Olimpijske legende Legenda sa Zvončaca Tekst: DAVOR BURAZIN Ivica Johan Cipci, nekada najbolji svjetski vaterpolski bek, i danas se s ljutnjom sjeća finala s Mađarima na <strong>Olimpijski</strong>m igrama u Melbourneu 1956. kada je nepravično ostao bez zlatnog odličja. Nije ga nimalo utješilo što je na tim OI bio najbolji strijelac... Marjan Žuželj, Ivo Cipci i Hrvoje Kačić Olimp 18
Od njegove kuće do bazena “Jadrana” na Zvončacu jedva je pedeset metara zračne linije, iako se može mirne duše konstatirati da je i “Jadran” njegova kuća, pa ionako dođe sve na isto. Nema toga što u “Jadranu” nije bio - plivač, vaterpolist, tajnik, predsjednik… Sve što možete zamisliti. Dandanas, kad uživa u zasluženoj mirovini u 80. godini života, Ivica Johan Cipci, nekada najbolji svjetski vaterpolski bek, zlatnim privjeskom na lančiću dokazuje pripadnost “Jadranovoj” obitelji. U tom su splitskom klubu plivali ili igrali vaterpolo i njegov brat Kruno, rođak Ničeno, sestre Nađa, Zdenka i Vesna, pa i supruga Majda. Logično je onda zaključiti da Cipcijevim venama teče “jadranaška” krv, ali svrstati ga samo u taj krug bilo bi pogrešno, jer Cipci je imao i vrlo aktivnu društvenu ulogu. Bio je ugledni sudac, pa prvi policajac Županije Splitsko-dalmatinske u vrijeme stvaranja neovisne Hrvatske, organizirao je i prve demokratske izbore, ali i imao čast među prvima ući u oslobođeni Knin. Teško je nabrojiti sve funkcije koje je obavljao i u kojim institucijama, vjerojatno bismo morali oteti velik dio prostora posvećenog, u prvom redu, razgovoru s najboljim strijelcem <strong>Olimpijski</strong>h igara u Melbourneu 1956. godine i osvajačem srebrne medalje. - Bio sam jedan od prvih bekova koji je iz obrane plivao u napad, toga prije nije bilo. Znalo se tko što radi, kako u vaterpolu, tako i u nogometu. Mislim da je čuveni “Hajdukov” half Kokeza završio karijeru, a da nije prešao centar igrališta - smije se Cipci. Pa nastavlja: - Ja sam bio dosta brz na kratkim distancama, imao sam snažan i specifičan šut s velike daljine. U Melbourneu su naši napadači dali ukupno tri gola, a sve ostalo Žuželj, Kačić i ja iako smo bili obrambeni igrači. Na žalost, nije bilo dovoljno za zlatnu medalju. Mađarska je u finalu pobijedila Jugoslaviju, a Cipci nije htio izaći na svečanu dodjelu medalja. Bio je ljut, bijesan kao ris. Zašto - Sudac, tada je sudio samo jedan sudac, očito nas je pokrao. Zbog Mađarske revolucije te godine, svugdje u svijetu Mađari su bili favorizirani, pa tako i u Melbourneu u svim športovima. Bili smo puno bolji od njih, ali nije nam dopušteno da osvojimo zlato. Ja to nisam mogao podnijeti, nisam htio izaći na ceremoniju, a medalju mi je donio kapetan Kovačić. Savez me htio kazniti zbog takvog ponašanja… Takav osjećaj za pravdom vjerojatno ga je i natjerao da završi Pravni fakultet i postane sudac. No, prije toga, Cipci je proglašen i Vaterpolski “plemić” Ivica Cipci rođen je 25. travnja 1933. godine u Splitu, potomak je stare splitske plemićke obitelji. U “Jadranu” je počeo plivati 1946. godine, vrlo brzo se “prešaltao” na vaterpolo u kojemu je dosegao svjetsku slavu. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je pedeset utakmica, osvojio je srebrnu medalju na <strong>Olimpijski</strong>m igrama u Melbourneu, četiri godine poslije u Rimu bili su četvrti. Ima i srebro s Europskog prvenstva u Budimpešti 1958. godine, dok je s “Jadranom” triput bio prvak Jugoslavije (1954, 1957, 1961). Izabran je za najboljeg športaša Dalmacije 1959. godine. U Upravi “Jadrana” bio je od 1970. godine, a od 1974. pa sljedećih dvadeset godina bio je predsjednik ili vaterpolskog kluba ili športskog društva. Više od trideset godina proveo je kao sudac, potom prvi policajac Splitsko-dalmatinske županije. Dobitnik je mnogih priznanja u športu, a 2008. godine zaslužio je i životnu nagradu - Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara. 19 Olimp