OLIMP 44 - rujan 2012. - Hrvatski Olimpijski Odbor
OLIMP 44 - rujan 2012. - Hrvatski Olimpijski Odbor
OLIMP 44 - rujan 2012. - Hrvatski Olimpijski Odbor
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Broj <strong>44</strong> / <strong>rujan</strong> <strong>2012.</strong><br />
ISSN 1331-9523<br />
LONDONSKI DNEVNIK:<br />
Dosad najuspješnije hrvatske Igre<br />
NASTANAK MODERNOG ŠPORTA:<br />
Polo - igra kraljeva<br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE LEGENDE:<br />
Ivan Cipci<br />
LONDON <strong>2012.</strong><br />
A sad u Rio po sedam medalja!
LONDONSKI DNEVNIK:<br />
Dosad najuspješnije hrvatske Igre<br />
Broj <strong>44</strong> / <strong>rujan</strong> <strong>2012.</strong><br />
ISSN 1331-9523<br />
NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: <strong>OLIMP</strong>IJSKE LEGENDE:<br />
Polo - igra kraljeva!<br />
Ivan Cipci<br />
Sadržaj<br />
8 42<br />
London <strong>2012.</strong><br />
A sad u Rio po sedam medalja!<br />
18 46<br />
Olimpijske legende<br />
Ivica Cipci<br />
22 48<br />
26<br />
29<br />
Nastanak modernog športa<br />
Polo<br />
Žene i šport<br />
Badmintonska afera<br />
Prilog<br />
Povijest hrvatskog športa<br />
52<br />
Znanost i šport<br />
Druga strana realnosti<br />
Darovitost i šport<br />
Slon na bocama<br />
Športska terminologija<br />
Polo<br />
Šport i međunarodne integracije<br />
EU Programi za financiranje športa<br />
Za nakladnika:<br />
Josip Čop<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor<br />
Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb<br />
Glavni urednik:<br />
Ante Drpić<br />
Uredništvo:<br />
Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša<br />
Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro<br />
Produkcija:<br />
M 14 d.o.o (Jet-set magazin)<br />
Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb<br />
LONDON <strong>2012.</strong><br />
A sad u Rio po sedam medalja!<br />
Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:<br />
Ana Popovčić<br />
Oblikovanje i prijelom:<br />
Marin Stojić<br />
Olimp 4
54<br />
58<br />
60<br />
62<br />
Prijevod:<br />
N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13,<br />
10 000 Zagreb<br />
Tisak:<br />
Tehničar Copyservis<br />
Kranjčevićeva 25a<br />
10 000 Zagreb<br />
Naklada:<br />
Šport i edukacija<br />
Pismo omiljenom športašu<br />
Društvo i šport<br />
Treba li nam Zakon<br />
o sportskoj inspekciji<br />
Internet<br />
Badminton<br />
Od Olimpa do Olimpa<br />
Nagrada Dražen Petrović<br />
za <strong>2012.</strong><br />
Olimp je časopis<br />
Hrvatskog<br />
olimpijskog<br />
odbora.<br />
www.hoo.hr<br />
hoo@hoo.hr<br />
Poštovani čitatelju,<br />
zastor je spušten: najveći športski događaj na planetu završio je. Sliježu se dojmovi, analiziraju<br />
nastupi i zbrajaju rezultati.<br />
Jedinstvena, unisona ocjena cijele Hrvatske je da su ovo za nas bile najuspješnije Igre dosad – i<br />
po broju naših športaša na OI i po broju osvojenih medalja.<br />
Podsjetimo se samo naše bilance: tri zlata, srebro i dvije bronce.<br />
Deseta zemlja po uspješnosti u Europi, sedma na svijetu po<br />
broju osvojenih medalja u odnosu na broj stanovnika. Fascinantno!<br />
Ako se osvrnete na prethodni broj Olimpa i moje osobne prognoze<br />
napisao sam ovako: osvojimo li pet medalja - fantastično,<br />
šest - više od fantastičnog, a sedam bi bio san, “dotaknuli bismo<br />
svemir”. Ispričavam se svim čitateljima ako su u ovom tekstu<br />
naslutili euforiju, budući da rijetko izražavam svoje unutarnje<br />
osjećaje, ali eto, u Londonu je ispalo „više od fantastičnog“.<br />
Dopustite mi da svim hrvatskim športašima, a pogotovo osvajačima<br />
medalja na OI u Londonu, njihovim trenerima i svim<br />
osobama u stručnim timovima, kao i svim predstavnicima<br />
Glavni tajnik Hrvatskog<br />
nacionalnih saveza, još jednom čestitam na iznimnom uspjehu.<br />
olimpijskog odbora<br />
Naravno, ne treba izostaviti, niti zaboraviti, zahvaliti se Vladi<br />
RH i Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa koji su dali Secretary General of the<br />
značajnu financijsku podršku normalnom radu i djelovanju Croatian Olympic Committee<br />
HOO-a, te na taj način pridonijeli ovom značajnom športskom<br />
uspjehu.<br />
Josip Čop, dipl. oec.<br />
A sada vraćanje u realnost, na poslove i zadaće koji nas očekuju.<br />
U prvom redu, to je izrada dva Projekta: Mediteranske igre<br />
u Mersinu 2013. godine i Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016.<br />
Projekti se usvajaju zajedno s Proračunom HOO-a za 2013., na Veliki dan Hrvatskog olimpijskog<br />
odbora, 27. prosinca <strong>2012.</strong>, kada će se održati i Skupština HOO-a. U međuvremenu (22.<br />
listopada) održat će se i redovni izbori za predsjednika HOO-a.<br />
Nadam se da će HOO i u budućnosti postizati ovako dobre sportske rezultate, da će ova naša,<br />
vodeća, športska institucija, i nadalje ostati perjanica hrvatskog športa.<br />
Dear Reader,<br />
The curtain is down: the biggest sports event on the planet is over. The impressions are settling<br />
down, the performances are being analyzed and the results summed up.<br />
The unique, unison opinion of the whole Croatia is that for Croatia these Olympics were the<br />
most successful ever – both concerning the number of our athletes performing at the Olympics<br />
and the number of medals won.<br />
Let's just remember our awards: three gold, one silver and two bronze medals. Tenth in Europe<br />
by success, seventh in the world by the number of medals won in relation to the size of the<br />
population. Fascinating!<br />
If you look in the previous number of Olimp and my personal forecasts, I wrote this: if we win<br />
five medals - fantastic, six - more than fantastic and seven would be a dream come true, "we<br />
would touch the universe”. I apologize to all readers if they sensed euphoria in this text, since I<br />
express my inner feelings very rarely, but in London the things were “more than fantastic”.<br />
Please allow me to congratulate once again all the Croatian athletes, especially the medal<br />
winners at the Olympic Games in London, their coaches and all the persons in professional<br />
teams as well as all the representatives of national federations on outstanding performance.<br />
Of course, we should not omit or forget to thank the Government of Republic of Croatia<br />
and the Ministry of Science, Education and Sports for significant financial support to the<br />
normal operation and activities of the COC, as their contribution to this remarkable athletic<br />
achievement.<br />
And now back to reality, to activities and tasks that await us. In the first place, it is drafting of<br />
two projects: the Mediterranean Games in Mersin in 2013 and the Olympics in Rio de Janeiro<br />
in 2017. The Projects will be adopted along with the COC budget for 2013 on the Big day of<br />
the Croatian Olympic Committee, December 27th, when the COC assembly will be held. In the<br />
meantime (on October 22nd), the regular elections for the President of the COC will be held.<br />
I hope that COC will continue achieving great sports results in the future as well, and that this,<br />
leading sports institution of ours will remain the flagship of Croatian sports.<br />
Olimp 5
Londonski dnevnik<br />
ZLATNI VATERPOLISTI: Josip Pavić, Damir Burić, Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Ivan Buljubašić, Petar Muslim, Andro Bušlje,<br />
Sandro Sukno, Samir Barač, Igor Hinić, Paulo Obradović i Frano Vićan.<br />
A sada u Rio po<br />
Olimp 8<br />
SREBRNI VESLAČI: David Šain, Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković
Nakon dočeka hrvatskih olimpijaca na Trgu bana Jelačića u<br />
Zagrebu jedan je oduševljeni navijač rekao: „Uspjeh je tako<br />
velik da će ga biti teško ponoviti!“. Da, teško; hoće li uopće<br />
netko imati hrabrosti najaviti - U Rio idemo po sedam medalja!<br />
ZLATNI: Giovanni Cernogoraz<br />
ZLATNA: Sandra Perković<br />
Tekst: MARIN ŠareC<br />
Fotografije: HINA<br />
sedam medalja!<br />
BRONČANI: Igor Vori, Mirko Alilović, Ivano Balić, Damir Bićanić, Jakov Gojun,<br />
Ivan Ninčević i Manuel Štrlek.<br />
9 Olimp<br />
BRONČANA: Lucija Zaninović
Londonski dnevnik<br />
Nastup na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama u Londonu započeli<br />
smo, zapravo, “hendikepom”:<br />
Blanka Vlašić,<br />
koja je bila naša<br />
glavna uzdanica za<br />
(zlatno) olimpijsko odličje, nije zbog<br />
ozljede ni došla u London, a Snježana<br />
Pejčić i Filip Ude nisu obranili svoja<br />
sen<br />
zacionalna odličja iz Pekinga. Tako je<br />
hrvatska olimpijska delegacija već nakon<br />
prvog dana natjecanja na Igrama<br />
XXX. olimpijade bila na - “minus tri”.<br />
No, usprkos opisanoj uvertiri,<br />
Hrvatska je u Londonu osvojila rekordnih<br />
šest odličja, uz čak tri zlata.<br />
Dokaz je to da su špekulacije o nikad<br />
jačem hrvatskom olimpijskom izaslanstvu<br />
bile realne i utemeljene.<br />
Kao i očekivanja da će sigurno opet<br />
iznenaditi i netko na koga se uopće ne<br />
računa.<br />
Taj netko je u Londonu bio novigradski<br />
strijelac Giovanni Cernogoraz. U<br />
Pekingu smo zahvaljujući Josipu Glasnoviću<br />
(peti u finalu) saznali da “gađanje<br />
glinenih golubova” nije lovačka<br />
zabava, već vrlo uzbudljiva olimpijska<br />
disciplina. U Londonu smo prvo shvatili<br />
da Hrvatska u tom športu može i<br />
do olimpijskog odličja (dva strijelca u<br />
finalu!), da bi na kraju Cernogoraz uzeo<br />
upravo ono najsjajnije, zlatno!<br />
„Daj da konačno razjasnimo kako se<br />
on, zapravo, preziva. Jedni kažu Cernogorac,<br />
drugi Černogorac, a treći Crnogorac“,<br />
raspitivalo se nekoliko kolega<br />
uoči konferencije za novinare sa senzacionalnim<br />
olimpijskim pobjednikom u<br />
Hrvatskoj kući. Saznali smo toga dana<br />
i to (Černogorac), ali i još puno toga o<br />
našem zlatnom trapašu, kako se nazivaju<br />
strijelci letećih meta. Primjerice<br />
to da bi volio dobiti posao u vojsci ili<br />
policiji kako bi lakše osigurao uvjete za<br />
trening u ovom skupom sportu (puška<br />
kojom je pucao u Londonu košta 8000<br />
eura!). Istina, za razgovore nije bilo<br />
baš previše vremena jer Giovanni se<br />
već sljedećeg jutra vraćao u Novigrad.<br />
Turistička sezona bila je na vrhuncu,<br />
Hrvatska je u Londonu<br />
osvojila rekordnih<br />
šest odličja, uz čak tri<br />
zlata. Dokaz je to da su<br />
špekulacije o nikad jačem<br />
hrvatskom olimpijskom<br />
izaslanstvu bile realne<br />
i utemeljene. Kao i<br />
očekivanja da će sigurno<br />
opet iznenaditi i netko na<br />
koga se uopće ne računa<br />
pa je morao pomoći svojoj obitelji u<br />
restoranu „Giovanni“.<br />
- E, sad stvarno moram ići, hvala<br />
vam na svemu - rekao je odlazeći oko<br />
1.30 sa svečanosti upriličene njemu<br />
u čast. Jest, dobili smo uistinu nesvakidašnjeg<br />
olimpijskog prvaka. Zlato je<br />
zlato, ali zašto bi zbog toga mijenjao<br />
išta u svojem životu<br />
“Kad si zadnji put vidio da je neki<br />
hrvatski atletičar ili atletičarka srušio<br />
hrvatski rekord na nekom velikom natjecanju“,<br />
pitao je kolega iz Jutarnjeg<br />
lista nakon što je Sandra Perković u<br />
trećoj seriji olimpijskog finala bacila<br />
disk 69.11 metara.<br />
Pitanje je, dakako, bilo retoričko<br />
jer teško se sjetiti kada je netko prije<br />
Sandre svoj i nacionalni najbolji rezultat<br />
ostvario baš onda kada je bilo<br />
najvažnije. Valjda je i zato Sandra Perković<br />
u Londonu osvojila prvo atletsko<br />
olimpijsko zlato za Hrvatsku. Već je<br />
prvim hicem (64.58) osigurala ulazak<br />
među osam najboljih, drugim (68.11)<br />
je “zakaparila” medalju, dok je rekordni<br />
treći (69.11) bio sasvim nedostižan za<br />
sve njezine suparnice u olimpijskom<br />
finalu.<br />
Pravo je, međutim, pitanje koliko<br />
dugo će to naše prvo atletsko zlato<br />
ostati i jedino Blanka Vlašić kaže da<br />
namjerava nastupiti na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama u Rio de Janeiru 2016. godine,<br />
ali i onima 2020. Svjetski juniorski<br />
POBJEDNIČKO POSTOLJE U BACANJU DISKA: srebrna Darja Piščalnikova, zlatna Sandra Perković i brončana Yanfeng Li
Josip Pavić<br />
SLAVLJE NA TRGU BANA JELAČIĆA: Miho Bošković, Paulo Obradović, Sandra Perković, Lucija i Ana Zaninović, Igor Hinić, 11 Olimp<br />
Pero Kuterovac, Petar Muslim, Nikša Dobud i Ivan Buljubašić.
Londonski dnevnik<br />
Andro Bušlje i Ratko Rudić<br />
Pobjedom 8:6 protiv<br />
Italije u finalu olimpijskog<br />
turnira, Rudić je stavio<br />
“točku na i” neponovljive<br />
izborničke karijere, a<br />
kolekcionari neobičnih<br />
rekorda dobili su još jedan<br />
doseg koji će biti teško<br />
nadmašiti<br />
doprvak u skoku s motkom Ivan Horvat<br />
u London je, prema vlastitoj izjavi, došao<br />
„skupljati autograme“, u Rio će po<br />
finale, a 2020. želi medalju. Dakako, i<br />
Sandra Perković je tek počela, 22 su<br />
joj godine. Čini se da će niz atletskih<br />
odličja koje je Blanka Vlašić započela<br />
srebrom u Pekingu, a Sandra Perković<br />
nastavila zlatom u Londonu potrajati<br />
malo dulje...<br />
Ljubitelji rekordnih dosega<br />
i nesvakidašnjih pobjedničkih nizova<br />
zasigurno bi bili razočarani da<br />
hrvatski vaterpolisti u Londonu nisu<br />
osvojili zlato. Razlog se, dakako, zove<br />
Ratko Rudić. Najtrofejniji vaterpolski<br />
izbornik u povijesti toga športa<br />
dosad je svjetsko i olimpijsko zlato<br />
osvojio i s Jugoslavijom i s Italijom.<br />
Svjetsko zlato je s Hrvatskom osvojio<br />
2007. u Melbourneu i bilo je sasvim<br />
jasno da mu nedostaje još samo<br />
jedno - olimpijsko zlato s hrvatskim<br />
vaterpolistima.<br />
Pobjedom 8:6 protiv Italije u finalu<br />
olimpijskog turnira, Rudić je stavio<br />
“točku na i” neponovljive izborničke<br />
karijere, a kolekcionari neobičnih rekorda<br />
dobili su još jedan doseg koji će<br />
biti teško nadmašiti. Često pobjeđujući<br />
čovjek se nauči nositi s pobjedama.<br />
Primajući čestitke za vrlo uvjerljivu<br />
pobjedu u finalu (konačni rezultat nije<br />
realan!) Rudić je, međutim, želio naglasiti<br />
dominaciju Hrvatske na cijelom<br />
turniru.<br />
- Iznenađujuće lagana i uvjerljiva<br />
finalna pobjeda Zašto samo finalna<br />
Pa, Hrvatska je uvjerljivo pobijedila na<br />
svim utakmicama u Londonu! - ponavljao<br />
je Rudić odgovarajući do dugo u<br />
noć na brojna novinarska pitanja. A u<br />
zapisniku olimpijskog turnira u Londonu<br />
ostat će zapisanih osam pobjeda u<br />
osam nastupa još jedne velike Rudićeve<br />
momčadi...<br />
Može li se biti nezadovoljan<br />
srebrnom olimpijskom medaljom Može<br />
ako ste Valent i Martin Sinković,<br />
David Šain i Damir Martin i veslate u<br />
hrvatskom četvercu na pariće.<br />
- Je, bili smo u prvi tren nezadovoljni<br />
jer smo ovdje očekivali zlato. Ali<br />
bilo je to samo u tim prvim trenucima<br />
nakon utrke. Kasnije smo shvatili što<br />
smo zapravo napravili - pričao nam je<br />
Olimp 12
Slavlje na riječkom Korzu: Damir Burić, Samir Barač, Zdravko Ćiro<br />
Kovačić, Petar Muslim i Igor Hinić<br />
Valent Sinković na ramenima brata Martina<br />
Giovanni Cernogoraz<br />
Olimp 13<br />
Ivano Balić pozdravlja navijače na Trgu bana Jelačića
Press centar kao oči i uši Hrvatske<br />
Press centar Hrvatske kuće u South Kensingtonu bitno je Igre u Londonu<br />
približio hrvatskoj javnosti. Za akreditirane i neakreditirane medije<br />
upriličeno je 20 konferencija za novinare s hrvatskim olimpijcima, a<br />
svim novinarima je osim toga omogućeno i druženje s olimpijskom pobjednicom<br />
Sandrom Perković u P&G Houseu te s hrvatskim vaterpolistima<br />
i rukometašima u Hrvatskoj kući 2 u Stratfordu.<br />
Slika iz Hrvatske kuće emitirana je na Sportskoj televiziji, Novoj TV,<br />
RTL Televiziji i HTV-u, a tonski zapisi su svakodnevno slani na više od<br />
300 e-mail adresa u Hrvatskoj.<br />
Hrvatsku kuću je prvog dana Igara otvorio Predsjednik RH Ivo Josipović,<br />
a uoči vaterpolskog finala posjetio ju je i predsjednik Vlade Zoran Milanović.<br />
David Šain čekajući da se u Hrvatskoj<br />
kući pojavi ostatak srebrne posade,<br />
“zalutao” negdje na putu od jezera<br />
Dorney do South Kensingtona.<br />
Naravno da ni jednom vrhunskom<br />
športašu nije drago jedinu utrku u sezoni<br />
izgubiti baš u finalu <strong>Olimpijski</strong>h<br />
igara. No, upravo su zato Olimpijske<br />
igre to što jesu. Jednom u četiri godine<br />
svi najbolji se nađu na istom mjestu,<br />
a onda odlučuju nijanse. Športskim<br />
kibicima malo će značiti priča o<br />
vjetru i pogrešno namještenim veslima.<br />
Možda bi onda zaostatak za<br />
pobjedničkim njemačkim čamcem bio<br />
manji, možda bi naš četverac došao i<br />
do zlata… Trener Nikola Bralić tvrdi da<br />
to uopće ne bi došlo u pitanje da on<br />
nije pogrešno procijenio kako će se<br />
razvijati situacija s vjetrom na veslačkom<br />
centru Eaton Dorney.<br />
Oko vrata Sinkovićima, Šainu i Martinu<br />
visi, međutim, londonsko srebro i<br />
to je naravno - veliki uspjeh! Rezultat<br />
za pamćenje posade 24-godišnjaka<br />
koja još puno toga ima reći na najvećim<br />
svjetskim regatama. I na OI u Rio<br />
de Janeiru 2016…<br />
Teško je, dakako, očekivati da će do<br />
olimpijskog odličja doći baš svi koji za<br />
to imaju izgleda. Još je teže očekivati<br />
da će do odličja u istom športu na<br />
istim Igrama doći obje sestre blizanke<br />
koje na njima nastupaju. Čak ni onda<br />
kada je jedna europska, a druga svjetska<br />
prvakinja.<br />
Ana Zaninović je svjetska prvakinja<br />
i službeno najbolja tekvondoašica<br />
sa Svjetskog prvenstva u Gyeongjuu<br />
2011. I takve, međutim, na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama mogu natjecanje okončati<br />
već u prvom krugu kvalifikacija. Upravo<br />
to se Ani dogodilo u kategoriji do<br />
57 kilograma u Londonu. Nije osvojila<br />
olimpijsko odličje, ali jest simpatije<br />
športske javnosti svojim stavom nakon<br />
iznenađujuće i nesumnjivo problematične<br />
pobjede svoje suparnice:<br />
- Nisam bila dovoljno dobra i to je<br />
jedini razlog mojeg poraza!<br />
Sestra Lucija osvojila je brončanu<br />
medalju u kategoriji do 49 kg i nastavila<br />
tekvondoaški niz iz Pekinga. Tri<br />
medalje s dvije OI - tekvondo se prometnuo<br />
u jedan od naših najuspješnijih<br />
športova na Igrama.<br />
I hrvatski rukometaši došli su<br />
do trećeg odličja na <strong>Olimpijski</strong>m Igrama.<br />
Zlatu iz Atlante i Atene, u Londonu<br />
su pridodali broncu. Očekivali su i<br />
najavljivali sjajnije odličje, a sve utakmice<br />
osim polufinalne protiv Francuske<br />
bile su na tragu zlata. Takva<br />
dominacija na rukometnim parketima<br />
još nije viđena. No, na kraju, hrvatski<br />
rukometaši nisu dobili prigodu igrati<br />
za to zlato.<br />
Slavku Goluži i njegovim rukometašima<br />
to je bilo vrlo teško prihvatiti,<br />
dok su svi ostali njihovu medalju<br />
slavili onako kako olimpijska odličja i<br />
treba slaviti. Osim toga, bez te rukometne<br />
bronce ne bi bilo ni rekordnih<br />
šest hrvatskih odličja u Londonu.<br />
Može se na to i tako gledati…<br />
Nakon dočeka hrvatskih olimpijaca<br />
na Trgu bana Jelačića u Zagrebu jedan<br />
je oduševljeni navijač rekao: „Uspjeh<br />
je tako velik da će ga biti teško ponoviti!“<br />
Da, teško. Hoće li uopće netko imati<br />
hrabrosti najaviti: „U Rio idemo po sedam<br />
medalja!“ •<br />
→ Summary ←<br />
In London Croatia ended the Olympics<br />
with record six medals, of which even<br />
three golds. This proves that the rumors<br />
about never stronger Croatian Olympic<br />
team were absolutely realistic and<br />
founded.<br />
In Beijing, thanks to Josip Glasnovic<br />
(who came in fifth in the finals), we<br />
learned that “clay pigeon shooting” is<br />
not a hunting party, but a very exciting<br />
Olympic discipline. In London first<br />
we realized that Croatia can win the<br />
Olympic medal (two shooters in the<br />
finals!) in this sports, but afterwards<br />
Cernogoraz won exactly the brightest<br />
one, gold!<br />
Sandra Perkovic won in London the<br />
first-ever Olympic athletics gold for<br />
Croatia. And since she is only 22, her<br />
discus will surely fly far at the next<br />
couple of Olympics as well.<br />
The most successful coach in water polo<br />
history won the World and Olympic gold<br />
with both Yugoslavia and Italy. He won<br />
the World gold with Croatia in 2007 in<br />
Melbourne and it was quite clear that he<br />
was missing just one thing - the Olympic<br />
gold with Croatian water polo team.<br />
With a dominant 8-6 victory against<br />
Italy in the Olympics finals, Rudic<br />
rounded the unique coaching career, and<br />
the collectors of unusual records have yet<br />
another accomplishment which will be<br />
hard to beat....<br />
Can you be unhappy with a silver<br />
Olympic medal Yes, if you are Valent<br />
and Martin Sinkovic, David Sain and<br />
Damir Martin and if you are in men’s<br />
quadruple sculls team. Of course, no<br />
top athlete is happy to lose the only race<br />
in the season exactly in finals of the<br />
Olympic Games. Therefore, they are<br />
already eagerly waiting the Olympics<br />
2016 in Rio and race for the gold that<br />
slipped them away in London...<br />
Lucija Zaninovic won the bronze<br />
medal in the category up to 49 kg and<br />
continued thus the taekwondo series<br />
from Beijing. Three medals from two<br />
Olympics – the taekwondo turned into<br />
one of the most successful Croatian<br />
sports at the Olympics.<br />
The Croatian handball team also came<br />
up with a third medal at the Olympic<br />
Games, adding the bronze from London<br />
to their cabinet with gold from Atlanta<br />
and Athens. They were expecting and<br />
announcing the brightest medal, and all<br />
the matches except the semi-final one<br />
against France were on the trail of gold.<br />
Such domination on the handball floor<br />
has not been seen so far. But, at the end,<br />
one bad day took away the finals...<br />
15 Olimp
Olimpijske legende<br />
Legenda<br />
sa Zvončaca<br />
Tekst: DAVOR BURAZIN<br />
Ivica Johan Cipci, nekada najbolji svjetski vaterpolski bek, i danas se s ljutnjom sjeća<br />
finala s Mađarima na <strong>Olimpijski</strong>m igrama u Melbourneu 1956. kada je nepravično<br />
ostao bez zlatnog odličja. Nije ga nimalo utješilo što je na tim OI bio najbolji<br />
strijelac...<br />
Marjan Žuželj, Ivo Cipci i Hrvoje Kačić<br />
Olimp 18
Od njegove kuće do bazena “Jadrana”<br />
na Zvončacu jedva je pedeset<br />
metara zračne linije, iako se može<br />
mirne duše konstatirati da je i “Jadran”<br />
njegova kuća, pa ionako dođe sve na<br />
isto. Nema toga što u “Jadranu” nije bio - plivač,<br />
vaterpolist, tajnik, predsjednik… Sve što<br />
možete zamisliti.<br />
Dandanas, kad uživa u zasluženoj mirovini<br />
u 80. godini života, Ivica Johan Cipci, nekada<br />
najbolji svjetski vaterpolski bek, zlatnim<br />
privjeskom na lančiću dokazuje pripadnost<br />
“Jadranovoj” obitelji. U tom su splitskom<br />
klubu plivali ili igrali vaterpolo i njegov brat<br />
Kruno, rođak Ničeno, sestre Nađa, Zdenka i<br />
Vesna, pa i supruga Majda.<br />
Logično je onda zaključiti da Cipcijevim<br />
venama teče “jadranaška” krv, ali svrstati ga<br />
samo u taj krug bilo bi pogrešno, jer Cipci<br />
je imao i vrlo aktivnu društvenu ulogu. Bio<br />
je ugledni sudac, pa prvi policajac Županije<br />
Splitsko-dalmatinske u vrijeme stvaranja<br />
neovisne Hrvatske, organizirao je i prve<br />
demokratske izbore, ali i imao čast među<br />
prvima ući u oslobođeni Knin. Teško je nabrojiti<br />
sve funkcije koje je obavljao i u kojim<br />
institucijama, vjerojatno bismo morali oteti<br />
velik dio prostora posvećenog, u prvom redu,<br />
razgovoru s najboljim strijelcem <strong>Olimpijski</strong>h<br />
igara u Melbourneu 1956. godine i osvajačem<br />
srebrne medalje.<br />
- Bio sam jedan od prvih bekova koji<br />
je iz obrane plivao u napad, toga prije nije<br />
bilo. Znalo se tko što radi, kako u vaterpolu,<br />
tako i u nogometu. Mislim da je čuveni “Hajdukov”<br />
half Kokeza završio karijeru, a da nije<br />
prešao centar igrališta - smije se Cipci.<br />
Pa nastavlja:<br />
- Ja sam bio dosta brz na kratkim distancama,<br />
