br />
jeziku, dok je obavijest o načinu potvrđivanja pretplate<br />
objavljena dvojezično: “Ritenendo il primo<br />
numero, si viene considerado come abbonato – Tko<br />
ne povrati prvi broj držat jest ko pridružen”.<br />
Sport Dalmato isključivo je bio namijenjen<br />
pretplatnicima po cijeni od 3 fiorina godišnje za<br />
Split, 3,50 za Dalmaciju te 4 fiorina za vani. Pola<br />
pretplate trebalo je platiti unaprijed, a u zaostatku<br />
se svaki broj plaćao 20 novčića. Oglasi na<br />
ovitku i unutar časopisa uvrštavali su se prema<br />
dogovoru, dok su se obavijesti naplaćivale 10<br />
novčića po retku. U broju 7 uredništvo se žali na<br />
priličan broj vraćenih primjeraka što ukazuje na<br />
moguće poteškoće glede financiranja i daljnjeg<br />
izlaženja novina.<br />
Pretenzija da novina bude općeg športskog<br />
karaktera izražena je na vrhu naslovnice prvog<br />
broja, riječima kako će donositi sve zanimljivosti<br />
iz športskog života Dalmacije s područja lova,<br />
ribolova, pomorskih športova, planinarstva,<br />
tjelovježbe, mačevanja, konjičkog športa te biciklizma<br />
(Caccia – Pesca – Nautica – Alpinismo –<br />
Ginnastica – Scherma – Ippica – Velocipidismo)<br />
te će objavljivati anegdote, kao i prijevode.<br />
U tom je „svešportskom“ tonu, urednik prezentirao<br />
svoje ideje u uvodniku prvog broja<br />
naslovljenom Per cominciare (za početak) stavljajući<br />
naglasak na želju da ovaj list bude neutralni<br />
teren za susrete prijatelja i neprijatelja koji se<br />
s dobrim namjerama međusobno uvažavaju i poštuju<br />
usprkos nestabilnim i teškim političko-socijalnim vremenima.<br />
Uzdiže šport kao jedinu moguću oazu mira na<br />
čijim se borilačkim poljima ipak vije bijela zastava te, u<br />
duhu stare izreke Mens sana in corpore sano, naglašava<br />
nezamjenjivost športa u jačanju tijela i duha. Uvjeren je<br />
u važnost i djelotvornost periodika ovakvog tipa zbog<br />
športskih vrijednosti i znanja koje Dalmacija posjeduje<br />
na tom polju.<br />
Ante Parać je, kao autonomaš, te strastveni lovac i<br />
ljubitelj ptica, u svom uvodniku kao geslom posegnuo<br />
za stihovima talijanskog pjesnika Angela Poliziana: Di<br />
fischi e bussi tutto il bosco suona, del rimbobar de corni il<br />
ciel ristrona (Od cvrkuta i šuma cijela gora ječi, a nebo<br />
odzvanja od zvuka rogova).<br />
4
Analizom sačuvanih primjeraka ovih novina dominiraju<br />
sadržaji vezani upravo za lovstvo i ornitologiju:<br />
Avventura di caccia (Doživljaji u lovu), Uccelli della<br />
Dalmazia (Ptice Dalmacije) i Vita e costumi degli uccelli<br />
(Život i običaji ptica).<br />
Premda je, kao što smo već istaknuli, urednička želja<br />
bila objavljivati i članke na hrvatskom jeziku u ova dva<br />
sačuvana broja ih nema, te možemo samo nagađati jesu<br />
li objavljeni u ostalim brojevima do kojih polustoljetna<br />
intenzivna potraga nažalost nije urodila plodom.<br />
Ubijeni vuk u Imotskom<br />
Istina, u opsežnim člancima o vrstama ptica koje<br />
obitavaju na dalmatinskom području, dani su nazivi<br />
na latinskom i talijanskom, ali i na hrvatskom jeziku te<br />
ćemo ih prenijeti vjerujući kako su upravo u ovoj novini<br />
neki od tih naziva prvi put zabilježeni: mrcinaš lunjast,<br />
crkavica, oro krstaš, oro štekavac, oro pigavi, oro bilorep,<br />
ciplar, oro kolundraš, radoš, orlić gačaš, strižorep, labar<br />
kokošar, labar tičar, sokol modro, sokol pačar, sokol kosor,<br />
sokol grlaš, sokolić gredar, sokolić vecerniaš, sokolić<br />
mali, žabar mrki, žabar modrušast, žabar lužičast, žabar<br />
blidi, skokošica riguja, vizlinić, virlinić, siska, ždral, gak<br />
modrač i čaplja, gak zmijar i saketa, gak bilač ili balansir,<br />
gak čizmaš ili birlica, gak mačak ili rumenka, gak volarić<br />
ili čapljić, gak nebunac ili gak planinski, gak pupar, adjiroda<br />
ili bila roda, crna roda ili crno ždral, turkoč, zličarka<br />
ili kašikar, labud, guska lasuja, guska krža ili batoglavica,<br />
volpoća, šaraban ili šupliaća, patka prava, zvižduša,<br />
repaš ili verbaš i zimčić.<br />
Osim spomenutih članaka o lovačkim i ptičarskim<br />
temama, u rubrici naslovljenoj A zig e zag<br />
objavljuju se<br />
kratke vijesti o športskim aktivnostima (uglavnom vezane<br />
za mačevanje i konjički šport) u raznim krajevima<br />
svijeta te crtice o nekim događajima iz manjih dalmatinskih<br />
mjesta (o rekordnom ulovu tuna u Baškoj Vodi i o<br />
ubijenom vuku u Imotskom).<br />
U rubrici Piccola posta (Mala pošta) objavljeni su dopisi<br />
o lovu na zečeve iz Kaštel Sućurca i Sinja. U broju<br />
7, na posljednje dvije stranice, novine su objavile oglase<br />
splitskih, piranskih i tršćanskih prodavaonica.<br />
Pojavljivanje novina Sport Dalmato zabilježili su ondašnji<br />
zadarski listovi - hrvatski “Narodni list” i talijanski<br />
Il Dalmata. Gašenjem prve športske novine u dalmatinskim<br />
krajevima, puna dva desetljeća športske vijesti<br />
i događaji bilježeni su isključivo u splitskim, zadarskim<br />
i dubrovačkim dnevnim novinama, sve do posljednjeg<br />
dana 1911. godine kada je u Splitu objelodanjen prvi<br />
broj mjesečnog časopisa “Pravi hrvatski sokol” pod<br />
uredništvom vlasnika Franje Ženka Donadinija.<br />
Osim članaka o lovačkim i ptičarskim<br />
temama, u rubrici naslovljenoj A zig<br />
e zag,<br />
objavljuju se kratke vijesti o<br />
športskim aktivnostima (uglavnom<br />
vezane za mačevanje i konjički<br />
šport) u raznim krajevima svijeta, te<br />
crtice o nekim događajima iz manjih<br />
dalmatinskih mjesta (o rekordnom<br />
ulovu tuna u Baškoj Vodi i o ubijenom<br />
vuku u Imotskom).<br />
Literatura:<br />
Jajčević, Z. (1987). Sportska publicistika u Hrvatskoj. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba<br />
Kečkemet, D. (2007). Ante Bajamonti i Split. Split: Slobodna Dalmacija<br />
Kečkemet, D. (2002). Iz zapisa Splićanina Petra Antuna Paraća. Slobodna Dalmacija<br />
(feljton u pet nastavaka od 14. – 18. rujna 2002.)<br />
Marović, D. (1990). Sto godina prvog sportskog lista u Splitu. Povijest sporta 85 (21),<br />
22 – 27.<br />
Sport Dalmato, 1890., 1<br />
Sport Dalmato, 1890., 7<br />
5
SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREBU<br />
75 GODINA ELIPSE<br />
Tekst: SAŠA CERAJ<br />
U svibnju prije 75 godina u Zagrebu je otvoreno Srednjoškolsko igralište,<br />
negdašnja Elipsa. Ono je predstavljalo jedino ograđeno i športu namijenjeno<br />
zemljište u Zagrebu na kojem se svakodnevno održavala nastava tjelesne i<br />
zdravstvene kulture osnovnih i srednjih škola, uz održavanje različitih tečajeva,<br />
treninga i utakmica.<br />
Odbojkaška utakmica na dan otvorenja Elipse<br />
6
Nekadašnja Elipsa, danas Srednjoškolsko<br />
igralište u Zagrebu, smješteno je na velikoj<br />
gradskoj parceli omeđenoj Rooseveltovim<br />
trgom s istoka, Klaićevom<br />
ulicom sa sjevera, Kačićevom ulicom sa<br />
zapada te ulicom Izidora Kršnjavoga s juga. Igralište je<br />
oblikovano na temelju prvog pozivnog međunarodnog<br />
arhitektonsko-urbanističkog natječaja provedenog u<br />
Hrvatskoj te je kao prvi objekt te vrste služio ponajprije<br />
za održavanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture.<br />
Bio je to prvi moderni školski centar u Zagrebu u to<br />
doba, s gombaonicom, garderobama, kupaonicama i<br />
uređenim športskim igralištem elipsastog oblika prema<br />
uzoru na igralište u Görlitzu (Saska, Njemačka) gdje je<br />
dr. Franjo Bučar pohađao tečaj za športsku naobrazbu.<br />
Obnova i otvorenje<br />
igrališta<br />
Nakon I. svjetskog rata, na<br />
Srednjoškolskom igralištu podignute<br />
su barake za smještaj i<br />
stanovanje istarskih izbjeglica<br />
što je potrajalo sve do 1930.<br />
godine kada započinje akcija<br />
I. muške realne gimnazije, uz<br />
vodstvo direktora Pavla Serdara,<br />
na temelju koje se pristupilo<br />
odstranjivanju baraka te se<br />
krenulo u izgradnju igrališta<br />
prilagođenog potrebama učenika.<br />
Prema nacrtu arhitekta Luje Senđerđija krajem 1933.<br />
godine, započeli su radovi te je izgrađeno veliko središnje<br />
rukometno igralište veličine 70 puta 110 metara,<br />
a oko igrališta smjestila se velika atletska staza dužine<br />
333,33 metara sa šest pruga. Igralište je bilo prekriveno<br />
svijetložutom zemljanom masom, a atletska staza uobičajenom<br />
crvenom šljakom.<br />
Uređena su i četiri zaletišta s jamama s pijeskom za<br />
skok u dalj, na zapadnoj je strani podignut nasip s drvenim<br />
klupama za oko šest stotina gledatelja, a na istočnoj<br />
nasip iste veličine za stajanje. Između nasipa za stajanje i<br />
gimnastičke dvorane uređeno je manje igralište veličine<br />
30 puta 70 metara kao pomoćno vježbalište i igralište za<br />
odbojku i košarku.<br />
Uz današnju Klaićevu ulicu bili su uređeni i teniski<br />
tereni koji su uz nekoliko privatnih bili jedini takvi tereni<br />
u Zagrebu do 1906. godine. Na jugozapadnom dijelu<br />
nalazilo se čak i igralište za kriket...<br />
<br />
Gradnja Srednjoškolskog igrališta dovršena je u svibnju<br />
19<strong>35</strong>. godine, a njegovo službeno otvorenje održano<br />
je u subotu 1. i u nedjelju 2. svibnja iste godine, kada<br />
je u svom govoru ban dr. Marko Kostrenčić igralište<br />
otvorio za upotrebu. Prvi članovi uprave igrališta bili su<br />
direktor Pavle Serdar (predsjednik) - kasnije ga je naslijedio<br />
Tomo Lukšić - dr. Živko Prebeg, arhitekt Lujo<br />
Senđerđi i tajnik Vladimir Janković.<br />
Otvorenje Srednjoškolskog igrališta 19<strong>35</strong>. godine<br />
7
SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREBU<br />
Gradske vla-<br />
sti najavljuju<br />
gradnju dvo-<br />
etažne pod-<br />
zemne garaže<br />
ispod Srednjo-<br />
školskog igrali-<br />
šta te je u sklo-<br />
pu ovih radova<br />
najavljeno i<br />
uređenje samog<br />
igrališta.<br />
Na Srednjoškolskom igralištu održavale su se mnoge<br />
aktivnosti, pa je tako Franjo Bučar 1896. godine organizirao<br />
športsku priredbu za gledatelje, organiziranu<br />
prema programu <strong>Olimpijski</strong>h igara, a predstavljala je i<br />
završnu svečanost prvog „Tečaja za učitelje gimnastike“<br />
kojeg je dr. Bučar vodio od 1894. do 1896. godine u<br />
Zagrebu. Devet godina kasnije, 1905., Bučar na Elipsi<br />
organizira prvu hrvatsku srednjoškolsku gimnastičku<br />
svečanost na kojoj je pred oko 4.000 gledatelja nastupalo<br />
više od 1.200 učenika.<br />
Dimenzije igrališta su se mijenjale te je ono dodatno<br />
prošireno 1908. godine kada je potok Kraljevec koji je tekao<br />
na zapadnom dijelu Elipse u smjeru sjever-jug, prekriven,<br />
a igralište prošireno prema zapadu. Iste godine<br />
odobren je zahtjev nogometaša te je igralište pretvoreno<br />
u pravokutni oblik kako bi bolje odgovaralo održavanju<br />
treninga i utakmica.<br />
S obzirom da je Elipsa, uz nogometno igralište HAŠK-a<br />
na Tuškancu, bio jedini teren u Zagrebu (iako nedostatne<br />
dužine i širine), na njemu su se odigravali svi najznačajniji<br />
nogometni susreti. Na sjeveroistočnoj strani<br />
uz Klaićevu ulicu, naknadno je izbetonirano još jedno<br />
košarkaško igralište.<br />
I ekološka vrijednost<br />
Slobodni dijelovi športskog sklopa u početku su bili<br />
prekriveni njegovanom travom i raznim ukrasnim nasadima,<br />
tako da je to zajedno sa športskim površinama<br />
dalo lijep izgled igrališnom prostoru u prostornome<br />
športskom parku. To je igralište bilo izvanredno održavano...<br />
Srednjoškolsko igralište predstavljalo je jedino ograđeno<br />
i športu namijenjeno zemljište u Zagrebu na kojem<br />
se svakodnevno održavala nastava tjelesne i zdravstvene<br />
kulture osnovnih i srednjih škola, uz održavanje različitih<br />
tečajeva, treninga i utakmica.<br />
Danas, iako igralište i dalje koristi veliki broj učenika<br />
za nastavu (šest škola), a poslije podne dolaze brojni<br />
športaši i rekreativci, vlada mišljenje kako je igralište<br />
nedovoljno održavano. Gradske vlasti najavljuju gradnju<br />
dvoetažne podzemne garaže ispod Srednjoškolskog<br />
igrališta te je u sklopu ovih radova najavljeno i uređenje<br />
samog igrališta.<br />
Ariana Štulhofer naglašava osobitost, važnost i vrijednost<br />
ovog prostora prvenstveno na temelju njegova<br />
položaja te ističe jedinstvenost ove površine. Korisnici<br />
tog športskog prostora najbolji su pokazatelji njegova<br />
višestruka značenja, ne samo kao povijesne arhitektonsko-urbanističke<br />
cjeline, mjesto socijalnog življenja i<br />
druženja, već i njegove ekološke vrijednosti. A drvoredi<br />
u Klaićevoj i Ulici Kršnjavoga, zajedno s postojećim<br />
zelenilom na samome igralištu, tvore zeleni potez - neophodan<br />
kao prirodna zaštita od buke gustog gradskog<br />
prometa te nudi ugodno osvježenje u vrućim ljetnim<br />
danima...<br />
LITERATURA:<br />
Štulhofer, A., Muraj. I., (2003.), Srednjoškolsko igralište u Zagrebu, Prostor, 2, Zagreb<br />
Janković, V., (1976.), Od zagrebačke Elipse do Srednjoškolskog igrališta, Povijest<br />
sporta, 7, Zagreb<br />
Radan, Ž., (1987.), Razvoj tjelesnog vježbanja i sporta na Sveučilištu u Zagrebu,<br />
Povijest sporta, 18, Zagreb.<br />
8
IZLOŽBA<br />
“IZ RIZNICE<br />
BRODSKOG<br />
SPORTA”<br />
<br />
Antun Bartek, brodski pjesnik,<br />
pedagog i publicist, koji godinama<br />
istražuje i sakuplja građu<br />
i dokumentaciju na temu<br />
povijesti športa u Slavonskom<br />
Brodu, postavio je u Muzeju<br />
Brodskog Posavlja izložbu “Iz<br />
riznice brodskog sporta”<br />
UMuzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom<br />
Brodu, od 20. travnja do 23. svibnja,<br />
bila je postavljena pregledna i informativna<br />
izložba „Iz riznice brodskog<br />
sporta“.<br />
Autor izložbe Antun Bartek, brodski pjesnik, pedagog<br />
i publicist, već godinama istražuje i sakuplja građu<br />
i dokumentaciju te priprema knjigu na ovu temu. Tema<br />
važna, velika, istraživanje zahtjevno i dugotrajno, jer<br />
je tradicija organiziranog športa u Brodu duga više od<br />
jednog stoljeća i čini značajan dio prošlosti grada.<br />
Osim nekoliko spomenica pojedinih klubova, povremenih<br />
prigodnih članaka, te kolumne Antuna Barteka<br />
o brodskom športu (prije desetak godina u brodskom<br />
tjedniku “Posavska Hrvatska“), malo je toga do sada<br />
obrađeno i objavljeno.<br />
Autor je iz sakupljene građe izabrao oko 200 fotografija<br />
koje je popratio sažetim tekstovima o pojedinim<br />
športskim društvima i klubovima, najvažnijim<br />
događajima i rezultatima, i na 50 izložbenih panoa<br />
nastojao dati pregled povijesti brodskog športa od kraja<br />
19. stoljeća do danas - od prve gombaone sagrađene u<br />
dvorištu Više pučke škole (1892.), “Hrvatskog Sokola“<br />
u Brodu na Savi (1905.), Ferijalnog kluba hrvatskog<br />
naprednog djačtva „Marsonia“ (1906.), prve utakmice<br />
između nogometnih momčadi Crvene zvijezde i Plave<br />
zvijezde na brodskom Vijušu (1908.), i Brodskog športskog<br />
kluba „Marsonia“ (1909.), u sklopu kojeg su tijekom<br />
sljedećih godina osnovane brojne športske sekcije<br />
koje su ishodište mnogih današnjih klubova.<br />
Izložba je pobudila veliko zanimanje građana, koji<br />
potaknuti viđenim, svojim osobnim pričama i sjećanjima,<br />
