OLIMP 35 - lipanj 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor

More documents

Recommendations

Info

Nastanak modernog športa Povijest streličarstva seže još u mlađe kameno doba. Gotovo sve civilizacije u svim dijelovima svijeta upotrebljavale su luk i strijelu, a značaj te vještine ogleda se i u brojnim mitovima, legendama i narodnim predajama - počevši od egipatske i grčke mitologije, pa sve do srednjovjekovnog junaka Robina Hooda. Budući da je bila najuže povezana s ratovanjem, vještina streličarstva bila je kroz jedno dugo vremensko razdoblje najvažnija srednjovjekovna tjelesna aktivnost, posebice među Englezima kojima su luk i strijela donijeli ključne pobjede u Stogodišnjem ratu u bitkama kod Crecya 1346., Poitiersa 1<strong>35</strong>6. i Agincourta 1415. godine. Počevši od vremena vladavine Edvarda I. (1239.-1307.), luk i strijela smatrani su temeljnim engleskim oružjem, i svako malo donosile su se brojne odredbe i zakoni koji bi nalagali upotrebu i usavršavanje u toj primarno vojnoj vještini. Winchesterski statut iz 1285. godine navodi da svaki čovjek čiji prihod od zemlje iznosi manje od stotinu penija mora posjedovati luk i strelice. Jednako tako slična odredba iz 1466. nalaže da svaki Englez, uz iznimku sudaca i svećenika, mora posjedovati drveni dugi luk, longbow, u vlastitoj visini, i da svako gradsko područje mora podići metu koju će stanovnici gađati nedjeljama i praznicima. Neispunjavanje ove odredbe kažnjavalo se novčanom kaznom od pola penija. Osim toga, zakoni su obvezivali podanike da uče svoju djecu i sluge gađati lukom i strijelom. Kada je 1314. godine Edvard II. donio prvu zabranu igranja loptom (koju su kasniji vladari produljivali sve do 18. stoljeća), učinio je to upravo zato što je igranje srednjovjekovnog nogometa (koji je, čini se oduvjek magnetično privlačio ljude) odvlačilo Engleze od - vježbanja streličarstva. U srednjem vijeku, lukovi su izrađivani od drveta tise, javora, brijesta, Duga povijest luka i strijele
eze, gloga ili lijeske i često su bili ukrašeni oblogom na rukohvatu. Tisa je smatrana najkvalitetnijim drvetom za izradu dugog luka, ali ne engleska tisa već ona iz kontinentalne Europe. Postoje brojni dokumenti koji ilustriraju uvoz tise u Veliku Britaniju, odredbe o sječi, povećanju cijene kvalitetnog drveta i slično. Westminsterski statut iz 1472. nalaže da svaki brod koji uplovljava u bilo koju englesku luku mora dopremiti određenu količinu drveta za lukove na određenu količinu tereta koji prenosi. Poznate su i prepiske iz 16. stoljeća u kojima prvo car Svetog Rimskog Carstva moli bavarskog vojvodu da zaustavi sječu tise, što međutim nije učinjeno budući da je trgovina cvjetala. Samo 60 godina kasnije situacija je obratna, pa bavarska vlada šalje dugačku molbu u kojoj ovaj put Bavarci mole cara da on zaustavi sječu tise, naglašavajući štetu koja je počinjena šumama zbog selektivnog rušenja drveta... Osim drveta, za proizvodnju lukova i strijela korišteni su i drugi materijali. Tetive su rađene od kože, biljnih vlakana, konjske dlake i svile, a budući da su bile vrlo osjetljive na vlagu, uglavnom se nosila i pričuvna tetiva. Streličari su nosili štitnik od kože na lijevoj ruci i rukavicu na desnoj šaci kao zaštitu kod odapinjanja strelica. Strijele su varirale u težini ovisno o stilu pucanja, i obično su bile izrađene od duba, graba ili breze, s perima najčešće od sive guske, a legendarni junak Robin Hood je, prema predaji, u skladu sa svojom reputacijom koristio paunovo perje. Ovisno o meti, postojalo je šest načina pucanja. Prvi i najstariji način, roving, svodi se na šetnju, odnosno neobavezno lutanje kroz prirodu gdje se odabiru različite neobilježene mete za pucanje. Drugi način, hoyle - gađanje je malih brežuljaka u prirodi. Flight je gađanje bez