imao sam snažan i specifičan šut s velike<br />
daljine. U Melbourneu su naši napadači dali<br />
ukupno tri gola, a sve ostalo Žuželj, Kačić i ja<br />
iako smo bili obrambeni igrači.<br />
Na žalost, nije bilo dovoljno za zlatnu<br />
medalju. Mađarska je u finalu pobijedila<br />
Jugoslaviju, a Cipci nije htio izaći na svečanu<br />
dodjelu medalja. Bio je ljut, bijesan kao ris.<br />
Zašto<br />
- Sudac, tada je sudio samo jedan sudac,<br />
očito nas je pokrao. Zbog Mađarske revolucije<br />
te godine, svugdje u svijetu Mađari su bili<br />
favorizirani, pa tako i u Melbourneu u svim<br />
športovima. Bili smo puno bolji od njih, ali<br />
nije nam dopušteno da osvojimo zlato. Ja to<br />
nisam mogao podnijeti, nisam htio izaći na<br />
ceremoniju, a medalju mi je donio kapetan<br />
Kovačić. Savez me htio kazniti zbog takvog<br />
ponašanja…<br />
Takav osjećaj za pravdom vjerojatno ga je<br />
i natjerao da završi Pravni fakultet i postane<br />
sudac. No, prije toga, Cipci je proglašen i<br />
Vaterpolski “plemić”<br />
Ivica Cipci rođen je 25. travnja 1933. godine u Splitu, potomak<br />
je stare splitske plemićke obitelji. U “Jadranu” je počeo plivati<br />
1946. godine, vrlo brzo se “prešaltao” na vaterpolo u kojemu je<br />
dosegao svjetsku slavu. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao<br />
je pedeset utakmica, osvojio je srebrnu medalju na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama u Melbourneu, četiri godine poslije u Rimu bili su četvrti.<br />
Ima i srebro s Europskog prvenstva u Budimpešti 1958. godine,<br />
dok je s “Jadranom” triput bio prvak Jugoslavije (1954, 1957,<br />
1961). Izabran je za najboljeg športaša Dalmacije 1959. godine.<br />
U Upravi “Jadrana” bio je od 1970. godine, a od 1974. pa sljedećih<br />
dvadeset godina bio je predsjednik ili vaterpolskog kluba ili<br />
športskog društva.<br />
Više od trideset godina proveo je kao sudac, potom prvi policajac<br />
Splitsko-dalmatinske županije. Dobitnik je mnogih priznanja<br />
u športu, a 2008. godine zaslužio je i životnu nagradu - Red<br />
Danice hrvatske s likom Franje Bučara.<br />
19 Olimp
Olimpijske legende<br />
najboljim športašem Dalmacije. Bilo je<br />
to 1959. godine.<br />
- Vaterpolo je bio popularan, “Jadran”<br />
je osvajao prvenstva Jugoslavije, pa<br />
to nije bio problem. Kasnije je došlo<br />
do neravnoteže u izboru, uvijek su<br />
se pojavljivali nogometaši “Hajduka”,<br />
pa nisam siguran da bi danas Blanka<br />
Vlašić pobijedila Vladimira Bearu, bez<br />
obzira na svoje čudesne rezultate.<br />
S lulom u rukama, bez koje je<br />
teško zamisliti Ivicu Cipcija, razgovor<br />
teče lagano, bez napora. Odakle mu<br />
nadimak Johan<br />
- Čim sam stigao na bazen, dobio sam<br />
taj nadimak, ali nisam siguran je li mi<br />
ga dao pokojni Veljko Bakašun ili moja<br />
sestra Nađa. S vremenom su me prestali<br />
zvati Ivica, za sve sam bio Johan, pa i<br />
na jednoj medalji piše Johan Cipci.<br />
“Jadran” i on, to je jedno te isto.<br />
Čuvene su njegove izjave u kojima je<br />
Radovan Miškov, Ivo Cipci,<br />
Toni Nardelli (VK Jadran)<br />
‘Spaladium Arena je<br />
zločin prema Splitu<br />
i Hrvatskoj, to je bio<br />
megalomanski projekt<br />
koji nije mogao uspjeti.<br />
Bila je jednostavno<br />
nepotrebna, stara dvorana<br />
na Gripama sagrađena<br />
prije više od trideset<br />
godina kvalitetnija je i<br />
sada. Trebalo je samo nju<br />
dotjerati’<br />
iskazivao ljubav prema svom klubu i<br />
vaterpolu. Prva: „Dok me ne istiraju,<br />
ja ne odlazim“, druga: „Ja sam samo<br />
izdanak gromade leda koja viri iz mora“<br />
i treća: „Moj je otac imao šestero djece,<br />
petero pametnih i jednog vaterpolista“.<br />
Oči su mu zaiskrile kad smo se dotakli<br />
zlatne medalje naših vaterpolista<br />
na nedavnim <strong>Olimpijski</strong>m igrama u<br />
Londonu.<br />
- Mali Ratko je naše, “Jadranovo”<br />
dite, ovdje je počeo karijeru. Nemojte<br />
mi zamjeriti što ga zovem „mali<br />
Ratko“, znam ga jako dobro još dok je<br />
bio mladić i ostali smo u jako dobrim<br />
odnosima. Dakle, Rudić je razlog broj<br />
jedan zašto smo osvojili zlato. Ja sam<br />
od stjecanja samostalnosti zagovarao<br />
njegov dolazak u Hrvatsku, ali moralo<br />
je proći jako puno vremena da se<br />
poslože stvari u glavama nekih ljudi.<br />
Žao mi je što odlazi, ali napravio je<br />
maksimum, više od ovoga se ne može.<br />
Nakon dvije utakmice bio sam siguran<br />
da ćemo osvojiti zlato, to se vidjelo na<br />
ponašanju naših igrača, njihovoj mirnoći,<br />
samouvjerenosti…<br />
Stanje u splitskom kolektivnom<br />
športu vrlo je teško. Tu sudbinu dijeli<br />
i “Jadran”, nekada dvostruki europski<br />
prvak.<br />
- Kako drugima, tako i nama. Nema<br />
u Splitu kluba kojemu je dobro. Situacija<br />
je loša i zato što šport više nije<br />
djelatnost od posebnog interesa što je<br />
bio u bivšoj državi, pa je u startu zakinut.<br />
Nekada se država brinula barem<br />
za hladni pogon, a tko je htio više,<br />
pronašao bi sponzora. Istina, sponzora<br />
je tada bilo, danas međutim u Splitu<br />
nemaš ništa - sve je propalo, nema<br />
te tko ozbiljnije financirati. Onda se<br />
pribjegava tim nakaradnim pretvorbama,<br />
a pretvorba bez sponzora opet ne<br />
znači ništa. Vidimo u kakvim je problemima<br />
“Hajduk” samo nekoliko godina<br />
nakon pretvorbe...<br />
Još kad vidi što se događa sa Spaladiumom<br />
Arenom, njenim zatvaranjem,<br />
Cipci se ražesti:<br />
- Spaladium Arena je zločin prema<br />
Splitu i Hrvatskoj, to je bio megalomanski<br />
projekt koji nije mogao uspjeti.<br />
Bila je jednostavno nepotrebna, stara<br />
dvorana na Gripama sagrađena prije<br />
više od trideset godina kvalitetnija je i<br />
sada. Trebalo je samo nju dotjerati. Niti<br />
nju splitski klubovi ne koriste previše,<br />
njezin kapacitet od pet tisuća sasvim<br />
je dovoljan za sve ozbiljnije športske<br />
događaje.<br />
→ Summary ←<br />
Ivica Cipci was born on 25th 1933<br />
in Split, as a descendant of an old<br />
aristocratic Split family. He began to<br />
swim in “Jadran” in 1946, and very<br />
soon he “switched” to water polo in<br />
which he has reached a worldwide<br />
fame. He played fifty matches for the<br />
Yugoslavian national team, won a<br />
silver medal at the Olympic Games<br />
in Melbourne (1956) where he was<br />
the top shooter.<br />
He also has silver from the<br />
European Championship in<br />
Budapest in 1958, while with<br />
“Jadran” he was three times<br />
champion of Yugoslavia (in 1954,<br />
1957 and 1961).<br />
In 1970 he joined the board of<br />
directors of “Jadran”, and since 1974<br />
he was the president either of the<br />
water polo club or the whole sports<br />
club for the next twenty years.<br />
Paralelno je, kaže, vodio dva života.<br />
Športski i društveni.<br />
- Više od trideset godina bio sam<br />
sudac, poslije sam prihvatio biti policijski<br />
načelnik, jer sam mislio da mogu<br />
pomoći. Proveo sam na području Splita<br />
prve stranačke i predsjedničke izbore,<br />
referendum o neovisnosti. Više od<br />
dvadeset godina bio sam predsjednik<br />
“Jadrana”, kluba koji je dvaput bio europski<br />
prvak u vrijeme stvaranja neovisne<br />
Hrvatske. Zaista ne znam na koliko<br />
sam sve funkcija bio...<br />
Ne može se reći da nije zaslužio uživati<br />
u mirovini, zajedno sa suprugom<br />
Majdom... •
Nastanak modernog športa<br />
Igra<br />
kraljeva<br />
Tekst: ANA POPOvčiĆ<br />
U srednjem vijeku polo je u Aziji općeprihvaćen kao<br />
najplemenitija razbibriga za kraljeve, careve, šahove,<br />
sultane, kanove i kalife, i iz tog razloga je na Istoku<br />
nazvan „Igrom kraljeva“<br />
Iako mnogi povezuju polo s Britanskim<br />
carstvom, korijeni tog<br />
najstarijeg ekipnog športa sežu<br />
puno dalje u prošlost. Plemena<br />
središnje Azije još su prije četiri tisuće<br />
godina pripitomila divlje konje,<br />
migrirala na teritorij Perzije i usavršila<br />
vještinu ratovanja na konjima. U 5. st.<br />
pr. Kr. polo je bio vježba koju je prakticirala<br />
perzijska konjica, kraljevska<br />
straža i druge elitne postrojbe, a igra<br />
je ponekad imala i po stotinu igrača<br />
na svakoj strani i nalikovala je na pravu<br />
minijaturnu bitku.<br />
Žene su također igrale polo, ali naravno,<br />
samo one iz viših slojeva - kraljice<br />
i dvorske dame. To je vidljivo iz<br />
literature još od 6. stoljeća nadalje,<br />
a u kasnije vrijeme na glasu je, kao<br />
spretna igračica, bila Nurjehan, žena<br />
mongolskog cara Jahangira iz 19. stoljeća.<br />
Perzijska književnost daje i najbogatiji<br />
opis pola koji se prvi put spominje<br />
još u 5. stoljeću. Firdusi, slavni<br />
iranski pjesnik iz 9. st., u svom epu<br />
Shahnameh (Ep o kraljevima), opisuje<br />
Olimp 22
Prikaz pola, Tabriz (Iran), sredina 16. stoljeća<br />
brojne kraljevske polo utakmice, pa<br />
čak i jedan međunarodni meč između<br />
Irana i Turana. Ipak, vjerojatno najljepše<br />
referiranje na polo je Rubaiyata<br />
Omara Khayyama koji u 11. st. koristi<br />
tu igru kao metaforu za pobjedu Boga<br />
nad kaosom života:<br />
„U kozmičkoj igri pola ti si lopta<br />
Desni i lijevi kraj palice postaju tvoj<br />
cilj<br />
Onaj koji uzrokuje tvoje pokrete, tvoje<br />
dizanje i tvoj pad<br />
On je taj, jedini taj koji zna sve.“<br />
U razdoblju srednjeg vijeka,<br />
polo se iz Perzije proširio u Bizant<br />
(gdje je nazivan tzykanion), a širenjem<br />
islama i u Egipat, te na područje<br />
Bliskog istoka, gdje je također bio rekreacija<br />
za vladajući sloj. Poznato je<br />
da su slavni sultani (kao što su Saladin<br />
i Bajbar) igrali polo i poticali tu<br />
igru na svojim dvorovima. Zahvaljujući<br />
vojnoj premoći svoje konjice, Perzija<br />
je proširila svoje carstvo i na istok, pa<br />
je konj, a s njim i polo, stigao i u Kinu,<br />
Japan i Tibet (naziv polo dolazi od<br />
tibetanske riječi pulu koja označava<br />
loptu.)<br />
U srednjem vijeku polo je u Aziji<br />
općeprihvaćen kao najplemenitija<br />
razbibriga za kraljeve, careve, šahove,<br />
sultane, kanove i kalife, i iz tog<br />
razloga je na Istoku nazvan „igrom<br />
kraljeva“.<br />
U zapadnu kulturu polo je došao<br />
preko Indije, gdje su Perzijanci, kao<br />
mogulski vladari Indije u 16. i 17.<br />
stoljeću popularizirali taj šport. Oko<br />
1850. zapazio ga je britanski časnik<br />
Joe Shearer, kojeg se očito jako dojmio<br />
jer je 1862., zajedno s drugim britanskim<br />
časnikom Robertom Stewartom,<br />
osnovao prvi polo klub - Calcutta Polo<br />
Club. Igra se brzinom munje proširila<br />
među konjičkim časnicima i indijskim<br />
prinčevima. Kult pola bio je toliko jak<br />
u Indiji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće,<br />
da nikoga nije iznenadilo kada je<br />
jedan vojni zapovjednik u svojoj postrojbi<br />
zamijenio sve časnike koji nisu<br />
igrali polo, s onima koji su ga igrali!<br />
Polo je u Britanskoj Indiji bio ponajprije<br />
stvar prestiža. Svi koji su se<br />
željeli istaknuti, bilo britanski časnici<br />
ili indijski prinčevi, trošili su na njega<br />
prava bogatstva i nerijetko zbog pola<br />
zapadali u teške dugove...<br />
Jer polo je, bio i ostao, jedan<br />
od rijetkih športova koji je potpuno<br />
rezerviran samo za one najbogatije.<br />
Skupa je i sama članarina u klubu, ali<br />
ono što ga čini nedostižnim za običan<br />
puk su - vrlo skupi konji. Za igranje<br />
pola potrebni su posebni konji, nastali<br />
križanjem nekoliko pasmina među kojima<br />
je najvažnija arapska. Konji (stari<br />
6 do 12 godine) moraju biti dovoljno<br />
brzi, čvrste konstitucije, krotke naravi,<br />
inteligentni i moraju proći obuku koja<br />
traje najmanje dvije godine.<br />
Budući je polo tako blisko povezan<br />
s britanskim imperijalizmom, zanimljivo<br />
je malo pobliže objasniti važnost<br />
koju je šport općenito imao u širenju<br />
britanskog carstva. Način igranja ekipnih<br />
športova u britanskim školama<br />
- gdje se učenici sami grupiraju, biraju<br />
kapetana i organiziraju igru - izvrsno<br />
razvija karakterne osobine potrebne<br />
23 Olimp
Nastanak modernog športa<br />
Na <strong>Olimpijski</strong>m igrama polo je bio<br />
na programu prvi put 1900. pa sve<br />
do 1936. kada je igran posljednji<br />
put - tad je zlatnu medalju osvojila<br />
Argentina<br />
za osvajanje i upravljanje imperijem:<br />
izdržljivost, oslanjanje na vlastitu<br />
inicijativu, potreba za dokazivanjem<br />
i ono najvažnije - zahtijevanje lojalnosti<br />
i poslušnosti. Osim toga, šport<br />
je dodatno hranio britanski etnocentrizam,<br />
osjećaj vlastite superiornosti<br />
i uvjerenje da bi se ostatak svijeta<br />
trebao preobratiti na njihov sustav<br />
vrijednosti. Ideja je bila da Britanci<br />
imaju pravo na dominaciju zbog svoje<br />
hrabrosti, discipline, racionalnosti,<br />
odlučnosti i - športske vještine, a kriket,<br />
nogomet i ragbi poslužili su kao<br />
moralni alat u propagiranju britanske<br />
civilizacije, kulture i imperijalne moći.<br />
Čak su i brojni domoroci u osvojenim<br />
zemljama bili iskreno impresionirani<br />
Britancima i njihovim vrijednostima.<br />
Prosječan viktorijanski časnik (koji<br />
je najčešće dolazio iz višeg srednjeg<br />
sloja i bio polaznik privatnih škola<br />
gdje je šport bio na cijeni) trošio je<br />
više vremena na šport nego na bilo<br />
koju drugu aktivnost, uključujući svoje<br />
vojne dužnosti. Postojalo je čvrsto<br />
vjerovanje da šport razvija karakter,<br />
muževnost, srce i muskulaturu, a<br />
britanska premoć na športskom terenu<br />
opravdavala je moć i autoritet<br />
u puno širem kontekstu. To je razlog<br />
i britanskoj rezerviranosti u pogledu<br />
preuzimanja športova i igara od drugih<br />
nacija.<br />
U tom smislu polo je iznimka<br />
koja potvrđuje pravilo, i odličan primjer<br />
kako je tek među najbogatijima i<br />
najvišim slojevima britanski šport tolerirao<br />
različitosti. Maharadže Alwara,<br />
Kishengarha i Jaipura bili su među najboljim<br />
igračima u Carstvu, što je kao<br />
posljedicu dovelo do bliskog odnosa<br />
sa samim vrhom britanske vojske.<br />
Diplomat Sir Hercules Robins rekao je<br />
da je „sličnost ukusa u zabavi, garancija<br />
međusobne naklonosti u važnijim<br />
stvarima“. Sukladno tome, od indijske<br />
aristokracije nije prijetila nikakva<br />
opasnost po Britansko carstvo...<br />
Prva polo utakmica u Velikoj Britaniji<br />
odigrana je 1869. na Hunslow<br />
Heathu. Do te utakmice došlo je tako<br />
što je jedan časnik 10. Husarske koja<br />
je bila stacionirana u Aldershotu kraj<br />
Londona, pročitao članak o neobičnoj<br />
igri u jednom športskom listu. Bio<br />
je toliko impresioniran da je odmah<br />
zapovijedio svojim vojnicima da počnu<br />
trenirati. Netko je napisao da je<br />
utakmica ostala najviše zapamčena
po grubim psovkama koje su igrači<br />
izvikivali, no svejedno, u roku od godine<br />
dana, polo je postao standardna<br />
vježba za časnike britanske konjice.<br />
Godine 1874. osnovan je vodeći savez<br />
za polo u Velikoj Britaniji The Hurlingham<br />
Polo Association, koji je sve<br />
do 1983. predstavljao Međunarodni<br />
polo savez. Te je godine na Beverly<br />
Hillsu osnovan i Federation of International<br />
Polo.<br />
Polo su igrali i časnici u dijelovima<br />
zapadne i u južnoj Africi, ali svoj<br />
vrhunac je svakako doživio u južnoj<br />
Americi. U Argentinu su polo donijeli<br />
britanski stočari, i igra je ubrzo postala<br />
nacionalna strast. Svakog prosinca oko<br />
30.000 ljubitelja pola dolazi na Argentina<br />
Open, najprestižniji turnir na svijetu<br />
koji se održava u Buenos Airesu.<br />
Uz argentinski i Hurlingham,<br />
treći najveći polo savez je onaj SAD-a<br />
(ta tri saveza zajedno predstavljaju<br />
više od pola igrača na cijelom svijetu).<br />
Polo je u SAD donio ekscentrični<br />
i dekadentni novinski izdavač James<br />
Gordon Bennett mlađi (1841. -1918.),<br />
koji je 1876., u Dickel's Riding Academy<br />
u New Yorku, organizirao prvi<br />
polo meč u Americi. Bennett je i<br />
jedan od osnivača prvog američkog<br />
kluba, Westchester Polo Club, koji je<br />
osnovan iste godine. Za najčuvenijeg<br />
polo igrača svih vremena, smatra se<br />
također jedan Amerikanac - Tommy<br />
Hitchcock koji je igrao od 1921. do<br />
1941. godine. O prirodi pola svjedoči<br />
i to da je Hitchock bio inspiracija za<br />
dva lika u djelima F. Scott Fitzgeralda<br />
(Tom Buchanan u ‘Velikom Gatsbyu’ i<br />
Tommy Barban u ‘Blaga je noć’), pisca<br />
koji opisuje svijet superbogatih, mladih,<br />
lijepih i dekadentnih Amerikanaca<br />
početkom 20. stoljeća.<br />
Na <strong>Olimpijski</strong>m igrama polo je bio<br />
na programu prvi put 1900. pa sve do<br />
1936. kada je igran posljednji put -<br />
tad je zlatnu medalju osvojila Argentina.<br />
S obzirom na to da da je polo ekskluzivan<br />
šport koji se i danas igra u<br />
relativno malo zemalja, prvo svjetsko<br />
prvenstvo odigrano je prilično kasno,<br />
tek 1987. u Buenos Airesu.<br />
Povijesno gledajući, najbolji<br />
glasnogovornik pola bio je Winston<br />
Churchill, koji je igru naučio 1895.,<br />
u vrijeme kada je bio mladi konjički<br />
časnik. Te godine pisao je svojoj majci<br />
moleći novac kojim bi kupio konje za<br />
polo: „Ne mogu više bez njih više od<br />
Winston Churchill<br />
nekoliko dana“, napisao je, „osim ako<br />
odustanem od pola, što bi bilo strašno.“<br />
Godinu kasnije, kada je bio stacioniran<br />
u Indiji, organizirao je polo klub<br />
i kupio 25 konja od jedne postrojbe s<br />
ciljem osvajanja prestižnog indijskog<br />
međuregionalnog natjecanja. Njegova<br />
momčad trenirala je svaki dan po nesnosnim<br />
vrućinama i otputovala preko<br />
2000 km vlakom, skupa s konjima,<br />
kako bi odigrala utakmice! Zahvaljujući<br />
Churchillovoj nevjerojatnoj volji i<br />
odlučnosti, njegov je sastav konačno<br />
i osvojio međuregionalno natjecanje<br />
1899. godine. On je nastavio igrati<br />
polo sve do svoje 52 godine, unatoč<br />
bolovima u dislociranom desnom<br />
ramenu zbog čega je morao igrati na<br />
način da ruku kojom udara drži priljubljenu<br />
uz tijelo. Kasnije je savjetovao<br />
roditeljima: „Nemojte svojim sinovima<br />
davati novac. Ako si to ikako možete<br />
priuštiti, poklonite im konje. Nitko<br />
nikada nije nastradao - osim ako<br />
nije časno nastradao - jašući konje.<br />
Nijedan sat života proveden u sedlu<br />
nije izgubljen. Mladići su često bili<br />
upropašteni zato što su imali konje ili<br />
se kladili na njih, ali nikada jašući ih;<br />
osim ako naravno, ne slome vrat, što<br />
je, ako se dogodi u galopu, zapravo<br />
jako dobar način za umrijeti.“ •<br />
LITERATURA:<br />
AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski<br />
leksikografski zavod, Zagreb, 1977.<br />
Richard Holt, Sport and the British: A Modern<br />
History, Oxford University Press, 1992.<br />
Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon<br />
and London, Lomdon i New York, 2004.<br />
→ Summary ←<br />
Although many people associate polo<br />
with the British Empire, the roots of<br />
this, the oldest team sport go back much<br />
further in time. Polo was first played in<br />
Persia, from where it spread further to<br />
the east to Tibet, India, China, Korea<br />
and Japan, and to the west all the way<br />
to Constantinople. Polo was brought to<br />
the Western culture via India, where in<br />
1850 a British officer Joe Shearer noticed<br />
polo which obviously impressed him<br />
very much because in 1862, together<br />
with another British officer Robert<br />
Stewart, he founded the first polo club<br />
- Calcutta Polo Club. The game soon<br />
spread at a speed of light among the<br />
equestrian officers and Indian princes.<br />
The first polo match was played in the<br />
UK in 1869, at the Hunslow Heath. In<br />
1874 the leading polo association in the<br />
UK, the Hurlingham Polo Association,<br />
was founded. This association<br />
represented the International Polo<br />
Club until 1983, when the Federation<br />
of International Polo was founded in<br />
Beverly Hills<br />
Polo was played also by the officers<br />
in several parts of western Africa and<br />
in southern Africa, but polo certainly<br />
experienced its peak in South America.<br />
British farmers brought polo to<br />
Argentina and the game soon became a<br />
national passion.<br />
Apart from Argentina and Hurlingham,<br />
the third largest polo association is that<br />
of the U.S., and those three associations<br />
together represent more than one half<br />
of the players in the whole world. Polo<br />
was brought to the United States by<br />
the eccentric and decadent newspaper<br />
publisher James Gordon Bennett Jr.<br />
who organized the first polo match in<br />
the U.S. in 1876 in New York. In 1900<br />
polo appeared for the first time at the<br />
Olympics and it lasted until 1936, when<br />
it was played for the last time (when<br />
Argentina won the gold medal).<br />
Since polo is an exclusive sport that<br />
is still played professionally only in<br />
a few countries, the first World Polo<br />
Championship was held rather late, in<br />
1987 in Buenos Aires.<br />
25 Olimp
Žene i šport<br />
Badmintonska<br />
i oko nje<br />
Olimpijske igre nisu samo kruna<br />
cijele olimpijade, nego i<br />
svojevrsni trenutak istine za<br />
sve velike športske sustave<br />
- nacionalne i međunarodne - koji<br />
žive orijentirani prema tom događaju.<br />
Naravno, to je jedan od razloga zašto<br />
su se Igre, još tamo od onih berlinskih<br />
1936. pretvorile u akt najviše državne<br />
propagande, pa u tom smislu ni London<br />
nije bio iznimka. Ali, zahvaljujući<br />
unutarnjoj dijalektici bojnoga polja,<br />
želje svih sudionika predstave da ispadnu<br />
u najljepšem mogućem svjetlu,<br />
ne ostvare se uvijek. Vrijedi to za one<br />
na pozornici, kao i za one iza nje.<br />
Zapravo, ovaj tekst, pisan u vrijeme<br />
finiša Paraolimpijskih igara, bio<br />
je zamišljen kao dobrodošla revizija<br />
pretpostavki iznesenih u ovoj istoj<br />
rubrici u lipnju olimpijske 2008. godine.<br />
Otarasiti se proročanstava koja<br />
se, na sreću, nisu ispunila baš je, kako<br />
bi naši stari rekli, lasno. Nećemo sad<br />
o medaljama Sandre Perković, Lucije<br />
Zaninović..., jer one ipak nisu iznenađenje,<br />
ni o paraolimpijskoj kolajni Mikele<br />
Ristoski; trebao je to biti tekst o<br />
našem ekipnome ženskom športu koji<br />
je pokazao da - nejunačkom vremenu<br />
usprkos - nije potonuo na velikoj sceni.<br />
Dapače.<br />
Rukometašice je samo ozljeda<br />
dvojca Penezić-Tatari spriječila da se<br />
bore za medalju. Podsjetimo da su<br />
naše u skupini nanijele jedini poraz<br />
srebrnim Crnogorkama, košarkašice su<br />
ostvarile prvi plasman na Igre u povijesti,<br />
a i treći veliki sustav - odbojkaški<br />
- upalio je svjetlo na kraju tunela,<br />
jer premda su reprezentativke na<br />
kvalifikacijama u Ankari trebale bolje,<br />
dokazale su da im je, ako ništa drugo,<br />
uspjelo preživjeti administrativnu<br />
smrt vlastitog saveza.<br />
No, ipak nećemo o tome. Vratili<br />
bismo se ovdje na tekst iz proljetnoga<br />
Olimpa, čija djelomična revizija neće<br />
biti tako lasna. Podsjećamo: taj tekst<br />
posvećen je povijesnoj tekovini londonskih<br />
Igara - prvih u kojima su žene<br />
nastupile u svim športovima u kojima<br />
su nastupili i muškarci. Za ideju olimpizma,<br />
u kojoj je barun Coubertin žene<br />
vidio samo u publici, to je nesumnjivo<br />
velik korak. No, djelomična revizija<br />
toga velikoga koraka počiva na jednom<br />
skandalu, koji je na sreću prošao<br />
bez uobičajenog medijskog čerečenja<br />
(događaji na olimpijskoj pozornici<br />
Olimp 26
Tekst: RATKO CVETNIĆ<br />
Poznavajući visoku<br />
hijerarhičnost azijskih<br />
športskih struktura,<br />
nitko ni ne sumnja da je<br />
naredba stigla s najvišega<br />
mjesta, a ta mjesta<br />
u sustavu drže samo<br />
provjereni kadrovi. U sva<br />
tri slučaja - Južna Koreja,<br />
Indonezija i Kina - oni su<br />
muškoga spola. Čini se<br />
da poligon za uspostavu<br />
power playa nije mogao<br />
biti bolji: muškarci kao<br />
naredbodavci, žene kao<br />
izvršitelji, a potom i kao<br />