dragocjenim informacijama i zaboravljenim fotografijama<br />
u obiteljskim albumima, značajno pridonose<br />
kvaliteti najavljene Bartekove monografije, na čast svih<br />
znanih kao i mnogih samozatajnih pojedinaca koji su<br />
svojim vrhunskim rezultatima, trudom i nesebičnim<br />
zalaganjem pridonosili brodskom športu.<br />
Muzejska zbirka o športu koja sadrži pojedine dokumente<br />
i fotografije, zastave Hrvatskog sokola, pehare,<br />
zastavice i plakate, značajno je upotpunjena 2003. godine<br />
kada je Vlado Pokopčić, jedan od najuspješnijih<br />
brodskih športaša, darovao muzeju svoja brojna odlikovanja,<br />
medalje, plakete i drugu dokumentaciju.<br />
Potaknuti njegovim primjerom i ovom izložbom, i<br />
drugi sugrađani obećali su pridonijeti obogaćivanju<br />
zbirke u interesu očuvanja i ovog dijela naše baštine...<br />
Autor izložbe Antun Bartek,<br />
Autor izložbe Antun Bartek,<br />
brodski pjesnik, pedagog i<br />
publicist<br />
9
POČETAK MODERNOG MAČEVANJA<br />
Djelovanje mačevalačkog majstora Giuseppea<br />
Galantea u Zagrebu, označava prijelomnu<br />
točku za mačevanje u Hrvatskoj.<br />
Iako se početak športskog mačevanja u<br />
Zagrebu veže uz Talijana Augusta Piazzu<br />
(1825.-1915.), treba naglasiti da je Piazza bio austrougarski<br />
časnik koji je shodno tome njegovao staru austrijsku<br />
vojničku školu mačevanja. Početkom 20. stoljeća, u Zagrebu<br />
se počinje javljati želja za većim razvojem mačevanja<br />
i mačevalačke vještine kao športa koji ne bi bio vezan<br />
uz vojsku. Vodile su se rasprave o tome je li bolja austrijska<br />
škola mačevanja (koja se dotad njegovala u našim<br />
krajevima) ili bi bilo poželjno uvesti talijansku školu. U<br />
konačnici je, 1902. godine, na inicijativu Franje Bučara<br />
i Hrvatskog sokola, u Zagreb pozvan maestro Giuseppe<br />
Galante.<br />
učitelj mačevanja. Godine 1900. u Veneciji je osnovao<br />
privatnu školu „L’Academia sportiva Galante“ u palači<br />
Bollani. Ta je akademija svojedobno bila središte venecijanskog<br />
športa, a imala je mačevalačku, boksačku i veslačku<br />
sekciju.<br />
Galante je 1902. godine kratko vrijeme bio učitelj mačevanja<br />
u Rijeci, o čemu nema puno podataka. Poznato<br />
je da je u tom gradu upoznao zagrebačkog športaša i<br />
prijatelja mačevanja Mirka Bothea koji mu je, u ime Hrvatskog<br />
sokola, prenio poziv Franje Bučara da dođe raditi<br />
u Zagreb. Galante je prihvatio poziv i stigao u Zagreb 2.<br />
veljače 1902. godine...<br />
Odmah po dolasku, organizirao je mačevalački tečaj u<br />
streljani građanskog streljačkog društva u Tuškancu (danas<br />
se u toj zgradi nalazi kino Tuškanac). Budući da je u<br />
mačevalačkom svijetu bio poznato ime, ubrzo je oko sebe<br />
GIUSEPPE GALANTE<br />
- VELIKAN MAČEVANJA<br />
<br />
Galante je 1902. godine kratko vrijeme bio učitelj mačevanja u Rijeci, o čemu nema<br />
puno podataka. Poznato je da je u tom gradu upoznao zagrebačkog športaša i prijatelja<br />
mačevanja Mirka Bothea koji mu je, u ime Hrvatskog sokola, prenio poziv<br />
Franje Bučara da dođe raditi u Zagreb. Galante je prihvatio poziv i stigao u Zagreb<br />
2. veljače 1902. godine...<br />
Galante je rođen 24. listopada 1875. u mjestu Malo<br />
di Vicenza u regiji Veneto, u građanskoj obitelji. Njegov<br />
otac, Giuseppe, bio je liječnik, a majka, Emma Paghini<br />
domaćica. Galanteov otac, koji je i sam bio odličan mačevalac,<br />
nadao se da će njegov sin izabrati zvanje liječnika i<br />
postati kirurg, no mladi Galante se vrlo rano opredijelio<br />
za mačevanje.<br />
Učio je u Veneciji kod slavnog učitelja mačevanja Antonia<br />
de Cola, i već kao 14-godišnjak pobijedio na svom prvom<br />
turniru u Veneciji. U sljedećih deset godina nastupao<br />
je kao amater na brojnim turnirima u Italiji i inozemstvu,<br />
šireći talijansku i francusku školu mačevanja.<br />
<br />
Nakon pobjede na turniru učitelja mačevanja u floretu,<br />
1899. u Rijeci, prešao je u profesionalce i nastavio osvajati<br />
turnire. Za svoga života Galante se borio na 5 kontinenata<br />
i osvojio bogatu zbirku od 140 medalja. Pred kraj svoje<br />
natjecateljske karijere, u Rimu je završio glasovitu školu<br />
za mačevanje “Scuola magistrale” i postao diplomirani<br />
okupio dosta oduševljenih mačevalaca. Prvi polaznici bili<br />
su studenti i časnici, koji su se već bavili mačevanjem, a za<br />
razliku od Piazzine škole, na Galanteovom je tečaju bilo<br />
i članica. Od tečajaca treba posebno spomenuti Milana<br />
Praunspergera, koji mu je postao prvi asistent. Galante je<br />
podučavao u Zagrebu do tada nepoznatu talijansku modernu<br />
mačevalačku školu koja je upotrebljavala mnogo<br />
laganiju sablju, za razliku od tadašnje teške, njemačke i<br />
švedske sablje. Osim toga, talijanska škola popularizirala<br />
je vježbanje u floretu, te u maču koji do tada u Hrvatskoj<br />
uopće nije bio poznat.<br />
<br />
Najveću promociju mačevalačkog športa, Galante je<br />
napravio svojom akademijom koja je održana 7. lipnja<br />
1902. godine u Hrvatskom sokolu. Na toj akademiji uspio<br />
je okupiti vrsne domaće mačevaoce, među kojima i Bogdana<br />
Maleca, Miroslava Štiglića i Milana Praunspergera.<br />
Došli su i neki ponajbolji mačevaoci tadašnjeg vremena<br />
u Austro-Ugarskoj: Ottokar Groh, učitelj mačevanja u<br />
10
Kadetskoj školi u Karlovcu, Kastner iz Beča i Schischneck<br />
iz Bečkog Novog Mjesta. Galante je na akademiju uspio<br />
dovesti i svojeg prijatelja, glasovitog učitelja mačevanja<br />
iz Beča Giovanija Franceschinisa, kao i Milana Neralića,<br />
učitelja na vojničkoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu.<br />
Neralić je i prvi Hrvat koji je osvojio medalju na olimpijskim<br />
igrama - 3. mjesto u sablji u konkurenciji profesionalnih<br />
učitelja mačevanja, u Parizu 1900. godine.<br />
Nastupi Galantea, Neralića, Franceschinisa i Groha na<br />
akademiji u Zagrebu bili su prvorazredni športski događaj,<br />
uz oduševljenje mnogobrojne publike. Nakon tog<br />
događaja nastao je veliki interes za mačevanje u Zagrebu,<br />
i ubrzo je rođena ideja o osnivanju posebnog mačevalačkog<br />
kluba.<br />
To se i dogodilo 15. listopada 1902. kada je osnovan<br />
Prvi hrvatski mačilački klub. Galanteovim djelovanjem<br />
velikim zanimanjem pratio stanje mačevalačkog sporta u<br />
našim krajevima.<br />
Sablja u Hrvatskom športskom muzeju<br />
Njegovi učenici Francesco Tirelli i sin Dante Galante<br />
podučavali su mačevanje u Zagrebu od 1932. do 1941., a<br />
Dante Galante i Enio Zamichielli poslije 2. svjetskog rata.<br />
<strong>Hrvatski</strong> povjesničar športa i mačevalac Milivoj Radović,<br />
posjetio je Galantea u dva navrata u njegovom<br />
domu u Mestrama. Jednom prilikom mu je veliki učitelj<br />
poklonio sablju s kojom je podučavao za svojeg prvog<br />
boravka u Zagrebu riječima: „Dragi prijatelju, ovoj sablji<br />
dao je oblik začetnik i veliki reformator športskog sabljanja<br />
Giuseppe Radaelli ravno prije 100 godina. Tom sabljom<br />
radio sam na osnivanju Prvog Hrvatskog mačevalačkog<br />
kluba u Zagrebu 1902.; darujem Vam je kao znak ljubavi i<br />
osnovana su u Hrvatskoj još dva kluba - u Velikoj Gorici i<br />
u Sisku, ali ti su se klubovi, zbog pomanjkanja trenerskog<br />
kadra, ubrzo ugasili. Osim navedenih mjesta, posjećivao<br />
je i Bjelovar, Varaždin i Karlovac. Godine 1904. napustio<br />
je Zagreb i otišao raditi u Hamburg. U Zagreb, gdje je<br />
odgojio preko 30 dobrih mačevaoca, vratio se još jednom<br />
nakratko, 1908. godine.<br />
U Zagrebu je Galante podučavao u sva tri oružja (floret,<br />
mač, sablja), a u poduci mu je pomagala i njegova<br />
supruga Italia Tiburzzio (1875.-1960.), vješta floretašica i<br />
sabljašica. Žena-mačevalac bila je u to vrijeme u Zagrebu<br />
prava senzacija!<br />
Inače je Giuseppe Galante, prema svjedočenju svojih<br />
suvremenika, bio osebujna i vrlo energična i zanimljiva<br />
ličnost. Do pred sam kraj svojeg života (a umro je 15.<br />
listopada 1970., neposredno prije svojeg 95. rođendana)<br />
vozio je automobil, često jahao, te svakog jutra dizao utege.<br />
Iako, uz izuzetak nekoliko pozdrava i fraza, nikada<br />
nije naučio hrvatski (sporazumijevao se na francuskom i<br />
njemačkom), cijeloga života ostao je vezan za Zagreb i s<br />
sjećanja na nezaboravne dane mog boravka i podučavanja<br />
u najljepšem gradu svijeta - Zagrebu. Kada sam zaželio da<br />
nakon mnogo godina ponovno čujem zveket oružja kako je<br />
zvučalo u dvorani „Streljana“ i velikoj dvorani Hrvatskog<br />
sokola kod kazališta, prislonio sam ovaj čelik na uho; kada<br />
sam zaželio da ponovno čujem uzburkana srca mojih nekadašnjih<br />
učenika, pritisnuo sam ga na moje grudi; kada sam<br />
poželio da vidim moj lijepi Zagreb, zagledao sam se u gvozdeni<br />
branik, koji mi je kao zrcalo prikazao moju mladost i<br />
sve divne ljude u mom ljubljenom Zagrebu...“<br />
Ta sablja danas se čuva u Hrvatskom športskom muzeju<br />
u Zagrebu, i čuva sjećanje na velikog mačevaoca i učitelja<br />
mačevanja koji je svojim boravkom značajno unaprijedio<br />
mačevanje u Hrvatskoj.<br />
Literatura:<br />
Ana Popovčić, Razvoj mačevanja u Zagrebu, diplomski rad sa Društvenog veleučilišta u<br />
Zagrebu, Odjel za izobrazbu trenera, 2009.<br />
Milivoj Radović, In memoriam Giuseppe Galante u: Povijest sporta, Zagreb, ožujak<br />
1971., godina II, br. 5, str. 454-456.<br />
Milivoj Radović, privatne bilješke, <strong>Hrvatski</strong> Športski muzej<br />
11
IN MEMORIAM<br />
MIHOVIL RAĐA<br />
(Split, 30. VII. 1931. – Split, 13. IV. <strong>2010.</strong>)<br />
LEGENDA SPLITSKOG<br />
I HRVATSKOG ŠPORTA<br />
<br />
Bio je atletičar i rukometaš, ali iznad svega ragbijaš - jedan od osnivača kluba<br />
“Nada” (igrač, trener i predsjednik), izbornik državne reprezentacije, član brojnih<br />
foruma..., u svakom slučaju jedan od najzaslužnijih članova splitske športske<br />
obitelji.<br />
Mihovil Rađa rođen je 30. srpnja 1931.<br />
godine u Splitu. Bio je atletičar i<br />
rukometaš, ali iznad svega ragbijaš,<br />
jedan od osnivača kluba “Nada” (i<br />
drugih ragbijaških klubova), igrač,<br />
trener i predsjednik tog kluba, izbornik državne reprezentacije,<br />
član brojnih foruma, više desetljeća glavni<br />
tajnik splitske SFK, gotovo 40 godina član najužeg<br />
rukovodstva SFK-e, odnosno Saveza sportova Splita,<br />
svakako jedan od najzaslužnijih članova splitske športske<br />
obitelji.<br />
Sinonim za ragbi<br />
Tijekom studija u Zagrebu, gdje je diplomirao na<br />
Pravnom fakultetu, bio je član Izvršnog odbora Rukometnog<br />
saveza Hrvatske (1951.) te vratar i član Upravnog<br />
odbora Rukometnog kluba Zagreb s kojim je 1954.<br />
godine osvojio prvo mjestu na prvenstvu Jugoslavije u<br />
velikom rukometu. Od 1954. do 1958. nastupao je za<br />
Akademski ragbi klub “Mladost” u Zagrebu, a od 1959.<br />
igrao je i bio trener u ragbijaškom klubu “Nada” iz Splita<br />
s kojim je osvajao prva mjesta na državnim prvenstvima<br />
od 1962. do 1967., te od 1970. do 1973. i 1976.<br />
godine, kao i Ragbi kup Jugoslavije 1964., 1968-70.,<br />
1972. i 1976. godine.<br />
Rađa je 20 godina (od 1980. do 2000.) bio predsjednik,<br />
ali i sinonim za Ragbi klub “Nada”. Osim toga bio<br />
je predsjednik i član Izvršnog odbora Ragbi saveza<br />
Hrvatske i Ragbi saveza Jugoslavije. Jedan je i od suorganizatora<br />
dvaju kongresa Svjetske ragbi federacije<br />
(FIRA) održanih u Hrvatskoj - 1967. godine u Dubrovniku<br />
i 1997. godine u Zagrebu. Od osnutka Saveza za<br />
fizičku kulturu Općine Split, bio je član Izvršnog odbora,<br />
predsjednik Organizacijsko-kadrovske komisije,<br />
član Komisije za objekte, Komisije za stručne kadrove<br />
i predsjednik Centra za školovanje stručnih kadrova.<br />
Bio je i savezni ragbijaški sudac, a od 1975. do 1979. i<br />
profesionalni direktor Sektora za šport organizacijskog<br />
odbora Mediteranskih igara, Split 1979.<br />
Neumorni povjesničar športa<br />
Mihovil Rađa bio je i neumorni povjesničar športa.<br />
Jedan je od autora knjige “Povijest športa u Splitu<br />
1918-1941.”, a bio je i jedan od inicijatora utemeljenja<br />
splitskog Muzeja športa te je nekoliko godina bio i voditelj<br />
tog projekta u osnivanju, sakupljajući ostavštinu<br />
splitskog športa za budući muzej. Isto tako, sve do smrti<br />
bio je i potpredsjednik Hrvatskog društva za povijest<br />
sporta.<br />
Za svoje športske zasluge, Rađa je 1992. godine<br />
nagrađen najvišim športskim odličjem u Hrvatskoj -<br />
“Franjo Bučar”.<br />
Mihovil Rađa, jedan je od legendarnih protagonista<br />
splitskog i hrvatskog športa, čovjek koji je sav svoj život,<br />
silnu energiju i ljubav utkao u njegov razvoj.<br />
12
Nastanak modernog športa<br />
Povijest streličarstva seže još<br />
u mlađe kameno doba. Gotovo<br />
sve civilizacije u svim<br />
dijelovima svijeta upotrebljavale<br />
su luk i strijelu, a značaj te vještine<br />
ogleda se i u brojnim mitovima,<br />
legendama i narodnim predajama -<br />
počevši od egipatske i grčke mitologije,<br />
pa sve do srednjovjekovnog junaka<br />
Robina Hooda.<br />
Budući da je bila najuže povezana s<br />
ratovanjem, vještina streličarstva bila<br />
je kroz jedno dugo vremensko razdoblje<br />
najvažnija srednjovjekovna tjelesna<br />
aktivnost, posebice među Englezima<br />
kojima su luk i strijela donijeli<br />
ključne pobjede u Stogodišnjem ratu<br />
u bitkama kod Crecya 1346., Poitiersa<br />
1<strong>35</strong>6. i Agincourta 1415. godine.<br />
Počevši od vremena vladavine Edvarda<br />
I. (1239.-1307.), luk i strijela<br />
smatrani su temeljnim engleskim<br />
oružjem, i svako malo donosile su<br />
se brojne odredbe i zakoni koji bi<br />
nalagali upotrebu i usavršavanje u<br />
toj primarno vojnoj vještini. Winchesterski<br />
statut iz 1285. godine navodi<br />
da svaki čovjek čiji prihod od zemlje<br />
iznosi manje od stotinu penija mora<br />
posjedovati luk i strelice.<br />
Jednako tako slična odredba iz<br />
1466. nalaže da svaki Englez, uz iznimku<br />
sudaca i svećenika, mora posjedovati<br />
drveni dugi luk, longbow,<br />
u vlastitoj visini, i da svako gradsko<br />
područje mora podići metu koju će<br />
stanovnici gađati nedjeljama i praznicima.<br />
Neispunjavanje ove odredbe<br />
kažnjavalo se novčanom kaznom od<br />
pola penija.<br />
Osim toga, zakoni su obvezivali<br />
podanike da uče svoju djecu i sluge<br />
gađati lukom i strijelom. Kada je<br />
1314. godine Edvard II. donio prvu<br />
zabranu igranja loptom (koju su kasniji<br />
vladari produljivali sve do 18. stoljeća),<br />
učinio je to upravo zato što je<br />
igranje srednjovjekovnog nogometa<br />
(koji je, čini se oduvjek magnetično<br />
privlačio ljude) odvlačilo Engleze od -<br />
vježbanja streličarstva.<br />
U srednjem vijeku, lukovi su izrađivani<br />
od drveta tise, javora, brijesta,<br />
Duga povijest<br />
luka i strijele
eze, gloga ili lijeske i često su bili<br />
ukrašeni oblogom na rukohvatu. Tisa<br />
je smatrana najkvalitetnijim drvetom<br />
za izradu dugog luka, ali ne engleska<br />
tisa već ona iz kontinentalne Europe.<br />
Postoje brojni dokumenti koji ilustriraju<br />
uvoz tise u Veliku Britaniju, odredbe<br />