mete, odnosno cilj je pogoditi što dalje. Butt je umjetno napravljen brežuljak od zemlje ili slame u obliku kocke ili klina visine oko 2 metra, kakvi su prema zakonu morali postojati u svakoj župi za vježbu. Nadalje postojale su prick mete - manji komadi drveta na sredini označeni bijelim krugom i drvenim čepom u sredini, i konačno clout mete napravljene od bijele tkanine u obliku četverokuta. Clout gađanje spominje i Shakespeare u svojem djelu Henrik IV. Učinkovitost engleskog dugog luka bila je izvanredna. Prema predaji, vitez William de Braose bio je za vrijeme jedne bitke pogođen strijelom koja probila njegov žičani oklop, hlače, bedro, zatim kožni i drveni sloj sedla i na kraju ranila njegovog konja. Sigurno je da je domet strelica iznosio u prosjeku između 165 i 228 metara, s time da su streličari u 14. stoljeću savladavali i preko <strong>35</strong>0 metara. Poznata je odredba Henrika VIII. prema kojoj udaljenost za vježbanje ne smije iznositi manje od 200 metara. Pomoću dugog luka bilo je moguće savladati veliku udaljenost i biti izvanredno Tekst: ANA POPOVČIĆ Gotovo sve civilizacije u svim dijelovima svijeta upotrebljavale su luk i strijelu, a značaj te vještine ogleda se i u brojnim mitovima, legendama i narodnim predajama - počevši od egipatske i grčke mitologije, pa sve do srednjovjekovnog junaka Robina Hooda. precizan, iako ne i jedno i drugo u isto vrijeme. Domet je uglavnom bio važniji od preciznosti, pa bi uglavnom za vrijeme bitke vojska streličara ciljala neko područje i odapela kišu strelica koja bi neselektivno pogodila svakoga tko se tamo našao. To je bio izrazito neviteški, ali vrlo učinkovit način ratovanja. Još jedno ne-plemenito oružje srodno luku i strijeli je samostrel, koji je u prošlosti dugo bio omraženo oružje. Njemački vitezovi smatrali su ga „podmuklim i neviteškim“ a strijelce samostrelom izjednačavali su s „razbojnicima i koljačima“. Tom se mišljenju pridružila i Crkva i na Drugom lateranskom saboru 1139. godine samostrel je bio izopćen, odnosno smio se upotrebljavati samo protiv nevjernika - nekršćana. Ipak, iznimne sposobnosti tog oružja učinile su ga popularnim kod građana, pa se unatoč crkvenim zabranama, konstantno dalje razvijalo i usavršavalo. Kao i druge vrste oružja ratnika, tako se i samostrel upotrebljavao od kasnog srednjeg vijeka i u lovu. Iako nije bio smatran dovoljno plemenitim 43 Olimp
Page 1: Broj 35 / lipanj 2010. ISSN 1331-95
Page 5 and 6: Poštovani čitatelju, 54 58 60 62
Page 8 and 9: Intervju: Antun Vrdoljak terizam je
Page 10 and 11: Intervju: Antun Vrdoljak naprave ne
Page 12 and 13: Športske legende
Page 14: Športske legende Dočekao je i nas
Page 17 and 18: sačkoj dvorani u Cerskoj 3, na Sta
Page 20 and 21: MOO - danas i sutra Počast ponosno
Page 22 and 23: Znanost i šport Svi naši kriterij
Page 24: Znanost i šport koje utvrđuje vis
Page 27: vještina, predanost, usredotočeno
Page 30 and 31: PRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ S
Page 32 and 33: PRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ P
Page 34 and 35: SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREB
Page 36 and 37: SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREB
Page 38 and 39: POČETAK MODERNOG MAČEVANJA Djelov
Page 40: IN MEMORIAM MIHOVIL RAĐA (Split, 3
Page 46 and 47: Djeca i šport Šport je poput “p
Page 48: Djeca i šport Danas smo svjedoci l
Page 51 and 52: je već omogućavao značajniju int
Page 54 and 55: Športska terminologija Konj je bio
Page 56: Športska terminologija mjenično i
Page 59 and 60: Nevenka Šimenc u skoku. Smeč je b
Page 61 and 62: Summary Tekst: MARIJANA MIKAŠINOV
Page 63 and 64: Tekst: RADICA JURKIN HOO-a, a kao
Page 65: Sljedeće Igre otoka održat će se

OLIMP 35 - lipanj 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?