krivci<br />
redaju se brzinom koja nadilazi uobičajeni<br />
tempo društvene kronike), ali je<br />
ipak odmaknuo pozlaćenu zavjesu sa<br />
nekoliko velikih sastavnica olimpijske<br />
povorke.<br />
Radi se o diskvalifikaciji četiri ženska<br />
para s badmintonskog turnira: dva<br />
južnokorejska, te po jednog kineskog<br />
i indonezijskog. Treba napomenuti da<br />
se ta mjera izriče uistinu rijetko te je<br />
u zadnjih desetak olimpijskih igara<br />
izrečena svega pet puta, svaki put<br />
muškarcima, uglavnom prekršiteljima<br />
iz borilačkih športova.<br />
Priča ima svoju predigru u<br />
odluci Svjetske badmintonske federacije<br />
(BWF) o promjeni sustava<br />
natjecanja na Igrama. Naime, da bi se<br />
sistema isključila mogućnost „žute<br />
minute“, odnosno igrači(ca)ma dalo<br />
pravo na slab dan, odlučeno je da se<br />
preliminarni dio turnira u svakoj od<br />
pet konkurencija održi po skupinama,<br />
dakle „svak sa svakim“, a potom da<br />
najuspješniji iz skupina, od četvrtfinala<br />
nadalje, razigravaju za medalje.<br />
Taj sustav, ne treba trošiti riječi,<br />
ima svoje jasno i logično športsko<br />
opravdanje. Međutim, kako to često<br />
biva kad se logički modeli primijene<br />
na mušićavu loptu (pa i onu koja nije<br />
okrugla), prvo mjesto u grupi ne mora<br />
istovremeno biti i najbolje, jer se, u<br />
susjednoj skupini, iz ovog ili onog<br />
razloga stvari mogu odigrati mimo<br />
predviđanja. Ukratko, čak četiri para iz<br />
dvije preliminarne skupine htjela su<br />
izbjeći suparnike iz grupe s kojom se<br />
se križali u četvrtfinalu. I još k tome,<br />
ta četiri para igrala su dva međusobna<br />
meča u zadnjem kolu preliminarnog<br />
dijela! Naravno uslijedio je vjerojatno<br />
najfarsičniji dio londonskoga programa<br />
i jedna od najsramotnijih epizoda<br />
badmintonske povijesti. U oba meča,<br />
igračice su se svojski potrudile da ne<br />
pobijede, uz sve glasnije negodovanje<br />
s tribina i sudačke opomene. Reakcija<br />
stegovnoga tijela BWF-a bila je brza<br />
i beskompromisna - sva četiri para<br />
trenutačno su diskvalificirana, a žalbe<br />
njihovih olimpijskih delegacija isti dan<br />
su reternirane u koš.<br />
U ovome dijelu nema se što<br />
prigovoriti. Ali, maknimo još jedan sloj<br />
zavjesa. Tko makar i površno poznaje<br />
odnose snaga u svjetskom badmintonu,<br />
neće za ovaj slučaj "tankiranja"<br />
optužiti samo igračice. Zapravo,<br />
poznavajući visoku hijerarhičnost<br />
azijskih športskih struktura, nitko ni<br />
ne sumnja da je naredba stigla s najvišega<br />
mjesta, a ta mjesta u sustavu<br />
drže samo provjereni kadrovi. U sva<br />
tri slučaja - Južna Koreja, Indonezija<br />
i Kina - oni su muškoga spola. Čini se<br />
da poligon za uspostavu power playa<br />
nije mogao biti bolji: muškarci kao<br />
naredbodavci, žene kao izvršitelji, a<br />
potom i kao krivci.<br />
Kineska olimpijska delegacija najavila<br />
je momentalnu istragu. Hoće li<br />
tko nedodirljivome mogulu kineskog i<br />
svjetskog badmintona Li Yongbou, koji<br />
je javno priznao svoju naredbu, prigovoriti<br />
zato što su mu reprezentativke<br />
osramoćene Teško. Čovjek se vratio<br />
kući s onim što je planirao prije četiri<br />
godine u Pekingu, naime sa svih pet<br />
zlatnih medalja, a to je kolekcija kojoj<br />
se ne gleda u zube.<br />
Kineska varijanta Twittera - Sina<br />
Weibo – provela je anketu među korisnicima<br />
o ovom slučaju. Oko 70%<br />
odgovora, kako javlja BBC, podržalo je<br />
kineske igračice u namjeri da izgube<br />
svoj preliminarni meč! •<br />
→ Summary ←<br />
The Olympics reveal advantages<br />
and disadvantages of sports systems<br />
– both national and international<br />
ones. Even though in Croatia<br />
there were fears that the national<br />
female team sports could cease<br />
to exist because of the crisis, the<br />
London Olympics have revealed a<br />
new vitality of Croatian women’s<br />
handball and basketball and<br />
afterwards of the volleyball as well.<br />
On the other hand, although<br />
the London Olympics were the<br />
first Games in which women are<br />
equal to men on the sports field,<br />
the traditional forms of male<br />
domination in sports administration<br />
still exist, as demonstrated by<br />
rulings in the case of disqualification<br />
of women’s doubles at the Olympic<br />
badminton tournament.<br />
Li Yongbou<br />
27 Olimp
GODINA <strong>44</strong> • BROJ 162 • RUJAN <strong>2012.</strong><br />
Povijest<br />
hrvatskog športa<br />
OBLJETNICE - BERNARD HÜGL (Ivica Buljan)-----------------------------------------------------------str. 2<br />
BURNI DANI HRVATSKOG ŠPORTSKOG NOVINARSTVA (Darko Draženović)----------------------------str. 7<br />
IN MEMORIAM: IVICA HORVAT/VELJKO ROGOŠIĆ/ŽELJKO BARBIR/STANE KRSTULOVIĆ-----str. 9<br />
UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X
Obljetnice: Bernard Hügl (1908.-1982.)<br />
Prognanstvo velikog<br />
Piše: Ivica Buljan<br />
Bio je jedna od glavnih poluga i kapetan šampionskog<br />
Građanskog. Staložen, tjelesno sjajno pripremljen bio je oslonac<br />
momčadi Martina Bukovija. S Bivecom, a kasnije s<br />
Miroslavom Brozovićem, činio je jedan od najboljih braničkih<br />
parova tadašnjeg jugoslavenskog nogometa<br />
Bernard Hügl ili Benda (kako su ga zvali njegovi<br />
suigrači i prijatelji) bio je kapetan Građanskog<br />
i stalni reprezentativac Jugoslavije iz tridesetih<br />
godina te izbornik nogometne reprezentacije<br />
njemačkih oružanih snaga u NDH te posljednji izbornik<br />
reprezentacije NDH. Nakon rata osuđen je na šest<br />
godina robije od čega je odslužio pet u kaznionici u<br />
Staroj Gradišci da bi se po izlasku reaktivirao kao trener<br />
i postao jedan od najboljih nogometnih stručnjaka u<br />
tadašnjoj državi.<br />
Ove godine se navršava trideset godina od smrti Bernarda<br />
Hügla koji se rodio u Srpskom Miletiću u Vojvodini,<br />
25. siječnja 1908., a ovaj veliki hrvatski nogometaš,<br />
trener i izbornik umro je u njemačkom gradiću Heilbronnu<br />
10. travnja 1982. godine.<br />
Nogometaši stradalnici<br />
Nogometaši u pravilu nisu previše involvirani u<br />
politiku, niti su za nju osobito zainteresirani, a bogme<br />
ni talentirani. Naravno postoje i iznimke, no obično<br />
kada se na bilo koji način uključe u političke opcije, to<br />
ide uglavnom njima samima na štetu i gube onaj ugled<br />
koji su stekli kao igrači, treneri ili nogometni djelatnici.<br />
No, politika se često i te kako znala baviti ne samo<br />
nogometašima, nego i športašima općenito, i to na jako<br />
surov i poguban način osobito u prošlom turbulentnom<br />
stoljeću...<br />
Tako su neki zbog svojih političkih stavova i pripadnosti<br />
određenoj političkoj opciji izgubili i život. Među<br />
takve spadaju predratni igrači Građanskog (Svetozar<br />
Đanić) i Concordije (Nikola Pajević), koji su zbog svojih<br />
ljevičarskih ideja bili pogubljeni. Život je izgubio i Franjo<br />
Giller, legendarno krilo Građanskog, koji je bio mobiliziran<br />
u vojsku kao pripadnik njemačke nacionalne<br />
manjine, ali je zbog pokušaja bijega u partizane streljan<br />
od svojih sunarodnjaka.<br />
Na drugoj strani, poslije sloma 1945., stradavaju brojni<br />
nogometaši i športaši koji su bili aktivni za vrijeme<br />
trajanja NDH. Najgore je prošao Emil Perška, igrač<br />
slavne prve generacije Građanskog i kasnije novinar i<br />
povjesničar športa kojem se nakon rata gubi svaki trag.<br />
Bolje je prošao njegov suigrač iz te prve generacije Građanskog<br />
Gustav Remec, koji je tridesetih i četrdesetih<br />
godina postao operni prvak HNK-a, ali kojem je nakon<br />
rata uskraćeno pravo na rad i bio je prisiljen trbuhom za<br />
kruhom otići u Njemačku gdje je i umro zaboravljen i u<br />
neimaštini. Nije bilo lako ni je Bernardu Hüglu: nakon<br />
rata osuđen je na šest godina robije...<br />
Školovanje i nogomet<br />
Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, gdje je<br />
počeo i s igranjem nogometa. Istodobno, kako je bio<br />
i običaj u to vrijeme, nogometaši su vodili računa i o<br />
svom školovanju. Tako je Hügl maturirao u gimnaziji u<br />
vojvođanskom mjestu Kuli, dok je studij farmacije započeo<br />
u Novom Sadu, a završio i diplomirao na zagrebačkom<br />
fakultetu 1931.<br />
Po dolasku na studij u Zagreb, Hügl je pristupio HŠK<br />
Građanskom, gdje je bio standardni član prve momčadi,<br />
te s njim osvojio dva naslova prvaka države (1937.<br />
i 1940.). Bio je jedna od glavnih poluga šampionskog<br />
Građanskog koji se počeo stvarati u prvoj polovici tridesetih<br />
godina prošlog stoljeća, nakon velike krize koja je<br />
zadesila najpopularniji zagrebački klub krajem dvadesetih<br />
i početkom tridesetih.<br />
S Bivecom, a kasnije s Miroslavom Brozovićem činio<br />
je jedan od najboljih braničkih parova tadašnjeg jugoslavenskog<br />
nogometa. Staložen, tjelesno sjajno pripremljen<br />
bio je jedan od oslonaca momčadi Martina Bukovija od<br />
kojeg je počeo upijati i trenersko znanje. Odigrao je i<br />
24 utakmice za jugoslavensku reprezentaciju. Zajedno<br />
s Franjom Glaserom i Jozom Matošićem predstavljao je<br />
poznati obrambeni trio u reprezentaciji.<br />
Karijeru je počeo kao pomagač i centrahalf, a kao<br />
desni branič postigao je najveću klasu svojega doba.<br />
Imao je izvanrednu skok igru, odličnu igru glavom te je<br />
bio odličan organizator obrane s osjećajem za poziciju i<br />
odličnim pregledom igre. Tako nogometni antologičari<br />
opisuju nogometne kvalitete Bernarda Hügla.<br />
Za reprezentaciju je debitirao u Sofiji protiv Bugarske<br />
2
Mladi trener i sjajna reprezentacija<br />
Kraj tridesetih i početak četrdesetih polako označava<br />
kraj izvanredne desetogodišnje nogometne karijere<br />
Bernarda Hügla i u svom drugom, a petom ukupnom<br />
osvajanju titule prvaka Građanskog, sudjeluje s manje<br />
igračkog udjela. No, kada je 1940. godine prestao<br />
igrati, ostaje u nogometu i odmah preuzima dužnost<br />
izbornika novoformirane hrvatske omladinske reprezentacije,<br />
koja samo mjesec dana poslije prvog nastupa<br />
seniorskih sastava, odigrava svoj prvi povijesni susret<br />
protiv adekvatne mađarske reprezentacije u Pečuhu.<br />
Osim rada u tadašnjim zagrebačkim nogometnim<br />
klubovima HŠK Ličaninu i NK Ferrariji, bio je i izbornik<br />
gradske reprezentacije Zagreba te, kao što smo i<br />
naveli, za vrijeme NDH bio je i trener momčadi njemačkih<br />
oružanih snaga i član stručnog stožera HNS–a.<br />
Nogometna reprezentacija NDH imala je sjajnu<br />
momčad sastavljenu od šampionskog Građanskog u<br />
kojem je kompletan sastav bio reprezentativni - od<br />
vratara Glasera, pa Dupca, Brozovića, Jazbinšeka, Konogometaša<br />
i trenera<br />
Pobjednička momčad Građanskog, kojoj je uspio veliki podvig - 3:1 pobjeda nad Liverpoolom 1936.<br />
Slijeva: Pogačnik, Urch, Rajković, Antolković, Lešnik, Hügl, Medarić, Pleše, Jazbinšek, Kokotović, Kovačević<br />
18. ožujka 1934. godine (2:1), dok je zadnju utakmicu<br />
odigrao 26. travnja 1939. u Berlinu protiv Njemačke<br />
(2:3). Od 1931. do 1938. odigrao je i 15 utakmica za<br />
gradsku reprezentaciju Zagreba.<br />
Stup obrane<br />
Pružao je izvanredne igre u reprezentaciji. O tome<br />
u svojoj knjizi „Velemajstori našeg nogometa” piše i<br />
prijeratni nogometni djelatnik, a poslijeratni novinar i<br />
povjesničar sporta dr. Jerko Šimić. On navodi kako mu<br />
je u sjećanju ostala nezaboravna utakmica odigrana s<br />
tada našim najljućim nogometnim rivalima Mađarima,<br />
u proljeće 1937. godine u Budimpešti:<br />
“Sjajna mađarska navala neprestano je napadala. Igra<br />
se uglavnom vodila u našem kaznenom prostoru. Navala<br />
za navalom, udarac za udarcem, ali Glaser, Hügl i<br />
Matošić bili su nesavladivi. U jednoj protunavali Aleksandar<br />
Trnanić je pretrčao do blizini korner zastavice<br />
i ubacio loptu u sredinu. Loptu je dočekao izvanredni<br />
strijelac August Lešnik i postigao neobranjiv pogodak<br />
- 0:1. Nikad jeftinije nismo došli do pogotka. Mađari<br />
su već do tada mogli voditi i s nekoliko pogodaka. Tek<br />
pri kraju utakmice lijeva spojka Mađara, oštri i opasni<br />
Toldy, a nakon očiglednog prekršaja nad Hüglom,<br />
postigao je dugo očekivano izjednačenje 1:1.<br />
U to vrijeme 1:1 u Budimpešti značio je veliki<br />
uspjeh. A da smo postigli takav uspjeh u prvom redu<br />
treba zahvaliti izvanrednim obranama vratara Glasera<br />
i njegovim neprelaznim braničima Matošiću i Hüglu,<br />
koji su zaista bili junaci tog dvoboja” - piše dr. Šimić u<br />
knjizi koja je objavljena sedamdesetih godina.<br />
3
Obljetnice: Bernard Hügl (1908.-1982.)<br />
kotovića, Lechnera, Cimermančića, Antolkovića, Plešea,<br />
Wölfla, Lešnika, Matekala i drugih, a kasnije će doći i<br />
Bobek, Lokošek i drugi.<br />
Naravno, tu su na izboru bili igrači i iz druga dva jaka<br />
zagrebačka kluba - Concordije (Monsider, Beda, Muradori,<br />
Golob, Pukšec, Pavletić...) i HAŠK-a (Duković,<br />
Peričić, I. Golac, Fink, Kiš te mladi naršataj predvođen<br />
braćom Čajkovski - Zlatkom i Željkom). Nažalost, ratno<br />
vrijeme i prilike ograničile su mogućnosti te reprezentacije<br />
koja je u četiri godine odigrala petnaest utakmica i to<br />
gotovo polovicu od njih sa Slovačkom koju su u sedam<br />
utakmica šest puta pobijedili i samo jednom remizirali.<br />
Prvi izbornik reprezentacije NDH bio je stariji Hitrec,<br />
Rudolf, a potom Bogdan Cuvaj koji je najviše puta vodio<br />
reprezentaciju u susretima odigranih za vrijeme ratnog<br />
vihora. Nakon Cuvaja, 27. prosinca 1943., državni vođa<br />
za tjelesnu kulturu i šport Miško Zebić, dekretom imenuje<br />
Hügla za izbornika. Hügl je odredio momčad Hrvatske<br />
za samo jednu utakmicu i to za susret u Zagrebu, protiv<br />
Slovačke (7:3), koja je odigrana 9. travnja 19<strong>44</strong>.. Bila je<br />
to ujedno i posljednja utakmica hrvatske reprezentacije<br />
u NDH. Te športske aktivnosti kasnije će Hügla nažalost<br />
koštati i šest godina robije...<br />
Pravac Gradiška Stara<br />
Nakon završetka rata, Hügl ne bježi na Zapad vjerujući,<br />
kao i brojni drugi, da se njemu kao športašu, koji se<br />
bavio isključivo nogometom za vrijeme rata, neće ništa<br />
dogoditi. Nažalost, prevario se te su i njega kao pripadnika<br />
njemačke nacionalne manjine i športskog dužnosnika<br />
NDH, nove vlasti šikanirale, zatvorile i na kraju osudile<br />
na 6 godina logora. U Staroj Gradiški izdržao je punih 5<br />
godina. Uz pomoć športskih poznanstava uspio se izvući<br />
iz logora u Gradiški, ali preostalu godinu robije nije se<br />
smio udaljavati iz Zagreba.<br />
Premda je bio pod prismotrom, nije mu zabranjen<br />
rad u nogometu. Nakon što je iz Dinama otišao trener<br />
Karl Muntsch - koji je donio prvu titulu prvaka države<br />
novom klubu u sezoni 1947/48 - u klubu dovode za<br />
trenera prvo Franju Glasera, a potom i Brunu Kneževića.<br />
No oni traju samo jednu sezonu i 1949. u klub dolazi<br />
Hügl. Sada već iskusan kao nogometni trener (istina, i<br />
s bremenitim i teškim trenucima sa robije), Hügl brzo<br />
hvata konce i formira trenerski tim kojem je on na čelu,<br />
a njegovi bivši suigrači Toni Pogačnik i Mirko Kokotović<br />
postaju voditelj omladinskog pogona (Pogačnik), odnosno<br />
pionira (Kokotović). Uočava da je Dinamu nužno<br />
podmlađivanje, i iz kluba odlaze sada već na konačnom<br />
kraju karijere, Lešnik, Jazbinšek i Pleše, ali zato vraća iz<br />
Lokomotive Cimermančića koji je u odličnoj formi i ostat<br />
će u Dinamu sve do 1954. godine.<br />
Od starijih tu su još uvijek Wölfl i Pukšec, koji su<br />
okosnica momčadi, a uz igrače u punom zenitu poput<br />
braće Horvat, Željka Čajkovskog, Senčara, Strnada, Hügl<br />
u momčad uvodi mlade i odlične mlade igrače Šikića,<br />
Dvornića, Cizarića, Režeka i po uzoru na svog trenerskog<br />
mentora i učitelja Bukovija, svakom pronalazi njegovo<br />
pravo mjesto u momčadi.<br />
U tri godine na klupi Dinama osvaja jedan kup, dva<br />
četvrta mjesta i jedno drugo mjesto u sezoni 1950/51.,<br />
kada je Dinamo prosuo prednost od pet bodova tri kola<br />
prije kraja i zbog slabije gol razlike od Crvene Zvezde za<br />
dvanaest tisućinki gubi naslov. Mnogi će kasnije primijetiti<br />
da se to prvenstvo ili točnije posljednja tri kola<br />
više igralo izvan terena, nego na nogometnom borilištu.<br />
Tadašnjim tvrdokornim vladarima nogometa nikako nije<br />
odgovaralo da jedan robijaš i neprijatelj države, osvoji i<br />
naslov državnog prvaka. Bilo mu je već nagrada, smatrali<br />
su, i to što mu je dopušteno da trenira jedan od četiri<br />
najveća kluba u tadašnjoj državi...<br />
Pomoćnik Seppa Herbergera<br />
Nakon odlaska iz Dinama, postaje trener Veleža iz<br />
Mostara, kojega je u sezoni 1953/54 uspio uvesti u Prvu<br />
saveznu ligu. Pod njegovom paskom stasavaju odlični<br />
igrači Rebac, Barbarić, Zelenika i Mujić koji će biti<br />
prethodnica kasnijim sjajnim generacijama nogometaša<br />
iz grada sa Neretve. U tom razdoblju nekadašnji politički<br />
Nakon rata osuđen je na<br />
šest godina robije od čega je<br />
odslužio pet u kaznionici u<br />
Staroj Gradišci, da bi se po<br />
izlasku reaktivirao kao trener i<br />
postao jedan od najboljih nogometnih<br />
stručnjaka u tadašnjoj<br />
državi<br />
Hügl kao trener NK Proleter<br />
(kasnije NK Osijek)<br />
4
uznik čak postaje i trener B reprezentacije Jugoslavije,<br />
što je nagovještavalo da je postigao potpunu rehabilitaciju,<br />
ali to je potrajalo još samo izvjesno vrijeme.<br />
Kao priznati nogometni strateg sljedeći izazov<br />
pronalazi u Osijeku i preuzima treniranje tamošnjeg i<br />
tadašnjeg NK Proletera, kasnije NK Osijek. To će mu<br />
nažalost biti i posljednja stanica u trenerskoj karijeri u<br />
bivšoj državi. Već u sezoni 1955/56 izbija afera “Krznena<br />
lisica” u kojoj je klub optužen za podmićivanje<br />
sudaca Rončevića, Vlajkovića i Zečevića i kršenje<br />
amaterskih načela te postojanje crnog fonda. Hügl je<br />
dakako bio prvi na udaru i optužen je za umiješanost u<br />
tu aferu, pa je proveo dva mjeseca u istražnom zatvoru.<br />
Predsjednik Proletera tada je bio Ivan Špika koji je u<br />
mladosti igrao nogomet u osječkoj Olimpiji, a obnašao<br />
je funkciju generalnog direktora IPK Osijek. Špika je<br />
također bio pod sumnjom i uskoro je morao odstupiti<br />
s mjesta predsjednika kluba. No, prije toga se pobrinio<br />
za svog trenera, kojeg je veoma cijenio, i uspio mu je<br />
iznuditi putovnicu uz uvjet da mora napustiti zemlju,<br />
što je Hügl i učinio. U rujnu 1956., jedan od ponajboljih<br />
igrača svog vremena i uspješni nogometni trener<br />
Bernard Hügl napustio je zauvijek Hrvatsku...<br />
No njegovo trenersko umijeće je ostalo na cijeni<br />
i već po dolasku u Njemačku, odmah je uvršten u<br />
stručni stožer reprezentacije SR Njemačke i stavljen<br />
na raspolaganje izborniku Seppu Herbergeru. Nakon<br />
izvjesnog vremena odlazi u Stuttgart i preuzima treniranje<br />
momčadi Stuttgart Kickers. Potom je bio trener<br />
u Heilbronnu, gdje se razbolio i prestao aktivnom<br />
djelatnošću.<br />
Umro je u 74. godini, 10. travnja 1982. i pokopan<br />
na gradskom groblju u Heilbronnu, šestom po veličini<br />
gradu njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg<br />
(usput, grad se nalazi sjeverozapadno od Stuttgarta<br />
na rijeci Neckar, a posebno je poznat kao grad vina<br />
i vinove loze, koja se u okolici grada uzgaja na ukupno<br />
514 hektara).<br />
Bernard Hügl u hrvatskim nogometnim antologijama<br />
više se pojavljuje na fotografijama nego što se o<br />
njemu pisalo, što znači da ga se u onom najaktivnijem<br />
razdoblju športske publicistike, kao nepodobnog,<br />
dobrim dijelom prešućivalo. No, upravo fotografije<br />
govore i svjedoče koliko je bio važan igrač za tadašnji<br />
Građanski i reprezentaciju. I on je, kao i brojni drugi<br />
nogometaši i športaši, bio prepušten zaboravu i prošlosti,<br />
ali svjedočanstva su ipak ostala i Hügl je našao svoje<br />
zasluženo mjesto u nogometnoj povijesti.<br />
Literatura<br />
AA. VV. Nogometni leksikon, Laksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb<br />
2004.<br />
AA. VV. Enciklopedija jugoslavenskog nogometa, ur. Mladen Delić, Zagreb.<br />
AA. VV. Sportska publicistika u Hrvatskoj, ur. Vera Mudri-Škunca, Zagreb, 1987.<br />
Fredi Kramer, Monografija Croatia – nogometni klub, Zagreb 1999.<br />
dr. Jerko Šimić, Vlastita naklada, Zagreb 1973.<br />
materijali Hrvatskog športskog muzeja<br />
Burni dani<br />
hrvatskog<br />
športskog<br />
novinarstva<br />
Piše: Mr. sc. Darko Draženović<br />
Prije 20 godina, hrvatski su<br />
športski novinari na kongresu AIPSa<br />
u Budimpešti, postali članovi<br />
Međunarodne udruge športskih novinara<br />
(Associaton Internationale de la<br />
Presse Sportive). Ovo je sjećanje svjedoka<br />
na to burno vrijeme...<br />
<strong>Hrvatski</strong> športsko-novinarski brod uplovio je u<br />
međunarodnu strukovnu luku prije 20 godina.<br />
U Budimpešti su hrvatski športski novinari 30.<br />
travnja 1992. godine, na 55. kongresu AIPS-a,<br />
postali članovima Međunarodne udruge sportskih novinara,<br />
odnosno Associaton Internationale de la Presse Sportive<br />
(AIPS), čak prije negoli je Hrvatsko novinarsko društvo<br />
(HND) postalo članom Međunarodne novinarske organizacije<br />
(FIJ), što se zbilo na kongresu od 5. do 8. studenoga<br />
1992. u Bruxellesu.<br />
Zbog čega je bilo važno postati članicom AIPS-a i kakvo je<br />
uopće značenje te institucije<br />
Hoteći biti medijskim pionirima u promjenama nastalim<br />
agresijom hrvatskih Srba, Srbije i Jugoslavenske narodne<br />
armije na Hrvatsku 1991. godine, hrvatski športski novinari<br />
prepoznali su trenutak nemogućnosti daljnjeg djelovanja na<br />
jugoslavenskoj razini. Jer, Jugoslavija se raspa(da)la, pa stoga<br />
ništa jugoslavensko nije moglo opstati. Uostalom, Sekcija<br />
5
SVJEDOČANSTVA<br />
sportskih novinara ni do tada nije bila uvažavana po mjeri<br />
svojih zasluga i za jugoslavensko športsko novinarstvo.<br />
Odlazak Sekcije sportskih novinara Hrvatske iz USNJ<br />
Dakle, zašto je hrvatsko športsko novinarstvo, odnosno,<br />
Sekcija sportskih novinara Hrvatske, “otišlo” iz<br />
Udruženja sportskih novinara Jugoslavije (USNJ), nije<br />
naravno sporno. Paradoks je donekle u tome da je hrvatska<br />
športsko-novinarska sekcija praktički zasnovala Udruženje<br />
sportskih novinara Jugoslavije (USNJ). Bila je prva sekcija<br />
športskih novinara u Jugoslaviji (Sekcija sportskih novinara<br />
Hrvatske, osnovana je 1949., prvi predsjednik Miroslav<br />
Habunek; ostale su republike kasnile: Slovenija je osnovala<br />
sekciju tek deset godina kasnije, 1959., Bosna i Hercegovina<br />
1960., Srbija tek 1964., Crna Gora 1965., Vojvodina<br />
1966., Kosovo 1968., Makedonija 1970.).<br />
Da bi, po ustaljenoj povijesnoj matrici, gotovo sve, u<br />
športskom smislu, začeto u Zagrebu bilo rođeno u Beogradu.<br />
O čemu je mnogo pisano, premda jamačno nedostatno.<br />
Recimo, Sekcija sportskih novinara Hrvatske osnovana<br />
je u Zagrebu 1949., dvije republičke sekcije (Slovenija i<br />
BiH) desetljeće nakon toga, a srbijanska je utemeljena tek<br />
15 godina nakon hrvatske.<br />
Pa ipak, u godini osnutka Sekcije sportskih novinara<br />
Srbije, osnovana je odmah i Skupština savezne sekcije,<br />
kasnije nazvana Udruženje sportskih novinara Jugoslavije.<br />
Predsjednikom je postao Radivoje Marković (Radio Beograd),<br />
a potpredsjednikom Miroslav Habunek (Sportske<br />
novosti), premda je vizijom i djelovanjem Habunek bio<br />
desetljeće i pol ispred svojega, inače uglednoga, beogradskoga<br />
kolege. Sjedište je, naravno, smješteno u Beograd, a<br />
ne u Zagreb, Ljubljanu ili Sarajevo.<br />
Što se pak tiče vizionarstva, hrvatski i naglašeno jugoslavenski,<br />
novinarski doajen (u tiskanim medijima, radijski i<br />
televizijskim) Hrvoje Macanović još je 1933. godine zagovarao<br />
osnivanje športsko-novinarske institucije “jer u svijetu<br />
već postoji AIPS”.<br />
Koliko je 1991. bilo teško izići iz USNJ-a, još je teže bilo<br />
ući u AIPS i dobiti sva prava koja iz članstva proizlaze...<br />
Povijesni i politički kontekst osamostaljenja hrvatskih<br />
športskih novinara<br />