o sječi, povećanju cijene kvalitetnog<br />
drveta i slično.<br />
Westminsterski statut iz 1472. nalaže<br />
da svaki brod koji uplovljava u<br />
bilo koju englesku luku mora dopremiti<br />
određenu količinu drveta za lukove<br />
na određenu količinu tereta koji<br />
prenosi. Poznate su i prepiske iz 16.<br />
stoljeća u kojima prvo car Svetog Rimskog<br />
Carstva moli bavarskog vojvodu<br />
da zaustavi sječu tise, što međutim<br />
nije učinjeno budući da je trgovina<br />
cvjetala. Samo 60 godina kasnije situacija<br />
je obratna, pa bavarska vlada<br />
šalje dugačku molbu u kojoj ovaj put<br />
Bavarci mole cara da on zaustavi sječu<br />
tise, naglašavajući štetu koja je počinjena<br />
šumama zbog selektivnog rušenja<br />
drveta...<br />
Osim drveta, za proizvodnju lukova<br />
i strijela korišteni su i drugi materijali.<br />
Tetive su rađene od kože, biljnih<br />
vlakana, konjske dlake i svile, a budući<br />
da su bile vrlo osjetljive na vlagu,<br />
uglavnom se nosila i pričuvna tetiva.<br />
Streličari su nosili štitnik od kože na<br />
lijevoj ruci i rukavicu na desnoj šaci<br />
kao zaštitu kod odapinjanja strelica.<br />
Strijele su varirale u težini ovisno o<br />
stilu pucanja, i obično su bile izrađene<br />
od duba, graba ili breze, s perima<br />
najčešće od sive guske, a legendarni<br />
junak Robin Hood je, prema predaji, u<br />
skladu sa svojom reputacijom koristio<br />
paunovo perje.<br />
Ovisno o meti, postojalo je šest načina<br />
pucanja. Prvi i najstariji način,<br />
roving, svodi se na šetnju, odnosno<br />
neobavezno lutanje kroz prirodu gdje<br />
se odabiru različite neobilježene mete<br />
za pucanje.<br />
Drugi način, hoyle - gađanje je malih<br />
brežuljaka u prirodi. Flight je gađanje<br />
bez mete, odnosno cilj je pogoditi<br />
što dalje. Butt je umjetno napravljen<br />
brežuljak od zemlje ili slame u obliku<br />
kocke ili klina visine oko 2 metra, kakvi<br />
su prema zakonu morali postojati<br />
u svakoj župi za vježbu. Nadalje postojale<br />
su prick mete - manji komadi<br />
drveta na sredini označeni bijelim krugom<br />
i drvenim čepom u sredini, i konačno<br />
clout mete napravljene od bijele<br />
tkanine u obliku četverokuta. Clout<br />
gađanje spominje i Shakespeare u<br />
svojem djelu Henrik IV.<br />
Učinkovitost engleskog dugog luka<br />
bila je izvanredna. Prema predaji, vitez<br />
William de Braose bio je za vrijeme<br />
jedne bitke pogođen strijelom<br />
koja probila njegov žičani oklop, hlače,<br />
bedro, zatim kožni i drveni sloj sedla i<br />
na kraju ranila njegovog konja. Sigurno<br />
je da je domet strelica iznosio u<br />
prosjeku između 165 i 228 metara,<br />
s time da su streličari u 14. stoljeću<br />
savladavali i preko <strong>35</strong>0 metara. Poznata<br />
je odredba Henrika VIII. prema<br />
kojoj udaljenost za vježbanje ne smije<br />
iznositi manje od 200 metara. Pomoću<br />
dugog luka bilo je moguće savladati<br />
veliku udaljenost i biti izvanredno<br />
Tekst: ANA POPOVČIĆ<br />
Gotovo sve civilizacije u svim<br />
dijelovima svijeta upotrebljavale<br />
su luk i strijelu, a značaj te vještine<br />
ogleda se i u brojnim mitovima,<br />
legendama i narodnim predajama<br />
- počevši od egipatske i<br />
grčke mitologije, pa sve do srednjovjekovnog<br />
junaka Robina<br />
Hooda.<br />
precizan, iako ne i jedno i drugo u isto<br />
vrijeme. Domet je uglavnom bio važniji<br />
od preciznosti, pa bi uglavnom za<br />
vrijeme bitke vojska streličara ciljala<br />
neko područje i odapela kišu strelica<br />
koja bi neselektivno pogodila svakoga<br />
tko se tamo našao. To je bio izrazito<br />
neviteški, ali vrlo učinkovit način ratovanja.<br />
Još jedno ne-plemenito oružje<br />
srodno luku i strijeli je samostrel, koji<br />
je u prošlosti dugo bio omraženo<br />
oružje. Njemački vitezovi smatrali su<br />
ga „podmuklim i neviteškim“ a strijelce<br />
samostrelom izjednačavali su<br />
s „razbojnicima i koljačima“. Tom se<br />
mišljenju pridružila i Crkva i na Drugom<br />
lateranskom saboru 1139. godine<br />
samostrel je bio izopćen, odnosno<br />
smio se upotrebljavati samo protiv<br />
nevjernika - nekršćana. Ipak, iznimne<br />
sposobnosti tog oružja učinile su ga<br />
popularnim kod građana, pa se unatoč<br />
crkvenim zabranama, konstantno<br />
dalje razvijalo i usavršavalo.<br />
Kao i druge vrste oružja ratnika,<br />
tako se i samostrel upotrebljavao od<br />
kasnog srednjeg vijeka i u lovu. Iako<br />
nije bio smatran dovoljno plemenitim<br />
43 Olimp
Nastanak modernog športa<br />
Streličarstvo se na olimpijskim igrama prvi puta pojavilo<br />
1900. u Parizu. Prekretnica u tom športu događa<br />
se početkom XX. stoljeća upotrebom znanosti i tehnologije<br />
za usavršavanje same proizvodnje luka, nakon<br />
čega streličarstvo dobiva novi uzlet u športskom smislu.<br />
oružjem, i djelomično se zabranjivala<br />
njegova upotreba, ipak se u određenim<br />
vrstama lova, na određenim terenima<br />
i situacijama, njegova primjena<br />
tolerirala. Na teško pristupačnim (alpskim)<br />
stijenama, u lovu na divokoze,<br />
ili u lovu na visoku divljač u šikarju ili<br />
močvari, bilo je dopušteno nastrijeliti<br />
ili ustrijeliti lovinu samostrelom,<br />
pogotkom u vrat. Sigurno je da se<br />
upotrebljavao i u drugim prilikama<br />
te da je dugo vremena zbog svoje<br />
bešumnosti i bezmirisnosti u lovu bio<br />
preferiran pred vatrenim oružjem.<br />
I nakon pojave vatrenog oružja,<br />
luk i strijela još su dugo bili puno brže,<br />
preciznije i pouzdanije oružje. Prvobitno<br />
vatreno oružje bilo je naime prilično<br />
nepouzdano, komplicirano i opasno<br />
za rukovanje, a i barut bi se, ovisno o<br />
vremenskim uvjetima, često navlažio<br />
i postao neupotrebljiv. Ipak, sve je<br />
teže bilo skupiti iskusne streličare, s<br />
obzirom da je bilo potrebno višegodišnje<br />
vježbanje da bi se dugi luk mogao<br />
doista učinkovito upotrijebiti u bitci. S<br />
vremenom je i tehnologija proizvodnje<br />
baruta uznapredovala, pa je sredinom<br />
17. stoljeća vatreno oružje gotovo<br />
potpuno istisnulo luk i strijelu u službi<br />
ratovanja i lova.<br />
Streličarstvo u športskom smislu postoji<br />
već dugo. Natjecanja i streličarski<br />
turniri održavani su već u ranom srednjem<br />
vijeku u Engleskoj, a prva društva<br />
osnovana su već u 14. stoljeću. Smatra<br />
se da je najstarije streličarsko društvo<br />
osnovano u Bruxellesu 1381. godine.<br />
U Engleskoj je streličarstvo doživjelo<br />
ponovni procvat za vrijeme vladavine<br />
Karla II. (1630.-1685.). Godine 1676.<br />
povorka od preko tisuću profesionalno<br />
uvježbanih streličara prodefilirala je<br />
pred kraljem u Tothill Fieldsu, a pet<br />
godina kasnije organiziran je i veliki<br />
turnir u Hampton Courtu gdje su se<br />
londonski streličari natjecali za pladanj<br />
vrijedan 30 funti.<br />
Ipak, slavni dani engleskog streličarstva<br />
pripadali su prošlosti i bilo je<br />
izvjesno da se više nikada neće obnoviti.<br />
Vještina koja je nekad bila najvažnije<br />
sredstvo ratovanja, ponos i slava<br />
engleskog nacionalnog bića, krajem<br />
18. stoljeća pretvorila se u oblik razonode<br />
za više slojeve i to prvenstveno<br />
za dame. Osnovana su različita streličarska<br />
udruženja kao što je Honorary<br />
Artillery Company,<br />
Royal Company of<br />
Archers<br />
ili najpoznatije među njima<br />
- Royal Toxopholite Society. Sva ta<br />
udruženja imala su kraljevsko pokroviteljstvo,<br />
ali postojali su i brojni privatni<br />
klubovi kao što su Skorton ili Finsbury.<br />
Godine 1861. osnovano je nacionalno<br />
streličarsko udruženje - Grand National<br />
Archery Society - kojem su se priklju-<br />
čili manji i uglavnom noviji privatni<br />
klubovi.<br />
Streličarstvo se na olimpijskim igrama<br />
prvi puta pojavilo 1900. u Parizu.<br />
Prekretnica u tom športu događa se<br />
početkom XX. stoljeća upotrebom<br />
znanosti i tehnologije za usavršavanje<br />
same proizvodnje luka, nakon čega<br />
streličarstvo dobiva novi uzlet u športskom<br />
smislu. Tako je napokon, relativno<br />
kasno, 1931. godine, u gradu Lvovu<br />
u Poljskoj (današnja Ukrajina) osnovan<br />
i Međunarodni streličarski savez. ò<br />
Literatura:<br />
John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport: From<br />
the Age of Chivalry to the Age of Victoria, Hawthorn<br />
Books, Inc., New York, 1968.<br />
Dora Bošković, Hladno lovačko oružje, Zagreb,<br />
<strong>Hrvatski</strong> povijesni muzej, 2000.<br />
Richard Holt, Sport and the British: A Modern<br />
History, Oxford University Press, 1992.<br />
Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon<br />
and London, London i New York, 2004.<br />
Summary <br />
The history of archery dates<br />
back to the Stone Age (around<br />
20000 BC). Its popularity and<br />
importance is reflected in various<br />
legends - from Greek mythology<br />
to Robin Hood the heroic outlaw<br />
in English folklore. In the Middle<br />
Ages, English were everywhere<br />
famous for their art of archery.<br />
English longbow was a powerful<br />
type of medieval weapon and it<br />
had a decisive role in the battles<br />
of Crecy (1346), Poitiers (1<strong>35</strong>6)<br />
and Agincourt (1415). It was often<br />
made of ash, hazel or elm wood,<br />
but the best were made of yew.<br />
There were six kinds of shooting<br />
with the longbow, namely, roving,<br />
hoyle-shooting, flight-shooting,<br />
butt-shooting, prick or targetshooting<br />
and clout-shooting.<br />
Although longbows were much<br />
faster and more accurate than<br />
any black powder weapons,<br />
longbowmen were always difficult<br />
to produce, because of the years<br />
of practice necessary before a war<br />
longbow could be used effectively.<br />
By the middle of seventeenth<br />
century the gun had almost<br />
entirely displaced the bow as<br />
a fighting weapon. What had<br />
once been the principal means of<br />
national defense became a sport.<br />
Robert Lacey, Greatest Tales From English History,<br />
Abacus, Litte, Brown Book Group, London, 2007.<br />
Olimp 44
Djeca i šport<br />
Šport je poput<br />
“plivadona”<br />
Svi oni koji su nekada bili u<br />
športu, bilo kao rekreativci,<br />
bilo kao aktivni športaši, bilo<br />
kao treneri ili profesori kineziologije,<br />
tijekom svojih karijera spoznali<br />
su da bavljenje športom pozitivno<br />
utječe na djecu i mlade, na njihov izgled<br />
i zdravlje, a pogotovo na njihovo<br />
ponašanje, navike i odgoj.<br />
No, isto tako, danas smo svjedoci<br />
(makar neki guraju glavu u pijesak),<br />
loših posljedica koje su šport, njegova<br />
komercijalizacija i prateći pritisci<br />
ostavili na mlade. Možda jedna od<br />
najiskrivljenijih slika u društvu je priznavanje<br />
jedino “pobjednika-prvaka”.<br />
tata, športskih događaja, milijunskih<br />
transfera, načina života športskih zvijezda,<br />
njihovi ljubavni i materijalni<br />
problemi, reklamiranje športske opreme,<br />
reklamiranje alkoholnih pića koja<br />
nam omogućuju gledanje svih važnijih<br />
utakmica..., sve nas to zatrpava preko<br />
medija i ulazi u naše domove i sve do<br />
naše djece. Šport je sveprisutan i svakodnevan,<br />
valjda i bitan<br />
Što su onda zapravo naši ciljevi:<br />
postati športska zvijezda, kupiti ponuđenu<br />
športsku opremu ili biti raz-<br />
dragani navijač s čašom<br />
u ruci, načičkan navijač-<br />
kim rekvizitima, izbacujući<br />
emocije, često i fru-<br />
stracije<br />
Možda bi odgovor na<br />
ova pitanja trebalo po-<br />
tražiti kroz nacionalna<br />
istraživanja koja ukazuju<br />
na sve veći broj pretile<br />
djece, agresivnosti među<br />
djecom, nasilnosti u<br />
školama (koja se kasnije<br />
prenosi na nasilničko<br />
ponašanje navijača na<br />
športskim terenima),<br />
zloupotrebe alkohola i opojnih droga...<br />
Osnovna vodilja je tjelesna aktivnost,<br />
tjelesno vježbanje kroz dimenziju<br />
športa kao zaštitu zdravlja, temelja<br />
svih ljudskih djelatnosti, želja, uspjeha<br />
i karijera. Sve počinje od škole kao<br />
odskočne daske našeg budućeg razvoja,<br />
pa i koliko god patetično zvučalo<br />
- općeg napretka drage nam države.<br />
Dakle, škola bi trebala preuzeti<br />
veću ulogu da kroz program tjelesne i<br />
zdravstvene kulture motivira i educira<br />
djecu da već u najranijoj dobi pronađu<br />
optimalni način kontinuiranog vježbanja,<br />
tj. šport u kojem će uživati i dobro<br />
se zabaviti.<br />
Upravo je zato profesor kineziolo-<br />
Stoga je moguće da se jedna<br />
olimpijska srebrna medalja Blanke<br />
Vlašić kod nacije dočeka s kiselim<br />
osmijehom, a športaši koji bi se vratili<br />
bez boljih olimpijskih plasmana morali<br />
su se opravdavati ozljedama, sudačkim<br />
pogreškama i raznovrsnim drugim<br />
razlozima ili bi jednostavno - nečujno<br />
nestali.<br />
Postavlja se razložno pitanje: što<br />
mi zapravo želimo od športa, čemu<br />
nam on služi i koja je naša razvojna<br />
strategija<br />
Tone športskih informacija, rezulgije<br />
najkompetentniji da kroz nastavu,<br />
svojim budnim okom, prepozna<br />
sposobnosti pojedinaca, da ih educira,<br />
konzultira roditelje i na vrijeme uputi<br />
u odgovarajuće lokalne športske klubove.<br />
Tim činom, vojničkim rječnikom,<br />
smatrali bismo njegov zadatak u potpunosti<br />
izvršenim.<br />
I baš kad otkrijemo “toplu vodu”,<br />
profesora tjelesnog nigdje nema. Učenici<br />
ga sreću tek u V. razredu kada je<br />
za početak bavljenja nekim od športova<br />
već kasno, jer ih klubovi jednostavno<br />
ne žele primiti. Opravdanje nalaze<br />
u stručnom i pravodobnom selektiranju,<br />
gdje je utvrđeno da djeca zbog<br />
kasnog početka neće biti u mogućnosti<br />
ostvariti vrijedne športske rezultate,<br />
osvojiti zlatne medalje, ovjenčati<br />
se slavom, uči u povijest.<br />
Jesmo li spremni nešto mijenjati,<br />
jesmo li spremni da ne ostavimo gotovo<br />
sve slučaju, ili je potrebno skupiti<br />
mudre glave športskih, zdravstvenih i<br />
obrazovnih institucija te odrediti dugoročnu<br />
strategiju s ciljem<br />
Možda bi se isplatilo potruditi, jer<br />
šport je poput “plivadona” - sa širokim<br />
spektrom djelovanja, djelotvoran je<br />
za zdravlje i odgoj, a i preventiva je<br />
čitavoj lepezi negativnih socioloških<br />
pojava.<br />
Sustavnim športskim treningom<br />
(u dječjoj dobi 2-3 puta tjedno, plus<br />
natjecanja vikendom) dijete se uključuje<br />
u strukturirani program treninga<br />
i natjecanja, razvija disciplinu i komunikacijske<br />
vještine, momčadski duh i<br />
osjećaj pripadnosti. Dijete spoznaje<br />
natjecateljski duh po zadanim pravilima,<br />
uči se biti velik u pobjedama, ali<br />
istodobno izgrađuje i otpornost na<br />
neuspjehe i situacije u kojima je netko<br />
drugi u nečemu uspješniji. Sve spomenuto,<br />
sustavno kod djece podiže razinu<br />
samopoštovanja i samopouzdanja.<br />
Olimp 46
Tekst: VITOMIR SPASOVIĆ<br />
Sa svojim širokim<br />
spektrom djelovanja<br />
poput “plivadona”, šport<br />
je djelotvoran za zdravlje i<br />
odgoj djece, a i preventiva<br />
je čitavoj lepezi<br />
negativnih socioloških<br />
pojava.
