OLIMP 44 - rujan 2012. - Hrvatski Olimpijski Odbor

Londonski dnevnik
Nastup na Olimpijskim
igrama u Londonu započeli
smo, zapravo, “hendikepom”:
Blanka Vlašić,
koja je bila naša
glavna uzdanica za
(zlatno) olimpijsko odličje, nije zbog
ozljede ni došla u London, a Snježana
Pejčić i Filip Ude nisu obranili svoja
sen
zacionalna odličja iz Pekinga. Tako je
hrvatska olimpijska delegacija već nakon
prvog dana natjecanja na Igrama
XXX. olimpijade bila na - “minus tri”.
No, usprkos opisanoj uvertiri,
Hrvatska je u Londonu osvojila rekordnih
šest odličja, uz čak tri zlata.
Dokaz je to da su špekulacije o nikad
jačem hrvatskom olimpijskom izaslanstvu
bile realne i utemeljene.
Kao i očekivanja da će sigurno opet
iznenaditi i netko na koga se uopće ne
računa.
Taj netko je u Londonu bio novigradski
strijelac Giovanni Cernogoraz. U
Pekingu smo zahvaljujući Josipu Glasnoviću
(peti u finalu) saznali da “gađanje
glinenih golubova” nije lovačka
zabava, već vrlo uzbudljiva olimpijska
disciplina. U Londonu smo prvo shvatili
da Hrvatska u tom športu može i
do olimpijskog odličja (dva strijelca u
finalu!), da bi na kraju Cernogoraz uzeo
upravo ono najsjajnije, zlatno!
„Daj da konačno razjasnimo kako se
on, zapravo, preziva. Jedni kažu Cernogorac,
drugi Černogorac, a treći Crnogorac“,
raspitivalo se nekoliko kolega
uoči konferencije za novinare sa senzacionalnim
olimpijskim pobjednikom u
Hrvatskoj kući. Saznali smo toga dana
i to (Černogorac), ali i još puno toga o
našem zlatnom trapašu, kako se nazivaju
strijelci letećih meta. Primjerice
to da bi volio dobiti posao u vojsci ili
policiji kako bi lakše osigurao uvjete za
trening u ovom skupom sportu (puška
kojom je pucao u Londonu košta 8000
eura!). Istina, za razgovore nije bilo
baš previše vremena jer Giovanni se
već sljedećeg jutra vraćao u Novigrad.
Turistička sezona bila je na vrhuncu,
Hrvatska je u Londonu
osvojila rekordnih
šest odličja, uz čak tri
zlata. Dokaz je to da su
špekulacije o nikad jačem
hrvatskom olimpijskom
izaslanstvu bile realne
i utemeljene. Kao i
očekivanja da će sigurno
opet iznenaditi i netko na
koga se uopće ne računa
pa je morao pomoći svojoj obitelji u
restoranu „Giovanni“.
- E, sad stvarno moram ići, hvala
vam na svemu - rekao je odlazeći oko
1.30 sa svečanosti upriličene njemu
u čast. Jest, dobili smo uistinu nesvakidašnjeg
olimpijskog prvaka. Zlato je
zlato, ali zašto bi zbog toga mijenjao
išta u svojem životu
“Kad si zadnji put vidio da je neki
hrvatski atletičar ili atletičarka srušio
hrvatski rekord na nekom velikom natjecanju“,
pitao je kolega iz Jutarnjeg
lista nakon što je Sandra Perković u
trećoj seriji olimpijskog finala bacila
disk 69.11 metara.
Pitanje je, dakako, bilo retoričko
jer teško se sjetiti kada je netko prije
Sandre svoj i nacionalni najbolji rezultat
ostvario baš onda kada je bilo
najvažnije. Valjda je i zato Sandra Perković
u Londonu osvojila prvo atletsko
olimpijsko zlato za Hrvatsku. Već je
prvim hicem (64.58) osigurala ulazak
među osam najboljih, drugim (68.11)
je “zakaparila” medalju, dok je rekordni
treći (69.11) bio sasvim nedostižan za
sve njezine suparnice u olimpijskom
finalu.
Pravo je, međutim, pitanje koliko
dugo će to naše prvo atletsko zlato
ostati i jedino Blanka Vlašić kaže da
namjerava nastupiti na Olimpijskim
igrama u Rio de Janeiru 2016. godine,
ali i onima 2020. Svjetski juniorski
POBJEDNIČKO POSTOLJE U BACANJU DISKA: srebrna Darja Piščalnikova, zlatna Sandra Perković i brončana Yanfeng Li