Dramaturgiju izlaska Sekcije sportskih novinara Hrvatske<br />
iz Udruženja sportskih novinara Jugoslavije i ulaska<br />
u AIPS prije dva desetljeća, teško mogu pojmiti mladi<br />
novinari i medijski konzumenti, neki tek rođeni tih godina.<br />
Još teže mogu se uživjeti u tadašnje političke prilike - bio je,<br />
jednostavno, rat! - u kojima ne da nisu tekli med i mlijeko,<br />
nego je bilo pitanje tko će sačuvati posao (nije se moglo s<br />
posvemašnjom sigurnošću znati tko će u tom ratu pobijediti)<br />
ili, čak, u najgorem scenariju, tko će uopće preživjeti.<br />
Da bi se, bar donekle, shvatilo okolnosti, jamačno je<br />
dostatno reći da je u tim kriznim, doslovce ratnim, vremenima<br />
HDSN organizirao utakmicu vrhunskih hrvatskih<br />
košarkaša u Čakovcu, naravno, u humanitarne svrhe. A<br />
predsjednik HDSN, dakle, organizatora, jedva jedvice dobio<br />
je u posljednji čas dopuštenje za izlazak iz Zagreba i kratkotrajni<br />
boravak u Čakovcu...<br />
Sve spomenuto bilo je nužno za oslikavanje vremena u<br />
kojemu je jedna od športsko-novinarskih sekcija bivše Jugoslavije<br />
predvidjela događanja i odlučila se za rješenja. Prije<br />
negoli ostali novinarski kolege ili mnoge ostale institucije...<br />
Snimio: Ante Jelavić<br />
Prvi red zdesna: Zvone Mornar, Zlatko Maćešić, Ervin Ico Kerhin, Vilko Luncer, Mladen Delić, Davorin Bošnjak, Milka Babović<br />
Drugi red zdesna: Slavo Svoboda, Žarko Susić, Rudi Stipković, Radiša Mladenović i Ante Škrtić<br />
6
I tako je ušla u - AIPS. Ali, to nije bilo lako,<br />
naprotiv...<br />
Izlazak Sekcije sportskih novinara Hrvatske<br />
iz Udruženja sportskih novinara Jugoslavije<br />
izazvao je željene, ali i neželjene učinke.<br />
Željeni učinak svakako je bio upozorenje na<br />
prijeteću opasnost s istoka za šport, i ne samo<br />
šport, na nemogućnost da se hrvatski športaši<br />
natječu sa športašima iz sredina odakle se potiče,<br />
priprema i već vodi rat, te shvaćanje da<br />
novinarsko djelovanje u takvim okolnostima<br />
ne bi bilo ni politički oportuno, ni novinarski<br />
etično, ni ljudski moralno.<br />
Nakon dvaju sastanaka održanih na inicijativu<br />
športske rubrike Večernjeg lista (2. i 8.<br />
kolovoza 1991.) donesena je Izjava, u kojoj je,<br />
među ostalim, zapisano:<br />
“Dok traje rat u Hrvatskoj, sudionici sastanka u svom će<br />
se radu voditi dogovorom da ne propagiraju natjecanja u<br />
ligama u kojima ne sudjeluju predstavnici Hrvatske. Isto će<br />
se odnositi i spram jugoslavenskih reprezentacija koje to,<br />
bez hrvatskih sportaša, više ne mogu biti...”<br />
Neki se mediji nisu odmah priklonili Izjavi, jer još su<br />
vjerovali u mogućnost opstanka Jugoslavije, stoga i jugoslavenskih<br />
liga, pa onda i u korist izvješćivanja o njima. No,<br />
ubrzo su shvatili zabludu...<br />
Na idućem sastanku donesena je Odluka u kojoj je najvažnija<br />
točka glasila:<br />
“Predlaže se Sekciji sportskih novinara Hrvatske da<br />
istupi iz Udruženja sportskih novinara Jugoslavije i da<br />
usporedo pokrene inicijativu za primanje u AIPS...”<br />
U Beogradu “izgubljeni” hrvatski akreditivi<br />
za Olimpijske igre<br />
Tada se vodstvo hrvatskoga športskoga novinarstva i<br />
inicijatora promjena sučelilo s neželjenim posljedicama.<br />
Tjedan dana kasnije, već 13. kolovoza 1991., oglasio se<br />
Savez za fizičku kulturu Jugoslavije (SFKJ) sa Stavovima<br />
uperenim Savezu za fizičku kulturu Hrvatske (SFKH),<br />
istomišljenikom Sekcije sportskih novinara Hrvatske, a u<br />
posebnom odjeljku i prema hrvatskim športskim novinarima<br />
i inicijatorima promjena. U njemu je stajalo:<br />
“Novinari iz Hrvatske žele istupiti iz Udruženja sportskih<br />
novinara Jugoslavije. Zbog toga će njihove akreditacije<br />
za predstojeće Olimpijske igre biti povučene...”<br />
Hrvatska je, bar u nekim športovima, dobila priliku<br />
sudjelovati na idućim <strong>Olimpijski</strong>m igrama (u međuvremenu<br />
osnovan je <strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor (HOO), čiji je<br />
suosnivač bio HDSN), ali što se izvješćivanja tiče vladala<br />
je, dakle, potpuna neizvjesnost, gotovo rezignacija. Jer, medijski<br />
odjek rezultata i uopće nastupa hrvatskih olimpijaca<br />
u Albertvilleu (zimi) i Barceloni (ljeti), oslonjeni samo na<br />
inozemne agencije, bio bi, blago rečeno, skroman. Sa športskog,<br />
novinarskog, pa i političkog motrišta.<br />
A akreditivi za obje Olimpijske igre bili su u Beogradu, u<br />
kancelariji Udruženja sportskih novinara Jugoslavije. Bilo<br />
je već proljeće 1992. godine, a niti jedan akreditiv<br />
još nije dospio u Hrvatsku. A sve u skladu sa<br />
Stavovima, koje je potpisao tadašnji predsjednik<br />
SFKJ Tome Drakulevski.<br />
Jedina nada da se dođe do akreditiva bila je<br />
ulazak u AIPS, pa onda njegovo možebitno posredovanje...<br />
I onda se dogodila Budimpešta i 55. kongres<br />
AIPS-a. I ulazak Hrvatske u AIPS, dugo snivana<br />
želja, jedva moguća da bi bila usklađena s pravilima<br />
te institucije. Ipak, dogodilo se.<br />
Kako<br />
Zacijelo su tadašnje političke prilike u Europi<br />
(rušenje Berlinskoga zida, raspad SSSR-a, pad<br />
komunizma, osamostaljenja mnogih država u Europi,<br />
pa i nekih južnoslavenskih...) bile od utjecaja<br />
na zbivanja u Budimpešti. Napokon, Mađarska<br />
je, kao država, u tom procesu sudjelovala i bilo je prirodno<br />
očekivati njezin doprinos ili bar empatiju spram Hrvatske.<br />
Međutim, Mađarska je bila samo domaćin kongresa, a<br />
glasački listići bili su i u rukama nekih delegata iz zemalja<br />
potencijalno nesklonih kandidatima. Međutim, Englez,<br />
predsjednik AIPS-a, Frank Taylor, družio se s hrvatskom<br />
delegacijom (Darko Draženović, predsjednik; Žarko Susić,<br />
dopredsjednik) i više negoli je bilo očekivano, pokazujući<br />
da aktualni šport i novinarstvo mogu nadjačati davne<br />
političke prijepore.<br />
Time se istodobno ne može dovesti u pitanje mađarska<br />
potpora. Jesu li dobri medijatori bili glavni tajnik AIPSa<br />
Istvan Gyulai i Jeno Boskovics, predsjednik mađarske<br />
športsko-novinarske organizacije i predsjednik Organizacijskog<br />
odbora 55. kongresa, neporecivo vrlo utjecajan član<br />
AIPS-a (podrijetlom bunjevački Hrvat, premda, nažalost,<br />
nismo uspjeli prozboriti ni jedne hrvatske riječi, sve ih je<br />
zaboravio, ako ih je ikada i znao), teško je reći, ali da su<br />
nam Mađari iskazali velike simpatije, to je nedvojbeno.<br />
Uglavnom iskazana je empatija ne samo spram hrvatskih<br />
novinara, nego i za novinare iz još 12 zemalja kandidatkinja<br />
za primanje u AIPS (Albanija, Bjelorusija, Estonija,<br />
Gruzija, Latvija, Litva, Južnoafrička Republika, Mongolija,<br />
Nepal, Rusija, Slovenija i Ukrajina).<br />
Sjećanje na Dubrovnik i Split<br />
Ono što je išlo u prilog našim nastojanjima, bila je zasigurno<br />
i činjenica da su dva vrlo uspješna kongresa AIPS-a<br />
održana kod nas, u Dubrovniku 1970. i Splitu 1978. Naravno,<br />
pod kapom Udruženja sportskih novinara Jugoslavije,<br />
premda su skup u Splitu organizirale samo i jedino sekcije<br />
Hrvatske i BiH.<br />
Ozbiljna prepreka svim zemljama kandidatkinjama bila<br />
je AIPS-ova statutarna odredba po kojoj je za kandidiranje<br />
nužan uvjet - dvije godine postojanja. Mnogi taj uvjet nisu<br />
ispunjavali, pa ni mi, jer su prije manje od godine osnivale<br />
nove novinarske udruge, ali športski fleksibilan vrh AIPS-a<br />
tu je odredbu uoči glasanja ukinuo.<br />
Tako su sve zemlje kandidatkinje aklamacijom primljene<br />
7
SVJEDOČANSTVA<br />
Ozbiljna prepreka svim zemljama kandidatkinjama<br />
bila je AIPS-ova statutarna<br />
odredba po kojoj je za kandidiranje<br />
nužan uvjet - dvije godine postojanja.<br />
Mnogi taj uvjet nisu ispunjavali, pa ni<br />
Hrvatska, ali je športski fleksibilan vrh<br />
AIPS-a tu odredbu uoči glasanja ukinuo<br />
u AIPS i obitelj, toga trenutka, od 113. članica.<br />
Tada još formalno postojeće Udruženje sportskih novinara<br />
Jugoslavije (USNJ) zastupao je glavni tajnik Radomir<br />
Jeremić Piri, što je bila prigoda da se sazna sudbina hrvatskih<br />
akreditiva za Olimpijske igre. Uz hrvatske delegate<br />
(Draženović, Susić) i Jeremića, sudjelovao je, kao moderator,<br />
Slovenac Evgent Bergant, u tom trenutku dopredsjednik Europske<br />
športsko-novinarske organizacije (UEPS), još uvijek<br />
predstavnik USNJ-a, a kao svojevrsni arbitar i Michel Verdier,<br />
direktorica za medije Međunarodnog olimpijskog odbora<br />
(MOO). Sastanak nije bio uspješan, osim ako se doživio kao<br />
osveta HZSN-u za “nevjeru” spram USNJ-a, istodobno, čak<br />
prvenstveno, i Jugoslavije, a što je, za vrijeme sastanka vrlo<br />
šutljiva gospođa Verdier čini se potpuno shvatila.<br />
Jeremić je, naime, ustvrdio da “hrvatskih (i slovenskih)<br />
akreditiva naprosto više nema, jer su već podeljeni”, a na<br />
pitanje gospođe Verdier: “Kome, kako i zašto”, nije ni znao<br />
ni htio odgovoriti.<br />
Bilo je jasno da suradnje s USNJ-om jednostavno više ne<br />
može biti, što će pokazati i idući Kongres AIPS-a u Istanbulu,<br />
kada je Jeremić rekao ono što će 20-ak godina poslije,<br />
na drugi način, ponoviti tek izabrani srbijanski predsjednik<br />
Nikolić <strong>2012.</strong> godine. Jeremić je tad izrekao nešto vrlo ružno,<br />
neprispodobivo znanstvenom ili bar stručnom članku<br />
(ali već je objavljeno u Večernjem listu, pa ga je moguće<br />
ponoviti). Nužno ga je citirati da bi se shvatio kontekst i<br />
tadašnje prilike: “K.... ćemo vam ikada vratiti Vukovar”. Ne<br />
u četiri oka, svjedoka je bilo nekoliko iz više država. Nešto<br />
slično ponovio je srbijanski predsjednik Nikolić, upravo na<br />
20. obljetnicu HZSN-a tvrdnjom da je “Vukovar srpski grad<br />
u koji se Hrvati nemaju zašto vraćati.”<br />
Srbijanski politički kontinuitet očito je nastavljen i tu<br />
hrvatski športski žurnalisti više nisu mogli ni profesionalno<br />
ni zanatski djelovati. Stoga, prirodno, tada više nije ni<br />
bilo komunikacije s Beogradom. Razgovarali smo, ili češće<br />
dopisivali se, s MOO-om (osobito s Michel Verdier, premda<br />
ne samo s njom), a rezultat toga je bio da su 1992. sa zimskih<br />
igara izvješćivala petorica hrvatskih novinara, a s ljetnih<br />
čak dvadesetorica. “Izgubljene” akreditive dobili su, također<br />
izravno od MOO-a, i slovenski novinari.<br />
Činjenica da je AIPS član Međunarodnoga olimpijskog<br />
odbora priznat od svih međunarodnih športskih federacija,<br />
štoviše, priznat je i od Ujedinjenih naroda, govori o<br />
njegovu značaju i značenju. Nije, naravno, zanemariva ni<br />
višestruka korist od članstva u njemu. Jer, kada na velikim<br />
natjecanjima (olimpijske igre, svjetska prvenstva...) medijsko<br />
zanimanje nadmaši kapacitete domaćina, prednost<br />
imaju članovi AIPS-a.<br />
U vrijeme postojanja Sekcije sportskih novinara Hrvatske<br />
(do 1991.) AIPS-ove iskaznice imalo je, u različitim razdobljima,<br />
13 do 15 hrvatskih novinara od 223 člana kasnijega<br />
HZSN-a (1993.). Potom se broj članova HZSN-a i AIPS-a iz<br />
godine u godinu znatno mijenjao. Donekle je čudno da se<br />
broj članova HZSN-a i AIPS-a u nekim razdobljima i smanjivao<br />
(ovisno o predstojećim velikim natjecanjima i nužnosti<br />
ulaska u AIPS, u koji se nije moglo ući osim preko HZSN-a),<br />
pa je tako u posljednjih desetak analiziranih godina broj<br />
članova HZSN-a i AIPS-a (214 - 84) značajno pao (114 - 53).<br />
A što je uopće AIPS<br />
Športaši osnivači AIPS-a 1924. godine<br />
Međunarodno športsko udruženje novinara rođeno je na<br />
ideji iznikloj u vrijeme Igara u Antwerpenu 1920. Začetnici<br />
ideje bili su Belgijanac Victor Boin i Francuz Frantz Reichel,<br />
obojica vrlo uspješni športaši prije negoli su postali novinari.<br />
Nakon brojnih kontakata s novinarima najvećih športskih<br />
listova u svijetu, u vrijeme <strong>Olimpijski</strong>h igara u Parizu 1924.<br />
godine, Boin i Reichel, s predstavnicima 29 država, organizirali<br />
su osnivački kongres komisije (1. do 3. srpnja), prethodnice<br />
AIPS-a.<br />
Sudjelovao je i Count Bailliet-Latour, predsjednik Međunarodnog<br />
olimpijskog odbora, rekavši: "Pored zaštite svojih<br />
vlastitih financijskih interesa, njihov novinarski cilj je pridonositi<br />
napretku i obrazovanju... Športski novinari mogu biti<br />
primjer nepristrane pravednosti i lojalnog mišljenja."<br />
Prvi predsjednik (tada još komisije) bio je Frantz Reichel<br />
(Francuska), dopredsjednik Victor Boin (Belgija), a glavni<br />
tajnik Georges Bruni (Francuska). Države utemeljitelice bile<br />
su: Francuska, Belgija, Švedska, Italija, Mađarska, Poljska,<br />
Njemačka i Austrija.<br />
Na 55. kongresu AIPS-a u Budimpešti 1992. predloženo je<br />
da stoga 2. srpnja postane Svjetski dan športskih novinara, a<br />
na idućem kongresu, u Parizu, to je i prihvaćeno.<br />
Nažalost, malo ljudi to zna, čak i malo novinara, pa nije ni<br />
čudno da u dva desetljeća hrvatske nazočnosti u AIPS-u, niti<br />
jedan športski savez, klub ili pojedinac nije uputio čestitku<br />
HZSN-u, redakcijama ili pojedincima, u povodu Svjetskoga<br />
dana športskih novinara.<br />
Literatura<br />
Arhiva autora<br />
Arhiva HZSN-a<br />
Bošnjak, M (ur): HND prvo stoljeće, Medijska agencija Hrvatskog novinarskog<br />
društva, Zagreb, 2010.<br />
Draženović, D: Ostvarenje Macanovićeve i Habunekove vizije: u “Sjećanje na novinarstvo”,<br />
2009. HZSN, Zagreb, str. 12.<br />
Draženović, D: Od Vjesnikovog podruma do AIPS-a: u “Sjećanje na novinarstvo”,<br />
2009. HZSN, Zagreb, str. 18.<br />
Draženović, D.: Udruge hrvatskih sportskih novinara, u: HND prvo stoljeće, 2010.,<br />
str. 419.<br />
Gyarfas, T. (ur) A.I.P.S. NEWS 4/94.<br />
Habunek, M.(ur): USNJ, četvrt vijeka udruženja sportskih novinara Jugoslavije,<br />
1964-1989., Savez novinara Jugoslavije, Zagreb, 1989.<br />
Salmenkyla, M.: Vrijednost AIPS-kartice; u A.I.P.S NEWS, 4/94, Budimpešta, str. 2.<br />
Sporidis, E. 70 godina AIPS-a (1924-1994); u A.I. P.S., 4/94, Budimpešta, str. 4.<br />
Šarec, M. (ur): Sjećanje na novinarstvo, HZSN, Zagreb, 2009.<br />
8
IN MEMORIAM<br />
IVICA HORVAT<br />
(Sisak, 16. srpnja 1926. - Krk, 27. kolovoza <strong>2012.</strong>)<br />
Osim što je bio jedan od najvećih hrvatskih i Dinamovih nogometaša<br />
u povijesti, nakon završetka karijere postao je i iznimno uspješan trener<br />
Na odmoru, u obiteljskoj kući<br />
na otoku Krku, 27. kolovoza<br />
<strong>2012.</strong> preminuo je jedan od<br />
najvećih hrvatskih i Dinamovih<br />
nogometaša u povijesti, Ivica Horvat.<br />
Spada među najbolje hrvatske obrambene<br />
nogometaše svih vremena. Bio je<br />
sjajan u skoku, odličan u čuvanju protivničkih<br />
napadača, precizan u proigravanju,<br />
tehnički na visokoj razini, najčešće je<br />
igrao na poziciji centarhalfa, a uspješno<br />
je igrao braniča i desno krilo. Bio je gotovo<br />
neprelazan.<br />
Ivica Horvat, rođen je u Sisku, 16. srpnja 1926. godine.<br />
Nogomet je počeo igrati u zagrebačkoj Ferrariji.<br />
Za Dinamo je nastupao od 1945. do 1957. odigravši u<br />
plavoj majici čak 507 utakmica postigavši 29 pogodaka.<br />
S Dinamom je osvojio prvenstva Jugoslavije u sezonama<br />
1947/48 i 1953/54, kao i Kup Jugoslavije 1951. godine. U<br />
sezoni 1955/56, dobitnik je Žute majice Sportskih novosti<br />
kao najbolji igrač prvenstva. Od 1957. do 1960. igrao<br />
je za Eintracht iz Frankfurta.<br />
Za reprezentaciju Jugoslavije, od 1946. do 1956.,<br />
odigrao je 60 utakmica. Debitirao je u prvoj utakmici<br />
reprezentacije Jugoslavije odigranoj nakon završetka<br />
Drugog svjetskog rata, u Pragu, 9. svibnja 1946. godine<br />
protiv Čehoslovačke, u utakmici u kojoj je Jugoslavija<br />
slavila sa 2:0, a posljednji put u Londonu, 28. studenog<br />
1956. u prijateljskoj utakmici protiv Engleske, u kojoj su<br />
domaćini pobijedili sa 3:0.<br />
Čak 19 puta bio je kapetan reprezentacije Jugoslavije.<br />
Sudjelovao je na dva Svjetska nogometna prvenstva:<br />
1950. godine u Brazilu i 1954. u Švicarskoj. Sudionik je<br />
<strong>Olimpijski</strong>h igara 1952. u Helsinkiju i nositelj srebrne<br />
olimpijske medalje.<br />
Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom<br />
pozivu. Bio je pomoćni trener u Eintrachtu, potom<br />
trener u Schalkeu 04, Rot-weiss Essenu i zagrebačkom<br />
Dinamu. Sa Schalkeom je 1972. godine bio drugi u<br />
Bundesligi i osvojio njemački kup pobijedivši u finalu<br />
Kaiserslautern sa 5:0. S Dinamom, kojega je trenirao od<br />
1967. do 1970. godine, osvojio je Kup velesajamskih gradova<br />
vodeći u finalu momčad koju je preuzeo od Branka<br />
Zebeca, te Kup Jugoslavije u sezoni 1968./69.<br />
Ivica Horvat bio je vrlo svestran. Bio je atletičar u<br />
Concordiji iz Zagreba - odlično je trčao na 110 metara<br />
prepone, skakao u dalj i u vis, a igrao je i rukomet u<br />
Concordiji. U omladinskoj momčadi Ferrarije igrao je<br />
zajedno sa starijom braćom Vladom i<br />
Dragom. Bio je i vrlo dobar igrač stolnog<br />
tenisa.<br />
„Ivica Horvat bio je moj idol, moj igrački<br />
uzor. Kao dječak obožavao sam njegovu<br />
igru, moja djevojka iz tog doba poklonila<br />
mi je Horvatovu sliku koju i danas čuvam.<br />
Kad sam došao u Dinamo on je odlazio,<br />
no biti i pet minuta u društvu s takvom<br />
igračkom veličinom kao što je Ivica, za<br />
mene je ispunjenje dječačkih snova. Kao<br />
osoba bio je prepun vrlina, principijelan i<br />
iznimno korektan. Kao športaš odlikovao<br />
se rijetko viđenom fernesom, bio je istinska nogometna<br />
veličina. Za mene je bio najbolji centarhalf na svijetu,<br />
potvrdio je i to izbor u najbolju momčad Svjetskog<br />
prvenstva u Brazilu. Bio je ponos Dinamovih navijača,<br />
nametnuo je visoke kriterije za sve nas koji smo kasnije<br />
nosili plavi dres igrajući na njegovom mjestu. Ivica Horvat<br />
je bio plemeniti nogometni div“!<br />
Tako je Ivicu Horvata opisao njegov nasljednik u<br />
plavoj majici s brojem pet na leđima Vlatko Marković,<br />
dugogodišnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.<br />
I ostali iz nogometnog svijeta kada se o Ivici Horvatu<br />
povede riječ, skidaju kapu i nižu samo komplimente.<br />
Debitirao je još kao dječak sa 16 godina, zaigrao je za<br />
Ferrariju protiv Građanskog. Čuvao je velikog strijelca<br />
Augusta Lešnika i Beli se uz njega nije naigrao. I mnogi<br />
drugi slavni golgeteri toga doba isto su prošli kada je na<br />
suprotnoj strani bio Ivica Horvat.<br />
Njegov trener u tim danima bio je slavni Milan Antolković,<br />
koji je o njemu jednom zapisao: „Ivica Horvat je<br />
bio profesionalac od glave do pete. Odličan igrač, imao<br />
je udarac s obje noge, a glavom je igrao savršeno. Uvijek<br />
je bio borben, ali volio je nadigravanje, nije bio od onih<br />
koji su napucavali loptu. Imao je izražen momčadski<br />
duh, suigrači su ga voljeli i uvažavali i kao nogometaša i<br />
kao osobu“<br />
Posebno je Ivica Horvat bio sretan, što je s njime na<br />
klupi Dinamo 1967. godine osvojio Kup velesajamskih<br />
gradova. Vodio je jednu veliku momčad koja je u finalu<br />
bila bolja od Leedsa. Iz tih dana ostalo je zapisano o<br />
Horvatu treneru: „Došao je, vidio i - pobijedio.“<br />
I za kraj rečenica koju je Ivica Horvat rado isticao:<br />
„Bilo je časno raditi u Dinamu“. Doista, bilo je časno,<br />
kada su bili časni ljudi, kakav je i Ivica Horvat.<br />
Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.<br />
(Jurica Gizdić)<br />
9
IN MEMORIAM<br />
VELJKO ROGOŠIĆ<br />
(Kaštel Lukšić, 21. srpnja 1941. - Split, 7. kolovoza <strong>2012.</strong>)<br />
Suvremena znanost kaže da je more<br />
kolijevka života. Ako je to tako, naš Veljko,<br />
čovjek koji je živio za more i uz more, sada<br />
mirno počiva u toj kolijevci koju je tako<br />
volio<br />
Otišao je, možda je prikladnije reći,<br />
otplivao je u legendu jedan od<br />
istinskih športskih velikana, veliki<br />
plivač, osobito maratonac, Veljko<br />
Rogošić. Teško je nabrojiti sve trofeje i titule koje<br />
je osvojio u prebogatoj športskoj karijeri. Plivao<br />
je i planirao nove pothvate do posljednjeg daha.<br />
Rođen je u Kaštel Lukšiću 21. srpnja 1941.<br />
godine. Prema vlastitom kazivanju prvo morsko<br />
iskustvo imao je kao dvogodišnjak padom u<br />
more, i to u veljači. Sam je doplivao do obale...<br />
Športskim plivanjem se počeo i za ono vrijeme<br />
kasno baviti: na preporuku ortopeda da što više<br />
pliva (poslije jednog pada s jarbola u Kaštel<br />
Lukšiću), u osamnaestoj je godini pristupio<br />
splitskom plivačkom klubu „Jadran“. Međutim,<br />
velikim talentom i ogromnom voljom, uz pravi<br />
stručni rad s trenerom Nikšom Tudorom s kojim<br />
je ostao dugi niz godina, i uz podršku kakvu je<br />
imao u tom velikom splitskom plivačkom klubu,<br />
ostvario je gotovo sve u plivačkim disciplinama<br />
kojima se bavio..<br />
Njegovi amaterski plivački uspjesi vezani su za<br />
plivački klub „Jadran“ u kojemu je ostavio dubok<br />
i neizbrisiv trag. U „Jadranu” je bio od 1959. do<br />
1973. godine, a njegovo ime i uspjesi zapisani su<br />
u svim monografijama i izdanjima vezanim za<br />
ovaj klub. Nije nimalo jednostavno registrirati<br />
sve Veljkove rezultate ostvarene u amaterskom<br />
plivanju, zato izdvajam samo neke: prvak bivše<br />
države bio je 45 puta, u sedam disciplina osvajao<br />
je naslove - na 200, 400 i 1500 metara slobodnim<br />
stilom, 100 i 200 metara leptirovim stilom,<br />
200 i 400 metara mješovitim stilom. Također<br />
je vlasnik naslova u štafetama 4x100 mješovito<br />
i 4x200 metara slobodno. Ima 203 nastupa za<br />
državnu reprezentaciju, kojoj je bio kapetan<br />
punih 15 godina. Godine 1962. plivao je u finalu<br />
prvenstva Europe u Utrechtu na 1500 metara.<br />
Nositelj je srebrnih medalja na 400 i 1500 metara,<br />
te brončane medalje 4x200 metara slobodnim<br />
stilom na IV. Mediteranskim igrama 1963.<br />
godine u Napulju. Sudjelovao je i na MI u Tunisu<br />
i Izmiru. Rekorder je Balkanskih igara na 200<br />
metara delfinovim stilom. Bio je i sudionik dvaju<br />
olimpijskih igara (Rim, 1960. i Tokio 1964.)<br />
Još kao dječaku izazov su mu bile daljine,<br />
plivao je od Kaštel Lukšića do Čiova, zato i ne<br />
čudi da se je po prestanku plivačke karijere u<br />
bazenima, odlučio se na daljinsko plivanje. Svoj<br />
prvi maraton otplivao je 1971. - od Supetra do<br />
10
Splita. Pet puta<br />
proglašavan je<br />
najboljim maratoncem<br />
svijeta, bio<br />
je pobjednik na<br />
brojnim plivačkim<br />
maratonima širom<br />
svijeta, a pobijedio<br />
je i na prvom<br />
Starogradskom<br />
plivačkom maratonu<br />
(Faros), na<br />
otoku Hvaru 1976.<br />
godine.<br />
Vrijedno je spomenuti<br />
Veljkove uspjehe na maratonu Vis-Split<br />
1975. godine (53,8 kilometara) i onaj preko La<br />
Manche 2004. godine (32 kilometra). Ovaj drugi<br />
maraton za Veljka je bio od posebnog značaja,<br />
ostvario je svoj davni san - preplivao je Kanal<br />
između Francuske i Engleske obale u svojoj 63.<br />
godini. Tim pothvatom postao je prvi Hrvat i<br />
najstariji čovjek kojemu je to uspjelo.<br />
Savudrija-Prevlaka 2005. godine, bio je veliki<br />
izazov duljine od 1000 kilometara (u etapama<br />
plivao je 57 dana). Prije njega nitko nije dulje<br />
plivao, tako da je ovo bio svjetski rekord u<br />
etapnom plivanju. Dionicom od 171 kilometra<br />
između obale Tunisa i Sicilije 2008. povezao je<br />
afrički i europski kontinent. Bio je prepoznatljiv<br />
i po svom finišu delfinovim stilom...<br />
Veljko Rogošić je za svoje velike uspjehe primio<br />
mnogobrojne nagrade i priznanja. Uz ostalo,<br />
Franjo Tuđman mu je za zasluge u hrvatskoj<br />
ratnoj mornarici dodijelio Spomenicu Domovinskog<br />
rata i čin poručnika fregate. Odlikovanje<br />
Reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara za<br />
športska dostignuća 2002. godine, primio je iz<br />
ruku Stjepana Mesića. Dobitnik je odlikovanja,<br />
Red hrvatskog trolista za zasluge u Domovinskom<br />
ratu. <strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor dodijelio<br />
mu je posebno priznanje za športska ostvarenja<br />
2005., a Državna nagrada Franjo Bučar za životno<br />
djelo uručena mu je 2006. godine. O Veljku<br />
Rogošiću napisano je pet knjiga i snimljena su tri<br />
dokumentarna filma...<br />
Suvremena znanost kaže da je more kolijevka<br />