Djeca i šport<br />
Danas smo svjedoci loših posljedica<br />
koje su šport, njegova<br />
komercijalizacija i prateći pritisci<br />
ostavili na mlade. Možda<br />
jedna od najiskrivljenijih slika<br />
u društvu je priznavanje jedino<br />
“pobjednika-prvaka”.<br />
Nasilništvo među školskom djecom<br />
poprima zabrinjavajuće razmjere - o<br />
tome nas redovito obavještavaju preko<br />
“crnih kronika“. Problem nasilništva<br />
među mladima moguće je rješavati jedino<br />
usklađenim djelovanjem obiteljskog<br />
okruženja, obrazovnih i odgojnih<br />
školskih programa te ponudom dodatnih<br />
izvannastavnih sadržaja u vidu<br />
kulturno-športskih i sličnih aktivnosti<br />
u kojima će djeca moći iskazati svoju<br />
kreativnost, uspješnost i posebnost.<br />
To pomaže djeci nasilnicima i djeci<br />
žrtvama. Potencijalni nasilnici, djeca<br />
agresivnog ponašanja, dobivaju tako<br />
priliku za potvrđivanje putem socijalno<br />
prihvatljivih oblika ponašanja, a djeca<br />
žrtve pak priliku da pronađu područje<br />
svojih mogućnosti i sposobnosti te<br />
tako sustavno rastu i osnažuju se. Uz<br />
šport se mogu naučiti kako da se odupru<br />
nasilnicima ili alarmiraju okolinu i<br />
tako upozore na svoj problem.<br />
I konačno, danas smo suočeni i s<br />
huliganstvom u navijačkoj kulturi koje<br />
učestalo prati šport. Naše društvo<br />
kroz komercijalizaciju športa, putem<br />
medija, reklama i prikaza događaja,<br />
veliča kult navijača. Mladi ljudi koji se<br />
ne bave športom, ali ga prate, aktualiziraju<br />
se kroz identifikaciju s masom i<br />
njenom snagom, a sam športski događaj<br />
je u drugom planu.<br />
Glavno obilježje te identifikacije<br />
je očitovanje neprijateljstva prema<br />
drugom. Takve se pojave zbivaju, nažalost,<br />
u kontinuitetu, od vikenda do<br />
vikenda, bacajući tako često športska<br />
događanja u drugi plan.<br />
Masovnim, aktivnim uključivanjem<br />
djece u šport (stavljajući ih u ulogu<br />
aktivnih sudionika), odgajamo generacije<br />
koje stječu iskustvo nadmetanja<br />
uz vlastite napore i aktivnosti, odnosno<br />
generacije koje su usvojile etičke<br />
norme športskog natjecanja kao svoje.<br />
Tako formirana i odgojena publika<br />
neće se pretvoriti u razularene navijače<br />
koji osjećaj nadmoći postižu jedino<br />
nanošenjem štete onom drugom.<br />
Djeca koja su odgojena uz šport i<br />
koja poznaju načela fair-playa, odrast<br />
će u ljude koji znaju uživati i kulturno<br />
navijati na športskim priredbama i koji<br />
će znati pljeskom čestitati pobjedniku<br />
i kada njihov klub izgubi utakmicu, jer<br />
će vrednovati njegovu vještinu i sposobnost.<br />
Na kraju, moramo znati da<br />
u tinejđerskoj dobi športaši treniraju<br />
5 puta tjedno, plus natjecanja vikendom,<br />
što će ih i fizički udaljiti od navijačkog<br />
korpusa. Navijačke aktivnosti<br />
ostaju za neku kasniju dob, kad prestaju<br />
s aktivnim bavljenjem športom i<br />
kada su već zrele i izgrađene osobe.<br />
Osim motiviranja na bavljenje<br />
športom, bitno je naglasiti važnost<br />
pravilnog odabira športa, ne samo<br />
zbog postizanja vrhunskih rezultata,<br />
već i zato da se dijete nađe u športu u<br />
kojem će doživjeti dovoljno potvrde i<br />
tako motivirano ostati u njemu. Time<br />
preveniramo neuspjeh i gubljenje<br />
djetetovog interesa, ili još gore da ga<br />
struka sustavom selekcije izgura iz<br />
športa (tipično za športove koji nemaju<br />
dovoljan broj objekata, a interes je<br />
velik).<br />
Naime, dijete koje je provelo nekoliko<br />
godina u športu i naviklo se na<br />
redovit sadržaj, aktivnost i dokazivanje,<br />
može ispadanje iz tog ritma doživjeti<br />
vrlo bolno i to ga može povući u<br />
neželjenom smjeru.<br />
Sigurno da se ovi problemi ne mogu<br />
riješiti preko noći, i da bez šire koordinacije<br />
svih nadležnih institucija neće<br />
biti vidljivih rezultata, ali sigurno je<br />
da je šport jedna od jačih karika u tom<br />
lancu. I na kraju. gotovo je nemoguće,<br />
ne biti još malo patetičan i ne reći:<br />
„Kako siješ, tako i žanješ“. ò<br />
Summary <br />
Through systematic sports training<br />
(2-3 times a week for children,<br />
plus competitions on weekends), a<br />
child is included in a training and<br />
competition programme, develops<br />
discipline and communication<br />
skills, team spirit and a feeling of<br />
belonging, experiences confirmation<br />
of values with success, while also<br />
building resistance to failure and<br />
situations in which others are<br />
more successful. All the above<br />
systematically raise the child’s level<br />
of self-respect and self-confidence.<br />
The massive and active inclusion<br />
of children into sports (making<br />
them active participants) raises<br />
generations who gain the experience<br />
of competing through their own<br />
efforts and activities and who have<br />
adopted the ethical norms of sports<br />
competition as their own.<br />
Children raised with sports, who<br />
know the principles of fair-play,<br />
will grow up to be adults who<br />
can enjoy and cheer in a civilized<br />
way at sporting events, and who<br />
will applaud and congratulate the<br />
winner even when their team loses,<br />
out of respect for their skill and<br />
competence.<br />
The issue of violence among youth<br />
can only be resolved through<br />
coordinated efforts of the family,<br />
educational programs and in the<br />
availability of extra-curricular<br />
culture, sports and other activities,<br />
where children can express their<br />
creativity, successfulness and special<br />
qualities.<br />
Olimp 48
Društvo i šport<br />
Moć<br />
društvenih<br />
mreža<br />
Tekst: GORAN VOJKOVIĆ<br />
Činjenica da se u virtualni klub<br />
obožavatelja svog omiljenog<br />
nogometaša ili atletičarke<br />
upisujemo preko Facebooka,<br />
potom na Twitteru čitamo što<br />
oni misle o treningu, hrani ili<br />
nečem trećem, komentiramo<br />
njihov uspjeh ili neuspjeh na<br />
blogu te pregledavamo snimku<br />
postignutog koša preko cijelog<br />
terena na YouTubeu - sve to<br />
znači da je šport i dalje s nama,<br />
možda i bliži nego ikada...<br />
Engleski izbornik Fabio Capello<br />
našao se nedavno na medijskom<br />
udaru nakon što je objavio<br />
da će se pomoću posebnog<br />
indeksa, u čijem kreiranju je sam dao<br />
velik doprinos, na internetu ocjenjivati<br />
izvedba njegovih igrača tijekom Svjetskog<br />
prvenstva u Južnoafričkoj Republici.<br />
Kako javlja BBC, a prenosi Monitor.<br />
hr, Engleski nogometni savez (FA)<br />
planira razmotriti taj izbornikov projekt<br />
i tražiti da od njega odustane.<br />
“Capello dobrovoljno riskira svoj<br />
ugled”, piše ugledni Times koji se nada<br />
da je Capello više razmišljao o sastavu<br />
reprezentacije nego da mu se ime povezuje<br />
s ovakvim projektom nazvanim<br />
‘Capellov indeks’. Druge britanske novine<br />
bile su oštre već u naslovima: “Prvi<br />
gol protiv svoje momčadi”, ocjenjuje<br />
“Independent”. “Za koga ti igraš Fabio”,<br />
pita se uvijek britki “The Sun”.<br />
Fabio Capello kratko je prokomentirao:<br />
“Radi se samo o novcu. Meni je<br />
jedini interes nogomet.”<br />
Internet je u svojim početcima<br />
bio u velikoj mjeri nalik “klasičnim”<br />
medijima - s jedne strane imali smo<br />
davatelja sadržaja koji je kreirao webstranice,<br />
a s druge strane korisnike tih<br />
sadržaja. Mogućnost dvosmjerne komunikacije<br />
uglavnom se svodila na slanje<br />
e-pošte autoru stranica. Sadržaje su na<br />
internet uglavnom donosili entuzijasti,<br />
a potom i manji broj profesionalaca.<br />
Jednostavno, alati korišteni za izradu<br />
i objavu internetskih sadržaja 90-ih<br />
godina tražili su odgovarajuću stručnost<br />
i znanje, slično onome kako je<br />
Olimp 50
je već omogućavao značajniju<br />
interakciju - ispod autorskih<br />
natpisa mogli su se pisati komentari.<br />
To je omogućilo dvosmjernu<br />
komunikaciju između<br />
autora i korisnika, a i posredno<br />
govorilo se o popularnosti nekog<br />
bloga i njegovog autora.<br />
Inovativnost blogova se ogledala u<br />
činjenici da je svaki pojedinac mogao<br />
bez tehničkih prepreka i formalnih<br />
uredničkih politika, objavljivati svoje<br />
mišljenje i stavove. Ako bi se popularnom<br />
blogeru svidjelo neko športsko<br />
natjecanje, pa bi ga popratio komentarima<br />
na svom blogu - to bi čitale (i<br />
komentirale!) stotine ili tisuće ljudi, čak<br />
i ukoliko se radi o športu kojega televizija<br />
ne prenosi jer ga je ocijenila nepopularnim<br />
i netelevizičnim.<br />
Bavite li se športom koji je toliko malo<br />
zastupljen da ne možete u svojoj<br />
državi organizirati natjecanje Proveli<br />
ste se odlično na utakmici treće lige i<br />
snimili dobar gol javnosti nepoznatog<br />
prijateljima, da im pošaljemo fotografije<br />
koje smo netom snimili, a i da (uz<br />
malo tehnike) podijelimo video-isječak<br />
utakmice koju smo upravo pogledali.<br />
Facebook omogućava i osnivanje<br />
virtualnih klubova obožavatelja, gdje<br />
svaki član može objavljivati informacije<br />
i raspravljati o omiljenom hobiju, mjestu<br />
za izlete ili - športašu i športskom<br />
klubu.<br />
prije 80-ak godina<br />
trebalo biti i priučeni<br />
mehaničar da bi<br />
se moglo biti vozač<br />
automobila.<br />
Tehnologija izrade web-stranica je<br />
ubrzano išla naprijed, omogućivši s<br />
jedne strane multimedijske sadržaje, a<br />
s druge lako postavljanje sadržaja bez<br />
posjedovanja posebnih znanja i programerskih<br />
vještina. Nastupio je bum<br />
blogova.<br />
Blog je najjednostavnije opisati kao<br />
osobni dnevnik na internetu. No, za<br />
razliku od pisanih dnevnika, obično<br />
pomno čuvanih pod ključem, blog je<br />
javan. U kratkom vremenu ih je nastalo<br />
doslovno na milijune, no mnogi su<br />
brzo pali u zaborav. Samo nekolicina<br />
blogera, uglavnom onih koji su pratili<br />
specijalizirane teme postala je poznata,<br />
a neki su stekli i trajniju slavu. Blog<br />
igrača Sve se to<br />
moglo objaviti, komentirati,<br />
učiniti popularnim…<br />
Popularnost više<br />
nije bila pod izravnom kontrolom profesionalnih<br />
medijskih kuća.<br />
Tek što su blogovi postali nešto uobičajeno,<br />
pojavile su se socijalne (društvene)<br />
mreže: MySpace, Facebook,<br />
Twitter… MySpace je nešto stariji, no u<br />
Hrvatskoj je slabije poznat. Sveprisutni<br />
Facebook („Fejs“) i nešto slabije korišten<br />
Twitter, stari su svega četiri godine,<br />
no preokrenuli su sliku interneta.<br />
Facebook je izvorno zamišljen kao<br />
mjesto za virtualno druženje s prijateljima<br />
(činjenica da se u Americi ljudi<br />
često mijenjaju mjesto prebivališta,<br />
sigurno je pomogla početnoj popularnosti),<br />
no razvio se u nešto puno veće<br />
- on omogućava da svaku online vijest<br />
koju nađemo zanimljivom podijelimo s<br />
Naravno, i sami športaši tu se<br />
mogu uključiti u svijet virtualnih zajednica,<br />
makar je internetska kritika obično<br />
brza, oštra i možemo slobodno reći<br />
- okrutna. Socijalne mreže tako s jedne<br />
strane uzdižu samog športaša, dajući<br />
mu do znanja da je popularan i voljen<br />
(Cristiano Ronaldo tako ima preko četiri<br />
milijuna obožavatelja samo na Facebooku!),<br />
no ako sam športaš napravi neku<br />
pogrešku, komentari i kritike mogu biti<br />
i te kako žestoki.<br />
Također, činjenica je da društvene<br />
mreže omogućavaju određene manipulacije<br />
popularnošću - športaš koji dobro<br />
pripremi svoj medijski nastup, koji koristi<br />
stručnjake za pripremu fotografija<br />
i video-isječaka, koji se sam javlja u<br />
raspravama ili šalje česte poruke na<br />
Twitter (servis o kojemu smo već pisali,<br />
a koji služi za internetsko objavljivanje<br />
poruka duljine SMS-a), jednostavno će<br />
biti popularniji. Realno, čak će i športaš<br />
koji ima više umješnosti u društvenom<br />
nastupu ili mu dobro leži pisana komunikacija,<br />
biti popularniji od onoga tko<br />
nema te vještine.<br />
Može li sve to imati povratnu vezu<br />
prema športskom borilištu Da, realno<br />
može. Športaš koji se dobro snalazi u<br />
socijalnim mrežama dobivat će više<br />
mjesta u etabliranim medijima (“Nakon<br />
utakmice na Twitteru je izjavio”…) i općenito<br />
će biti popularniji. To znači da će<br />
mu i sponzori biti nešto bliže, što je već<br />
dovoljan razlog da - posebno u mom-<br />
51 Olimp
Društvo i šport<br />
Društvene mreže s jedne strane uzdižu samog športaša,<br />
dajući mu do znanja da je popularan i voljen (Cristiano<br />
Ronaldo tako ima preko četiri milijuna obožavatelja<br />
samo na Facebooku!), no ako sâm športaš napravi neku<br />
pogrešku, komentari i kritike mogu biti i te kako žestoki.<br />
čadskom športu - komercijalni direktor<br />
podsjeti trenera kako kod sastavljanja<br />
momčadi ne bi trebao zaboraviti na<br />
novu zvijezdu…<br />
Još davno prije nego što su digitalni<br />
mediji postali svakodnevni pojam, prvo<br />
novinski, a potom i radijski novinari su<br />
stvarali zvijezde. Športaši su i nekada<br />
aktivno komentirali svoju igru. Također,<br />
velik broj športaša bio je aktivan i u<br />
različitim društvenim sferama, izravno<br />
nevezanim za šport.<br />
Ono što su digitalni mediji promijenili,<br />
jest neposrednost veze između<br />
športaša i publike, između borilišta<br />
i tribina. No, to je svijet danas: svaka<br />
javna osoba, u politici, kulturi ili športu,<br />
podložna je brzoj i britkoj internetskoj<br />
kritici. Šport, posebno profesionalni,<br />
nije i ne treba biti izvan društva i svih<br />
promjena koje društvo općenito prolazi.<br />
Jer, ako bude izvan društva, to će biti<br />
početak njegova kraja.<br />
Činjenica da se u virtualni klub obo-<br />
žavatelja svog omiljenog nogometaša ili<br />
atletičarke upisujemo preko Fejsa, potom<br />
na Twitteru čitamo što oni misle o treningu,<br />
hrani ili nečem trećem, komentiramo<br />
njihov uspjeh ili neuspjeh na blogu<br />
te pregledavamo snimku postignutog<br />
koša preko cijelog terena na YouTubeu<br />
- sve to znači da je šport i dalje s nama,<br />
možda i bliži nego ikada. Internetska generacija<br />
nije zaboravila na šport, unatoč<br />
obilatoj ponudi novih digitalnih sadržaja.<br />
A to da je profesionalni šport ne samo<br />
šport već i show business<br />
– to znamo<br />
otkada novine imaju športsku stranicu.<br />
Fabio Capello, iskusni talijanski lisac s<br />
početka članka, samo je shvatio moć interneta<br />
danas, a šport s internetom dijeli<br />
jednu sličnost: ili vodiš igru, ili trpiš udarce.<br />
A on želi biti korak ispred drugih… ò<br />
Summary <br />
Social networks (MySpace,<br />
Facebook, Twitter) are an<br />
inescapable part of the internet<br />
and contemporary life in general.<br />
Athletes actively participate in<br />
them – whether they themselves<br />
publish content about their<br />
activities or are the topic of virtual<br />
fan clubs.<br />
Although such virtual networking<br />
also gives way to certain doubts,<br />
the fact is that the active presence<br />
of athletes and sport in general on<br />
social networks indicates that sport<br />
today has successfully adapted to<br />
new media and social trends.<br />
Olimp 52
Športska terminologija<br />
Konj je bio jedna od prvih pripitomljenih<br />
životinja, a u<br />
drevno doba i jedno od glavnih<br />
sredstava putovanja diljem<br />
Euroazije, ali i sredstvo kojim se<br />
čovjek služio u borbama i ratovima.<br />
Konj je bio, a i danas je u brojnim kulturama<br />
ostao, simbol društvenoga statusa<br />
- na primjer u starom Egiptu i u<br />
zapadnoj Aziji vozači bojnih kola koja<br />
8<br />
7. konjički turniri u voltažiranju (engl.<br />
jumping events<br />
te vaulting),<br />
8. konjički turniri u reiningu (engl.<br />
reining).<br />
Neke su od navedenih disciplina<br />
vrlo stare, poput konjičkih utrka koje<br />
pripadaju skupini ne samo najstarijih,<br />
već i najbolje organiziranih i najkomercijaliziranih<br />
športova današnjice, dok<br />
su neke novijeg datuma poput vožnje<br />
konjičkih<br />
disciplina<br />
Tekst: DARIJA OMRČEN<br />
Kao i brojni drugi športovi i športske discipline, konjički<br />
šport obiluje stručnim nazivima od kojih su neki iznimno<br />
zanimljivi za proučavanje. Osam je konjičkih disciplina<br />
- od preponskog jahanja do reininga.<br />
su vukli konji, bili su plemići visokoga<br />
položaja u društvu.<br />
Konjske utrke i utrke bojnih kola<br />
(potonje su preteča današnjih vožnji<br />
zaprega) postaju vrlo rano - već za<br />
vrijeme stare Grčke - dijelom natjecateljskoga<br />
programa olimpijskih igara<br />
tadašnjega doba, a konjička su natjecanja,<br />
i to u tri discipline (dresurnom<br />
i preponskom jahanju te u svestranoj<br />
uporabljivosti konja), na programu<br />
suvremenih olimpijskih igara.<br />
Prema Općem pravilniku o organizaciji<br />
i provođenju natjecanja na<br />
konjičkim turnirima<br />
(<strong>Hrvatski</strong> konjički<br />
savez, 2008., str. 5) osam je disciplina<br />
konjičkih natjecanja, i to:<br />
1. konjički turniri u preponskom jahanju<br />
(engl. show jumping),<br />
2. konjički turniri u dresurnom jahanju<br />
(engl. dressage),<br />
3. konjički turniri u svestranoj uporab.<br />
ljivosti konja (engl. eventing),<br />
4. konjički turniri u daljinskom jahanju<br />
(engl. endurance),<br />
5. konjički turniri u vožnji zaprega<br />
(engl. harness racing),<br />
6. konjički turniri u parajahanju (engl.<br />
para-equestrian),<br />
zaprega (engl. harness racing) koje kao<br />
športska disciplina datiraju iz ranog<br />
19. stoljeća.<br />
Kao i brojni drugi športovi i športske<br />
discipline, konjički šport obiluje stručnim<br />
nazivima od kojih su neki iznimno<br />
zanimljivi za proučavanje.<br />
Engleski naziv – dressage – za dresurno<br />
jahanje potječe iz francuskoga<br />
jezika, i to od glagola dresser u zna-<br />
čenju trenirati ( Longman Dictionary<br />
of Contemporary English, 2005.). Ova<br />
natjecateljska disciplina obiluje nazivima<br />
figura koje se nalaze u programu<br />
natjecanja. Te se figure na engleskome<br />
jeziku nazivaju school jumps, odnosno<br />
u doslovnome prijevodu školski skokovi,<br />
koji se na engleskome nazivaju još i<br />
airs above the ground, odnosno figure<br />
u zraku. Te su figure, levada (engl. levade),<br />
kurbeta<br />
(engl. courbette), ka-<br />
priola<br />
(engl. capriole), krupada<br />
(engl.<br />
croupade), pesada<br />
(engl. pesade) te<br />
balotada (engl. ballotade).<br />
Levada<br />
(engl. levade) je figura u<br />
kojoj se konj treba propeti na stražnje<br />
noge koje su savijene, dok su mu<br />
prednje noge savijene ispod tijela i<br />
nalaze se u zraku. Naziv levada<br />
dolazi<br />
iz francuskoga jezika, i to od glagola<br />
lever<br />
koji znači<br />
dizati, odnosno podići.<br />
Kako je vidljivo iz prethodnoga opisa,<br />
konj se propinje na stražnje noge i pri<br />
tome podiže prednji dio trupa i prednje<br />
noge u zrak.<br />
Nakon levade izvodi se figura<br />
pod nazivom kurbeta<br />
(engl. courbette)<br />
u kojoj konj skakuće prema naprijed na<br />
stražnjim nogama držeći prednje noge<br />
u zraku. I ova je riječ u engleski jezik<br />
ušla iz francuskoga, ali joj je podrijetlo<br />
u latinskome jeziku. Naime, glagol<br />
curvare ima značenje saviti, zalučiti.<br />
Drugim riječima, konj savija tijelo, ali<br />
Olimp 54
i noge koje ostaju savijene tijekom<br />
cijele figure.<br />
Kapriola<br />
se na engleskome jeziku<br />
naziva capriola, ali i goat jump, odnosno<br />
kozji skok. Figura se izvodi tako da<br />
konj skoči u zrak prema gore i prema<br />
naprijed i trza prema natrag stražnjim<br />
nogama u trenutku kada mu je tijelo<br />
usporedno s tlom. Random House<br />
Webster’s Electronic Dictionary and<br />
Thesaurus<br />
(1992.) navodi kako ovaj<br />
naziv dolazi iz talijanskog jezika, i to<br />
od glagola capriolare u značenju ska-<br />
kati, skočiti<br />
te<br />
poskakivati,<br />
đipati<br />
koji<br />
je, pak, izveden od imenice capri(u)olo<br />
u značenju srna, odnosno srndać.<br />
Pogled u još dalje podrijetlo ovoga<br />
naziva pokazuje kako on dolazi od<br />
latinske imenice capre(a) u značenju<br />
srna<br />
kao naziva za vrstu, a ta je, pak,<br />
imenica izvedena od imenice caper,<br />
što je jarac (Random House Webster’s<br />
Electronic Dictionary and Thesaurus,<br />
1992.). U čemu je poveznica između<br />
naziva figure i načina njezine izvedbe<br />
Doista, takav skok podsjeća na način<br />
kako u zrak skače koza i kako pri tome<br />
trza prema natrag stražnjim nogama.<br />
Krupada (engl. croupade) je figura u<br />
kojoj konj ne trza nogama prema van u<br />
ski, a podrijetlo joj je u talijanskome,<br />
i to u riječi posata, što je zastoj, a to<br />
je, pak, slično glagolu peser u znače-<br />
nju težiti (Random House Webster’s<br />
Electronic Dictionary and Thesaurus,<br />
1992.). Dakle, izvodeći ovu figuru konj<br />
zastane u traženom položaju pri čemu<br />
je njegova težina<br />
na stražnjim nogama.<br />
Balotada<br />
(engl. ballotade) je pokret<br />
sličan krupadi, ali u ovoj figuri konj ne<br />
trza nogama prema van, već povlači<br />
stražnje noge ispod tijela, tako da<br />
se, gleda li se konja odostraga, mogu<br />
vidjeti potkove na njegovim kopitima.<br />
Naziv u engleski jezik ulazi iz francuskoga,<br />
i to od glagola ballotter u zna-<br />
čenju pomicati, micati<br />
te baciti u zrak<br />
i prodrmati (Random House Webster’s<br />
Electronic Dictionary and Thesaurus,<br />
1992.). Daljnje je podrijetlo naziva u<br />
talijanskoj riječi ballota<br />
u značenju<br />
mala lopta. Vjerojatna poveznica između<br />
izvedbe figure i njezinoga naziva<br />
leži u tome da se za kopita može reći<br />
da sliče na male lopte.<br />
U figuri koja se naziva piaffe, konj se<br />
stražnjim dijelom spušta prema zemlji<br />
podvijajući pri tome zdjelicu i privlačeći<br />
noge što bliže težištu svoga tijela,<br />
a dijagonalni parovi nogu se naizvisini<br />
skoka, već su mu sve četiri noge<br />
skupljene ispod tijela, tijelo mu je paralelno<br />
s tlom, te zatim doskače na sve<br />
četiri. Ovaj je naziv također podrijetlom<br />
iz talijanskoga jezika, i to od riječi<br />
groppata<br />
koja je ekvivalentna riječi<br />
croupe u francuskome, odnosno riječi<br />
croup - slabine (konja) - u engleskome<br />
jeziku. Sveza je naziva figure i njezine<br />
izvedbe u činjenici kako u ovoj figuri,<br />
u trenutku kada se nalazi u zraku, konj<br />
drži stražnje noge ispod svojih slabina.<br />
U pesadi (engl. pesade) konj<br />
podiže prednje noge ravnomjerno ih<br />
savijajući i privlačeći prema sebi obje<br />
potkoljenice, pri čemu se sva njegova<br />
težina nalazi na stražnjem dijelu tijela<br />
koje s tlom tvori kut od 45º. I ova riječ<br />
preko francuskoga jezika ulazi u engle-<br />
55 Olimp
Športska terminologija<br />
mjenično i u poskoku te ujednačenim<br />
ritmom podižu od tla i spuštaju na tlo<br />
(Fédération Equestre Internationale,<br />
2009a., str. 25). I naziv piaffe dolazi<br />
iz francuskog, i to od glagola piaffer<br />
u<br />
značenju kopkati ( kopitom) po zemlji,<br />
toptati ( udarati) nogom, ali i vrpoljiti se<br />
te poskakivati<br />
i propinjati se.<br />
Prethodno obrađeni nazivi odnose<br />
se na dresurno jahanje. Pogledajmo<br />
sada još neke od naziva disciplina u<br />
konjičkim natjecanjima.<br />
Konjički turniri u svestranoj uporabljivosti<br />
konja (engl. eventing) obuhvaćaju<br />
tri discipline, i to kros, dresuru<br />
i preponsko jahanje. Engleski se naziv<br />
eventing<br />
rabi zbog činjenice kako se<br />
natjecanje sastoji od nadmetanja u tri<br />
natjecateljske discipline (engl. events),<br />
a hrvatski naziv – svestrana uporabljivost<br />
konja – ukazuje na činjenicu kako<br />
je konj spretan u sve tri discipline, što<br />
se može smatrati njegovom svestranošću.<br />
Daljinsko jahanje se u engleskome<br />
naziva endurance. Riječ endurance<br />
znači izdržljivost, a disciplina je u en-<br />
gleskome jeziku dobila ovakav naziv<br />
jer je konju, ali i jahaču, potrebna velika<br />
tjelesna izdržljivost kako bi savladao<br />
stazu koja je pred njim. Za ovu se<br />
disciplinu još kaže kako je to maraton<br />
za konje i jahače (Vrbnjak, 2009.).<br />
Vožnje zaprega u engleskome se jeziku<br />
nazivaju harness racing. U tome<br />
nazivu riječ harness<br />
znači konjska<br />
orma, odnosno radi se o sustavu remenja<br />
kojima je zaprega privezana za<br />
konja. Ta se zaprega s dva kotača i za<br />
jednoga vozača na engleskome jeziku<br />
naziva sulky.<br />
Pod nazivom parajahanje u hrvatskome<br />
se jeziku podrazumijeva športsko<br />
jahanje za osobe s invaliditetom.<br />
Riječ nastaje prema uzoru na naziv poput<br />
paraolimpijskih igara i u engleskome<br />
se jeziku naziva para-equestrian.<br />
Voltažiranje (engl. jumping events,<br />
vaulting) ili akrobatsko jahanje je<br />
natjecateljska disciplina u kojoj jahač<br />
izvodi razne gimnastičke vježbe, između<br />
ostaloga i skokove, na leđima konja<br />
koji je u pokretu. Ovdje treba naglasiti<br />
riječ skok<br />
jer je to, naime, značenje<br />
riječi vault<br />
u engleskome jeziku. Stoga<br />
je riječ voltažiranje posuđenica u hrvatskome<br />
jeziku. Riječ potječe od francuskoga<br />
glagola volter, odnosno od<br />
latinskoga glagola volvitare, što znači<br />
okrenuti i<br />
skočiti ( Longman Dictionary<br />
of Contemporary English, 2005.). Prvo<br />
navedeno značenje asocira na izvedbu<br />
raznih gimnastičkih elemenata u kojima<br />
se tijelo može okretati u raznim<br />
smjerovima, dok drugo značenje ukazuje<br />
na specifične gimnastičke elemente,<br />
a to su skokovi.<br />
Reining je dresura u tzv. western<br />
jahanju. Naziv se reining rabi kao strana<br />
riječ u hrvatskome jeziku. U ovome<br />
natjecanju konj trči prema jednome<br />
od odobrenih obrazaca koji se sastoji,<br />
npr., od pravljenja malih i polaganih<br />
krugova, velikih i brzih krugova, prevrtanja<br />
preko stražnjih nogu, okreta od<br />
360º u mjestu, izvijanja tijela i kližućih<br />
zaustavljanja (Fédération Equestre<br />
Internationale, 2009b., str. 2).<br />
Kada bi se naziv reining koji se<br />
rabi u engleskome jeziku pokušao<br />
prevesti na hrvatski, onda bi njegov<br />
prijevod mogao glasiti obuzdavanje<br />
konja povlačenjem uzda<br />
– naime, rein<br />
je riječ koja se u engleskome jeziku<br />
rabi kao naziv za uzde. U ovoj disciplini<br />
konj i njegov jahač moraju biti i te<br />
kako uigrani, a jahač povlačenjem uzda<br />
usmjerava i kontrolira pokrete konja.<br />
Podrijetlo je riječi rein u latinskome<br />
jeziku i glagolu retinere, što je priječiti.<br />
Drugim riječima, jahač povlačenjem<br />
uzda kontrolira pokrete konja i priječi<br />
ga napraviti pokret koji je nedozvoljen<br />
ili nepravilan.<br />
Konj se kroz povijest, osim s poljoprivredom<br />
kao tegleća životinja te s<br />
borbama i ratovima, često povezivao<br />
sa snagom. Danas se ta sveza vrlo jasno<br />
vidi u nazivu konjska snaga<br />
(engl.<br />
horsepower; franc. force de cheval,<br />
cheval-vapeur). Ovaj se naziv rabi kako<br />
bi se označilo sposobnost stvaranja<br />
snage, ali i samu snagu, a jedna je konjska<br />
snaga jednaka 745,7 vata. Drugim<br />
riječima, i vat i konjska snaga su mjerne<br />
jedinice za snagu.<br />
Ovakav “hladan” fizikalni koncept ne<br />
umanjuje činjenicu kako je konj, osim<br />
što je snažna, također i lijepa životinja.<br />
Konj je slika ljepote ostvarene vlašću<br />
duha nad osjetilima (Chevalier i Gheerbrant,<br />
1983., str. 276), a njegova se<br />
Summary <br />
The aim of this article was to analyse<br />
in two languages – English and<br />
Croatian – several terms used in<br />
equestrian sports. These terms were<br />
dressage, levade, courbette, capriola,<br />
croupade, pesade, ballotade, piaffe,<br />
eventing, endurance, harness racing,<br />
vaulting and reining. The terms<br />
have been analysed regarding their<br />
etymology and designation. It has<br />
been shown that the names express<br />
the notions they stand for, i.e. that<br />
the names are actually the signs, the<br />
expressions that reflect the meaning<br />
of words. Equestrian sports are very<br />
rich in terms that are pictorial and<br />
telling. By knowing what a sign<br />
stands for, one can easily tell what<br />
contents are in its focus.<br />
ljepota i elegancija ogledaju baš u nekim<br />
od opisanih stručnih naziva, a simbolom<br />
je uzvišenosti (Chevalier i Gheerbrant,<br />
1983., str. 276), odnosno produhovljenosti,<br />
i čvrstoće... ò<br />
Literatura:<br />
Cardiohorses. (2005.-2009.), The Lipizzan Horse.<br />
Dostupno na adresi: http://caridohorses.com/en/<br />
oplemeni.html; s mreže skinuto: 4.5.<strong>2010.</strong><br />
Chevalier, J. i Gheerbrant, A. (1983.), Rječnik simbola.<br />
Mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje,<br />
brojevi. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske.<br />
Diamond, J. (2005.), Guns, germs and steel. A short<br />
history of everybody for the last 13,000 years.<br />
London: Vintage.<br />
Fédération Equestre Internationale. (2009a.), Rules<br />
for dressage events. 23. izdanje. Fédération Equestre<br />
Internationale.<br />
Fédération Equestre Internationale. (2009b.), Rules<br />
for reigning events. 3. izdanje. Fédération Equestre<br />
Internationale.<br />
<strong>Hrvatski</strong> konjički savez (2008.), Opći pravilniku o<br />
organizaciji i provođenju natjecanja na konjičkim<br />
turnirima. Zagreb: <strong>Hrvatski</strong> konjički savez.<br />
Longman Dictionary of Contemporary English.<br />
Writing Assistant Edition CD-ROM<br />
(2005.), Harlow:<br />
Pearson Education Limited.<br />
Microsoft® Encarta® Encyclopedia 2000.<br />
(1993.-1999.), Horse racing. Microsoft Corporation.<br />
Random House Webster’s Unabridged Dictionary.<br />
(1999). V2.2 for 16bit Windows TM systems, V3.0<br />
for 32bit Windows TM systems, Random House, Inc.<br />
Collexion Reference Software (1998) Lemout &<br />
Housepie TM .<br />
Vrbnjak. I. (2009.), Endurance ili daljinsko jahanje.<br />
Dostupno na adresi: http://www.konjicki-savez.hr/<br />
Endurance/Default.aspx, s mreže skinuto: 4.5.<strong>2010.</strong><br />
Olimp 56
Žene i šport<br />
Diktatura<br />
rezultata<br />
Tekst: RATKO CVETNIĆ<br />
Nevenka Subotičanec Šimenc jedna je od četrnaest brucošica<br />
iz prve generacije studenata Više škole za fizičku<br />
kulturu (današnjega Kineziološkog fakulteta), koja je<br />