života. Ako je to tako, naš Veljko, čovjek koji je<br />
živio za more i uz more, sada mirno počiva u toj<br />
kolijevci koju je tako volio.<br />
(Robert Kučić)<br />
Prim. dr.<br />
ŽELJKO BARBIR<br />
(Split 31. 3. 1931. - Split 14. 7. <strong>2012.</strong>)<br />
U<br />
Splitu je, 14. srpnja <strong>2012.</strong> u 82. godini života<br />
preminuo prim. dr. Željko Barbir, doajen športske<br />
medicine u Splitu.<br />
Angažiranje dr. Barbira u splitskom nogometu<br />
započinje u tadašnjem Splitskom nogometnom podsavezu u<br />
proljeće 1958. godine. Na prijedlog Lea Lemešića, kooptiran<br />
je za člana Upravnog odbora, a kroz nekoliko idućih sjednica<br />
potpuno se upoznao s problematikom zdravstvene zaštite nogometaša,<br />
da bi vrlo brzo dr. Barbir dobio zadatak i slobodne<br />
ruke da organizira zdravstvenu zaštitu nogometaša na najbolji<br />
mogući način.<br />
Kako je to za njega tada bilo nepoznato područje, omogućeno<br />
mu je da prisustvuje seminaru iz športske medicine, koji se<br />
u lipnju mjesecu 1958. godine održavao u<br />
Opatiji s ciljem da stekne neka saznanja<br />
iz tog područja.<br />
Što se tiče pregleda, u Splitu je samo<br />
formalno postojala športska ambulanta<br />
koja je počela sa radom 1950. godine. No<br />
ona nije imala riješen status, što znači da<br />
nisu postojale prostorije, oprema i osoblje<br />
te stoga nije ni čudno što se nogometaši<br />
nisu imali gdje pregledavati. Ovjera<br />
športskih iskaznica obavljala se nerijetko<br />
bez pregleda, najčešće gdje je tko stigao.<br />
Dakle, trebalo je početi ispočetka.<br />
Stoga je dr. Željko Barbir najprije formirao<br />
Zdravstvenu komisiju koja će raditi u duhu Pravilnika<br />
koji je donijela Zdravstvena komisija Nogometnog saveza Hrvatske.<br />
Komisiju su sačinjavali brojni ugledni splitski liječnici i<br />
od tada se ozbiljnije pristupa zdravstvenoj zaštiti športaša.<br />
Vrlo brzo zaživjela je u pravom smislu riječi i športska ambulanta,<br />
s najsuvremenijom opremom tog vremena, a doktor<br />
Željko Barbir obnašao je dužnost voditelja ambulante od 1962.<br />
do 1965. godine. Potom, zbog njegove specijalizacije športske<br />
medicine od 1965. do 1968., ambulantu je vodio dr. Branko<br />
Gršković, a po povratku Barbira sa specijalizacije (od 1968.<br />
pa do mirovine) bio je voditelj ordinacije športske medicine u<br />
Splitu.<br />
Treba reći da je dr. Barbir ostavio posebno veliki trag u<br />
zdravstvenoj zaštiti nogometaša Hajduka, gdje je više desetljeća<br />
obnašao dužnost klupskog liječnika svih uzrasta. Dugi<br />
niz godina obnašao je i dužnost predsjednika Zdravstvene komisije<br />
Hajduka, a kada se zbog bolesti povukao s te dužnosti,<br />
sve do smrti dr. Barbir bio je počasni predsjednik Hajdukove<br />
Zdravstvene komisije.<br />
Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.<br />
(Jurica Gizdić)<br />
11
Znanost i šport<br />
Druga strana<br />
Olimp 42
ealnosti<br />
Statistike koje se bave<br />
brojem volontera angažiranih<br />
u športu,<br />
(primjerice na velikim<br />
športskim natjecanjima), ali i u<br />
drugim djelatnostima, ukazuju<br />
na stupanj društvene svijesti,<br />
ekonomsku perspektivu, te<br />
na brojne druge aspekte svakodnevnog<br />
života žitelja neke<br />
zemlje. Stoga i ne čudi što<br />
UNESCO i Europska unija posebnu<br />
pažnju posvećuju upravo toj<br />
kategoriji ljudi.<br />
Volonteri su ljudi čije je<br />
djelovanje usmjereno prema<br />
ostvarivanju dobrobiti za drugu<br />
osobu, djelatnost, neki viši društveni<br />
interes, što je u psihologiji<br />
prepoznato kao prosocijalno<br />
ponašanje. Među takvim ljudima<br />
nerijetko pronalazimo i altruiste,<br />
dakle one koji imaju želju za<br />
pomaganjem drugoj osobi, čak<br />
i ako to podrazumijeva određen<br />
gubitak za osobu koja pomaže.<br />
Osobine poput suosjećanja,<br />
empatije i tomu slično, poželjne<br />
su kod svih onih koji rade s ljudima<br />
- od zdravstvenih djelatnika,<br />
učitelja i nastavnika u školama,<br />
pa do športskih trenera, pedagoga,<br />
športskih psihologa...<br />
Povjerenje koje dijetešportaš<br />
razvija prema treneru<br />
takvih osobina, bitan je faktor<br />
zdravog psihičkog i fizičkog<br />
razvoja športaša i otvara dimenziju<br />
kreativnog športskog izražavanja<br />
koja nerijetko vodi do<br />
športske izvrsnosti, usuđujem<br />
se reći i genijalnosti.<br />
U kontekstu ove teme, nazire<br />
se veza između tjelesne i zdravstvene<br />
kulture i, primjerice,<br />
likovne i glazbene kulture. Upravo<br />
sposobnost glazbenog kompozitora,<br />
slikara ili pisca književnog<br />
djela da izrazi najdublje i<br />
najsuptilnije planove svog bića<br />
kroz umjetničko djelo, takvog<br />
umjetnika čini prepoznatljivim, a<br />
njegovo djelo genijalnim. Jednako<br />
tako, športaši koji uspijevaju<br />
dosegnuti tu razinu kreativnosti<br />
i staviti je u kontekst športskog<br />
izražaja nerijetko ulaze u povijest<br />
kao legende.<br />
Nasuprot prosocijalnom ponašanju,<br />
nalazi se asocijalno<br />
i antisocijalno ponašanje koje<br />
nalazimo u brojnim aspektima<br />
društva, nažalost i u športu.<br />
Značaj koji poremećene ličnosti<br />
uživaju u svijesti današnjeg<br />
čovjeka najbolje je mjerljiv kroz<br />
udio crnih kronika u dnevnim<br />
tabloidima, ali, što je vrlo zabrinjavajuće,<br />
i kroz osobine koje se<br />
smatraju poželjnim za uspjeh u<br />
onim djelatnostima koje danas<br />
volimo nazivati realnim sektorom.<br />
Uspjeh u nekom tržišnom<br />
natjecanju ovisi o agresivnosti,<br />
čak i beskrupuloznosti raznih<br />
menadžera, a trendovi koji su<br />
malo-pomalo zavladali u suvremenom<br />
svijetu stvorili su generacije<br />
roditelja koji čak i vlastito<br />
dijete promatraju kao tržišnog<br />
konkurenta, konkurenta koji mu<br />
oduzima dragocjeno vrijeme. A<br />
vrijeme je novac...<br />
Ako gledamo kroz naočale<br />
ekonomije profita, smanjivanje<br />
broja zaposlenih, smanjivanje<br />
cijene rada, povećavanje radnih<br />
normi, smanjivanje prava zaposlenika<br />
i sl. vodi do dobrih poslovnih<br />
rezultata. Shodno tome,<br />
pitanje je vremena kada će termin<br />
realni sektor biti zamijenjen<br />
terminom realnost, a sve drugo<br />
Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK<br />
Budućnost športa u mnogo čemu će ovisiti o<br />
broju volontera, odnosno spremnosti ljudi da se<br />
dobrovoljno uključe u organizaciju određenih<br />
športskih programa. Sustav vrijednosti koji<br />
prepoznaje altruiste, te ističe empatiju kao<br />
pozitivan model ponašanja vodi u kreativnost,<br />
razvoj i prosperitet, kako zdravstveni, športski,<br />
kulturni, tako i onaj ekonomski<br />
43 Olimp
Znanost i šport<br />
postati ne-realnost. U takvoj izvrnutoj<br />
verziji svijeta, kao u nekom SF scenariju,<br />
ljudi s naglašenim prosocijalnim<br />
crtama ličnosti, dakle razni altruisti,<br />
mogli bi biti tretirani kao nenormalninerealni<br />
pojedinci u normalnom-realnom<br />
svijetu te, zahvaljujući tome dobiti<br />
medicinsku dijagnozu poremećene<br />
ličnosti.<br />
Iako šport daje neslućene mogućnosti<br />
u borbi za zdrav razum u borbi u<br />
kojoj volonteri i razni športski altruisti<br />
zauzimaju itekako važnu ulogu, stvari i<br />
ovdje mogu biti bitno drukčije u odnosu<br />
na to kako izgledaju na prvi pogled.<br />
Primjerice, volonteri u športu su i razni<br />
sudionici u upravljačkim tijelima športskih<br />
klubova i saveza, članovi raznih<br />
povjerenstva, odbora i sl. Među njima<br />
su i roditelji športaša koji svojim sudjelovanjem<br />
u upravi kluba ili doprinosom<br />
u organizaciji nekog klupskog natjecanja,<br />
aktivno pomažu u radu kluba, doprinose<br />
športskom razvoju svog djeteta,<br />
ali i druge djece.<br />
Nadalje, zahvaljujući medijskom interesu<br />
za šport, upravna i druga tijela<br />
zanimljiva su svima onima koji će djelujući<br />
u športu dobiti medijski značaj,<br />
odnosno ostvariti vlastitu promidžbu.<br />
U tu kategoriju spadaju pojedinci različitih<br />
političkih aspiracija, predstavnici<br />
sponzora i slično.<br />
Postoji još jedna kategorija športskih<br />
dobrotvora i volontera čije se osobine<br />
nalaze u rasponu od simpatičnog do<br />
grotesknog. Nekima od njih članstvo u<br />
raznim športskim forumima daje priliku<br />
za bijeg od svakodnevnog monotonog<br />
života, bračnog partnera s kojim<br />
provodi posljednjih trideset i više godina<br />
i što je najvažnije, značaj pred prijateljima.<br />
Česta zakazivanja sjednica u<br />
kasnim popodnevnim satima, beskrajne<br />
polemike oko toga je li „sport“ ili<br />
„šport“, sjećanje na neka davna vremena,<br />
športske anegdote, te prijateljsko<br />
čavrljanje u lokalu koji djeluje u sklopu<br />
nekog športskog objekta, doista znaju<br />
biti zanimljiva, a nerijetko i vrlo duhovita.<br />
Međutim, postoje i slučajevi kada se<br />
u redovima takvih športskih volontera<br />
nađu osobe koje su nezadovoljne svojim<br />
životom, brakom, osobe s velikim<br />
odstupanjem između životnih očekivanja<br />
i dostignuća. Preslikavanje njihovih<br />
osobnih drama na odnose unutar klubova<br />
i saveza, stvara privid stalnih sukoba<br />
u športskim klubovima i organizacijama,<br />
što nerijetko prerasta i u otvoreni<br />
sukob, a o čemu svjedoči i dnevni tisak.<br />
Stoga i ne čude učestale sudske<br />
parnice između različitih subjekata<br />
u športu, odnosno pokušaju pravnog<br />
razrješavanja problema koji svoj uzrok<br />
imaju daleko od športa. Žrtve takvih<br />
sukoba nerijetko su sami športaši, a<br />
slika koja se stvara o športu daleko je<br />
od one poželjne. Postoje i brojne druge<br />
kategorije volontera i športskih dobrotvora<br />
čije stalno isticanje kako u športu<br />
nemaju nikakav vlastiti interes upućuje<br />
na oprez.<br />
Neovisno o tome, većina volontera u<br />
športu veliki su humanisti i najveći im<br />
je motiv osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva<br />
do kojeg dolaze nakon što učine<br />
nešto korisno za društvo. Bez njih, brojne<br />
športske manifestacije, primjerice,<br />
uopće se ne bi mogle održati, s obzirom<br />
na visoku cijenu. Spremnost za pomoć<br />
drugima, a bez postojanja vlastitog<br />
financijskog interesa, poruka je koju<br />
šport daje, možda više od ijedne druge<br />
djelatnosti u društvu. Stoga, volonteri<br />
zaslužuju daleko veći medijski prostor,<br />
veći društven značaj i ugled. Nažalost,<br />
sve teži ekonomski standard, sve manje<br />
raspoloživog slobodnog vremena,<br />
sve veća zabrinutost za sutrašnjicu i sl.,<br />
pred pojedinca stavlja neke druge prioritete,<br />
tako da je u posljednje vrijeme<br />
volontera u športu sve manje.<br />
U svakom slučaju, budućnost športa<br />
u mnogo čemu će ovisiti o broju volontera,<br />
odnosno spremnosti ljudi da se<br />
dobrovoljno uključe u organizaciju<br />
određenih športskih programa. Međutim,<br />
veza između volonterstva i<br />
osobina ličnosti koje u tekstu navodim<br />
kao prosocijalno ponašanje, upućuje na<br />
zaključak da će problematika športskih<br />
volontera ukazivati na smjer u kojem<br />
se društvo u cjelini razvija, odnosno u<br />
kojem se razvija društvena svijest.<br />
Sustav vrijednosti koji prepoznaje altruiste,<br />
te ističe empatiju kao pozitivan<br />
model ponašanja vodi u kreativnost,<br />
razvoj i prosperitet, kako zdravstveni,<br />
športski, kulturni, tako i onaj ekonomski.<br />
Nasuprot tome, sebičnost, egocentričnost<br />
i asocijalnost kao dominantne<br />
odrednice sustava vrijednosti vode<br />
prema, usuđujem se reći, psihopatskom<br />
→ Summary ←<br />
Volunteers in sports represent an<br />
important link in preserving the sports<br />
system. Regardless of whether the<br />
volunteers at sports events or, for example,<br />
various members of the boards of directors<br />
- the motive of those who help the sports<br />
system with no tangible benefit thereof<br />
lies within the characteristics of a person,<br />
such as altruism. Most volunteers in sports<br />
are great humanists who cherish general<br />
social interests more than their own.<br />
And the process of creative creation, such<br />
as the creation of a top athlete, requires<br />
a great deal of empathy, altruism and<br />
positive intentions on the side of the<br />
coach. This relationship stimulates the<br />
athlete’s creativity and subtle plans which,<br />
combined with talent and appropriate<br />
training, create the highest level of quality<br />
and success. The same characteristics<br />
are required for success in almost any<br />
business, especially in one related to the<br />
people, and exactly these characteristics<br />
are the basis of social, cultural and<br />
economic prosperity of each country.<br />
Therefore, the fact that these qualities are<br />
often ridiculed, i.e., that people with these<br />
characteristics are declared insufficiently<br />
competitive for real life, is really<br />
troublesome. Whether the people engaged<br />
in prosocial behavior will be treated in<br />
the future as unrealistic, inadequate or<br />
sick, and various egocentrics as realistic,<br />
balanced and normal, only the time will<br />
tell.<br />
Sports will surely have an important role<br />
in preventing such SF scenarios, and the<br />
number of volunteers in sports will be<br />
an indicator of direction in which the<br />
development of social awareness and<br />
future is going.<br />
modelu društva. Što će biti realno, a što<br />
nerealno, reći će budućnost, a ljudi će<br />
morati paziti da se ne nađu na suprotnoj<br />
strani od realnosti. •<br />
Literatura:<br />
Batson, C. D. (1991). The altruism question: Toward<br />
a socialpsychological answer. Hillsdale, NJ: Erlbaum<br />
Batson, C. D. (1998). Altruism and prosocial behavior.<br />
In D. T. Gilbert, S. T. Fiske and G. Lindzey (Eds.),<br />
The handbook of social psychology ( 4 th ed., Vol. 2.<br />
pp. 282-316). New York: McGraw-Hill.<br />
Eisenberg, N., Guthrie. I. K., Murphy, B. C., Shepard, S.<br />
A., Cumberland, A., and Carlo, G. (1999). Consistency<br />
and development of prosocial dispositions: A longitudinal<br />
study. Child Development, 70, 1360-1372.<br />
Hrženjak, M., Jozić, M., Ceraj, S., (2007). Sport u<br />
državama i regijama Alpe-Jadran u službi razvoja i<br />
suradnje država i regija pri Vijeću Europe. UD.<br />
Gracin, F. i Klobučar, B. (ur.), VII Konferencija o sportu<br />
RZ Alpe-Jadran, Zbornik radova međunarodne konferencije,<br />
Opatija, 31. svibnja – 3. lipnja., str. 39-51.<br />
Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa<br />
Olimp <strong>44</strong>
Darovitost i šport<br />
Slon<br />
na bocama<br />
Tekst: ŽELJKO MATAJA<br />
Može se reći da gotovo nema<br />
osobe koja nije darovita i koja<br />
nije kreativna. Drugo je pitanje za<br />
što: za koju djelatnost odnosno<br />
za koji šport netko ima dara ili<br />
stvaralačkog smisla i do kojeg je<br />
stupnja netko darovit<br />
Kad se spominjala darovitost<br />
za vrhunske domete, dugo<br />
se robovalo pretpostavkama<br />
kako se sve može naučiti ili<br />
savladati upornim radom. Navodili<br />
su se primjeri u kojima nije izostajao<br />
dril, i štošta iz repertoara prisile pod<br />
sintagmom „što više radimo - bit ćemo<br />
uspješniji“.<br />
Poznavao sam pedagoga koji je svojim<br />
uvjerenjima davao poticaj sljedećom<br />
tvrdnjom: ako slon može naučiti<br />
stajati na bocama, onda svatko može<br />
naučiti odgovarajuću vježbu. I to<br />
je točno! Međutim slon koji ovlada<br />
stajanjem na bocama zbog drila, nije<br />
postao umjetnik nego samo - slon na<br />
bocama.<br />
Zbog takvih uvjerenja mnoga<br />
su djeca žrtve ambicija, najčešće svojih<br />
roditelja, ali i pedagoških okruženja<br />
u kojima je afirmiran stav o socijalnoj<br />
ili zdravstvenoj vrijednosti športa,<br />
zanemarujući pritom činjenicu da nije<br />
sve za svakoga odnosno da nije svatko<br />
za sve sposoban ili svemu dorastao.<br />
Jednostavno rečeno: u bocu od litre<br />
ne može se uliti onoliko koliko netko<br />
želi, nego samo onoliko koliko stane.<br />
Čovjek svojim rođenjem ili genetičkim<br />
naslijeđem, raspolaže svim svojim<br />
kvalitetama, ali i nedostacima. U<br />
tom smislu, prirodna sposobnost za<br />
bilo koju djelatnost je dar, pa tako i u<br />
športu.<br />
Može se reći da gotovo nema osobe<br />
koja nije darovita i koja nije kreativna.<br />
Drugo je pitanje za što: za koju<br />
djelatnost odnosno za koji šport<br />
netko ima dara ili stvaralačkog<br />
smisla i do kojeg je stupnja netko<br />
darovit. No, jedno je sigurno:<br />
sklonost i maštovitost za bilo<br />
koju djelatnost ne može se<br />
razviti kod ljudi koji nisu,<br />
kako se to kaže, rođeni za nešto. Tako<br />
čovjek bez sluha glazbu može slušati,<br />
ali ne i izvoditi. Jednako tako, čovjek,<br />
ovisno o svojim mišićnim sposobnostima,<br />
može izabrati šport<br />
primjeren njegovoj ulozi<br />
u izabranom športu.<br />
Jednako kao i u glazbi<br />
instrumentu za glazbenu<br />
izvedbu kojoj je<br />
dorastao...<br />
Djeca nedorasla bavljenju<br />
športom najčešće pružaju<br />
otpor. Mnogi to tumače lijenošću<br />
(umjesto nedoraslosti<br />
za neku aktivnost), pa onda<br />
Olimp 46
prilaze različitim dosjetkama poticanja<br />
djeteta. Roditeljski odabir športa,<br />
bez dječje privole, ponekad dovodi do<br />
tjelesnih trauma koje se, za razliku od<br />
psihičkih, odmah prepoznaju.<br />
U svakom slučaju, krivo je nastojanje<br />
kad se stimuliranje za ranu aktivnost<br />
započne usporedbom u smislu<br />
„vidiš kako oni to mogu, a i mlađi su“.<br />
Darovita djeca za bilo koju aktivnost<br />
sama pokazuju svoj interes ili ga pak<br />
gube kad uvide da nisu u stanju pratiti<br />
izazov ili mogućnosti naprednijih<br />
u svojem okruženju. To, naravno, ne<br />
znači da djeca koja ponekad odustanu<br />
u nekoj dobi, u kasnijoj fazi svojeg<br />
odrastanja ne mogu pokazati interes i<br />
sposobnosti kojima nadmašuju upravo<br />
one koji su ih obeshrabrili u njihovim<br />
prvotnom nastojanjima.<br />
Budući da se čovjekovo odrastanje,<br />
a s njim i darovitost za nešto ne razvijaju<br />
kalendarski nego biološki, postoje<br />
djeca koja svoje sposobnosti mogu<br />
izraziti ranije, a neka kasnije. Kao što<br />
u prirodi ne postoje pravila, tako i u<br />
čovjekovu odrastanju postoje brojne<br />
nepredvidivosti ovisne o vanjskim<br />
utjecajima koji djeluju na unutarnje<br />
čimbenike među kojima je značajna<br />
hormonalna distribucija.<br />
Na pitanje kad bi valjalo započeti<br />
baviti se nekim športom, točan je odgovor<br />
- što ranije. No, kad je to “što<br />
ranije”, ovisi o mentalnoj i tjelesnoj<br />
sposobnosti djeteta. Kao što ne postoji<br />
odjeća i obuća za dob, tako ne<br />
postoje ni jednake mentalne sposobnosti<br />
dječjeg odrastanja. Djeca koja<br />
nisu u stanju percipirati gibanje ili ga<br />
nisu u stanju mišićno pratiti, uzaludno<br />
započinju izabranim športom, štoviše<br />
- oni koji na tome nastoje, izlažu djecu<br />
svojevrsnom nasilju.<br />
Svaki razvoj traži odgovarajući<br />
podražaj (čitaj: vježbu), prilagodbu na<br />
podražaj (vrijeme za učinak vježbe)<br />
i rezultat (domet vježbe). Dakle, za<br />
razvoj darovitosti potrebno je odgovarajuće<br />
vrijeme koje je usporedivo s<br />
nekadašnjom tehnologijom fotografskog<br />
aparata koji je, ovisno o uvjetima<br />
slikanja i osjetljivosti filma, tražio više<br />
ili manje svjetlosti uz pomoć blende,<br />
ali i osjetljivosti filma za prijem<br />
svjetlosti. Zatim je za perfekciju bilo<br />
odlučno razvijanje filma u rastvoru<br />
kemikalija.<br />
Drugim riječima, uz podražaj vježbe<br />
za razvoj talenta traže se odgovarajući<br />
uvjeti koje čine kvalitetna prehrana,<br />
higijenski način života, suzbijanje<br />
morbidnih utjecaja i pozitivno socijalno<br />
okruženje.<br />
U praksi je prepoznato puno primjera<br />
da su se, kako se to kaže, već<br />
otpisani športaši, pokazali uspješnijim<br />
od športaša što su bili označeni perspektivnim.<br />
Bilo bi uzaludno nabrajati čimbenike<br />
koji nam, u tom smislu, ništa ne objašnjavaju,<br />
ali upućuju na različite načine<br />
interpretiranja o nečijem uspjehu ili<br />
pak neuspjehu. Tako se često veli za<br />
nekog športaša kojeg je ozljeda ili<br />
bolest spriječila u postizanju uspjeha<br />
kako je imao peh. No, valja znati da<br />
je zdravlje jedna među bitnim pretpostavkama<br />
darovitosti, jer zdravlje je<br />
također dar.<br />
Darovitost za vrhunske domete<br />
često se dovodila u vezu s tvrdnjom o<br />
nekakvim postocima u kojima je dovoljno<br />
deset posto pripisati urođenosti<br />
(talentu), a devedeset posto radu<br />
(upornosti). Za vrhunski uspjeh u bilo<br />
čemu potrebno je raspolagati motivom<br />
(voljom za uspjeh), snagom (tjelesnim<br />
i zdravstvenim sposobnostima)<br />
i vještinom (ovladavanje tehnikom).<br />
Koliko je pak vremena potrebno da se<br />
harmoniziraju htijenje, moć i znanje,<br />
upitnik je od neba do zemlje ili pak<br />
kombinacija s tri znaka u športskoj<br />
prognozi. Naime, neki žele i mogu kad<br />
nedovoljno znaju, a neki s dovoljno<br />
znanja ne žele ili ne mogu.<br />
Brojni športovi i športske discipline<br />
nisu nastale da bi se usavršile nečije<br />
sposobnosti, nego su ljudi ovisno o<br />
sposobnostima izabrali športove. Bacači<br />
kugle nisu visoki i jaki zato što<br />
bacaju kuglu. Izabrali su šport koji im<br />
daje prednost. Ni košarkaši nisu rasli<br />
u visinu zato što su igrali košarku, niti<br />
su dizači utega niskog rasta zato što<br />
dižu utege. Kao što visina daje prednost<br />
u nekim športovima, tako i ljudi<br />
niskog rasta imaju prednost u gimnastici<br />
ili u dizanju utega. Antropološke<br />
dimenzije mogu dati prednosti u izabranom<br />
športu.<br />
Proizvođači športske opreme iz<br />
dana u dan nude rekvizite koji doslovce<br />
otkrivaju neslućene ljudske<br />
sposobnosti. Daskari se (borda) u<br />
svim agregatnim stanjima, a biciklima<br />
i skijama izvode se prave vratolomije.<br />
Travnjake je potisnuo asfalt, a sposobnosti<br />
što ih pokazuju koturaljkaši<br />
i plesači na asfaltu izniman su dar<br />
→ Summary ←<br />
It can be said that there is almost<br />
no person who is not talented and<br />
creative. Another question is for<br />
what: for which activity or sports is<br />
a person talented or has a creative<br />
sense and to which extent. Anyway,<br />
one thing is certain - the love and<br />
vision for any activity cannot be<br />
developed in people who were not,<br />
as it is said, born for something. Just<br />
as a man with poor musical pitch<br />
can listen to the music, but cannot<br />
play it, likewise a man, depending<br />
on his muscle capacity, can choose<br />
a sports according to his gift for<br />
practicing exactly this sports and<br />
not another one.<br />
Numerous sports and sports<br />
disciplines were not created to<br />
improve someone’s abilities, but to<br />
help people choose the right one in<br />
accordance with their capacities.<br />
Shot putters are not tall and strong<br />
because of shot putting. They just<br />
chose the sports that gives them<br />
an advantage. Neither are the<br />
basketball players tall because<br />
they played basketball, nor are<br />
the weightlifters short because of<br />
weightlifting…<br />
i umjetnička izvedba bez premca u<br />
tjelesnim zahtjevima.<br />
Čovjek jednostavno nije svjestan za<br />
što je sve nadaren, a sasvim je drugo<br />
pitanje može li svaki dar biti socijalno<br />
podržan, vrednovan, poštovan i nagrađivan.<br />
No, sve što bi valjalo smatrati darovitošću<br />
traži odgovor u poimanju<br />
čovjeka kao neponovljive biološke<br />
jedinke čiji razvoj značajno ovisi o socijalnim<br />
uvjetima koji mogu djeci bez<br />
uvjeta biti motiv da budu bolji od onih<br />
koji imaju idealne životne uvjete.<br />
No, valjalo bi zaboraviti na mogućnost<br />
da u bilo kojem športu oni nedaroviti<br />
mogu uspjeti, ma koliko imali<br />
izvanredne uvjete i financijsku potporu...<br />
•<br />
Literatura:<br />
Mataja Ž., Život za sport i od sporta, NZ Matice<br />
Hrvatske, Zagreb, 2003.<br />
Crow F.J. Beleške iz genetike, Savremena administracija<br />
Bgd. 1967.<br />
Od Gee do sebičnog gena: Zbornik radova, priredila<br />