osnovana prije punih pola stoljeća. Smatra da se prava<br />
opasnost današnjega športa krije u bešćutnoj diktaturi<br />
rezultata koja podjednako pogađa i muškarce i žene.<br />
Uoči lanjskoga Božića, u potpunoj<br />
medijskoj ogluhi, kako<br />
valjda i priliči akademskim<br />
događajima u manje-više<br />
polupismenoj uljudbi, održana je jedna<br />
značajna prozivka: okupljanje prve<br />
generacije studenata Više škole za<br />
fizičku kulturu - današnjega Kineziološkog<br />
fakulteta - dakle naraštaja<br />
koji je 1959. godine, prije punih pola<br />
stoljeća, prvi sjeo u klupe ustanove<br />
koja se danas smatra stožernom institucijom<br />
naše znanosti o športu.<br />
Ako se sjetimo da se i povjesnica<br />
hrvatskoga športa de facto računa od<br />
znamenitoga Tečaja za učitelje gimnastike<br />
što ga je 1894.-1896. sproveo<br />
Franjo Bučar, onda i 1959. možemo<br />
smatrati više nego značajnim miljokazom<br />
u razvoju našeg športa.<br />
Mladostašice na prijelazu pedesetih u šezdesete:<br />
Nevenka Šimenc (druga slijeva), iza nje kolegica iz<br />
Mladosti i VŠFK-a Zdenka Baždar Trumbić.<br />
Iz današnje perspektive dodatnu<br />
težinu događaju daju imena prvih brucoša,<br />
među kojima nalazimo Kostelića,<br />
Emila Hofmana, Petra i Darka Dujmovića,<br />
Jasenku Wolf Cvitak, Borisa Mutića,<br />
vaterpoliste Šimenca i Trumbića,<br />
Borisa Korenčića i čitavu plejadu budućih<br />
pedagoga, znanstvenika, trenera...<br />
DEBL ZA PIVICU<br />
“U moje vrijeme odboj-<br />
ke na pijesku još nije<br />
bilo, ali su cure nakon<br />
treninga znale odigrati<br />
‘debl’, dvije protiv dvije<br />
na skraćenom igralištu.<br />
Igrale bismo ‘debl za<br />
pivicu’. Poslije meča<br />
sjedimo, a prolazi kraj<br />
nas Žarko Susić i pogleda<br />
nas sa zgražanjem:<br />
‘Športašice i pivo!’.<br />
Ostal je pravovjerni<br />
športaš do kraja...”<br />
Upravo je Barba Korenčić upozorio<br />
“Olimp” na ovu obljetnicu i na moguću<br />
temu koju se dade otvoriti baš u<br />
našoj rubrici. Između nekoliko imena<br />
što ih je predložio, najbrže smo kontakt<br />
uspostavili s adresom na kojoj su<br />
vrata novinarima otvorena, danas se<br />
može reći već generacijama - onima<br />
obitelji Šimenc.<br />
Nevenka Subotičanec Šimenc rođena<br />
je u učiteljskoj, sokolskoj obitelji. U<br />
takvom okružju izrasla je u tipičnu all<br />
round športašicu, kojoj je šport općenito<br />
išao od ruke, a ponajviše lopta.<br />
Zahvaljujući skautskome oku Miše<br />
Ivaniša, koji ju je zamijetio na nekom<br />
sveučilišnom odbojkaškom natjecanju,<br />
došla je u “Mladost”. O tom mladostaškom<br />
vremenu - o druženju djevojaka<br />
koje se i danas, u umirovljeničkim danima<br />
drže skupa - pa zatim o plejadi<br />
velikih odbojkaša svoje generacije (Mikina,<br />
Kos, Janković, naravno i Bojan<br />
Stranić...), koji su mahom prerano sišli<br />
sa scene, vraća se neprestano tijekom<br />
razgovora.<br />
- “Mladost” je u moje vrijeme bila<br />
među najboljima u Jugoslaviji. Muški<br />
odlični, a cure nažalost nikako među<br />
prve dvije - treće mjesto kao da nam<br />
je bilo suđeno...<br />
Nakon srednje škole upisala je<br />
najprije Kemiju, pa Agronomiju, ali<br />
tek kad je na ljetovanju u Makarskoj u<br />
novinama ugledala ono o čemu se u<br />
Zagrebu već govorkalo, naime da se<br />
osniva Viša škola za fizičku kulturu,<br />
znala je da su njena univerzitetska<br />
lutanja završila. Zanimljivo je da će<br />
Nevenka Šimenc kasnije specijalizirati<br />
plivanje, a vrludanje Šimencovih između<br />
bazena i odbojkaške mreže nastavlja<br />
se i u najmlađoj generaciji.<br />
Vratimo se u Kačićevu 23. Zašto je<br />
ovaj akt osnutka VŠFK-a bio važan<br />
zagrebačkim športašima toga doba<br />
Stoga što je do tada studentima na<br />
raspolaganju bio jedino beogradski<br />
DIF, objašnjava Nevenka Šimenc, pa<br />
je osnivanje zagrebačke inačice bio i<br />
svojevrsni akt autonomije na kakav je<br />
Zagreb, kao kolijevka športa na ovim<br />
prostorima, već odavno imao pravo.<br />
- Naše najbolje cure bile su i reprezentativke,<br />
ali izuzmemo li djevojke<br />
koje su bile nositeljice igre - odbojkaška<br />
se reprezentacija popunjavala<br />
“po ključu”, a to je značilo da prednost<br />
uvijek imaju djevojke koje su bile bliže<br />
Beogradu. Zato me i danas ljuti kad za<br />
zagrebački fakultet čujem izraz DIF,<br />
jer DIF je bio beogradski Državni institut<br />
za fiskulturu, a mi smo ipak od<br />
pedeset i devete godine imali svoje...<br />
Ipak, mladostašice su ostvarile dosta<br />
međunarodnih dvoboja u europskoj<br />
konkurenciji, pa i onih u državnim selekcijama.<br />
Nevenka Šimenc osobito<br />
pamti nastup na Univerzijadi 1961 u<br />
Sofiji.<br />
- Šport mi je prije svega bio ljubav. I<br />
Olimp 58
Nevenka Šimenc u skoku. Smeč je bio obilježje njene igre, a broj 4 na dresu, odnosno<br />
kapici, postat će znamenka cijele sportske obitelji Štimac. Jedna fotografija<br />
smeča Nevenke Šimenc danas krasi aulu zagrebačkog Kineziološkog fakulteta.<br />
PRVIH 14 BRUCOŠICA<br />
U<br />
srpnju 1959. godine Sabor Narodne Republike Hrvatske donio je<br />
Zakon o Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu, čime su stvorene<br />
zakonske pretpostavke za početak rada Visoke škole kao nastavne i<br />
znanstvene ustanove. Za prvog dekana imenovan je izvanredni profesor<br />
Miloje Gabrijelić. Nastava je započela svečanim otvorenjem 3. studenog<br />
1959. godine, u prostorima bivšega Zavoda za fizičku kulturu u<br />
Kačićevoj ulici 23.<br />
Prva generacija brojila je sedamdesetak brucoša, među kojima je<br />
bilo i četrnaest djevojaka: Vera Bezić-Filipčić, Anica Ivanić, Marija<br />
Jagurić-Radovčić, Nevenka Kujek-Pernar, Slavica Kukolj, Irena Novak-<br />
Rebernišak, Dušanka Rinker-Plečaš, Silvija Solarić-Vešnik, Nevenka<br />
Šimenc-Subotičanec, Zdenka Trumbić-Baždar, Nataša Viskić-Štalec,<br />
Jasenka Wolf-Cvitak, te Tamara Sočec i Višnja Varga. Posljednje dvije,<br />
nažalost, više nisu među živima.<br />
Summary <br />
Nevenka Subotičanec Šimenc<br />
played volleyball for the Mladost<br />
women’s team and was a member<br />
of the first generation of students<br />
of the Zagreb School of Physical<br />
Culture, today’s Faculty of<br />
Kinesiology of the University of<br />
Zagreb.<br />
With the establishment of this<br />
institution in 1959, Croatia<br />
finally received an address for<br />
higher-education in sports. The<br />
fiftieth anniversary of those first<br />
enrolments, celebrated at the end<br />
of last year, brought together the<br />
freshmen of that time, many of<br />
whom developed over the years to<br />
become leaders in Croatian sport<br />
and sport science.<br />
While comparing the past and<br />
the present, Nevenka Šimenc, the<br />
member of a renowned Zagreb<br />
sports family, confirmed that there<br />
is more understanding for women<br />
in sports today than in her time.<br />
In that sense, the discriminating<br />
relations between male and female<br />
athletes has diminished.<br />
However, she pointed out that<br />
the dictatorship of results in<br />
competitive sports represents<br />
a threat to the health of young<br />
athletes, and equally threatens men<br />
and women.<br />
sva moja motivacija, upravo se temeljila<br />
na ljubavi prema športu.<br />
Kao bivša športašica i profesionalni<br />
športski pedagog, supruga vaterpolista<br />
Zlatka i majka vrhunskih športaša<br />
i trenera Dubravka i Ive, te baka dviju<br />
športski već vrlo aktivnih unuka - Nike<br />
i Brune - kvalificirana je da procijeni<br />
odnos prema športašicama iz svojih i<br />
današnjih dana. Ističe da su vrhunski<br />
športaši uvijek imali isti tretman, bez<br />
obzira na spol, međutim razlike su svakako<br />
vidljivije na nižim razinama.<br />
Primjećuje da je danas lakše djevojkama<br />
ući u šport nego u ono vrijeme,<br />
koje je ipak bilo konzervativnije. Međutim,<br />
smatra da se prava opasnost<br />
današnjega športa krije u bešćutnoj<br />
diktaturi rezultata koja podjednako<br />
pogađa i muškarce i žene:<br />
- Standardi su strahovito podignuti,<br />
a to znači da športaš izvan treninga<br />
jedva da ima vremena za išta drugo.<br />
Moja unuka Nika kao juniorska odbojkašica<br />
trenira svakodnevno što je u<br />
moje vrijeme bilo nezamislivo i za seniore.<br />
Naravno da su rezultati bolji, ali<br />
kategorički tvrdim da je današnji vrhunski<br />
šport štetan za zdravlje. Dosta<br />
sam s Gipsom oko toga raspravljala.<br />
On te rizike prihvaća na svoj osebujni<br />
način, ali meni je - moram priznati -<br />
takav pristup stran... ò<br />
59 Olimp
Šport na internetu<br />
Spomenik<br />
Draženu<br />
Petroviću<br />
u Lausannei<br />
UAmsterdamu 1928. prvi je<br />
put gorio olimpijski plamen.<br />
Na Igrama u Londonu 1948.<br />
prvi se put u povijesti plivalo<br />
u natkrivenom bazenu. Igre u Barceloni<br />
1992. bile su, prvi put od 1972., igre<br />
bez bojkota, a Hrvatska, Slovenija i BiH<br />
prvi su put nastupile kao samostalne<br />
zemlje.<br />
Dio je to činjenica skupljenih na službenim<br />
internetskim stranicama Međunarodnog<br />
olimpijskog odbora, olympic.<br />
org, podijeljenim u sedam osnovnih<br />
sekcija: olimpijske igre, športovi, športaši,<br />
zemlje, olimpizam u akciji, MOO,<br />
mediji. Tu su i ikone za <strong>Olimpijski</strong> muzej<br />
i novo natjecanje, olimpijske igre mladih,<br />
te media player<br />
za pregledavanje<br />
multimedijalnih sadržaja koji će nas za<br />
tren prenijeti u Peking 2009. i podsjetiti<br />
kako je Usain Bolt srušio svjetski<br />
rekord u utrci na 200 metara.<br />
Virtualni<br />
olimpijski duh<br />
Tražeći pod Goran Ivanišević<br />
brzo smo našli podatak da je u Barceloni<br />
1992. osvojio brončano odličje u<br />
pojedinačnoj i konkurenciji parova s<br />
imenjakom Prpićem. Na stranici je prikazan<br />
i rječnik teniskih pojmova, kratke<br />
napomene o teniskoj opremi i tehnici,<br />
s vezom na stranice Međunarodnog<br />
teniskog saveza. Tu su i vijesti s nedavno<br />
završenih i trenutačnih turnira,<br />
kao i kalendar natjecanja. Prema istom<br />
su obrascu organizirana 33 olimpijska<br />
športa.<br />
Bez prevrtanja statističkih podataka<br />
ili pretraživanja DVD-a, sa samo nekoliko<br />
klikova u nekoliko sekundi i - u virtualnoj<br />
ste vezi sa svijetom. To je upravo<br />
ono što je današnjoj e-generaciji, navikloj<br />
na brzo dobivanje podataka i boravak<br />
u mrežnom svijetu, važno; upravo<br />
ono što će olakšati život novinarima<br />
kad traže informaciju; ono što će zabaviti<br />
sastavljače kvizova ili statističare i<br />
povjesničare. Na stranici je, naime, upisano<br />
svih 25.058 osvajačica i osvajača<br />
olimpijskih odličja, svih koji su nastupili<br />
od Atene 1896. do Vancouvera <strong>2010.</strong><br />
Navedeni su i kontakti 205 nacionalnih<br />
olimpijskih odbora, koliko je i članica<br />
MOO-a (Ujedinjeni narodi, za usporedbu,<br />
imaju 192 članice).<br />
Ulazak MOO-a u internetsku eru<br />
zbio se 1995., stranica je redizajnirana<br />
1998. uoči Nagana pa potpuno obnovljena<br />
2001.<br />
Prije dvije godine<br />
uslijedile<br />
su vizualne<br />
prilagodbe, a<br />
lani se stranica još više okrenula mladima,<br />
kojima je taj medij i najbliži. MOO<br />
na mreži, prema podacima svoga ureda<br />
za informiranje, ima više od 600 profila<br />
športaša i športašica, 10.000 fotografija<br />
i više od 1000 video isječaka. Na<br />
tome se neće stati: baza fotografija,<br />
video isječaka i rezultata bit će još bogatija,<br />
bolja će biti i tražilica, biografije<br />
olimpijskih rekordera, uslijedit će poboljšanja<br />
za korisnike koji na stranicu<br />
ulaze s mobilnih uređaja, online igre...<br />
„Internet otvara olimpijski pokret<br />
svijetu“, rekao je 1998. tadašnji<br />
predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch,<br />
predstavljajući obnovljene<br />
web-stranice. „Internet je veoma važan<br />
u širenju olimpijske ideje<br />
među mladima, širenju<br />
duha prijateljstva,<br />
solidarnosti i<br />
fair-playa, to je najbr-<br />
Olimp 60
Summary <br />
Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ<br />
Unatoč športskoj industriji, marketingu, prevlasti nogometa<br />
i diktatu medija, osvajači olimpijskih medalja i<br />
dalje imaju posebnu auru, olimpijski duh nije izgubio<br />
draž - poručuje Međunarodni olimpijski odbor sa svojih<br />
internetskih stranica.<br />
že rastući medij, idealan za pokrivanje<br />
športskih događaja, dakle i za pronošenje<br />
olimpijskog duha“.<br />
Danas, 12 godina kasnije, i te<br />
kako se potvrđuju Samaranchove riječi.<br />
Prosječno, stranica dnevno bilježi između<br />
25.000 i 50.000 posjetitelja koji<br />
na njoj provedu oko sedam minuta. Oko<br />
50 posto prometa čine ulasci u sekcije<br />
olimpijske igre i mediji. Za vrijeme trajanja<br />
igara, dnevno je oko 100.000 posjeta,<br />
a listopadski izbor Rio de Janeira<br />
za domaćina OI 2016. (za čiji je online<br />
prijenos ekskluzivna prava imala stranica<br />
MOO-a), gledalo je čak 700.000<br />
ljudi! MOO je aktivan i na društvenim<br />
mrežama, pa IOC skupina na Facebooku<br />
ima čak tri milijuna članova, a<br />
olimpizam se širi i na Twitter, Flickr i<br />
Youtube.<br />
Naravno, boraveći na mreži, ne<br />
može se obići sjedište MOO-a u Lausannei,<br />
ne može se zastati pred spomenikom<br />
Draženu Petroviću (rad kipara<br />
Vaska Lipovca), koji je <strong>Hrvatski</strong> olimpijski<br />
odbor 1995. darovao Olimpijskom<br />
muzeju.<br />
No, dok se ne stigne do Švicarske<br />
mogu se obići veoma zanimljive virtualne<br />
izložbe i u jednoj od njih - Športaši<br />
i znanost - pogledati i devetominutni<br />
videoisječak o obitelji Kostelić i njenom<br />
usponu do Olimpa.<br />
Atraktivna i puna poruka je stripovski<br />
napravljena izložba o četiri tipa junaka:<br />
antičkom, tradicionalnom, modernom<br />
i globaliziranom junaku koji<br />
je, zahvaljujući medijima, a posebno<br />
sponzorima, planetarno poznat, ali i<br />
planetarno eksploatiran. No športskoj<br />
industriji, marketingu, prevlasti nogometa<br />
i diktatu medija unatoč, osvajači<br />
olimpijskih medalja i dalje imaju posebnu<br />
auru - ta je medalja i dalje san svih<br />
športaša. ò<br />
Despite the sports industry,<br />
marketing, the domination of<br />
football and media dictatorship,<br />
Olympic medal winners still<br />
possess that special aura, and the<br />
Olympic spirit has not lost its<br />
charm – says the International<br />
Olympic Committee on its website,<br />
olympic.org. The website is divided<br />
into seven basic sections: Olympic<br />
Games, sports, sportsmen, countries,<br />
Olympism in action, IOC, media;<br />
there are also the icons of the<br />
Olympic Museum and the Youth<br />
Olympic Games, as well as a media<br />
player. The Sports section deals<br />
with 33 Olympic sports, there are<br />
basic information on all 205 IOC<br />
members; all 25,058 Olympic medal<br />
winners are listed too, from Athens<br />
in 1896 to Vancouver in <strong>2010.</strong><br />
The IOC website dates back to<br />
1995, it was redesigned in 1998,<br />
completely refreshed in 2001,<br />
visually adjusted two years ago, and,<br />
last year, it oriented itself towards<br />
young people even more.<br />
According to the information by<br />
the IOC Media Relations Manager<br />
Andrew Mitchell, the website<br />
counts between 25,000 and 50,000<br />
hits per day, with an average visit<br />
duration of about seven minutes.<br />
About 50 per cent of guests visit<br />
the Olympic Games and the Media<br />
sections. During the games, there<br />
are about 100,000 hits daily, while<br />
the October election for the 2016<br />
Olympic Games host and the<br />
triumph of Rio de Janeiro was seen<br />
by as many as 700,000 people. IOC<br />
is active on social networks too, so<br />
its Facebook group has as many as<br />
3 million members, and Olympism<br />
is spreading onto Twitter, Flickr and<br />
Youtube.<br />
61 Olimp
OD <strong>OLIMP</strong>A DO <strong>OLIMP</strong>A<br />
9. OFDV Hrvatske:<br />
“I ja ću biti olimpijac!”<br />
Devetu godinu zaredom, mjesec svibanj diljem<br />
zemlje rezerviran je za športsku igru, smijeh, radost<br />
i druženje djece predškolske dobi na Olimpijskom festivalu dječjih<br />
vrtića Hrvatske.<br />
U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora pod motom „I ja ću biti<br />
olimpijac“, ovogodišnji je festival okupio djevojčice i dječake iz 41<br />
grada i županijskih zajednica koji su imali prilike, kao i njihovi prethodnici,<br />
danas osnovci, sudjelovati u atletskim i malonogometnim<br />
natjecanjima modificiranima za njihov uzrast.<br />
No, kako nije presudan<br />
rezultat natjecanja, već<br />
primanje duha radosti,<br />
učenja vještini športskog<br />
nadmetanja, kao i pravilna<br />
navijanja, jedinstva i<br />
zajedništva, te fair play<br />
ponašanja, festival je pokazao<br />
da je riječ o izvanrednoj nacionalnoj manifestaciji prvih susreta<br />
najmlađih članova društva s olimpijskom idejom.<br />
Ove je godine festival počeo 4. svibnja u Karlovcu, a završnu svečanost<br />
igara i radosti odradila je sa svojim predškolcima Bjelovarskobilogorska<br />
županija 12. lipnja. Vjerni sponzor OFDV-a i ove je godine<br />
bila tvrtka Obuća d.o.o. (s robnom markom Ciciban), i koja je zajedno<br />
s nadležnim Uredom za lokalni sport HOO-a pripravila nacionalni<br />
natječaj dječjih crteža na temu olimpijski duh i njegovi simboli, a pod<br />
nazivom „Ciciban Puž na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića“.<br />
Predstavljeno 18. izdanje Almanaha<br />
Na Svjetski dan knjige, 23. travnja, u Zagrebu je, u sjedištu tvrtke<br />
Euroherc, a u nazočnosti brojnih športskih uglednika, predstavljeno<br />
18. izdanje Hrvatskog sportskog almanaha, nacionalni športski<br />
godišnjak vrijedne dokumentarne građe s više od dvadeset tisuća<br />
podataka na hrvatskom i engleskom jeziku.<br />
- Vjerujem da nam je svima čast svjedočiti vremenu u kojem je<br />
istodobno rastao i hrvatski šport i ovaj značajan zajednički izdavački<br />
pothvat. Športski godišnjak značajna je povijesna baština hrvatskog<br />
športa, stoga čestitam uredniku Kruni Saboliću i marljivom uredničkim<br />
timu, ali i svim športašima i športskim stručnjacima koji stoje iza<br />
naoko “suhoparnih podataka” - čestitao je u ime HOO-a predsjednik<br />
Zlatko Mateša, a glavni tajnik Josip Čop uručio je posebno priznanje<br />
HOO-a Kruni Saboliću za marljivo stvaranje povijesne baštine hrvatskog<br />
športa.<br />
Inače, prvi godišnjak izašao je 1992., godinu dana nakon osnivanja<br />
HOO-a.<br />
Hvala velikom prijatelju HOO-a!<br />
"Dragi prijatelju, hrvatski športaš i šport trajno<br />
su Ti dužni za prijateljstvo, solidarnost u najtežim<br />
hrvatskim trenucima, za vjeru u svjetsku<br />
pravednost i priznanje hrvatske olimpijske obitelji.<br />
Hvala Ti! <strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor svjedočit<br />
će Tvoje istinsko prijateljstvo" - posljednje su<br />
riječi vodstva hrvatske olimpijske obitelji upućene<br />
velikom prijatelju hrvatskog športa i olimpizma,<br />
karizmatičnom čelniku svjetskog olimpijskog<br />
pokreta Juanu Antoniju Samaranchu koji je preminuo 21. travnja u<br />
89. godini u rodnoj Barceloni.<br />
Poruku su trajno zabilježili 27. travnja u knjigu žalosti koju je u<br />
Zagrebu otvorilo španjolsko veleposlanstvo, prvi i počasni predsjednik<br />
HOO-a i član MOO-a Antun Vrdoljak, predsjednik Zlatko Mateša i<br />
glavni tajnik Josip Čop.<br />
Juan Antonio Samaranch pet puta je službeno posjetio <strong>Hrvatski</strong><br />
olimpijski odbor: prvi put 26. kolovoza 1993. nakon osnivanja Hrvatskog<br />
olimpijskog odbora. Tada je za boravka u Zagrebu, roditeljima<br />
tragično preminulog košarkaškog velikana Dražena Petrovića, kojeg<br />
je osobito cijenio, uručio priznanje MOO-a i položio vijenac na njegov<br />
grob.<br />
Drugi put, 15. i 16. veljače 1994. kada se na proputovanju iz<br />
Sarajeva (gdje je otišao u plemenitoj misiji pomoći tom olimpijskom<br />
gradu), sastao s tadašnjim čelnicima HOO-a u Splitu.<br />
Treći put došao je 17. siječnja 1995. sudjelujući na proslavi trogodišnjice<br />
punog priznanja MOO-a hrvatske olimpijske obitelji, a četvrti<br />
put 7. kolovoza 1999. stigavši na otvaranje II. Svjetskih vojnih igara<br />
u Zagrebu.<br />
Posljednji, peti put, Samaranch je Hrvatsku posjetio 17. siječnja<br />
2007. sudjelujući na svečanosti Velikog dana hrvatskog sporta,<br />
povodom 15 godina priznanja HOO-a.<br />
HOO potpisao ugovor sa 154 sportaša<br />
Prigodnom svečanošću u zagrebačkom hotelu Four Points by<br />
Sheraton, 20. travnja, <strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor (HOO) okupio je<br />
154 mlada športaša (od ukupno njih 319), korisnika sredstava iz<br />
četiri razvojna programa u 36 športova, te u nazočnosti brojnih<br />
uglednika hrvatskog športa te predstavnika medija, potpisao ugo-<br />
vore o korištenju sredstava HOO-a u <strong>2010.</strong><br />
- HOO ovim želi osigurati sustavno praćenje športaša sve do<br />
njihovog nastupa na vrhunskim športskim natjecanjima, a kao<br />
konačan cilj su - Olimpijske igre. Naša je namjera aktivno sudjelo-<br />
vati u njihovom izrastanju u vrhunskog športaša i spriječiti pojavu<br />
napuštanja aktivnosti kvalitetnih športaša juniorske kategorije,<br />
koji su dosad iz različitih razloga odlazili i prije nego su se okušali u<br />
seniorskoj konkurenciji - izjavio je glavni tajnik Hrvatskog olimpij-<br />
skog odbora Josip Čop, koji je i športašima i njihovim stručnim sto-<br />
žerima pojasnio pravila razvojnih programa HOO-a, a koja uključuju<br />
potpunu stručnu, tehničku, materijalnu i zdravstvenu komponentu<br />
potpore pojedinom športašu.<br />
TOZ Penkala darovala Kostelića i Faka<br />
U nazočnosti olimpijaca, osvajača medalja na ZOI Vancouver <strong>2010.</strong><br />
Jakova Faka i Ivice Kostelića, predsjednika HOO-a Zlatka Mateše,<br />
izaslanstva Hrvatskog skijaškog saveza i Hrvatskog biatlonskoga saveza,<br />
12. travnja u zagrebačkom restoranu Madera potpisan je donatorski<br />
ugovor između Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Tvornice<br />
olovaka Zagreb (TOZ) Penkala d.d.<br />
Jednogodišnji ugovor sa tvrtkom svjetskog<br />
glasa u proizvodnji kemijskih olovaka i nalivpera<br />
koji predstavljaju svjetski standard u proizvodnji<br />
pisaćeg, crtaćeg, školskog i uredskog pribora, a<br />
koja nosi ime jednog od vodećih svjetskih izumitelja<br />
20. stoljeća, hrvatskog inžinjera Slavoljuba Penkale (1906.<br />
godine patentirao je i pokrenuo proizvodnju prve mehaničke olovku<br />
na svijetu, a 1907. godine i prvo nalivpero), potpisali su glavni tajnik<br />
HOO-a Josip Čop i zamjenica člana Uprave TOZ Penkale Daliborka<br />
Planinčević, koja je hrvatskim olimpijcima Kosteliću i Faku uručila i<br />
pozlaćeno nalivpero s ugraviranim imenom i perom od 18 karatnog<br />
zlata.<br />
Tuga za poljskim prijateljem<br />
"Duboko smo potreseni tragičnom pogibelji predsjednika Poljskog<br />
olimpijskog odbora i istinskog prijatelja hrvatskog športa Piotra<br />
Nurowskog koji je zajedno s većinom državnog vrha prijateljske nam<br />
Poljske poginuo u zrakoplovnoj nesreći 10. travnja u blizini ruskog<br />
uzletišta Smolens.<br />
Njegovom smrću puno su izgubili ne samo poljski športaši, nego i<br />
međunarodni olimpijski pokret. Piotr Nurowski bio je i istinski prijatelj<br />
Olimp 62
Tekst: RADICA JURKIN<br />
HOO-a, a kao član Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora bio<br />
je dosljedni zagovornik ideje o održavanju športskih igara Europe<br />
i mi tugujemo zajedno s poljskom športskoj javnošću i s Poljskim<br />
olimpijskim odborom kojem izražavamo duboku sućut" – poručili su<br />
brzojavom poljskoj javnosti čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora<br />
Zlatko Mateša i Josip Čop.<br />
Žarko Susić - učitelj i uzor<br />
U 95. godini u Zagrebu je, 26. travnja,<br />
umro najstariji hrvatski i svjetski športski<br />
novinar Žarko Susić, nestor svjetskog i<br />
hrvatskog športskog novinarstva. Izvještavao<br />
je s mnogih europskih i svjetskih<br />
prvenstava, te sa čak 16 olimpijskih igara<br />
- od Cortine d’’Ampezzo 1956. do Atene<br />
2004. godine.<br />
Odlaskom Žarka Susića „otišao“ je onaj<br />
dio športskog novinarstva kojeg su generacije<br />
rado prihvaćale, ponajprije radi vrlina<br />
kao što su temeljitost i dobro poznavanje športske riječi i športa.<br />
Susiću je u središtu bila istina o športu, provjerena i utemeljena, i<br />
nikad podložna površnosti. <strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor pamtit će ga kao<br />
vrsnog pisca, analitičara, ali i skromna čovjeka koji je svoje vrhunsko<br />
znanje činio dostupnim svima, osobito mladim športskim novinarima.<br />
Generacije novinara pamtit će Žarka Susića kao mentora i uzora.<br />
Pisao je o svim športovima, ali i sam se športom bavio, a odgojio je<br />
i vrsne športaše i atletske trenere. Njegovi su atletičari osvojili 40<br />
naslova prvaka i prvakinja tadašnje Jugoslavije.<br />
Za svoj dugogodišnji rad dobio je niz priznanja i odlikovanja, među<br />
kojima je priznanje međunarodnog olimpijskog pokreta 2004. godine<br />
- Trofej Međunarodnog olimpijskog obora za doprinos športskom<br />
novinarstvu u svijetu, a koji mu je dodijelio Juan Antonio Samaranch.<br />
U Hrvatskoj dobio je najviše državno športsko priznanje, nagradu<br />
Franjo Bučar za životno djelo 2007.<br />
HOO: Osam nužnih mjera<br />
za hrvatski šport<br />
U okolnostima globalne ekonomske krize koja se odrazila na hrvatsko<br />
gospodarstvo i u kojoj nije pošteđen niti hrvatski šport, Vijeće<br />
Hrvatskog olimpijskog odbora na inicijativu predsjednika Zlatka<br />
Mateše, predložilo je osam mjera koje bi prema ocjeni športske vlade<br />
trebale pomoći u novom vremenu kojeg se opravdano shvaća kao<br />
teško za sve subjekte u Hrvatskoj.<br />
Mjere za unapređenje statusa i financiranja športa usvojene na 13.<br />
sjednici Vijeća HOO-a u sadrže osam ključnih točaka (cjelovit tekst<br />
na www.hoo.hr).<br />
(1.) Promjena u poreznom sustavu, a u funkciji jačeg motiviranja<br />
privatnog sektora za ulaganje u hrvatski šport.<br />
(2.) Pokretanje specijalnog III. športskog programa HTV-a (i<br />
eventualno i turističko-informativnog programa) kao uvjet<br />
za jače angažiranje potencijalnih sponzora u športu.<br />
(3.) Potpora Hrvatskoj Lutriji za koncesiju u internetskom<br />
priređivanju igara na sreću, kako bi se dio prikupljenih<br />
sredstava usmjerio u financiranje športa<br />
(4.) Omogućiti poduzećima u većinskom državnom vlasništvu<br />
sponzoriranje nacionalnih selekcija uz prethodno mišljenje<br />
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.<br />
(5. ) Zapošljavanje športaša iz športova kao što su streljaštvo,<br />
zrakoplovstvo, padobranstvo, jedrenje, ronjenje, biatlon ili<br />
nordijsko skijanje..., u ministarstvima obrane, unutarnjih<br />
poslova i financija.<br />
(6.) Preporuka jedinicama lokalne uprave i samouprave da u<br />
<strong>2010.</strong> godini ne naplaćuju korištenje športske infrastrukture<br />
klubovima u regularnim hrvatskim ligama, a kako bi im<br />
Thanks to the great friend of COC!<br />
Dear friend,<br />
Croatian athletes and sports owe you a debt of gratitude for your<br />
friendship, your support solidarity in the most difficult moments<br />
for Croatian sport, your faith in the global fairness and your<br />
recognition of the Croatian Olympic family. Thank you! The<br />
Croatian Olympic Committee (COC) can confirm your true<br />
friendship – these were the last words that the leadership of the<br />
Croatian Olympic community sent to that great friend of Croatian<br />
sports and the Olympic ideal, the charismatic leader of the world<br />
Olympic movement and the International Olympic Committee,<br />
Juan Antonio Samaranch, who passed away on April 21 at the age<br />
of 89 in his hometown of Barcelona.<br />
This message was permanently recorded on April 27 in the book<br />
of condolences at the Spanish Embassy in Zagreb. It was written<br />
by the first and honorary president of COC and a member of IOC,<br />
Antun Vrdoljak, the President of the COC, Zlatko Mateša, and its<br />
Secretary General, Josip Čop.<br />
Juan Antonio Samaranch visited the Croatian Olympic Committee<br />
five times. The first visit was on August 26, 1993 after the Croatian<br />
Olympic Committee was established. During his stay in Zagreb,<br />
he visited the parents of Dražen Petrović, a great basketball player<br />
who had died in a car accident and whom Samaranch regarded<br />
very highly. He presented them with an award of the IOC and laid a<br />
wreath at Petrović’s grave.<br />
The second visit was on February 15-16, 1994. While returning<br />
from a mission to assist the Olympic city of Sarajevo, he met COC<br />
leaders in Split.<br />
He visited Croatia for the third time on January 17, 1995, when he<br />
participated in the celebration of the third anniversary of Croatia’s<br />
admission to the IOC. During his fourth visit, on August 7, 1999, he<br />
attended the opening ceremony of the 2nd World Military Games<br />
in Zagreb.<br />
The fifth and last time that Samaranch visited Croatia was on<br />
January 17, 2007, when he attended the Great Day of Croatian<br />
Sport in honor of the 15th anniversary of the recognition of the<br />
COC.<br />
Žarko Susić – a teacher and a model<br />
Žarko Susić, the oldest Croatian and the world sports journalist,<br />
passed away in Zagreb on April 26 at the age of 95. He covered<br />
many European and world championships, and also 16 Olympic<br />
Games – from Cortina d’Ampezzo in 1956 to Athens in 2004.<br />
The passing Žarko Susić “took away” the one element of sports<br />
journalism that was happily received by generations, primarily for<br />
virtues like his attention to detail and his excellent knowledge of the<br />
language of sports and sport itself.<br />
Susić focused on the truth about sports, well-established and<br />
truthful, and never superficial. The Croatian Olympic Committee<br />
will remember him as a great writer and analyst, but also as a<br />
humble man who made his knowledge available to everyone,<br />
especially to young sports journalists.<br />
Generations of journalists will remember Žarko Susić as a mentor<br />
and a model. He wrote about all types of sports, but he was also a<br />
sportsman himself, training excellent athletes and athletic coaches.<br />
His athletes won 40 championship titles in the former Yugoslavia.<br />