Rusan R., Jesenski i Turk, Zgb 1997.<br />
Pavelić K. Čuda moderne medicine, (Nadanja i<br />
strepnje), NZ Globus, Zagreb, 2004.<br />
47 Olimp
Športska terminologija<br />
Tekst: DARIJA OMRČEN<br />
Svoje ime ovaj je šport dobio prema riječi iz jednoga od tibetskih jezika i znači - lopta.<br />
Polo je svoj naziv posudio za tvorbu naziva još jednoga športa, a to je - vaterpolo<br />
Polo
Polo pripada skupini konjičkih<br />
športova. Smatra se da<br />
je star više od dvije tisuće<br />
godina, a prema nekim su ga<br />
izvorima (npr. SPORTPOLO Corporation,<br />
1996-2012) prvi igrali nomadi<br />
ratnici. Naziv polo dolazi od riječi iz<br />
jednoga od tibetskih jezika i znači<br />
lopta (Random House Webster’s Unabridged<br />
Dictionary, 1999; Longman<br />
Dictionary of Contemporary English,<br />
2005). Drugim riječima, polo je igra<br />
loptom.<br />
Polo je utakmica podijeljena u četiri<br />
do šest (u iznimnim situacijama i<br />
osam) razdoblja igre od po 7 minuta.<br />
Ta se razdoblja u engleskome jeziku<br />
nazivaju chukka(s) ili chukker(s), a ponekad<br />
se rabi i varijanta potonje riječi<br />
koja glasi chukkar(s). Riječ chukka/<br />
chukker podrijetlom je iz hindskoga, i<br />
to od riječi cakkar, odnosno iz sanskrta<br />
od riječi cakra, što je kotač ili krug<br />
(Collins Dictionary, 2012). Značenja<br />
koja navode neki engleski rječnici<br />
odnose se ili na navedeno razdoblje<br />
utakmice u polu ili na cipelu/čizmu<br />
visine gležnja koja se veže kroz dva ili<br />
tri para rupica. Poveznica između potonjeg<br />
značenja i pola je u tome, što<br />
igrači pola nose obuću sličnu navedenoj<br />
(American Heritage Dictionary of<br />
the English Language, prema LoveTo-<br />
Know, Corp., 1996-2012).<br />
Što se prvotne uporabe riječi<br />
chukka i chukker tiče, različiti izvori<br />
navode različite podatke o tome. Na<br />
primjer, Merriam Webster Online Dictionary<br />
(Merriam Webster Inc., 2006-<br />
2007) kao period u kojemu se riječ po<br />
prvi puta rabi u engleskome jeziku,<br />
navodi 19. stoljeće, dok je Collins<br />
Dictionary (2012) manje precizan i<br />
govori o 19., odnosno 20. stoljeću.<br />
Dvadeseto stoljeće kao početak uporabe<br />
riječi chukka (chukkar/chukker)<br />
potvrđuju i neki drugi izvori - npr.<br />
Random House Webster’s Unabridged<br />
Dictionary (1999). Međutim, Random<br />
House Webster’s Unabridged Dictionary<br />
(1999) navodi 19. stoljeće kao<br />
vrijeme u kojemu se riječ chukker,<br />
dakle, ne varijanta chukka, počinje po<br />
prvi put koristiti.<br />
Iz povijesti pola poznato je<br />
da prva pravila nastaju sredinom<br />
19. stoljeća. U Engleskoj<br />
je prva utakmica<br />
odigrana 1869.<br />
(SPORTPOLO Corporation,<br />
1996-<br />
2012), a krajem<br />
osamdesetih<br />
godina 19. stoljeća<br />
polo dolazi<br />
u Sjedinjene Američke Države i<br />
tijekom sljedećih pedeset godina<br />
postaje popularan među sve većim<br />
brojem ljudi.<br />
Od 1900. polo je bio i olimpijski<br />
šport, sve do 1936. kada više nije<br />
bio dijelom olimpijskoga programa<br />
(SPORTPOLO Corporation, 1996-2012).<br />
Kad se u engleskome jeziku govori<br />
o konjima na kojima se igra polo, o<br />
njima se govori kao o ponies (jednina:<br />
pony), odnosno kao o ponijima. Dakle,<br />
ne rabi se riječ horse, što je uobičajen<br />
naziv za konja u engleskome jeziku.<br />
Razlog je tomu što pravila igre ne<br />
propisuju visinu konja, te je moguće<br />
igrati na konjima različitih visina (poni<br />
je pasmina konja poznata po niskom<br />
rastu).<br />
Lopta se udara palicom koja<br />
se u engleskome jeziku naziva mallet,<br />
a ponekad i stick. Riječ mallet u tome<br />
jeziku primarno označava čekić, bat,<br />
odnosno drveno kladivo. S obzirom<br />
na to da je palica koja se rabi u polu<br />
u obliku čekića, poveznica je između<br />
njegova izgleda i prethodno navedenoga<br />
značenja s jedne strane, i,<br />
s druge, značenja palica u polu,<br />
jasna. Riječ je mallet u engleski<br />
jezik ušla iz starofrancuskoga,<br />
od riječi mail<br />
u značenju čekić,<br />
a u starofrancuski<br />
dolazi iz latinskoga, i to od riječi<br />
malleus, također u značenju čekić,<br />
odnosno mlat (Random House<br />
Webster’s Unabridged Dictionary,<br />
1999; Gluhak, 1993:416). Riječ se<br />
mlat, odnosno latinska riječ malleus,<br />
može u hrvatskome povezati i s riječju<br />
malj, a malj je veliki čekić, za koju Gluhak<br />
(1993:397) kaže da je posuđenica<br />
iz balkanskog latinskog.<br />
49 Olimp
Športska terminologija<br />
→ Summary ←<br />
As all other sports, polo has its<br />
terminology. Terms like chukka,<br />
off side, near side, mallet, etc.<br />
are interesting for analysis. What<br />
makes them specific is that, although<br />
some of them are used in<br />
other sports as well, e.g. off-side in<br />
football and throw-in in football<br />
and team handball, their meanings<br />
in different sports are not the same.<br />
To understand them correctly, the<br />
knowledge of the rules of the game<br />
of each sport in question is necessary.<br />
Kad se u engleskome jeziku govori o konjima na kojima se<br />
igra polo, o njima se govori kao o ponies (jednina: pony),<br />
odnosno kao o ponijima. Dakle, ne rabi se riječ horse, što je<br />
uobičajen naziv za konja u engleskome jeziku<br />
Engleski je naziv off-side poznat<br />
širokoj publici. Međutim, ne po značenju<br />
koje ima u polu, već po značenju<br />
zaleđe koje ima u nogometu. Isti naziv<br />
u polu označava desnu stranu konja.<br />
Naime, riječ se off kao pridjev kombinira<br />
s drugima, pa npr. off horse znači<br />
desni konj, a off hand side znači desna<br />
strana. U kriketu imenica off, kao<br />
i naziv off side, označava suprotnu<br />
stranu vrata (sastavljenih od tri stupića)<br />
ili igrališta od one na kojoj stoji<br />
udarač (Random House Webster’s<br />
Unabridged Dictionary, 1999). Jedno<br />
je od značenja riječi off i početak utrke,<br />
npr. konjičke (Longman Dictionary<br />
of Contemporary English, 2005).<br />
Lijeva strana konja u engleskome<br />
se naziva near-side. Naziv near-side<br />
nastaje spajanjem dvije riječi - near<br />
i side. Prva je riječ najčešće poznata<br />
po značenju blizu. Međutim, osim tog<br />
značenja ima i druga, a jedno je od<br />
njih - lijevi. Dakle, near-side znači lije-<br />
=<br />
va strana (engl. side = strana). Prema<br />
pravilima, u polu nema ljevorukih igrača:<br />
igrač ili igra desnom rukom ili ne<br />
može sudjelovati u nadmetanju!<br />
Naziv throw-in je naziv koji je<br />
nogometnoj i rukometnoj publici dobro<br />
poznat. U oba navedena športa<br />
označava ubacivanje, odnosno radi se<br />
o ubacivanju lopte u igru iz prostora<br />
izvan granica igrališta, i to nakon što<br />
je loptu u taj prostor preko uzdužne<br />
crte izbacio igrač ekipe koja je u tome<br />
trenutku u fazi obrane i nije u posjedu<br />
lopte. Izvođenje se ubacivanja u nogometu<br />
i rukometu razlikuje. Na primjer,<br />
kod ubacivanja u nogometu, igrač mora<br />
barem s jednim dijelom svakoga stopala<br />
stajati na tlu, vrhovi kopački ne smiju<br />
prelaziti unutarnji rub uzdužne crte,<br />
loptu mora baciti iza i iznad glave, i to<br />
s obje ruke. U rukometu igrač pri izvođenju<br />
ubacivanja mora jednom nogom<br />
stati na uzdužnu crtu igrališta.<br />
Za razliku od nogometa i rukometa,<br />
ubacivanje u polu ne izvodi igrač,<br />
već sudac, i to za početak utakmice,<br />
a loptu ubacuje između dvije u vrste<br />
posložene suparničke ekipe koje se,<br />
kada se igra na otvorenome, sastoje<br />
od četiri igrača svaka.<br />
Polo je svoj naziv posudio za<br />
tvorbu naziva još jednoga športa, a to<br />
je - vaterpolo (engl. water polo). Taj<br />
naziv nastaje od riječi water (voda)<br />
i riječi polo (lopta). Prema tome, vaterpolo<br />
je šport koji se igra loptom u<br />
vodi. Iako postoje nedoumice vezane<br />
za nastanak naziva vaterpolo (a odnose<br />
se na upit o tome zašto je za taj<br />
naziv odabrana baš riječ polo, a ne<br />
npr. riječ ball), neki izvori smatraju da<br />
je to stoga što je vaterpolu prethodila<br />
igra u kojoj su igrači sjedili na bačvama,<br />
poput igrača pola na konjima,<br />
polegnutima u vodi.<br />
Bilo to točno ili ne, činjenica je da<br />
polo i vaterpolo imaju u svome nazivu<br />
istu riječ, koja ih na neki način zasigurno<br />
povezuje... •<br />
Literatura i izvori:<br />
Collins Dictionary (2012). www.collinsdictionary<br />
.com/dictionary/english/chukka<br />
Longman Dictionary of Contemporary English.<br />
Writing Assistant Edition CD-ROM (2005). Harlow:<br />
Pearson Education Limited.<br />
LoveToKnow, Corp. (1996-2012). Your Dictionary.<br />
The Dictionary You Can Understand. www.yourdictionary.com/chukka<br />
Merriam Webster, Inc. (2006-2007). Merriam<br />
Webster Online Dictionary, www.merriam-webster<br />
.com/dictionary/chukka<br />
Random House Webster’s Unabridged Dictionary.<br />
1999. V2.2 for 16bit Windows systems, V3.0<br />
for 32bit Windows systems, Random House, Inc.<br />
Collexion Reference Software (1998) Lemout &<br />
Housepie<br />
SPORTPOLO Corporation. (1996-2012). History.<br />
http://www.sportpolo.com/History/default.htm<br />
Olimp 50
Šport i međunarodne integracije<br />
EU Programi<br />
za financiranje športa<br />
Financijska kriza koja je osim<br />
potresa na polju financiranja<br />
i monetarne ekonomije Europske<br />
unije u prvi plan iznijela<br />
i strateške odrednice razvoja<br />
Europske unije, postavljajući<br />
primarno pitanje daljnjeg<br />
određenja europskog povezivanja<br />
i smjernica na<br />
kojima će se temeljiti<br />
- onim bankarskim<br />
ili političkim - neizbježno<br />
se odrazila<br />
i na športsku djelatnost.<br />
Usprkos nedostatnom<br />
financiranju,<br />
šport se<br />
u Europi u ovim<br />
kriznim vremenima<br />
prepoznaje kao<br />
sredstvo izgradnje<br />
europskog identiteta i<br />
jačanja europske suradnje,<br />
čime mu se nedvojbeno<br />
priznaju kulturne odrednice i<br />
mogućnost povezivanja europskih<br />
naroda.<br />
Međutim, kako bi europsko društvo<br />
moglo osjetiti pozitivne karakteristike<br />
športa, neophodno je osigurati<br />
njegovo prioritetno financiranje u<br />
sklopu egzistirajućih europskih programa<br />
za mlade, obrazovanje, kulturu,<br />
zdravstvo, turizam, regionalni razvoj<br />
i razvoj novih tehnologija s posebnim<br />
naglaskom na sljedeće razdoblje financiranja<br />
(2014. - 2020.)<br />
Programi kojima je moguće<br />
osigurati sufinanciranje športskih aktivnosti<br />
obuhvaćaju Instrument pretpristupne<br />
pomoći IPA (Instrument for<br />
Pre-Accession assistance), čija je provedba<br />
određena za razdoblje 2007.-<br />
2013., mijenjajući dotadašnje programe<br />
Pomoć zajednice u obnovi, razvoju<br />
i stabilizaciji (Community Assistance<br />
For Reconstruction, Development and<br />
Tekst: SAŠA CERAJ<br />
Usprkos nedostatnom<br />
financiranju, šport se u<br />
Europi u ovim kriznim<br />
vremenima prepoznaje<br />
kao sredstvo izgradnje<br />
europskog identiteta i<br />
jačanja europske suradnje,<br />
čime mu se nedvojbeno<br />
priznaju kulturne<br />
odrednice i mogućnost<br />
povezivanja europskih<br />
naroda<br />
Stabilisation – CARDS), Program pomoći<br />
zemljama istočne Europe (The<br />
Programme of Community aid to<br />
the countries of Central and Eastern<br />
Europe - PHARE), Pomoć državama<br />
kandidatkinjama u pripremama<br />
za članstvo (Instrument<br />
for Structural Policies for<br />
Pre-Accession - ISPA) i<br />
Posebna pretpristupna<br />
pomoć za poljoprivredu<br />
i ruralni razvoj<br />
(Special Accession<br />
Programme for Agriculture<br />
and Rural<br />
Development – SA-<br />
PARD).<br />
Osnovni ciljevi<br />
IPA programa predstavljaju<br />
pružanje<br />
pomoći državama<br />
kandidatkinjama i državama<br />
potencijalnim<br />
kandidatkinjama u njihovu<br />
usklađivanju i provedbi pravne<br />
stečevine Europske unije te<br />
u pripremi za korištenje strukturnih<br />
fondova. Republika Hrvatska korisnica<br />
je IPA programa od 2007. godine i<br />
koristit će ga do trenutka stupanja u<br />
članstvo Europske unije.<br />
Za koordinaciju programa IPA u<br />
Hrvatskoj zadužen je Središnji državni<br />
ured za razvojnu strategiju i<br />
koordinaciju fondova Europske unije,<br />
a za financijsko upravljanje Ministarstvo<br />
financija. Program se sastoji od<br />
pet komponenti: pomoć u tranziciji i<br />
izgradnja institucija, prekogranična<br />
suradnja, regionalni razvoj, razvoj<br />
ljudskih potencijala i ruralni razvoj.<br />
Europska komisija namijenila je za<br />
provedbu IPA programa u Hrvatskoj<br />
do 2010. godine sredstva u iznosu od<br />
589,9 milijuna eura, a posebnu zanimljivost<br />
predstavlja IV. komponenta<br />
ovoga programa koja se odnosi na<br />
razvoj ljudskih potencijala slijedom<br />
koje je moguće financirati školovanje<br />
Olimp 52
i stručno usavršavanje trenerskog<br />
kadra u športu.<br />
Trajanje programa Mladi na djelu<br />
predviđeno je za razdoblje 2007. -<br />
2013. s ukupnim proračunom od 885<br />
milijuna eura, a cilj mu je promicanje<br />
mobilnosti i neformalnog obrazovanja<br />
mladih u dobi između 13 i 30 godina,<br />
te poticanje osjećaja europske građanske<br />
pripadnosti među mladima uključujući<br />
ih na taj način u izgradnju Europe.<br />
Program se sastoji od aktivnosti:<br />
Mladi za Europu, Europske volonterske<br />
službe, Mladi u svijetu, uključujući<br />
i Sustav podrške mladima. Putem financiranja<br />
športskih programa u sklopu<br />
programa Mladi na djelu moguće<br />
je promovirati razvoj multikulturalnog<br />
dijaloga i zdravog načina života među<br />
mladima.<br />
Program Europa za građane<br />
podržava širok spektar aktivnosti koje<br />
promiču uključivanje građana i organizacija<br />
civilnoga društva u procese<br />
europskih integracija s ukupnim proračunom<br />
od 215 milijuna eura, a vrijeme<br />
trajanja predviđeno je u razdoblju<br />
od 2007. do 2013. godine. Program<br />
uključuje sljedeće aktivnosti: Aktivni<br />
građani za Europu, Aktivno civilno<br />
društvo za Europu, Zajedno za Europu<br />
i Aktivno europsko sjećanje. Putem<br />
ovoga programa moguće je financirati<br />
športske projekte koji uključuju suradnju<br />
i povezivanje s glavnim europskim<br />
gradovima.<br />
Program Cjeloživotno učenje podržan<br />
je s proračunom od 7 milijardi<br />
eura za razdoblje od 2007. do 2013.<br />
godine, a nasljednik je programa<br />
Socrates, Leonardo da Vinci i E-učenje.<br />
Naznačeni program uključuje<br />
aktivnosti: Comenius, Erasmus, Leonardo<br />
da Vinci (strukovno obrazovanje<br />
i osposobljavanje), Grundtvig,<br />
Transverzalni program i Jean Monnet.<br />
Program obuhvaća sve sektore obrazovanja,<br />
te je stoga moguće sudjelovati<br />
putem projekata koji su rezultat<br />
suradnje obrazovnih institucija, a<br />
tiču se obrazovanja trenera ili športskih<br />
djelatnika. Također je moguće<br />
osigurati obrazovanje volontera,<br />
profesionalizaciju športskih saveza te<br />
implementaciju Europskog kvalifikacijskog<br />
okvira (European Qualifications<br />
Framework).<br />
U razdoblju od 2007. do 2013.<br />
godine, 35,7% od ukupnog proračuna<br />
Europske unije, približno 347,41 milijardi<br />
eura namijenjeno je regionalnoj<br />
i lokalnoj samoupravi. Unutar ovoga<br />
programa moguće je financirati športsku<br />
infrastrukturu putem Europskog<br />
fonda za regionalni razvoj, a Europski<br />
socijalni fond može se koristiti za<br />
poboljšanje kvalifikacija sudionika u<br />
športskom pokretu.<br />
Uz navedene, interesni programi<br />
za šport predstavljaju i Progress te<br />
Program volontiranja u športu (koji<br />
uključuju ravnopravnost spolova, antidiskriminaciju,<br />
socijalnu uključenost i<br />
poboljšanje radnih uvjeta).<br />
Šport predstavlja najmasovniju nevladinu<br />
organizacijsku aktivnost diljem<br />
Europe s više volontera i sudionika<br />
od bilo koje druge društvene<br />
aktivnosti. Europska unija procjenjuje<br />
kako postoji više od 700.000 športskih<br />
klubova u 27 država članica, a<br />
86% od tih športskih klubova egzistira<br />
na volonterskoj osnovi. U skladu s<br />
tim, športski klubovi čine vitalni dio<br />
urbanog i ruralnog tkiva te doprinose<br />
razvoju društva, zdravlja i kulturnog<br />
identiteta. Bez volontera ova važna<br />
društvena infrastruktura ne bi opstala,<br />
te iz tog razloga promicanje volontiranja<br />
također podrazumijeva svojevrsno<br />
jačanje društva, a jedan od<br />
načina predstavljao je i lani završeni<br />
projekt Europske komisije - Europska<br />
godina volontiranja 2011.<br />
Uz navedene programe šport<br />
može aplicirati i na programe razvoja<br />
zdravlja (Health Programme), Daphne<br />
(sprečavanje rasizma i nasilja nad ženama,<br />
djecom i mladima u športu),<br />
tehnološkog razvoja Seventh Framework<br />
Programme (koji uključuje<br />
pitanja borbe protiv dopinga i razvoja<br />
rekreacije) te program Life+ u koji se<br />
mogu uključiti športski programi čiji je<br />
interes u sklopu natjecanja usmjeren<br />
na ekološka pitanja i izgradnju „zelene“<br />
športske infrastrukture.<br />
Svakako je važno istaknuti kako je<br />
programima Europske unije moguće<br />
financirati nacionalne i regionalne<br />
športske aktivnosti koje ispunjavaju<br />
odrednice projekta usmjerenog na specifična<br />
interesna područja obrazovanja,<br />
kulture, zdravstva, socijalnih pitanja,<br />
zaštite okoliša, istraživanja, razvoja,<br />
međunarodne suradnje uz naglasak na<br />
doprinos ciljevima i prioritetima svakog<br />
od navedenih programa. •<br />
Literatura:<br />
Europski fondovi za hrvatske projekte, SDURF,<br />
Zagreb, 2009.<br />
Europa za građane, Vlada RH, Zagreb, 2009.<br />
→ Summary ←<br />
Despite the lack of funding, in<br />
these times of crisis in Europe<br />
sports is recognized as a means<br />
of building the European identity<br />
and strengthening the European<br />
cooperation. However, in order to<br />
make possible for the European<br />
society to feel the positive<br />
characteristics of sports, it is<br />
necessary to ensure its priority<br />
funding within the coexisting<br />
European programs for youth,<br />
education, culture, health,<br />
tourism, regional development<br />
and development of new<br />
technologies.<br />
This way, for example, through<br />
the financing of sports programs<br />
within the program “Youth in<br />
Action” it is possible to promote<br />
the development of intercultural<br />
dialogue and a healthy lifestyle<br />
among young people, and thanks<br />
to the program “Europe for the<br />
citizens” it is possible to finance<br />
the sports projects involving<br />
cooperation and networking with<br />
major European cities.<br />
There many other programs that<br />
can provide co-financing of sports<br />
activities: they can be used for<br />
financing national and regional<br />
sports activities that meet the<br />
guidelines of the project focused<br />
on specific area of interest in<br />
education, culture, health, social<br />
affairs, environmental protection,<br />
research, development and<br />
international cooperation, along<br />
with emphasizing the contribution<br />
to the goals and priorities of each<br />
of the individual programs.<br />
53 Olimp
Šport i eduklacija<br />
Pismo<br />
omiljenom<br />
športašu<br />
Tekst: IVO AŠČIĆ<br />
Fotografije: Ivo Aščić, UPU<br />
Više od milijun djece iz 55 država sa<br />
svih kontinenata, pisalo je pisma<br />
svojim športskim idolima, a za<br />
najuspješnije izabrano je pismo<br />
14-godišnjeg Mariosa Chatzidimou<br />
iz Grčke, upućeno olimpijskom<br />
pobjedniku, tenisaču Rogeru Federeru<br />
Napiši omiljenom športašu/športašici<br />
pismo u kojem ćeš objasniti što tebi<br />
znače Olimpijske igre - bila je ovogodišnja,<br />
41. po redu tema međunarodnog<br />
natjecanja mladih za najljepše pismo,<br />
u organizaciji jedne od najstarijih i<br />
najmanjih agencija Ujedinjenih naroda, Svjetske poštanske<br />
unije (UPU od eng. Universal Postal Union), sa<br />
sjedištem u glavnom gradu Švicarske. Više od milijun<br />
djece iz 55 država sa svih kontinenata, pisala su pisma<br />
svojim športskim idolima.<br />
Natjecanje se organizira po strogo utvrđenim pravilima<br />
(pismo pišu djeca do 15. godina starosti, sadržaj<br />
pisma mora imati od 500 do 800 riječi, u pismu se treba<br />
suzdržavati od promoviranja bilo kojeg političkog ili<br />
religijskog mišljenja, pismo mora biti novijeg datuma i<br />
napisano rukom, mora imati elemente pisma i sl.) još od<br />
1972. godine i provodi ga UPU, u suradnji s različitim<br />
organizacijama UN-a kao što je UNESCO (organizacija<br />
UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu) te sa 192<br />
poštanske uprave iz cijeloga svijeta koje temeljem natječaja<br />
u svojoj zemlji, najljepše pismo šalju na međunarodno<br />
natjecanje.<br />
Različite teme kao što su: Pismo liku iz bajke,<br />
Zašto je potrebna tolerancija, AIDS - zašto je važno<br />
razgovarati o tome i druge teme, te različiti pobjednici<br />
koji dolaze uglavnom iz manje poznatih (Kazahstan,<br />
Benin, Madagaskar, Vijetnam i dr.) i siromašnih zemalja<br />
(Etiopija, Pakistan, Zambija, Bangladeš i dr.) čine ovo<br />
Olimp 54
Dear Roger Federer,<br />
My name is Marios, one of<br />
your thousands of fans. A<br />
small, insignificant Marios<br />
compared to one giant of<br />
sports. The reason I am<br />
writing is to thank you<br />
for making me love sports<br />
and tennis! I have been<br />
following your matches and<br />
your efforts in tennis courts<br />
Mr Roger Federer<br />
Tennis Sport Club of Basel<br />
Switzerland<br />
Pismom zlatnom olimpijcu u tenisu Rogeru Federeru, 14-godišnji<br />
Marios Chatzidimou osvojio je zlatnu medalju Svjetske poštanske unije.<br />
55 Olimp
Šport i eduklacija<br />
natjecanje ne samo zanimljivim nego<br />
daje i doprinos u poboljšavanju i<br />
razvijanju pismenosti koju su UN proglasili<br />
desetljećem pismenosti (2003.<br />
- <strong>2012.</strong>).<br />
„Olimpijsko“ natjecanje je započelo<br />
još prošle godine i izravno je povezano<br />
s ovogodišnjim <strong>Olimpijski</strong>m igrama<br />
u Londonu. I ovim natjecanjem, iako<br />
nije športsko, nastojalo se podići<br />
svijest o važnosti olimpijskog duha<br />
te stvaranje boljeg svijeta uz pomoć<br />
športa, promicanjem univerzalnih<br />
vrijednosti izvrsnosti, prijateljstva i<br />
poštovanja.<br />
Kako bi djeci što više približili<br />
natjecanje te radi jednoobraznosti za<br />
sve, UPU je u suradnji s nacionalnim<br />
poštanskim operatorima i najvišim<br />
državnim edukativnim institucijama<br />
propisao jasna pravila natjecanja te<br />
pobliže objasnio temu<br />
. Tako je, primjerice, u ovogodišnjim<br />
pravilima navedeno: „Ova je tema<br />
vezana uz olimpizam kao životnu<br />
filozofiju kojom se slave i sjedinjuju<br />
u uravnoteženu cjelinu kvalitete<br />
tijela, volje i uma. Cilj olimpizma je<br />
stavljanje športa u službu skladnog<br />
razvoja čovjeka radi stvaranja mirnog<br />
društva koje nastoji očuvati ljudsko<br />
dostojanstvo. Spajajući šport s kulturom<br />
i obrazovanjem, olimpizam teži<br />
stvaranju takvog načina života koji<br />
se temelji na radosti koja proizlazi iz<br />
napora, obrazovnoj vrijednosti dobrog<br />
primjera i poštovanju univerzalnih<br />
etičkih načela.<br />
Međunarodno stručno povjerenstvo,<br />
članovi Olimpijskog odbora za<br />
kulturu i edukaciju u sastavu: Elizabeth<br />
Longworth zamjenica glavnog<br />
direktora za društvene i humanističke<br />
znanosti pri UNESCO-a u Parizu, Jean<br />
Durry, pisac i povjesničar za šport i<br />
olimpijske igre, Norbert Müller, profesor<br />
s Instituta za športske znanosti u<br />
Mainzu i Juliana Nel, direktorica UPUovog<br />
ureda za komunikacije, izabrali<br />
su za najuspješnije pismo 14-godišnjeg<br />
Mariosa Chatzidimou iz Grčke,<br />
upućenog olimpijskom pobjedniku,<br />
tenisaču Rogeru Federeru.<br />
U briljantnom i vrlo domišljatom<br />
pismu, Marios vodećeg svjetskog<br />
tenisača smješta u vrijeme antičke<br />
Olimpije, među športaše kao što su<br />
Diagoras s Rodosa i Polidamas te dočarava<br />
razgovor s njim. Prema ocjeni<br />
Povjerenstva, njegovo pismo je originalno,<br />
vrlo osobno i stilski kreativno,<br />
Najljepše hrvatsko pismo<br />
napisao je Fran Zamaklar,<br />
učenik šestog razreda iz<br />
Belišća - uputio ga je Ivici<br />
Kosteliću<br />
a u kojemu su vrijednosti modernih i<br />
povijesnih olimpijskih igara istaknute<br />
vrlo uvjerljivo. Između ostalog, on<br />
piše kako želi da i ovogodišnje igre,<br />
baš kao i one drevne u njegovoj zemlji<br />
budu u duhu prijateljstva, fair playa,<br />
mira i bez uporabe nedozvoljenih<br />
stimulativnih sredstava i misli na financijsku<br />
korist.<br />
Drugo mjesto osvojila je 15-godišnja<br />
Valentine Chimba iz Kenije s pismom<br />
atletičaru i vlasniku svjetskog rekorda
na 800 metara Davidu Rudishau, a<br />
treće Ukrajinka Aliona Kučanskaja (15)<br />
koja je napisala pismo paraolimpijki<br />
Eleni Jurkovskaji te Ellise Mangarro<br />
(11) s Trinidada i Tobaga (pismo Haselyju<br />
Crawfordu, prvom osvajaču zlatne<br />
olimpijske medalje za njenu zemlju<br />
1976.). Također, posebna priznanja<br />
osvojili su autori pisama iz Rusije, Brazila,<br />
Indonezije, Benina i Crne Gore.<br />
<strong>Hrvatski</strong> nacionalni poštanski operator<br />
na području Hrvatske kontinuirano<br />
provodi ovo natjecanje od 2005.<br />
godine, a autora najljepšeg pisma<br />
zajedno s njegovim razredom, nagrađuje<br />
jednodnevnim izletom po želji<br />
na području Republike Hrvatske (npr.<br />
posjet Nacionalnom parku Brijuni ili<br />
Dvorcima Hrvatskog zagorja i sl.).<br />
I ove godine u natjecanje se<br />
uključilo tisuće učenika iz osnovnih<br />
škola Republike Hrvatske. Djeca su<br />
najčešće pisala Ivici Kosteliću, Blanki<br />
Vlašić, Mirku Filipoviću, Leu Messiju te<br />
uglavnom drugim športašima koji su<br />
trenutačno najpoznatiji. Iz pisama je<br />
vidljivo da djeca osim što prate športska<br />
natjecanja, pobjede i uspjehe hrvatskih<br />
športaša, aktivno su uključena<br />
u različite športske klubove.<br />
Najljepše hrvatsko pismo napisao je<br />
Fran Zamaklar, učenik šestog razreda<br />
iz Belišća. Stručno povjerenstvo, viši<br />
savjetnici za hrvatski jezik iz Agencije<br />
za odgoj i obrazovanje predvođeno<br />
piscem Miroslavom Mićanovićem osvrnulo<br />
se na nagrađeno pismo: „Pisac<br />
pisma se obraća svom najdražem<br />
športašu Ivici Kosteliću, iako se bave<br />
različitim športovima, jer bi i on htio<br />
doseći najveće športske uspjehe i<br />
popeti se na olimpijsko postolje. Fran<br />
Zamaklar vrlo lijepo i razložno govori<br />
o svojoj vezanosti za šport, zašto mu<br />
je važan, zašto voli šport 's kojim se<br />
smiješ i plačeš, odrastaš i zaljubljuješ<br />
se'. Ono što odabire kao dodatni poticaj<br />
- oči, suze i smijeh olimpijskog<br />
pobjednika - govori o njegovoj neposrednosti,<br />
iskrenosti, ali i vjeri da su<br />
svijet športa i Olimpijske igre idealan<br />
način da se piše i misli, sanja o univerzalnim<br />
vrijednostima, prijateljstvu<br />
i poštovanju.“<br />
Između ostalog hrvatski pobjednik<br />
u pismu piše: “Svaki športaš bar<br />
jednom u životu sanja da postane<br />
olimpijski pobjednik. Olimpijske igre<br />
spajaju ljude baš kao prstenovi koji<br />
se spajaju na bijeloj zastavi simbolizirajući<br />
mir, prijateljstvo, nadmetanje<br />
- tko će biti bolji u poštenoj igri... Tko<br />
jednom osvoji medalju na tom ‘festivalu<br />
športa’, njegovo ime ostaje za<br />
vječnost. Na njegovoj glavi zauvijek<br />
ostaje lovorov vijenac.<br />
Oči, suze, osmijeh olimpijskog<br />
pobjednika dali su mi dodatni poticaj,<br />
pokazali su mi kako su i oni najbolji<br />
samo ljudi koji se lome i podižu, plaču<br />
i smiju se nad uspjesima i neuspjesima,<br />
ali i kako je veliko i gordo biti na<br />
olimpijskom postolju.<br />
Uspjeti na <strong>Olimpijski</strong>m igrama mogu<br />
samo najbolji od najboljih, veliki športaši<br />
i veliki ljudi. Ti si se na to postolje<br />
uspeo i stoga ti se divim...”<br />
Drugo mjesto prema ocjeni povjerenstva<br />
pripalo je Martinu Štefanecu, učeniku<br />
1. razreda iz Barilovića, treće mjesto<br />
osvojila je Marta Kunštić, učenica 3.<br />
razreda iz Koprivnice, dok je posebnu<br />
pohvalu dobio Karlo Plehandžić, učenik<br />
6. razreda iz Slavonskog Broda. •<br />
→ Summary ←<br />
Write your favorite sportsman /<br />
sportswoman a letter and explain<br />
what the Olympic Games mean<br />
to you – was this year’s, the<br />
41st topic of the international<br />
youth competition for the most<br />
beautiful letter, organized by<br />
one of the oldest and smallest<br />
agencies of the United Nations,<br />
the Universal Postal Union (UPU)<br />
with headquarters in the capital<br />
of Switzerland. More than one<br />
million children from 55 countries<br />
from all the continents wrote<br />
letters to their sports idols.<br />
The competition is organized<br />
in accordance with the strictly<br />
defined rules (the letter must be<br />
written by children up to15 years<br />
of age, the letter must consist of<br />
500-800 words, the letter should<br />
refrain from promoting any<br />
political or religious opinions,<br />
the letters should be of newer<br />
date and handwritten, the<br />
letters must contain elements of<br />
letters, etc.). This competition<br />
was officially launched in 1972<br />
and since then it is carried out<br />
by the UPU in cooperation with<br />
various UN organizations such as<br />
UNESCO (the UN organization<br />
for education, science and<br />
culture) and with 192 postal<br />
administrations from all around<br />
the world which, on the basis of<br />
competition in their own country,<br />
send the most beautiful letter to<br />
the International competition.<br />
UPU’s top letter for 2012 was<br />
the one written by a 14-yearold<br />
Marios Chatzidimoua from<br />
Greece, sent to the Olympic<br />
champion, tennis player Roger<br />
Federer<br />
57 Olimp
Društvo i šport<br />
Ima li<br />
smisla<br />
Zakon o<br />
sportskoj<br />
inspekciji<br />
<strong>Hrvatski</strong> sabor je neposredno<br />
pred ovogodišnju ljetnu<br />
stanku, 13. srpnja, u hitnom<br />
postupku izglasao Zakon o<br />
sportskoj inspekciji. Prema zapisniku<br />
Sabora, Zakon je donesen uz 97 glasova<br />
“za”, 36 “protiv” te 1 “suzdržan”.<br />
Kako je Zakon donesen i od početka<br />
kolovoza na snazi, nećemo ulaziti u<br />
to je li taj hitan postupak bio baš tako<br />
neophodan (i to citiramo: „zbog osobito<br />
opravdanih državnih razloga“), no<br />
pogledajmo što predlagač, Vlada Republike<br />
Hrvatske, kaže zašto je športsku<br />
inspekciju bilo potrebno urediti<br />
posebnim zakonskim propisom. Ista<br />
je naime predviđena i jednim člankom<br />
Zakona o športu iz 2006. godine (koji<br />
je ovog ljeta i službeno preimenovan<br />
u Zakon o sportu).<br />
Što kaže predlagač<br />
U obrazloženju prijedloga Zakona o<br />
sportskoj inspekciji navodi se, među<br />
ostalim, kako se navedenim prijedlogom<br />
propisuje ustroj, poslovi, način<br />
rada, prava, dužnosti i ovlasti sportske<br />
inspekcije.<br />
Sportska inspekcija organizira se na<br />
način da poslove inspekcije u prvom<br />
stupnju obavljaju sportski inspektori<br />
i viši sportski inspektori u uredima<br />
državne uprave u županijama, odnosno<br />
u Gradskom uredu Grada Zagreba,<br />
a u drugom stupnju državni sportski<br />
inspektori, viši državni sportski inspektori<br />
i glavni sportski inspektor<br />
ministarstva nadležnog za sport.<br />
Inspekcijski postupak pokreće se<br />
po službenoj dužnosti. O pokretanju<br />
inspekcijskog postupka odlučuje<br />
ovlaštena osoba za inspekciju u uredu<br />
državne uprave u županiji ili Gradskom<br />
uredu Grada Zagreba, odnosno glavni<br />
sportski inspektor.<br />
Kada nađe da je povrijeđen zakon ili<br />
drugi propis koji je ovlašten nadzirati,<br />
inspektor će poduzeti mjere odnosno<br />
izvršiti radnje za koje je ovlašten zakonom<br />
ili drugim propisom. Kada inspektor<br />
uoči povredu pravila za čiju provedbu<br />
je nadležno neko od sportskih<br />
tijela, inspektor će o povredi izvijestiti<br />
to tijelo, a ako ocijeni da postoji<br />
sumnja u počinjenje kaznenog djela,<br />
o tome će izvijestiti nadležno tijelo<br />
progona.<br />
Na temelju utvrđenih činjenica inspektor<br />
može izreći naredbu ili zabranu<br />
te izdati prekršajni nalog odnosno<br />
podnijeti optužni prijedlog nadležnome<br />
prekršajnom sudu, ako je povre-<br />
Olimp 58
Tekst: GORAN VOJKOVIĆ<br />
Inspekcija se, recimo,<br />
neće baviti pitanjima kako<br />
športski klubovi, formalno<br />
udruge građana, posluju<br />
s milijunima makar su u<br />
blokadi. Nadajmo se da će<br />
se barem baviti pitanjima<br />
tipa je li lokalni športski<br />
klub namjenski troši<br />
sredstva koja je dobio za<br />
obuku mladih...<br />
dom propisa počinjen prekršaj.<br />
Glavni inspektor ovlašten je davati<br />
naloge i naputke za rad, pratiti izvršenje<br />
poslova, nadzirati zakonitost rada<br />
i postupanja državnih inspektora te<br />
s tom svrhom tražiti izvješća i obrazloženja.<br />
Glavni inspektor naredit će<br />
obustavu daljnjih postupaka te poduzeti<br />
radnje za koje je ovlašten ako<br />
utvrdi nezakonitost rada i postupanja<br />
odnosno propust ili prekoračenje ovlasti.<br />
Navedene ovlasti ima rukovodeća<br />
osoba inspekcije u uredu državne<br />
uprave u županiji, odnosno Gradskom<br />
uredu Grada Zagreba prema inspektorima<br />
koji obavljaju inspekcijske poslove<br />
u tim uredima.<br />
Ovaj vrlo sažet izvod iz novih<br />
zakonskih odredbi (koga zanima šire<br />
- otvoriti www.nn.hr, broj 86 iz ove<br />
godine) pokazuje vrlo široki i ambiciozni<br />
sustav nadzora športskih djelatnosti<br />
na cijelom teritoriju Republike<br />
Hrvatske. Nije baš jasno odakle će se<br />
ti ljudi naći, hoće li se novi zapošljavati<br />
ili će sam Zakon ostati napola<br />
proveden<br />
Nadalje, kada govorimo o strukturi<br />
inspekcije, vaš autor, koji se i znanstveno<br />
bavio pitanjem inspekcijskog<br />
nadzora, vrlo je skeptičan glede efikasnosti<br />
decentraliziranih, županijskih<br />
inspekcija u vrlo specijaliziranim područjima<br />
kao što je šport - Hrvatska<br />
je mala zemlja, u nekom gradu, pa i<br />
županiji, gotovo svi aktivni športski<br />
djelatnici se poznaju. Vrlo je teško tu<br />
biti neutralan i objektivno provoditi<br />
nadzor.<br />
A oko čega je nadzor Zakon kaže<br />
da inspektor utvrđuje stanje u vezi<br />
s obavljanjem sportske djelatnosti<br />
sukladno odredbama Zakona o sportu,<br />
a osobito (navodimo najvažnije): izvršavaju<br />
li se u sustavu sporta zadaće<br />
utvrđene Zakonom o sportu; poštuju li<br />
se propisi o upisu u registar sportskih<br />
djelatnosti, registar profesionalnih<br />
sportskih klubova; ima li pravna osoba<br />
u sustavu sporta propisane opće akte;<br />
je li sastav predstavničkog i izvršnog<br />
tijela, odnosno tijela upravljanja i<br />
nadzora pravne osobe u sportu u skladu<br />
sa Zakonom o sportu; postoje li za<br />
osobe koje obavljaju poslove u sportu<br />
zapreke u smislu odredaba Zakona<br />
o sportu; donose li se odluke i drugi<br />
pojedinačni akti u skladu sa Zakonom<br />
o sportu i na temelju njega donesenih<br />
propisa; obavlja li stručne poslove u<br />
sportu osoba koja za to ne ispunjava<br />
propisane uvjete; obavlja li se sportska<br />
djelatnost u skladu s propisanim<br />
tehničkim i zdravstvenim uvjetima;<br />
organiziraju li se sportska natjecanja<br />
u skladu sa Zakonom o sportu i na temelju<br />
njega donesenih propisa; imaju<br />
li osobe koje sudjeluju u sportskim<br />
natjecanjima odgovarajuću zdravstvenu<br />
sposobnost; te poštuju li se pravila<br />
o korištenju nedopuštenih sredstava<br />
(doping).<br />
→ Summary ←<br />
In early July 2012, the Croatian<br />
Parliament adopted the Sport<br />
Inspection Act, by which the<br />
inspection in sports, previously<br />
mentioned in only one article of<br />
the Sports act, is defined more<br />
precisely.<br />
The new Act provides for a<br />
very complex structure of sport<br />
inspectors at several levels, from<br />
local to national, as well as for a<br />
wide range of supervisory powers.<br />
However, the supervisory powers<br />
relate primarily to governing,<br />
administrative part of activities<br />
performed in sports, particularly in<br />
relation to legal entities operating<br />
in sports (associations, professional<br />
clubs) and not to finances.<br />
Therefore it is questionable whether<br />
a particular legal act was really<br />
necessary, because such supervision<br />
could be performed under the<br />
existing acts as well<br />
Kako se vidi, nadzor je primarno<br />
administrativne, upravne prirode,<br />
(osim u dijelu oko ispunjavanja tehničkih<br />
i zdravstvenih uvjeta te dopinga),<br />
i kao takav mogao se obavljati<br />
i bez posebnog zakona, kao upravni<br />
nadzor od tijela zaduženih za općenit<br />
rad udruga (jer su u nas gotovo<br />
sve športske organizacije formalno<br />
udruge).<br />
Nadalje, lako je primijetiti - nema<br />
nadzora financijskog poslovanja, tj.<br />
ono je očigledno ostavljeno već postojećim<br />
inspekcijskim tijelima. Dakle,<br />
inspekcija se neće baviti pitanjima<br />
kako športski klubovi, formalno udruge<br />
građana, posluju s milijunima makar<br />
su u blokadi. Nadajmo se da će se<br />
barem baviti pitanjima tipa je li lokalni<br />
športski klub namjenski troši sredstva<br />
koja je dobio za obuku mladih.<br />
Sigurno ćemo se složiti da u hrvatskome<br />
športu puno toga naopako, ali<br />
poseban zakon i posebna inspekcija<br />
koja će se baviti upravnim, administrativnim<br />
dijelom nepravilnosti, a ne<br />
dirajući one zasigurno i najveće - financijske,<br />
i to još sastavljena od lokalnih<br />
ljudi s terena, mogla bi lako se<br />
pretvoriti u samo još jedan formalni,<br />
uglavnom upravni nadzor.<br />
Kada govorimo o učinkovitosti<br />
državne i javne uprave postoji nepogrešivo<br />
mjerilo - vrijeme i koliko<br />
je odrađeno u nekom vremenu. Do<br />
kraja mandata ove Vlade je tri godine,<br />
sasvim dovoljno za pričekati i upitati<br />
nadležne za postignute rezultate, jer<br />
ono olimpijsko „važno je sudjelovati“<br />
nije dovoljno dobar rezultat. Kada je<br />
već ovakav okvir postavljen - treba<br />
donijeti jasne rezultate! •<br />
59 Olimp
Šport na internetu: www.bwfbadminton.org<br />
www.bwfbadminton.org<br />
www.cba.hr<br />
Svjetski badmintonski savez: edukacija je važna<br />
<strong>Hrvatski</strong> badmintonski savez na internetu je od 1997. godine<br />
Ažurnost,<br />
a ne šminka<br />
Badminton je, prema statistikama,<br />
pri vrhu ljestvice športova<br />
kojim se bavi najviše<br />
ljudi na svijetu - procjenjuje<br />
se da je riječ o više od 200 milijuna<br />
igrača, rekreativaca svih dobi i profesionalaca.<br />
Nije to nimalo začuđujući<br />
podatak uzmemo li u obzir činjenicu<br />
da gotovo svi imamo barem par badmintonskih<br />
reketa u kući, kao i činjenicu<br />
da je badminton iznimno popularan<br />
u Aziji.<br />
Sukladno raširenosti športa, koji<br />
je od Barcelone 1992. u olimpijskom<br />
programu, a demonstracijski je šport<br />
bio 1972. u Münchenu i 1988. u Seulu,<br />
Svjetski badmintonski savez (BWF)<br />
osigurao je iznimnu internetsku pokrivenost<br />
koja, osim službene stranice,<br />
uključuje i facebook, twitter te kanale<br />
youtube s velikim brojem poklonika.<br />
Istim stopama idu i stranice kontinentalnog<br />
saveza (Badminton Europe),<br />
koje jasno govore o popularnosti ovoga<br />
športa na našem kontinentu.<br />
Sjajan uzor i za <strong>Hrvatski</strong> badmintonski<br />
savez (www.cba.hr) koji se, istina,<br />
na lokalnoj razini ne može nadmetati<br />
u popularnosti s „velikim“ športovima,<br />
ali u odnosu na broj stanovnika također<br />
ima velik broj poklonika. Prema<br />
riječima Ratka Cvetnića, člana Upravnog<br />
odbora Saveza i urednika njegova<br />
portala od početka 1997. godine (kad<br />
je stranicu konstruirao i dizajnirao jedan<br />
od pionira badmintona u Hrvatskoj<br />
Tvrtko Macan), badmintonom se<br />
u Hrvatskoj aktivno bavi više od<br />
10.000 ljudi.<br />
- <strong>Hrvatski</strong> badmintonski savez<br />
ima 20 članica, a još je otprilike toliko<br />
klubova u Hrvatskoj koji nisu u našoj<br />
mreži. Imamo 400 registriranih natjecatelja<br />
te nešto više od 1000 u školskom<br />
badmintonu. Broj rekreativaca<br />
nije lako procijeniti, ali recimo samo<br />
da najveći rekreativni badmintonski<br />
pogon u Zagrebu, na Velesajmu, ima<br />
3000 članova. Još najmanje toliko ih<br />
Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ<br />
<strong>Hrvatski</strong> badmintonski<br />
savez, svjestan trenutka<br />
i svoje uloge, svoju je<br />
internetsku priču prilagodio<br />
osnovnom cilju - informirati<br />
sve koje badminton<br />
zanima, ažurno objavljivati<br />
vijesti, podatke s turnira,<br />
organizirati prijave… Bez<br />
prevelikih tehnoloških<br />
vrludanja, u skladu s<br />
mogućnostima i s mnogo<br />
entuzijazma tu ulogu<br />
odlično odrađuje<br />
aktivno igra u Zagrebu te isto toliko<br />
u ostalim dijelovima Hrvatske - ističe<br />
Cvetnić.<br />
Da je Savezu prisutnost na internetu<br />
i te kako važna, jasno je i iz činjenice<br />
da je funkcija internetskih stranica<br />
HBS-a ugrađena i u Statut. Web je<br />
osnovno i najvažnije komunikacijsko<br />
sučelje Saveza, kako s vlastitim članstvom,<br />
tako i sa svim ostalim zainteresiranim<br />
javnostima.<br />
Iz dostupnih statističkih podataka<br />
koje redovito prate, u HBS-u točno<br />
znaju kakva im je posjećenost, koje su<br />
sekcije i podsekcije zanimljive posjetiteljima<br />
te sukladno tome ulažu vrijeme,<br />
znanje i novac. Na godišnjoj razini<br />
stranice Saveza zabilježe „ulaze“ s<br />
otprilike 10.000 različitih adresa, od<br />
čega su polovica stalni posjetitelji,<br />
odnosno oni koji su prisutni najmanje<br />
jednom tjedno. Na dnevnoj razini pak,<br />
broj posjeta varira ovisno o intenzitetu<br />
športskih događanja - od desetak<br />
do nekoliko stotina.<br />
Najzanimljivije sekcije i podsekcije<br />
su aktualna natjecanja, kako službena,<br />
tako i ona rekreativna. Rang-liste,<br />
poreci, turnirski ždrijeb i rezultati,<br />
najviše zanimaju posjetitelje HBSovih<br />
stranica.<br />
Usporedimo li to sa stranicama<br />
Svjetske badmintonske organizacije,<br />
primijetit ćemo da je i tamo najviše<br />
prostora posvećeno upravo informacijama<br />
o nadolazećim turnirima, onima<br />
u tijeku i onima koji su prošli, rang-<br />
Olimp 60
admintoneurope.com<br />
Badmintonska Europa odlično je prezentirana na webu<br />
listama natjecatelja po kategorijama.<br />
Hoće li mrežni nastup Hrvatskog badmintonskog<br />
saveza krenuti putem<br />
velikih marketinških alata - društvenih<br />
mreža, ovisit će o resursima. Zasad,<br />
takvo što nije u planu. HBS se drži<br />
onoga čime raspolaže i što udovoljava<br />
potrebama, bez pomodarskih iskoraka<br />
u svijet najnovijih komunikacijskih<br />
tehnologija samo zato što je cool<br />
koristiti ih i biti prisutan.<br />
- U razvoju internetske prisutnosti<br />
zasad smo ograničeni resursima. Osim<br />
toga, postojeći model pokazuje se dovoljnim.<br />
No, voljeli bismo uspostaviti<br />
određene baze podataka koje bi ažurirali<br />
sami klubovi, slično kao što sada<br />
imamo riješenu e-prijavu za natjecanja.<br />
To je pravac u kojem ćemo se dalje<br />
razvijati. Naše su stranice prije<br />
svega informativni alat, tako stoji i<br />
u našem Poslovniku, a i objektivne<br />
okolnosti na to upućuju. Istina, upravo<br />
razvijamo program za medije i marketing,<br />
pa će vjerojatno mlađe snage u<br />
Savezu predložiti neku od akcija usmjerenih<br />
na društvene mreže - pojašnjava<br />
Cvetnić.<br />
Jedna od dodatnih mogućnosti koju<br />
otvara internet je i specifično obraćanje<br />
stručnoj javnosti, dodatne edukacije,<br />
jeftiniji pristup priručnicima, pravilnicima…<br />
Svjetska organizacija na<br />
webu je i u tom dijelu vrlo jaka (razumljivo,<br />
jer riječ je i o komercijalnoj<br />
djelatnosti), a i u Hrvatskoj je prepoznata<br />
mogućnost za informiranje stručne<br />
javnosti, kreiranje kutka koji je zanimljiv<br />
trenerima, natjecateljima i pravim<br />
zaljubljenicima u badminton. No,<br />
kako je najčešće riječ o multimedijskim<br />
materijalima, poput videoudžbenika,<br />
koji prelaze kapacitete weba,<br />
ne objavljuju se u cijelosti nego samo<br />
kao informacija o mogućnostima i<br />
uvjetima nabave, s poveznicom na<br />
vanjsku stranicu.<br />
Internet kao medij za jeftinije seminare<br />
također ima smisla, ali se trenutačno<br />
sav stručni rad u Savezu planira<br />
„uživo“, uz praktičnu primjenu.<br />
- Iskustva su trenutno takva da rezultate<br />
vidimo samo ako postoji interakcija<br />
uživo. Čak smo pokušali s websastancima<br />
Upravnog odbora, ali ni tu<br />
nismo zadovoljni s rezultatima, tako<br />
da ćemo takvu komunikacijsku ulogu<br />
našeg interneta još malo odgodit - zaključuje<br />
Cvetnić.<br />
Internetski pristup Hrvatskog<br />
badmintonskog saveza primjer je prilagodbe<br />
postojećim uvjetima i izvlačenja<br />
maksimuma iz onoga što je trenutačno<br />
na raspolaganju. U Savezu su<br />
odavno shvatili ono što je bitno i što<br />
je u osnovi interneta kao medija - brzina<br />
i ažurnost u održavanju stranica,<br />
sadržaj, a ne šminka.<br />
Kad je riječ o ažurnosti, novac i resursi<br />
nisu presudni. Važni su znanje<br />
i entuzijazam, a u športu toga ne bi<br />
smjelo nedostajati. •<br />
→ Summary ←<br />
Badminton is among the most played<br />
sports in the world - it is estimated<br />
that there are more than 200 million<br />
players, amateurs and professionals.<br />
In accordance with the popularity of<br />
this sport, which is since Barcelona<br />
1992 on the Olympic program, the<br />
Badminton World Federation (BWF)<br />
has provided the exceptional coverage<br />
of badminton on the Internet that,<br />
in addition to the official website,<br />
includes Facebook, Twitter and<br />
YouTube channels. The pages of<br />
the continental confederation are<br />
going in the same direction, showing<br />
very obviously the popularity of<br />
badminton on our continent.<br />
The Croatian Badminton Association<br />
(www.cba.hr) at the local level<br />
cannot compete in popularity with<br />
the “major” sports, but taking into<br />
account the number of the residents,<br />
it also has a large number of fans.<br />
According to Mr. Ratko Cvetnic,<br />
member of the board of directors of<br />
CBA and editor of its portal since the<br />
very beginning in 1997, in Croatia<br />
badminton is actively played by more<br />
than 10.000 people.<br />
The presence on the Internet is<br />
very important to the Association,<br />
which is shown also by the fact that<br />
the function of CBA web pages is<br />
incorporated in its Statute as well:<br />
web is the main communication<br />
interface of the Association. On a<br />
basis the pages record “visitors” from<br />
over 10000 different addresses, of<br />
which half are regular visitors present<br />
at least once a week.<br />
The Alliance realized long time ago<br />
what is essential and what makes the<br />
base of Internet as a medium - speed<br />
and being up-to-date. When it comes<br />
to updating, money and resources are<br />
not crucial. Important are knowledge<br />
and enthusiasm, and in sports we<br />
should not miss this.<br />
61 Olimp
Od Olimpa do Olimpa<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski dan <strong>2012.</strong><br />
HOO je 10. rujna proslavio utemeljiteljski dan - <strong>Hrvatski</strong><br />
olimpijski dan posvećen promicanju športskih i olimpijskih<br />
vrijednosti u društvu. Pod vodstvom nadležnog ureda za<br />
programe lokalnog športa, širom Hrvatske brojne su športske<br />
zajednice svoje aktivnosti posvetile rođendanu HOO-a<br />
koji je 1992. godine bio presudan za ulazak u međunarodnu<br />
obitelj i nastup hrvatskih športaša na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama pod vlastitim, hrvatskim stijegom.<br />
Pod motom „Izaberi šport“ u Zagrebu je održana velebna<br />