For his long work he was presented with many awards, among<br />
which was the award of the International Olympic movement in<br />
2004 – the Trophy of the International Olympic Committee for<br />
contributions to world sports journalism, presented by Juan Antonio<br />
Samaranch.<br />
In Croatia he was awarded the highest government award in the<br />
field of sports, the Franjo Bučar Award for Lifetime Achievement,<br />
in 2007.<br />
63 Olimp
OD <strong>OLIMP</strong>A DO <strong>OLIMP</strong>A<br />
se pomoglo da završe natjecateljsku sezonu, te da se održi<br />
regularnost natjecanja<br />
(7.) Suradnja HOO-a na doradi Zakona o športu, a posebice u<br />
dijelu razlikovanja klubova od rekreacijskog bavljenja<br />
športom, te financiranja i kontrole poslovanja<br />
(8.) Potpora inicijativi osam članica HOO-a da se u dogledno<br />
vrijeme sagleda preustroj nadležnosti i mogućnost osnivanja<br />
državne uprave za šport.<br />
Predsjednik Josipović odlikovao<br />
Kostelića i Faka<br />
Predsjednik RH Ivo Josipović odlikovao<br />
je Redom Danice hrvatske s<br />
likom Franje Bučara Ivicu Kostelića<br />
i Jakova Faka - osvajače olimpijskih<br />
medalja na Zimskim olimpijskim<br />
igrama u Vancouveru <strong>2010.</strong><br />
Njima, kao i ostalim hrvatskim<br />
olimpijcima te članovima stručnih<br />
timova, sudionicima Igara u Vancouveru,<br />
predsjednik Josipović na prigodnom je domjenku u Uredu<br />
predsjednika 12. travnja čestitao uspješno predstavljanje Hrvatske na<br />
najvećem međunarodnom športskom natjecanju.<br />
- Uspjeh športaša može biti uzor svima koji nastoje izgraditi uspješniju<br />
Hrvatsku, a kojoj treba pobjednički mentalitet - rekao je Josipović<br />
kojem je zahvalio hrvatski olimpijac Ivica Kostelić, nositelj triju olimpijskih<br />
odličja (Torino 2006. i Vancouver <strong>2010.</strong>).<br />
Kostelić je naglasio da je odlikovanje njega i Jakova Faka priznanje<br />
cijeloj olimpijskoj delegaciji i dobrodošao poticaj za potvrdu da dok<br />
većina govori o društvenoj krizi, pa i o krizi u športu, na kraju svakog<br />
napora ipak dolazi nagrada!<br />
Godina 2009. likvidna, bez dugovanja<br />
i zaduživanja<br />
Odrađena u složenim financijskim i gospodarskim uvjetima, športska<br />
i predolimpijska 2009. godina, završila je za <strong>Hrvatski</strong> olimpijski<br />
odbor likvidno, bez dugovanja i zaduživanja. Takav zaključak potvrdili<br />
su skupštinari na sjednici održanoj 6. svibnja <strong>2010.</strong> usvajajući izvještaj<br />
o programskoj i financijskog realizaciji programa javnih potreba<br />
hrvatskog športa o kojem skrbi HOO.<br />
- Trebalo je dovesti program do kraja,<br />
i to na način da ni jedan športaš ne<br />
bude zakinut u pripremama za nastup<br />
na ZOI u Vancouveru <strong>2010.</strong> Zahvaljujući<br />
nacionalnim športskim savezima koji su<br />
dali svoj obol racionalizaciji programa<br />
i u rebalansima proračuna, svi skupa<br />
ostvarili smo zajedništvo koje šport<br />
neosporno uvijek na kraju potvrdi kao<br />
društvenu i moralnu vrijednost - rekao je<br />
predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.<br />
Kriket i korfball<br />
novi članovi obitelji!<br />
Odlukom Skupštine, <strong>Hrvatski</strong> olimpijski<br />
odbor od 6. svibnja <strong>2010.</strong> i formalno je<br />
brojniji za dva nacionalna športska saveza.<br />
To su <strong>Hrvatski</strong> kriket saveza kojem se<br />
ukida status privremenog i priznaje punopravno<br />
članstvo u kategoriji neolimpijskih<br />
športova i <strong>Hrvatski</strong> korfball savez koji je<br />
privremeni član, kako to nalaže Statut<br />
HOO-a, na određeno razdoblje u kojem će<br />
HOO za kandidaturu<br />
Rijeke za MI 2017.<br />
(MOMI).MI<br />
MI<br />
Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora<br />
na zasjedanju 6. svibnja, jednoglasno je dala<br />
potporu Rijeci u kandidaturi za organizaciju<br />
XVIII. Mediteranskih igara 2017. godine, a koja<br />
je preduvjet i konačne suglasnost Vlade RH<br />
Međunarodnom odboru Mediteranskih igara<br />
Potporu Rijeci ranije je iskazalo je Vijeće<br />
HOO-a na redovnoj sjednici 25. ožujka <strong>2010.</strong><br />
Rijeka svoju kandidaturu ističe potpuno<br />
organizacijski i športski spremna za veliku<br />
regionalnu športsku manifestaciju, a za koju<br />
se dosad kandidirala četiri puta.<br />
2017<br />
Najprije 1994. za Mediteranske igre 2001.<br />
kada je pobijedio Tunis. Drugi put 1998. za<br />
MI 2005. a te je Mediteranske igre dobila<br />
španjolska Almerija. U srpnju 2002. treći put<br />
za MI 2009., koje je dobila talijanska Pescara<br />
i naposljetku 2006. za organizaciju MI 2013.<br />
koje će se održati u grčkom Volosu...<br />
RIJEKA<br />
se pratiti njegovo djelovanje prije odluke o punopravnom članstvu.<br />
Bez obzira na status, ova dva člana HOO-a imaju pravo sudjelovati u<br />
ostvarivanju zajedničkih interesa u programu javnih potreba športa u<br />
Hrvatskoj o čemu skrbi HOO.<br />
Inače, <strong>Hrvatski</strong> korfball savez koji u Hrvatskoj djeluje od 2007. njeguje<br />
šport s elementima košarke i rukometa, a može se igrati na bilo<br />
kojoj podlozi.<br />
HOO neupitno samostalan u djelovanju<br />
U suradnji s Europskim olimpijskim odborima (EOO), a u sklopu 31.<br />
seminara EOO-a, u La Valletti na Malti, od 27. do 29. svibnja <strong>2010.</strong><br />
godine, održan je Forum Olimpijske solidarnosti za europske nacionalne<br />
olimpijske odbore.<br />
U radu Foruma posvećenog temama autonomije, dobrog upravljanja<br />
te arbitraže i medijacije, sudjelovali su i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog<br />
odbora Josip Čop i suradnica za Olimpijsku solidarnost HOO-a<br />
Vesna Peran, koja je održala prezentaciju o autonomiji olimpijskog<br />
pokreta u Hrvatskom olimpijskom odboru.<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor istaknuo je korektan odnos i suradnju s<br />
Vladom Republike Hrvatske i nadležnim ministarstvom, kao i neupitnu<br />
samostalnost koju HOO ima u svom djelovanju, odlučivanju i izboru<br />
svojih članova, a u sklopu pravnih okvira koji su jamstvo olimpijskih<br />
načela djelovanja.<br />
Na poziv Olimpijske solidarnosti još je šestero NOO-a - Češke, Irske,<br />
Njemačke, Španjolske, Albanije i Ukrajine - iznijelo tzv. “case studies“<br />
tj. iskustva u specifičnim situacijama, pristupima i iskustvima suradnje<br />
s vladom i tijelima vlasti, odnosno o mogućem utjecaju države na autonomiju<br />
olimpijskih odbora i uplitanja u njihovo djelovanje.<br />
Dvije korčulanske medalje<br />
s Igara otoka <strong>2010.</strong><br />
Na Azorskom otočju, u Ponta Delgadi, od 24. do 29. svibnja održane<br />
su 14. Igre otoka na kojima je sudjelovalo 848 mladih športaša, predstavnika<br />
11 svjetskih otoka. a natjecali su se u atletici, plivanju, rukometu<br />
(m), stolnom tenisu i tenisu. Hrvatsku je predstavljala športska<br />
mladost otoka Korčule koja je od 2008. punopravni član Organizacijskog<br />
odbora Igara otoka (COJI) utemeljenog 1997. na inicijativu regionalnog<br />
olimpijskog i športskog odbora francuske Korzike i uz potporu<br />
Međunarodnog olimpijskog odbora i Europskih olimpijskih odbora. COJI<br />
objedinjuje otoke Sredozemlja, Atlantskog, Tihog i<br />
Indijskog oceana među kojima su otoci Francu-<br />
ske, Italije, Španjolske, Portugala, Grčke, Malte,<br />
Velike Britanije, Zelenortski otoci i hrvatska<br />
Korčula. Igre okupljaju mlade športaše do 16<br />
godina s ciljem učinkovitije integracije otočke<br />
mladeži u međunarodni športski i olimpijski<br />
pokret.<br />
Korčulanski športaši kojima je ovo peti<br />
nastup na Igrama, osvojili su dvije medalje i<br />
dosad je to najveći uspjeh od prvog nastupa<br />
2006. godine. Mladi atletičar Nikola Damjano-<br />
vić osvojio je srebrnu medalju u skoku u vis, a<br />
rukometaši brončano odličje. Solidne nastupe<br />
imali su i korčulanski plivači, te stolnotenisači<br />
i tenisači, a zapažen je bio i Luka Sardelić koji<br />
je u bacanju kugle osvojio izvrsno peto mjesto.<br />
U ukupnom redoslijedu Korčuli je pripalo<br />
sedmo mjesto.<br />
Korčulansku športsku delegaciju vodi od<br />
samih početaka korčulanskih nastupa Dušan<br />
Kalođera (od 2009. potpredsjednik COJI-a)<br />
te Ljiljana Ujlaki Šubić, koordinatorica protokola<br />
i voditeljica međunarodne suradnje<br />
HOO-a.<br />
Olimp 64
Sljedeće Igre otoka održat će se na Siciliji u svibnju 2011. godine, a<br />
2014. domaćin bi trebala biti Korčula.<br />
U odborima EOC-a šest Hrvata<br />
Europski olimpijski odbori u<br />
Danira Nakić Bilić<br />
svibnju ove godine imenovali su<br />
nove članove svojih tijela s mandatom<br />
do 2013. Osim što je predsjednik<br />
HOO-a Zlatko Mateša,<br />
ujedno i član izvršnog odbora<br />
EOC-a, od siječnja ove godine<br />
reimenovan na još jedan mandat u <strong>Odbor</strong>u za pripremu <strong>Olimpijski</strong>h<br />
igara, u sastavu odbora do 2013. još su i bivša vrhunska košarkašica i<br />
olimpijka Danira Nakić Bilić (<strong>Odbor</strong> za olimpijsku kulturu i obrazovanje),<br />
glavni tajnik HOO-a Josip Čop (<strong>Odbor</strong> za mlade i šport za sve), suradnica<br />
za marketing HOO-a Manuela Sentđerđi (<strong>Odbor</strong> za marketing i komunikaciju),<br />
a u kojoj je kao predstavnik športaša još otprije i naš vrhunski<br />
športaš, plivač i olimpijac Gordan Kožulj.<br />
Liječnica i članica zdravstvene komisije HOO-a Vlasta Brozičević imenovana<br />
je u medicinski i protudopinški odbor.<br />
HFPO i Poreč spremni za fair play<br />
Kongres 2011.<br />
Grad Poreč, član marketinške Hrvatske olimpijske obitelji i <strong>Hrvatski</strong><br />
fair play odbor (HFPO) spremni su za organizaciju 17. Europskog fair<br />
play kongresa i 17. Opće skupštine kojima je Hrvatska domaćin 2011.<br />
- ocjena je glavnog tajnika Europskog fair play pokreta Yannisa Psilopoulosa,<br />
člana izvršnog odbora EFPM Miroslava Cerara te članice<br />
Vijeća Slovenskog olimpijskog odbora Sonje Poljšak, koji su u travnju<br />
ove godine (9.-11.) posjetili Zagreb i Poreč na poziv Hrvatskog fair play<br />
odbora i Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO).<br />
Vodstvo EFPM-a koje se je sastalo s dopredsjednicom HOO-a i članicom<br />
HFPO-a Nadom Senčar, glavnim tajnikom HOO-a Josipom Čopom,<br />
članicom Vijeća HOO-a i HFPO-a Moranom Paliković Gruden, članicom<br />
i koordinatoricom HFPO-a Biserkom Vrbek te članom Jurom Ozmecom,<br />
uvjereni su da će skupovi Europskog fair play pokreta u Poreču, gradu<br />
športa i partneru HOO-a, biti izvanredna prilika potvrde promocije u<br />
zaštiti i unapređenju vrijednosti športa i olimpizma. Tema koju <strong>Hrvatski</strong><br />
fair play odbor predlaže IO EFPM je - "Fair play kao dio športske kulture“.<br />
Čelnike ovih institucija srdačno su ugostili i dogradonačelnica Poreča<br />
Nadia Štifanić-Dobrilović, te predsjednik športske zajednice Poreča<br />
Milan Markežić sa suradnicima.<br />
HOO i HL: Uručeni čekovi za športske<br />
škole<br />
Nogometni klub „Rovišće“<br />
iz Rovišća pokraj Bjelovara<br />
i Nogometna škola<br />
„Astarea“ iz mjesta Mlini<br />
u općini Župa Dubrovačka<br />
- dva su od ukupno devet<br />
korisnika sredstva instant<br />
lutrije „Jurilica“ iz zajedničkog<br />
projekta „HOO I HL za<br />
Ček za nogometnu školu "Astarea"<br />
športske škole“ potpisan u rujnu 2009. godine u ukupnoj vrijednosti<br />
360 tisuća kuna.<br />
Ček u Rovišću uručili su 17. svibnja pomoćnik predsjednice Uprave<br />
HL-a Tomislav Svetina i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, nogometašici<br />
Josipi Prskalo, jedinoj djevojčici među dječacima u klubu, a u Srebrnom<br />
2. lipnja ček je za NK Astarea primio mladi nogometaš Bruno Lonza od<br />
direktorice Ureda za podršku HL-a Arete Čuturaš i pomoćnice glavnog<br />
tajnika HOO-a za programe lokalnog sporta Alme Papić.<br />
Sorrow over the Polish friend<br />
“We were deeply shaken by the tragic death of<br />
the President of the Polish Olympic Committee<br />
and a true friend of Croatian sports, Piotr<br />
Nurowski, who was killed on April 10 in<br />
the plane crash that also killed many major<br />
Polish political figures near the Russian city of<br />
Smolensk.<br />
His death is a great loss not only to Polish<br />
athletes but also to the international Olympic movement. Piotr<br />
Nurowski was also a true friend of the COC. As a member of the<br />
Executive Board of the European Olympic Committees, he was a<br />
persistent supporter of the idea for the European Sports Games.<br />
We mourn together with the Polish sports public and the Polish<br />
Olympic Committee, to whom we express our deepest condolences.”<br />
This was the message that was delivered to the Polish public by<br />
Zlatko Mateša and Josip Čop of the Croatian Olympic Committee.<br />
COC signs agreements with 154 athletes<br />
On April 20, the Croatian Olympic Committee (COC) organized<br />
an event at the Sheraton Four Points Hotel in Zagreb, where<br />
agreements for the allocation of COC funds in 2010 were signed<br />
with 154 young athletes (out of a total 319). They will use funds<br />
from four development programmes in 36 sports. The event was<br />
held in the presence of many distinguished people from Croatian<br />
sports and media representatives.<br />
“By providing this assistance, the COC is aiming to ensure<br />
systematic support of athletes that will allow them to perform<br />
at major sporting competitions, and, the ultimate goal, at the<br />
Olympic Games.<br />
Our intention is to actively participate in their development into<br />
top athletes and to prevent a phenomenon when great junior<br />
athletes must leave their activities for variety of reasons even<br />
before they have entered senior competitions,” said Josip Čop, the<br />
Secretary General of COC, who explained the rules of the COC’s<br />
development programs to both the athletes and their professional<br />
teams. These programs include full professional, technical, health<br />
and material support to individual athletes.<br />
COC supports Rijeka’s bid to host the<br />
2017 Mediterranean Games<br />
At its meeting on May 6, the Assembly<br />
of the Croatian Olympic Committee<br />
unanimously supported Rijeka’s bid<br />
to host XVIII Mediterranean Games<br />
in 2017. This is a prerequisite for<br />
final approval by the Government of<br />
Croatia to be sent to the International<br />
Committee for the Mediterranean<br />
Games (ICMG).<br />
The council of COC earlier stated its support to Rijeka at its<br />
regular meeting on March 25, <strong>2010.</strong><br />
Rijeka is bidding to host the 2017 Mediterranean Games. It is<br />
fully prepared for this major regional athletic event, both in terms<br />
of organization and sports. Rijeka has applied to host this event<br />
four times previously.<br />
The first time it was in 1994 for the 2001 Mediterranean Games,<br />
which were hosted by Tunis; the second time was in 1998 for the<br />
2005 event, which was won by the Spanish city of Almeria. The<br />
third attempt was made in July 2002 (for the 2009 Mediterranean<br />
Games, hosted by the Italian city of Pescara); and finally, in 2006<br />
for the 2013 Mediterranean Games, which will take place in<br />
Greek city of Volos.<br />
65 Olimp
Change language