priredba HOO-a u suradnji s HAŠK Mladost (koji je slavio<br />
60. obljetnicu), a na priredbi u športskom parku najmlađi<br />
su imali prigodu, uz druženje sa športašima, upoznati<br />
osnovne vještine atletike, juda, mačevanja, plivanja,<br />
ragbija, stolnog tenisa, vaterpola... Potičući na obrazovanje<br />
i šport (koji su nedjeljive društvene discpline), na prigodnim<br />
štandovima predstavili su se zagrebačka Športska<br />
gimnazija i Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.<br />
Izvrsnost u učenju športskih vještina pokazali su najmlađi<br />
članovi hrvatskog društva u brojnim sredinama Hrvatske.<br />
Tako su u Sv. Križu Začretje učenici osnovne škole<br />
i polaznici dječjeg vrtića odigrali štafetne igre i trčali kros<br />
na nogometnom igralištu NK Jedinstva i školskom igralištu.<br />
U Kninu je Savez športova grada Knina, u suradnji sa<br />
športskim klubovima i društvima te dječjim vrtićem „Cvrčak“,<br />
tradicionalno održao pokazne treninge karate klubova „Knin“<br />
i „Tigar“, uz nastupe mlađih i starijih pionira NK „Dinara“.<br />
U zajedničkoj organizaciji Grada Karlovca, Karlovačke<br />
športske zajednice i PU karlovačke, proslava je održana<br />
na Vunskom polju gdje su se djeca iz Karlovca natjecala<br />
u nizu športskih disciplina. O proslavi u drugim sredinama<br />
izvještava i uredništvo www.lokalnahrvatska.hr<br />
Četrdeset tisuća kuna<br />
za RK Pitomača i HK Gospić<br />
Predajom čekova od po 40 tisuća kuna za športske škole<br />
Rukometnog kluba Pitomača i Hrvačkog kluba Gospić<br />
završila je u rujnu ove godine serija od 12 zajedničkih<br />
donacija HOO-a i Hrvatske lutrije športskim školama županijskih<br />
športskih zajednica.<br />
U Pitomači su, u nazočnosti rukometašica RK Pitomača,<br />
glavni tajnik HOO-a Josip Čop i član Uprave HL Marko<br />
Lacković uručili ček ženskom rukometnom klubu Pitomača<br />
kojeg je primila rukometašica Nina Ferić.<br />
Prigodnoj svečanosti nazočili su i pomoćnik glavnog<br />
tajnika za programe lokalnog športa Siniša Krajač, predsjednik<br />
i glavni tajnik Športske zajednice Virovitičko-podravske<br />
županije Ivan Kućan i Želimir Holer, predsjednik i<br />
glavni tajnik Športske zajednice općine Pitomača Neven<br />
Bedeković i Zlatko Novak, načelnik općine Pitomača Željko<br />
Grgačić, trenerica kluba Ana Simić Kaša, voditelj škole<br />
rukometa Marko Bijuk i drugi uglednici.<br />
U Gospiću je pak u nazočnosti zamjenika župana Ličkosenjske<br />
županije Milana Krmpotića i zamjenika gradonačelnika<br />
grada Gospića Ivana Biljana, vrhunski hrvatski hrvač<br />
Božo Starčević (član HK Gospić) simbolički preuzeo ček na<br />
40 tisuća kuna od glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa I direktorice<br />
ureda za podršku Hrvatske lutrije Arete Čuturaš.<br />
Time je završena serija zajedničkih donacija HOO I HL<br />
(prema modelu suradnje još iz 2006. godine) na sufinanciranju<br />
športskih projekata programa športa lokalne razine.<br />
Od studenoga 2011. do rujna <strong>2012.</strong> čekove u iznosu do<br />
40 tisuća kuna u ukupnoj vrijednosti od 480 tisuća kuna<br />
od prodaje srećke “Jurilica” i financijske potpore HOO-a<br />
dobili su: Nogometni<br />
klub Lobor (Športska<br />
zajednica Krapinsko-zagorske<br />
županije) Košarkaški<br />
klub Jolly Jadranska<br />
banka iz Šibenika<br />
(Savez športova županije<br />
Šibensko-kninske),<br />
Košarkaški klub Poličnik<br />
(Športska zajednica HK Gospić<br />
Zadarske županije,<br />
Poličnik), Šahovski klub<br />
Ban Jelačić iz Zaprešića<br />
(Zajednica športskih<br />
udruga i saveza Zagrebačke<br />
županije), Odbojkaški<br />
klub Karlovac<br />
(Savez športova Karlovačke<br />
županije), Ženski<br />
rukometni klub Zrinski<br />
RK Pitomača<br />
iz Čakovca (Zajednica športskih udruga i saveza Međimurske<br />
županije), Atletski klub Križevci (Zajednica športova<br />
Koprivničko-križevačke županije), Atletski klub Zagreb Ulix<br />
(Zagrebački športski savez), <strong>Hrvatski</strong> stolnoteniski klub<br />
Lokomotiva iz Vinkovaca (Županijski savez športova Vukovarsko-srijemske<br />
županije), Rukometni klub Slavonka Nova<br />
Gradiška (Zajednica športskih udruga i saveza Brodsko-posavske<br />
županije), Ženski rukometni klub Pitomača (Športska<br />
zajednica Virovitičko-podravske županije) te Hrvački<br />
klub Gospić (Savez športova Ličko-senjske županije).<br />
Izborna skupština 22. listopada<br />
Zaokružen sa šest izvanrednih odličja hrvatskih športaša<br />
na Igrama u Londonu, završava četverogodišnji mandat<br />
upravljanja u Hrvatskom olimpijskom odboru (2008.<br />
- <strong>2012.</strong>). Izborna skupština HOO-a održat će se 22. listopada<br />
u Zagrebu.<br />
Novost u izborima za novo mandatno razdoblje je<br />
osnivanje Komisije za športaše koja je, po uzoru na organizaciju<br />
Međunarodnog olimpijskog odbora, konstitutivni<br />
dio HOO-a i jedan od tri njegova predstavnika u Skupštini<br />
izravno ulazi u Vijeće HOO-a.<br />
HOO je svojim članovima (80 nacionalnih športskih<br />
saveza među kojima je 70 punopravnih, 8 pridruženih i<br />
2 privremena, te 21 športska zajednica u županijama i<br />
Gradu Zagrebu te 9 udruga i ustanova), dao preporuku o<br />
izboru što većeg broja žena u Skupštinu, a u skladu s Na-<br />
Olimp 62
Tekst: RADICA JURKIN<br />
cionalnom politikom za ravnopravnost spolova u Hrvatskoj<br />
te s ciljem 40 postotne uravnoteženosti do 2015. godine.<br />
Zlatno sponzorstvo Ine<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor i naftna multinacionalna kompanija<br />
INA, obnovili su zlatnim sponzorskim ugovorom<br />
plodonosan partnerski odnos koji, uz stanku od tri godine,<br />
traje više od desetljeća.<br />
U nazočnosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, pomoćnika<br />
glavnog tajnika za marketing Ranka Ćetkovića<br />
(domaćina svečanosti u sjedištu HOO-a) te uglednih gostiju<br />
među kojima ministar znanosti i obrazovanja i sporta<br />
Željko Jovanović, jednogodišnji ugovor o zlatnom sponzorstvu<br />
potpisali su 5. rujna glavni tajnik HOO-a Josip Čop<br />
i predsjednik uprave Ine Zoltán Áldott koji je naglasio da<br />
INA u svakom športskom uspjehu hrvatskog športaša vidi<br />
dodatnu energiju za daljnji napredak i razvijanje poslovne<br />
izvrsnosti ove društveno odgovorne naftne kompanije.<br />
Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša potvrdio je zadovoljstvo<br />
hrvatske olimpijske obitelji zbog obnove ugovornog<br />
odnosa s tvrtkom koja već niz godina investira u vrhunski<br />
hrvatski šport, a što podrazumijeva i nastup na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama poput ovogodišnjih u Londonu.<br />
Olimpijcima prigodna značka OS RH<br />
Olimpijci, njih 14, pripadnici Oružanih snaga (OS) Ministarstva<br />
obrane Republike Hrvatske<br />
(MORH), na svečanosti 5.<br />
rujna u sjedištu Ministarstva<br />
u Zagrebu, dobili su prigodne<br />
“olimpijske značke” OS-a.<br />
Značke im je u nazočnosti brojnih<br />
športskih i vojnih uglednika<br />
(među kojima i predsjednik<br />
i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša<br />
i Josip Čop), uručio ministar<br />
obrane Ante Kotromanović<br />
u znak priznanja za uspjeh i časnu<br />
ulogu na najvišoj svjetskog<br />
športskoj priredbi. A dobili su<br />
ih: Damir Martin, Martin Sinković,<br />
Valent Sinković, Snježana<br />
Lucija Zaninović<br />
Pejčić, Bojan Đurković, Lucija Zaninović, Šime Fantela, Ivan<br />
Kljaković Gašpić, Igor Marenić, Tina Mihelić, Tonći Stipanović,<br />
Neven Žugaj, Nenad Žugaj i David Šain.<br />
Potvrdivši da je sporazum MORH-a i HOO-a projekt bezrezervne<br />
podrške Ministarstva u nesmetanom napredovanju<br />
športaša pripadnika OS-a u športskim i časničkim zvanjima,<br />
ministar Kotromanović čestitao je za svaki rezultat<br />
Golden partnership with INA<br />
Croatian Olympic Committee and the multinational oil company INA renewed with a<br />
golden sponsorship contract their fruitful partnership that lasts, with a break of three years,<br />
for more than a decade.<br />
In the presence of the COC President Mr. Zlatko Matesa, the Assistant of Secretary General<br />
for Marketing Mr. Ranko Cetkovic (host of the event held in the COC headquarters) and<br />
distinguished guests, including the Minister of Education, Science and Sports, Mr. Zeljko<br />
Jovanovic, on September 5th the Contract on golden sponsorship in duration of one year<br />
was signed by the Secretary General of the COC, Mr. Josip Cop, and CEO of INA, Mr.<br />
Zoltán Áldott. Mr. Áldott pointed out that in every sports success of a Croatian athlete INA<br />
recognizes the extra energy for further progress and development of business excellence of this<br />
socially responsible oil company.<br />
President of the COC, Mr. Zlatko Matesa, confirmed that the Croatian Olympic family is<br />
very happy with the renewal of the contractual relationship with the company investing for<br />
years in top Croatian sports, including in participating at the Olympics, like participating at<br />
this year’s Olympics in London.<br />
Olympians awarded the Olympic badges of the CAF<br />
The Olympians, 14 of them, members of the Armed Forces (AF) of the Croatian Ministry<br />
of Defence (MORH), were awarded the “Olympic badges” of the CAF at the ceremony held<br />
on September 5th at the Ministry headquarters in Zagreb. In the presence of numerous<br />
sports and military notables (including the President and Secretary General of the Croatian<br />
Olympic Committee Mr. Zlatko Matesa and Mr. Josip Cop), the badges were awarded by the<br />
Minister of Defence, Mr. Ante Kotromanic, as a sign of recognition of success and honorable<br />
role at the world’s top sports event. And the awards went to: Damir Martin, Martin Sinkovic,<br />
Valent Sinkovic, Snjezana Pejcic, Bojan Durkovic, Lucija Zaninovic, Sime Fantela, Ivan<br />
Kljakovic Gaspic, Igor Marenic, Tina Mihelic, Tonci Stipanovic, Neven Zugaj, Nenad Zugaj<br />
and David Sain.<br />
After confirming that the agreement between the MORH and the COC is a project of absolute<br />
support of the Ministry to the smooth progress of the athletes-CAF members in sports and<br />
officer ranks, Minister Kotromanovic congratulated them for each result achieved at the<br />
London Olympics, acknowledging that for him all of them are – the winners.<br />
The Deputy Chief of General Staff General Slavko Baric also congratulated the Olympians<br />
and the Olympian Lucija Zaninovic, winner of Olympic bronze medal in taekwondo,<br />
thanked on behalf of the athletes.<br />
COC and 361° company for Croatian Olympians<br />
On July 8th 2012, at the swimming pool of the Sports Park Mladost in Zagreb; Croatian<br />
Olympic Committee organized the occasional fashion show of athletic apparel by the Chinese<br />
partner and manufacturer 361°, with whom he entered into a sponsorship agreement. Besides<br />
the models, the event was attended by Croatian wrestlers Nenad and Neven Zugaj, swordsman<br />
Bojan Jovanovic, shooter Anton Glasnovic, members of the Olympic handball team Ivana<br />
Lovric, Andrea Penezic, Sonja Basic, Jelena Grubisic and Vesna Milanovic Litre and basketball<br />
player Emanuela Salopek.<br />
Founded in 2003, the company 361°, with more than 7800 stores worldwide, is one of the<br />
fast growing manufacturers of athletic apparel, whose quality and high standard has been<br />
recognized also by other national Olympic committees, international sports federations and<br />
athletes including the NBA basketball player Kevin Love, pole vaulter Steve Hooker, swimmer<br />
Sun Yang, Jamaican athletes Michael Frater, Brigitte Foster, Natasha Ruddock, Josef Robertson<br />
and many others.<br />
Cooperation with the Olympic committees of Oman and Indonesia<br />
London Olympics represented a great place and opportunity for many bilateral meetings<br />
between leaderships of national Olympic committees and the Croatian house, organized in<br />
London by the COC, represented the meeting place of sports and economic ideas and incentives<br />
for new agreements of national Olympic committees.<br />
On July 29th, the President of Croatian Olympic Committee Mr. Zlatko Matesa met with the<br />
Vice-Chairman of Oman Olympic Committee Mr. Habib Macki and on July 30th with General<br />
Suwarno, the executive Vice President of the Indonesian Olympic Committee, and signed the<br />
cooperation agreements.<br />
The agreements with these national Olympic committees are based on education and top sports<br />
skills, possibility of studying at the faculties of kinesiology, especially at the Croatian University,<br />
and the use of sports camps and other benefits that Oman, Indonesia and Croatia can offer one<br />
another.<br />
The Oman Olympic Committee is particularly interested in field hockey coaching skills, while<br />
the Indonesian Olympic Committee wants to learn more about tennis, sailing, basketball and<br />
football.<br />
Olimp 63
Od Olimpa do Olimpa<br />
koji su ostvarili na londonskim Igrama, dajući do znanja da<br />
su za njega svi - pobjednici.<br />
Olimpijcima je čestitao i zamjenik načelnika Glavnog<br />
stožera OS RH general Slavko Barić, a u ime športaša zahvalila<br />
se olimpijka Lucija Zaninović, nositeljica brončane<br />
olimpijske medalje u taekwondou.<br />
HOO i tvrka 361°<br />
za hrvatske olimpijce<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor organizirao je 8. srpnja <strong>2012.</strong><br />
na plivalištu Športskog parka Mladost u Zagrebu, prigodnu<br />
modnu reviju športske odjeće kineskog partnera i proizvođača<br />
361° s kojim je sklopio ugovor o sponzorstvu.<br />
Među manekenima našli su se hrvatski hrvači Nenad i<br />
Neven Žugaj, mačevalac Bojan Jovanović, strijelac Anton<br />
Glasnović, članice rukometne olimpijske reprezentacije<br />
Ivana Lovrić, Andrea Penezić, Sonja Bašić, Jelena Grubišić,<br />
Vesna Milanović Litre te košarkašica Emanuela Salopek.<br />
Osnovana 2003., tvrtka 361° s više od 7800 prodavaonica<br />
u svijetu, jedan je od brže rastućih proizvođača športske<br />
odjeće, a kvalitetu i visoki standard prepoznali su i<br />
drugi nacionalni olimpijski odbori, međunarodni športski<br />
savezi kao i športaši među kojima su NBA košarkaš Kevin<br />
Love, skakač s motkom Steve Hooker, plivač Sun Yang,<br />
jamajčanski športaši Michael Frater, Brigitte Foster, Natasha<br />
Ruddock, Josef Robertson i mnogi drugi.<br />
Suradnja s olimpijskim odborima<br />
Omana i Indonezije<br />
Predsjednik HOO Zlatko Mateša u Londonu se susreo<br />
sa svojim kolegama iz Omana (lijevo) i Indonezije<br />
Olimpijske igre u Londonu bile su izvrsno mjesto i prigoda<br />
za brojne bilateralne susrete vodstva nacionalnih olimpijskih<br />
odbora, a Hrvatska kuća koju je HOO organizirao<br />
u Londonu kao stjecište športskih i gospodarskih ideja i<br />
poticaja za nova sporazumijevanja nacionalnih olimpijskih<br />
odbora.<br />
Tako se 29. srpnja predsjednik HOO-a Zlatko Mateša sastao<br />
s predsjednikom Omanskog olimpijskog odbora Habibom<br />
Mackijem, a 30. srpnja s generalom Suwarnom, izvršnim<br />
dopredsjednikom Indonezijskog olimpijskog odbora te<br />
potpisao sporazume o suradnji.<br />
Sporazumi s ovim nacionalnim olimpijskim odborima temelje<br />
se na obrazovanju i vrhunskim športskim znanjima,<br />
mogućnosti studiranja na kineziološkim fakultetima, posebno<br />
Sveučilištu u Hrvatskoj, te korištenja kampova i drugih<br />
športskih pogodnosti koje Oman, Indonezija i Hrvatska<br />
mogu ponuditi jedna drugoj.<br />
Omanski olimpijski odbor posebno je zainteresiran za<br />
trenerska znanja u hokeju na travi, a indonezijski želi više<br />
naučiti o tenisu, jedrenju, košarci i nogometu.<br />
Dobitnici Nagrade<br />
Najuspješniji sportaš Ivan Horvat u društvu<br />
Biserke Petrović i Sandre Perković.<br />
Mateji Kunović,<br />
nagradu je uručio<br />
veslač Damir Marton.<br />
U<br />
nazočnosti brojnih uglednika športskog i političkog<br />
života, u Muzeju Dražena Petrovića, utemeljenome<br />
u čast tragično poginulog hrvatskog košarkaša, nositelja<br />
triju olimpijskih odličja (a po kojem je i nazvana<br />
nagrada za mlade vrhunske športaše), upriličena je šesta<br />
dodjela ovih prestižnih priznanja HOO-a.<br />
Svečanosti su, uz vrhunske športaše i olimpijce, te<br />
domaćine, predsjednika i glavnog tajnika HOO-a, Zlatka<br />
Matešu i Josipa Čopa te Draženovu majku Biserku Petrović,<br />
nazočili i prvi predsjednik HOO-a i počasni član MOO-a Antun<br />
Vrdoljak, svi članovi Vijeća HOO-a, pomoćnik ministra<br />
za sport Petar Skansi, predsjednica saborskog <strong>Odbor</strong>a za<br />
obitelj, mladež i šport Jadranka Kosor, predsjednik Skupštine<br />
grada Zagreba Davor Bernardić i drugi uzvanici.<br />
Za izvanredne športske rezultate u olimpijskoj <strong>2012.</strong> i u<br />
konkurenciji koja ulijeva poštovanje, najuspješnijom športašicom<br />
mlađih dobnih kategorija proglašena je taekwondašica<br />
Mateja Kunović koja je osvojila 3. mjesto u kategoriji<br />
do 46kg na Svjetskom juniorskom prvenstvu <strong>2012.</strong><br />
Najuspješniji mladi športaš <strong>2012.</strong> je skakač s motkom,<br />
hrvatski olimpijac iz Londona Ivan Horvat koji je osim<br />
nastupa na Igrama, osvojio 2. mjesto i srebrno odličje na<br />
Svjetskom juniorskom prvenstvu u Barceloni. Ivan Horvat<br />
prvi je hrvatski skakač s motkom koji je nastupio na olimpijskim<br />
igara.<br />
U konkurenciji ženskih ekipa nagrada je pripala hrvatskoj<br />
juniorskoj stolnoteniskoj reprezentaciji u sastavu Lea<br />
Rakovac, Matea Jeger, Ivana Tubikanec i Ida Jazbec koje su<br />
osvojile broncu na Europskom juniorskom prvenstvu <strong>2012.</strong><br />
Nagradu Dražen Petrović dobila je i zlatna postava hrvatske<br />
juniorske košarkaške reprezentacije - Marko Proleta,<br />
Tomislav Gabrić, Karlo Lebo, Jakov Mustapić, Lovro Demo,<br />
Dario Šarić, Mislav Brzoja, Dominik Mavra, Antonio Črnjević,<br />
Daniel Zovko, Marin Marić i Karlo Žganec, a koja je na<br />
Europskom prvenstvu U18 u Litvi i Latviji osvojila zlatnu<br />
medalju.<br />
Najvećom nadom među športašicama Ocjenjivački odbor<br />
HOO-a proglasio je aktualnu europska kadetsku prvakinju<br />
u judu Brigitu Matić, a među športašima, strijelca Antu<br />
Krišto koji je bio drugi na Europskom juniorskom prvenstvu<br />
<strong>2012.</strong> u gađanju 10 m pištoljem.<br />
Najuspješniji športski par (u čijoj su konkurenciji još i<br />
posade i štafete) su plesači akrobatskog rock’n’rolla Alen<br />
Mikić i Ana Silaj, osvajači zlatnog odličja na Svjetskom<br />
juniorskom prvenstvu.<br />
Olimp 64
Tekst: RADICA JURKIN<br />
Dražen Petrović za <strong>2012.</strong><br />
Juniorska košarkaška reprezentacija U18<br />
Juniorska stolnoteniska reprezentacija<br />
Svečanosti su prisustvovali uz športaše i brojni<br />
športski i politički uzvanici<br />
foto FaH (Denis CERIĆ)<br />
NOMINACIJE:<br />
Najuspješnija športašica:<br />
Mateja Kunović - taekwondo; Tanja Perec - streljaštvo;<br />
Valentina Pereglin - streljaštvo; Ana Đerek - gimnastika;<br />
Sara Vilić - triatlon; Brigita Matić - judo; Lea Rakovac - stolni<br />
tenis; Matea Jeger - stolni tenis<br />
Najuspješniji športaš:<br />
Ivan Horvat - atletika; Dominik Etlinger - hrvanje; Ante<br />
Krišto - streljaštvo; Matija Gazibara - pikado; Andrej Korosteljev<br />
- gimnastika; Mihovil Čužić - tajlandski boks; Ivan<br />
Martinac - karate; Ante Vukičević - vaterpolo<br />
Najuspješniji športski par, štafeta ili posada :<br />
Alen Mikić i Ana Silaj - akrobatski rock’n’roll; Patrik Prnjak,<br />
Mile Čakarun, Mate Ledenko, Ivan Piton - veslački četverac<br />
bez kormilara<br />
Najuspješnije mlade reprezentacije:<br />
Juniorska košarkaška reprezentacija U18:<br />
Marko Proleta, Tomislav Gabrić, Karlo Lebo, Jakov Mustapić,<br />
Lovro Demo, Dario Šarić, Mislav Brzoja, Dominik Mavra, Antonio<br />
Črnjević, Daniel Zovko, Marin Marić, Karlo Žganec.<br />
Juniorska vaterpolska reprezentacija:<br />
Ivan Marcelić, Deni Šarić, Lovre Miloš, Andro Gagulić, Slavko<br />
Čalić, Ivan Živković, Luka Lozina, Antonio Buha, Antun Goreta,<br />
Marino Divković, Marino Čagalj, Luka Bukić, Mate Anić.<br />
Juniorska košarkaška reprezentacija U16:<br />
Josip Gulam, Ivan Jukić, Paolo Marinelli, Domagoj Bošnjak,<br />
Mario Hezonja, Andrija Ćorić, Dorian Jelenek, Tomislav Gabrić,<br />
David Škara, Marko Arapović, Ivan Bender, Karlo Žganec.<br />
Juniorska rukometna reprezentacija:<br />
Filip Ivić, Luka Prezelj, Ivan Bačić, Martin Marčec, Marko<br />
Buvinić, Ante Tokić, Teo Čorić, Dominik Smojver, Leon<br />
Šušnja, Stipe Mandalinić, Domagoj Pavlović, Ante Kaleb,<br />
Ivan Horvat, Sandro Obradović, Ivan Sršen, Šime Ivić, Jakov<br />
Vranković<br />
Juniorska streljačka reprezentacija samostrel field: Valentina<br />
Pereglin, Marijan Kajfeš, Donik Begaj<br />
Najveća nada hrvatskog športa u ženskoj<br />
konkurenciji:<br />
Brigita Matić - judo<br />
Ana Konjuh - tenis<br />
Najveća nada hrvatskog športa<br />
u muškoj konkurenciji:<br />
Ante Krišto - streljaštvo<br />
Andrej Korosteljev – gimnastika<br />
O dobitnicima Nagrade Dražen Petrović <strong>2012.</strong> odlučivao je <strong>Odbor</strong> pod<br />
vodstvom predsjednika Zvonimira Bobana, uz članove Hrvatskog kluba<br />
olimpijaca (Zoran Primorac, Martina Zubčić, Tamara Boroš), Vijeća<br />
HOO-a (Marijan Maras, Zvjezdana Tuma Pavlov, Dragutin Kamenski)<br />
te Hrvatskog zbora sportskih novinara (Iva Perdec-Augustić, Romana<br />
Caput-Jogunica i Vinko Knežević).<br />
Winners of the award “Drazen Petrovic” 2012<br />
At the Museum of Drazen Petrovic, founded in the honor of this tragically killed<br />
Croatian basketball player, three-time Olympic medalist (after which the award for<br />
young top athletes was named), in the presence of numerous notables from sports and<br />
political life, the sixth award ceremony of these prestigious COC acknowledgements was<br />
held.<br />
Besides the top athletes and Olympians and the hosts, the President and the Secretary<br />
General of COC, Mr. Zlatko Matesa and Mr. Josip Cop and Drazen Petrovic’s mother<br />
Biserka, the ceremony was attended by the first President of the COC and honorary<br />
IOC member Mr. Antun Vrdoljak, all the members of the COC Council, Assistant<br />
Minister of Sports Mr. Petar Skansi, President of the Parliamentary Committee for<br />
Family, Youth and Sports Ms. Jadranka Kosor, President of the Zagreb City Assembly<br />
Mr. Davor Bernardic and other guests.<br />
For outstanding sports results in the Olympic year 2012 and in the competition<br />
that requires respect, the most successful female athlete of younger age groups is the<br />
taekwondo fighter Mateja Kunovic, who won third place in the category up to 46 kg at<br />
the World Junior Championship <strong>2012.</strong><br />
The most successful young athlete for 2012 is the pole vaulter, Croatian Olympian Ivan<br />
Horvat who, besides the performance at London Olympics, won the second place and<br />
silver medal at the World Junior Championship in Barcelona. Ivan Horvat is the first<br />
Croatian pole vaulter who performed at the Olympic Games.<br />
Concerning the female teams, the award went to the Croatian national junior table<br />
tennis team composed of Lea Rakovac, Matea Jeger, Ivana Tubikanec and Ida Jazbec,<br />
the winners of bronze medal at the European Junior Championship <strong>2012.</strong><br />
The award Drazen Petrovic went also to the gold setup Croatian junior basketball team<br />
Marko Proleta. Tomislav Gabric, Karlo Lebo, Jakov Mustapic, Lovro Demo, Dario<br />
Saric, Mislav Brzoja, Dominik Mavra, Antonio Crnjevic, Daniel Zovko, Marin Maric<br />
and Karlo Zganec, the winners of gold medal at the U18 Championship in Lithuania<br />
and Latvia.<br />
The COC Selection Committee declared Brigita Matic, the actual European cadet<br />
champion in judo, the greatest hope among female athletes. The greatest hope among<br />
male athletes was declared the shooter Anto Kristo, who won the second place at the<br />
European Junior Championship 2012 in 10 m air pistol shooting.<br />
The most successful sports couple (in competition with sports crew and relay race) are<br />
acrobatic rock’’ n’’ roll dancers Alen Mikic and Ana Silaj, the winners of gold medal at<br />
the World Junior Championship.<br />
65 Olimp